Osnove kondicijskog treninga

Kondicijski trening, volumen 10, broj 1, stranica 7-16

Što i kako javno reći?

Savjeti za oblikovanje i izvedbu
govorne poruke
Diana Tomić1, prof., Sunčica Bartoluci2, prof.
1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Abstract
What to say in public and how? Advice on preparation and delivery
This paper offers advice on speech outlining and
delivery. Public speaking and media address differs from
private discourse in the degree of formality – it follows
accepted speech outline and is delivered according to
certain guidelines.
Speech outline has three major parts: introduction,
body and conclusion, each having certain communi-
cative functions. Rhetorical design in media discourse
puts emphasis on certain speaking features that are
important for media appearance – spoken etiquette, lan-
guage and expressive skills. Speech tempo, loudness,
enunciation, speech stress and pauses are important
elements of good delivery. There are three types of de-
livery: impromptu, read or memorized and extemporane-
ous delivery. Finally, there are some general guidelines
for delivery practice.

1. Uvod sportaši sudjeluju: održavanje razli- su radovi (Bartoluci i Tomić, 2010a;

Društvena uloga sportaša uklju-
čuje komunikaciju s medijima i jav-
ne nastupe. Osim profesionalnog
sporta i sportaša koji su medijski
najizloženiji, sportski profesionalci
djeluju javno radom u obrazovnim
institucijama od predškolske do
sveučilišne razine, zatim radom u
klubovima, sportskim udrugama i
savezima bilo na lokalnoj ili držav-
noj razini, znanstveno-istraživač-
kim i predavačkim radom ili radom
u organizacijskim tijelima sportskih
institucija. Neki su od primjera javne
ili masovne komunikacije u kojima
čitih informativnih, organizacijskih
sastanaka i poslovnih pregovora,
davanja medijskih izjava na konfe-
rencijama za novinare ili intervjua,
održavanje motivacijskih govora,
sudjelovanje u humanitarnim do-
gađanjima, stručnim i znanstvenim
skupovima, održavanje radionica,
predavanja ili savjetovališta, orga-
nizacija sportskog događaja ili do-
djele nagrade, održavanje govora
zahvale prilikom primanja nagra-
de itd. Kako u drugim profesijama
tako i u sportu, komunikacijske su
vještine u 21. stoljeću postale alat
bez kojeg se ne može. Prethodni
Tomić i Bartoluci, 2011) nastojali
osvijestiti važnost komunikacijskih
vještina kao dijela cjelovitog obra-
zovanja sportaša. Nespremnost
većine stručnjaka različitih profila
za komunikacijske zahtjeve suvre-
menog društva rezultat je općeg
zanemarivanja kulture javnog go-
vorenja i poslovnog komuniciranja
u nas.
Kako bismo osvijestili ozbiljnost
problema ilustrirat ćemo ga s ne-
koliko primjera nastupa sportaša
u medijima. Prvi je primjer izvadak
iz intervjua u poznatom hrvatskom
talk-showu.

Kondicijski trening, 10(1) 2012. 7

(1) Pa mislim da što se tiče Dinama,
ovo je tipično hrvatsko razmišlja-
nje, neka susjedu crkne krava. Što
se tiče sa Dinamom. A što se tiče
reprezentacije, gospodin idealno
zna sve što bi Slaven Bilić trebao
radit i ovo je tipično zašto sam
ušao u hrvatski nogomet da ovako
ljudi koji nisu stručni, da govore o
selekciji i o igračima. Evo, do toga
samo došli da se uopće ne zna tko
bi o čemu trebao govoriti.
U drugom primjeru imamo izja-
vu igrača poslije utakmice.
(2) Novinar: Rukopis trenera nisam
vidio na ovoj utakmici.
Igrač: Ja se ne bih složio s vašom
tezom, jer je meni Hajduk danas
bija dobar, mi smo trkački bili ras-
položeni, imali smo dvi, tri, četri
ajmo reć prilike za gol. Mislim da
je to jedan pomak u odnosu na
prijašnje utakmice.
Novinar: Ovaj Hajduk, koliko sad
košta, mislim da bi trebalo bolje da
igra.
I: E dobro, to je vaše osobno mi-
šljenje.
N: Hvala lijepo.
I: Ima li još pitanja? Provokator!
I treći primjer:
(3) Ovaj, ništa, nova je godina a uvik
isto, uvik nas, suci nan uzmu po-
bjedu i više mi se gade. I gadi mi
se ovaj rukomet. Ovo je meni tra-
gedija i smiješno. Ako nešto ne
promine onda unaprid, ovaj kladio-
nice se mogu dogovorit sa sucima
i odredit ko će bit prvak, a ostali ne
tribaju igrat.
Prvi je primjer dio žučne raspra-
ve, no on je potpuno nelogičan i
nepovezan, zapravo nerazumljiv,
što znači idealno znati, na što se
odnosi ovo i što je tipično zbog
čega je govornik ušao u hrvatski
nogomet. Drugi govornik krši bon-
tonska pravila. Da, mediji jesu po-
8 Kondicijski trening, 10(1) 2012.
put vatre, mogu biti od velike koristi,
ali ako izmaknu kontroli uništavaju
sve pred sobom, međutim ne mo-
žemo prihvatiti ponašanje odrasle i
javne osobe koje nalikuje na dječju
svađu. I konačno, je li prihvatljivo
da jedan profesionalac, unatoč
osjećajima koji ga ponesu poslije
utakmice, kaže da mu se sport gadi
a poslije takve izjave još udari ša-
kom o reklamnu ploču. Što o njemu
i sportašima zaključujemo na teme-
lju takva ponašanja?
Iz primjera izjava sportaša u
medijima nameću se tri zaključka:
improvizirane, nepovezane i nera-
zumljive izjave ponesene emocija-
ma doprinose negativnom imidžu
pojedinaca ali i sportaša općenito.
Drugo, profesionalni su sportaši
često nepripremljeni za menadžer-
ske funkcije koje uključuju javnu
komunikaciju i medije, što dovodi
do komunikacijskog odnosno me-
dijskog straha. Zbog toga teško
daju izjave. Konačno, što zbog
rezultatskih, sponzorskih, medij-
skih i drugih pritisaka, sportaši si
dopuštaju različite oblike medijski
neprihvatljivog ponašanja.
U ovom radu nećemo analizirati
uzroke neprikladne komunikacije i
pogrešaka, dovoljno ih je osvijestiti
i razmotriti savjete kako javno go-
voriti da bi takve situacije bile što
rjeđe.
Dobro govorenje je dobro
strukturirano, dakle oblikovano
prema retoričkom dizajnu i do-
bro izgovoreno u skladu s pravi-
lima za govornu izvedbu.
2. Retorički dizajn
2.1. Retorički dizajn općenito
Pod pojmom retorički dizajn
podrazumijevamo osnovni redo-
slijed raspoređivanja odnosno na
kompoziciju govora (Kišiček, 2010).
Naravno, to vrijedi za govor, dakle
monološku formu koja neku temu
obrađuje kompleksno i cjelovito
(Škarić, 2000). To se dakako može
primijeniti i na druge oblike javnog
komuniciranja. Temeljna struktura
govora određena je još u antici, a
danas je općeprihvaćena te se vidi
u raznim oblicima bilo izlaganja bilo
pisanog teksta. Osnovni su dijelovi
uvod (lat. exordium), glavni dio ili
izlaganje (lat. narratio i argumen-
tatio) i zaključak (lat. perioratio).
Retorički dizajn treba shvatiti kao
kartu koja nas vodi do odredišta,
odnosno uspješnog govorenja.
Nezamislivo je, a opet se u praksi
čuje, da govornici ne upute publiku
u temu, pa se tek na kraju govora ili
predavanja dogodi aha-efekt. Uvod
prvenstveno služi da bi se najavilo
ono o čemu će se govoriti. Pri-
mjerice: Tema današnjeg izlaganja
je…, Sigurno se pitate koji je povod
izvanrednom sastanku…, Budući
da je XY područje mog rada, volio
bih vam reći nešto više o…
Također je na početku dobro
zainteresirati publiku za temu
govora. Ponekad je publika samim
dolaskom izrazila interes prema go-
vorniku ili temi, međutim dodava-
njem ovih retoričkih elemenata go-
vornik/trener/menadžer potvrđuje
svoju komunikacijsku kompetenciju
i kultiviranost. Evo tipičnih primjera
stvaranja zanimanja za temu koje
su (Pletikos i Vlašić-Duić, 2007)
pronašle u analizi različitih govora:
1. Izricanje tvrdnje (Neću okoliša-
ti, stoga jasno kažem XY treba
odstupiti sa mjesta predsjedni-
ka.)
2. Navođenje prigode govora (Po-
sebna mi je čast obratiti vam
 se pred odlazak na Olimpijske
igre)
3. Retoričko pitanje (Tko li se već
nije zapitao kolika je šteta na-
nesena našem ugledu?)
4. Citat (Započet ću riječima Vin-
cea Lombardija: „Pobjeda nije
sve, ali želja za pobjedom jest!“)
5. Provokativna izjava /zastrašu-
jući podaci (Hrvatska je deveta
zemlja na svijetu po broju pre-
tilih osoba.)
6. Opis aktualnog događaja, pre-
pričavanje vlastitog iskustva,
sudbina, itd.
Uvod još može uspostaviti na-
klonost ili autoritet govornika, no
to ovisi o samoj govornoj prigodi.
U slučajevima u kojima protokol
uključuje najavu govornika, dakle
predstavljanje i uspostavljanje vje-
rodostojnosti ili autoriteta, nema
potrebe da govornik to još jednom
ponavlja. Treća je funkcija uvoda,
iako vremenski u samom govoru
dolazi na prvo mjesto, bontonska.
Ne treba posebno napominjati da
na početku govora treba pozdra-
viti sugovornika ili publiku i na taj
način uspostaviti komunikaciju. U
slučaju da nas najavljuje druga
osoba, prvo joj zahvalimo na naja-
vi, a tek se onda obratimo publici.
Često se zbog treme dogodi da go-
vornik preuzme riječ dok prethodni
govornik nije ni odložio mikrofon ili
otišao od govornice. Slične situa-
cije primjećujemo i na konferen-
cijama za novinare kad odgovor
na „vruća“ pitanja stiže prije nego
što je pitanje do kraja izgovoreno.
Iako spontana, takva reakcija može
ostaviti lošiji dojam na publiku, pa
je treba osvijestiti i izbjegavati. Go-
vorniku će često tih par sekundi če-
kanja predstavljati vječnost, ali one
mogu biti ključne za uspjeh samog
javnog nastupa. Treba ih iskoristiti
tako da se djeluje na tremu opušta-
njem i disanjem, da se u sebi po-
novi prvih par rečenica govora da
se smisli odgovor na pitanje ili da
se uspostavi neverbalna komunika-
cija (pogled i osmijeh) s publikom.
Osim pozdrava, dobro je i osloviti
publiku i na taj ih način pozvati da
slušaju. Oslovljavanje nam također
dolazi spontano: dame i gospodo;
uvaženi kolege; cijenjeni igrači;
dragi gosti; dragi roditelji. Redosli-
jed oslovljavanja iznimno je važan
dio protokola, što također treba
osvijestiti i pripremiti se. U većini
situacija vrijedi oslovljavanje po
hijerarhiji, dakle osobe s najvišom
titulom ili funkcijom oslovljavamo
prve, kao i one koji su nam manje
bliski ili nepoznati, primjerice go-
ste na sastanku koji nisu dio našeg
kluba, udruge, tvrtke i sl. Voditelj
sastanka, koji je ujedno i domaćin,
pozdravit će prisutne, a na sastan-
ku, ako broj sudionika dopušta,
upoznati one koji se ne poznaju.
Glavni dio donosi sadržaj. Tu
je važno spomenuti važnost jasne
strukture glavnog dijela. Kako bi i
govorniku/publici bilo lakše govoriti/
slušati, potrebno je sadržaj dobro
rasporediti. Osnovni je oblik raspo-
ređivanja (Lucas, 2008; Sellnow,
2005) ovakav:
I. Prva tematska jedinica/glavna
točka/argument.
A. Prva glavna podjela
1. Prva potpodjela
a) primjeri,
b) podaci,
c) činjenice, itd.
2. Druga potpodjela (nasta-
viti ovisno o sadržaju).
a) primjeri,
b) podaci, itd.
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
B. Druga glavna podjela
1. Prva potpodjela
2. Druga potpodjela (nasta-
viti ovisno o sadržaju).
II. Druga tematska jedinica/glavna
točka/argument.
A. Druga glavna podjela
1. Prva potpodjela
2. Druga potpodjela (nasta-
viti ovisno o sadržaju).
Redoslijed iznošenja prije sa-
mog prijelaza na glavni dio treba
najaviti. Škarić (2000.) to naziva
razdiobom i kaže: „Uobičajene su
formulacije tipa s tog i tog stajališta,
ovaj predmet može se podijeliti na...
ili … Ovdje možemo uočiti sljedeće
kategorije, ili Ovdje ćemo razliko-
vati nekoliko podvrsta. U logički
dobro vođenom govoru razdiobu
je dobro učiniti odmah na početku
izlaganja, kod najave teme, pa je
onda još jednom ponoviti na kraju
u sažetku.“ (autorice istaknule dije-
love teksta). Evo još nekoliko prak-
tičnih primjera: Današnje predava-
nje možemo podijeliti na tri dijela…
Primjećujemo tri vrste razloga koji
potkrjepljuju moju tvrdnju… Kao što
vidite iz dnevnog reda, cilj našeg
sastanka je dogovoriti … Ako se
osvrnemo na osnovni oblik raspo-
ređivanja, prototipna bi rečenica
najave strukture bila:
Govorit ću vam o dvije teme: I i II.
Temu I sagledat ću kroz (podjelu) A i B.
A se sastoji od 1 i 2. (slijedi iznošenje
a), b), c)). Prijeđimo sad na drugi dio,
dakle uz podjelu A, postoji i B. Nju isto
dijelimo na 1. i 2. itd.
Ovako formalizirano možda se
čini apstraktnim, no ako upišete
konkretnu temu i podjele u obrazac
strukture, a u tipičnim rečenicama
simbole zamijenite temom i razlo-
zima koje ste izabrali, dobit ćete
primjer svoje razdiobe.
9
 Evo nas i na zaključku. To je
mjesto na kojem treći put ponavlja-
mo glavnu ideju svog govora ili pre-
davanja i sažimamo glavne misli ili
argumente. Na primjer: Ponovimo
ukratko…, Dakle, danas smo govo-
rili o…, Još jednom ćemo na kraju
reći… Iz svega rečenog možemo
zaključiti… Osim sažetka može se
pozvati publiku na reakciju, odgo-
voriti na pitanje iz uvoda, završiti
citatom ili vizijom budućnosti. Evo
nekoliko primjera kako efektno za-
vršiti govor ili predavanje.
Želim vam veliki uspjeh i vjeru-
jem da ćete vi, kao pravi sportaši
uveličati natjecanje i proslaviti naš
klub.
„Borit ćemo se dok više ne bu-
demo imali snage. Tad ćemo leći i
polizati rane. Onda ćemo se dići i
iznova boriti.“ Trener Tony D’Amato
(Al Pacino, Samo igra; 1999)
„Kao što su se naši očevi borili
prije nas, tako ćemo i mi pobijedi-
ti u ovom neželjenom ratu, da bi
naša djeca mogla uživati u buduć-
nosti koju ćemo im pokloniti.“ (Jack
Buck, 2001).
Spomenutim smo primjerima
pokušali osvijestiti funkciju pojedi-
nih dijelova strukture govora. Iako
je ona prvenstveno usmjerena na
monološke forme poput preda-
vanja ili govora, neki su elementi
primjenjivi i na druge oblike komu-
nikacije – uz bontonske elemente
tu mislimo i na strukturu i dijelove
koji služe za uspostavljanje komu-
nikacije između govornika i publike
poput stvaranja zanimanja za temu
ili efektnog završetka na kraju.
Ukratko, možemo reći da je
opća struktura govora univerzalna,
a vidi se u općenitim savjetima za
organizaciju misli prije govorenja
(Lucas, 2008):
10
1. iznesi razlog zbog kojeg se jav-
ljaš za riječ
2. iznesi svoju tvrdnju, mišljenje ili
razlog
3. iznesi ključne podatke, primjere
4. sažmi.
2.2. Retorički dizajn u
masovnoj komunikaciji
Škarić i Varošanec-Škarić
(1994) definiraju retorički dizajn u
elektroničkim medijima, dakle u
masovnoj komunikaciji, kao tek-
stualni pred-govoreni sloj govorne
poruke. Iako prilično apstraktna
definicija, ona postaje jasnija kad
se raščlane elementi retoričkog di-
zajna: dužina rečenice, izbor riječi,
jezične pogreške, figure, potkrjepe,
govorni bonton i stilska elegancija.
Ti se kriteriji primjenjuju za govorne
profesionalce u medijima (spikere,
novinare i sl.). međutim vjerujemo
da bi neki od njih trebali biti dio op-
ćeg komunikacijskog obrazovanja
odnosno treninga, budući da mediji
danas postaju opće rašireno sred-
stvo poslovne komunikacije. Stoga,
razlikujemo tri razine retoričkog di-
zajna u masovnim medijima. To su
govorni bonton, jezik i vještina
izražavanja.
2.2.1. Govorni bonton
Govorni bonton je dobro go-
vorno ponašanje koje se temelji na
uvažavanju sugovornika. Najčešće
bontonske pogreške u medijima
uz izravne te nesvjesne uvre-
de uključuju kratke, telegrafske
odgovore, pogreške u oslovlja-
vanju i privatizaciju medijskog
prostora.
Izravnim se uvredama nemamo
namjeru baviti, budući da je sport-
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
ski medijski diskurs zasićen njima,
te se svakodnevno analiziraju po
internetskim stranicama. Puno su
zanimljivije one nesvjesne, i na njih
upozoravamo jer se lako mogu do-
goditi svakome. Dakle, evo primjera
kao je iskusni sportski novinar i di-
rektor, nenamjerno uvrijedio svog
gosta, ali i cijelu jednu granu struke:
(1) Mnogi igrači, a pogotovo oni najja-
či, koji imaju i veće ime od tebe,
da tako kažem, svi biže u sportske
direktore, tamo su transferi, tamo
je gluma i nema velike odgovor-
nosti.
Kratki odgovori s da ili ne u
medijima nisu prihvatljivi budući
da je novinar sugovornike poziva s
ciljem da dobije što više informacija
o temi. Evo primjera:
(2) N: Kako si ti vidio utakmicu?
I: Pa odlično. Bili smo dominantni
cijelu utakmicu. Puno bolja mom-
čad i zaslužujemo pobjedu. (Pro-
blem: Prekratak i sadržajno pra-
zan odgovor. Također nelogičan.
Nisu li već pobijedili?)
N: Koja je to razlika, ono Grčka,
Gruzija, one muke, zaista briljan-
tna utakmica. (Ovo nije dobro obli-
kovano pitanje.)
I: Je, briljantna utakmica. Super
posloženo. Super odigrano i s
prve minute dobro i krenulo nas
je i s ranim golom, al smo igrali
stvarno, barem na tragu najboljih
naših utakmica. (Ovo su natukni-
ce, govornik uopće nije odgovorio
na novinarsko pitanje i zapravo je
samo stvorio loš dojam o sebi).
Uz manje izmjene odgovor je
mogao biti puno kvalitetniji, navo-
dimo jednu mogućnost:
I1: Utakmica je bila odlična, kao što
ste primijetili dominirali smo cijelu
utakmicu i tako pokazali da smo
puno bolja momčad. Ova pobjeda
je zaista zaslužena.
I2: Slažem se s Vama da je ovo bila
briljantna utakmica, neusporediva
s mukama koje spominjete. Tre-
bamo pohvaliti taktiku i igru koja
je barem na tragu naše najbolje
pripremljenosti. Također, želio bih
istaknuti određene poteze koji za-
služuju posebnu pohvalu, primjeri-
ce XY u X minuti ili XY u Y minuti.
Žao mi je što nisam sa suigračima
mogao podijeliti igru i pobjedu, ali
vjerujem da ćemo ovako nastaviti
do kraja sezone.
Na ovaj smo način izjavu bolje
organizirali i nadopunili sadržajem,
što je i bio cilj novinareva pitanja.
U prethodnom smo primjeru
vidjeli da novinar igrača oslovljava
sa ti. Budući da se i mediji mijenja-
ju, pa su neki govorni izrazi koji su
pred desetak godina bili nezamislivi
danas prihvatljivi, ostavit ćemo taj
oblik oslovljavanja na izbor sudi-
onicima u komunikaciji. Svakako,
treba paziti da oslovljavanje bude
ujednačeno barem po nekom krite-
riju. Dakle, ako se obraćamo igra-
čima sa ti, onda se to mora svima,
ako izbornika oslovljavamo sa gos-
podine i govorimo mu Vi onda se i
to mora provesti dosljedno dokraja,
ako novinara privatno poznajemo,
što se često zna dogoditi u slu-
čajevima gostovanja na lokalnim
televizijama, publika to ne bi smje-
la osjetiti. Privatizacija medijskog
prostora zapravo se nadovezuje na
oslovljavanje, jer će neki već obra-
ćanje s ti smatrati privatizacijom.
Na primjer:
(3) …po tebe je doša, ja sam pozva
ka direktor, po tebe sam posla kad
sam čuja da te Dinamo oće kupit…
Budući da je anegdota o su-
govornikovom transferu u Hajduk,
a ne u Dinamo zapravo jedna od
glavnih tema intervjua, to se moglo
drugačije oblikovati:
Kad smo čuli da za tebe postoji
interes u Dinamu, morali smo re-
agirati. Samo da pojasnim mlađim
gledateljima, ja sam u to vrijeme
bio direktor Hajduka i nastojao
sam da se sva splitska dica prije
ili kasnije vrate doma, posebno
ako su bili perspektivni kao i ti.
Uglavnom, tad je po tebe došao
XY kojeg sam ja poslao i ponudio
ti je povratak doma.
2.2.2. Jezik
Što se jezika tiče, važno je pri-
paziti na riječi koje se koriste. Me-
diji vole kratke riječi, one govornije
i učestalije. Svakako treba izbjega-
vati riječi-plahte, dakle one čije je
značenje neprozirno i publici često
nejasno.
Sljedeći je primjer prilično bo-
gat, osim riječi s nejasnim zna-
čenjem, ilustrira i neslušanje
(Bartoluci i Tomić, 2010b), zatim
nepotrebna ponavljanja te nedovr-
šene rečenice.
(1) N: Što očekujete od sutrašnje
skupštine?
I: Pa ja vjerujem da će na priče,
na sve što su rekli u svojoj kam-
panji gdje, gdje ništa nisu otkrili
od svojih ljudi koji su im, koji su
njihovi ljudi, koji su i stalno su se
ubacivali za nekome šta bi netko
trebao raditi. Mislim da je trebao
izbaciti svoj program bolje i reći tko
su ti ljudi da bi ljudi znali jer zbilja
vam kažem o tome i glasači neka
odluče.
Govornik je trebao odgovoriti
na novinarevo pitanje, izbjegavati
zamjenice i ponavljanja. Jedna od
mogućnosti bi bila:
I: Sutra, naravno, očekujem pobje-
du ljudi čiji rad cijenim i u koje vje-
rujem. Nadam se da će općenite
priče i riječi izgovorene u kampanji
utjecati na odluku glasača. Moram
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
napomenuti da protukandidat nije
otkrio imena svojih suradnika, ali
je stalno ponavljao i objašnjavao
što bi netko drugi trebao raditi.
Samo kvalitetan program donosi
pobjedu, samo kvalitetan tim osva-
ja trofeje. Potencijalni izbornik sa-
veza još uvijek nije objavio popis
svojih igrača. Te činjenice bi tre-
bale utjecati na sutrašnju odluku.
Drugi će nam primjer posluži-
ti za ilustraciju kako se može dati
izjava poslije koje se pitamo što je
tu uopće rečeno.
(2) Ovdje smo odradili posao, nismo
izgubili, nismo primili gol. Šteta
što nismo pobijedili zbog navijača
i zbog boljeg ukup-nog dojma.
Iako ne može nam nitko oduzet
ništa jer ono što smo tamo napra-
vili i večeras ovdje je stvarno velika
stvar.
U prvoj rečenici iznose se či-
njenice koje svi znaju budući da se
izjava dala netom poslije same uta-
kmice. Nadalje, uvijek je šteta ako
momčad izgubi, a podrazumijeva
se da rezultat natjecanja nitko ne
može oduzeti.
(3) Ja sam ovaj optimist uvik bija u
životu, ništa nisam dobija da mi je
neko reka evo izvoli.
U ovom je primjeru riječ opti-
mist upotrijebljena u pogrešnom
kontekstu.
Osim nejasnih ili pogrešnih ri-
ječi, česte su i jezične pogreške.
U Tablici 1 donosimo pregled naj-
češćih jezičnih pogrešaka u medij-
skim izjavama.
2.2.3. Vještina izražavanja
Vještina izražavanja prvenstve-
no se odnosi na oblikovanje rečeni-
ca. Ono što se najčešće primjećuje
u medijskim izjavama sportaša su
11
nedovršene rečenice. Nekoliko
primjera u prethodnim odlomcima
pokazali su što nije dobro, ali s
obzirom na njihovu učestalost, i u
nastojanju da ih spriječimo, poka-
zat ćemo još neke. Ako je govornik
prirodno slikovit u izrazu, u primjeri-
ma možemo naići i na figure. One
nisu planirane ni pripremljene, ali
su dobar primjer koji treba istaknuti.
Konačno, „kronična bolest“ medij-
skih izjava su stanke oklijevanja
i poštapalice. Odgovor na njih su
modalni izrazi. Nismo naravno za-
boravili da medijske izjave najče-
šće izvedbeno svrstavamo u govor-
ne improvizacije (o čemu detaljnije
pod 3.2.1.), stoga je razumljivo da u
njima možemo pronaći nešto više
pogrešaka nego u pripremljenim
govorima, predavanjima ili izjava-
ma. Međutim, improvizacije su iz-
vrstan test govorničkih vještina koje
se uz teoriju uče i u praksi.
Tablica 1. Najčešće jezične pogreške
NETOČNO
Desiti
Da li znaš…
Automobil kojega smo kupili…
To je bila jedna dobra strategija.
Recite nam gospodin Roje…
Poznajete li gospođu Rukavina?
Ja bi volio…
Trenirati ćemo od jutra do mraka
Maroko jeste najbolja momčad.
Najoptimalniji (znači najnajbolji)
Njen, njena, njeno
Dobar večer.
Pregledat ću zadnji snimak njihove igre.
Osvojio je 103 bodova.
Ovo je definitivno najskuplja
dvorana u Hrvatskoj.
Pred tjedan dana donešen je
financijski plan za 2013.
Govorim ispred igrača kluba.
Igra se zadnji minut utakmice.
12
Krenimo s primjerima:
(1) (U svakom slučaju Čičerova je
ta koja je, ovaj koja je zaista sad
već pokazuje jedno ozbiljno). Ona
je uvijek, ona je uvijek bila jako
kvalitetna i ona je bila praktično
tik do Blanke. I u tom smislu da
nije Blanke svih ovih godina ona bi
bila ta, jel. … Previše je tu faktora,
pa i u atletici, da bi ja sad kazao
za sigurno to. Naše su ambicije
maksimalne, a da je to tako jed-
nostavno, (onda bi zaista olimpijski
prvaci i svjetski rekorderi rasli na
stablu i ne bi nas znal.. praktično
kao smokve)
Podebljana je poštapalica, ne-
dovršene rečenice su u zagra-
di, a figura je podcrtana.
Prijedlog:
Blankina konkurencija je, naravno,
Čičerova koja sad zaista pokazuje
svoju kvalitetu. Njezina kvaliteta
nije novost, ona je uvijek bila prak-
TOČNO
Dogoditi
Znaš li…
Automobil koji smo kupili…
To je bila dobra strategija.
Recite nam gospodine Roje…
Poznajete li gospođu Rukavinu?
Ja bih volio…
Trenirat ćemo od jutra do mraka.
Maroko jest najbolja momčad.
Optimalan
Njezin, njezina, njezino
Dobra večer.
Pregledat ću posljednju snimku njihove igre.
Osvojio je 103 boda.
Ovo je zaista najskuplja
dvorana u Hrvatskoj.
Pred tjedan dana donesen je
financijski plan za 2013.
Govorim uime igrača kluba.
Igra se zadnja minuta utakmice.
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
tično tik do Blanke. Da nije Blanka,
na vrhu bi bila baš ona. … Previše
faktora utječe na rezultat, u sva-
kom sportu, pa i u atletici, stoga
je teško predvidjeti uspjeh ili neu-
spjeh. Naše su ambicije maksimal-
ne, mi uvijek preskačemo najvišu
letvicu, ali nije to tako jednostavno.
Da jest onda bi svi bili olimpijski
prvaci i svjetski rekorderi, rasli bi
kao smokve na stablu, a ne bi ih
se tražilo kao biser u periski.
(2) (A naša dosad nanajbolja sezona
je bila 2003. ono šta se tiče forme
əəə) mislin da smo sad negdi u
razini kao i onda. Tako da šta se
toga tiče mislim da smo sad zbilja
na vrhunskoj… (upad novinarke).
To smo i mi rekli. Ovoga, to to je
naša želja, naš motiv u posljednje
četri godine, tako daa, sad ga triba
samo ostvarit.
Podebljane su poštapalica i stanka
oklijevanja, nedovršena rečenica
je u zagradi.
Prijedlog:
Naša najbolja sezona u karijeri bila
je 2003. Tad smo bili u najboljoj
formi, a mislim da smo sad došli
do te razine. Taj je preduvjet ispu-
njen, vrhunska forma je tu.
Slažem se s vama. Olimpijske igre
i uspjeh naša su želja i motiv ti-
jekom protekle četiri godine. Sad
krećemo prema cilju. Nadam se
da ćemo ga ostvariti.
(3) Ža mi je ka bilo šta nisam dio šu-
šura i kažem, uvik kažem ono kad
se održava natjecanje neko veliko
bez mene, imam osjećaj ko da ono
ko da sam nepoželjna cura u školi
koju niko nije pozva na tulum.
Imam osjećaj ko da mi je nekada,
ko da mi je sunce svanilo.
Podebljane su poštapalice, a figu-
re su podcrtane.
Prijedlog:
Naravno da mi je bilo žao što ni-
sam bila dio šušura i kažem, uvik
 kažem da kad se održava neko ve-
liko natjecanje bez mene, osjećam
se ko da sam nepoželjna cura u
školi koju niko nije pozva na tulum.
(4) (Ja imam veliko zadovoljstvo da
sam igrao u velikom klubu i meni
je nekako… Zna sam od početka
da ću bit trener.)
Nedovršena rečenica je u zagradi.
Prijedlog:
Posebno sam zadovoljan što sam
u svojoj igračkoj karijeri igrao u ve-
likom klubu. Znanje stečeno tamo
želio sam prenijeti mladima. Zna
sam od početka da ću bit trener.
(5) Ne dolazim među vrhunske pli-
vačice nego dolazim s vrhunskim
plivačicama odraditi trku maksi-
malno.
Figura je podcrtana.
Na kraju ćemo se još dotaknuti
i dijalektalnog izgovora. Dijalekti su
jezično bogatstvo, stoga odmah na
početku treba doskočiti stereotipu
da je dijalektalni govor neobrazo-
van ili manje vrijedan. Dijalekt je
također i dio osobnog identiteta,
poveznica s našim korijenima i
precima, stoga će većina ljudi u
emotivnim situacijama govoriti di-
jalektom jer nam je to prirodno. Pi-
tanje koje se nameće jest koliko su
dijalekti prihvatljivi u javnoj odno-
sno medijskoj komunikaciji. Opće
je pravilo da u javnoj, službenoj ili
medijskoj komunikaciji treba govo-
riti standardom. Međutim, u primje-
rima to nismo posebno ispravljali,
dapače, u nekim prijedlozima smo
ostavili dijalektalne izraze kako bi
dobili na autentičnosti. U savjetu
što učiniti opet pribjegavamo razu-
mu i smatramo da se govornici tre-
baju približiti standardu koliko god
mogu. Dijalekti koji su jako drugačiji
od standarda često mogu ometati
komunikaciju jer su široj publici ne-
razumljivi. Ako je govorniku, a tre-
bao bi biti, cilj da dopre do publike,
onda mora pripaziti i na to. Dakle,
dijalektalna obilježja u manjoj mjeri
možemo tolerirati, ali bismo trebali
težiti standardu.
2.2.4. Modalni izrazi
Prethodnim smo primjerima ilu-
strirali često stanke oklijevanja, pri-
likom ispravljanja umetali smo neke
riječi. To su bili modalni izrazi, u re-
čenici su umetci koji ne mijenjaju
temeljni smisao. Važni su jer olak-
šavaju govorniku govorenje, a slu-
šaču primanje. I govornici i slušači
spominju stanke oklijevanja kao
potvrdu komunikacijske nevješto-
sti ili kao strah da će tako zvučati.
Srećom, pa se taj problem lako rje-
šava. Uporabom modalnih izraza
lako izbjegavamo zvučne stanke
i poštapalice, ostvarimo govornu
glatkoću i zvučimo prirodno.
Modalni izrazi imaju različite
funkcije:
1. uspostavljaju ili provjeravaju
komunikaciju: oslovljavanje pu-
blike, halo u telefonskom razgo-
voru, pitanja poput Jeste li me
razumjeli?
2. povezuju publiku i govornika:
složit ćete se sa mnom, znam
da nije lako, vjerujem da to i
znate...
3. povezuju i organiziraju strukturu
govora: ranije sam rekao da po-
stoje dvije vrste razloga, u vezi
s tim, prvo, drugo...
4. ističu i naglašavaju određeni
sadržaj: sigurno, treba istaknu-
ti…
5. ublažavaju sadržaj: vjerojatno,
čini se, izgleda da, mogli bismo
reći...
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
6. izražavaju osobni stav: mislim,
smatram, osobno...
7. organiziraju misli i sadržaj: u
biti, logično, dakle, znači, za
razliku, međutim, s jedne stra-
ne... s druge strane...
8. vrijednosno određuju sadržaj:
nasreću, nažalost, stvarno...
Retorički dizajn, bilo opći, bilo
medijski temelji se na bontonu.
Poštivanje pravila odraz je kulture,
stoga sintezu pravila spomenutih u
radu donosimo u tablici 2.
Naravno, retorički dizajn nije
jedini kriteriji koji određuje dobrog
govornika ili zanimljivu medijsku
ličnost, etos govornika dolazi prije
svega, ali poznavanje retoričkog
dizajna svakako pozitivno govori o
govorniku.
3. Govorna izvedba
Govorna izvedba je posljed-
nji korak do uspješnog govora.
Govorna komunikacija zahtijeva
mnogo veće umijeće govornika,
jer se poruka osim tekstualno tre-
ba i govorno dobro oblikovati (Vu-
letić, 1980).U priručnicima za javno
govorenje (Lucas, 2008; Sellnow,
2005; Verderber, Sellnow, i Verder-
ber, 2011) izvedba se definira kao
način prenošenja poruke oralnim
i vizualnim putem koji uključuje
upotrebu glasa, izraza lica i tijela.
Ti priručnici također naglašavaju
važnost neverbalnih znakova tije-
kom izvedbe što je zasebna tema.
Praktično, dobra govorna izvedba
ne privlači pozornost, ona doprino-
si da se govornikove misli prenesu
jasno i zanimljivo. U izvedbi se da-
kle mora osjetiti formalnost javnog
govorenja, zbog izraza poštovanja
prema publici, u kombinaciji s naj-
boljim elementima razgovornog
13
Tablica 2. Govorni bonton
Pozdravljanje
Predstavljanje
Ako predstavljamo drugu osobu ili stranca, dobro
je provjeriti ispravan izgovor imena i prezimena.
Oslovljavanje
Zahvaliti
to znači a. dati ostavku b. odreći se (čega), odbiti
Odgovoriti na pitanje
Voditi računa o logičnosti rečenica
Što u nogometu znači ne carini ili ne telefoniraj?
Ne koristiti isključivo sportski žargon
obraćamo široj javnosti onda takve izraze treba
Izbjegavati poštapalice, ponavljanja
i zvučne stanke
Ne vrijeđati riječima
Ne upadati u riječ, čak i ako biste mu
samo željeli pomoći jer sugovornik u tom
trenutku ne može pronaći pravu riječ.
stila a to su izravnost, spontanost,
dinamičnost i komunikativnost.
Lucas (2008, p. 244) kaže da je
govorna izvedba umijeće a ne zna-
nost. Ono što vrijedi za jednog go-
vornika, ne vrijedi za drugog. Ono
što vrijedi danas, ne vrijedi sutra.
Stoga se govorna izvedba ne može
naučiti iz knjiga, mora se govoriti.
Međutim, nešto se ipak može na-
učiti. Dobar govornik govori razu-
mljivo i dinamično, on komunicira.
14
Treba imati na umu doba dana, te često
korištene nepravilne oblike Dobar večer
Uvijek se predstavljamo prvo imenom
a onda prezimenom.
Prilikom izgovora vlastitog imena i prezimena
paziti da ga ne promumljamo.
Mi svoje ime znamo, ali sugovorniku je
to nova informacija.
Treba poštovati hijerarhiju, budući da titule
određuju pojedinčevo mjesto unutar društva.
Titula u govoru dolazi ISPRED
imena i prezimena.
Mediji ne vole gomilanje titula. Stoga prilikom
medijskih nastupa izaberite onu koja je
najznačajnija za temu o kojoj govorite.
Riječ kolega neutralna je i često korištena,
međutim jesu li novinar i gost u studiju
zaista kolege. Nisu, stoga je ne treba
koristiti na takav način.
Na kraju govora, predavanja, izjave odnosno
komunikacije općenito treba zahvaliti publici.
NE zahvaliti SE (na suradnji, gostovanju i sl.) jer
(službu, počasti) (izvor: hjp.novi-liber.hr)
Za pogrešku i objašnjenje vidi primjer 2.2.1. (2)
Za pogrešku i objašnjenje vidi primjer 2.2.2. (1)
Naravno da je sportašima to jasno, ali ako se
ili izbjegavati ili pojasniti.
Za pogrešku i objašnjenje vidi primjere 2.2.3.
Za pogrešku vidi primjer 1. (2)
Za pogrešku vidi primjer 2.2.3. (2)
Iz ove rečenice nam treba postati
jasno da papire ostavljamo po stra-
ni.
U svakodnevnoj komunikaciji
primjećujemo elemente govorne
izvedbe kod drugih, pa kažemo:
Joj, kako je ovaj profesor brz, ni-
šta ne mogu zapisati. ili Ona govori
poput preplašenog miša. (tiho). Ali
u svom govoru, posebno u javnoj
ili masovnoj komunikaciji, najvećim
dijelom zbog treme, ne vodimo
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
računa o izvedbi. Govornik treba
osvijestiti: brzinu govora, glasnoću,
pravilan izgovor, logički naglasak i
pauze.
Prihvatljiva brzina govora je 4
do 7 slogova u sekundi odnosno
oko 120 riječi u minuti. Sve brže od
toga otežava publici razumljivost.
Dakle, ako ste prirodno „brzi“, ek-
strovertirani ili temperamentni, veli-
ka je vjerojatnost da ćete u govoru
„ubaciti u petu brzinu“. Imajući to
na umu, možete spriječiti protrča-
vanje kroz govor i zasljepljivanje
publike. Govornik brzinu može pri-
lagoditi ovisno o temi o kojoj go-
vori pa će složenije logičke izvode
zasigurno sporije izgovarati. Ona
sigurno neće biti isti u prijenosu
zadnjeg kruga utrke formule 1 i u
komemorativnom govoru. Dobro je
imati varijacije u tempu – dijelove
koji ne nose važne informacije mo-
žemo izgovoriti brže, razgovorno,
dok one koje želimo naglasiti izgo-
varamo sporije. Na taj način publi-
ci signaliziramo da u tom trenutku
govorimo o nečem važnom.
Glasnoća u izvedbi mora biti
odmjerena. Dakle, govornik se
mora čuti u posljednjem redu. Imaj-
te na umu da nije isto govorite li
u praznoj prostoriji koja odzvanja,
primjerice na generalnoj probi bez
publike ili u prostoriji punoj ljudi. Tih
puno ljudi tražit će nekoliko decibe-
la više. Obično se savjeti za glasno-
ću odnose na pretihe glasove čiji se
vlasnici percipiraju kao preplašeni,
plahi ili nezainteresirani, pa kaže-
mo kako treba više otvarati usta,
disati trbušno bez dodatnog napre-
zanja glasnica i sl.. Ipak, ni pregla-
sno govorenje nije dobro. Prvo zato
što je govorniku to napornije, dru-
go jer se takve osobe doživljavaju
kao dominantne, naporne i izrazito
antipatične. Glasnoća, slično kao i
brzina pomaže u logičkom orga-
niziranju sadržaja govora. Važne
dijelove ćemo izgovoriti sporije i/
ili glasnije. Za komunikaciju putem
medija treba biti svjestan mikrofo-
na i poteškoća koje se javljaju jer
govornici nemaju iskustva s ta-
kvim govorenjem. Za mikrofonsko
govorenje važno je ne preglasno
govorenje i precizno izgovaranje
pojedinih glasova odnosno dikcija.
Pravilan izgovor uključuje
brojne varijable, međutim općeni-
to gledano, najvažnije je da publika
može razumjeti govornika. To tako-
đer znači i da govornikov dijalekt
ne ometa prenošenje poruke. Ako
šuškate dok govorite ili ne možete
izgovoriti glas /r/ nisu vam zatvore-
na vrata javnog govorenja. Govorni
poremećaji uspješno se rješavaju
uz stručnu pomoć logopeda, a po-
teškoće s izgovorom ili dijalektal-
na obilježja uz pomoć fonetičara. I
sami možete pripaziti da ne izgo-
varate bitI će, raditI će, HrvaTSka,
preDSjednik, da izgovarate knjižNi-
ca, a ne knjižica itd.
Logički naglasak je izgovor
određene (važne riječi) bilo gla-
snije, sporije ili brže, višim tonom
tako da se publici i govorno naglasi
važnost tog dijela. Logički naglasak
dodatno oblikuje sadržaj poruke.
Messi prelazi u Real. Ne Pique
ili Alves.
Messi prelazi u Real. Ne ostaje
u Barceloni.
Messi prelazi u Real. Ne u
Chelsea ili Liverpool.
Pauze su također važan dio
izvedbe. Prvo se treba obračunati
sa zvučnim pauzama. Razni hm-
mmm, eeee, aaaa nisu prihvatljivi.
Ako se tijekom govora javi potreba
za sređivanjem misli tome onda
služe modalni izrazi koji se osvje-
štavaju i uvježbavaju tijekom go-
vorničkog obrazovanja. Nadalje,
pauza nam može poslužiti za na-
glašavanje pojedinih pojmova. Ako
zastanemo prije nego što izgovori-
mo određenu riječ publici signalizi-
ramo da je to što će uslijediti važno.
Velika je sličnost između govor-
ne izvedbe i EEG nalaza. Ako su
oboje ravna crta jedino što može-
mo napraviti je pozvati mrtvozor-
nika u prvom slučaju da dođe po
pacijenta u drugom po publiku. S
druge strane, ako se linija imalo
kreće postoji nada za ozdravljenje
(Berkun, 2009).
3.2. Tri vrste izvedbe govora
3.2.1. Improvizacija
Govorna improvizacija je govor
izveden bez pripreme ili uz pripre-
mu od par minuta. Govornici će reći
kako im je to najgori zadatak koji
mogu dobiti, međutim nisu ni svje-
sni da takve govore svakodnevno
izvode. Situacije u kojima improvizi-
ramo su razne – službeni razgovo-
ri, javljanje za riječ na sastancima
ili skupštinama, davanje izjava za
medije ili sudjelovanje u intervjui-
ma. Kako se pripremiti za impro-
vizaciju? Osvještavanjem važnosti
komunikacijskih vještina i kulture
javnog govorenja. Primjerice, ako
upotrijebite savjete spomenute u
ovom tekstu, vaše će improvizira-
nje djelovati pripremljenije. Dobra
improvizacija svakako je potvrda
dobrog i vještog govornika.
3.2.2. Čitanje govora
Postoje prigode u kojima se
govori moraju pročitati od riječi do
riječi. To su jako formalne prigode
poput: inauguracijski govori, pred-
sjednička obraćanja predstavnič-
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
kim tijelima ili papine poslanice,
govori na otvaranjima najvećih
svjetskih sportskih događaja i sl.
Zbog formalnosti prigode govore-
nje mora biti precizno do posljed-
nje riječi. Govori izvedeni u takvim
prigodama uglavnom se prenose
putem medija, često se objavljuju
u pisanim oblicima, analiziraju itd.
Neki govornici uspijevaju pročitati
govor tako da on zvuči prirodno,
a neki ne.
Kako postići prirodnost:
1. uvježbavanjem, po mogućnosti
pred ljudima nastojeći komuni-
cirati s publikom a ne s tekstom
2. ravnomjernim gledanjem publi-
ke
3. prilagodbom bilježaka – one
moraju biti napisane većim
slovima tako da se mogu obu-
hvatiti širim pogledom. Na taj se
način izbjegava čitanje slovo po
slovo.
Podvrsta ovih govora jesu go-
vori naučeni napamet. Umijeću
izvedbe takvih govora divili smo
se još od antike. Danas se napa-
met uče samo govori u posebnim
prigodama (zdravice, govori zahva-
le, motivacijski govori). Ono što je
važno kod te vrste izvedbe jest da
se govor zaista dobro nauči, jer bi
dosjećanje moglo prekinuti komu-
nikaciju s publikom. Nije dopušteno
gledanje kroz prozor i razmišljanje,
osim ako taj neverbalni znak nema
neku drugu funkciju.
3.2.3. Govorenje iz bilježaka
Treća vrsta izvedbe je govore-
nje pažljivo pripremljenog i uvjež-
banog govora iz kratkih bilježaka.
Točne riječi nastaju u trenutku
izvedbe. Na ovaj način iz istih bi-
lježaka pred različitom publikom
15
možemo izgovoriti različite govore
(prilagoditi humor ovisno o trenut-
ku, prilagoditi stvaranje zanimanja
ovino o profilu publike, pojasniti na
drugačiji način neki pojam itd.). Iako
se čini najtežim ima brojne pred-
nosti u odnosu na prva dva načina
izvedbe. Ako se govornik dobro
pripremi ovaj govor će sigurno biti
razumljiv i dinamičan. Većina uputa
za govornu izvedbu odnosi se baš
na ovu vrstu izvedbe.
3.3. Kad i kako vježbati
izvedbu?
Izvedbu treba vježbati zato što
tako smanjujemo tremu. Budući da
je osnovni uzrok treme strah od ne-
poznatog, “upoznavanje” s vlastitim
izlaganjem, predavanjem ili govo-
rom svima olakšava. Što se govor
više vježba i izvedba je fluentnija,
govornik vjerodostojniji i uvjerljiviji.
Izvedbu bi trebalo početi vježbati
najmanje tri dana prije održava-
nja govora, posebno ako nemate
iskustva.
Uvježbavanje izvedbe sastoji
se od tri dijela (Sellnow, 2005):
- učenje teksta i razrada izvedbe
- vježbanje izvedbe dok se ne
postigne komunikativnost i di-
namičnost
- vježbanje izvedbe dok se go-
vor ne izvede iz bilježaka unutar
zadanog vremenskog ograniče-
nja.
Evo nekoliko praktičnih savjeta:
1. uvijek vježbajte na glas. Čitanje
iz bilježaka ne znači vježbanje.
16
Osim toga, stvorit ćete pogre-
šan dojam o vremenu potreb-
nom za govor.
2. pazite na razumljivost ključnih
pojmova, stranih imena i nekih
drugih publici možda nepozna-
tih riječi. Da biste postigli pri-
kladnu dinamičnost poigrajte se
s tempom, ritmom, glasnoćom i
pauzama.
3. na kartice bilježite i upute za
izvedbu: USPORI/POGLEDAJ
PUBLIKU/POKAŽI NA PRE-
ZENTACIJI
4. izvedite govor pred članom
obitelji, prijateljem ili sami sebe
snimite.
5. izvodite govor pred ogledalom
zbog usklađenosti neverbalnih
znakova.
4. Zaključak
Slično kao i kondicijska pripre-
ma sportaša i komunikacijska pri-
prema ima različite funkcije: osvje-
štavanje slušanja, profila publike ili
načina oblikovanja govorne poruke.
U ovom je radu bilo riječi o samom
govorenju: oblikovanju i strukturira-
nju govora, izlaganja ili predavanja
te o načinu izvedbe. Za uspješnu
komunikaciju prvo treba osvijestiti
razliku između javnog i privatnog
govora. Javni i medijski govor
je artikuliraniji, oblikovaniji, kako
strukturno tako i izvedbeno. Oba
su dijela pripreme govora iznimno
važna, stoga se nećemo složiti s
Ciceronom koji kaže da je za do-
bar govor važna izvedba, izvedba
Kondicijski trening, 10(1) 2012.
i izvedba, već priprema, priprema
i priprema.
Literatura
1. Bartoluci, S., i Tomić, D. (2010a).
Komunikacijska priprema trenera
ili zašto i kako “trenirati” komu-
nikacijske vještine? Kondicijski
trening, 8(1), 19–23.
2. Bartoluci, S., i Tomić, D. (2010b).
Aktivno slušanje – osnova komu-
nikacijske pripreme sportaša.
Kondicijski trening, 8(2), 6–11.
3. Berkun, S. (2009). Confessions
of a public speaker. Beijing; Se-
bastapol, Calif.: O’Reilly.
4. Kišiček, G. (2010). Retorička
analiza svećeničkih propovijedi.
Diacovensia, 27(3), 537–550.
5. Lucas, S. (2008). The art of public
speaking (10th ed.). Boston: Mc-
Graw-Hill Higher Education.
6. Pletikos, E., i Vlašić-Duić, J.
(2007). Uvodi glasovitih govora:
kako steći naklonost publike i
stvoriti zanimanje za temu. U I.
Ivas i I. Škarić (Ur.), Razgovori o
retorici.
7. Sellnow, D. D. (2005). Confident
public speaking. Belmont, CA:
Thomson/Wadsworth.
8. Škarić, I. (2000). Temeljci su-
vremenog govorništva. Zagreb:
Školska knjiga.
9. Škarić, I., i Varošanec-Škarić,
G. (1994). Skupna slika govora
Hrvatske televizije. Govor, XI(2),
1–14.
10. Tomić, D., i Bartoluci, S. (2011).
Analiza publike – razumijevanje
suparnika/sugovornika. Kondici-
jski trening, 9(2), 6–10.
11. Verderber, R. F., Sellnow, D. D.,
i Verderber, K. S. (2011). The
challenge of effective speaking.
Boston, MA: Wadsworth Cengage
Learning.
12. Vuletić, B. (1980). Gramatika gov-
ora. Grafički zavod Hrvatske.