Sažetak Dokaza - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

09. 11. 2023.
23:26 Sažetak dokaza - Liječenje shizofrenije u odraslih: Sustavni pregled - NCBI polica za knjige
NCBI Bookshelf. A service of the National Library of Medicine, National Institutes of Health.
McDonagh MS, Dana T, Selph S, et al. Treatments for Schizophrenia in Adults: A Systematic Review
[Internet]. Rockville (MD): Agency for Healthcare Research and Quality (US); 2017 Oct. (Comparative
Effectiveness Reviews, No. 198.)
Sažetak dokaza
Strategije stanja i liječenja

Shizofrenija je kronično stanje mentalnog zdravlja koje se najčešće javlja u ranoj odrasloj dobi i
može dovesti do onemogućavanja ishoda. Najnovija verzija Dijagnostičkog i statističkog
priručnika za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja, 5. izdanje (DSM-5),1
definira shizofreniju kao: prisutnost dva ili više od pet temeljnih simptoma (deluzije,
halucinacije, neorganizirani govor, grubo neorganizirano ili katatonično ponašanje i negativni
simptomi), pri čemu su barem jedan od simptoma zablude, halucinacije ili neorganizirani govor i
prisutnost simptoma najmanje 6 mjeseci. Diferencijalna dijagnoza je široka i uključuje
razgraničenje od poremećaja raspoloženja (bipolarni poremećaj ili veliki depresivni poremećaj) s
psihotičnim značajkama i psihotičnim poremećajima izazvanim tvarima / lijekovima. Tijek
shizofrenije varira. Otprilike 20 posto pojedinaca može doživjeti značajno poboljšanje,
uključujući, u nekim slučajevima, potpuni oporavak; Međutim, većina ima tendenciju da iskusi
određeni stupanj socijalnih i profesionalnih poteškoća, kao i potrebu za svakodnevnim životnim
potporama.2 Međutim, novija istraživanja i praksa usredotočili su se na ranu intervenciju s
psihozom prve epizode, pokazujući obećanje o prethodnom poboljšanju ishoda i smanjenju
dugoročnijeg invaliditeta.3,4
Antipsihotici i nefarmakološki tretmani obično se koriste zajedno u liječenju osoba sa

shizofrenijom. Farmakološki i nefarmakološki tretmani shizofrenije mogu rezultirati značajnim
poboljšanjima u različitim područjima ishoda, uključujući psihijatrijske simptome,
funkcioniranje (npr. zapošljavanje, socijalno), korištenje usluga (npr. hospitalizacija, krizne
službe), uključenost pravnog sustava, kvalitetu života, samoozljeđivanje i agresivno ponašanje,
angažman i zadržavanje liječenja te zlouporabu supstanci. U idealnom slučaju, poboljšanja
simptoma pretvaraju se u dugoročne, klinički relevantne, pozitivne promjene u drugim
područjima ishoda, s ograničenim i upravljivim štetnim učincima.
Stariji antipsihotici prve generacije (FGA), kao što je haloperidol, imaju dokazanu učinkovitost,
ali štetni učinci, kao što su ekstrapiramidalni simptomi i u nekim slučajevima kasna diskinezija,
često ograničavaju dugotrajno pridržavanje. Antipsihotici druge generacije, počevši od
klozapina, uvedeni su kao jednaki ili bolji u učinkovitosti, posebno s negativnim simptomima, te
manjim rizikom od ekstrapiramidalnih simptoma i kasne diskinezije. SGA-ovi imaju
potencijalno ozbiljne štetne učinke (npr. kardiovaskularne i endokrinološke učinke) zbog kojih je
njihov ukupni profil rizika/koristi manje jasan nego što se očekivalo.
Iako postoji veliki broj tretmana za shizofreniju, nije jasno pružaju li dugoročne koristi za
zapošljavanje i socijalne odnose i povećavaju li vjerojatnost oporavka ili koje je najučinkovitije
trajanje liječenja. Jednako važno u odabiru među konkurentskim intervencijama za određenog
pacijenta je razmatranje karakteristika na razini pacijenta koje mogu utjecati na ishode u
različitoj skupini mogućih intervencija.
Opseg i ključna pitanja
Opseg pregleda
Ovaj Cochrane sustavni pregled pruža sveobuhvatan pregled trenutnih dokaza koji mogu pomoći
u određivanju načina liječenja osoba sa shizofrenijom. Sustavni pregled sintetizira dokaze o
farmakološkim tretmanima koji se međusobno uspoređuju i općoj učinkovitosti psihosocijalnih i
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK487620/ 1/24
09. 11. 2023. 23:26 Sažetak dokaza - Liječenje shizofrenije u odraslih: Sustavni pregled - NCBI polica za knjige
drugih nefarmakoloških strategija u usporedbi s uobičajenom skrbi za liječenje osoba sa

shizofrenijom, te ističe područja kontroverze i područja za buduća istraživanja. Analitički okvir
(slika A) ilustrira populaciju, intervencije i razmatrane ishode. Zbog vrlo velikog broja
istraživačke literature, pregled je bio usmjeren na nekoliko načina (vidi Metode).
Slika A
Analitički okvir. Farmakološki tretmani: Najmanje 90 posto

pacijenata mora imati dijagnosticiranu shizofreniju. Za studije
posebno o štetnosti antipsihotika, populacije mogu biti
mješovite dijagnoze, jer štete nisu specifične za dijagnozu
(više ...)
Ključna pitanja
1a. Koje su komparativne koristi i štete farmakoloških tretmana za odrasle sa shizofrenijom?
1b. Kako se koristi i štete farmakoloških tretmana za odrasle sa shizofrenijom razlikuju ovisno
a
o karakteristikama pacijenta?
2A. Koje su koristi i štete psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških tretmana za odrasle sa

shizofrenijom?
2b. Kako se koristi i štete psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških tretmana za odrasle sa

a
shizofrenijom razlikuju ovisno o karakteristikama pacijenta?
Metode
Metode ovog sustavnog pregleda slijede Vodič za metode za učinkovitost i preglede
komparativne učinkovitosti5 i prijavljuju se prema kontrolnom popisu preferiranih stavki
izvješćivanja za sustavni pregled i metaanalizu (PRISMA).6 Opseg izvješća izrađen je uz
savjetovanje sa skupinom ključnih doušnika. Pojedinosti o kriterijima uključivanja, uključujući
prioritetni popis ishoda, izrađene su uz doprinos skupine tehničkih stručnjaka. Dodatne
pojedinosti o metodama potražite u cjelovitom izvješću i protokolu pregleda
(http://effectivehealthcare.ahrq.gov/index.cfm).
Strategija pretraživanja literature i kriteriji uključivanja
Knjižničarka istraživanja pretražila je Ovid MEDLINE, Cochrane knjižnicu i PsycINFO. Za

ključno pitanje 1, nedavni visokokvalitetni sustavni pregledi korišteni su kao polazište, tako da
su naša pretraživanja započela 2011. godine za FGA u odnosu na SGA lijekove i 2013. za SGA u
odnosu na SGA lijekove. Za ključno pitanje 2 datumi pretraživanja nisu bili ograničeni. Pretrage
su provedene do 1. veljače 2017. godine. Primijenjene su i druge standardne metode
pretraživanja. Uključeni su samo članci na engleskom jeziku. Sažetak kriterija prihvatljivosti i
metoda preispitivanja opisan je u nastavku, a dodatne pojedinosti nalaze se u cjelovitom
izvješću.®®
Kriteriji prihvatljivosti za ključne
Populacije: Odrasli s dijagnozom shizofrenije
Intervencijama:
Ključno pitanje 1: Antipsihotici
Antipsihotici prve generacije (FGA)
Flufenazin (proliksin, permitil®®)

®
Haloperidol (Haldol®)
Perfenazin (Trilafon®)
Antipsihotici druge generacije (SGA)
Aripiprazol (Abilify, Aristada™)®
Asenapin (Saphris),®
Brexpiprazol (Rexulti® )
Kariprazin (Vraylar™)
b
Klozapin (Clozaril, Fazaclo ODT, Versacloz™)®®
Iloperidon (Fanapt®)
Lurasidon (Latuda®)
b
Olanzapin (Zyprexa, Zyprexa Zydis),®®
Olanzapinski pamoat (Zyprexa relprevv™)®

b
Paliperidon (Invega) i Paliperidone palmitate (Invega Sustenna, Invega
Trinza™)®®®
Oralni paliperidon prodaje se samo kao proizvod s produljenim

otpuštanjem, a u izvješću će biti zabilježen kao paliperidon jer ne
postoji formulacija za trenutno otpuštanje.
b
Kvetapin (Seroquel, Seroquel XR®®)
Formulacija s produljenim otpuštanjem u ovom je izvješću zabilježena

kao kvetiapin ER; sufiks ne primjećuje formulaciju s trenutnim
otpuštanjem kako bi bila u skladu s drugim formulacijama za trenutno
otpuštanje SGA-ova.
b
Risperidon (Risperdal, Risperdal M-TAB ODT (tableta za oralno otapanje),
Risperdal Consta®®®®®)
b
Ziprasidon (Geodon®)
c
Ključno pitanje 2: Psihosocijalne i druge nefarmakološke intervencije
Asertivno liječenje u zajednici
Kognitivni adaptivni trening
Kognitivna bihevioralna terapija
Kognitivna sanacija / trening
Zajednička uporaba tvari i intervencije shizofrenije
Rane intervencije za psihozu prve epizode
Obiteljske intervencije
Intenzivno upravljanje predmetima
Obuka o samoupravljanju bolestima
Psihoedukacija
Osposobljavanje za socijalne vještine
Podržano zapošljavanje
Potporna terapija
Usporednici:
Ključno pitanje 1: Izravne usporedbe: FGA u odnosu na SGA i SGA u odnosu na SGA-
ove.
Ključno pitanje 2: Uobičajena njega / standardna njega / liječenje kao i obično / lista
čekanja, kako je definirano u istraživanjima.
Uobičajena njega može se sastojati od elemenata liječenja lijekovima, upravljanja

lijekovima, upravljanja slučajevima, rehabilitacijskih usluga i psihoterapije. Obje
skupine (liječenje i uobičajena skrb) primale su uobičajenu skrb, uključujući
liječenje lijekovima tijekom cijele studije.
Dokazi s aktivnim kontrolama (druge intervencije s očekivanom koristi ili kontrole

pažnje koje imaju minimalnu ili nikakvu korist, ali slično vrijeme sudjelovanja
pacijenata) razmatrani su ako je baza dokaza s uobičajenim usporedbama skrbi za
određenu intervenciju premala za donošenje zaključaka (tj. jedno ili dva istraživanja,
bez sustavnih pregleda).
Ishodi za svako pitanje (vidi također ishode na slici A):
Ograničili smo ishode na one koji su zdravstveni ishodi usmjereni na pacijente (a ne srednji
ishodi), koji su raspoređeni prema njihovom prioritetu iz perspektive pacijenta, njihove obitelji i
njihovih kliničara. Razmotrili smo savjete naših stručnjaka u odabiru i određivanju prioriteta
ovog popisa ishoda.
Za svako ključno pitanje osam ishoda bilo je prioritetno kao najvažnije.
Ključno pitanje 1: Funkcionalni ishodi, kvaliteta života, odgovor i / ili stopa

remisije, smrtnost, smanjenje samoozljeđivanja, ukupni / svi štetni događaji,
poboljšanja simptoma osnovne bolesti i povlačenje zbog nuspojava.
Ključno pitanje 2: Funkcionalni ishodi (uključujući socijalne, profesionalne i druge

vrste funkcija), kvaliteta života, smanjenje stope samoozljeđivanja, odgovor i / ili
remisija, poboljšanja simptoma osnovne bolesti, prekid liječenja (iz bilo kojeg
razloga; može se prijaviti kao gubitak za praćenje ili rano napuštanje studije), stopa
recidiva i nuspojave.
Rehospitalizacija nije uključena kao ishod jer: (1) postoje važne razlike u
indikacijama i duljini psihijatrijskih hospitalizacija tijekom vremena, na
različitim mjestima i s različitim financijskim kontekstima, i (2) postoje važne
razlike u ispitivanjima u načinu mjerenja / procjene rehospitalizacije, što može
zbuniti interpretaciju studije. Međutim, prijavljeno je uz prioritetne ishode za
asertivno liječenje u zajednici jer je cilj ove intervencije za pacijente s
poviješću česte hospitalizacije.
Vrijeme:
Minimalno trajanje praćenja: 12 tjedana.
Postavkama:
Relevantne za Sjedinjene Američke Države, kao što su zemlje navedene kao "visoke" ili
"vrlo visoke" na Međunarodnom indeksu ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda (HDI) i
primjenjive na prakse Sjedinjenih Država.
Isključeno: bolničko okruženje.
Nacrti studija
Nedavni, sveobuhvatni, kvalitetni sustavni pregledi, kao i randomizirana kontrolirana

ispitivanja objavljena od sustavnih pregleda.
Veličina uzorka od >50 za ključno pitanje 2.
Odluke o uključivanju studija
Dva neovisna recenzenta procijenila su prihvatljivost studija i izvukla podatke iz uključenih

studija, pri čemu su nepodudarnosti riješene konsenzusom i uključenošću trećeg recenzenta, ako
je potrebno. Uključeni su samo članci na engleskom jeziku. Uključena su istraživanja s
ispitivanim populacijama uglavnom ambulantnih pacijenata i trajanju od najmanje 12 tjedana te
sustavni pregledi koji su procijenili usporedbe u ključnim pitanjima 1 i 2 za koje se smatralo da
su dobre ili poštene kvalitete (vidi dolje). Kad god je to bilo moguće, sustavni pregledi korišteni
su kao primarni dokazi, a istraživanja koja nisu uključena u preglede također su u potpunosti
procijenjena i sintetizirana s dokazima iz sustavnog pregleda.
Procjena rizika od pristranosti pojedinih studija
Dva istraživača neovisno su ocijenila rizik pristranosti (kvalitete) svake uključene studije na
temelju unaprijed definiranih kriterija. Nesuglasice su riješene konsenzusom. Randomizirana
kontrolirana ispitivanja procijenjena su prema kriterijima razvijenim projektom pregleda
učinkovitosti lijekova.7 Kvaliteta sustavnih pregleda procijenjena je pomoću instrumenta za
ocjenjivanje kvalitete metodološke kvalitete sustavnih pregleda (AMSTAR).8 Ove metode
korištene su u skladu s pristupom preporučenim u poglavlju, "Procjena rizika od pristranosti
pojedinih studija pri usporedbi medicinskih intervencija" u Vodiču za metode za učinkovitost i
komparativne preglede učinkovitosti.5 Studije su ocijenjene kao "dobre", "poštene" ili
"siromašne".
Sinteza podataka
Sintetizirali smo rezultate sažimanjem karakteristika istraživanja i istraživanjem postoje li

značajne razlike u raspodjeli karakteristika koje su modificirale učinke liječenja. Sinteza se
usredotočila na kvalitetnije studije. Metaanalize su provedene kada su studije bile dovoljno
homogene da daju smislenu kombiniranu procjenu. Proveli smo meta-analize u paru, koristeći
DerSimonian i Laird model slučajnih efekata. Statistička heterogenost procijenjena je pomoću I2
statistika ili Q-statistika hi-kvadrat. Mrežne metaanalize provedene su pomoću bayesovog
hijerarhijskog modela.
Snaga tijela dokaza
Snagu dokaza za svaki prioritetni ishod procijenila su dva recenzenta primjenom pristupa
opisanog u Vodiču za metode za studije i preglede komparativne učinkovitosti.5,9 Dodijelili smo
SOE ocjenu visoke, umjerene, niske ili nedovoljne za skup dokaza za svaki ishod, na temelju
procjene četiri domene: ograničenja istraživanja, dosljednost, izravnost i preciznost. Visoke,
umjerene i niske ocjene odražavaju naše povjerenje u točnost i valjanost nalaza te mogu li
buduće studije promijeniti te nalaze (veličina ili smjer). Dali smo ocjenu nedovoljne kada nismo
mogli donijeti zaključke zbog ozbiljne nedosljednosti, ozbiljnih metodoloških ograničenja ili
rijetkosti dokaza.
Recenzija i javni komentar
Stručnjaci za liječenje shizofrenije pozvani su da daju vanjski stručni pregled ovog sustavnog
pregleda; Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvene zaštite (AHRQ) i suradnik urednika
također su dali primjedbe. Osim toga, nacrt izvješća objavljen je na internetskoj stranici AHRQ-a
4 tjedna kako bi izazvao javne komentare. Sud je odgovorio na komentare pregledavatelja i
prema potrebi revidirao tekst.
Sažetak rezultata
Sažetak rezultata pretraživanja literature
Za ključno pitanje 1 o koristima i štetnosti farmakoloških intervencija za shizofreniju, pregledano

je 698 naslova i sažetaka te je uključen jedan sustavni pregled 138 istraživanja i 24 dodatna
istraživanja za SGA u odnosu na SGA, te jedan sustavni pregled 111 istraživanja i pet dodatnih
ispitivanja za FGA u odnosu na SGA. Neke studije su uključivale usporedbe oba intervencijska
područja (SGA u odnosu na SGA i SGA u odnosu na FGA). Većina novih istraživanja (71%) bila
je poštene kvalitete, s 21 posto ocijenjenih lošom kvalitetom i 8 posto dobrom kvalitetom.
Za ključno pitanje 2 o koristima i štetnosti psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških intervencija

za shizofreniju, pregledano je 2.766 naslova i sažetaka i uključeno je 13 sustavnih pregleda 271
istraživanja i 32 dodatna istraživanja. Uključene studije istraživale su 13 glavnih intervencijskih
područja. Od tih novih istraživanja, 20 je bilo poštene kvalitete, četiri su bila dobre kvalitete, a tri
loše kvalitete.
Za svako područje intervencije izvijestili smo o dostupnim dokazima za prioritetne ishode, kako
je opisano u odjeljku Metode. Prioritetni ishodi za koje dokazi nisu bili dovoljni ili nedostupni
nisu uključeni u sažetak rezultata.
Sažetak rezultata ključnim pitanjem
Ključno pitanje 1. Usporedni dokazi o antipsihoticima
Rezultati o antipsihoticima došli su iz jednog sustavnog pregleda 138 istraživanja (N=47,189) i

24 dodatna istraživanja (N=6,672) za SGA u odnosu na SGA, te jednog sustavnog pregleda 111
istraživanja (N=118,503) i pet dodatnih ispitivanja (N=1,055) za FGA u odnosu na SGA. U
ovom Cochrane sustavnom pregledu ispitani su prioritetni ishodi: mjere funkcionalnih
sposobnosti, kvaliteta života, odgovor i/ili remisija, smrtnost, samoozljeđivanje, simptomi
osnovne bolesti, ukupni štetni događaji i povlačenje iz liječenja zbog nuspojava. Sveukupno,
nijedna intervencija lijeka nije imala dokaze visoke čvrstoće za bilo koji ishod od interesa, ali
pronađeni su dokazi umjerene snage za neke ishode. Dokazi su podijeljeni na SGA u odnosu na
SGA i FGA u odnosu na SGA prema tradicionalnoj kategorizaciji lijekova korištenih u dva
sustavna pregleda, iako se lijekovi mogu smatrati jednom skupinom s varijacijama učinaka
povezanih s pojedinačnim lijekovima.
Antipsihotici druge generacije u odnosu na antipsihotike druge generacije
Pronađeno je najviše dokaza o starijim SGA (klozapin, risperidon, olanzapin, kvetiapin i

ziprasidon). Također smo pronašli neke dokaze o najčešće prijavljenim ishodima (npr.
poboljšanje simptoma osnovne bolesti) za oralni aripiprazol i paliperidon. Dokazi za novije
lijekove (asenapin, brekspiprazol, kariprazin, iloperidon, lurasidon, paliperidon i dugodjelujuće
injekcije [LAI] formulacije aripiprazola i paliperidona) su ograničeni, s malo studija, niti jedan
pronalazi noviji lijek superiorniji od starijeg SGA ili jedni druge na bilo koji ishod. Slično tome,
kvetiapin i ziprasidon (stariji SGA) nisu bili superiorniji od bilo kojeg drugog SGA u bilo kojem
ishodu.
Ishodi koristi
Iako su funkcionalni ishodi bili prioritet najvažniji, malo je studija SGA u odnosu na SGA
izvijestilo o tim ishodima. Pronađeno je vrlo malo razlika među starijim SGA-ima u pogledu
učinaka na socijalno, profesionalno ili globalno funkcioniranje (niska razina SOE). Jedna studija
otkrila je da risperidon LAI rezultira većim poboljšanjima društvene funkcije tijekom 24 mjeseca
u usporedbi s kvetiapinom. Nijedna studija novijih SGA-a nije izvijestila o bilo kojoj vrsti
funkcionalnih ishoda. Nalazi o kvaliteti života pokazali su da nema razlike između olanzapina i
risperidona ili ziprasidona (umjereno SOE); olanzapin ili risperidon oralni ili LAI i kvetiapin; ili
oralni aripiprazol i aripiprazol mjesečno LAI (niska SOE) u studijama s do 2 godine praćenja.
Odgovor simptoma i remisija su dihotomni ishodi, koji se mjere kao odgovor ili bez odgovora,
remisije ili bez remisije. Po definiciji, odgovor i remisija su ishodi koji trebaju odražavati
klinički relevantno poboljšanje simptoma osnovne bolesti. Međutim, odgovor je definiran na
različite načine u istraživanjima, iako je najčešća definicija bila poboljšanje od 20 posto na
ljestvici simptoma osnovne bolesti, kao što je Skala pozitivnih i negativnih simptoma (PANSS).
Mrežna metaanaliza 46 izravnih ispitivanja pokazala je da su olanzapin i risperidon znatno
vjerojatnije da će rezultirati odgovorom od kvetiapina (niska razina SOE). Ostale usporedbe i
meta-regresije koje su ispitivale utjecaj trajanja studije, razine doze, populacija (otporne na
liječenje ili statusa prve epizode) i kategorije definicije odgovora nisu rezultirale statistički
značajnim razlikama između SGA-a (niska razina SOE). Remisija je prijavljena prerijetko da bi
se procijenila usporedno, osim u skupini studija na pacijentima s prvom epizodom shizofrenije.
Poboljšanje simptoma osnovne bolesti kontinuirani je ishod koji se mjeri kao srednja promjena
simptoma pomoću skale. Objavljena mrežna metaanaliza 212 istraživanja pokazala je da je
klozapin bolji od ostalih oralnih SGA, osim olanzapina u poboljšanju simptoma bolesti jezgre
(niska razina SOE). Olanzapin i risperidon nisu se značajno razlikovali u usporedbi jedni s
drugima i oba su bila superiornija od ostalih SGA, osim paliperidona i klozapina (niska SOE).
Paliperidon je također poboljšao simptome bolesti jezgre više od lurasidona i iloperidona (nizak
SOE). Ova analiza je pokazala da su svi uključeni lijekovi bili superiorniji od placeba. U
bolesnika otpornih na liječenje, olanzapin je poboljšao simptome bolesti jezgre više od
kvetiapina. Ti se nalazi temelje na dvije objavljene mrežne metaanalize (niske SOE).
Iako je rijetko, samoozljeđivanje, uključujući samoubojstvo, glavni je uzrok smrti među osobama
sa shizofrenijom koje antipsihotici, zajedno s drugim intervencijama, namjeravaju spriječiti. Iako
je klozapin često rezerviran za pacijente otporne na liječenje, zbog profila ozbiljnih nuspojava i
potrebnog praćenja, dokazi podupiru njegovu superiornost u odnosu na druge SGA (prvenstveno
one starije) u sprječavanju samoozljeđivanja (ishodi povezani sa samoubojstvom) i kod
pacijenata s rizikom od ishoda povezanih sa samoubojstvom (u odnosu na olanzapin) i u
bolesnika s nepoznatim ili mješovitim rizikom za te ishode (u odnosu na olanzapin, risperidon,
kvetiapin, ziprasidon i aripiprazol) (niska SOE).
Šteti ishodima
Iako SGA imaju nešto različite profile nuspojava, dokazi ne ukazuju na razliku u ukupnom riziku
od nuspojava između asenapina i olanzapina (umjereni SOE). Također nisu pronađene razlike
između proširenog izdanja kvetiapina (ER) u odnosu na kvetiapin i risperidon; risperidon
naspram klozapina i aripiprazola; olanzapin protiv paliperidona; risperidon LAI naspram
paliperidona i paliperidon palmitate mjesečnog LAI; i aripiprazol naspram aripiprazole
mjesečnog LAI (svi niski SOE). S obzirom na razlike u specifičnim profilima štetnih događaja u
svim SGA-ima, povlačenje zbog štetnih događaja mjera je ishoda koja ima prednost u mjerenju
ozbiljnosti i podnošljivosti nuspojava, uključujući one koji se mogu liječiti drugim lijekom ili
smanjenjem doze. Metaanaliza naše mreže od 90 istraživanja pokazuje da je risperidon LAI imao
znatno manji rizik od povlačenja zbog nuspojava od pet drugih SGA: klozapin, lurasidon,
kvetiapin ER, risperidon i ziprasidon (nizak SOE). Olanzapin je imao manji rizik od pet drugih
SGA: klozapin, lurasidon, kvetiapin, risperidon i ziprasidon (nizak SOE). Aripiprazol je imao
manji rizik od dva SGA: klozapin i ziprasidon, a kariprazin i iloperidon imali su manji rizik od
povlačenja zbog nuspojava od klozapina (nizak SOE). Komparativni dokazi o
ekstrapiramidalnim simptomima, kardiovaskularnim događajima, dijabetesu, debljanju,
metaboličkom sindromu i seksualnoj funkciji sažeti su u cjelovitom izvješću. Iako su to bili

sekundarni ishodi u ovom izvješću, općenito dokazi ne mogu identificirati razlike između
lijekova koji se proučavaju u kardiovaskularnim nuspojavama, metaboličkom sindromu i
seksualnoj funkciji. Rizik od dijabetesa i debljanja veći je kod olanzapina, s povećanim rizikom
od debljanja koji se također nalazi kod klozapina i kvetiapina. Nalazi o ekstrapiramidalnim
simptomima su više mješoviti.
Smrtnost od svih uzroka rijedak je događaj, ali je još uvijek važan ishod koji treba procijeniti jer
se SGA i dalje razvijaju, odobravaju i stavljaju na tržište, a posebno jer svi SGA nose upozorenje
u kutiji FDA protiv njihove uporabe u starijih pacijenata s demencijom zbog povećanog rizika od
smrtnosti. Stopa smrtnosti je niska u SGA ispitivanjima i kohortnim studijama (0 do 1,17%), a
nije bilo razlika u stopi smrtnosti između olanzapina i risperidona ili asenapina, risperidona i
kvetiapina, ili paliperidon palmitate mjesečno LAI i risperidon LAI. Također nije bilo razlika u
kardiovaskularnoj smrtnosti između risperidona, olanzapina i kvetiapina (niska SOE). Usporedni
dokazi o riziku od kardiovaskularne smrtnosti ili smrtnosti od svih uzroka nisu bili dostupni za
druge lijekove SGA.
Podskupine
Malo je razlika među SGA-ima u učincima na nekoliko važnih ishoda, ali u nekim slučajevima
superiorni lijek ima ozbiljne štetne učinke (npr. Rizik od agranulocitoze klozapina [teška
neutropenija] i rizik od povećanja tjelesne težine i novog dijabetesa). Stoga je posebno važno
razmotriti kako karakteristike pacijenta mogu utjecati na ishode. Dokazi u podskupinama bili su
niske čvrstoće.
U bolesnika koji su doživjeli prvu epizodu shizofrenije, odgovor i remisija nisu se značajno
razlikovali među olanzapinom, kvetiapinom, risperidonom, ziprasidonom, aripiprazolom ili
paliperidonom. Većina studija također nije opisala razliku u poboljšanju simptoma osnovne
bolesti, mjereno ljestvicama simptoma, osim što su simptomi bolesti jezgre bili više poboljšani
paliperidonom nego ziprasidonom ili aripiprazolom, ali stope odgovora nisu se značajno
razlikovale. Stope odgovora s olanzapinom i risperidonom bile su slične u bolesnika sa
shizofrenijom prve epizode u usporedbi s pacijentima s više prethodnih epizoda. Ti se nalazi nisu
razlikovali ovisno o trajanju istraživanja, specifičnim lijekovima u usporedbi sa ženama ili o
tome jesu li istraživanja zaslijepljena ili ne. Dokazi o prekidu liječenja SGA bili su ograničeniji, s
proturječnim nalazima iz pet istraživanja. Uključeni sustavni pregled navodi da je učestalost
klinički važnog debljanja značajna u bolesnika prve epizode, koji imaju malo prethodne
izloženosti antipsihoticima, ali razlike među SGA lijekovima nisu pokazane. Te studije nisu
pronašle razliku u ishodima koristi između risperidona i olanzapina tijekom prve 3 godine
liječenja, ali su otkrile da risperidon ima veći rizik od nekih specifičnih nuspojava (pogoršanje
akatizije, seksualna disfunkcija i amenoreja). Aripiprazol je imao ili niže stope ili duže vrijeme
za prekid zbog nuspojava od ziprasidona ili kvetiapina. Simptomi bolesti jezgre poboljšani su
više paliperidonom nego ziprasidonom ili aripiprazolom, ali stope odgovora nisu se značajno
razlikovale.
U bolesnika otpornih na liječenje (najčešće se definira kao da su primili odgovarajući tijek od

najmanje dva prethodna antipsihotika bez postizanja odgovora na simptome), mrežna
metaanaliza 40 ispitivanja pokazala je da je olanzapin rezultirao većim poboljšanjem simptoma
osnovne bolesti, iako je razlika u srednjoj promjeni (-6 bodova) u PANSS-u možda neće
zadovoljiti minimalne klinički važne kriterije razlike (−11,5 bodova za teže simptome), ovisno o
težini simptoma pacijenta na početku. Mrežna meta-analiza negativnih simptoma također je
otkrila da je olanzapin znatno bolji od ostalih starijih SGA-a, dok stope odgovora i prekidi svih
uzroka nisu ukazivali na značajne razlike među starijim SGA-ima. Klozapin je imao manje
prekida zbog nedostatka učinkovitosti od risperidona i kvetiapina.
Dokazi o drugim podskupinama pacijenata su ograničeni. Analiza dobnih podskupina nije

pronašla razlike u usporedbi olanzapina s risperidonom. Žene su imale veća poboljšanja od
muškaraca u simptomima bolesti jezgre s klozapinom i kvalitetom života s olanzapinom.
Poboljšanje simptoma osnovne bolesti bilo je slično u azijskih bolesnika, u usporedbi s ukupnim
ispitivanim populacijama za usporedbu aripiprazola i paliperidona s olanzapinom, kvetiapinom i
risperidonom. Među nedopuštenim korisnicima droga, razlike između starijih SGA nisu
pronađene u stopi ili vremenu do prekida uzimanja lijekova. Stope odgovora s olanzapinom i
risperidonom bile su slične u bolesnika s poviješću poremećaja upotrebe kanabisa i kod onih bez
takve povijesti.
Antipsihotici prve generacije u odnosu na antipsihotike druge generacije
Iako su se SGA-ovi u početku stavljali na tržište kao višestruke prednosti u odnosu na FGA-ove,
postojala je zabrinutost da su dokazi o antipsihoticima prve generacije u odnosu na antipsihotike
druge generacije bili pristrani prema SGA-ima na različite načine (npr. primjenom viših od
tipičnih doza lijekova prve generacije). Ispitivanje kliničkih antipsihotika učinkovitosti
intervencije (CATIE) uključivalo je jedan FGA zajedno s pet SGA za testiranje ove teorije.
Istraživanje je pokazalo da perfenazin nije inferioran u odnosu na druge lijekove, osim
olanzapina. Međutim, ispitivanje CATIE nije riješilo pitanja o uporabi FGA u trenutnoj praksi.
Nalazi sveobuhvatnog sustavnog pregleda FGA-a u odnosu na SGA-ove objavljenih 2012. nisu
bitno promijenjeni dodatnim razmatranjem pet novijih studija (2 dobre kvalitete, 2 poštene
kvalitete i 1 loša kvaliteta). 111 istraživanja uključenih u prethodno objavljeni sustavni pregled
ocijenjeno je kao uglavnom poštena kvaliteta (70 studija), od kojih je 41 ocijenjeno kao loša
kvaliteta, a niti jedno nije ocijenjeno kao kvalitetno. FGA dokazi uglavnom su se odnosili na
haloperidol, sa 108 studija, a samo 7 perfenazina i 4 flufenazina. Najčešće usporedbe bile su
risperidon (37 istraživanja) i olanzapin (34 istraživanja) u odnosu na haloperidol.
Ishodi koristi
Kvaliteta života, ishod s visokim prioritetom, nije se razlikovala između FGA i SGA, kvetiapina i
risperidona (niska SOE) i olanzapina (umjereno SOE). Samo je ziprasidon pronađen bolji od
haloperidola (nizak SOE). Dokazi o funkcionalnim ishodima nisu bili dovoljni za donošenje
zaključaka. Risperidon se ne razlikuje od haloperidola u stopama odgovora (umjereni SOE).
Odgovor na simptome i remisija bili su bolji s olanzapinom nego haloperidolom, ali nisu
pronađene razlike u odgovoru između haloperidola i aripiprazola, kvetiapina i ziprasidona, ili u
remisiji između haloperidola i ziprasidona (nizak SOE).
Usporedni dokazi o simptomima osnovne bolesti dostupni su samo za haloperidol u odnosu na

starije SGA. Simptomi bolesti jezgre znatno su se više poboljšali kod olanzapina i risperidona od
haloperidola (umjereni SOE), ali dokazi o drugim usporedbama nisu pokazali značajne razlike
(nizak SOE). Olanzapin je poboljšao negativne simptome znatno više od haloperidola (umjereni
SOE), a risperidon i aripiprazol poboljšali su negativne simptome znatno više od haloperidola
(nizak SOE).
Šteti ishodima
Ukupne stope pacijenata koji su prijavili nuspojave bile su 11 do 20 posto veće s haloperidolom
u odnosu na aripiprazol (umjereni SOE), risperidon i ziprasidon (niska SOE). Slično tome,
dokazi ukazuju na veću stopu odustajanja od istraživanja (i liječenja) zbog nuspojava s
haloperidolom u odnosu na aripiprazol, olanzapin, risperidon i ziprasidon (umjereni SOE). Nije
bilo razlike u povlačenju zbog nuspojava između haloperidola i klozapina ili kvetiapina (nizak
SOE).
Podskupine
Dokazi koji uspoređuju FGA s SGA-ima u podskupinama stanovništva prilično su ograničeni, s

nejasnim implikacijama. Općenito, razlike u ishodima nisu pronađene između FGA i SGA u
bolesnika s prvom epizodom shizofrenije. U bolesnika otpornih na liječenje učinci na ukupne
simptome bolesti jezgre i negativne simptome odražavali su nalaze u ukupnoj populaciji.
Odgovor i poboljšanje simptoma osnovne bolesti bili su slični u azijskim populacijama i ukupnoj
ispitivanoj populaciji. U bolesnika s poremećajem upotrebe supstanci, simptomi bolesti jezgre
poboljšani su više s olanzapinom nego s haloperidolom, ali ne i s risperidonom.
Ključno pitanje 2. Dokazi o psihosocijalnim i drugim nefarmakološkim intervencijama
Studije uključene u ovaj sustavni pregled izvijestile su da su psihosocijalne i druge

nefarmakološke intervencije primijenjene uz uobičajenu skrb, koja obično uključuje liječenje
antipsihoticima, ali može uključivati i druge terapije. Stoga su studije koje čine bazu dokaza za
ovo pitanje uspoređivale (a) psihosocijalne i druge nefarmakološke intervencije plus uobičajenu
skrb sa (b) uobičajenom skrbi. Uz uobičajenu skrb kao komparator, nisu uključene studije koje su
pružile izravne dokaze o međusobnim usporedbama i stoga to ne smatraju usporednim
pregledom učinkovitosti. Baza dokaza sastoji se od 13 sustavnih pregleda (11 dobre kvalitete, 2
pravedne kvalitete) koji su uključivali 271 istraživanje (N=25,050) relevantno za ovo izvješće.
Osim toga, uključeno je 27 istraživanja koja nisu uključena u ove sustavne preglede (N=6,404).
Od tih novih ispitivanja, 4 su bila dobra, 20 poštena, a 3 loše kvalitete. Sveukupno, nijedna
psihosocijalna intervencija nije imala dokaze visoke snage za bilo koji ishod od interesa, ali
pronađeni su dokazi umjerene snage za neke ishode.
Ishodi koristi
Pacijenti koji su primali asertivnu terapiju u zajednici imali su veću vjerojatnost da će živjeti
samostalno i biti zaposleni, a manja je vjerojatnost da će biti beskućnici ili prekinuti liječenje u
usporedbi s pacijentima koji su primali uobičajenu skrb (umjerena SOE). Nije bilo značajnih
razlika u stupnju poboljšanja simptoma osnovne bolesti ili socijalnog funkcioniranja i nije bilo
razlika u uhićenjima, zatvaranju ili policijskim kontaktima u usporedbi s uobičajenom skrbi
(niska SOE).
Kognitivna bihevioralna terapija (KBT) rezultirala je poboljšanjem globalne funkcije i

kvalitete života (niska SOE) i ukupnim simptomima bolesti jezgre (umjereni SOE) u usporedbi s
uobičajenom skrbi tijekom liječenja i s do 6 mjeseci praćenja. U studijama s dugotrajnim
praćenjem nakon završetka KBT-a, te razlike nisu bile značajne, iako je bilo malo studija s
uobičajenom kontrolnom skupinom za skrb. Dokazi niske čvrstoće sugeriraju da se poboljšanje
negativnih simptoma nije razlikovalo između KBT-a i uobičajene skrbi.
Kognitivna sanacija rezultirala je malim pozitivnim učincima na društvenu, profesionalnu i

globalnu funkciju, simptome osnovne bolesti (niska SOE) i negativne simptome (umjereni SOE)
u usporedbi s uobičajenom skrbi tijekom 15 do 16 tjedana liječenja.
Podržano zapošljavanje, posebno intervencija modela individualnog angažmana i potpore,

rezultiralo je znatno boljim ishodima zapošljavanja tijekom dvije godine u usporedbi s
uobičajenom skrbi. Više pacijenata dobilo je zaposlenje (konkurentno ili bilo koji posao), imalo
je više radnih sati, bilo je duže zaposleno i zarađivalo je više novca od onih koji su primali
uobičajenu skrb. Dokazi s usporedbom s drugim strukovnim osposobljavanjem potvrdili su te
nalaze.
Obiteljske intervencije rezultirale su značajno nižim stopama recidiva od uobičajene skrbi s

liječenjem do 24 mjeseca i praćenjem nakon 5 godina nakon liječenja; razlike u stopama recidiva
nisu pronađene od 25 do 36 mjeseci. Obiteljske intervencije poboljšale su simptome osnovne
bolesti, uključujući negativne simptome. Nije utvrđeno da se nezaposlenost, samostalan život,
socijalno funkcioniranje ili smanjenje samoozljeđivanja razlikuju među skupinama (niska
poduzeća u državnom vlasništvu, osim smanjenog recidiva sa 7 na 12 mjeseci [umjereno

poduzeće u državnom vlasništvu]).
Nije utvrđeno da intenzivno upravljanje slučajevima poboljšava globalnu funkciju, kvalitetu

života ili simptome bolesti jezgre više od uobičajene skrbi.
Intervencije obuke za samoupravljanje bolestima smanjile su težinu simptoma (umjerena

SOE) i stope recidiva (niska SOE). Nije pronađena značajna razlika u negativnim simptomima
(nizak SOE). Vjernost intervenciji bila je povezana s boljim učincima.
Psihoedukacija je imala veći učinak od uobičajene skrbi na globalnu funkciju nakon 1 godine i
rezultirala je nižim stopama recidiva od 9 do 18 mjeseci (umjerena SOE).
Obuka socijalnih vještina poboljšala je socijalnu funkciju nakon 6 mjeseci, 1 godine i 2 godine,
u usporedbi s uobičajenom skrbi. Simptomi osnovne bolesti i negativni simptomi također su
poboljšani više s treningom socijalnih vještina nego uobičajenom skrbi.
Potporna terapija nije se značajno razlikovala od uobičajene skrbi u poboljšanju globalne ili
društvene funkcije (niska SOE).
Podskupine
Kliničke podskupine
Rani timski višekomponentni programi liječenja za pacijente s psihozom prve epizode

rezultirali su značajnim poboljšanjima globalne funkcije s do 2 godine liječenja u usporedbi s
uobičajenom skrbi, ali nije bilo značajnih razlika u stambenom statusu (umjerena SOE).
Kvaliteta života je poboljšana i sudionici u timskim višekomponentnim programima liječenja
imali su manju vjerojatnost recidiva (umjereni SOE), ali nije bilo razlike u ukupnim rezultatima
PANSS-a ili stopama samoozljeđivanja u usporedbi s uobičajenom skrbi (niska SOE).
U bolesnika s poremećajem upotrebe supstanci, pronađeni su dokazi niske čvrstoće da se

asertivno liječenje u zajednici ne razlikuje od uobičajene skrbi u funkciji, smrtnosti i upotrebi
tvari.
Demografske podskupine
Pronađene su ograničene analize podskupina u svim psihosocijalnim i nefarmakološkim

intervencijama kako bi se utvrdile potencijalne karakteristike pacijenata koje bi mogle
predvidjeti ishode. Ograničeni dokazi o obuci socijalnih vještina iz jednog istraživanja mješovite
populacije (oko 50% s dijagnozom shizofrenije ili shizoafektivnog poremećaja) sugeriraju da
intervencija može biti učinkovitija kod muškaraca nego kod žena za poboljšanje društvene
funkcije i simptoma osnovne bolesti.
Šteti ishodima
Četiri istraživanja i sedam sustavnih pregleda procijenili su ili opisali bilo koju vrstu štete
povezane s psihosocijalnim ili drugim neljudskim intervencijama. Nekolicina koja je to učinila
(npr. studije obiteljskih intervencija) rezultirala je nedovoljnim brojem dokaza.
Diskusija
Ključni nalazi i snaga dokaza
Ovaj Cochrane sustavni pregled procijenio je dokaze o liječenju shizofrenije, uspoređujući

međusobno liječenje lijekovima te psihosocijalne i druge nefarmakološke intervencije s
uobičajenom skrbi. Svrha je bila informirati kliničare, pacijente i njihove obitelji te autore
smjernica s krajnjim ciljem poboljšanja skrbi za pacijente. U sažetak ključnih nalaza i snage
tablica dokaza (tablice A, B i C) nisu uključeni nalazi u kojima dokazi nisu bili dovoljni za
donošenje zaključaka. (Cjelovito izvješće predstavlja dodatne pojedinosti o nalazima.) Nije bilo
slučajeva dokaza visoke čvrstoće. To je prvenstveno posljedica specifičnih intervencijskih
usporedbi koje su imale samo studije poštene kvalitete, a malo je studija pridonijelo dokazima za
određeni ishod, ostavljajući dokaze umjerene i niske čvrstoće. Tablice koje prikazuju sažete
rezultate za svaki lijek, ukazujući na veličinu, smjer i snagu dokaza za učinak u svih sedam
prioritetnih ishoda važnih za pacijente uključene su u Dodatak I. cjelovitog izvješća.
Tablica A
Sažetak ključnih nalaza i snaga dokaza za ključno pitanje 1:

SGA u odnosu na SGA.
Tablica B

FGA u odnosu na SGA.
Tablica C

nefarmakološke intervencije u odnosu na uobičajenu skrb.
Nalazi u vezi s onim što je već poznato
Što se tiče terapije lijekovima, rezultati ovog sustavnog pregleda općenito su u skladu s
prethodnim sustavnim pregledima koji uspoređuju SGA i između SGA i FGA.10–15 Iako smo u
svoje izvješće uključili najrelevantnije od tih sustavnih pregleda, naši se nalazi u određenoj mjeri
razlikuju od prethodnih sustavnih pregleda jer smatramo da su ishodi prioritetni s doprinosima
tehničkih stručnjaka, uključuju novije dokaze i najnovije odobrene lijekove te uključuju tri
ažurirane mrežne metaanalize. Na primjer, u usporedbi SGA-a, naše mrežne metaanalize
odgovora, povlačenja zbog nuspojava i prekida liječenja svim uzrocima uključuju dokaze o
brekspiprazolu i kariprazinu, dva nedavno odobrena oralna lijeka i svim dugodjelujućim
injekcijama SGA, dok su prethodno objavljene mrežne metaanalize ograničene na starije oralne
lijekove, uključujući lijekove koji nisu odobreni u Sjedinjenim Državama, i nije kontrolirao
važne modifikatore potencijalnih učinaka.10,11,13,15–18 Stoga ne postoje pregledi koji
obuhvaćaju isto područje primjene kao ovo izvješće.
Ovaj sustavni pregled u skladu je s drugim sustavnim pregledima u nalazima o starijim SGA-
ima. Klozapin, risperidon i olanzapin imaju najdosljednije dokaze superiornosti za određene
ishode (npr. Poboljšanje simptoma, odgovor, samoozljeđivanje, prekidi liječenja svih uzroka i
vrijeme prekida) ili populacije (prva epizoda i otporna na liječenje).14,17,19–21 Ostali nalazi u
ovom pregledu su novi, kao što je nalaz da risperidon LAI i olanzapin rezultiraju značajno nižim
povlačenjem zbog nuspojava od većine drugih SGA. Prethodni pregledi nisu procijenili ključne
ishode učinkovitosti, kao što su funkcija, kvaliteta života i smrtnost.
Dostupan je jedan sveobuhvatni pregled FGA-a u odnosu na SGA-ove koji služi kao osnova
našeg pregleda FGA-a u odnosu na SGA-ove, s uključenih devet novih ispitivanja.22,23 Naši
nalazi su općenito u skladu s ovim sustavnim pregledom, koji je zaključio da postoji malo razlika
od kliničke važnosti za ishode učinkovitosti, te da dokazi o ishodima važnim za pacijente i
štetnim događajima nisu dobro proučeni. U dodavanju novih dokaza pronađeni su dokazi
umjerene čvrstoće specifičnih SGA koji su rezultirali boljim poboljšanjem simptoma (olanzapin i
risperidon) i nižim stopama ukupnih nuspojava (aripiprazol) i povlačenjem zbog nuspojava
(aripiprazol, olanzapin, risperidon i ziprasidon) od haloperidola.
Za psihosocijalne intervencije, naši nalazi su u skladu s nekim prethodnim nalazima pregleda i

neskladni s drugima. Ključni razlozi za različite nalaze mogu se pripisati kriterijima
prihvatljivosti studija, uključenim ishodima, uključivanju dodatnih, novijih studija i metodologiji
pregleda. Na primjer, uključena su istraživanja s uobičajenom skupinom za usporedbu skrbi i
isključena su istraživanja s veličinama uzoraka <50 pacijenata i studije provedene u zemljama
koje nisu bile relevantne za Sjedinjene Države (prvenstveno studije provedene u Kini za
određene intervencije). Svaki od tih kriterija eliminirao je studije koje su bile uključene u neke
druge preglede.
Odluka da se naš pregled psihosocijalnih intervencija usmjeri na usporedbe s uobičajenom skrbi

donesena je kao dio skupa odluka potrebnih za smanjenje opsega projekta. Nakon što je utvrdio
velik broj dokaza za ključno pitanje 2., Sud je utvrdio da su financijska sredstva i vremenski
okvir zahtijevali smanjenje opsega. Prvo smo odlučili koristiti sustavne preglede kao primarni
dokaz, a uključena su i naknadno objavljena istraživanja. Ispitujući ih, vidjeli smo veliku
količinu heterogenosti u načinu definiranja i rukovanja kontrolnih skupina. U nekim sustavnim
pregledima sve su kontrole bile spojene, dok su u drugima "aktivne" i uobičajene kontrole skrbi
procijenjene odvojeno. Kontrole opisane kao "aktivne" uvelike su se razlikovale, od
suprotstavljenih intervencija do kontrola pozornosti, a s njima se nije dosljedno postupalo u svim
sustavnim pregledima. Intervencije kategorizirane kao "aktivne" u jednom pregledu ocijenjene su
odvojeno kao "pasivne" u drugom pregledu. Mnogi su, međutim, pregledali uobičajene
usporedbe skrbi odvojeno ili isključivo. Stoga je u okviru sustavnih pregleda uobičajena skrb bila
najčešće prijavljena usporedna skupina. Na kraju smo uključili više od 200 studija o 12
psihosocijalnih intervencija koje su uspoređivale uobičajenu skrb. Implikacije ovog izbora
svakako su se razmatrale u literaturi i prije24–27 bez jasnog zaključka, iako su neki pronašli malu
razliku u analizama koje ograničavaju uobičajene usporedbe skrbi i one koje uključuju druge
usporedbe.24 Potencijalna pristranost uvedena ovom odlukom ovisi o uobičajenoj skrbi koju
pacijenti u kontrolnoj skupini stvarno primaju. Na primjer, ako nije pronađena razlika između
intervencije i uobičajenih kontrola skrbi, to bi se moglo pripisati boljoj uobičajenoj skrbi; Ali
tamo gdje je pronađena razlika, to bi moglo biti zbog intervencije, niže kvalitete uobičajene skrbi
ili kombinacije čimbenika. Osim toga, to bi moglo utjecati na veličinu razlike. Razlika u
uobičajenoj primljenoj skrbi može se pojaviti na razini pacijenta, na razini studije ili na razini
dokaza za određenu intervenciju.
Odluka o uklanjanju studija provedenih u Kini uglavnom je utjecala na niz studija za intervencije
obiteljskog psihoobrazovanja. U ovom slučaju, oba prethodna Cochrane sustavna pregleda28 i
naša vlastita analiza pokazuje da studije iz Kine vrlo vjerojatno precjenjuju učinke liječenja, što
je u skladu s nalazima drugih istraživača u drugim kliničkim područjima. Naša odluka da
isključimo rehospitalizaciju kao jedan od prioritetnih ishoda donesena je nakon razmatranja
doprinosa našeg tehničkog stručnog povjerenstva, odražavajući nedostatak povjerenja da su
nalazi značajni tijekom vremena i različitih zdravstvenih sustava ili okruženja. Iako studije o
nekoliko intervencija redovito izvještavaju o ovom ishodu, prvenstveno kao proxy za recidiv,
otkrili smo da samo asertivno liječenje u zajednici formalno cilja na smanjenje rehospitalizacije.
Stoga smo izvijestili o rehospitalizaciji kao ishodu samo za tu intervenciju u cjelovitom izvješću.
Ostali potencijalni razlozi za razlike su očekivani - naša pretraživanja su novija, dodajući nove
dokaze koji bi mogli promijeniti prethodne nalaze, a koristili smo i najnoviju metodologiju
sustavnog pregleda, uključujući procjenu snage dokaza. Naš nalaz da je snaga dokaza za
psihosocijalne intervencije bila umjerena ili niska u skladu je s našim nalazima za antipsihotike i
brojnim pregledima u drugim populacijama i intervencijama. Ovaj sustav procjene snage dokaza
pomaže razjasniti gdje bi buduće studije mogle promijeniti nalaze, bilo u smjeru ili veličini,
informirati buduća istraživanja i identificirati ishode za koje određena intervencija nije
učinkovita. Međutim, njome se ne utvrđuje je li intervencija korisna ili ne u širem smislu, budući
da se ocjene izrađuju prema ishodu.
U nastavku sumiramo naše nalaze u kontekstu ključnih prethodnih pregleda za odabrane

intervencije za koje razlike u nalazima mogu biti od posebnog interesa. Publikacija Shizofrenia
Patient Outcomes Research Team (PORT) 2009 vrlo je cijenjen resurs koji je procijenio dokaze i
dao preporuke o korištenju nekoliko psihosocijalnih intervencija, a raspravljamo o njihovim
nalazima, kao i pojedinačnim pregledima tih specifičnih intervencija.29
Kognitivna bihevioralna terapija
Sveukupno, naši nalazi o KBT-u u skladu su s prethodnim nalazima, osim što su pronađeni
dodatni ishodi u kojima je KBT pokazao korist u odnosu na uobičajenu skrb i nisu pronađeni
čvrsti dokazi o trajanju učinaka. U skladu s drugim sustavnim pregledima, utvrđeno je da je KBT
učinkovit u poboljšanju simptoma osnovne bolesti s trajanjem liječenja od 8 tjedana do 5 godina
i dodatno za ishode koji nisu simptomi (npr. funkcionalni ishodi), čak i kada ti ishodi nisu bili u
fokusu KBT-a.29–31 S obzirom na trajnost tih učinaka nakon završetka KBT-a, manje je jasnoće.
Metaanaliza iz 2011. godine otkrila je da su učinci na simptome bili veći u praćenju na kraju
liječenja, ali samo s usporedbama s raznolikom skupinom komparatora i bez određenog trajanja
praćenja. Njihovi nalazi za KBT u usporedbi s uobičajenom skrbi nisu statistički značajni, pa su
slični našima.32 Rezultati povezani s trajnošću liječenja iz pojedinačnih ispitivanja s duljim
praćenjem nakon liječenja bili su mješoviti. Jedno istraživanje33 od 9 mjeseci KBT-a u odnosu
na prijateljstvo pokazalo je trajnu korist od ukupnih i negativnih simptoma tijekom 5-godišnjeg
praćenja KBT-om, dok je drugo istraživanje34 od 6 mjeseci intenzivnog KBT-a u odnosu na
slobodne aktivnosti nije pronašla razliku između skupina u negativnim simptomima nakon 5
godina. Obje studije imale su metodološka ograničenja, što otežava generalizirano tumačenje tih
rezultata.
KBT u shizofreniji obično cilja pozitivne simptome, s malo studija koje su posebno ciljale
negativne simptome.30,35 Naši nalazi o negativnim simptomima, temeljeni na dva kvalitetna
sustavna pregleda,24,36 donekle su u suprotnosti s pregledom iz 2008. godine koji je proveo
Wykes et al.30 Pregled Velthorst 2015 otkrio je da su studije objavljene prije 2003. izvijestile o
većim i pozitivnijim veličinama učinaka od studija objavljenih kasnije. Sva tri sustavna pregleda
pokazala su da je viša kvaliteta istraživanja povezana s nižim veličinama učinaka, što je
rezultiralo neznatnim učinkom na negativne simptome u korist KBT-a.
Kognitivna sanacija
Iako je izravni fokus kognitivne sanacije na poboljšanje kognitivnog funkcioniranja, ishod koji je
izvan opsega našeg sustavnog pregleda, postoje neki dokazi da poboljšanja u spoznaji mogu
dovesti do poboljšanog globalnog funkcioniranja.37 Ovaj Cochrane sustavni pregled utvrdio je
da kognitivna sanacija poboljšava funkcionalne ishode, ukupne simptome i negativne simptome.
Naši nalazi razlikuju se od zaključaka publikacije PORT iz 2009. godine, u kojoj je utvrđeno da
baza dokaza nije bila dovoljna za davanje preporuka, prvenstveno zbog nedostatka kvalitetnih
ispitivanja. Naši rezultati temelje se na više od 39 istraživanja uključenih u dva kvalitetna
sustavna pregleda.29
Obiteljske intervencije
Prethodni sustavni pregledi38 i druge recenzije39 i publikaciju PORT iz 2009.29 izvješća o

nalazima sličnima našem pregledu. Sustavni pregled iz 2001. godine koji su proveli Pitschel-
Walz i kolege utvrdio je da su i kratkoročne i dugoročne obiteljske intervencije superiornije od
uobičajene skrbi u prevenciji recidiva.38 Također su otkrili da je učinak ostao bez obzira na
duljinu razdoblja praćenja, ali da vrsta intervencije (psihoedukacija ili terapijska) čini malu
razliku u učinku liječenja (oba bolja od uobičajene skrbi). Ti su rezultati u velikoj mjeri u skladu
s našim nalazima. Dixonovo ažuriranje o obiteljskom psihoedukaciji39 zaključuje da bi
obiteljsko psihoedukaciju trebalo uključiti kao dio smjernica najbolje prakse za shizofreniju.
Publikacija PORT iz 2009. preporučuje da obiteljske intervencije traju između 6 i 9 mjeseci kako
bi se smanjila stopa recidiva i hospitalizacije.40 Slično tome, pronađeni su najjači dokazi za
intervencije u trajanju od 7 do 12 mjeseci. Osim toga, utvrđeno je da je broj sesija više predviđao
smanjenje recidiva nego što je to bilo trajanje liječenja. Dvije studije s obiteljskim
intervencijama koje su se sastojale od 10 ili manje sesija nakon 7 do 12 mjeseci nisu se
razlikovale od uobičajene skrbi o riziku od recidiva. Objedinjene procjene recidiva u
ispitivanjima od 11 do 20 sesija, 21 do 50 sesija i više od 50 sesija bile su statistički superiornije
od uobičajenog liječenja. Jedna razlika između ovog sustavnog pregleda i nekih drugih je u tome
što su isključena istraživanja provedena u Kini jer nismo sigurni da su nalazi kineskih studija
primjenjivi na populaciju Sjedinjenih Država. Ovaj Cochrane sustavni pregled i dva druga
sustavna pregleda proveli su analize osjetljivosti (dvije analize, jedna uključujući kineske studije
i drugu koja ih isključuje) i utvrdila da su objedinjene procjene učinka smanjene kada su kineske
studije isključene.41,42
Obuka socijalnih vještina
Naši kriteriji uključivanja bili su znatno stroži od kriterija drugih nedavnih sustavnih
pregleda43,44 u smislu da smo se ograničili na veća istraživanja (N>50) s duljim trajanjem (>12
tjedana) koja su koristila uobičajenu kontrolnu skupinu za skrb. Ipak, naši nalazi za funkciju,
jedan od primarnih ciljeva osposobljavanja socijalnih vještina, bili su u skladu s drugim
pregledima koji su pronašli značajna poboljšanja u mjerama funkcioniranja s osposobljavanjem
socijalnih vještina.43–45 Naši nalazi za recidiv, još jedan cilj osposobljavanja socijalnih vještina,
također su bili u skladu s drugim pregledima43,45 koji je utvrdio da je osposobljavanje socijalnih
vještina smanjilo recidiv; Međutim, naše procjene nisu dosegle statističku značajnost, vjerojatno
zbog malog broja događaja i zato što je analiza u drugim pregledima uključivala rehospitalizacije
kao surogat za recidiv. Ovaj Cochrane sustavni pregled također je utvrdio da je obuka socijalnih
vještina značajno smanjila negativne simptome, što je nalaz koji je u skladu s jednom od ovih
drugih recenzija.43 Dodavanje novih istraživanja pružilo je informacije o dodatnim ishodima ili
trajanju praćenja, ali nije promijenilo prethodne nalaze. U 2009. godini publikacija PORT
izvijestila je da dokazi za osposobljavanje vještina podupiru koristi u funkcioniranju zajednice,
ali da studije nisu bile prikladne za pokazivanje pozitivnih učinaka na simptome ili recidiv.29
Naši nalazi su u skladu s tim nalazima.
Podržano zapošljavanje
Naši nalazi o podržanom zapošljavanju u skladu su s drugim recenzijama, kao što su preporuke
PORT-a iz 2009. i pregled Marshalla i dr.29,46 Sud je utvrdio da je podržano zapošljavanje,
posebno intervencija modela pojedinačnog angažmana i potpore, rezultiralo znatno boljim
ishodima zapošljavanja tijekom dvije godine u usporedbi s uobičajenom skrbi. Više pacijenata ili
je dobilo posao (konkurentno ili bilo koji posao), imalo je više sati rada, bilo je duže zaposleno
ili je zarađivalo više novca od onih koji su primali uobičajenu skrb. Budući da je pronađeno
samo jedno istraživanje koje je zadovoljilo kriterije za uključivanje u ovaj sustavni pregled,
uključili smo sustavni pregled i studiju koja je uključivala i druge usporedne skupine osim
uobičajene skrbi.47,48 Koristeći ove dokaze, naši nalazi su slični PORT-u i Marshallu, s
izuzetkom da je naša snaga dokaza umjerena, dok je Marshallova ocjena visoka. Naša niža snaga
dokaza je zbog naše usporedne skupine, tj. Također napominjemo da je kvalitetan Cochrane
sustavni pregled47 koje smo uključili ocijenjene su kao dokazi vrlo niske kvalitete u skladu s
radnom skupinom za ocjenjivanje preporuka, procjena, razvoj i evaluacija (GRADE)49–55
kriterije iz više razloga, uključujući velike količine podataka koji nedostaju zbog viših stopa
napuštanja školovanja u kontrolnim skupinama, iskrivljene podatke za neke ishode i zabrinutost
zbog nedostatka zasljepljivanja procjenitelja ishoda.
Primjenjivost
Primjenjivost dokaza u ovom sustavnom pregledu ograničena je na odrasle ambulante u

okruženjima relevantnim za Sjedinjene Države. Primjenjivost specifična za ključna pitanja sažeta
je u smislu populacija, intervencija, usporedbi, ishoda, vremena i dizajna / postavki studija
(PICOTS).
Ključno pitanje 1. Komparativna učinkovitost farmakoloških tretmana
Populacije
Nalazi su primjenjivi na odrasle osobe (srednja dob od 25 do 50 godina), s uglavnom umjerenom

i umjerenom do teškom bolešću. Postoji heterogenost u relativnoj prevlasti specifičnih simptoma
uključenih pacijenata. Za usporedbu SGA-a, postoje prilično čvrsti dokazi o pacijentima u prvoj
epizodi, ali manje o pacijentima otpornim na liječenje. Dokazi nisu jasno primjenjivi na
adolescente, starije odrasle osobe, pacijente s teškom bolešću ili pacijente s višestrukim
komorbiditetima.
Intervencije/usporedbe
Za SGA-ove u odnosu na druge, većina dokaza relevantna je za usporedbe starijih SGA-a, s vrlo
malo dokaza o lijekovima odobrenim u posljednjih 10 godina. Za FGA u odnosu na SGA-ove,
dokazi su gotovo u potpunosti primjenjivi na usporedbe starijih SGA-ova i haloperidola. Dokazi
su manje primjenjivi na novije SGA (tj. brekspiprazol, kariprazin, iloperidon, lurasidon i LAI
paliperidona i aripiprazola). Dokazi o klozapinu mogu biti manje generalizirani zbog mogućih
učinaka potrebnog praćenja, što u biti osigurava pridržavanje liječenja i može pružiti
nespecifičnu podršku, ohrabrenje, pa čak i strukturu dnevnog ili tjednog rasporeda dosljednom
interakcijom s pružateljem usluga.
Ishoda
Za SGA-ove u odnosu jedan na drugoga postoje dokazi za sve prioritetne ishode; Međutim, opet,
većina dokaza o učinkovitosti (dugoročni zdravstveni ishodi) uglavnom je ograničena na starije
lijekove. Noviji lijekovi prvenstveno imaju dokaze samo za ishode temeljene na simptomima i
nuspojave. Za FGA u odnosu na SGA-ove, ishodi su ograničeniji, s malo dobrih dokaza o
ishodima učinkovitosti. Dokazi su manje primjenjivi na dugoročne ishode, kao što su funkcija,
dugoročna kvaliteta života, samoozljeđivanje i smrtnost, posebno za usporedbu FGA s SGA-ima
i novijim SGA-ima.
Vrijeme
Za sve intervencije lijekovima, dok je raspon trajanja istraživanja bio kraći od 1 dana do 22
godine, više studija bilo je kratkoročno (6 do 12 tjedana) nego dugoročno (1 do 2 godine).
Dokazi se ne primjenjuju na dugoročno praćenje (dulje od 2 godine).
Postavka
Za SGA-ove naspram jedni drugih, dokazi se odnose samo na ambulantne pacijente. U

sustavnom pregledu koji je uključen u FGA u odnosu na SGA, gotovo polovica studija bila je u
bolničkim pacijentima.
Ključno pitanje 2. Psihosocijalne i druge nefarmakološke intervencije
Slično pitanjima navedenima u ključnom pitanju 1., baza dokaza djelomično je ograničena
područjem primjene utvrđenim za ovo preispitivanje. Na primjer, za ključno pitanje 2 dodali smo
kriterije da studije moraju imati najmanje 50 posto pacijenata kojima je dijagnosticirana
shizofrenija, kako bi odražavali činjenicu da su mnoge od tih intervencija usmjerene na pacijente
s ozbiljnim mentalnim bolestima, kao skupina, a ne na određene dijagnoze. Slično našim
ograničavajućim FGA na samo tri lijeka koja se danas najčešće koriste, ograničili smo
intervencije ključnog pitanja 2 i na one koje se obično koriste u kliničkoj praksi. Također smo se
ograničili na studije s usporednikom uobičajene skrbi u 13 uključenih intervencija. Dakle, ovo
nije tradicionalna usporedba dviju aktivnih intervencija.
Populacije
Nalazi su primjenjivi na odrasle osobe u dobi od 16 do 80 godina (adolescenti na starije odrasle

osobe), uglavnom s dijagnozom shizofrenije ili srodnog poremećaja. Specifičnosti pacijenata
donekle su se razlikovale po kategorijama intervencije. Na primjer, potporna terapija
najprimjerenija je na sredovječne muškarce sa shizofrenijom i srodnim stanjima koji su imali
dugotrajne halucinacije i / ili zablude. Dokazi nisu jasno primjenjivi na pacijente s otpornošću na
liječenje ili višestrukim komorbiditetima. Tijekom intervencija nije jasno koja je razina
ozbiljnosti bolesti riješena.
Intervencije/usporedbe
Dokazi u ovom sustavnom pregledu, prema dizajnu, odnose se samo na usporedbe s uobičajenom
skrbi i 13 ovdje navedenih kategorija intervencija. Dokazi nisu primjenjivi na pitanja
komparativne učinkovitosti. Za neke intervencije, kao što su obiteljske intervencije i potporna
terapija, ključno ograničenje sposobnosti razumijevanja primjenjivosti dokaza su različite ili
nejasne definicije i opisi elemenata intervencija i loše izvještavanje o intervenciji i uobičajenim
pojedinostima skrbi. Zbog toga je poseban opis primjenjivosti intervencije ograničen. Dokazi su
manje primjenjivi na varijacije tih intervencija ili novih intervencija.
Ishoda
Dokazi su primjenjivi samo na odabranu skupinu ishoda koji se razlikuju ovisno o intervenciji.
Nisu svi prioritetni ishodi dosljedno opisani u svim studijama. Dokazi se općenito ne odnose na
dugoročne ishode učinkovitosti koji su bili visoko prioritetni (npr. funkcija, kvaliteta života,
smrtnost). Za neke intervencije opisani ishodi bili su uobičajeni, standardni ishodi koji su se
koristili u procjeni osoba sa shizofrenijom, dok je za druge postojala široka paleta i uvođenje
jedinstvenih mjera ishoda.
Vrijeme
Većina intervencija nema dokaza koji su primjenjivi na dugoročno praćenje (dulje od 2 godine).
Postavka
Postavke su se uglavnom primjenjivale na Sjedinjene Američke Države jer su dokazi koji očito
nisu primjenjivi isključeni iz ovog pregleda. Dokazi nisu primjenjivi isključivo na ambulantno
okruženje. Iako su kriteriji za ovaj sustavni pregled predviđali ambulantno okruženje, nekoliko
sustavnih pregleda korištenih za pružanje dokaza za ključno pitanje 2 uključivalo je i bolničke
studije, ograničavajući primjenjivost na temelju postavljanja.
Preporuke za istraživanje
Na temelju nedostataka u istraživanju i ograničenja utvrđenih u ovom sustavnom pregledu (vidi

cjelovito izvješće za opsežniju raspravu o ograničenjima pregleda i baze dokaza), preporučujemo
sljedeće:
Farmakološke intervencije
Ispitivanja bi trebala:
Uključiti više novijih SGA lijekova (odobrenih u posljednjih 10 godina), u usporedbi s

jednim od starijih SGA (npr. klozapin, olanzapin, risperidon LAI) i haloperidolom te
usporediti flufenazin i perfenazin sa starijim i novijim SGA.
Osigurajte usporedivo doziranje s najboljim metodama titracije doziranja za sve uključene

lijekove.
Izmjerite ključne zdravstvene ishode koristeći dogovorene izravne mjere. Na primjer,

mjerenje funkcionalnih ishoda pomoću ne samo valjanih i pouzdanih ljestvica, već i
stvarnih mjera funkcioniranja pacijenta. O tim se mjerama moraju dogovoriti klinički i
istraživački stručnjaci, a zatim ih dosljedno koristiti u svim ispitivanjima.
Trajanje studija mora odražavati stvarnu praksu. Minimalno trajanje studije trebalo bi biti 1
godina, s praćenjem od 3 do 5 godina kako bi se izmjerila trajnost učinaka i istinski
dugoročni ishodi, uključujući štetne učinke (npr. metaboličke promjene i kasna
diskinezija). Dugoročne štete ne mogu se procijeniti u kratkoročnim studijama, a
oslanjanje na opservacijske dokaze ima ograničenja.
Koncept oporavka trebalo bi uključiti u nacrte studija, uz ispitivanje trajanja učinka i

prekid liječenja lijekovima nakon remisije.
Upišite subjekte koji odražavaju stvarnu populaciju. Potrebne su studije isključivo starijih
pacijenata, s višestrukim komorbiditetima i popratnim lijekovima, te bolesnika s teškim
bolestima, uključujući otpornost na liječenje. Za bolje proučavanje drugih podskupina, kao
što su manjine i žene, potrebna je specifikacija i planiranje analiza podskupina a priori i
korištenje metoda randomizacije koje osiguravaju odgovarajuću raspodjelu tih
karakteristika kako bi se ispitale razlike.
Bolničke pacijente treba proučavati odvojeno od ambulantnih pacijenata. Budući pregledi

trebali bi procijeniti tretmane za bolničke pacijente.
Psihosocijalne i druge nefarmakološke intervencije
Problemi se mogu razlikovati ovisno o konkretnoj intervenciji, ali u nastavku je nekoliko

ključnih preporuka:
Ispitivanja bi trebala imati odgovarajuće veličine uzoraka za rješavanje važnih

zdravstvenih ishoda, a ne srednje ili zamjenske ishode i trebala bi se pridržavati postojećih
standarda za izvješćivanje, kao što su kriteriji konsolidiranih standarda ispitivanja
izvješćivanja (CONSORT).56
Studije je potrebno provoditi u široj, ali bolje definiranoj populaciji, s odvojenim

istraživanjima subpopulacija ili dovoljno velikim veličinama uzoraka kako bi se omogućila
smislena analiza podskupina.
Buduće studije mogle bi razmotriti korištenje kriterija domene Nacionalnog instituta

za istraživanje mentalnog zdravlja57 pristup kategorizaciji pacijenata.
Budući pregledi trebali bi procijeniti tretmane za bolničke pacijente.
Intervencije bi trebale biti jasno definirane i opisane, uključujući potrebne komponente.

Neke intervencije, poput kognitivne sanacije, koristile su stručne skupine za usavršavanje
definicija i potrebnih komponenti intervencija. Ako je to moguće, potrebno je provesti
mjerenja vjernosti intervencijskom modelu.
Istraživanja trebaju procijeniti i izvijestiti o zdravstvenim ishodima važnim za pacijente,

kao što su funkcija, kvaliteta života, samoozljeđivanje i štetni učinci pomoću
standardiziranih i lako interpretabilnih metoda. Studije bi trebale utvrditi što predstavlja
klinički značajnu promjenu u rezultatima ljestvice.
Potrebne su studije kako bi se riješila heterogenost u uobičajenim kontrolnim skupinama

za skrb. Uobičajena njega je vrlo promjenjiva; Dakle, studije koje koriste uobičajenu
kontrolnu skupinu za njegu moraju izvijestiti o specifičnim primljenim uslugama i
tretmanima i standardizirati usporedbu ili kontrolu učinaka pažnje.
Studije bi trebale mjeriti intenzitet i trajanje intervencije potrebne za postizanje najboljeg

rezultata i trajanje učinka u odnosu na njih.
Potrebna su dodatna dobro osmišljena dugoročna istraživanja. Dugoročne koristi u odnosu

na rizike i troškove liječenja i dalje su nejasne, posebno za osobe čija je bolest otporna ili
samo djelomično reagira na liječenje.
Buduća istraživanja sustavnog pregleda trebala bi:
Uključite procjenu komparativne učinkovitosti psihosocijalnih intervencija u

usporedbi s drugima. Nove metode vrednovanja složenih intervencija mogu biti
korisne u takvim budućim studijama.58,59
Uključite druge nefarmakološke somatske tretmane temeljene na uređajima, kao što

su elektrokonvulzivna terapija i transkranijalna magnetska stimulacija.
Organizirajte dokaze prema karakteristikama pacijenta na koje se intervencija

usredotočuje.
Zaključci
Većina komparativnih dokaza o farmakoterapiji za liječenje shizofrenije odnosi se na starije SGA
(uglavnom klozapin, olanzapin, risperidon, kvetiapin i ziprasidon), s nekim dokazima o
paliperidonu i aripiprazolu, te LAI risperidona, aripiprazola i paliperidona. Vrlo je malo
komparativnih dokaza o novijim SGA (lijekovi odobreni u posljednjih 10 godina: asenapin,
brekspiprazol, kariprazin, iloperidon i lurasidon). Iako postoje neke razlike među starijim SGA-
ima u specifičnim ishodima, niti jedan lijek nije bio superiorniji u više visokoprioritetnih ishoda.
Međutim, klozapin, olanzapin i risperidon oralni i LAI imali su superiornost u više ishoda od
ostalih SGA i kvetiapin i ziprasidon nisu bili superiorniji od ostalih SGA u bilo kojem ishodu.
Nema dokaza da je novija SGA superiornija od starijih SGA o bilo kojem ishodu. Dokazi o FGA
u odnosu na SGA ukazuju na to da su olanzapin, risperidon, ziprasidon i aripiprazol bili slični
haloperidolu u nekim ishodima koristi i bili su superiorniji u ukupnim štetnim događajima i
povlačenju zbog nuspojava.
U usporedbi s uobičajenom skrbi, većina pregledanih psihosocijalnih intervencija za liječenje

shizofrenije bila je učinkovitija u poboljšanju dva ili više ishoda, uključujući neciljane, ali važne
ishode za pacijenta. Različiti funkcionalni ishodi poboljšani su više asertivnim liječenjem u
zajednici, KBT-om, psihoedukcijom, obukom socijalnih vještina, podržanim zapošljavanjem i
ranim timskim višekomponentnim programima liječenja za pacijente s psihozom prve epizode
nego s uobičajenom skrbi. Kvaliteta života poboljšana je više s KBT-om i ranim timskim
višekomponentnim programima liječenja psihoze prve epizode nego uobičajenom njegom.
Simptomi osnovne bolesti poboljšani su asertivnim liječenjem u zajednici, KBT-om,
kognitivnom sanacijom, samoupravljanjem bolestima, psihoedukcijom, treningom socijalnih
vještina i programima ranog timskog višekomponentnog liječenja za pacijente s psihozom prve
epizode. Relaps je smanjen psihoedukacijama, samoupravljanjem bolestima, obiteljskim
intervencijama i programima ranog timskog višekomponentnog liječenja za pacijente s psihozom
prve epizode. Samoozljeđivanje, odgovor i/ili remisija te štetni događaji rijetko su prijavljivani.
Reference
1. Američko psihijatrijsko udruženje. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne
poremećaje, 5. izdanje. Arlington, VA: Američko psihijatrijsko izdavaštvo; 2013.
2. Harding Promjene u shizofreniji kroz vrijeme: pardoksi, uzorci i prediktori. U: Cohen CI, ed
Shizofrenija u kasniji život: Liječenje, istraživanje i politika. Arlington, VA: Američko
psihijatrijsko izdavaštvo, Inc.; 2003:19–41.
3. Wils RS, Gotfredsen DR, Hjorthøj C, et al. Antipsihotici i remisija psihotičnih simptoma 10
godina nakon psihoze prve epizode. Schizophr Res. 182:42–8. DOI:
10.1016/J.Schres.2016.10.030. PMID: 28277310. [PubMed: 28277310] [CrossRef]
4. Wunderink L, Nieboer RM, Wiersma D, et al. Oporavak u doznačenoj psihozi prve epizode
nakon 7 godina praćenja strategije ranog smanjenja / prekida ili liječenja održavanja:
dugoročno praćenje dvogodišnjeg randomiziranog kliničkog ispitivanja. JAMA psihijatrija.
2013 Rujan; 70(9):913–20. DOI: 10.1001/jamapsychiatry.2013.19. PMID: 23824214.
[PubMed: 23824214] [CrossRef]
5. Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvene zaštite. Vodič za metode za preglede
učinkovitosti i komparativne učinkovitosti. 10(14)-EHC063-EF. Rockville MD: siječanj
2014. Poglavlja dostupna na: www.effectivehealthcare.ahrq.gov Pristupljeno 22. travnja
2017.
6. Moher D, Liberati A, Tetzlaff J, et al. Preferirane stavke izvješćivanja za sustavne preglede i
metaanalize: izjava PRISMA. BMJ. 2009 Srpnja 21; 339:b2535. DOI: 10.1136/BMJ.B2535.
PMID: 19622551. [Besplatni članak PMC-a: PMC2714657] [PubMed: 19622551]
[CrossRef]
7. McDonagh MS, Jonas DE, Gartlehner G, et al. Metode za projekt pregleda učinkovitosti
lijeka. BMC Med Res Methodol. 2012; 12(1):140. DOI: 10.1186/1471-2288-12-140. PMID:
22970848. [Besplatni članak PMC-a: PMC3532217] [PubMed: 22970848] [CrossRef]
8. Shea BJ, Grimshaw JM, Wells GA, et al. Razvoj AMSTAR-a: mjerni alat za procjenu
metodološke kvalitete sustavnih pregleda. BMC Med Res Methodol. 2007 Veljača 15;7:10.
DOI: 10.1186/1471-2288-7-10. PMID: 17302989. [Besplatni članak PMC-a: PMC1810543]
9. Berkman ND, Lohr KN, Ansari MT, et al. Ocjenjivanje snage niza dokaza pri procjeni
intervencija u zdravstvu: ažuriranje EPC-a. J. Clin Epidemiol. 2015 11//; 68(11):1312–24.
DOI: 10.1016/j.jclinepi.2014.11.023. PMID: 25721570. [PubMed: 25721570] [CrossRef]
10. Kishimoto T, Robenzadeh A, Leucht C, et al. Dugodjelujuća injekcijska injekcija u odnosu
na oralne antipsihotike za prevenciju recidiva u shizofreniji: metaanaliza randomiziranih
ispitivanja. Schizophr Bull. 2014 Siječanj; 40(1):192–213. DOI: 10.1093/Schbul/SBS150.
PMID: 23256986. [Besplatni članak PMC-a: PMC3885289] [PubMed: 23256986]
[CrossRef]
11. Leucht S, Cipriani A, Spineli L, et al. Komparativna učinkovitost i podnošljivost 15
antipsihotika u shizofreniji: meta-analiza višestrukih terapija. Kirurški nož. 2013 Rujan 14;
382(9896):951–62. doi: 10.1016/S0140-6736(13)60733-3. PMID: 23810019. [PubMed:
23810019] [CrossRef]
12. Ranasinghe Ja, grijeh J. Sustavni pregled liječenja temeljenog na dokazima za osobe sa
shizofrenijom otpornom na liječenje i neoptimalnim odgovorom na klozapinsku
monoterapiju. Psihoza. 2014 Srpnja; 6(3):253–65. DOI: 10.1080/17522439.2013.830319.
[CrossRef]
13. Samara MT, podebljano M, Gianatsi M, et al. Učinkovitost, prihvatljivost i podnošljivost
antipsihotika u shizofreniji otpornoj na liječenje: mrežna meta-analiza. JAMA psihijatrija.
2016 Pokvariti; 73(3):199–210. DOI: 10.1001/Jamapsychiatry.2015.2955. PMID:
26842482. [PubMed: 26842482] [CrossRef]
14. Souza JS, Kayo M, Tassell Ja, i sur. Učinkovitost olanzapina u usporedbi s klozapinom za
shizofreniju otpornu na liječenje: dokazi iz sustavnog pregleda i metaanalize. CNS Spectr.
2013 Travnja; 18(2):82–9. DOI: 10.1017/S1092852912000806. PMID: 23253621.
15. Zhang J-P, Gallego JA, Robinson DG i dr. Učinkovitost i sigurnost pojedinačnih
antipsihotika druge generacije u odnosu na antipsihotike prve generacije u psihozi prve
epizode: sustavni pregled i meta-analiza. Int J neuropsihofarmakola. 2013 Srpnja; 16(6):1205–

18. DOI: 10.1017/S1461145712001277. PMID: 23199972. [Besplatni članak PMC-a:
PMC3594563] [PubMed: 23199972] [CrossRef]
16. Fusar-Poli P, Kempton MJ, Rosenheck RA. Učinkovitost i sigurnost injekcija druge
generacije dugog djelovanja u shizofreniji: metaanaliza randomiziranih kontroliranih
ispitivanja. Int Clin Psihofarmac. 2013 Pokvariti; 28(2):57–66. doi:
10.1097/YIC.0b013e32835b091f. PMID: 23165366. [PubMed: 23165366] [CrossRef]
17. Soares-Weiser K, Bechard-Evans L, Lawson AH, et al. Vrijeme do prekida liječenja
olanzapina u usporedbi s drugim antipsihoticima u liječenju shizofrenije: sustavni pregled i
meta-analiza. Eur neuropsihofarmakola. 2013 Veljača; 23(2):118–25. DOI:
10.1016/j.euroneuro.2012.05.001. PMID: 22633617. [PubMed: 22633617] [CrossRef]
18. Tonin FS, Pjaca T, Wiens A, et al. Nuspojave i neuspjeh liječenja koji dovode do prestanka
nedavno odobrenih antipsihotika u shizofreniji: mrežna meta-analiza. Schizophr Res.
Prosinac; 169(1–3):483–5. DOI: 10.1016/j.schres.2015.09.019. PMID: 26516102.
19. Asenjo Lobos C, Komossa K, Rummel-Kluge C, et al. Usporedba klozapina i drugih
atipičnih antipsihotika za shizofreniju. Cochraneova baza podataka Syst Rev. Studeni
10(11):Cd006633. doi: 10.1002/14651858.CD006633.pub2. PMID: 21069690. [Besplatni
članak PMC-a: PMC4169186] [PubMed: 21069690] [CrossRef]
20. Asmal L, Flegar SJ, Wang J, et al. Usporedba kvetiapina i drugih atipičnih antipsihotika za
shizofreniju. Cochraneova baza podataka Syst Rev. Studeni 18(11):Cd006625. doi:
10.1002/14651858.CD006625.pub3. PMID: 24249315. [PubMed: 24249315] [CrossRef]
21. Ayub M, Saeed K, Munshi TA, et al. Klozapin za psihotične poremećaje u odraslih s
intelektualnim teškoćama. Cochraneova baza podataka Syst Rev. Rujan 23(9):Cd010625.
doi: 10.1002/14651858.CD010625.pub2. PMID: 26397173. [Besplatni članak PMC-a:
PMC9235853] [PubMed: 26397173] [CrossRef]
22. Abou-Setta AM, Mousavi SS, Spooner C, et al. Usporedba prve generacije i antipsihotika
druge generacije u odraslih: komparativna učinkovitost. Pregled komparativne učinkovitosti
br. (Pripremio Centar za praksu utemeljen na dokazima Sveučilišta Alberta prema ugovoru
br. 12-EHC054-EF. Rockville, dr. Med.: Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvene
zaštite: 2012. www.effectivehealthcare.ahrq.gov/reports/final.cfmAccessed April 22, 2017.
PMID: 23035275. [PubMed: 23035275]
23. Hartling L, Abou-Setta AM, Dursun S, et al. Antipsychotics in adults with schizophrenia:
comparative effectiveness of first-generation versus second-generation medications: a
systematic review and meta-analysis. Ann Intern Med. 2012 Oct 2;157(7):498–511. PMID:
22893011. [PubMed: 22893011]
24. Jauhar S, McKenna PJ, Radua J, et al. Cognitive-behavioural therapy for the symptoms of
schizophrenia: systematic review and meta-analysis with examination of potential bias. Br J
Psychiatry. 2014 Jan;204(1):20–9. doi: 10.1192/bjp.bp.112.116285. PMID: 24385461.
25. Kirsch I. Placebo psychotherapy: synonym or oxymoron? J Clin Psychol. 2005
Jul;61(7):791–803. doi: 10.1002/jclp.20126. PMID: 15827992. [PubMed: 15827992]
[CrossRef]
26. Chambless DL, Hollon SD. Defining empirically supported therapies. J Consult Clin
Psychol. 1998 Feb;66(1):7–18. PMID: 9489259. [PubMed: 9489259]
27. Jensen PS, Weersing R, Hoagwood KE, et al. What is the evidence for evidence-based
treatments? A hard look at our soft underbelly. Ment Health Serv Res. 2005 Mar;7(1):53–
74. PMID: 15832693. [PubMed: 15832693]
28. Vickers A, Goyal N, Harland R, et al. Do certain countries produce only positive results? A
systematic review of controlled trials. Control Clin Trials. 1998;19(2):159–66. doi:
10.1016/S0197-2456(97)00150-5. PMID: 9551280. [PubMed: 9551280] [CrossRef]
29.
Dixon LB, Dickerson F, Bellack AS, et al. The 2009 schizophrenia PORT psychosocial treatment
recommendations and summary statements. Schizophr Bull. 2010 Jan;36(1):48–70. doi:
10.1093/schbul/sbp115. PMID: 19955389. [PMC free article: PMC2800143] [PubMed:
19955389] [CrossRef]
30. Wykes T, Steel C, Everitt B, et al. Cognitive behavior therapy for schizophrenia: effect
sizes, clinical models, and methodological rigor. Schizophr Bull. 2008 May;34(3):523–37.
PMID: 17962231. [PMC free article: PMC2632426] [PubMed: 17962231]
31. Jones C, Hacker D, Cormac I, et al. Cognitive behavioural therapy versus other
psychosocial treatments for schizophrenia. Cochrane Database Syst Rev. 2012 Apr
18(4):Cd008712. doi: 10.1002/14651858.CD008712.pub2. PMID: 22513966. [PMC free
article: PMC4163968] [PubMed: 22513966] [CrossRef]
32. Sarin F, Wallin L, Widerlov B. Cognitive behavior therapy for schizophrenia: a meta-
analytical review of randomized controlled trials. Nord J Psychiatry. 2011 Jun;65(3):162–
74. doi: 10.3109/08039488.2011.577188. PMID: 21563994. [PubMed: 21563994]
[CrossRef]
33. Turkington D, Sensky T, Scott J, et al. A randomized controlled trial of cognitive-behavior
therapy for persistent symptoms in schizophrenia: a five-year follow-up. Schizophr Res.
2008 Jan;98(1–3):1–7. PMID: 17936590. [PubMed: 17936590]
34. Drury V, Birchwood M, Cochrane R. Cognitive therapy and recovery from acute psychosis:
a controlled trial. 3. Five-year follow-up. Br J Psychiatry. 2000 Jul;177:8–14. PMID:
10945081. [PubMed: 10945081]
35. Rector NA, Beck AT. Cognitive behavioral therapy for schizophrenia: An empirical review.
J Nerv Ment Dis. 2001 May;189(5):278–87. doi: 10.1097/00005053-200105000-00002.
PMID: 11379970. [PubMed: 11379970] [CrossRef]
36. Velthorst E, Koeter M, van der Gaag M, et al. Adapted cognitive-behavioural therapy
required for targeting negative symptoms in schizophrenia: meta-analysis and meta-
regression. Psychol Med. 2015 Feb;45(3):453–65. doi: 10.1017/S0033291714001147.
PMID: 24993642. [PubMed: 24993642] [CrossRef]
37. Cella M, Preti A, Edwards C, et al. Cognitive remediation for negative symptoms of
schizophrenia: A network meta-analysis. Clin Psychol Rev. 2017 Mar;52:43–51. doi:
10.1016/j.cpr.2016.11.009. PMID: 27930934. [PubMed: 27930934] [CrossRef]
38. Pitschel-Walz G, Leucht S, Bauml J, et al. The effect of family interventions on relapse and
rehospitalization in schizophrenia--a meta-analysis. Schizophr Bull. 2001;27(1):73–92.
PMID: 11215551. [PubMed: 11215551]
39. Dixon L, Adams C, Lucksted A. Update on family psychoeducation for schizophrenia.
Schizophr Bull. 2000;26(1):5–20. PMID: 10755667. [PubMed: 10755667]
40. Dixon L, Duncan DC, Johnson P, et al. Occupational therapy for patients with Parkinson’s
disease. Cochrane Database Syst Rev. 2009 (4)PMID: 17636709. [PMC free article:
PMC6991932] [PubMed: 17636709]
41. Pharoah F, Mari J, Rathbone J, et al. Family intervention for schizophrenia. Cochrane
Database Syst Rev. 2010 Dec 08(12):CD000088. doi: 10.1002/14651858.CD000088.pub2.
PMID: 21154340. [PMC free article: PMC4204509] [PubMed: 21154340] [CrossRef]
42. Xia J, Merinder BL, Belgamwar MR. Psychoeducation for schizophrenia. Cochrane
Database Syst Rev. 2013 (1)PMID: 21678337. [PMC free article: PMC4170907] [PubMed:
21678337]
43. Kurtz MM, Mueser KT. A meta-analysis of controlled research on social skills training for
schizophrenia. J Consult Clin Psychol. 2008 Jun;76(3):491–504. doi: 10.1037/0022-
006X.76.3.491. PMID: 18540742. [PubMed: 18540742] [CrossRef]
44. Almerie MQ, Okba Al Marhi M, Jawoosh M, et al. Social skills programmes for
schizophrenia. Cochrane Database Syst Rev. 2015 Jun 09(6):Cd009006. doi:
10.1002/14651858.CD009006.pub2. PMID: 26059249. [PMC free article: PMC7033904]
45. Pfammatter M, Junghan UM, Brenner HD. Efficacy of psychological therapy in

schizophrenia: conclusions from meta-analyses. Schizophr Bull. 2006;32(suppl_1):S64–
S80. doi: 10.1093/schbul/sbl030. PMID: 16905634. [PMC free article: PMC2632545]
46. Marshall T, Goldberg RW, Braude L, et al. Supported employment: assessing the evidence.
Psychiatr Serv. 2014 Jan 01;65(1):16–23. doi: 10.1176/appi.ps.201300262. PMID:
24247197. [PubMed: 24247197] [CrossRef]
47. Kinoshita Y, Furukawa TA, Kinoshita K, et al. Supported employment for adults with severe
mental illness. Cochrane Database Syst Rev. 2013 Sep 13(9):Cd008297. doi:
10.1002/14651858.CD008297.pub2. PMID: 24030739. [PMC free article: PMC7433300]
48. Cook JA, Leff HS, Blyler CR, et al. Results of a multisite randomized trial of supported
employment interventions for individuals with severe mental illness. Arch Gen Psychiatry.
2005 May;62(5):505–12. PMID: 15867103. [PubMed: 15867103]
49. Balshem H, Helfand M, Schünemann HJ, et al. GRADE guidelines: 3. Rating the quality of
evidence. J Clin Epidemiol. 2011;64(4):401–6. PMID: 21208779. [PubMed: 21208779]
50. Guyatt GH, Oxman AD, Kunz R, et al. GRADE guidelines: 2. Framing the question and
deciding on important outcomes. J Clin Epidemiol. 2011;64(4):395–400. PMID: 21194891.
[PubMed: 21194891]
51. Guyatt GH, Oxman AD, Kunz R, et al. GRADE guidelines: 6. Rating the quality of
evidence—imprecision. J Clin Epidemiol. 2011;64(12):1283–93. PMID: 21839614.
[PubMed: 21839614]
evidence—indirectness. J Clin Epidemiol. 2011;64(12):1303–10. PMID: 21802903.
[PubMed: 21802903]
evidence—inconsistency. J Clin Epidemiol. 2011;64(12):1294–302. PMID: 21803546.
[PubMed: 21803546]
54. Guyatt GH, Oxman AD, Montori V, et al. GRADE guidelines: 5. Rating the quality of
evidence—publication bias. J Clin Epidemiol. 2011;64(12):1277–82. PMID: 29802904.
[PubMed: 21802904]
55. Guyatt GH, Oxman AD, Vist G, et al. GRADE guidelines: 4. Rating the quality of evidence
—study limitations (risk of bias). J Clin Epidemiol. 2011;64(4):407–15. PMID: 21247734.
[PubMed: 21247734]
56. Schulz KF, Altman DG, Moher D. CONSORT 2010 Statement: updated guidelines for
reporting parallel group randomised trials. BMJ. 2010;340. doi: 10.1136/bmj.c332. PMID:
20332509. [PMC free article: PMC2844940] [PubMed: 20332509] [CrossRef]
57. National Institute of Mental Health. Research Domain Criteria. https://www.nimh.nih
.gov/research-priorities/rdoc/index.shtml. Accessed July 17 2017.
58. Guise JM, Chang C, Viswanathan M, et al. Agency for Healthcare Research and Quality
Evidence-based Practice Center methods for systematically reviewing complex
multicomponent health care interventions. J Clin Epidemiol. 2014 Nov;67(11):1181–91.
doi: 10.1016/j.jclinepi.2014.06.010. PMID: 25438663. [PubMed: 25438663] [CrossRef]
59. Guise JM, Chang C, Viswanathan M, et al. AHRQ Methods for Effective Health Care
Agency for Healthcare Research and Quality (US). Rockville (MD): 2014. PMID:
24696890. [PubMed: 24696890]
Footnotes
a Patient characteristics include age, sex, race, ethnicity, socioeconomic status, time since illness onset, prior
treatment history, co-occurring psychiatric disorders, pregnancy, etc.
b “Older” SGAs; approved up through 2001 and included in the Clinical Antipsychotic Trials of Intervention
Effectiveness (CATIE) trials.
c Limited to the most commonly used interventions relevant to U.S. practices.
Copyright Notice
Bookshelf ID: NBK487620

Sažetak Dokaza - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sažetak Dokaza - Liječenje Shizofrenije U Odraslih - Sustavni Pregled - NCBI Polica Za Knjige

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

09. 11. 2023.

Strategije stanja i liječenja

Antipsihotici i nefarmakološki tretmani obično se koriste zajedno u liječenju osoba sa

Opseg i ključna pitanja

drugih nefarmakoloških strategija u usporedbi s uobičajenom skrbi za liječenje osoba sa

Analitički okvir. Farmakološki tretmani: Najmanje 90 posto

1a. Koje su komparativne koristi i štete farmakoloških tretmana za odrasle sa shizofrenijom?

2A. Koje su koristi i štete psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških tretmana za odrasle sa

2b. Kako se koristi i štete psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških tretmana za odrasle sa

Strategija pretraživanja literature i kriteriji uključivanja

Knjižničarka istraživanja pretražila je Ovid MEDLINE, Cochrane knjižnicu i PsycINFO. Za

Kriteriji prihvatljivosti za ključne

Populacije: Odrasli s dijagnozom shizofrenije

Ključno pitanje 1: Antipsihotici

Antipsihotici prve generacije (FGA)

Flufenazin (proliksin, permitil®®)

Antipsihotici druge generacije (SGA)

Aripiprazol (Abilify, Aristada™)®

Olanzapinski pamoat (Zyprexa relprevv™)®

Oralni paliperidon prodaje se samo kao proizvod s produljenim

Formulacija s produljenim otpuštanjem u ovom je izvješću zabilježena

Asertivno liječenje u zajednici

Kognitivni adaptivni trening

Kognitivna bihevioralna terapija

Kognitivna sanacija / trening

Zajednička uporaba tvari i intervencije shizofrenije

Rane intervencije za psihozu prve epizode

Intenzivno upravljanje predmetima

Obuka o samoupravljanju bolestima

Osposobljavanje za socijalne vještine

Uobičajena njega može se sastojati od elemenata liječenja lijekovima, upravljanja

Dokazi s aktivnim kontrolama (druge intervencije s očekivanom koristi ili kontrole

Ishodi za svako pitanje (vidi također ishode na slici A):

Za svako ključno pitanje osam ishoda bilo je prioritetno kao najvažnije.

Ključno pitanje 1: Funkcionalni ishodi, kvaliteta života, odgovor i / ili stopa

Ključno pitanje 2: Funkcionalni ishodi (uključujući socijalne, profesionalne i druge

Minimalno trajanje praćenja: 12 tjedana.

Isključeno: bolničko okruženje.

Nedavni, sveobuhvatni, kvalitetni sustavni pregledi, kao i randomizirana kontrolirana

Veličina uzorka od >50 za ključno pitanje 2.

Odluke o uključivanju studija

Dva neovisna recenzenta procijenila su prihvatljivost studija i izvukla podatke iz uključenih

Procjena rizika od pristranosti pojedinih studija

Sintetizirali smo rezultate sažimanjem karakteristika istraživanja i istraživanjem postoje li

Snaga tijela dokaza

Recenzija i javni komentar

Sažetak rezultata pretraživanja literature

Za ključno pitanje 1 o koristima i štetnosti farmakoloških intervencija za shizofreniju, pregledano

Za ključno pitanje 2 o koristima i štetnosti psihosocijalnih i drugih nefarmakoloških intervencija

Sažetak rezultata ključnim pitanjem

Ključno pitanje 1. Usporedni dokazi o antipsihoticima

Rezultati o antipsihoticima došli su iz jednog sustavnog pregleda 138 istraživanja (N=47,189) i

Antipsihotici druge generacije u odnosu na antipsihotike druge generacije

Pronađeno je najviše dokaza o starijim SGA (klozapin, risperidon, olanzapin, kvetiapin i

metaboličkom sindromu i seksualnoj funkciji sažeti su u cjelovitom izvješću. Iako su to bili

U bolesnika otpornih na liječenje (najčešće se definira kao da su primili odgovarajući tijek od

Dokazi o drugim podskupinama pacijenata su ograničeni. Analiza dobnih podskupina nije

Antipsihotici prve generacije u odnosu na antipsihotike druge generacije

Usporedni dokazi o simptomima osnovne bolesti dostupni su samo za haloperidol u odnosu na

Dokazi koji uspoređuju FGA s SGA-ima u podskupinama stanovništva prilično su ograničeni, s

Ključno pitanje 2. Dokazi o psihosocijalnim i drugim nefarmakološkim intervencijama

Studije uključene u ovaj sustavni pregled izvijestile su da su psihosocijalne i druge

Kognitivna bihevioralna terapija (KBT) rezultirala je poboljšanjem globalne funkcije i