Inventarizacija staništa i vrsta rijeke Drave

Pozadina projekta i pregled:

David Reeder, WWF Dunavsko-karpatski program, projekt menadžer

1. Riječni koridor Mura i Drava

Srednji tok rijeke Drave, s pritokom Murom, čini jedan od zadnjih nedirnutih riječnih
koridora u središnjoj Europi. Drava teče 720 km dugim tokom od izvora u Alpama do
Dunava, te prolazi Austrijom, Slovenijom, Hrvatskom i Mađarskom. Velik dio rijeke Drave je
ukroćen i oblikovan ljudskim aktivnostima. Uzvodno od ušća Mure postoje 22 hidroelektrane
koje oduzimaju rijeci energiju. Nizvodno od Barcsa Drava je regulirana za promet brodova,
posebno u 19. stoljeću, čime su mnogi meandri i rukavci odsječeni. Donji tok rijeke Drave
još uvijek posjeduje mnoge prirodne karakteristike nizinske rijeke, s otocima, obalnim
šumama, rukavcima i pritocima.

Između ušća Mure i mađarskog grada Barcsa rijeka Drava je gotovo iskonska, jedva se koje
naselje može vidjeti, rijeka je labirint šljunčanih otočića i obala, rukavaca i kanala, dinamična,
uvijek u promjeni, raj za divlje životinje. Rijeka tvori granicu između Hrvatske i Mađarske.
Ta vijugava granica je uspostavljena uzduž starog toka rijeke prije više stotina godina i ostala
tako iako se tok kasnije mijenjao. Granica se tako seli amo tamo preko rijeke, stvarajući
hrvatske enklave na “madžarskoj” obali i obratno, predstavljajući zapanjujući povijesni
artefakt.

Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, u vrijeme komunizma u Europi, to je bio dio
«željezne zavjese», zabranjena zona za obje strane, gdje je priroda carevala u odsutnosti ljudi.
Dravska regija je uvijek pokazivala izvanrednu biološku raznolikost koja je većim dijelom
opstala, živi ostatak dinamične prirode nekad normalne za prostrane poplavne nizine središnje
Europe, danas su većinom isušene i naseljene, efektivno izgubljene. Sada je izazov zaštititi
preostala prirodna blaga rijeke Drave i Mure unatoč pritisku razvoja nakon političkih
promjena započetih 1989. U Mađarskoj je rijeka Drava i dio okolnog područja od 1986. god.
pod zaštitom izvrsnog nacionalnog parka Dunav-Drava, dok je vrlo malo zaštićenih područja

1
uz rijeku Dravu u Hrvatskoj. Jedan od ciljeva ovog projekta je da se sagleda ova
nedosljednost.

Ovdje nalazimo mnoge vrste biljaka, riba, kukaca, sisavaca i vodozemaca koji žive uzduž
riječnog koridora, mnoge od njih su rijetke. Tu su velike kolonije ugroženih vrsta ptica poput
bregunica i pčelarica, gnjezdarica strmih obala rijeka, rijetka mala čigra i kulik sljepčić koji se
gnijezde na šljunčanim sprudovima i otocima. Povremeno se mogu vidjeti crna roda i orao
štekavac, zadivljujuće i plahe ptice čiji je opstanak globalno ugrožen. Ne samo da je koridor
Mure i Drave stanište za ove ptice, on omogućava i siguran prolaz za njihovo kretanje i
migraciju, istinska «linija života prirode».

2. Prema zaštiti Drave i Mure

Dr. Martin Schneider-Jacoby, iz njemačkog Euronatura je 1993. počeo proces proglašenja

koridora Drava-Mura, uključujući zaštićena područja u Srbiji i Crnoj Gori s druge strane ušća
Drave u Dunav, kao međugranični UNESCO biosferni rezervat. Nominaciju je UNESCO
prihvatio 1999. godine, ali nije implementiran od strane hrvatskih vlasti. Početkom 2001.
Hrvatska je vlada najavila oživljavanje svoje namjere da izgradi hidroelektranu na Dravi blizu
Novog Virja. Budući da je pad vode mali u ovom nizinskom dijelu, potrebno je
akumulacijsko jezero dužine od 25 kilometara, protežući se uzvodno od Novog Virja, na
odsječku koji leži potpuno na hrvatskom teritoriju. Ta predložena gradnja uništila bi prirodu
Drave, direktno kroz gubitak staništa i posredno preko ogromnih promjena površinskih i
podzemnih voda.

Hrvatske nevladine udruge su reagirale vrlo snažno na ovu prijetnju njihovoj Dravi te su se da
bi odgovorile udružile u savez, u «Dravsku ligu». Nakon četiri godine usredotočenog
lobiranja i podizanja svijesti na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou, radeći zajedno s
lokalnim zajednicama, WWF-om, Euronaturom i mnogim drugim organizacijama, slučaj
Novog Virja se sada raspravlja na najvišem državnom nivou između Mađarske i Hrvatske
prema Espoo konvenciji o međugraničnom utjecaju na okoliš. Dravska liga je rješavala
problem prekomjernog, a ponekad i ilegalnog, iskapanja šljunka i pijeska iz dravskog korita i
obala. To nastojanje je imalo određenih uspjeha, ali koncesije za iskapanje i nepotrebnu

2
riječnu regulaciju još uvjek ugrožavaju vrijednu prirodnu baštinu koridora Drava-Mura. U
2003. Dravska liga je oživjela projekt biosfernog rezervata, predlažući da se dravski koridor
proglasi biosfernim rezervatom, kao najbolji način njene zaštite. U vrijeme pisanja ovog
izvještaja, prosinac 2004., hrvatske vlasti još razmatraju ovaj prijedlog.

3. Inventarizacija staništa i vrsta

Prvi cilj Dravske lige bilo je sprečavanje izgradnje građevine kod Novog Virja, drugi da
izradi cjelovitu inventarizaciju staništa i vrsta Drave i Mure, potreban korak u zakonskom
postupku zaštite prirode u Hrvatskoj. Mnogi članovi Dravske lige su profesionalni biolozi,
mnogi nadareni prirodnjaci, tako da su dobro kvalificirani za taj zadatak, ali za većinu od njih
je rad oko Drave dobrovoljna aktivnost uz svakodnevni posao, te je proces morao biti dug.
Tako su Dravska liga i WWF Dunavsko-karpatski program odlučili da surađuju u
jednogodišnjem projektu inventarizacije rijeke Drave.

Već nekoliko godina nacionalni park Dunav-Drava (DDNP) provodi godišnji biomonitoring
na mađarskoj strani Drave, ali cijena takvog opsežnog istraživanja bila je iznad budžeta
projekta. Tako je u početnom stadiju odlučeno da se koncentrira na reprezentativna staništa i
vrste indikatore stanja okoliša, koristeći lokalno znanje članova Dravske lige ona su određena
i locirana. Prijašnja ideja bila je da se riječni bazen promatra kao jedinstvena ekološka
jedinica, što je ekološki ispravan pristup, isto tako očuvanje u skladu s okvirnom direktivom o
vodama EU u principu spojivim s upravljanjem riječnim sustavom. Tako smo sastavili
miješani tim hrvatskih i mađarskih istraživača, s iskustvom u dravskom području i složili se
sa sustavom metoda i kriterija uspostavljenom u mađarskom montoringu rijeke Drave i
tekućem istraživanju staništa Mađarske. Slijedili smo savjet znanstvenog koordinatora
projekta dr. Tibora Kovacsa da se koncentriramo na šest taksona: vegetacija, vretenci, ribe,
vodozemci i gmazovi, ptice i sisavci. Neke od tih skupina bile su daljnje pojednostavljene,
primjerice u sisavaca su samo vidre detaljno istražene.

3
Načelo ovog projekta je trostruko:

 osigurati osnovne biološke i ekološke podatke i informacije za znanstvenu obradu,

slijedeće studije i bio-monitoring
 stvoriti komunikacijsko i lobirajuče oruđe za jačanje potrebe za zaštitu rijeke Drave u
Hrvatskoj
 omogućiti platformu da hrvatski i mađarski znanstvenici rade zajedno, skupljajući iskustvo
i informacije unutar zajednički dogovorenog sustava istraživanja.

4. Implementacija projekta

Projekt je bio suočen s nekoliko izazova. Odredili smo i regrutirali hrvatsko-mađarsku

ekipu prema odabranim skupinama: mađarski stručnjaci su svi radili u DDNP
inventarizacijskom projektu ili nacionalnom istraživanju staništa, a hrvatski stručnjaci
uključuju zaposlenike Zavoda za ornitologiju HAZU-a, Zoologijskog zavoda PMF-a u
Zagrebu, i istaknutog hrvatskog stručnjaka za vretenca. Zatim smo trebali riješiti problem
jezika: nijedan od Mađara ne govori hrvatski, i obratno, te iako većina ekipe razumije
engleski, mnogo manje su spretni u govoru i pisanju na engleskom jeziku. Na sreću
znanstvena je terminologija međunarodna pa smo uspjeli koordinirati rad na terenu tako da je
engleski bio uvijek prisutan kada su hrvatski stručnjaci vodili svoje mađarske kolege. Svi
izvještaji su napisani na materinjem jeziku istraživača, a ovaj završni izvještaj na engleskom,
mađarskom i hrvatskom, rezultirajući s kompleksnim procesom prijevoda i obrade.
Istraživane skupine (taksoni) i metode su dosta različite pa su izvještaji za to bili usklađeni
prije uklapanja u završno izvješće.

2003. godina je bila sušna, no proljeće 2004. neobično hladno i vlažno pa je vodostaj
Drave bio izrazito visok. To je imalo velik utjecaj na neke studije, primjerice ciklus
razmnožavanja vodozemaca je kasnio nekoliko tjedana zbog hladnijeg vremena, a visoka
voda je otezala istraživanja riba, vodene vegetacije i vretenaca. Naravno da je svako
istraživanje bazirano na jednoj godini statistički nepovoljno, posebno kad su vremenski uvjeti
neuobičajeni kao 2004. godine, ali to je samo početak dugoročnog istraživanja područja.

4
5. Nalazi projekta

Ništa neočekivano nije nađeno u studiji, iako slijedeće godine moramo potvrditi točno
vrstu Epipactis orhideje koja bi mogla biti vrsta evidentirana u susjednim zemljama, ali ne još
u Hrvatskoj. Također, prisutnost nove vrste vretenca za Hrvatsku, Aeshna viridis, potvrđena
je prvi put 2002. godine, ali još nije ušla u znanstvenu literaturu. To je vrlo specijalizirana
vrsta koja živi samo na jednoj vrsti vodene biljke, Stratiotes aloides, koja je i sama ugrožena
vrsta, rijetka u dobrom dijelu Europe.
Naš je projekt dokazao, u znanstvenom smislu, što su mnogi znanstvenici i lokalni
ljudi već znali, da mnoge rijetke i ugrožene vrste diljem Europe, obitavaju na Dravi u
Hrvatskoj. Dokaz za zaštitu staništa je sada jasan. Također je potvrđeno od strane naših
znanstvenika da su glavne prijetnje tim staništima neprikladno upravljanje vodama i
komercijalni interes, najviše iskorištavanje šljunka i pijeska iz riječnog korita. Također,
unatoč mnogim promjenama rijeke uslijed takvih aktivnosti, dravski ekosistemi su se pokazali
zadivljujuće otpornim i većinom u dobrom ekološkom stanju.

6. Sažetak

Kao relativno mala zemlja, Hrvatska ima izvanredno bogatstvo prirode i štiti mnoga
područja kao što su nacionalni parkovi ili parkovi prirode. Na žalost prirodne vrijednosti
njene dvije rijeke Save i Drave, nisu u dovoljnoj mjeri prepoznate. Mnogi se biolozi slažu da
je Sava ekološki vrlo uništena, ali barem je predivnom močvarnom području Lonjskom polju
dozvoljeno da preživi, a novi projekt širokih razmjera prevencije poplava će uvelike povećati
močvarna područja na Savi. Unatoč tim vrlo naprednim radovima na Savi, hrvatske vlasti su
se nekoliko puta izjasnile da «jedna od rijeka mora biti žrtvovana za razvoj, a određeno je a to
bude Drava». Uzevši u obzir da koridor Drava-Mura ima tako bogatu prirodu i da je kao
kandidat za EU Hrvatska obavezna poštovati klauzulu Okvirne direktive o vodama EU, ne
kemijsko i ekološko pogoršavanje, ova se odluka čini lošom prosudbom.
Očito je da ovakva ograničena studija ne može detektirati svako stanište ili vrstu na
Muri i Dravi, koje je ugroženo. Dovoljno ih je međutim određeno da je zaštita riječnog
koridora hitan imperativ. Potrebno je mnogo više istraživanja, preko sveučilišta, nezavisnih
znanstvenika i izvrsnog Hrvatskog zavoda za zaštitu prirode. Naša studija nije bila zamišljena

5
kao zadnja riječ o ekologiji Drave, nego platforma za daljnji rad, kao i jačanje poriva za
zaštitu koridora Drava-Mura. Ovo istraživanje, nadamo se, samo je početak zajedničkog rada
na rijekama Dravi i Muri u Hrvatskoj.

David Reeder

6
Profesionalna pozadina istraživanja Drave

U Europi je preostalo samo nekoliko rijeka kojima je dopušteno da stvaraju obale

relativno slobodno. Drava je kao jedna od njih, postala žarište pažnje za okolišne institucije,
nacionalne parkove i civilna društva.
Istraživana mjesta i sekcije na Dravi određene su tako da budu usklađene sa sada već
četverogodišnjim mađarskim projektom monitoringa Drave (vidi dolje) i da pokrivaju što više
različitih staništa. Prema dogovoru, istraživanje je provedeno na dijelu Drave unutar
hrvatskog teritorija, s malim dijelom graničnog područja ušća Mura-Drava. Kako je dravska
dolina dosta široka, posebno na hrvatskoj strani, odlučeno je da se ograniči istraživanje na
pojas od 1-2 kilometara od korita rijeke. Izuzetak je bila šuma Repaš gdje se utjecaj Drave
proteže na još veću udaljenost. Zbog različitih metoda istraživanja, kod različitih staništa i
vrsta, nismo inzistirali na točno određenim lokacijama. Neke lokacije i razlog njihova izbora
uključene su u posebne izvještaje.
U izboru skupina životinja i biljaka kao i u odabiru metoda, nastojali smo se
prilagoditi mađarskom sustavu monitoringa, iako smo bili ograničeni vremenom i logistikom.
Odabrane su slijedeće skupine: ptice, vidra, vodozemci i gmazovi, ribe, vretenca, zajednice
kopnenih i vodenih biljaka. Koristili smo naravno prethodna istraživanja, jer, posebno u
slučaju ptica i riba, djelomični podaci se mogu pratiti nekoliko godina unatrag. Navedeni
taksoni mogu poslužiti kao osnova za budući, dugoročniji monitoring. Neke vrste istraživanih
skupina su ili zaštićene ili karizmatske (npr. vidra i kornjača), ili uključuju izvrsne
indikatorske vrste (npr. vretenca i vodozemci), ili se pojavljuju u tako velikim brojevima da
pokazuju različite razine indikacijskog potencijala (biljke, ptice i ribe). Zbog ograničenih
sredstava, u studiju nisu uključeni leptiri, puževi, rakovi i vodencvjetovi, iako oni uživaju
posebnu pažnju u mađarskom monitoringu.

Nacionalni park Dunav-Drava je pokrenuo svoj dugoročni program monitoringa Drave

u 2000. godini, s ciljem sagledavanja budućeg utjecaja planirane hrvatske hidroelektrane.
Zbog geografskih osobitosti, taj rad je ograničen na relativno kratak odsječak, između naselja
Õrtilos i Vízvár. Taj odsječak ima posebnu važnost u hrvatskoj studiji također, budući da
rijeka ovdje teče gotovo isključivo hrvatskim teritorijem. Određena istraživana mjesta ovdje
uključuju glavni tok rijeke, močvarna staništa brojnih mrtvica, ribnjaka, napuštenih šljunčara,
kao i šumu Lankoc, stanište slično Repaškoj šumi.

7
 Većina mađarskih stručnjaka uključenih u ovu studiju su sudjelovali i u mađarskom
monitoringu, dok njihove hrvatske kolege imaju višegodišnje iskustvo na hrvatskoj strani.
Brojni pregovori, sastanci i stalan bliski kontakt rezultiraju kvalitetno izvedenim projektom.
Za vrijeme istraživanja biljaka, vodozemaca i riba, naši hrvatski kolege i mađarski stručnjaci
provode nekoliko radnih dana zajedno, što je omogućilo da se uskladi teoretsko znanje i
metode u studiji.

8
PODRAVLJE: KLIMA, TLO I BILJNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE

Drava je u središnjoj Hrvatskoj rubna i najčešće granična tekućica. Karakterizira ju

snježno-ledenjački režim otjecanja vode. Značajni pokazatelji tog režima su izraziti ljetni
maksimum i zimski minimum vode. Visoki vodostaji u jesen slabije dolaze do izražaja, a
male vode u proljeće rijetka su pojava. Upravo zbog snježno-ledenjačkog režima Drava ima
dobru kvalitetu vode (druga kategorija – vode koje se mogu upotrebljavati za rekreaciju i
uzgoj riba iz porodice ciprinida) jer takav režim vode osigurava količinu vode u najsušem, ali
i najhladnijem dijelu godine. Drava je u prošlosti mijenjala korito stvarajući meandre, rukavce
i mrtvaje. U dravskoj nizini utvrđene su dvije hidrogeološke cjeline: (prva u nizinsko
ravničarskim krajevima doline Drave i bogatija vodonosnim slojevima koji su pretežno u
sedimentima kvartarne starosti i druga siromašnija vodonosnim slojevima i karakteristična za
više predjele. U prvoj cjelini količina se mijenja s promjenom litoloških svojstava stijena, a
dubina vode u podzemlju povećava se od juga prema sjeveru, a broj vodonosnih slojeva od
zapada prema istoku. Rijeka Drava plavila je okolne terene nanoseći velike količine fino
suspendiranog pijeska odnosno mulja. Izmjena faza plavljenja i isušivanja pogodovala je
tvorbi tla iz hidromorfne klase tala (epiglej, amfiglej, hipoglej i aluvijalno – karbonatno tlo).
Čovjek je utjecao na tvorbu automorfnih tala snižavanjem podzemne vode.

Prema Köppenovoj klasifikaciji klima ovo područje ima slijedeće karakteristike:

C - klima toplo umjerenog kišnog tipa sa srednjom temperaturom najhladnijeg mjeseca

između – 5 °C do – 18 °C
a – oborine su podjednako raspoređene tijekom cijele godine
w - manje oborina u hladnijem dijelu godine
b – srednja temperatura najtoplijeg mjeseca nije veća od 33 °C
x – tijekom godine izražena su dva maksimuma oborina – u rano ljeto i kasnu jesen

9
Biljno-geografske značajke

Područje uz rijeku Dravu pripada eurosibirsko - sjevernoameričkoj regiji ilirske

provincije i nižem pojasu sveze Carpinion betuli illyrico - podolicum razreda Querco-Fagetea
(Horvat, 1962; Horvatić, 1967). To je najniži vegetacijski pojas ilirske provincije na
području najvećeg dijela sjeverne Hrvatske. Čitavo je područje karakterizirano umjerenom
kontinentalnom klimom, s vrlo povoljnim ljetnim temperaturama i obilnim ljetnim
oborinama. Prirodni uvjeti su vrlo povoljni za razvitak zonalne šumske vegetacije te
poljoprivrede i stočarstva.
U aluvijalnoj ravnici Podravine, razvile su se šume hrasta lužnjaka i običnoga graba
(as. Carpino betuli - Quercetum roboris typicum Rauš 1971). Rauš (1980) opisuje ovu
zajednicu kao mješovite šume običnoga graba koje se razvijaju na pseudoglejnom ili
parapodzolastom tlu koje su izvan dohvata poplavnog područja. Tlo ove šume je ocjedito, ali
svježe, slabo kiselo do neutralno. Takva šuma predstavlja klimaks za nizinsko područje, a sve
ostale šume razvijaju se kao trajni stadiji, uvjetovani stalnim poplavama i velikom količinom
podzemne vode. Obični grab je najbolji indikator za stajaću i podzemnu vodu jer podnosi
kratkotrajne prolazne poplave, ali ne podnosi stajaću vodu i visok nivo podzemne vode. U
sloju drveća dominira hrast lužnjak (Quercus robur), a u nižem sloju obični grab (Carpinus
betulus). U manjoj mjeri prisutni su bijeli jasen (Fraxinus excelsior), nizinski brijest (Ulmus
minor), ponegdje javor klen (Acer campestre), a na vlažnijim terenima i sitnolisna lipa (Tilia
cordata). Hrast lužnjak u kombinaciji s običnim grabom raste vrlo dobro, razvija ravna i
čvrsta debla. U sloju grmlja dolaze lijeska (Corylus sp.), glogovi (Crataegus sp.), bazga
(Sambucus nigra) i dr.. U sloju prizemnog raslinja zastupljene su vrste Oxalis acetosella,
Carex sylvatica, Asarum europaeum, Arum maculatum, Vinca minor, Hedera helix i dr.
Nakon potiskivanja tih šuma i šikara razvijaju se livade koje se kose dva puta godišnje, u
lipnju i rujnu. Nisu gnojene i na njima se ne pase stoka, a jedan dio livada je već duže vrijeme
zapušten, pa se uočava razlika u sastavu vrsta. Ove livade košanice pripadaju svezi
Arrhenatherion koju čine biljne zajednice šire rasprostranjene na području sjeverne Hrvatske.
To su livade uspravnog ovsika i krestaca (as.Bromo-Cynosuretum cristati H-ić 1930). U
njihovom sastavu na ovom području nalazimo velik broj vrsta (zabilježeno je oko pedesetak
vrsta) čija se pokrovnost mijenja ovisno o vlažnosti staništa. Karakteristične vrste razreda
Molinio-Arrhenatheretea: su Ranunculus acer, Trifolium pratense, Prunella vulgaris,
Lathyrus pratensis, Lysimachia nummularia, Equisetum palustre, Colchium automnale i dr.

10
 Šume bijele i bademaste vrbe čine pionirsku vegetaciju uz obalu rijeke Drave na koju
se nastavljaju miješane šume vrbe i topole i šume topole. Šume vrbe zahtijevaju vlažniji teren
s višim nivoom podzemne vode od topolovih šuma. Ove šume često stvaraju s kupinom
neprohodne šikare u kojima je sloj prizemnog rašća malobrojan. U šumama bijele i crne
topole te vrste su jedine dominantne vrste kojima se u miješanim šumama još pridružuje i
vrba. U ovim šumama iskorištavaju se stabla bagrema, jasena, johe, vrbe, bijele, crne topole i
hrasta lužnjaka.

11
INVENTARIZACIJA MAKROFITSKIH BILJAKA RIJEKE DRAVE

mr. sc. Jasna Razlog-Grlica, dipl. ing.

Kratka biografija

Rođena sam u Virovitici, 21.01.1964. godine. Diplomirala sam 1986. godine na

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala sam 1994. godine te stekla
zvanje magistar prirodnih znanosti iz područja biologije smjer ekologija s radom
“Fitocenološke i ekološke značajke makrofita rijeke Zrmanje u području utjecaja RHE
Obrovac”. Aktivno se bavim proučavanjem vodenih i močvarnih biljaka te vegetacije. Do
sada sam sudjelovala u istraživanjima vodenih i močvarnih staništa otoka Paga, donjeg toka
rijeke Neretve, Vranskog jezera, rijeke Cetine, Papuka i rijeke Drave. 2003. godine radila
sam u prvoj fazi UNDP/GEF Dunavskog regionalnog projekta (član 1.4) na području
Županijskog kanala u Virovitičko podravskoj županiji.

Jasna Razlog-Grlica na staroj Dravi kraj Donje Dubrave

12
1. MATERIJAL I METODE RADA

Tijekom proljeća i ljeta 2004. godine u više navrata izvršena je inventarizacija

makrofitskih biljaka na slijedećim lokalitetima (prikazani na karti):

1. područje Donje Dubrave N46°19`04,5`` E16°44`35,8``

2. područje od Botova do Novog Virja 227-202 km rijeke Drave
3. područje Širinskog otoka, Križnice i Jelkuša 176-162 km rijeke Drave
4. područje Županijskog kanala od N45°52`02,1`` E17°33`19,2`` do N45°48`39,6``
E17°42`06,9`` njegovog toka
5. područje šljunčare kod Gabajeve Grede N46°08`53,5`` E17°00`44,2``
6. područje nizvodno od Podravskih Podgajaca do Nehaja 70-39 km rijeke Drave

Područje Širinskog otoka i Križnice

13
Vodena vegetacija u Dravi kod Gata

Na istraživanim područjima popisivane su biljne vrste u vodi i u uskom pojasu na

obali. Istraživanja su provedena u više navrata obilaskom čamcem kako bi se veći dio vodene
površine što bolje istražio. Biljke su determinirane prema slijedećoj literaturi:
Domac. 1995; Nikolić, 1994; 1997; 2000; Razlog, 1986; Rechinger i Dumboldt, 1975;
Schultze-Motel 1980. Za svaku vrstu određen je status ugroženosti u skladu s podacima iz
literature (Marković 2004, Nikolić, 1994, 1997, 2000).
Tip staništa (habitat code) određen je prema izboru Corine biotopa popisa za Europu
koju su načinili prof. dr. Lj. Ilijanić i prof. dr. J. Topić.

2. REZULTATI RADA

U istraživanom području tijekom 2004. god. ustanovljeno je 66 vrsta pripadnika

vaskularne flore prilagođene uvjetima veće vlažnosti (vodene i močvarne vrste). One su
navedene u popisu vrsta abecednim redom porodica i rodova unutar papratnjača i sjemenjača,
odnosno unutar dvosupnica i jednosupnica. Znanstveni i narodni nazivi vrsta usklađeni su s
literaturom (Domac 1994, Nikolić 1994, 1997, 2000).

14
 PTERIDOPHYTA
EQUISEATACEAE
Equisetum arvense L.. – poljska preslica
Equisetum hyemale L. – zimska preslica
Equisetum palustre L. – močvarna preslica
Equisetum variegatum Schlech – šarena preslica

SALVINIACEAE
Salvinia natans (L.) All. – plivajuća nepačka

SPERMATOPHYTA - MAGNOLIATAE

APIACEAE
Berula erecta(Huds.) Coville – uspravni grešun

ASTERACEAE
Eupatorium cannabinum L . – konopljuša
Senecio paludosus L. – močvarni staračac

BORAGINACEAE
Myosotis scorpioides L. – močvarna potočnica

BRASSICACEAE
Rorippa amphibia ( L.)Besser – grbak

CONVOLVULACEAE
Calystegia sepium (L.) R.Br. – obični ladolež

CERATOPHYCACEAE
Ceratophyllum demersum L. – kruta voščika

HALLORHAGIDACEAE
Myriophyllum spicatum L - klasasti krocanj
Myriophyllum verticillatum L. – pršljenasti krocanj

15
 HIPPURIDACEAE
Hippuris vulgaris L. – obični borak

LAMIACEAE
Lycopus europaeus L – vučja noga.
Mentha aquatica L. – vodena metvica
Rorippa amphibia (L.) Besser - grbak
Scutellaria galericulata L. - grozničica

LYTHRACEAE
Lythrum salicaria L. – purpurna vrbica

MENYANTHEACEAE
Nymphoides peltata Sequier - plavun

NYMPHAEACEAE
Nuphar lutea (L.) Sm. – žuti lokvanj
Nymphaea alba L. – lopoč

OENOTHERACEAE
Epilobium hirsutum L.- vrbolika

Epilobium parviflorum Schreber - vrbolika

Oenothera muricata L. - pupoljka

POLYGONACEAE
Polygonum persicaria L.- obični dvornik
Polygonum mite Schrank – mekani dvornik
Rumex aquaticus L. – vodena kiselica
Rumex hydrolapathum Hudson – riječna kiselica
Rumex palustris L – močvarna kiselica

16
 PRIMULACEAE
Lysimachia vulgaris L. – protivak

RANUNCULACEAE
Caltha palustris L. - kaljužnica
Ranunculus trichophyllus Chaix. – tankolisni žabnjak

SCROPHULARIACEAE
Veronica anagallis-aquatica L. – vodena čestoslavica

SOLANACEAE
Solanum dulcamara L - pomoćnica

TRAPACEAE
Trapa natans L. - rašac

SPERMATOPHYTA - LILIATAE

ALISMATACEAE
Alisma lanceolatum With. - žabočun
Alisma plantago-aquatica L. – obični žabočun
Sagittaria sagittifolia L. – obična strelica

AMARYLLIDACEAE
Leucojum vernum L. – drijemovac

BUTOMACEAE
Butomus umbellatus L.- štitasti vodoljub

CYPERACEAE
Cyperus flavescens L. -šilj
Cyperus glomeratus L. – šilj
Cyperus longus L.- šilj

17
Eleocharis palustris (L.) Roem et Schult - jezernica
Scirpus lacustris L. – jezerski oblić

HYDROCHARITACEAE
Elodea canadensisRich. – vodena kuga
Hydrocharis morsus-ranae L. – žabogriz
Stratiotes aloides L. – rezac

IRIDACEAE
Iris pseudacorus L. – žuta perunika

JUNCACEAE
Juncus articulatus L. – sit

LEMNACEAE
Lemna minor L.- mala vodena leća
Lemna trisulca L.- podvodna vodena leća
Spirodela polyrhiza (L.) Schleid. – barska leća

NAJADACEAE
Najas marina L. – morska podvodnica

POACEAE
Glyceria fliutans (L.) R.Br. – pirevina
Phragmites australis (Cov.)Trin.ex Stend. – trska

POTAMOGETONACEAE
Potamogeton. natans L. – plivajući mrijesnjak
Potamogeton lucens L. – svjetlucavi mrijesnjak
Potamogeton pectinatus L. – češljasti mrijesnjak
Potamogeton perfoliatus L. – prorasli mrijesnjak
Potamogeton polygonifolius Pourr. – duguljasti mrijesnjak

18
SPARGANIACEAE
Sparganium emersum Rechmann – uspravni ježinac
Sparganium erectum L. – razgranati ježinac

ŢYPHACEAE
Typha latifolia L. – širokolisni rogoz
Typha angustifolia L. – uskolisni rogoz

Od 66 navedenih vrsta u popisu osam vrsta je ugroženo prema Crvenom popisu

ugroženih biljaka i životinja Hrvatske (Marković 2004). To su slijedeće vrsta:

1. Butomus umbellatus L. – vodoljub (Butomaceae) – NT

2. Cyperus flavescens L. -šilj (Cyperaceae) - VU
3. Cyperus glomeratus L. – šilj (Cyperaceae) – VU
4. Cyperus longus L.- šilj (Cyperaceae) - VU
5. Equisetum hyemale L. – zimska preslica (Equisetaceae) – VU
6. Glyceria fliutans (L.) R.Br. – pirevina (Poaceae)- VU
7. Hippuris vulgaris L.- obični borak (Hippuridaceae) - EN
8. Stratiotes aloides L. – rezac – VU

Najveći broj (šest) je rizičnih vrsta (oznaka VU), dok je obični borak - Hippuris
vulgaris L. ugrožena vrsta (oznaka EN) i vodoljub - Butomus umbellatus L. nisko rizična vrsta
(oznaka NT).

19
Rezac - Stratiotes aloides L. rizična vrsta Obični borak - Hippuris vulgaris L. ugrožena
vrsta

Šilj - Cyperus glomeratus L. ugrožena Zimska preslica - Equisetum hyemale L

vrsta ugrožena vrsta

20
 Zastupljenost vrsta na istraživanim lokalitetima prikazana je u tab.1. Lokaliteti su
označeni brojevima od 1 do 6 prema redosljedu navedenom na karti To su područje Donje
Dubrave GPS koordinata N46°19`04,5`` E16°44`35,8`` – oznaka L1, područje od Botova do
Novog Virja od 227-202 km rijeke Drave – oznaka L2, područje Širinskog otoka, Križnice i
Jelkuša 176-162 km rijeke Drave – oznaka L3, područje Županijskog kanala od
N45°52`02,1`` E17°33`19,2`` do N45°48`39,6`` E17°42`06,9`` njegovog toka – oznaka L4,
područje šljunčare kod Gabajeve Grede N46°08`53,5`` E17°00`44,2`` – oznaka L5 i područje
nizvodno od Podravskih Podgajaca do Nehaja 70-39 km rijeke Drave – oznaka L6.

Tab.1. Zastupljenost vrsta na istraživanim lokalitetima

Red. br. Znanstveni naziv Narodni naziv L1 L2 L3 L4 L5 L6
1. Equisetum arvense L. poljska preslica + + + +
2. Equisetum variegatum Schlech šarena preslica + + +
3. Equisetum palustre L. močvarna preslica + +
4. Equisetum hyemale L. zimska preslica +
5. Salvinia natans (L.) All plivajuća nepačka + + +
6. Berula erecta(Huds.) Coville uspravni grešun + +
7. Eupatorium cannabinum L. konopljuša + + +
8. Senecio paludosus L. močvarni staračac +
9. Rorippa amphibia (L.) Besser grbak + +
10. Myosotis scorpioides L. močvarna potočnica + + + +
11. Calystegia sepium (L.) R.Br. obični ladolež + + + +
12. Ceratophyllum demersum L. kruta voščika + + +
13. Myriophyllum spicatum L klasasti krocanj + + + + + +
14. Myriophyllum verticillatum L. pršljenasti krocanj + +
15. Hippuris vulgaris L. obični borak +
16. Lycopus europaeus L. vučja noga + + + +
17. Mentha aquatica L. vodena metvica + + + + +
18. Scutellaria galericulata L. grozničica + +
19. Lythrum salicaria L. purpurna vrbica + + + + + +
20. Nymphoides peltata Sequier plavun +
21. Nuphar lutea (L.) Sm. žuti lokvanj + + +
22. Nymphaea alba L. lopoč +
23. Lysimachia vulgaris L. protivak + +
24. Epilobium hirsutum L. čupava vrbolika + +
25. Epilobium parviflorum Schreber sitnocvjetna vrbolika +
26. Oenothera muricata L. pupoljka + +
27. Polygonum persicaria L. pjegavi dvornik + + + +
28. Polygonum mite Schrank mekani dvornik +
29. Rumex aquaticus L. vodena kiselica +
30. Rumex hydrolapathum Hudson riječna kiselica + + + +
31. Rumex palustris L. močvarni kiselica +
32. Solanum dulcamara L pomoćnica + + + +
33. Caltha palustris L. kaljužnica + + + +

21
Red. br. Znanstveni naziv Narodni naziv L1 L2 L3 L4 L5 L6
34. Ranunculus trichophyllus Chaix tankolisni žabnjak +
35. Veronica anagallis-aquatica L. vodena čestoslavica + +
36. Alisma plantago-aquatica L. obični žabočun + + + + +
37. Alisma lancelolatum With. žabočun +
38. Leucojum vernum L. drijemovac +
39. Sagittaria sagittifolia L obična strelica + + +
40. Butomus umbellatus L. štitasti vodoljub + +
41. Stratiotes aloides L. rezac +
42. Cyperus flavescens L. šilj + +
43. Cyperus glomeratus L šilj +
44, Cyperus longus L. šilj + +
45. Eleocharis palustris (L.) Roem et Schult jezernica +
46. Scirpus lacustris L. jezerski oblić + +
47. Juncus articulatus L. sit +
48. Hydrocharis morsus-ranae L. žabogriz + +
49. Elodea canadensis Rich. vodena kuga +
50. Iris pseudacorus L. žuta perunika + + + + + +
51. Lemna minor L. mala vodena leća + + +
52. Lemna trisulca L. podvodna vodena leća + + + +
53. Spirodela polyrhiza (L.) Schleid. barska leća + + +
54. Najas marina L. morska podvodnica + +
55. Glyceria fliutans (L.) R.Br. pirevina +
56. Phragmites australis (Cov.) Trin.ex Stend. trska + + + + + +
57. Potamogeton. natans L. plivajući mrijesnjak + +
58. Potamogeton polygonifolius Pourr. duguljasti mrijesnjak + + +
59. Potamogeton pectinatus L. češljasti mrijesnjak +
60. Potamogeton perfoliatus L. prorasli mrijesnjak + + +
61. Potamogeton lucens L. svjetlucavi mrijesnjak +
62. Sparganium emersum Rechmann uspravni ježinac +
63. Sparganium erectum L. razgranati ježinac +
64. Trapa natans L. rašac +
65. Typha latifolia L. širokolisni rogoz +
66. Typha angustifolia L. uskolisni rogoz + + + +
ukupno: 22 31 30 45 20 14

Iz tab.1. vidljivo je da najveći broj vrsta dolazi u Županijskom kanalu (L4) – 45 vrsta
(68%), dok je najmanji broj vrsta – 14 vrsta (21%) na području nizvodno od Podravskih
Podgajaca (L6). Na svim lokalitetima zabilježene su vrste: Myriophyllum spicatum L -
klasasti krocanj, Lythrum salicaria L. – purpurna vrbica, Phragmites australis (Cov.) Trin.ex
Stend.- trska, i Iris pseudacorus L. - žuta perunika.

22
 Tip staništa (habitat code) određen je prema izboru Corine biotopa popisa za Europu
koju su načinili prof. dr. Lj. Ilijanić i prof. dr. J. Topić. To su slijedeći tipovi staništa:

22. Slatkovodne stajačice

22.1. Stalne slatkovodne bare i jezera
22.11 Oligotrofne vode siromašne vapnencom
22.12 Mezotrofne vode
22.13 Eutrofne vode
22.2 Povremene slatkovodne stajačice
22.26 Neobrasla dna i neobrasle obale stajačica
22.3 Staništa amfibijskih i makrofitskih zajednica
22.4. Hidrofitske zajednice slatkih i bočatih voda
24. Tekućice
24.1. Rijeke i potoci
24.14 Gornji tokovi rijeka
24.15 Srednji i donji tokovi rijeka
24.16 Povremeni vodotoci
24.2. Šljunčane riječne obale
24.21 Neobrasle šljunčane riječne obale
24.22 Obrasle šljunčane riječne obale
24.3 Pješčane riječne obale
24.31 Neobrasle pješčane riječne obale
24.32 Obrasle pješčane riječne obale
24.4 Euhidrofitska riječna vegetacija
24.5 Muljevite riječne obale
5. Močvare i cretovi
53. Vegetacija vodenih rubova
53.11. Trščaci (Scirpo-Phragmitetum)
53.12 Sastojine običnog oblića (Scirpetum lacustris)

23
 U samom toku rijeke Drave nalazimo vrste Myriophyllum spicatum L., Potamogeton
natans L., P. polygonifolius Pourr., P. pectinatus L. i P. perfoliatus L.. Veći se broj vrsta
razvija u rukavcima.
Na gornjem dijelu istraživanog toka rijeke Drave zbog veće brzine vode i
svakodnevnog promjena vodostaja ponekad više od metra (utjecaj hidroelektrane) biljke su ili
otplavljene ili se ne mogu razviti jer na tom dijelu jedan dio dana nema vode. Vodena
vegetacija se razvija jedino u rukavcima gdje je utjecaj promjena nivoa vode manje izražen.
Područje nizvodno od Podravskih Podgajaca ima dno rijeke pjeskovito i pomično što
ne pogoduje razvoju vodenih biljaka, pa ovdje nalazimo mali broj vrsta. Jedino područje gdje
je vodena vegetacija dobro razvijena je ušće rijeke Karašice s poplavnom šumom uzvodno od
ušća.

Poplavna šuma za visokog i niskog vodostaja rijeke Drave

Na području Županijskog kanala koji utječe u Dravu nizvodno od Virovitice nalazimo

vrlo razvijenu vodenu vegetaciju. U pojedinim dijelovima svoga toka Županijski kanal prolazi
kroz stare dravske meandre gdje je njegov tok vrlo spor i obrastao u bujnu vegetaciju.

24
 Šljunčara kao umjetno vodeno stanište omogućuje razvoj većem broj vrsta močvarnih
i vodenih biljaka koje na taj način nalaze nove životne prostore budući da se stari rukavci i
mrtvaje isušuju i nestaju ubrzanim procesima eutrofizacije često uzrokovanih utjecajem
čovjeka (produbljenje korita rijeke Drave i pad podzemnih i površinskih voda).

Šljunčara Gabajeva Greda

25
3. ZAKLJUČAK

Na istraživanim lokalitetima zabilježeno je 66 vrsta makrofitskih biljaka. Prema

Popisu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta osam je ugroženo. Nijedna od navedenih vrsta
nije na popisu Zakonom zaštićenih biljnih vrsta Republike Hrvatske.
Najveća raznolikost vrsta zabilježena je na području Županijskog kanala. Ovo
područje odlikuje se raznolikim staništima, relativno malom dubinom i brzinom vode.
Županijski kanal jednim svojim dijelom toka prolazi kroz bivše meandre rijeke Drave koji su
bogati vodenom i močvarnom vegetacijom.
Nešto manju raznolikost vrsta nalazimo u riječnim rukavcima gdje su povoljniji uvjeti
za razvoj vodenih vrsta (sporiji tok). Takve rukavce još uvijek nalazimo na istraživanom
području od Botova do Križnice.
Na području Donje Dubrave zbog izraženog utjecaja čovjeka broj vrsta je relativno
mali. Iako na ovom području postoje raznolika staništa (Stara Drava, akumulacija, obodni
kanali, odvodni kanal) ona nisu doprinijela razvoju većeg broja vrsta.
Na području šljunčare kao umjetnog vodenog staništa (relativno male starosti)
zabilježen je relativno velik broj vrsta. Takva staništa doprinose biološkoj raznolikosti
područja jer regulacije rijeke Drave onemogućava nastanka novih riječnih rukavaca, a stari
rukavci i mrtvaje nestaju.

26
4. LITERATURA

Domcu, R. , 1994: Flora Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb.

Horvat, 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske s općim pregledom vegetacijskih

jedinica Hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja Jug. Akad. Znanosti i
umjetnosti, knjiga 30, Acta biologica I, Zagreb.

Horvatić, S. 1967: Analitička Flora Jugoslavije 1/1, Inst. Bot. Sveuč. Zagreb, Zagreb.

Marković, D., 2004: Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske. Državni zavod za
zaštitu prirode, Zagreb.

Nikolić, T., (ed.): 1994: Flora Croatica Index Florae Croaticae Pars 1. Nat.Croat.
Vol.3, Suppl.2 1-116, Zagreb.

Nikolić, T., (ed.): 1997: Flora Croatica Index Florae Croaticae Pars 2. Nat.Croat.
Vol.6, Suppl.1 1-232, Zagreb.

Nikolić, T., (ed.): 2000: Flora Croatica Index Florae Croaticae Pars 3. Nat.Croat.
Vol.9, Suppl.1 1-324, Zagreb.

Razlog, J., 1986: Ključ za određivanje makrofitske flore slatkih voda Jugoslavije.
Dipl.rad ( mscr. ), Prirodoslovno - matematički fakultet, Zagreb.

Rechinger, K.-H., J. Damboldt (eds), 1975: Monocotyledones. In: G. Hegi,

llustriete Flora von Mitteleuropa, 3/3. Verlag Paul Parey, Berlin und
Hamburg.

Schultze - Motel, W. (ed.), 1980: Dicotyledones. In: G. Hegi, Illustriete Flora von
Mitteleuropa, 2/1. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg.

Šugar, I., 1994: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo
graditeljstva i zaštite okoliša Zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

27
28
Botanički izvještaj
Orsolya Kovács

Profil istraživača

Orsolya Kovács je diplomirala na hortikulturi u Budimpešti 1994. godine. 1999. je

završila postdiplomski studij za okolišnog inženjera, posebni inženjer za zaštitu prirode na
Keszthelyi Pannon sveučilištu u Keszthely, Mađarska. (Njena diploma je ocijenjena kao
odlična. Tema njenog rada je bila ekološka, fitocenološka i okolišna studija Drosera
rotundifolia te je nagrađena od Ministarstva za zaštitu okoliša). Nekoliko godina je radila za
civilna društva za zaštitu okoliša. Kasnije je Orsolya sudjelovala u snimanju filmova o prirodi
za madžarsku televiziju.
Između 1999. i 2001.
zaposlena je u zoološkom i
botaničkom vrtu u
Budimpešti, opsežan dio
njenog posla je priprema
interpretativnih materijala za
biljke u Kući palmi. Otkad
je rođena njena kći, Orsolya
je sudjelovala u nacionalnom
istraživanju flore i faune, s
ciljem kartiranja cijele
površine Mađarske, kao i u
nekim manjim projektima.
Jedan od njih je bilo
istraživanje vodenih staništa
za Bird Life Mađarska,
MME.

Orsolya Kovács

29
Istraživane skupine i razlog za odabir

Ovo botaničko istraživanje nije imalo neku posebnu ciljnu skupinu, nego se pokušalo
pokriti cijelu vaskularnu floru. Što se tiče tipova staništa, uključena su vodena, močvarna i
kopnena staništa.

Mjesto istraživanja i metode

Ovo botaničko istraživanje je provedeno u dvije faze, između 25. i 31. svibnja te 9. i
15. kolovoza 2004. Uključilo je 40 lokacija i staništa na hrvatskoj strani Drave, između
Legrada i Ferdinandovca. Istraživana su močvarna staništa (kao što su šljunčane obale,
močvare i galerijske šume) i viša poplavna nizina (poplavne livade i šume hrasta lužnjaka i
običnog graba). Za vrijeme opsežnog terenskog rada promatrane su mnoge jedinke i
napravljeno preko sto fotografija. Za vrijeme studije smo vidjeli gotovo 20 vrsta koje su
ugrožene u Hrvatskoj (u tekstu označene podcrtano), 8 su na Crvenoj listi IUCN-a, 5 na
CITES i jedna pod zaštitom Bernske konvencije. Također smo našli vrstu orhideje koja
vjerojatno nije prije nađena u Hrvatskoj.

Rezultati

Najvažnije vrste i rezultati su navedeni prema njihovim staništima, od nižih do viših

lokacija.
Ovaj dio Drave pripada fitocenološki Eupanonskoj (Eupannonicum) zoni Panonije
(Pannonicum). Riječna poplavna nizina čini dio Dravense, prema kategorizaciji Balazs
Kevey.
Prisutnost ili odsutnost zajednica je pod jakim utjecajem lokalnih trendova
kultiviranosti. Kako Hrvatska nije iskusila prisilne poljoprivredne kolektive kao u Mađarskoj,
krajolik se sastoji od brojnih polja veličine od 2-3 hektara u vlasništvu lokalnih
poljoprivrednika. (Ta raznolikost korištenja zemljišta se jasno vidi na zračnim fotografijama).
Stoga je u Hrvatskoj teško naći veće nedirnute močvare ili livade, dok su one u Mađarskoj
česte. U Hrvatskoj je svaki (suhi) komad zemlje kultiviran.
Najtipičnija staništa nastala od vode i ovisna o vodi su šljunčane obale (CORINE:
24.22 obrasle šljunčane riječne obale). Kako je riječna struja ondje jaka, ona ostavlja samo

30
veće i teže dijelove sedimenta. Lakši dijelovi poput pijeska su nošeni nizvodno pa su tako
obale i dno pretežno od šljunka. Pad rijeke se smanjuje u ovom dijelu i poplavna zona je šira.
To su možda zadnje široke obale u središnjoj Europi, neuništene regulacijom, gdje je rijeci
dopušteno da stvara nove rukavce i migrira, tvoreći jedinstveno stanište. Nekoliko različitih
biljnih zajednica se može promatrati na obalama, sa ili bez drveća, prva od njih je Myricario-
Epilobietum. Na mađarskoj strani (npr. kod Őrtilosa) sam promatrala takve zapanjujuće do-
alpske zajednice, na hrvatskoj stran ih nisam vidjela. (njena glavna vrsta Salix eleagnos je
vrlo malo zastupljena, a Myricaria germanica uopće nije nađena.)
S druge strane panonski vrbici (Rumici crispi-Salicetum purpureae, CORINE
44.1281) i drugačije zajednice niskih šiljeva (Nanocyperia, CORINE 22.321) su dobrano
zastupljene. Glavne vrste pionirskih vrba su: Salix purpurea (ponekad Salix alba), Populus
nigra, Phalaroides arundinacerum, Rumex crispus, Poa trivialis i još mnogo drugih. Iako kao
pionirske zajednice pokazuju mali broj vrsta, one zaista dobro napreduju. To je drveće
izloženo jakim strujama te teško izdržava mehanički stres zbog variranja nivoa rijeke od 1 do
1.5 m. Unatoč tome
ovdje se pojavila
adventivna vrsta
Amorpha fruticosa.

Amorpha fruticosa

Na više izoliranim mjestima gdje su nataloženi muljevi na šljunčanim obalama razvile

su se šikare bademaste vrbe (Polygono hidropiperi-Salicetum triandrae). Od drveća ondje
nalazimo Salix triandra ili Salix vinimalis, mjestimice Salix alba, prizemni sloj se sastoji od
močvarnih vrsta poput Rumex hydrolapathum, Lythrum salicaria, Rorippa amphibia, Mentha
aquatica, Myosotis palustris i Bidens tripartita ili nekoliko Polygonum vrsta, kao što su P.

31
minus, P. mite ili P. hydropiper, ili određene vrste muljevitih staništa, npr. Chlorocyperus
glomeratus. Gdje obale nisu potpuno šljunčane, odmah se pojavljuju daljnje adventivne vrste
(Solidago gigantea i Impatiens glandulifera).

Galerijske šume na unutarnjim meandrima

Osim tih zajednica vrba, najčešće zajednice na višim dijelovima obale su šume mekih
listača ili galerije vrba i topola (Salicetum albae-fragilis) (CORINE: 44.161 Panonski
galerijski vrbici), većinom bijela vrba (npr. kod Stružica, Velikog Pažuta ili područje južno
od botovskog mosta kog Gotalova itd). Većina tih vrsta su, na žalost, zaraštene korovnim
vrstama. Osim Amorpha, Solidago ili Impatiens sve više i više adventivnih ili invazivnih vrsta
naseljavaju kopno: Acer negundo, Stenactis annua, Echinocystis lobata čak i Reynoutria
japonica. Unatoč tome autohtoni prizemni sloj može se naći na mnogim mjestima. (To su
Cornus sanguinea, Frangula alnus, Viburnum opulus, Rubus caesius, Cucubalus baccifer,
Calystegia sepium, Myosotis palustris, itd., kao i različiti šaševi poput Carex gracilis, Carex

32
riparia, Carex vesicaria, mjestimično Equisetum hyemale ili Vitis sylvestris, zadnja dva su
zaštićena u Mađarskoj.)
Još jedan zanimljiv cilj istraživanja je vegetacija otvorenih poplavnih šljunkovitih
područja, i obala zemljanih iskopina te šoderica koje leže podalje od rijeke. Na tim šljunčanim
područjima s nekoliko centimetara tankim slojem humusa razvijaju se izuzetne pionirske
zajednice, od brojnih vrba i šaševa. (npr. blizu ceste kod repaškog mosta ili istočno od
Gabajeve Grede, na živućoj poplavnoj strani nasipa.) Osim običnih močvarnih vrsta, na tom
mjestu nalazimo Leucojum aestivum ili Equisetum Variegatum, obje vrste zaštićene u
Mađarskoj.

Određene se euhidrofitne zajednice pojavljuju u dubljim i mirnijim vodama napuštenih

šljunčara i rukavaca ili mrtvica. Ovdje nalazimo nekoliko vrsta slobodno plivajućih zajednica
vodenih leća (Lemno-Utricularietum CORINE 22.411, sastojine nepačke Salvinio-
Spirodeletum CORINE 22.415 Salvinia vrste) ovdje se mogu naći vrste: Utricularia vulgaris,
Hydrocharis morsus-ranae, Lemna minor, Salvinia natans, itd. Zakorijenjena plutajuća
vegetacija je također česta (Nymphaeetum albo-luteae, Nuphar luteum i zaštićena Nymphaea
alba) možemo vidjeti riječnu flornu zonaciju: trščaci, sastojine rogoza i sastojine običnog
oblića (kod Vrbika, Čambine, Stare Drave ili Kopričancevog jarka). Tipične vrste ovih
zadnjih su: Phragmites australis, Typha angustifolia, Typha latifolia, Schoenoplectus
lacustris, kao i Iris pseudacorus, Bolboschoenus maritimus, Lycopus europeaus, Eupatorium
cannabinum, Epilobium parviflorum, Juncus articulatus, Scutellaria galericulata, Calystegia
sepium, Equisetum palustre, Sparganium erectum, Lysimachia vulgaris, Solanum tuberosum,
Juncus bulbosus, Valeriana officinalis, Carex elata, Oenanthe aquatica, itd.

Zanimljivo je da su zbog obrade zemljišta poplavne livade i močvare gotovo potpuno

nestale na hrvatskoj strani (osim južnih dijelova Ješkova), dok su česte na mađarskoj. Šume
na višoj poplavnoj nizini, poput hrast-brijest-jasen galerije također nedostaju, budući da je
većina površine pretvorena u livade. Gotovo uopće nisam vidjela šikare sive vrbe
(Calamagrosito-Salicetum cinerea) i gotovo nisam vidjela močvarne šume johe. Ipak, na dva
mjesta južno od mrtvice Ješkova su preostali spektakularni ostaci močvarne šume vrbe i johe
(Angelico sylvetris-Alnetum). Galerijske šume čine među rijetkim stablima joha (Alnuss
glutinosa), vrbe (Salix alba, Salix cinerea) miješanih s Frangula alnus, dok su u prizemnom
sloju vrste visokih šaševa (Carex riparia, Carex acutiformis, Carex elata, itd.) i brojne vrste
drugih močvarnih biljaka (npr. Iris pseudacorus, Ranunculus repens, Stachys palustris,

33
Equisetum palustre, Mentha
aquatica, Lythrum salicaria,
Lysimachia vulgaris, Rumex
hydrolaphatum, Polygonum minus,
Eupatorium cannabinum,
Euphorbia palutris, Myosotis
palustris, Cucubalus baccifer,
Solanum dulcamara, ili Cyperus
fuscus), kao i neke invazivne vrste
(Solidago gigantea, Echinocystis
lobata). Izgled džungle je još i
dojmiljiviji, jer se neke vrste
biljaka penju na vrbe, tvoreći
sekundarni prizemni sloj.

Nizinske livade (Pastinaco-Arrhenatheretum CORINE 38.22) su tipične za cijelo područje

Drave, zajedno na ‘živućoj’ poplavnoj zoni (unutar nasipa) kao i na zaštićenoj zoni od
poplava (van nasipa). Ta područja predstavljaju posebna okolišna blaga sa svojim šarenim
cvjetovima i mješavinom osjetljivih vrsta koje trebaju stalnu brigu. Takve livade pokrivaju
najveći dio Dravske poplavne nizine. Neke od tipičnih vrsta su: trave: Arrhenaterium elatius,
Festuca rubra, Dactylis glomerata, Holcus lonata, Lolium perenne; dvosupnice: Campanula
patula, Knautia arvensis, Rhinanthus minor/angustifolia, Polygala comosa, Chrysanthemum
leuchantemum, Ajuga reptans, itd, na sušim područjima: Sedum acre, Sedum sexxangulare,
Thymus glabrescens; u ljetnoj sezoni: Galium verum, Lotus corniculatus, Coronilla varia,
Rumex acetosa, Setaria pumila ili zaštićena Blackstonia acuminata, na sušim područjima:
Petrorhagia/Tunica saxifraga, Bothriochloa ischaemum, Silene vulgaris. Velika Peucedanum

34
verticillare, ili skupine orhideja poput Orchis militaris, O. morio ili O. coriophora (sve tri
ugrožene u Hrvatskoj) rastu na tim mezofilnim livadama koje prelaze u stepe.

Livada u cvatu

Orchis coriophora Orchis morio

Na najvišim mjestima možemo naći šumu hrasta lužnjaka i graba na ravnim

dijelovima (najpoznatija je šuma Repaš i ona kod Gabajeve Grede). Slojem drveća dominira
Quercus robur i Carpinus betulus, a u sloju grmlja možemo naći Cornus sanguinea, Acer

35
campestre, Sambucus nigra i Ligustrum vulgare. U prizemnom sloju se mogu naći ‘obični’
Pulmonaria officinalis, Aegopodium podagraria, Galeobdolon luteum, Asperula odorata,
Arum maculatum, Anemone nemorosa, Carex sylvatica, C. divulsa, Veronica montana, itd.,
kao i neke zaštićene vrste npr. Dryopteris carthusiana ili Carex strigosa. Tu također rastu
neke vrste šumskih orhideja: Listera ovata, koja se javlja u proljeće, i ljetni Epipactites. Takvi
primjerci su nađeni blizu Ždala u šumi Repaš. Na žalost vrsta nije mogla biti točno određena,
jer nekoliko karakteristika su gotovo iste. Unatoč tome, sigurni smo da je u pitanju ili
Epipactis albensis ili Epipactis tallosii. Da bi se točno odredila vrsta treba više istraživanja.
Ako se dokaže da je to ova druga, to bi bila nova vrsta za Hrvatsku. Epipactis tallosii je prvi
put opisana kao vrsta 1996. godine i do sada je zabilježena samo u Mađarskoj, Slovačkoj i
Češkoj Republici. Epipactis albensis je također na crvenoj listi IUCN i obje vrste, baš kao i
druge orhideje središnje Europe su zaštićene CITES-om.

Šuma Repaš

Povijesni podaci i trendovi, zaključci

Samo su hrvatski znanstvenici do sada imali podatke o istraživanom području. Mogući

trendovi u budućnosti bi mogli biti slijedeći: invazivne vrste (npr. Reynoutria japonica ili
Amorpha fruticosa) na nizinskom poplavnom području će se širiti, dok na šljunčanim

36
obalama izloženim dnevnim varijacijama od 1.5 m će određena staništa biti uništena.
Mogućom izgradnjom hidroelektrane sadašnja brojna, sada bujna vodena i močvarna staništa
bi nestala. Time bi se potpuno poremetila tipična dinamika izgradnje i razgradnje šljunčanih
obala, aktivnost rijeke koja je jedna od zadnjih nereguliranih vodenih tokova u središnjoj
Europi. Osobitost rijeke da taloži sediment je već promijenjena, te se nove šljunčane obale
teško stvaraju. Neke od promjena imaju loš utjecaj na tipičnu faunu Drave (npr. za mriještenje
riba, ili beskralješnjake poput obalčara koji ovise o čistoj vodi bogatoj kisikom). Stoga zaštita
takvog prirodnog blaga kako za vrste tako i za njihova staništa) ima izrazito veliku važnost.

Dodatak

Lista nađenih vrsta koje su zaštićene u Mađarskoj:

Blackstonia acuminata
Carex strigosa
Dryopteris carthusiana
Epipactis tallosii (vjerojatno nova vrsta u Hrvatskoj)
Equisetum hyemale
Equisetum variegatum
Leucojum aestivum
Listera ovata
Nymphaea alba
Orchis coriophorus
Orchis morio
Orchis militaris
Peucedanum verticillare
Ranunculus psilostachys
Salix eleagnos
Salvinia natans
Urtica kioviensis
Vitis sylvestris

37
 Nijedna vrsta zaštićena u Hrvatskoj nije nađena na istraživanim lokacijama. Nekoliko
vrsta međutim ima međunarodni ekološki značaj. Osim prethodno spomenute CITES vrste
(Orchis coriophorus, Orchis morio, Orchis militaris, Listera ovata, i Epipactis sp.), Salvinia
natans je zaštićena Bernskom Konvencijom. Slijedeće vrste su kategorizirane kao ugrožene,
prema IUCN 1994:
Equisetum hyemale, Orchis coriophora, Orchis militaris - Ugrožene (velik rizik od
izumiranja)
Orchis morio, Salvina natans - Gotovo ugrožene (nema rizika od izumiranja, ali je moguće da
postanu ugrožene u kratkom vremenskom periodu)
Carex strigosa, Equisetu variegatum - nepotpuni podaci (nedostatak podataka potreban da se
odredi rizik izumiranja, status i rasprostranjenost)

Opaske urednika

1. Myricaria germanica koja je zaštićena u Hrvatskoj prisutna je na šljunčanim obalama i

otocima uzvodno od istraživanog područja. Jedna populacija postoji na samom ušću Mure
u Dravu. Na Staroj Dravi, ostatku toka koji teče usporedno sa sada kanaliziranim glavnim
tokom Drave (za potrebe hidroelektrane), ova vrsta je prisutna na dvije lokacije: Blizu
Donje Dubrave i uzvodno od Varaždina. Ovo zadnje stanište je u velikoj opasnosti od
uništenja zbog regulacije rijeke i iskapanja šljunka.
2. Dok je u Mađarskoj zaštićeno 500 vrsta biljaka, u Hrvatskoj su samo 44 zaštićene.

Literatura

KOVÁCS M. - KÁRPÁTI I. (1974): A Mura- és a Dráva-ártér vegetációja. - Földr. Ért. 22:

21-32.
KEVEY B. (2003) (?): A Duna-Dráva Nemzeti Park növényvilága. In: A Duna-Dráva
Nemzeti Park értékei.
FARKAS S. (szerk.) (1999): Magyarország védett növényei.

38
Fauna vretenaca (Odnata) gornjeg toka rijeke Drave

Tomislav Bogdanović Zavod za biologiju, Sveučilište u Osijeku, Hrvatska

Tomislav Bogdanović, rođen sam 16.10.1967. godine u Belišću, općina Valpovo. Osnovnu
školu pohađao sam i završio u Belišću. Srednju školu započinjem u Valpovu (CUO “14.
Travanj”), a završavam u Osijeku (CUO “Braća Ribar”). Diplomirao sam 1996. godine nakon
čega upisujem postdiplomski studij, smjer Biologija - ekologija. Radnim na Pedagoškom
fakultetu u Osijeku – Zavod za biologiju, a u zvanju znanstvenog novaka na projektima
"Utjecaj domovinskog rata na faunu Kopačkog rita" i “Biološka raznolikost i ekološka
obilježja Kopačkoga rita”. Magistrirao sam na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu 2002.
godine (“Fauna vretenaca (Odonata – Insecta) rijeke Drave i Kopačkog rita).

Tomislav Bogdanović

39
REFERENCE:

BOGDANOVIĆ, T. (1996): Fauna vretenaca Miljačke bare, Diplomski rad, Sveučilište J.J.
strossmayera, Osijek.

BOGDANOVIĆ, T., BOLŠEC, B. (2000): GIS Project of Nature Park Kopacki rit - Internat.
GIS Confer., Proceding Scientific Papers, Zagreb – Osijek.

BOGDANOVIĆ, T. (2000.): Evaluation of The Dragonfly (Odonata) Number by Method of

Minimum Squares.-Internat. Assoc. Danube Res. Vol. 33, pp. 507-514., Osijek

BOGDANOVIĆ, T. (2001): Fauna Vretenaca (Odonata) rijeke Drave i Kopačkog rita,

Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Priodoslovno - matematički fakultet, Zagreb.

KRČMAR, S., BOGDANOVIĆ, T. (2001): List of Tabanidae (Diptera) in Slovenia.-Folia

entomologica Hungarica LXII, pp.257-262.

BOGDANOVIĆ, T., MIKUSKA, J., DURBEŠIĆ, P. (2002): Dragonfly fauna of Kopački rit
Wetlands Internat. Assoc. Danube Res. Vol. 34, Tulcea.

BOGDANOVIĆ, T., MIKUSKA, J. (2003): Dragonflay Fauna in Repaš Forest Complex-

International Scientific Conference «50 Years University of Forestry», pp. 136-141., Sofia.

BOGDANOVIĆ, T., MIKUSKA, J. (2003): Dragonflay Fauna (Odonata) of the Mrkopalj

surroundings. – Exuvia, Journal of The Slovene Odonatological Assotiation.(Prepare).

Sažetak

Tijekom razdoblja od travnja do rujna 2004. godine, obavljena su prva sistematska

istraživanja vretenaca na gornjem toku rijeke Drave a ukupno je istraženo 10 lokaliteta.
Korištene su slijedeće metode: metoda prikupljanja entomološkom mrežicom, metoda
promatranja i bilježenja (metoda transekta), te metoda fotografiranja. Kartiranje i digitalna
obrada podataka su načinjeni GIS tehnologijom, a korišten je program ArcView 3,0.
Utvrđivanje faunističke sličnosti među istraživanim postajama, određeno je metodom prema
Sørensenu (1948). Na bazi 942 prikupljene jedinke u različitim životnim stadijima (ličinka,
svlak, odrasle jedinke) utvrđeno je 43 vrste, 22 roda, 8 porodica i 2 podreda reda Vretenaca
(Odonata). Ukupni broj novoutvrđenih nalaza za ovo područje iznosi 39 i uključuje slijedeće
vrste: Calopteryx virgo, Calopteryx splendens, Chalcolestes viridis, Lestes barbarus, Lestes
virens, Lestes sponsa, Lestes dryas, Sympecma fusca, Platycnemis pennipes, Erythromma najas,
Erythromma viridulum, Coenagrion ornatum, Coenagrion pulchellum, Enallagma cyathigerum,

40
Ischnura pumilio, Aeshna mixta, Aeshna affinis, Aeshna viridis, Anax imperator, Anax
parthenope, Brachytron pratense, Gomphus flavipes, Gomphus vulgatissimus, Somatochlora
metallica, Somatochlora flavomaculata, Epitheca bimaculata, Libellula quadrimaculata,
Libellula fulva, Libellula depressa, Orthetrum cancellatum, Orthetrum albistylum, Orthetrum
coerulescens, Crocothemis erythraea, Sympetrum striolatum, Sympetrum vulgatum, Sympetrum
meridionale, Sympetrum sanguineum, Sympetrum pedomontanum i Leucorrhinia pectoralis.
Najveću frekveciju u kvalitativnom sastavu imale su vrste: Calopteryx splendens, Platycnemis
pennipes, Coenagrion puella, Ischnura elegans, Anaciaeschna isosceles, a najmanju vrste:
Chalcolestes viridis, Coenagrion ornatum, Brachytron pratense i Gomphus flavipes. Utvrđen
kvalitativni sastav faune vretenaca gornjeg toka rijeke Drave predstavlja 59,72 % od ukupnog
broja vrsta vretenaca za područje Republike Hrvatske što dokazuje da je istraživano područje
od velikog značaja u zaštiti bološke raznolikosti faune vretenaca.

Uvod

Ličinke vretenaca žive hraneći se pod vodom i dišući pomoću začanih škrga. U ovakvim
uvijetima ovisno o vrsti žive od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Tijekom ovog životnog
razdoblja presvlače se pod vodom nekoliko puta nakon čega izađu iz vode i preobraze se u
odraslog kukca. Uzimajući u obzir njihove životne uvijete, neke vrste su vrlo specifične glede
temperature, stupnja kiselosti, sastava mineralnih tvari i količine vode u kojoj obitavaju
(ASKEW, 1988). Tijekom ličinačkog razdoblja ličinke vretenaca su jedni od najvećih
grabežljivaca u svom okružju. Za hvatanje plijena i uzimanje hrane koriste donju usnu koja je
preobražena u dvodjelni organ koji se naziva lovna maska. Ličinke različitokrilaca
(Anisoptera) plivaju tako da voda kroz anus ulazi i izlazi iz rektuma, dok ličinke sličnokrilaca
(Zygoptera) na zadnjem dijelu zatka imaju tri velike vanjske resice u obliku listića sa vrlo
tankim stijenkama i sadrže mnoštvo uzdušničkih grančica koje omogućavaju izmjenu plinova.
Nakon ličinačkog stadija događa se preobrazba koja traje od nekoliko sati pa do čitavog dana
i koja označava početak letnog razdoblja u životu vretenaca (BELLMANN, 1993). Podaci
prikazani u ovom radu uključuju jedno i drugo razdoblje. Na gornjem toku rijeke Drave od
travnja do rujna je istraženo ukupno 10 lokaliteta koje uključuju sam riječni tok kao i okolna
naplavna područja.

41
Materijal i metode

Korištene su slijedeće metode: metoda prikupljanja entomološkom mrežicom, metoda

promatranja i bilježenja (metoda transekta), te metoda fotografiranja. Materijal je prikupljan u
određenim vremenskim razmacima, prosječno dva puta mjesečno po postaji. Istraživanja su
obavljena na samom riječnom toku (lok.1, 2, 5, 8 i lok. 10.), stajačicama – bare uz riječni tok:
Legrad, Oporovec, Ždala (kod lovačke kuće). Također su istraženi neki od zasebnih lokaliteta
kao npr. šume kod Dorja i Donje Dubrave. Kartiranje i digitalna obrada podataka su načinjeni
GIS tehnologijom, a korišten je program ArcView 3,0. Utvrđivanje faunističke sličnosti među
istraživanim postajama, određeno je metodom prema Sørensenu (1948). Istraživanjima su
obuhvaćena neka obilježja faune vretenaca kao npr.: kvalitativni sastav, frekvencija
susretanja, kvantitativni sastav, dnevna i sezonska dinamika.

Rezultati i diskusija

Na bazi 942 prikupljene jedinke u različitim životnim stadijima (ličinka, svlak, odrasle
jedinke) utvrđeno je 43 vrste, 22 roda, 8 porodica i 2 podreda reda Vretenaca (Odonata)
(Tablica 1). Utvrđene su slijedeće porodice: Calopterygidae, Lestidae, Platicnemididae,
Coenagrionidae, Aeshnidae, Gomphidae, Corduliidae i Libellulidae. Najbrojnije rodovima su
porodice: Coenagrionidae, Aeshnidae i Libellulidae (ukupno 4 roda), zatim slijede Lestidae,
Corduliidae (3 roda), i Gomphidae, Calopterygidae i Platycnemididae s 1 rodom. Ukupno su
utvrđena 22 roda: Calopteryx, Chalcolestes, Lestes, Sympecma, Platycnemis, Erythromma,
Coenagrion, Enallagma, Ischnura, Aeshna, Anaciaeschna, Anax, Brachytron, Gomphus,
Cordulia, Somatochlora, Epitheca, Libellula, Orthetrum, Crocothemis, Sympetrum i
Leucorrhinia (Tablica 1.). Najbrojniji vrstama su rodovi: Sympetrum (5 vrsta), Lestes (4
vrste), zatim slijede Coenagrion, Aeshna, Libellula, Orthetrum (3 vrste), Calopteryx,
Erythromma, Ischnura, Anax, Gomphus, Somatochlora (2 vrste), a najmanju brojnost vrstama
imaju rodovi Chalcolestes, Sympecma, Platycnemis, Enallagma, Anaciaeschna, Brachytron,
Corduliia, Epitheca, Crocothemis, i Leucorrhinia (1 vrsta).

42
 Crocothemis erythraea

Sveukupno je 38 novoutvrđenih podataka o vrstama a to su: Calopteryx virgo, Calopteryx

splendens, Chalcolestes viridis, Lestes barbarus, Lestes virens, Lestes sponsa, Lestes dryas,
Sympecma fusca, Platycnemis pennipes, Erythromma najas, Erythromma viridulum, Coenagrion
ornatum, Coenagrion pulchellum, Enallagma
cyathigerum, Ischnura pumilio, Aeshna mixta,
Aeshna affinis, Aeshna viridis, Anax imperatr,
Anax parthenope, Brachytron pratense,
Gomphus flavipes, Gomphus vulgatissimus,
Somatochlora metallica, Somatochlora
flavomaculata, Epitheca bimaculata, Libellula
quadrimaculata, Libellula fulva, Libellula
depressa, Orthetrum cancellatum, Orthetrum
albistylum, Orthetrum coerulescens,
Crocothemis erythraea, Sympetrum striolatum,
Sympetrum vulgatum, Sympetrum meridionale,
Sympetrum sanguineum, Sympetrum
pedomontanum i Leucorrhinia pectoralis.

Aeshna viridis

43
Najveću frekveciju u kvalitativnom sastavu (frekvenciju susretanja) imale su vrste:
Calopteryx splendens, Platycnemis pennipes, Coenagrion puella, Ischnura elegans,
Anaciaeschna isosceles a
najmanju vrste:
Chalcolestes viridis,
Coenagrion ornatum,
Brachytron pratense,
Sympetrum
pedemontanum,
Gomphus flavipes, i
Leucorrhinia pectoralis
(Tablica 2.).

Leucorrhinia pectoralis

Tablica 1. Popis utvrđenih porodica, rodova i vrsta vretenaca na istraživanom području.

PORODICA ROD VRSTA
CALOPTERYGIDAE CALOPTERYX Leach 1815 Calopteryx virgo (Linnaeus) 1758
Calopteryx splendens (Harris) 1782
LESTIDAE CHALCOLESTES Kennedy Chalcolestes viridis (Vander Linden) 1825
LESTES Leach 1815 Lestes barbarus (Fabricius) 1798
1920 Lestes virens (Charpentier) 1825
Lestes sponsa (Hansemann) 1823
Lestes dryas Kirby 1890
SYMPECMA Burmeister Sympecma fusca (Vander Linden) 1820
PLATYCNEMIDIDAE PLATYCNEMIS Burmeister Platycnemis pennipes (Pallas) 1771
COENAGRIONIDAE 1839
ERYTHROMMA Erythromma najas (Hansemann) 1823
1839 Erythromma viridulum (Charpentier)
Charpentier
COENAGRION Kirby1840 1890 Coenagrion ornatum (Selys) 1850
Coenagrion puella (Linnaeus) 1758
Coenagrion pulchellum (Vander Linden)
ENALLAGMA Charpentier Enallagma cyathigerum
1825 (Charpentier) 1840
ISCHNURA Charpentier Ischnura pumilio (Charpentier) 1825
1840 Ischnura elegans (Vander Linden) 1820
AESHNIDAE AESHNA1840
Fabricius 1775 Aeshna mixta Latreille 1805
Aeshna affinis Vander Linden 1823
Aeshna viridis Eversmann 1836
ANACIAESCHNA Anaciaeschna isosceles (Müller) 1767
ANAX Leach 1815 Anax imperator Leach 1815
Anax parthenope (Selys) 1839
BRACHYTRON Selys 1850 Brachytron pratense (Müller) 1764
GOMPHIDAE GOMPHUS Leach 1815 Gomphus flavipes (Charpentier) 1825
Gomphus vulgatissimus (Linnaeus) 1758

44
 PORODICA ROD VRSTA
CORDULIIDAE CORDULIA Leach 1815 Cordulia aenea (Linnaeus) 1758
SOMATOCHLORA Selys Somatochlora metallica (Vander) 1825
Somatochlora flavomaculata (VanderLinden)
1871
EPITHECA Charpentier Epitheca bimaculata (Charpentier) 1825
LIBELLULIDAE LIBELLULA Linnaeus 1758 Libellula quadrimaculata Linnaeus 1758
1840 Libellula fulva Müller 1764
Libellula depressa Linnaeus 1758
ORTHETRUM Newmann Orthetrum cancellatum (Linnaeus) 1758
Orthetrum albistylum (Selys) 1848
1833 Orthetrum coerulescens (Fabricius) 1798
CROCOTHEMIS Brauer Crocothemis erythraea (Brulle) 1832
SYMPETRUM Newman Sympetrum striolatum (Charpentier) 1840
1868 Sympetrum vulgatum (Linnaeus) 1758
1833 Sympetrum meridionale (Selys) 1841
Sympetrum sanguineum (Müller) 1764
Sympetrum pedemontanum (Allioni, 1766)
LEUCORRHINIA Brittinger Leucorrhinia pectoralis (Charpentier) 1825
Σ 8 22 43
1850

Tablica 2. Kvalitativni sastav i frekvencija susretanja vrsta na istraživanom području.

Rb.. Vrsta (Frekvencija) F (%)
1. Calopteryx splendens 6 100.00
2. Platycnemis pennipes 6 100.00
3. Coenagrion puella 6 100.00
4. Ischnura elegans 6 100.00
5. Anaciaeschna isosceles 6 100.00
6. Calopteryx virgo 5 83.33
7. Erythromma viridulum 5 83.33
8. Ischnura pumilio 5 83.33
9. Aeshna mixta 5 83.33
10. Anax imperator 5 83.33
11. Crocothemis erythraea 5 83.33
12. Sympetrum sanguineum 5 83.33
13. Erythromma najas 4 66.66
14. Coenagrion pulchellum 4 66.66
15. Enallagma cyathigerum 4 66.66
16. Aeshna affinis 4 66.66
17. Aeshna viridis 4 66.66

45
 Rb.. Vrsta (Frekvencija) F (%)
18. Cordulia aenea 4 66.66
19. Somatochlora metallica 4 66.66
20. Somatochlora flavomaculata 4 66.66
21. Orthetrum albistylum 4 66.66
22. Sympetrum meridionale 4 66.66
23. Lestes barbarus 3 50.00
24. Lestes virens 3 50.00
25. Lestes sponsa 3 50.00
26. Lestes dryas 3 50.00
27. Sympecma fusca 3 50.00
28. Anax parthenope 3 50.00
29. Epitheca bimaculata 3 50.00
30. Libellula quadrimaculata 3 50.00
31. Libellula fulva 3 50.00
32. Libellula depressa 3 50.00
33. Orthetrum cancellatum 3 50.00
34. Gomphus vulgatissimus 3 50.00
35. Orthetrum coerulescens 3 50.00
36. Sympetrum striolatum 3 50.00
37. Sympetrum vulgatum 3 50.00
38. Leucorrhinia pectoralis 3 50.00
39. Chalcolestes viridis 2 33.33
40. Coenagrion ornatum 2 33.33
41. Brachytron pratense 2 33.33
42. Gomphus flavipes 2 33.33
43. Sympetrum pedemontanu 2 33.33
UKUPNO 161 2549,88

Kvantitativna analiza pokazuje da je najbrojnija vrsta Coenagrion puella sa 16,66% u

fauni vretenaca na istraživanom području. Slijede vrste Ischnura elegans 14,33%, Calopteryx
splendens 13,66%, Platycnemis pennipes 12,5%. Ove tri vrste predstavljaju 7,14% faune
vretenaca istraživanog područja. Dok su vrste Erythromma viridulum 7,66%, Sympetrum

46
sanguineum 7,33%, Aeshna isossceles 6,66%, Aeshna mixta 6,1 %, zastupljene ukupno s
9,52% na istraživanom području. Preostale 34 vrste su zastupljene s manje od 5%, a u
ukupnom broju sa 11,76% i pripadaju rijetkim vrstama na istraživanom području. Među
najrijeđe vrste ubrajamo one s udijelom manjim od 1% u odnosu na ukupni broj utvrđenih
vrsta, a to su slijedeće vrste: Lestes virens i Anax parthenope. (Tablica 3.).

Tablica 3. Ukupni kvantitativni sastav faune vretenaca na istraživanom području

Rb.. Vrsta Ukupno Uk. Frekv.(%)*
1. Coenagrion puella 100 16.66
2. Ischnura elegans 86 14.33
3. Calopteryx splendens 82 13.66
4. Platycnemis pennipes 75 12.5
5. Erythromma viridulum 46 7.66
6. Sympetrum sanguineum 44 7.33
7. Anaciaeschna isosceles 40 6.66
8. Aeshna mixta 37 6.16
9. Crocothemis erythraea 28 4.66
10. Aeshna affinis 23 3.83
11. Calopteryx virgo 20 3.33
12. Anax imperator 20 3.33
13. Aeshna viridis 19 3.16
14. Orthetrum albistylum 19 3.16
15. Ischnura pumilio 18 3.00
16. Cordulia aenea 16 2.66
17. Libellula fulva 16 2.66
18. Sympetrum meridionale 15 2.50
19. Enallagma cyathigerum 14 2.33
20. Somatochlora metallica 14 2.33
21. Orthetrum cancellatum 14 2.33
22. Erythromma najas 13 2.16
23. Lestes barbarus 11 1.83
24. Coenagrion pulchellum 10 1.66

47
 Rb.. Vrsta Ukupno Uk. Frekv.(%)*
25. Gomphus flavipes 10 1.66
26. Somatochlora flavomaculata 10 1.66
27. Libellula depressa 10 1.66
28. Lestes dryas 9 1.50
29. Epitheca bimaculata 8 1.33
30. Libellula quadrimaculata 8 1.33
31. Sympetrum striolatum 8 1.33
32. Sympetrum vulgatum 8 1.33
33. Leucorrhinia pectoralis 8 1.33
34. Sympetrum pedemontanum 8 1.33
35. Chalcolestes viridis 7 1.16
36. Lestes sponsa 7 1.16
37. Brachytron pratense 7 1.16
38. Gomphus vulgatissimus 7 1.16
39. Orthetrum coerulescens 7 1.16
40. Sympecma fusca 6 1.00
41. Coenagrion ornatum 6 1.00
42. Lestes virens 5 0.83
43. Anax parthenope 5 0.83
UKUPNO 924 153,99
* Uk. Frekv.(%) – ukupna frekvencija (%)

Analizom broja utvrđenih vrsta vretenaca na istraživanim postajama najveći broj vrsta se
nalazi na postajama: Ždala – lovačka kuća, bara (42 vrste) i – Legrad bara (41 vrsta). Slijede
postaje sa nešto manjim brojem utvrđenih vrsta a to su: Oporovec - kanal (34 vrste) i Prelog
bara (28 vrsta). Manju zastupljenost prema ukupnom broju vrsta imaju postaje: Đelekovec (18
vrsta), Ferdinandovac (17 vrsta) i Podravske Sesvete s (15 vrsta) vretenaca (Sl. 1).

48
 45 42
40
40
34
35

Ukupni broj vrsta

30 28
26
24
25
20
20 18 17
15
15
10
5
0
ŽD LG OP PR KO D.D. DR ĐE FE PS
Lokalitet

Slika 1. Grafički prikaz ukupnog broja vrsta vretenaca na istraživanim lokalitetima

Analizom broja prikupljenih jedinki vretenaca na istraživanim postajama utvrđeno

je da je najveća brojnost na postajam. Ždala lovačka kuća, bara sa 123 jedinke i Legrad -
bara sa 112 jedinki. Ove dvije istraživane postaje su pod velikim antropogenim utjecajima
(sportski ribnjaci), a upravo su oni staništa na kojima većina europskih vrsta vretenaca
najčešće obitava.

140
125
120 112
97 95 93
100 91
Uk. Broj jedinki

88 85
78
80
60
60

40

20

0
ŽD LG OP PR KO D.D. DR ĐE FE PS
Lokalitet

Slika 2. Grafički prikaz ukupnog broja utvrđenih jedinki vretenaca na istraživanim

postajama

49
Zaključak

U ovim istraživanjima na postajama Ždala i Legrad nalazimo više od 100 jedinki. Postaje koje
imaju između 90 i 100 ukupno ulovljenih jedinki jesu: Oporovec - bara, Prelog – bara,
Kotoriba, i Donja Dubrava. Slijede lokaliteti s 88 prikupljenih jedinki (Drnje) i 85 jedinki
(Đelekovec). Najmanji broj uhvaćenih jedinki (60) pojavljuje se na postaji Podravske Sesvete.

Vretenca provode većinu svog životnog ciklusa u vodi i stoga ovise o fizkalno – kemijskim
čimbenicima vode, a također i o količini vode koja je na određenom staništu. Utvrđenim
razlikama u vodostaju između dvije sezone 2003. i 2004. možemo ustvrditi da je ovogodišnja
hidrološka situacija (2004.) bila znatno povoljnija za razvoj ličinki što se pokazalo i u
kvalitativnom i u kvantitativnom sastavu odraslih jedinki za one vrste koje imaju istosezonski
razvojni ciklus.

Utvrđen kvalitativni sastav faune vretenaca gornjeg toka rijeke Drave predstavlja 59,72% od
ukupnog broja vrsta vretenaca za područje Republike Hrvatske što dokazuje da je istraživano
područje od velikog značaja u zaštiti biološke raznolikosti faune vretenaca.
Također je od velikog značaja za očuvanje biološke raznolikosti prisutnost pojedinih
vrsta vretenaca koje su zaštićene Bernskom konvencijom a tu pripadaju dvije rijetke vrste:
Leucorrhinia pectoralis i Coenagrion ornatum. Budući da jedna i druga vrsta biraju staništa s
velikim stupnjem eutrofizacije značaj očuvanja takvih staništa, prije svega starih rukavaca je od
iznimne važnosti za očuvanje i opstanak ovih vrsta. Pored ove dvije vrste na istraživanom
području na lokalitetu Ždala – lovačka kuća (Čambina) utvrđena je nova vrsta vretenaca za faunu
Hrvatske - Aeshna viridis. Ova također iznimno rijetka vrsta dolazi na lokalitetima gdje se
pojavljuje makrofitska biljka rezac - Stratiotes aloides. U donjem toku rijeke Drave ima nalazišta
gdje dolazi ova biljka, ali do sada nije zabilježena Aeshna viridis čime se potvrđuje da su za ove
lokalitete neophodne mjere zaštite.

Stanište vrste - Aeshna viridis

50
Coenagrion ornatum

51
Literatura:

ASKEW, R.R. (1988): The Dragonflies of Europe. - Harley Books. Colchester. Essex.

BELLMANN, H. (1993): LibeJlen beobachten, bestimmen. - Nachfolge - Auflage des JNN

- Naturfuhrers.

S0RENSEN, T. (1948): A method of establishing groups of equal amplitude in plant

sociology on similarity of species content and its application of the vegetation on Danish
commons. Vid. Selsk. Biol., 4: l – 34.

52
IHTIOFAUNA RIJEKE DRAVE NA PODRUČJU OD DONJE DUBRAVE DO UŠĆA

O AUTORIMA

Perica Mustafić, mr. sc. radi od 1997. godine kao asistent na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pri Zoologijskom zavodu u laboratoriju za Zoologiju
vertebrata. Predmet istraživanja su mu zajednice slatkovodnih riba Hrvatske, a posebno rijeke
Drave. 2001. godine obranio je magistarski rad pod naslovom “Ihtiofauna različitih tipova
staništa srednjeg toka rijeke Drave” pod vodstvom prof. dr. sc. Milorada Mrakovčića. U
proteklih osam godina aktivno sudjeluje pri uzorkovanju i analizi ihtiofaune rijeke Drave koja
se u obliku tehničkog izvještaja svake godine predaje Hrvatskoj Elektroprivredi.

Perica Mustafić, pripreme za rad

Zoltan Sallai rođen je 1969.g u Mezőtúru u Mađarskoj. Od 1987.g radi u Institutu za

istraživanje i uzgoj riba u Szarvasu, kao predstavnik radne grupe koja se bavi hidrologijom
prirodnih voda. 1996.g završio je višu školu na Poljoprivrednom fakultetu u Debrecenu, a
1998.g diplomirao na istom fakultetu. 1999.g pohađao je tečaj o ekologiji okoliša pri
Sveučilištu Kossuth Lajos u Debrecenu. Od 1998.g- 2001.g radio je za -Maros National Park
kao zoološki inspektor i vršio istraživanja lokalne faune riba u nekoliko drugih parkova. 2001.
je sudjelovao u monitoringu riba na rijeci Dravi. Kao dio integracijskih procesa u EU,

53
napravio je bazu podataka mađarskih vrsta riba za Ministarstvo zaštite okoliša. Ova baza
podataka sadrži 8500 zabilježaka, koje su citirane u dodatku Direktive o staništu EU. Također
je sudjelovao u izradi prijedloga za NATURA 2000 područja u Mađarskoj. Od ožujka 2001.
je radio kao projekt menadžer za NIMFEA Ekološko društvo. Od siječnja 2002. je radio kao
renđer u nacionalnom parku Hortobágy National Park, Közép-Tisza (Centralna Tisa) dijelu.

Zoltan Sallai s ulovom Ivan D. Grlica s ulovljenim bolenom

Ivan Darko Grlica, Rođen sam u Virovitici, 08.08.1962. godine.

Prije deset godina zajedno sa svojom suprugom i ostalim sugrađanima bio sam jedan
od osnivač Ekološkog društva Virovitica. Član sam Hrvatskog ornitološkog društva iz
Zagreba i tajnik Prirodoslovnog društva «Drava». Vanjski sam suradnik Zavoda za
ornitologiju od 1986. godine. Do sada sam dva puta sudjelovao na kongresima iz biologije,
objavio sam kao koautor članke u časopisima «Larus», «Priroda», «Zavičaj», «Ribarstvo» i
«Športski ribolov».
Aktivno sam sudjelovao u projektu «Revitalizacija močvarnog staništa «Vir» tijekom
2001. god. koje je financirao Regionalni centar za zaštitu okoliša srednje i istočne Europe
(REC). 2002. god.. Sudjelovao sam u projektu «Inventarizacije rijeke Drave» koji je
Prirodoslovno društvo «Drava» provelo uz financijsku potporu Ureda za udruge Vlade
Republike Hrvatske.

54
 Zajedno sa svojom suprugom surađivao sam na projektima za zaštitu rijeke Drave
EURONATUR-a iz Njemačke i Ekološkog društva iz Đurđevca (projekt za živu Dravu).
Radimo na zaštiti rijeke Drave od samog osnivanja saveza udruga «Dravska liga» čiji smo
članovi. Do sada smo istraživali vodena i močvarna staništa otoka Paga, područja donjeg toka
rijeke Neretve, Vranskog jezera kraj Biograda, Jankovca i Zvečeva u parku prirode «Papuk».
Pri tome smo radili za Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, te Javne ustanove
parkova prirode «Papuk» i «Vransko jezero». Kao suradnici radili smo s Zoologijskim
zavodom PMF-a u Zagrebu na studijama na rijeci Cetini i Vrgoračkom polju.
2003. godine bio sam koordinator u prvoj fazi UNDP/GEF Dunavskog regionalnog
projekta (član 1.4) na području Županijskog kanala u Virovitičko podravskoj županiji.
Više godina pratim stanje ribljih populacija na području Virovitičko-podravske
županije. Zajedno s Marcelom Kovačićem iz Prirodoslovnog muzeja iz Rijeke istraživao sam
ribe rijeka Zrmanja, Krka i Neretva.

CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog istraživanja bila je inventarizacija ihtiofaune rijeke Drave na odsječku rijeke koji je
smješten nizvodno od posljednje u nizu hidroelektrana sa svojim akumulacijama na rijeci
Dravi.

MJESTO UZORKOVANJA I METODE RADA

Uzorkovanje je vršeno na odsječku rijeke Drave nizvodno od akumulacije HE Dubrava do

samog ušća rijeke Drave u Dunav. Formirano je deset postaja nazvanih prema svome
smještaju:

- (D1) - Donja Dubrava obodni kanal N 46°18´25,4˝ E16°40´13,5˝

- (D2) Donja Dubrava stara Drava N 46°19´04,5˝ E16°44´35,8˝
- (D3) Legrad N 46°17´51,3˝ E16°52´56,9˝
- (D4) Repaški most N 46°07´50,7˝ E17°04´12,7˝
- (D5) Đuretina N 45°58´51,9˝ E17°17´05,7˝
- (D6) Širinski otok N 45°57´28,4˝ E17°19´01,1˝
- (D7) Širine N 45°58´18,8˝ E17°21´01,5˝
- (D8) Lanka N 45°55´21,9˝ E17°35´17,1˝

55
 - (D9) Gat N 45°43´44,7˝ E18°19´29,7˝
- (D10) Aljmaš N 45°32´36,4˝ E18°55´37,4˝

Perica Mustafić i Ivan Darko Grlica: terenski dio istraživanja proveden je tijekom 2004.
godine i to jedan izlazak u Lanki, u dva navrata godišnje na postajama Legrad, Repaški most,
Đuretina, Širinski otok i Gat, u tri navrata na lokaciji Donja dubrava Stara Drava i Širine, u
pet navrata na lokaciji Donja Dubrava obodni kanal te u sedam mjesečnih izlazaka na postaji
Aljmaš raspoređenih od travnja do studenog. Riba je lovljena elektro-ribolovnim agregatom
tvrtke Hans Grassl snage 7,5 kW, u trajanju od 60 minuta prilikom svakog izlaska na svakoj
postaji. Pri tom je pređena površina od oko 2000 m2. Elektroribolov pridonosi smanjenoj
ribolovnoj selektivnosti. Ulovljena riba vagana je i mjerena živa na licu mjesta, dok je dio
uzoraka koji nije mogao biti determiniran na licu mjesta fiksiran sedampostotnim formalinom.
Ti uzorci su obrađivani u laboratoriju, određeni prema determinacijskim ključevima (Vuković
i Ivanović 1971, Povž 1990, Miller i Loates 1997, Čihar 1998, Maitland 2000) i zatim mjereni
i vagani.

Lov elektro-ribolovnim agregatom

Zoltan Sallai, tek u kolovozu smo mogli početi s istraživanjem riba na rijeci Dravi i njenim
pritocima. Metode monitoringa iz Mađarske su korištene u Hrvatskoj. Uz dvije lokacije gdje
smo sami istraživali, jedan pritok smo obradili s hrvatskim kolegom Ivanom Darkom
Grlicom, koji je napravio uzorkovanje riba na tom području.

56
 Uzorkovanje je izvršeno s poljskim IUP-12 (350 V, 4-15 A, 40-120W) i njemačkim
HANS GRASSL IG600 (max. 565V, 30 A, 1200W) elektro-ribolovnim agregatom koji stvara
pulsirajući DL struju. Nakon određivanja sva je riba puštena. Uzorkovanje je vršeno s obale
ili hodanjem po vodi. Mjesta uzorkovanja su georegistrirana aparatom GARMIN eTrex
Legend GPS. Te koordinate su obrađene ArcView 3.0 GIS softverom. Broj jedinki po vrsti i
GPS koordinate su zabilježene na TOSHIBA DMR-SX-1 digitalnom diktafonu. Htjeli bismo
staviti primjedbu da prema MNBMR protokolu, je preporučljivo da se osigura i broj jedinki
uhvaćenih u jedinici vremena (CPUE). Uz pomoć diktafona ta je praksa vrlo lagana, budući
da diktafon bilježi točan datum (godina, mjesec, dan) i vrijeme (sat, minuta, sekunda) sa
zabilježenim zvukom. Na staništima uz Dravu smo također pregledavali ulov lokalnih ribiča
što nam je pomoglo da proširimo znanje o Hrvatskoj fauni riba.

REZULTATI

Tablica 1: Kvalitativni i kvantitativni sastav vrsta riba na istraživanim postajama

VRSTA D1 D2 D3 D4 D5 D6 D7 D D9 D1 Ukupno
Por. Salmonidae 8 0
Salmo trutta PASTRVA 6 6
Por. Anguillidae
Anguilla anguilla JEGULJA X X
Por. Esocidae
Esox lucius ŠTUKA 1 12 1 11 7+x 1 1 X 5 X 39+x
Por. Gadidae
Lota lota MANJIĆ 4 2 X 6+x
Por. Balitoridae
Barbatula barbatula 9 1 5+x 1+x 16+x
Por. Cobitidae
Cobitis elongatoides 11 2 24 78+x 63+x 8 6 X 192+x
Sabanejewia balcanica X 48 48+x
Por. Cyprinidae
Abramis ballerus X X
Abramis bjoerkna 3 2 19 X 24+x
Abramis brama 1 1 2 9 X 13+x
Abramis sapa 2 2
Alburnoides bipunctatus 3 1 31+x 61+x 26 24 146+x
Alburnus alburnus 7 4 65 53+x 24+x 221 X 392 X 766+x
Aspius aspius 1 1 1 1 5 X 9+x
Barbus barbus 26 3 10 14 12 5 7 X 77+x
Barbus balcanicus 1 1
Carassius gibelio 3 2 1+x 1 X 2 X 9+x
Chondrostoma nasus 11 1 5 2 2 X 21+x
Cyprinus carpio X X

57
VRSTA D1 D2 D3 D4 D5 D6 D7 D D9 D1 Ukupno
Gobio albipinatus 1+x 3+x 10 8 0 14+x
Gobio gobio 15 8 1 1 25
Leuciscus cephalus 6 12 98 48+x 3+x 23 X 48 X 238+x
Leuciscus idus 15 1 1 X 17+x
Leuciscus leuciscus 3 2 1 6
Pelecus cultratus X X
Phoxinus phoxinus 16 16
Pseudorasbora parva 11 4 X 1 X 16+x
Rhodeus amarus 2 14 4 28+x 6+x 4 3 X 61+x
Rutilus pigus 26 36 X 62+x
Rutilus rutilus 46 14 210 5+x 2+x 23 X 56 X 356+x
Scardinius erythrophalmus 1 1
Vimba vimba 1 7 12 2 22
Por. Gobiidae
Neogobius fluviatilis 5 4+x 5 X 14+x
Neogobius kessleri X X
Proterorhinus marmoratus 26+x 15+x 3 20 64+x
Por. Centrarchidae
Lepomis gibbosus 1 12 35 19+x X X 6 X 73+x
Micropterus salmoides 1 1
Por. Percidae
Gymnocephalus baloni 2 1 8+x 2+x X 13+x
Gymnocephalus cernuus 3 6 1 1 X 11+x
Gymnocephalus schraetser 1 X 1+x
Perca fluviatilis 11 3 19 4+x 2 X 6 X 45+x
Sander lucioperca 2 X 2+x
Sander volgense X X
Zingel zingel 1 2 1 4
Por. Cottidae
Cottus gobio 28 10 3 41
Por. Ameiuridae
Ameiurus melas 2 X 2+x
Por. Siluridae
Silurus glanis 3 6 1 2 3 X 15+x
Ukupno 91 168 83 536 363+x 206+ 391 1+ 656 x 2495+x
x x

58
Postaja D5 Đuretina

Tijekom 2004. godini na istraživanom području rijeke Drave zabilježeno je 47

različitih vrsta riba iz 13 porodica (Tablica 1). Najbrojnija je porodica Cyprinidae, s 25 vrsta,
a slijede je porodica Percidae s 7 vrsta, Gobiidae s 3 vrste, Cobitidae i Centrarchidae s 2 vrste
te Salmonidae, Anguillidae, Esocidae, Gadidae, Balitoridae, Cottidae, Ameiuridae i Siluridae
s po jednom vrstom. Na postaji Donja Dubrava obodni kanal (D1) zabilježeno je 10 vrsta iz 4
porodice s ukupno 91 jedinkom. Na postaji Donja Dubrava stara Drava (D2) zabilježeno je 16
vrsta iz 6 porodica s ukupno 168 jedinki. Na postaji Legrad (D3) zabilježeno je 15 vrsta iz 5
porodica s ukupno 83 jedinke. Na postaji Repaški most (D4) zabilježeno je 19 vrsta iz 6
porodica s 536 jedinki. Na postaji Đuretina (D5) zabilježeno je 29 vrsta iz 11 porodica s 363
jedinke. Na postaji Širinski otok (D6) zabilježeno je 23 vrste iz 10 porodica s 206 jedinki. Na
postaji Širine (D7) zabilježeno je 20 vrsta iz 6 porodica s 391 jedinkom. Na postaji Lanka
(D8) zabilježeno je 9 vrsta iz 4 porodice, a jedinke nisu brojene, dok su na postaji Gat (D9)
zabilježene 24 vrste iz 7 porodica s ukupno 656 jedinki. Na ušću Drave u Dunav zabilježeno
je 29 vrsta iz 9 porodica, no njihova brojnost još nije izmjerena zbog izrazito velikog uzorka
(ukupno više nego na svim postajama zajedno), pa je i u Tablici 1 za tu postaju iznesen samo
kvalitativni sastav zajednice. Na postajama D5, D6 i D8 brojnost nije određena u potpunosti.

59
Tablica 2: Pregled zastupljenosti porodica i vrsta na istraživanim postajama
Postaja Broj porodica Broj vrsta Broj izlazaka na teren
D1 4 10 5
D2 6 16 3
D3 5 15 2
D4 6 19 2
D5 11 29 2
D6 10 23 2
D7 6 20 3
D8 4 9 1
D9 7 24 2
D10 10 29 7

Čak 20 od 47 zabilježenih vrsta uključene su u Annex III Bernske konvencije

(Protected fauna species), a to su: C. elongatoides, S. balcanica, A. ballerus, A. sapa, A.
bipunctatus, A. aspius, B. balcanicus, C. nasus, G. albipinnatus, P. cultratus, R. amarus, R.
pigus, N. fluviatilis, N. kessleri, P. marmoratus, G. baloni, G. schraetser, S. volgense, Z.
zingel i S. glanis.

Proterorhinus marmoratus

U Annex II Habitat directive (Animal and plant species of community interest whose
conservation requires the designation of special areas of conservation) uključeno je 12 vrsta:
C. elongatoides, S. balcanica, A. aspius, B. balcanicus, G. albipinnatus, P. cultratus, R.
amarus, R. pigus, G. baloni, G. schraetser, Z. zingel i C. gobio.

60
Sabanejewia balcanica

U Annex V Habitat directive (Animal species of community interest whose taking in

the wild and exploitation may be subject to management measures) uključeo je 7 vrsta: A.
aspius, B. balcanicus, B. barbus, P. cultratus, R. pigus, G. schraetser i Zingel zingel.

Zingel zingel

Od 47 zabilježenih vrsta u ovom istraživanju njih 19 se nalazi na Crvenom popisu

slatkovodnih riba Hrvatske prema kriterijima IUCN-a. U kategoriji CR (Critically
Endangered) nalazi se jedna vrsta – Gymnocephalus schraetser. U kategoriji EN
(Endangered) također je jedna vrsta – Cyprinus carpio i to njen divlji oblik. U kategoriji VU

61
(Vulnerable) nalazi se 9 vrsta: S. trutta, L. lota, S. balcanica, A. aspius, B. balcanicus, L.
idus, V. vimba, G. baloni i Z. zingel. U kategoriji NT (Near Threatened) nalaze se 3 vrste: A.
sapa, R. pigus i P. marmoratus, dok su u kategoriji LC (Least Concern) dvije vrste: A.
bipunctatus i G. gobio. Za tri vrste nema dovoljno potrebnih podataka za procjenu rizika od
izumiranja pa su svrstane u kategoriju DD (Data Deficient) i to su: G. albipinnatus, P.
cultratus i S. volgense.

Lota lota

62
POVIJESNI PREGLED

Obzirom da se istraživanja rijeke Drave provode na području hidroelektrana u

Hrvatskoj od 1983. godine. U tijeku dvadeset godina istraživanja na području Donje Dubrave
zabilježeno je još 8 vrsta koje nisu zabilježene ove godine (Habeković i sur. 1982, Mrakovčić
i sur. 1983-2004, Mustafić 2001). To su Tinca tinca i Ctenopharyngodon idella, koji nisu
spomenute niti u jednom aneksu Bernske konvencije. Slijede Hucho hucho, Thymallus
thymallus, Misgurnus fossilis, Lampetra planeri i Zingel streber koje su uvrštene u Annex III
Bernske konvencije te Umbra krameri koja je uvrštena u Annex II Bernske konvencije
(Strictly protected fauna species). U Annex II Habitat directive uvršteni su M. fossilis, L.
planeri i Z. streber, dok je u Annex V uvršten T. thymallus, a H. hucho je uvrštena u Annex II
i V. Prema IUCN kriterijima na Crvenom popisu slatkovodnih riba Hrvatske nalaze se H.
hucho i U. krameri u kategoriji EN, T. thymallus, M. fossilis i Z. streber u kategoriji VU, dok
je L. planeri u kategoriji NT.

63
ZAKLJUČAK

Na istraživanom području rijeke Drave zabilježeno je 47 različitih vrsta riba iz 13

porodica. Pridodamo li toj brojci još 8 vrsta koje su zabilježene u prethodnim istraživanjima
dolazimo do impozantne brojke od 55 vrsta riba. Temeljem prisutnosti tolikog broja vrsta riba
na istraživanim postajama rijeke Drave možemo reći da je zajednica riba u zadovoljavajućem
stanju unatoč značajnom utjecaju ljudi i industrije na rijeku.
Najveći broj vrsta (29) nalazimo na postaji D5 i D10. Iz tablice 2 vidljivo je da je broj
vrsta najveći u srednjem dijelu istraživanog područja rijeke Drave. Na tom dijelu rijeka
meandrira, ima kontakt s nekadašnjim rukavcem na mađarskoj strani i pritokom Strug na
hrvatskoj strani. Ovako raznolika staništa doprinijela su i velikom broju vrsta. Velikom broju
vrsta na postaji D10 zasigurno doprinosi Dunav kao i blizina velikog močvarnog staništa
Kopački rit.

64
Inventarizacija rijeke Drave
Vodozemci i gmazovi, Tibor Kovács, 2004.

PODACI O ISTRAŽIVAČU

Tibor Kovács je rođen 1965. u Budimpešti, Mađarska. Završio je studij biologije i zemljopisa
na Sveučilištu prirodnih znanosti Eötvös 1990. godine. Tema njegovog rada je bila
prehrambena ekologija vodozemaca u Zaštićenom krajoliku Kis-Balaton. Između 1995. i
1998. radi na postdiplomskom studiju iz zoologije, uključujući zoološku ekologiju, također
hidrobiologiju i zoološku taksonomiju. Doktorirao je 2003. Njegov rad je usredotočen
posebno na ekologiju vodozemaca, a kasnije se počeo baviti širim zaštitarskim projektima.
Među njegovim studijima su najvažnije: PHVA analiza visoko ugroženih stepskih riđovki
(Vipera ursinii rakosiensis); dugoročni monitoring vodozemaca i gmazova duž rijeke Drave u
Mađarskoj, u močvarnim područjima Kis-Balatona i Pilis brdima središnje Mađarske. Pozvan
je da pripremi plan za zaštitu (Coluber caspius) i organizira terensko istraživanje europske
barske kornjače (Emys orbicularis) u zaštitarskom projektu organiziranom od strane WWF
Mađarska.

Tibor Kovács

65
ISTRAŽIVANI TAKSONI I RAZLOG ODABIRA

Vodozemci i gmazovi su ključni elementi faune močvarnih područja. Žabe, u oba

svoja razvojna stadija, osiguravaju velike količine hrane za predatorske vrste. Punoglavcima
se hrane kornjaši i ličinke vretenaca, također ribe i ptice močvarice, dok su odrasle jedinke
plijen za ptice, zmije, lisice i vidre. S druge strane odrasle jedinke žaba imaju nesumnjivu
ulogu u kontroli populacija beskralješnjaka, posebno kukaca. Bjelouške su važan izvor hrane
za mnoge ptice močvarice, a kornjače su prirodni odstranjivači lešina iz jezera i lokvi.
Vodozemci su skupina koja se relativno lako bilježi, barem na nivou prisutnosti-odsutnosti. S
druge strane je procjena veličine populacije ponekad teška, naročito u velikim ili ne tako lako
istraživim vodenim površinama. Neke skupine gmazova poput kornjača i guštera su dobri
subjekti za kratka istraživanja i dugoročni monitoring. Ovi prvi mogu se uspješno hvatati u
zamke, dok drugi obično proizvode lako prepoznatljivo glasanje za vrijeme bijega. Zmije su
malo «teža» grupa: obično samo povremena opažanja mogu doprinijeti herpetološkoj
inventarizaciji. Zbog općenite važnosti za biološku raznolikost svih prirodnih močvarnih
područja, ove su skupine odabrane za inventarizaciju Drave.

MJESTO, VREMENSKI PERIOD I METODE ISTRAŽIVANJA

Lokacije za inventarizaciju su odabrane uzduž Drave između Legrada i Budakovca.

Od sjeverozapada do jugoistoka to su: Veliki Pažut, Botovo, Gabajeva Greda, Čambina i
Šuma Repaš, Štorgać i Budakovac. Odabir je vršen na temelju dva važna kriterija: prvi je
geografski, koji je skoro isti, čak i duži od monitoringa područja uz Dravu s mađarske strane,
drugi je raznolikost staništa. Među istraživanim lokacijama su: šoderice (Botovo), mrtvice
(Gabajeva Greda, Čambina, šuma Repaš i Budakovac), te rukavci (Veliki Pažut) i malo jezero
(Štorgać).

Vodozemci i gmazovi se mogu promatrati najbolje u kasno proljeće i rano ljeto, iako
neke vrste poput šumske smeđe žabe (Rana dalmatina) i obične krastače (Bufo bufo) počinju
period razmnožavanja u drugoj polovici ožujka, ovisno o vremenu. Kasniji period
uzorkovanja je odabran iz tri razloga. Prvi je taj što je sezona parenja vodozemaca u 2004.
počela nekoliko tjedana kasnije nego obično zbog nižih temperatura i vrlo kišnog vremena.
Zbog toga su sva potencijalna mjesta za razmnožavanje bila preduboka, ponekad postala čak i

66
tekuća, što ne doprinosi parenju. Konačno, vrste koje se rano pare su kopnene pa se mogu
promatrati nakon sezone razmnožavanja.

- Vizualna promatranja korištena su da bi se otkrile odrasle jedinke svih vrsta. Hodali smo ili
veslali uzduž obale i brojili promatrane životinje. Ova metoda je širom poznata i često
korištena u istraživanju vodozemaca.
- Glasanje se slušalo naveče s jedne točke na obali. Pouzdajući se u intenzitet glasanja za
vrijeme parenja, u sjeverno američkim studijima je razvijen Wisconsin indeks da bi se
procijenila veličina populacije. Mi, međutim, nismo koristili ovu metodu, jer su raniji testovi
u Mađarskim istraživanjima dokazali nesigurnost metode.
- Punoglavci i ličinke vodenjaka su hvatane plastičnim cjedilom za tijesto kao mrežom.
Određivanje punoglavaca zahtijeva dugotrajnu praksu i nije preporučljiva za neprofesionalce.
- Zamke od boca (za živo hvatanje) su postavljane noću na tri različite lokacije. Zamke od
boca su jednostavni uređaji, napravljene od plastične boce od 1 l s rebrastim vratom. Taj vrat
je odrezan, okrene se i tako gurne u ostatak boce. Vodenjaci koji uđu u takvu zamku ne mogu
izaći.
- Zamke za kornjače (za živo hvatanje) su postavljene na četiri lokacije, koristeći svinjsku
jetru klao mamac. Ova zamka je razvijena za nacionalnu studiju o kornjačama u Mađarskoj,
pod koordinacijom WWF-Mađarska. Ova metoda se preporučuje za udaljene lokacije gdje se
zamke mogu sigurno sakriti.

Tibor Kovacs s barskom kornjačom - Emys orbicularis

67
- Vodene žabe (Rana esculenta kompleks) skupljane su mrežom te su vrste određivane
morfometrijskom analizom. Ova analiza je važna jer je sastav vrsta pod visokim utjecajem
nekog parametra u vodi. Odredišne vrste (Rana lesone i Rana ridibunda) su sklone više
prirodnijim uvjetima (stare močvare ili kisikom dobro zasićene vode) dok hibridna zelena
žaba može obitavati i na više poremećenim staništima.

REZULTATI

Različiti tipovi staništa pokazuju značajne razlike u njihovoj fauni vodozemaca i gmazova.
Sastav vrsta, je bio pod utjecajem neobično visokog vodostaja Drave za vrijeme istraživanja.

1. Veliki Pažut; rukavac Drave, povezan s maticom za vrijeme visokih voda. Nivo
vode je bio vrlo visok te je voda bila teško dostupna. Opažene su samo juvenilne
zelene žabe, ali niti punoglavci niti jaja nisu zabilježena, iako je lokacija vjerojatno
odlično mjesto za razmnožavanje, visoka voda je odnijela oba stadija. U šumi oko
vode je zabilježeno glasanje gatalinke (Hyla arborea) (2) te je jedna šumska
smeđa žaba (1) nađena na tlu.

Hyla arborea
2. Botovo; velika i duboka šljunčara koja se sada koristi za pecanje. Pet zelenih žaba
(Rana ridibunda) su opažene za vrijeme istraživanja, ali neočekivano nije bilo

68
 punoglavaca i ličinaka vodenjaka. U ranijem istraživanju je uhvaćeno tri barske
kornjače (Emys orbicularis), no kasnije hvatanje nije uspjelo. Mamac od jetre je
ostavljen na rubu vode i pojeden je nakon dva dana, vjerojatno od strane kornjača.

Emys orbicularis

3. Gabajeva Greda; dugačak (1.5 km), ali uzak (30m) mrtvi rukavac rijeke Drave.
Ondje smo našli 43 juvenilne zelene žabe u 50 m dugoj sekciji uzduž obale. U 25
postavljenih zamki za vodenjake je uhvaćeno 115 punoglavaca obične krastače i 6
punoglavaca smeđe šumske žabe, također i jedna ženka malog vodenjaka (Triturus
vulgaris). U obližnjoj šumi smo u 500 m dugom transektu našli 8 odraslih smeđih
šumskih žaba i jednu mrtvu bjeloušku (Natrix natrix).

69
 Triturus vulgaris

4. Čambina; dugačka i široka mrtvica rijeke Drave, danas polukružno jezero.

Hvatanje kornjača je ovdje bilo uspješno i ukupno 8 jedinki je opaženo ili
uhvaćeno. Među njima smo našli jednu jednogodišnju jedinku, što dokazuje da je
čambina mjesto za razmnožavanje. U 100 m dugoj sekciji uzduž obale našli smo
22 zelene žabe, koje po obojenosti i veličini vjerojatno pripadaju hibridnoj jestivoj
zelenoj žabi (Rana esculenta) i maloj zelenoj žabi (Rana lessonae). U šumi oko
jezera čuli smo glasanje gatalinke (4) i našli 5 juvenilnih primjeraka smeđe šumske
žabe u 50 m dugom transektu.

5. Šuma Repaš; vrlo uzak (20m) i dugačak (2.5km) rukavac čiji je postanak
nesiguran. U 100 m dugom tranasektu našli smo najrazličitiju herpetofaunu.
Uhvačeno je ili opaženo 14 kornjača, nađena 2 primjerka malog vodenjaka i 990-
1000 (uglavnom juvenilnih) zelenih žaba. Nakon 50 uzorkovanja s filtrom za
punoglavce, uhvaćeno je 5 punoglavaca gatalinki, 35 punoglavaca običnih
krastača, 9 punoglavaca smeđe šumske žabe i 8 punoglavaca češnjače te 3 ličinke
vodenjaka. Hvatanje zamkama za vodenjake je rezultiralo 1 odraslom jedinkom
malog vodenjaka. Sakupljeno je i izmjereno 12 odraslih jedinki zelenih žaba.
Prema njihovim morfološkim parametrima sve osim 2 pripadaju maloj zelenoj žabi
(Rana lessonae), dok ostale pripadaju hibridnoj jestivoj zelenoj žabi (Rana

70
 esculenta) takva populacija razmnožavanja, ne iznenađujuće, tvori LE sustav. U
šumi preko ceste nađena je pregažena bjelouška.

Rana dalmatina

6. Štorgać; Malo, ali duboko jezerce, nastalo vjerojatno kao šljunčara ili iskopina
zemlje, danas vrlo zasjenjena drvećem i prekrivena gustom travnatom
vegetacijom. Ovdje su uhvaćene 2 kornjače, ali i opažene zelene žabe (15), ličinke
vodenjaka (2), smeđe šumske žabe (2) i punoglavci češnjače (3). Oko jezera smo
našli jednu livadnu guštericu i oko 50 juvenilnih običnih krastača koje su nedavno
prošle metamorfozu. S obližnjih stabala čuli smo 3 gatalinke.

7. Budakovac; dugačka (1 km) i uska (30m) polukružna mrtvica Drave. Populacija

zelenih žaba ondje je vrlo velika. Iako je uhvaćeno samo 8 jedinki, još nekoliko je
opaženo u 200 m dugom transektu. Na rubu trske je zabilježeno oko15 zelenih
žaba, sve od njih su hibridne jestive zelene žabe. Lokacija je dobra za
razmnožavanje, ali je uzorkovanje otežanje jer je obala obrasla trskom.

71
Popis vrsta
Triturus vulgaris – mali vodenjak
Pelobates fuscus – češnjača
Bufo bufo – Obična krastača
Hyla arborea – gatalinka
Rana dalmatina – smeđa šumska žaba
Rana lessonae – mala zelena žaba
Rana kl. esculenta – (jestiva) zelena žaba
Emys orbicularis – barska kornjača
Lacerta agilis – livadna gušterica
Natrix natrix – bjelouška

POVJESNI PREGLED

Na Hrvatskoj strani rijeke Drave nije bilo prethodnog sistematskog istraživanja

vodozemaca i gmazova. Unatoč tome povremena se i raštrkana istraživanja prirodnjaka i
njihovih aktivista, te čak i lokalnog stanovništva izvode svake godine. Nažalost ti podaci nisu
sakupljeni na jednom mjestu i popis vrsta ne dopire do institucija za zaštitu okoliša.
Analizirajući listu Županijskog vijeća u Koprivnici, ustvrdili smo da barem pola vrsta
vodozemaca i gmazova nisu uvršteni u dokument.
Monitoring vodozemaca i gmazova započet je u Mađarskoj u 2000. godini od strane
Dunav-Drava nacionalnog parka. Iako su staništa i stanišni uvjeti različiti na dvije strane
rijeke, ekologija ovih grupa i prisutni prirodni procesi pokazuju neke osebujnosti. Osim 10
zabilježenih vrsta na Hrvatskoj strani, još 6 je nađeno u Mađarskoj: dunavski vodenjak
(Triturus dobrogicus), mukač (Bombina bombina), zelena krastača (Bufo viridis), močvarna
žaba (Rana arvalis), smukulja (Coronella austriaca) i ribarica (Natrix tessalata). Ove dodatne
vrste vjerojatno nastanjuju istraživano područje, no treba više rada da bi se to utvrdilo.

72
ZAKLJUČCI

Herpetofauna na hrvatskoj strani je slična mađarskoj, ali je broj mjesta potencijalno

dobar za razmnožavanje manji. Ove godine je uzorkovanje otežano zbog visoke razine vode
na gotovo svim istraživanim lokacijama. Drugi problem bio je vrlo malo potomstvo
proizvedeno u 2003. Nismo našli mukača koji je česta vrsta u mrtvicama i stajaćim vodama.
Niska brojnost malog vodenjaka i ne nalaženje dunavskog vodenjaka (Triturus dobrogicus) i
močvarne žabe (Rana arvalis) također može biti posljedica velikog mortaliteta prošle godine.
Isti manjak je zapažen u Mađarskoj, u monitoringu Drave kao i nacionalnom sistemu
biološkog monitoringa.
Možemo tvrditi međutim da duboke i velike šljunčare, iako velika močvarna staništa,
ne pružaju mogućnost razvoja različite herpetofaune. Najneobičniji nalaz je bila velika
populacija kornjača u šumskom staništu (šuma Repaš) gdje je kopneno polaganje jaja otežano
sjenom drveća. Točna lokacija gnijezda je važna, jer pretpostavljamo da kornjače migriraju
velike udaljenosti sa svojeg staništa da bi položile jaja (možda van šume). Dokaz toga bi
tražio zaštitu istog područja.

73
74
Projekt Inventarizacija Drave: Ptice

1. Profil istraživača

Dragan Radović je biolog - ornitolog. 1987. je završio dodiplomski studij biologije na

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1987. zaposlen je na
Zavodu za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je upravitelj od 1996.
Sudjelovao je u više znanstvenih i primjenjenih projekata: Hrvatska ornitofauna u europskoj
ekološkoj mreži, Ekološka istraživanja ugrožene ornitofaune – temelj u zaštiti prirodnog
nasljeđa od nacionalne i međunarodne važnosti, Istraživanje selidbe ptica u Hrvatskoj,
Grabljivice Nacionalnog parka "Plitvička jezera" itd. Bio je voditelj nekoliko projekata:
Istraživanje zajednica ptica ornitoloških rezervata Vransko jezero kraj Pakoštana, Velo i Malo
Blato na otoku Pagu te Prud, Orepak i Podgrede na donjem toku Neretve, Zimsko
prebrojavanje ptica vodarica na neestuarijskim obalama Hrvatske itd. Autor je Crvene knjige
ugroženih ptica Hrvatske.

Dragan Radović i Vladimir Bartovsky

75
2. Istraživane vrste i razlog odabira

Ovaj projekt obuhvaća inventarizaciju svih vrsta ptica na rijeci Dravi, osobito vrsta koje
naseljuju vodu, šljunkovite i pjeskovite sprudove i otoke, obale, odronjene strme riječne
obale, kao i riječne rukavce i šljunčare, npr: mala prutka, kulik sljepčić, bregunica, vodomar,
crvenokljuna čigra, mala čigra, bijela pastirica. Te su vrste najbolji indikatori kvalitete
riječnih staništa, a njihove populacije odražavaju promjene u tim staništima. Stoga je
potreban monitoring populacija tih vrsta. U istraživanje su uključene i vrste ptica koje
naseljuju okolne vlažne šume, poljodjelska područja, livade i seoska mozaična staništa, npr.
grabljivice, sove, grmuše, strnadice, drozdovi, muharice, crvendać itd. Iako nisu tako direktno
vezane uz rijeku, ove su vrste također značajne za istraživano područje.

3. Lokacija istraživanja i metode

Područje istraživanja obuhvaća rijeku Dravu od akumulacije Dubrava nizvodno do Osijeka.

Unutar njega odabrana su tri reprezentativna dijela: gornji tok Drave od Botova
˝N46°14´35,2˝ E16°56´20,3˝ do Novog Virja N46°06´42,7˝ E17°08´30,4˝, srednji tok od
Ferdinandovca N46°04´38,4˝ E17°14´09,9˝ do Lanke Leševo N45°55´21,9˝ E17°35´17,1˝ i
donji tok od Podravskih Podgajca N45°45´07,0˝ E18°16´37,6˝ do Nehaja N45°38´27,6˝
E18°30´45,7˝. Obavljena su dva terenska izlaska: od 6. do10. srpnja 2004. i od 25. do 29.
listopada 2004. Istraživanjem su obuhvaćene ptice na rijeci i okolnim stanišima. Ptice su
bilježene i determinirane vizualno (koristeći durbine i dalekozore) i auditivno. Gornji i donji
tok prijeđeni su čamcem uz više izlazaka na okolna područja, dok je srednji tok istraživan s
kopna, pješice i automobilom. Taj dio rijeke nalazi se na hrvatsko-mađarskoj granici i
obilazak brodom je vrlo kompliciran. Osim ovih istraživanja, autor i ostali znanstvenici sa
Zavoda za ornitologiju su tijekom posljednjih 20 godina proveli više istraživanja koja su
obuhvatila veći ili manji dio rijeke Drave i okolnih područja. Tijekom tih istraživanja, osim
navedene, korištene su i druge metode: linijski transect, zvučni vab i prstenovanje ptica.
Rezultati tih istraživanja također su uključeni u ovaj projekt.

76
Velika kolonija bregunica kod Gata

Rezultati rada

Za vrijeme istraživanja zabilježeno je 79 vrsta ptica. Popis ptica zabilježenih na svakom

reprezentativnom području i razdoblje u kojem je vrsta zabilježena prikazan je u tablici 1.
Ukupni broj vrsta ptica koje su na ovom području autor i drugi znanstvenici s Zavoda za
ornitologiju zabilježili tijekom posljednjih 20 godina je 175. Dodatne dvije vrste, zlatovranu i
kratkokljunog puzavca za ovo područje navode Rucner & Rucner (1972), a te vrste autor i
njegovi suradnici nisu zabilježili. Zlatovrana je vjerojatno u istraživanom području izumrla, a
kratkokljuni puzavac je u Hrvatskoj gorska vrsta koja vrlo rijetko naseljuje nizinske šume. U
tablici 2 prikazan je potpuni popis svih zabilježenih ptica te njihov status.
Na području istraživanja zabilježili smo 5 različitih staništa s pripadajućim zajednicama ptica:

1. Zajednica ptica rijeke Drave s šljunkovitim i pjeskovitim sprudovima i otocima,

niskom obalom te odronjenim strmim riječnime obalama. Karakteristične vrste su:
bregunica, vodomar, mala prutka, kulik sljepčić, crvenokljuna čigra, mala čigra i bijela
pastirica. Osim njih prisutne su i čaplje, kormorani, patke, gnjurci, labudovi, rode, galebovi i
dr. Redovit je i štekavac s najmanje 9 gnijezdećih parova na području istraživanja (na

77
koordinatama: N46°09´51,8˝ E17°02´15,2˝ 214. km, N46°08´54,6˝ E17°02´03,1˝ 212. km,
N46°07´27,6˝ E17°06´03,1˝ 205. km, N45°58´49,3˝ E17°17´30,1˝ Jelkuš, N45°57´37,4˝
E17°20´45,5˝ Širine, N45°43´20,3˝ E18°21´04,0˝ 63. km. N45°42´35,3˝ E18°22´38,0˝ 59.
km, N45°41´13,7˝ E18°27´22,2˝ 49. km, N45°39´52,0˝ E18°30´18,2˝ 42. km). On se
uglavnom hrani u ovom staništu, a gnijezdi se u okolnim šumama. Slična je i situacija s
crnom lunjom.

Kolonija bregunica u blizini Gata

Charadrius dubius - kulik sljepčić

78
2. Zajednica ptica močvarnih staništa – u riječnim rukavcima, šljunčarama i kanalima,
uglavnom s dobro razvijenom močvarnom vegetacijom (trska, šaš, plutajuća i potopljena
vegetacija itd.). Karakteristične vrste su trstenjaci, kokošica, štijoke, mlakuša, liska, divlja
patka i ostale vrste pataka, crvenokljuni labud, mali gnjurac, čaplje, cvrčići, močvarna
strnadica itd. Staništa s otvorenom vodom koriste i štekavci i druge ptice grabljivice, vodomar
te ostale ptice riječnih staništa. Tršćaci u vrbovim i topolovim šumama uz rijeku Dravu su
jedino poznato gnjezdilište modrovoljke u Hrvatskoj.

Tachybaptus ruficollis – mali gnjurac Egretta alba – velika bijela čaplja

3. Zajednica ptica šumskih staništa, uglavnom vlažnih šuma harsta, vrbe i topole.
Dominantne vrste su zeba i crvendać. Česte vrste su također sjenice, grmuše, zviždci,
drozdovi, djetlići, muharice, brgljez, puzavci, batokljun, golubovi, šumska sova, škanjac,
šojka, crna roda i dr.

4. Zajednica ptica poljodjelskih površina i naselja s malim udjelom mozaičnih staništa.

Karakteristične vrste su vrapci, gačac, siva vrana, svraka, lastavica, piljak, bijela roda,
gugutka, gradski golub, mrka crvenrepka, čvorak, fazan, guske, ševe, češljugar, žutarica,

79
zelendur, juričica, velika strnadica, prepelica, kukuvija itd. Ovo stanište povremeno koriste i
ptice iz okolnih staništa. U ovom je staništu pronađena kolonija pčelarica, područje Širina
(N45°58´01,0˝ E17°20´32,3˝) s oko 15 parova. U tom se području, u kasno ljeto prije jesenske
selidbe skuplja oko 500-600 pčelarica.

Merops apiaster – pčelarica

5. Zajednica ptica mozaičnih seoskih krajolika s šumarcima, drvoredima, živicama,

voćnjacima, malim poljima, livadama i dr. Sve livade su uvrštene u ovo stanište, jer su one
na istraživanom području suviše male da bi imale ornitološku važnost za zajednice ptica. Ovo
stanište naselju mnoge vrste šumskih, otvorenih i poljodjelskih staništa, pa je pripadajuća
zajednica ptica najbogatija vrstama. Česte vrste su kos, drozd cikelj, žuta strandica, velika
strnadica, grlica, rusi svračak, čvorak, vuga, ševe, trepteljke, sjenice, lastavice, grmuše, zebe,
golubovi, batići, prepelica, škanjac, eje, vjetruša i ostale ptice grabljivice, sove, vrane itd.

Status ugroženosti

Među vrstama zabilježenim na istraživanom području, na nacionalnom nivou 6 vrsta je

kritično ugroženo, 14 vrsta je ugroženo, 11 je rizično i 7 nedovoljno poznato. Daljnih 28
vrsta je niskorizično i 29 najmanje zabrinjavajuće. Na europskom nivou, 4 vrste su ugrožene,
19 rizično, 3 rijetke i 24 u opadanju. Tako velik broj ugroženih ptica na nacionalnom i
europskom nivou upućuje na veliku važnost rijeke Drave i potrebu za strožom zaštitom.
Gornji i donji tok rijeke Drave uključeni su među 9 najvažnijih područja za zaštitu ugroženih
vrsta ptica u Hrvatskoj (Radović i sur. 2003).
Usprkos ugroženosti, rijeka Drava i okolna staništa su vrlo bogata ornitofaunom.
Najznačajnije stanište za zaštitu prirode je sama rijeka sa šljunkovitim i pjeskovitim

80
sprudovima i otocima, niskom obalom te odronjenim strmim riječnime obalama. Taj tip
staništa najbolje je razvijen na Dravi, a njen gornji tok sa šljunčanim otocima i sprudovima je
praktično jedino veće područje u Hrvatskoj s dobro razvijenim staništem tog tipa. Odronjene
strme riječne obale su važno gnjezdilište bregunica i vodomara. Tijekom srpnja 2004.
pronađene su četiri kolonije bregunica: koordinate N46°08´36,1˝ E17°03´08,0˝ - 6 parova,
koordinate N46°12´51,7˝ E16°57´21,9˝ - 400 parova, koordinate N45°43´44,3˝ E18°19´26,6˝
(Gat) - 1600 parova i koordinate N45°42´49,5˝ E18°20´55,1˝ (62. km) - 3000 parova. Za
vrijeme istraživanja vodostaj je bio izuzetno visok, pa su sve niže smještene kolonije bile
poplavljene, a neke od njih i odronjene. Oko mostova smo zabilježili kolonije piljaka koji na
tim mjestima zamijenjuju bregunice. Kolonija na mostu kraj Botova (koordinate
N46°14´31,5˝ E16°56´17,6˝) zabilježeno je oko 200 parova, a kraj Molva (koordinates
N46°07´42,0˝ E17°04´11,5˝) oko 150 parova. Ovo je stanište pod utjecajem uzvodnih
akumulacijskih jezera, a na mnogo mjesta duž rijeke odvijaju se zahvati utvrđivanja obala,
što bi u budućnosti moglo uništiti ovo stanište.

Tablica 1. Vrste ptica zabilježenih na istarživanom području tijekom srpnja (S - summer) i

listopada (A – autumn).
VRSTA Botovo do Ferdinandovac do Podr. Podgajci
Novog Virja Lanka-Leševo do Nehaja
1 Tachybaptus ruficollis – Mali gnjurac A
2 Phalacrocorax carbo – Veliki vranac S, A S, A A
3 Ardea cinerea – Siva čaplja S, A S, A S, A
4 Ardea purpurea – Čaplja danguba A
5 Egretta garzetta – Mala bijela čaplja S
6 Egretta alba – Velika bijela čaplja A
7 Ciconia nigra – Crna roda S
8 Cygnus olor – Crvenokljuni labud S, A S A
9 Anas penelope – Zviždara A
10 Anas platyrhynchos – Divlja patka S S A
11 Anas crecca – Kržulja A
12 Pernis apivorus – Škanjac osaš S
13 Haliaeetus albicilla – Štekavac S, A A S, A
14 Accipiter nisus – Kobac S, A
15 Accipiter gentilis – Jastreb S S S
16 Buteo buteo – Škanjac S, A S, A S, A
17 Falco subbuteo – Sokol lastavičar S
18 Coturnix coturnix – Prepelica S
19 Phasianus colchicus – Fazan S, A
20 Vanellus vanellus – Vivak A
21 Charadrius dubius – Kulik sljepčić S, A
22 Tringa ochropus – Crnokrila prutka A
23 Tringa glareola – Prutka migavica S
24 Actitis hypoleucos – Mala prutka S S S

81
 VRSTA Botovo do Ferdinandovac do Podr. Podgajci
Novog Virja Lanka-Leševo do Nehaja
25 Calidris alpina – Žalar cirikavac A
26 Larus cachinnans – Galeb klaukavac S A
27 Larus ridibundus – Riječni galeb S
28 Sterna hirundo – Crvenokljuna čigra S
29 Columba palumbus – Golub grivnjaš S S
30 Streptopelia turtur – Grlica S S
31 Cuculus canorus – Kukavica S S
32 Alcedo atthis – Vodomar S, A S, A S, A
33 Merops apiaster – Pčelarica S S
34 Picoides minor – Mali djetlić S S S, A
35 Picoides major – Veliki djetlić S S, A S, A
36 Dryocopus martius – Crna žuna A
37 Picus canus – Siva žuna S
38 Alauda arvensis – Poljska ševa S, A A
39 Riparia riparia – Bregunica S S S
40 Hirundo rustica – Lastavica S S S
41 Delichon urbica – Piljak S
42 Motacilla alba – Bijela pastirica S, A S, A S, A
43 Motacilla cinerea – Gorska pastirica A
44 Anthus pratensis – Livadna trepteljka A
45 Lanius collurio – Rusi svračak S S
46 Prunella modularis – Sivi popić A
47 Troglodytes troglodytes – Palčić A
48 Erithacus rubecula – Crvendać A A S, A
49 Erithacus megarhynchos – Slavuj S
50 Turdus merula – Kos S S S, A
51 Turdus philomelos – Drozd cikelj S S S, A
52 Turdus viscivorus – Drozd imelaš S
53 Locustella fluviatilis – Cvrčić potočar S
54 Acrocephalus palustris – Trstenjak mlakar S
55 Acr. arundinaceus – Veliki trstenjak S
56 Sylvia atricapilla – Crnokapa grmuša S S S
57 Phylloscopus collybita – Zviždak S, A S, A S, A
58 Regulus regulus – Zlatoglavi kraljić A A
59 Aegithalos caudatus – Dugorepa sjenica A S S, A
60 Remiz pendulinus – Sjenica mošnjarka S S
61 Parus palustris – Crnoglava sjenica A A
62 Parus major - Velika sjenica S, A S, A S, A
63 Parus caeruleus – Plavetna sjenica A A S, A
64 Sitta europaea – Brgljez S, A A
65 Emberiza calandra – Velika strnadica S
66 Emberiza citrinella – Žuta strnadica S, A S, A S, A
67 Emberiza schoeniclus – Močvarna strnadica S, A A A
68 Fringilla coelebs – Zeba S S, A S, A
69 Carduelis chloris – Zelendur S
70 Carduelis spinus – Čižak A A A
71 Carduelis carduelis – Češljugar A S, A
72 Acanthis canabina – Jurčica A
73 Coccothraustes coccothraustes – Batokljun S S
74 Passer domesticus – Vrabac S
75 Passer montanus – Poljski vrabac S, A S

82
 VRSTA Botovo do Ferdinandovac do Podr. Podgajci
Novog Virja Lanka-Leševo do Nehaja
76 Sturnus vulgaris – Čvorak S A
77 Oriolus oriolus – Vuga S S S
78 Garrulus glandarius – Šojka S, A S, A A
79 Corvus corone cornix – Siva vrana S, A

CRO – hrvatski status ugroženosti prema Radović i sur. 2003 (RE – regionalno izumrla, CR –
kritično ugrožena, EN - ugrožena, VU - rizična, DD – nedovoljno poznata, NT – niskorizična,
LC – najmanje zabrinjavajuća, ostavljeno prazno – neugrožena; br – gnijezdeća populacija, w
– zimujuća populacija, fly – preletnička populacija, nbr – negnijezdeća populacija)
EUROPE – europski status ugroženosti prema Tucker & Heath 1994 (EN – ugrožena, VU –
rizična, RARE – rijetka, DEC – u opadanju, ostavljeno prazno – neugrožena; zagrade
označavaju da je status brackets indicate status je privremen)
Bonn, Bern i EU Wild Birds Directive – dodaci Bonske i Bernske konvencije te EU Wild
Birds Directive.

Tablica 2. Status svih vrsta ptica zabilježenih na istarživanom području uključujući prethodna
istraživanja i literaturne podatke.
VRSTA CRO EUROPE Bonn Bern EU Wild
Birds
Directive
1 Gavia arctica – Crnogrli plijenor LCw EN II II I
2 Tachybaptus ruficollis – Mali gnjurac LCbr
3 Podiceps cristatus – Ćubasti gnjurac LCbr III
4 Phalacrocorax carbo – Veliki vranac VUbr III
5 Phalacr. pygmaeus – Mali vranac CRbr VU II II I
6 Ardea cinerea – Siva čaplja II
7 Ardea purpurea Čaplja danguba Vubr VU II II I
8 Egretta garzetta – Mala bijela čaplja VUbr II I
9 Egretta alba – Velika bijela čaplja ENbr II II I
10 Ardeola ralloides – Žuta čaplja Enbr VU II I
11 Nycticorax nycticorax – Gak NTbr DEC II I
12 Ixobrychus minutus – Čapljica voljak NTbr (VU) II II I
13 Botaurus stellaris – Bukavac ENbr (VU) II II I
14 Ciconia nigra – Crna roda VUbr RARE II II I
15 Ciconia ciconia – Roda NTbr VU II II I
16 Platalea leucorodia – Žličarka ENbr EN II II I
17 Cygnus olor – Crvenokljuni labud II II II-2
18 Cygnus cygnus – Žutokljuni labud II II I
19 Anser fabalis – Guska glogovnjača NTw II III II-1
20 Anser albifrons – Lisasta guska NTw II III II-2/III-1
21 Anser anser – Siva guska ENbr II III II-1/III-2
22 Anas penelope – Zviždara NTw II III II-1/III-2
23 Anas strepera – Patka kreketaljka ENbr/ENw VU II III II-1

83
 VRSTA CRO EUROPE Bonn Bern EU Wild
Birds
Directive
24 Anas crecca – Kržulja NTw II III II-1/III-2
25 Anas platyrhynchos – Divlja patka II III II-1/III-2
26 Anas acuta – Patka lastarka REbr/ENw VU II III II-1/III-2
27 Anas querquedula – Patka pupčanica NTbr VU II III II-1/III-2
28 Anas clypeata – Patka žličarka REbr/VUw II III II-1/III-2
29 Aythya ferina – Glavata patka LCbr II III II-1/III-2
30 Aythya nyroca – Patka njorka VUbr VU I III I
31 Aythya fuligula – Krunata patka NTbr II III II-1/III-2
32 Bucephala clangula – Patka batoglavica LCw II III II-2
33 Mergus albellus – Bijeli ronac VU II II I
34 Mergus merganser – Veliki ronac CRbr II III II-2
35 Pandion haliaeetus – Bukoč REbr RARE II II I
36 Pernis apivorus – Škanjac osaš VUbr II II I
37 Milvus migrans – Crna lunja VUbr VU II II I
38 Haliaeetus albicilla – Štekavac ENbr RARE I II I
39 Circus aeruginosus – Eja močvarica ENbr II II I
40 Circus cyaneus – Eja strnjarica NTnbr VU II II I
41 Accipiter nisus – Kobac LCbr II II
42 Accipiter gentilis – Jastreb II II
43 Buteo buteo – Škanjac II II
44 Buteo lagopus – Škanjac gaćaš II II
45 Falco tinnunculus – Vjetruša DEC II II
46 Falco columbarius – Mali sokol ENw II II I
47 Falco subbuteo – Sokol lastavičar NTbr II II
48 Falco cherrug – Stepski sokol CRbr EN II II
49 Coturnix coturnix – Prepelica NTbr/NTfly VU II III II-2
50 Phasian. colchicus – Fazan III II-1/III-2
51 Rallus aquaticus – Kokošica NTbr III II-2
52 Porzana parva – Siva štijoka DDbr II II I
53 Porzana porzana – Riđa štijoka DDbr II II I
54 Gallinula chloropus – Mlakuša III II-2
55 Fulica atra – Liska NTw II III
56 Haematopus ostralegus – Oštrigar ENfly II III II-1/III-2
57 Vanellus vanellus – vivak LCbr II III II-2
58 Charadrius dubius – Kulik sljepčić NTbr II II
59 Scolopax rusticola – Šumska šljuka DDbr VU II III II-1/III-2
60 Lymnocryptes minima – mala šljuka DDnbr (VU) II III II-1/III-2
61 Gallinago gallinago – Šljuka kokošica CRbr II III II-1/III-2
62 Limosa limosa – Crnorepa muljača LCfly VU II III II-2
63 Tringa totanus – Crvenonoga prutka CRbr/Crw DEC II III II-2
64 Tringa nebularia – Krivokljuna prutka LCfly II III II-2
65 Tringa ochropus – Crnokrila prutka II II
66 Tringa glareola – Prutka migavica LCfly DEC II II I
67 Actitis hypoleucos – Mala prutka VUbr II II
68 Calidris minuta – Mali žalar NTfly II II
69 Calidris alpina – Žalar cirikavac ENw VU II II
70 Philomachus pugnax – Pršljivac NTfly II III I/II
71 Larus canus – Burni galeb DEC III II-2
72 Larus cachinnans – Galeb klaukavac III II-2
73 Larus ridibundus – Riječni galeb LCbr III II-2

84
 VRSTA CRO EUROPE Bonn Bern EU Wild
Birds
Directive
74 Larus minutus – Mali galeb II
75 Gelochelidon nilotica – Debelokljuna čigra REbr (EN) II I
76 Sterna hirundo – Crvenokljuna čigra NTbr II II I
77 Sterna albifrons – Mala čigra ENbr DEC II II I
78 Chlidonias hybridus – Bjelobrada čigra VUbr DEC II I
79 Chlidonias niger – Crna čigra REbr DEC II II I
80 Columba livia f. domestica – Gradski golub II-1
81 Columba oenas – Golub dupljaš DDbr II II-2
82 Columba palumbus – Golub grivnjaš II-1/III-1
83 Streptopelia turtur – Grlica LCbr DEC III II
84 Streptopelia decaocto – Gugutka III II-2
85 Cuculus canorus – Kukavica III
86 Tyto alba – Kukuvija NTbr DEC II
87 Strix aluco – Šumska sova II
88 Athene noctua – Sivi ćuk NTbr DEC II
89 Asio otus – Mala ušara II
90 Apus apus – Čiopa III
91 Alcedo atthis – Vodomar NTbr DEC II I
92 Merops apiaster – Pčelarica LCbr DEC II II
93 Coracias garrulus – Zlatovrana CRbr (DEC) II II I
94 Upupa epops – Pupavac NTbr II
95 Jynx torquilla – Vijoglav DEC II
96 Pic. minor – Mali djetlić LCbr II
97 Pic. medius – Crvenoglavi djetlić LCbr II I
98 Picoides major – Veliki djetlić II
99 Dryocopus martius – Crna žuna II I
100 Picus canus – Siva žuna LCbr DEC II I
101 Picus viridis – Zelena žuna NTbr DEC II
102 Galerida cristata – Kukmasta ševa LCbr (DEC) III
103 Alauda arvensis – Poljska ševa LCbr VU III II-2
104 Riparia riparia – Bregunica NTbr DEC II
105 Hirundo rustica – Lastavica LCbr DEC II
106 Delichon urbica – Piljak II
107 Motacilla alba – Bijela pastirica II
108 Motacilla flava – Žuta pastirica NTbr II
109 Motacilla cinerea – Gorska pastirica II
110 Anthus pratensis – Livadna trepteljka II
111 Anthus trivialis – Prugasta trepteljka II
112 Anthus spinoletta – Planinska trepteljka NTbr II
113 Lanius collurio – Rusi svračak (DEC) II
114 Lanius excubitor – Veliki svračak DEC II
115 Troglodytes troglodytes – Palčić II
116 Prunella modularis – Sivi popić II
117 Prunella collaris – Alpski popić LCbr II
118 Erithacus rubecula – Crvendać II II
119 Erithacus megarhynchos – Slavuj II II
120 Erithacus svecicus – Modrovoljka DDbr II II
121 Phoenicurus ochruros – Mrka crvenrepka II II
122 Saxicola rubetra – Smeđoglavi batić LCbr II II
123 Saxicola torquata – Crnoglavi batić LCbr (DEC) II II

85
 VRSTA CRO EUROPE Bonn Bern EU Wild
Birds
Directive
124 Turdus merula – Kos II II II-2
125 Turdus pilaris – Drozd bravenjak VUbr II III II-2
126 Turdus philomelos – Drozd cikelj II III II-2
127 Turdus iliacus – Mali drozd II III II-2
128 Turdus viscivorus – Drozd imelaš II III II-2
129 Locustella luscinioides – Veliki cvrčić LCbr II II
130 Locustella fluviatilis – Cvrčić potočar II II
131 Acro. schoenobaenus – Trstenjak rogožar II II
132 Acroceph. scirpaceus – Trstenjak cvrkutić II II
133 Acrocephalus palustris – Trstenjak mlakar II II
134 Acr. arundinaceus – Veliki trstenjak II II
135 Hippolais icterina – Žuti voljić DDbr II II
136 Sylvia nisoria – Pjegava grmuša II II I
137 Sylvia borin – Siva grmuša NTbr II II
138 Sylvia atricapilla – Crnokapa grmuša II II
139 Sylvia curruca – Grmuša čevrljinka II II
140 Sylvia communis – Grmuša pjenica II II
141 Phylloscopus trochilus – Brezov zviždak ENbr II II
142 Phylloscopus collybita – Zviždak II II
143 Phylloscopus sibilatrix – Šumski zviždak NTbr II II
144 Regulus regulus – Zlatoglavi kraljić II II
145 Ficedula hypoleuca – Crnoglava muharica II II
146 Ficedula albicollis – Bjelovrata muharica LCbr II II I
147 Muscicapa striata – Muharica NTbr DEC II II
148 Aegithalos caudatus – Dugorepa sjenica III
149 Remiz pendulinus – Sjenica mošnjarka III
150 Parus palustris – Crnoglava sjenica II
151 Parus major - Velika sjenica II
152 Parus caeruleus – Plavetna sjenica II
153 Sitta europaea – Brgljez II
154 Cer. brachydactyla – Dugokljuni puzavac LCbr II
155 Certhia familiaris – Kratkokljuni puzavac LCbr II
156 Emberiza calandra – Velika strnadica LCbr II
157 Emberiza citrinella – Žuta strnadica II
158 Emberiza schoeniclus – Močvarna strnadica LCbr II
159 Fringilla coelebs – Zeba III
160 Fringilla montifringilla – Sjeverna zeba III
161 Serinus serinus – Žutarica II
162 Carduelis chloris – Zelendur II
163 Carduelis spinus – Čižak LCbr II
164 Carduelis carduelis – Češljugar II
165 Acanthis canabina – Jurčica II
166 Pyrrhula pyrrhula – Zimovka III
167 Coccothraustes coccothraustes – Batokljun II
168 Passer domesticus – Vrabac III
169 Passer montanus – Pljski vrabac III
170 Sturnus vulgaris – Čvorak III II-2
171 Oriolus oriolus – Vuga II
172 Garrulus glandarius – Šojka III II-2
173 Pica pica – Svraka III II-2

86
 VRSTA CRO EUROPE Bonn Bern EU Wild
Birds
Directive
174 Corvus monedula – Čavka II-2
175 Corvus frugilegus – Gačac III II-2
176 Corvus corone cornix – Siva vrana III II-2
177 Corvus corax – Gavran III

5. Povijesni podaci i trendovi

Ovo je područje nažalost ornitološki loše istraženo, pa nema podataka koji bi ukazivali na
trendove populacija ptica. Postoji samo nekoliko članaka koji sadrže podatke o nekim vsrtama
ptica oko Drave. Također, nije bilo niti monitoringa ptičjih vrsta u ovom području. Prema
Rucner i Rucner (1972) vidljivo je da je zlatovrana gnijezdila u tom području tijekom 60-tih
godina 20. st., no ona danas više tamo ne gnijezdi. Ovo je istraživanje bilo prekratko s
premalo terenskih izlazaka da bi se mogli dati podaci o trendovima ptičjih vsrta. Na primjer,
male čigre nisu zabilježene tijekom ovog istraživanja što ne znači da su nestale s ovog
područja. Ove je godine gniježđenje izostalo jer je visoki vodotaj potopio sve otoke.
Bogatstvo ptičjih zajednica je u opadanju zbog antropogenih uzroka, no tek nakon
provedenog monitoringa bit će moguće dati točne trendove populacija ptica ovog područja.

87
6. Zaključci

1. Tijekom ovog istraživanja na rijeci Dravi zabilježeno je 79 vrsta ptica.

2. Ukupni broj vrsta ptica koje su na ovom području autor i drugi znanstvenici s Zavoda za
ornitologiju zabilježili tijekom posljednjih 20 godina je 175. Dodatne dvije vrste, zlatovrana i
kratkokljuni puzavac zabilježeni su tijekom 60-tih godina, no zlatovrana je izumrla, a
kratkokljuni puzavac je u Hrvatskoj gorska vrsta koja rijetko naseljuje nizinske šume.
3. Na području istraživanja zabilježili smo 5 različitih staništa s pripadajućim zajednicama
ptica: zajednica ptica rijeke Drave s šljunkovitim i pjeskovitim sprudovima i otocima, niskom
obalom te odronjenim strmim riječnime obalama, zajednica ptica močvarnih staništa,
zajednica ptica šumskih staništa, zajednica ptica poljodjelskih površina i naselja s malim
udjelom mozaičnih staništa, zajednica ptica mozaičnih seoskih krajolika.
4. Među vrstama zabilježenim na istraživanom području, na nacionalnom nivou 6 vrsta je
kritično ugroženo, 14 vrsta je ugroženo, 11 rizično i 7 nedovoljno poznato. Daljnih 28 vsrta
je niskorizično i 29 najmanje zabrinjavajuće. Na europskom nivou, 4 vrste su ugrožene, 19
rizično, 3 rijetke i 24 u opadanju. Tako velik broj ugroženih ptica na nacionalnom i
europskom nivou upučuje na veliku važnost rijeke Drave i potrebu za strožom zaštitom.
Gornji i donji tok rijeke Drave uključeni su među 9 najvažnijih područja za zaštitu ugroženih
vrsta ptica u Hrvatskoj.
5. Najznačajnije stanište za zaštitu prirode je sama rijeka s šljunkovitim i pjeskovitim
sprudovima i otocima, niskom obalom te odronjenim strmim riječnime obalama. Daljnja
kanalizacija rijeke mogla bi uništiti to stanište i uzrokovati nestanak jedinog većeg područja u
Hrvatskoj s dobro razvijenim staništem tog tipa.

Sterna hirundo – crvenokljuna čigra

88
7. Literatura

Kralj, J. (2000): Breeding bird communities of the penduculate oak forests in Croatia.
Disertation . PMF zagreb, 77 pp (on Croatian with English summary)
Mikuska T.: International Waterfowl Census (2000-2001) unpublished data
Radović, D. (1996): sastav i valorizacija zajednica ptica i staništa (s ornitološkog aspekta) na
području neposrednog utjecaja planirane HE Novo Virje na Dravi od Botovskog mosta
do restitucije na 192. km toka i prijedlog zaštitnih mjera. Zagreb, 25 pp. (on Croatian)
Radović, D., Kralj, J., Tutiš, V., Ćiković, D. (2003): Red Data Book of Birds of Croatia.
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb, 2003, 179 pp.
Radović, D., Tutiš, V., Leskovar, K., Kralj, J. (2003): Sastav i valorizacija zajednica ptica i
staništa na trasi dalekovoda Ernestinovo-Pecz, procjena njegovog utjecaja na
ornitofaunu i prijedlog zaštitnih mjera., Zagreb 38 pp. (on Croatian)
Rucner, D., Rucner, R. (1972): Prijedlog poznavanja napučenosti ptica u biotopima Baranje.
Larus 25: 31-64.
Tucker, G.M., Heath, M.F. (1994): Birds in Europe: thier conservation status. Cambridge,
U.K.: BirdLife International, 600 pp.

89
90
Istraživanje vidre (Lutra lutra L.) duž rijeke Drave između Legrada i
Ferdinandovca, Hrvatska
Dr. József Lanszki

József Lanszki je rođen 1967. u Mezőkövesd. Diplomirao je 1988. na Fakultetu

zooloških znanosti PATE u Kaposváru kao inženjer uzgoja stoke, zatim 1993. na Fakultetu
poljoprivrede PATE u Keszthely kao inženjer okoliša, te 1996. na Fakultetu zooloških
znanosti PATE u Kaposváru kao inženjer poljoprivrede. 2001 je obranio doktorat na
Fakultetu zooloških znanosti, Sveučilišta u Kaposváru. Od 1989. radi na Sveučilištu u
Kaposváru i njegovom pravnom prethodniku, gdje je i danas asistent. Osim njegovih zadataka
podučavanja, provodio je istraživanja predatornih sisavaca. Njegovi istraživački projekti i
publikacije su fokusirani na slijedeće teme: prehrambene navike i trofički odnosi predatora,
faunistika sisavaca, post mortem i toksikološke studije vidre (Lutra lutra) i upotreba
mikrosatelitnog polimorfizma u analizi dinamike populacije i raznolikosti vidre. Njegovi
rezultati su objavljeni u brojnim mađarskim i međunarodnim znanstvenim časopisima;
također je izdao knjigu o prehrambenoj ekologiji (za detalje pogledati www.atk.u-
kaposvar.hu). Dobio je Bolyai naobrazbu MTA (Mađarska akademija znanosti) za razdoblje
2002-2005. Od 1999. provodi monitoring vidre u programu istraživanja prirodnih vrijednosti
rijeke Drave u županiji Somogy (Mađarska).

József Lanszki

91
Uvod

Vidra je glavni predator i važan pokazatelj stanja rijeka i ostalih močvarnih područja.
Monitoring vidre stoga može dati dragocjeni prikaz stanja vodenih površina i močvarnih
ekosistema (Grogan et al. 2001, Crawford 2003).
Postoji jedna ranija studija rađena u Hrvatskoj, kada je ona bila u sastavu Jugoslavije.
Napravili su je Liles i Jenkins (The Vincent Wildlife Trust, London) 1982. Oni nisu istraživali
dravska staništa između Legrada i Ferdinandovca međutim, našli su tragove vidre na 67 od
ukupno 129 lokacija (44%). Zabilježena je stalno visoka razina aktivnosti vidre na rijeci Drini
i Bosni, dok su na ostalim mjestima populacije fragmentirane. Evropski izvještaj (Conroy and
Chanin 2002) o stanju populacije vidre u Hrvatskoj: «rijetke su u obalnom pojasu, ali
relativno česte u sjevernom dijelu zemlje» (Macdonald and Mason 1994). Novijih istraživanja
vidre u Hrvatskoj nema.

U Mađarskoj su istraživanja vidre rađena zadnjih deset godina, uključujući područje

Drave. Te nacionalne studije su pokazale (na 13 različitih Dravskih 10x10 km UTM
kvadranata, dodatak 1) povećanu (Heltai 2002, Gera 2004) ili stalnu prisutnost vidre (Lanszki
2002, 2004) i rasprostranjenost (Grafikon 1); metode procjene su međutim varirale. Pozitivni
rezultati su prihvaćeni od strane Heltai (2002), ako je barem 6,25% od 10x10 km UTM mreže
pokazalo pozitivnu prisutnost vidre. Istraživanja su proveli profesionalni lovci. Gera (2004) je
koristio istraživački minimalni standard IUCN, koji su izvršili dobrovoljci (npr. Studenti,
zaštitari prirode, uzgajivači riba). Za više informacija o ovoj metodi, pogledajte Reuther et al.
(2000). U direktnom monitoringu rijeke Drave u Mađarskoj, standardne istraživačke linije su

92
provjeravane svakih 4 do 6 tjedana (Lanszki 2002, 2004); u dodatku, molekularna genetička
analiza rađena je koristeći DNA iz stanica probavila, porijeklom iz izmeta ili analnih žlijezdi.

Tragovi vidre u plutajućem snijegu, Širinski otok

Grafikon 1. Rezultati istraživanja vidre duž rijeke Drave (županija Somogy) u Mađarskoj

Questionnaire survey Questionnaire survey Direct monitoring

by professional hunters by volunteers
Number of 10x10 km

14
12
UTM squares

10
8
6
4
2
0
1994 1995 2000 2001 1995/ 1998/ 2002/ 2000 2001 2002 2003 2004
1996 1999 2004
Presence Absence

93
Važnost za zaštitu

Vidra je zaštićena međunarodnim zakonom, u popisu CITES (Dodatak I), bernskom

konvencijom (Dodatak II), EC direktivom 92/43 i Zaštitom prirodnih staništa i divlje flore i
faune (aneksi IIa i IVa). Vidra je često smatrana kao simbol zaštite prirode u Evropi, striktno
je zaštićena u Mađarskoj i na popisu je Crvene knjige (Rakonczay 1989).

Ponašanje

Vidra je uglavnom noćna i plaha životinja,

rijetko viđena u divljini, no moguće ju je
detektirati tražeći izmet, otiske šapa, ostatke
plijena i tragove. Vidre često ostavljaju izmet
pod ili blizu mostova, na palom drveću blizu
vode ili oko jaraka između vodenih staništa,
gdje se tragovi šapa lako nalaze.

Vidra rado markira mjesta ispod

mostova

Metode rada

Ovo istraživanje je počelo 1. lipnja i završilo 5. studenog 2004. Ukupno su provjerene 22

točke i linije na rijeci Dravi s njenim rukavcima i mrtvicama u Hrvatskoj (Tabela 1). Uz to su
istraživana «povezujuća staništa», tj. potoci (6 točki), kanali (3 točke), i šljunčare (3 točke).

94
Tabela 1. Glavne točke ili linije (lokacije) istraživanja na rijeci Dravi, Hrvatska

Područje Stanište GPS koordinate Broj posjećenih lokacija

Legrad Drava 46º18 N 16º52 E 3
Gotalovo Drava 46º13 N 16º57 E 3
Gabajeva Greda Drava 46º10 N 16º59 E 3
Molve-Repas Drava 46º07 N 17º04 E 2
Novo Virje Drava 46º06 N 17º06 E 3
Ferdinandovac-Karas Drava/ mrtvica 46º05 N 17º12 E 5
Sigetec (Stara Drava) mrtvica 46º11 N 16º57 E 1
Gola mrtvica 46º10 N 17º02 E 1
Ždala: Čambina mrtvica 46º07 N 17º09 E 1

Prisutnost vidre je označena kao:

1. negativno, ako nisu nađeni tragovi vidre.
2. Pozitivno, ako je bilo koji znak nađen. Ova kategorija je podijeljena na:
2.1. nastanjena, ako su znakovi (tragovi šapa, izmet ili ostaci plijena) nađeni uzastopno; ili
ako je lokacija provjerena samo jedanput, ali je nađen svježi izmet (ili tragovi) i osušeni
izmet u ostacima ili u komadu.
2.2. nenastanjen ili ne periodičan, ako nisu nađeni uzastopno bilo koji tragovi vidre, ili
samo nekoliko starih izmeta (bez tragova šapa ili ostataka plijena).
Razlika između podgrupa 2.1 i 2.2 povremeno nije bila dovoljno precizna za vrijeme ovog
kratkog razdoblja istraživanja. Potrebna je potvrda podataka iz zimskog perioda, posebno
ondje gdje znakovi vidre nisu nađeni na istraživanim točkama (uzrokovane npr. velikim
kolebanjem razine vode) ili gdje je prisutnost vidre ne periodična.
Svaki izmet vidre je sakupljen na licu mjesta za istraživanje prehrane. Prisutnost ostalih
sisavaca srednje veličine je zabilježena direktnim opažanjima, izmetom za označavanje
teritorija i tragovima stopala. Ovi rezultati nalaze se u Dodacima 3 i 4.

95
 Vidrini tragovi Vidrin izmet

Rezultati rada i zaključci

73% istraženih lokacija bile su pozitivne na prisutnost vidre na Dravi i povezujućim

rukavcima i mrtvicama (Grafikon 2). 55% lokacija bilo je pozitivno na potocima, kanalima, i
šljunčarama. Združujući podatke 67% istraživanih točaka na rijeci Dravi u Hrvatskoj (n=33)
pokazalo je prisutnost vidre. Ovaj visoki broj i udio pozitivnih lokacija pokazuju široku
rasprostranjenost vidre na rijeci Dravi na području Legrad-Ferdinandovac. Rezultati
istraživanja vidre u Mađarskoj pokazuju slične rezultate (Grafikon 1). Kako je rijeka prirodno
stanište za vidre i prirodna spona, vjerojatno je da su populacije na obje obale povezane.

96
 Positive negative
100% Grafikon 2.
Frequency
75% Frekvencija pozitivnih i negativnih
50% lokacija na rijeci Dravi u Hrvatskoj
25%
0%
River Canals, Pooled
Drava and streams and
backwaters ponds

Studije o kretanju vidre u jednoj noći (s mladima) u Švedskoj pokazale su raspon od

7km (Erlinge 1968); studija u Škotskoj pokazala je maksimum od 20 km (Jenkins 1980).
Najmanja udaljenost između pozitivnih lokacija u ovom istraživanju rijeke Drave u
Hrvatskoj (između Legrada i Ferdinandovca) bila je 3.330.61 km (srednja vrijednost s.e.),
minimum 0.36, maksimum 8.1 km. Zajedno s mađarskim podacima (iz istog perioda) srednja
je udaljenost među pozitivnim lokacijama 3.300.41, min. 0.23, maks. 7.89 km (Grafikon 3)
na rijeci Dravi između Legrad/Őrtilos i Ferdinandovac/Heresznye-Babócsa. Srednja
udaljenost od 3.3 km je manja nego noćno kretanje vidre. Podaci tako pokazuju prisutnost
vidre na rijeci Dravi između Legrada i Ferdinandovca. Relativno mali broj sakupljenog
izmeta vidre i mali broj tragova, uzrokovanih promjena vodostaja na Dravi, pokazuju da
postoji populacija vidre karakteristično niske gustoće u tom području (uspoređujući ga s
ribnjacima): taj zaključak je dobiven i na mađarskoj strani Lanszki 2002, 2004). Glavna hrana
vidre, temeljeći se na izmetu, sastoji se najviše od ribe (82-99%, Dodatak 3) što pokazuje da
je rijeka bogata ribom.

10
Number of cases

8 Grafikon 3.
6 Najmanja udaljenost između pozitivnih
4 udaljenosti na rijeci Dravi (zajedno
2 hrvatski i mađarski podaci)
0
0.0 2.0 4.0 6.0 8.0
1.0 3.0 5.0 7.0 9.0

Least distance (km)

97
 Prazni oklopi barske kornjače: kornjače su također hrana vidrama

Hidroelektrana uzvodno na Dravi značajno modificira riječno stanište: tako potpuno

prirodna staništa nisu nađena na rijeci. Ali, usporedivši s drugim riječnim dolinama srednje
Europe, staništa su gotovo nedirnuta. Dravska staništa su kategorizirana prema ljudskim
aktivnostima. U ovom istraživanju je nađeno da na 3 od 4 lokacije s pozitivnom prisutnošću
vidre je: rub vode neoštećen, ili samo malo izmijenjen direktnom ljudskom aktivnošću
(Grafikon 4.). Visoke pozitivne vrijednosti za staništa s malom ili srednjom razinom ljudske
aktivnosti govore da su vidre tolerantne na široki raspon stanišnih uvjeta (Chanin 2003).
Grafikon 4. govori da velika razina ljudske aktivnosti (intenzivno pecanje, zagađenje voda i
polja, čišćenje vodotoka, umjetne i strme obale) uzrokuju velike promjene u prirodnom
staništu pa se prisutnost vidre izrazito smanjuje. Vidre ne prelaze i ne koriste za označavanje
izmetom učvršćenja obale ako su ona napravljena od betona, koji ima oštre i kliske površine.

98
 low Grafikon 4.
100
Frequency (%) medium Rasprostranjenost pozitivnih i
75 high
negativnih lokacija na rijeci Dravi
50 između Legrada i Ferdinandovca na
25 temelju razine ljudske aktivnosti.

0
Positive Negative

U riječnoj poplavnoj zoni, između nasipa, prirodna se vegetacija sužuje. Karakteristična

tradicionalna poljoprivreda pomaže očuvanju predivnog, ponekad jedva modificiranog,
gotovo prirodnog staništa. Cijela rijeka Drava u Hrvatskoj treba biti zaštićena – kao i u
Mađarskoj; dobro rješenje bilo bi uspostavljanje zajedničkog, međugraničnog nacionalnog
parka.

99
Literatura

Chanin, P. 2003. Ecology of the European otter. Conserving Natura 2000 Rivers, Ecology
Series, No. 10.
Conroy, J.W.H., Chanin, P.R.F. 2002. The status of the Eurasian otter (Lutra lutra). IUCN
Otter Specialist Group Bulletin, 19A: 24-48.
Crawford, A. 2003. Fourth otter survey of England 2000-2002. Technical Report W1-061/TR.
Environmental Agency, Bristol.
Erlinge, S. 1968. Territoriality of the otter Lutra lutra. Oikos, 19: 81-98.
Gera, P. 2004. Otter-book [Vidrakönyv]. Alapítvány a Vidrákért, Budapest.
Grogan, A., Philcox, C., Macdonald, D. 2001. Nature conservation and roads: advice in
relation to otters. Wildlife Conservation Research Unit, Oxford.
Heltai, M. (2002). The status and distribution of mammal predators in Hungary. PhD thesis,
St. Stephen University.
Jenkins, D. 1980. Ecology of otters in northern Scotland: I. otter (Lutra lutra) breeding and
dispersion in mid-Deeside, Aberdeenshire, in 1974-79. Journal of Animal Ecology, 49:
713-735.
Lanszki, J. 2002. Feeding ecology of mammal predators living in Hungary. Natura
Somogyiensis, No. 4.
Lanszki, J. 2004 Monitoring of the otter (Lutra lutra) along the Somogy county section of
Drava River (2000-2002). Természetvédelmi Közlemények, 10 pp. (in press)
Liles, G. Jenkins. L. 1984. A field survey for otters (Lutra lutra) in Yugoslavia. Journal of
Zoology, 203(2): 282-284.
Macdonald, D., Mason, C.F. 1994. Status and conservation need of the otter (Lutra lutra) in
the western Palearctic. Council of Europe, Strasbourg.
Reuther, C., Kölsch, O., Janβen, W. (Eds.) 2000. Surveying and monitoring distribution and
population trends of the Eurasian otter (Lutra lutra). Habitat 12., IUCN/SSC Otter
Specialist Group, GN-Gruppe Naturschutz GmbH, Hankensbüttel.
Rakonczai, Z. (Ed.) 1989. Red Data Book. Akadémiai Press, Budapest.

100
Dodatak 1.
10x10 km UTM mreža istraživana na Dravi u Mađarskoj (Somogy županija)

Dodatak 2.

Istraživane točke na Dravi u Hrvatskoj (između Legrada i Ferdinandovca) i u Mađarskoj

(između Őrtilos i Babócsa)

101
Dodatak 3.

Prehrana vidri na Dravi u Hrvatskoj (ljetno i jesensko razdoblje)

Legrad Gotalovo- Čambina NovoVirje

(Drava) Gabajeva Greda (mrtvica) (Drava i
Vrsta hrane (Drava) mrtvice)
n %Biom n %Biom n %Biom n %Biom
Ptice 1 4.6 2 1.1 1 1.4
Vodozemci i gmazovi 2 11.8 8 12.5
Ribe 12 87.5 26 82.6 46 98.9 24 98.5
Beskralješnjaci 1 0.6 2 0.1 2 + 2 0.1
Biljni materijal 1 0.2
Broj izmeta 13 21 34 23
Ukupno vrsta hrane 15 38 50 27

%Biom – postotak biomase, +: u postotku manjem od 0.5%

Dodatak 4.

Popis opaženih sisavaca srednje veličine

Kuna zlatica ili bjelica (Martes spp.) (izmet za označavanje teritorija i tragovi stopala):
Legrad, Gotalovo, Gola, Botalovo-Đelekovec, Sigetec, Gabajeva Greda.
Kuna zlatica (Martes martes): Molve (direktno opažanje), Gotalovo (mrtva na cesti).
Lisica (Vulpes vulpes) (izmet za označavanje teritorija): Legrad, Molve, RepaŠ, Ždala, Gola,
Gotalovo, Botovo-Đelekovec, Sigetec, Gabajeva Greda, Novo Virje, Ferdinandovac.
Bizamski štakor (Ondatra zibethicus) (tragovi stopala i lešine): Legrad, Molve.

102
Zaključci

 Naše studije su jasno pokazale da je hrvatska strana Drave vrlo slabo istražena, njena
staništa i vrste nisu dobro poznate znanosti. Potrebno je mnogo više ekološkog
istraživanja, kao i stalni biomonitoring
 Korištenje zemlje na hrvatskoj strani je drugačije nego na mađarskoj, kao posljedica
velike kolektivizacije u Mađarskoj za vrijeme komunizma. To je očito imalo utjecaja
na raspored i rasprostranjenost ekosistema.
 Unatoč počinjenoj šteti na ekosisteme Drave razvojem poljoprivrede, regulacijom
rijeke, i komercijalnog iskapanja šljunka i pijeska, ti ekosistemi su, na mnogim
mjestima, još u začuđujuće dobrom stanju. Neka mjesta su, međutim, vrlo oštećena
tim aktivnostima.
 Vlažno vrijeme i visoki vodostaj Drave ove godine obnovio je mnoga močvarna
staništa, isprao mulj iz rukavaca i omogućio bolje uvjete za mriještenje riba.
 U dravskoj regiji obitava veliki broj ugroženih vrsta u svim istraživanim skupinama
na hrvatskom nivou, ali i još važnije na međunarodnom.
 U Hrvatskoj je potrebna jača zaštita vrsta; na primjer u Mađarskoj je zaštićeno 500
vrsta biljaka, a u Hrvatskoj samo 44; isto tako nijedna riblja vrsta nije zaštićena u
Hrvatskoj
 Vrijedna staništa također trebaju zaštitu, cijeli dravski koridor je zaista vrijedno
zaštititi, koristeći mađarski model nacionalnog parka Dunav-Drava.
 Vodena površina zvana Vetec u šumi Repaš pokazala se u studiji vodozemaca
izuzetno bogatim prirodnim staništem, koje bi trebalo biti zaštićeno ili obnovljeno ako
je to moguće.
 Radovi na regulaciji rijeke, naročito odsijecanje rukavaca i pretvaranje rijeke u kanal
vrlo je štetno za staništa i vrste. Ono također vodi do ubrzanog produbljivanja korita,
povlačeći na taj način i povezane podzemne vode za sobom.
 Iskapanje šljunka i pijeska velikih razmjera imaju vrlo štetan efekt na riječnu
dinamiku te kao posljedica toga gube se velika područja vrijednih staništa poput
šljunčanih obala i otoka.
 Šljunčare, umjetne vodene površine male starosti imaju relativno visok broj vrsta.
Takva staništa doprinose biološkoj raznolikosti, jer regulacija rijeke Drave sprečava
nastanak novih rukavaca dok oni stariji nestaju, zajedno s mrtvicama.

103
  Postoji vrlo jak razlog za udaljavanje iskapanja šljunka i pijeska iz same rijeke.
Takvog mjesta, čak i za vrijeme radova, stvaraju mozaik jezera, kanala i otoka, još
značajnija ako su kanalom povezana s rijekom.
 Na žalost, u ovom projektu nismo mogli do sada istraživati štetne posljedice vodenih
valova postojećih brana, npr. proizvodnja struje za vrijeme najveće dnevne potrebe,
stvarajući velika variranja u razini vode nizvodno. Dobro je poznato da ova dnevna
variranja uzrokuju smrt mnogih riba, naročito riblje mlađi, preko nasukavanja i
isušivanja. U slučaju Drave, brana Donja Dubrava (zadnja u lancu) uzrokuje variranje
od kojih metar i pol dnevno te ribiči izvještavaju stalan pad ulova i sve manji broj
vrsta otkad je brana izgrađena. Naša istraživanja su pokazala da se broj vrsta povećava
nizvodno, kako se variranja polako smanjuju.

104