Professional Documents
Culture Documents
Kvanitifikatorski Račun Prvog Reda
Kvanitifikatorski Račun Prvog Reda
DEPARTMAN ZA MATEMATIKU I
RAČUNARSKE NAUKE
SEMINARSKI RAD
Mentor: Student:
Melida Dazdarević
1. KVANTIFIKATORSKI RAČUN.........................................................................................4
2. KVANTIFIKATOR - PREDIKAT.........................................................................................7
3. PROMENLJIVE I INSTANCIJA...........................................................................................9
3.1. Instancija..........................................................................................................................9
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................12
LITERATURA.........................................................................................................................13
2
UVOD
objektima,
svojstvima (unarnim predikatima nad objektima),
relacijama (n-arnim predikatima nad objektima),
funkcijama (preslikavanjima objekata na objekte).
3
1. KVANTIFIKATORSKI RAČUN
„Alternativni nazivi: predikatska logika, logika prvog reda, elementarna logika, ograničeni
predikatski račun, ograničeni funkcionalni račun, relacioni račun, teorija kvantifikacije,
teorija kvantifikacije sa jednakošću, itd.“ U propozicionoj logici se analiziraju samo logički
oblici složenih predloga. . Jednostavna tvrdnja je neanalizirana celina koja je ili istinita ili
lažna. Postoje određeni argumenti koji izgledaju savršeno logični, ali se ne mogu izraziti
korišćenjem propozicionog računa.1
PRIMER
Primer:
U „Meri i Džejn su sestre“, fraza „su sestre“ je predikat. Entiteti povezani na ovaj način, Meri
i Džejn, nazivaju se terminima. 2
1
Poliščuk, E.J.: Ekspertni sistemi, Informatička literatura JEP (vlastito izdanje), Podgorica, 2004.Joseph C.
Giarratano, Gary D. Riley.: Expert Systems: Principles and Programming, Prentice Hall, 2nd ed., 2002.
2
https://www.ucg.ac.me/skladiste/blog_2534/objava_22025/fajlovi/Predavanje%20IX%202018.pdf
4
Kvantifikatori pokazuju koliko često je određena izjava tačna. Konkretno, univerzalni
kvantifikator se koristi da ukaže da je izjava uvek tačna, dok egzistencijalni kvantifikator
ukazuje da je izjava ponekad tačna.
Primer:
U „Sve mačke imaju repove“, reč „sve“ označava da je izjava „mačke imaju repove“
univerzalno tačna. 3
Kvantifikatorski račun daje osnovu jezicima logičkog programiranja, kao što je Prolog.
Mnogi argumenti uključuju brojeve i, u ovom slučaju, mora se odrediti da li je domen skup
prirodnih brojeva, skup celih brojeva, skup realnih brojeva ili skup kompleksnih brojeva.
Istinitost izjave može zavisiti od izabranog domena. Tvrdnja „postoji najmanji broj“ je tačna u
domenu prirodnih brojeva, ali netačna u domenu celih brojeva.
3
Russell S., Norvig P.: Artificial Intelligence: A Modern Approach, Prentice Hall, NJ, 1995.
4
https://sr.wikipedia.org/sr
5
Elementi domena nazivaju se pojedinci. Pojedinac može biti lice, broj, struktura podataka, ili
bilo šta drugo ne želi da razloga za.
2. KVANTIFIKATOR - PREDIKAT
6
Marija i Pavle su braća i sestre.
Tom je mačka.
Zbir 2 i 3 je 5.
U svakom od ovih iskaza postoji lista pojedinaca, koja je data listom argumenata,
zajedno sa frazama koje opisuju određene odnose ili svojstva pojedinaca pomenutih u
listi argumenata.
Ova svojstva ili odnosi se nazivaju predikatima. U izjavi „Marija i Pavle su braća i
sestre“, listu argumenata daju Marija i Pavle, tim redosledom, dok je predikat opisan
frazom „su braća i sestre“. 5
Slično tome, izjava „Tom je mačka“ ima listu argumenata sa jednim elementom
„Tom“ u sebi, a njen predikat je opisan sa „je mačka“.
Unosi liste argumenata se nazivaju argumenti.
Argumenti mogu biti ili promenljive ili pojedinačne konstante, ali pošto još nismo
razgovarali o promenljivim, ograničavamo našu pažnju na slučaj kada su svi
argumenti pojedinačne konstante.
U računu predikata, svaki predikat dobija ime, nakon čega sledi lista argumenata. •
Lista argumenata je u zagradama.
Da bi se izrazilo „Džane je Merina majka” može se izabrati identifikator, reći
„majka” da bi se izrazio predikat „je majka”, a može se napisati majka (Džajn, Mari).
Mnogi logičari koriste samo pojedinačna slova za imena predikata i konstante. Pisali
bi, na primer, M(j, m) umesto majka (Džane, Mari); to jest, koristili bi M kao ime za
predikat „je majka“, dž za Džejn i m za Meri. Da bismo uštedeli prostor, često ćemo
koristiti ovu konvenciju.
Imajte na umu da je redosled argumenata važan. Jasno,izjave majka(Meri, Džejn) i
majka(Džejn, Meri) imaju potpuno drugačije značenje.
Broj elemenata u listi argumenata predikata naziva se arititet predikata. Na primer,
majka (Džejn, Meri) ima aritet 2. Aritet predikata je fiksan. Na primer, predikat ne
može imati dva argumenta u jednom slučaju i tri u drugom. Alternativno, dva
5
Raymond M. Smullyan: First-order Logic, Courier Corporation, 1995
7
predikata se mogu smatrati različitim ako je njihova arnost različita. Sledeći iskaz to
ilustruje: Zbir 2 i 3 je 5. Zbir 2, 3 i 4 je 9.
Da bi se izrazili ovi iskazi u računu predikata, može se koristiti ili dva imena predikata kao što
su „suma2” i „sum3” i pisati sum2(2, 3, 5) i zbir3(2, 3, 4, 9), respektivno, ili se može koristite
isti simbol, recimo „zbir“ sa implicitnim razumevanjem da se naziv „zbir“ u zbiru (2, 3, 5)
odnosi na drugačiji predikat nego u zbiru (2, 3, 4, 9).6
3. PROMENLJIVE I INSTANCIJA
6
Leigh S. Cauman: First-order Logic: An Introduction, Walter de Gruyter, 1998
8
Često neko ne želi da poveže argumente atomske formule sa određenom osobom. Da bi se
ovo izbeglo, koriste se promenljive. 7
Promenljive se često biraju sa kraja abecede; to jest k, i i z, sa ili bez indeksa, predlažu
imena promenljivih.
Primeri: mačka(k) → ima rep(k)
pas(i)∧ smeđi(i)
ocena(k) → (k ≥ 0) ∧ (k ≤ 100)
A = mačka(k) → ima rep(k). što znači da kada pišemo A zaista mislimo na „mačka(k) → ima
rep(k)“.
3.1. Instancija
Ako je A formula, često moramo zameniti sva pojavljivanja određene promenljive terminom.
Na primer, u izrazu mačka (k) → ima rep (k), možda ćete želeti da zamenite sve instance k
terminom Tom, što daje mačka (Tom) → ima rep (Tom). Generalno, ako je A formula,
formula dobiju zamenom sve promenljive Ks u izrazom t je označen S h t A. Posebno,
ukoliko je A definisan kao ranije, onda
Sˣ TomA
Stoji za
7
Konar A.: Artificial Intelligence and Soft Computing: Behavioral and Cognitive Modeling of the Human Brain,
CRC Press, December 8, 1999.
9
Definicija
3.2. Kvantifikatori
Sve ove izjave pokazuju koliko često su određene stvari istinite. U predikatskom računu se
koriste kvantifikatori u ovom kontekstu. Definicija. Neka A predstavlja formulu, a neka k
predstavlja promenljivu. Ako želimo da pokažemo da je A tačno za sve moguće vrednosti k,
pišemo ∀kA. Ovde se ∀k naziva univerzalni kvantifikator, a A se naziva opseg kvantifikatora.
Za promenljivu k se kaže da je vezana kvantifikatorom. Simbol ∀ se izgovara „za sve“.
Kvantifikator i ograničena promenljiva koja sledi moraju se tretirati kao jedinica, a ova
jedinica deluje kao unarni veziv . Izjave koje sadrže reči poput „svaki”, „svaki” i „svako”
obično ukazuju na univerzalnu kvantifikaciju. Takve izjave se obično moraju preformulisati
tako da počinju sa „za svaki k“, što se zatim prevodi u ∀k.
Primer:
∀xB(x)
8
S.M. Srivastava, A Course on Mathematical Logic, New York, 2008.
10
4. SIMBOLI U KVANTIFIKATORSKOJ LOGICI
9
R.Madaràsz, Od skupova do univerzalnih algebri, Novi Sad, 2006.
11
ZAKLJUČAK
Kvantifikatorski račun prvog reda je od tridesetih godina XX veka zauzimao centralno mesto
u matematičkoj logici. Ali, nije uvek bilo tako. Naime, do početka XX veka, predikatski račun
prvog reda vodio je oštru borbu sa tzv. predikatskim računom drugog reda. Međutim, ubrzo se
uvidelo da taj račun nema a predikatski račun prvog reda ima neke dobre osobine, veoma
važne za primenu logike. Za razliku od predikatskog računa prvog reda, kvantifikatorski
račun drugog reda dozvoljava kvantifikovanje po relacijskim i funkcijskim simbolima, što ga
već na prvi pogled čini nadmoćnim.
Pojavljivanje kvantifikatorskog računa prvog i drugog reda se, istorijski gledano, vezuje za
problem zasnivanja matematike, koji se pojavio u drugoj polovini XIX veka. Posebno je bio
važan i problem aksiomatizacije strukture prirodnih brojeva, kao osnove za dalja zasnivanja.
12
LITERATURA
1. Konar A.: Artificial Intelligence and Soft Computing: Behavioral and Cognitive
Modeling of the Human Brain, CRC Press, December 8, 1999
2. Leigh S. Cauman: First-order Logic: An Introduction, Walter de Gruyter, 1998
3. Poliščuk, E.J.: Ekspertni sistemi, Informatička literatura JEP (vlastito izdanje),
Podgorica, 2004.Joseph C. Giarratano, Gary D. Riley.: Expert Systems: Principles and
Programming, Prentice Hall, 2nd ed., 2002.
4. Raymond M. Smullyan: First-order Logic, Courier Corporation, 1995
5. Russell S., Norvig P.: Artificial Intelligence: A Modern Approach, Prentice Hall, NJ,
1995
6. R.Madaràsz, Od skupova do univerzalnih algebri, Novi Sad, 2006.
7. S.M. Srivastava, A Course on Mathematical Logic, New York, 2008.
8. https://www.ucg.ac.me/skladiste/blog_2534/objava_22025/fajlovi/Predavanje%20IX
%202018.pdf
9. https://sr.wikipedia.org/sr4
13