2.loreth Anne White-Djevojčica Uspavanka-GT

Machine Translated by Google
Sadrž aj
FLOTSAM POGLAVLJE 1 2. POGLAVLJE POGLAVLJE 3 POGLAVLJE 4 POGLAVLJE 5

POGLAVLJE 6 POGLAVLJE 7 POGLAVLJE 8 POGLAVLJE 9 POGLAVLJE 10
POGLAVLJE 31 POGLAVLJE 32 POGLAVLJE 33

POGLAVLJE 49
DRUGI NASLOVI LORETH ANNE WHITE
U Neplodnom tlu
U opadajućem svjetlu
Mrač ni mamac
Romani Angie Pallorino
Utopljene djevojke
Divlja zemlja
Lovac na ljude
Afera hladnih sluč ajeva
Vojnici sjene
Srce plaćenika
Sultanova otkupnina Pravila angaž mana Zavođenje plaćenika Srce odmetnika
Kraljevi Sahare
Šeikova zapovijed
Šeikova osveta Spašavanje kirurga Sheika Čuvanje princeze
“Sheik's Captive,” u Desert Knights s Lindom Conrad
Romani Snjež nog potoka
Sporo sagorijevanje tišine

Romantič na neizvjesnost
Topljenje leda
Siguran prolaz
Šeik koji me volio
Osloboditi se
Njezin 24-satni zaštitnik
Nestali Colton
Savršeni autsajder
“Saving Christmas,” u antologiji Covert Christmas "Pisma Ellie", novela u antologiji SEAL of
My Dreams
Ovo je djelo fikcije. Imena, likovi, organizacije, mjesta, događaji i incidenti su ili proizvod
autorove mašte ili se koriste fiktivno.
Autorsko pravo na tekst © 2017. izdavač Cheakamus House Publishing
Sva prava pridrž ana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, ili pohraniti u sustav za pretraž ivanje, ili
prenositi u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronič kim,
mehanič kim, fotokopiranjem, snimanjem ili na neki drugi nač in, bez izrič itog pismenog
dopuštenja izdavač a.
Izdavač Montlake Romance, Seattle
www.apub.com
Amazon, logotip Amazona i Montlake Romance zaštitni su znakovi Amazon.com, Inc., ili
njegovih podruž nica.
ISBN-13: 9781542047975
ISBN-10: 1542047978
Dizajn naslovnice Rex Bonomelli

Za one koji tako neumorno rade kako bi bezimenima vratili njihova imena.
SADRŽAJ
FLOTSAM POGLAVLJE 1 2. POGLAVLJE POGLAVLJE 3 POGLAVLJE 4 POGLAVLJE 5

POGLAVLJE 26 POGLAVLJE 27

POGLAVLJE 53 POGLAVLJE 54 POGLAVLJE 55 POGLAVLJE 56 EPILOG
SNEAK PEEK: SLJEDEĆI ROMAN ANGIE PALLORINO O AUTORU

FLOTSAM
PONEDJELJAK, 1. SIJEČNJA
“Ty, dovraga! Makni guzicu odatle, hoćeš li!” Betsy Champlain, u osmom mjesecu trudnoće,
stajala je na rubu ceste i vikala u vjetar svom sinu da se vrati s ruba vode. Padala je kiša, oblaci
niski, sumrak se brzo spuštao s maglom s mora. Sad ga je jedva vidjela kako juri za svojim
malim obiteljskim maltezerima u polumraku duž tamne, šljunč ane plaž e. Panika joj je prošla
kroz ž eludac.
Okrenula se oko sebe. Iza nje, duž umjetno napravljenog nasipa koji je stršio u vodu, trajektni
promet bio je kilometrima nizan branik do branika. Četiri jedrenja dugo č ekaju, a zatim još
malo. Većina ranijih plovidbe između kopna i otoka bila je otkazana tijekom cijelog dana zbog
oluja koje su uletjele u polarni mlazni tok tajfuna Shiori, zapljuskujući pacifič ki sjeverozapadni
tobogan lošeg vremena. Osim toga, bila je Nova godina —praznik u ovom dijelu svijeta.
Što je znač ilo da je sutra prvi dan povratka na posao u novoj godini i da su svi pokušavali doći
kući. Nikada se več eras neće uspjeti s kopna Vancouvera vratiti na otok. Frustracija ju je
izjedala. Nije trebala doći sama u posjet mami s dvoje djece i psom.
Trajektni promet je tijekom blagdana uvijek bio lud.
Satima su bili zatvoreni u autu, a Chloe, njihovom malom psu, trebao je odmor u kupaonici.
Betsy je ostavila Subaru u liniji sa spuštenim prozorom i Emily, njezinom trogodišnjom
djetetom, unutra, spavajući. Prešla je cestu do mjesta gdje je mogla gledati svog osmogodišnjaka
kako vodi psa niz nasip da mokri.
Ali Ty je bio pun frustrirane energije nakon što je cijeli dan bio zatoč en u vozilu. Sjurio je niz
područ je, poskliznuo se i ispustio Chloein povodac. Chloe ju je visoko istjerala ravno u vodu.
Ty je pojurio za svojim ljubimcem.
“Ty! Vrati se ovamo! Sada!" Sukob izboden kroz Betsy. Bacila je pogled natrag na Subaru, a
zatim bacila pogled na Tyjev mali duh koji je nestajao u magli. Okrenula se i brzo odgegala
natrag do auta.
"Emily", rekla je tresući svoju djevojč icu. "Probudi se. Moraš poći sa mnom.”
Betsy je zgrabila svoje poluusnulo dijete za ruku i odvukla je u trku natrag preko ceste. Prešli su
mokru, sklisku neravninu do plaž e. Emily je poč ela padati i plakati. Na plaž i Betsy je podigla
Emily na bok i posrnula preko stjenovitog pojasa do mjesta gdje je Ty nestao.
Teško je disala. Također je morala piškiti - mjehur joj se č inio kao da će prsnuti. "Ty!" viknula
je. Nije ga mogla vidjeti. “Tyson Champlain, dobivate
tvoja guzica ovdje upravo sada, ili —”
"Ali mama..." Izronio je iza stjenovitog izdanka, drž eći štap od naplavljenog drveta. Olakšanje
je posjeklo Betsy poput nož a.
"Chloe je nešto pronašla - samo gledam." Ponovno je nestao iza svoje hridine.
Ispustivši uzdah bijesa, Betsy je ponovno namjestila Emilynu tež inu na boku i prešla preko
tepiha od kamenja optoč enog malim rakovima. Zaobišla je brež uljak s morske strane. Plima je
bila daleko, otkrivajući široku površinu mulja prekrivenu
muljem i ispresijecanu smeđom pjenom. Uzduž č ipke od pjene lež ali su komadi morske trave
debele poput njezine ruke, zajedno s ostalim ostacima koje je izbacila oluja. Nosnice joj je
ispunio smrad trulež i, slane vode i mrtve ribe.
Ty je č uč ao nad neč im i bockao štapom. Chloe
zarež ao je, pokušavajući se otrgnuti predmet od njega. Neobič no za psa. Namrštila se, a
predosjećaj joj se uvukao u kosti.
"Što je, Ty?"
"Cipela."
Betsy spusti Emily, uhvati je za ruku i priđe bliž e da vidi. Magla
bio je deblji ovdje dolje. Emily je prestala plakati i zainteresirano je provirila.

"Ima nešto unutra", rekao je Ty, pokušavajući odgurnuti Chloe dok je štapom bockao sadrž aj
cipele.
Sjećanje je ohladilo Betsy do srž i - emisija vijesti koju je nedavno gledala o odsječ enim
stopalima u tenisicama koje je ispiralo po cijeloj obali BC iu Washingtonu. Ukupno šesnaest od
2007. Nema drugih dijelova tijela za podudaranje.
“Ostavi to!” Zgrabila je sina za jaknu i povukla ga
leđa. “Podigni Chloein povodac —odmah! Makni je od te cipele.”
Tyove su se oč i zaokruž ile na njezin ton. Jednom u ž ivotu poslušao je brzo i neč ujno. Zgrabio
je psa za povodac.
Zajedno su zurili u cipelu. Bio je blijedoljubič aste boje ispod prljavštine i morske trave koja ga
je obavijala. Mali. Čekinjav. Visoka tenisica s masnom, zrakom ispunjenom bazom za potplat.
Betsy se okrenula kako bi pogledala redove automobila, sada zamagljene iza paravana kiše. Što
bi trebala uč initi? Trč ati gore i lupati po prozorima da vidi mož e li joj netko pomoći? Što joj
pomoći? Policija. Morala je reći policiji.
"Drž i se svoje sestre, Ty", rekla je, pipajući po jakni traž eći mobitel. “A drugom rukom uhvati
moju jaknu. Ne puštajte ni jedno od vas.”
Nije.
Betsy nikada prije nije nazvala 9-1-1. Nema potrebe, hvala Bogu. Ali . . . ovo predstavljalo hitan
sluč aj? Ili bi izgledala glupo? Pogled joj je ustremio na malu
je li
cipelicu koja je lež ala u mulju. Definitivno je bilo nešto unutra - poput fotografija koje je vidjela
na vijestima.
Znala je i za prijevare. Tenisica za trč anje koja je pronađena s djelomič no skeletiziranom ž

ivotinjskom šapom unutra. Drugi punjeni sirovim mesom. Ali i policajci bi htjeli znati je li ovo
prijevara. Pravo?
"Mama?"
"Miran."
Drhtavih prstiju, pritisnula je 9-1-1.
"Devet-jedan-jedan, koji je tvoj hitni sluč aj?"
“Ja . . . uh, ja. . .” Betsyn glas iznenada je zapeo na klupku sluzi. Proč istila je grlo. “Našao sam
cipelu. Mislim da je stopalo unutra. Mislim da ga je odnijela oluja.”
“Gdje je vaša lokacija, gospođo? Gdje si?"
“Plaž a nasipa na trajektnom terminalu Tsawwassen. Otprilike na pola puta, mislim.”
“S kojeg broja zoveš?”
...
"Mobitel." Dala je svoj broj.
“A kako se zovete, gospođo?”
“Betsy. Betsy Champlain.” Pritisak na njezin mjehur odjednom je postao intenzivan. Prijeko joj
je trebao toalet. Iz nekog je razloga također imala potrebu zaplakati. Prešla je nadlanicom preko
nosa i šmrcnula.
“Jesi li siguran? Sve ostalo u redu?"
"Da. Da, ovdje sam sa svojom djecom i psom. Na kiši. Moj pas je pronašao cipelu, a č ini se da
unutra ima malo stare č arape i nešto. Znam da postoje prijevare, ali —”
Gore na nasipu motori su ož ivjeli, prednja svjetla su se upalila. Kolona automobila se poč ela
pomicati. Netko je zatrubio njenom Subaruu koji nije stajao.
"O Bož e, moram ići premjestiti svoj auto - kolona trajekta se kreće."
“Gđa. Champlain, Betsy, mož ete li, molim vas, ostati s cipelom? RCMP je na putu. Sada je u
vašoj blizini policijsko vozilo. Uskoro će biti tamo.”
“Moj auto je u postavi. Oni trube...”
“Kontaktirati ćemo BC Ferries. Poslat će nekoga da usmjeri promet okolo. Betsy?"
"Tu sam. Čekat ću." Zastala je. “Ja . . . znam za raskomadana stopala,”
rekla je tiho, a pozornost joj se vratila na malu lila visoku majicu.
"Ali ovo nije cipela za odrasle." Sagnula se i prikupila svoju djecu bliž e. “Djetetovo je. . . .
Velič ina osam ili devet.”
"Pokazuje li velič inu?" rekao je operater.
"Ne. Ali otprilike su iste kao cipele moje kćeri.”
Betsy je spustila slušalicu, zadrhtala, dok joj je obraze pljuskala kiša. Sjela je na kamen i č vrsto
privila svoju djecu uz tijelo. Preuzak. Tako č vrsto - jer odjednom je sve što je bilo dragocjeno
bilo upravo ovdje u njezinim rukama. Zurila je u djetetovu cipelu koja je
lež ala u mulju. “Ja . . . Volim vas, dušo.”
"Žao mi je, mama." Suze su svjetlucale u Tyjevim velikim smeđim oč ima. “Ja—ž ao mi je što
nisam slušao.”
Šmrcnula je i protrljala nos. “Nisi ti kriv, Ty. Nisi ti kriv —sve će biti u redu.”
"Čija je cipela?"
"Ne znam."
"Gdje je njen ostatak?"

Betsy je bacila pogled na sjene kopna koje su se jedva nazirale kroz maglu preko zaljeva - Point
Roberts u Sjedinjenim Drž avama. Iza nje se promet polako pomicao duž nasipa koji se protezao
jednu milju u ocean do
trajektnog terminala, koji je lež ao samo pet stotina metara od američ ke vodene granice. Trajekti
su prelazili američ ke vode svaki put kad su putovali s kopna na otok
Vancouver.
To malo stopalo moglo je doći od bilo kuda. S broda mož da?
Odplavljen s kopna u more tijekom oluje? "Ne znam", rekla je. “Oni će je pronaći.” "Tko će?"
"Ne znam, Ty."

POGLAVLJE 1
Sve se vraća na poč etak. . .
UTORAK, 2. SIJEČNJA
Angie Pallorino snimila je nekoliko fotografija zasjenjenog služ benog ulaza na straž njoj strani
bolnice. Njezin je bljesak bljesnuo bijelim naspram kapi kiše koje su padale mekano i podmuklo.
Već je bio mrak u gradu Vancouveru na sjeverozapadu Tihog oceana drugog dana nove godine. I
hladno. Vrsta vlaž ne hladnoće koja se urila duboko u kosti i č inila se kao da
hladnoća izvire iznutra.
Odmaknula se pod zaklon strehe i pogledala na sat. 16:51 Njezin termin je kasnio. Angie se
pitala hoće li se ž ena uopće pojaviti. Mož da je trebala dogovoriti susret s umirovljenom
medicinskom sestrom negdje drugdje osim ispred ovog ulaza za poslugu u staroj ulič ici od
cigala preko puta kamene katedrale. Ali ovdje je sve poč elo i Angie se morala vratiti na poč etak
kako bi pronašla odgovore o tome tko je ona, odakle je došla.
Poč elo je jedne noći poput ove. Crno. Zimski. Osim što je te noći prije trideset i dvije godine bio
Badnjak i tek je poč eo padati snijeg. Velike masne pahuljice.
S druge strane ulič ice nazirala se katedrala Svetog Petra - zlokobna sjena sive stijene, gotič ki
tornjevi koji su nestajali u gustoj magli. Lagano drhteći, podigla je kameru i snimila nekoliko
slika luč nih prozora i vitraja koji su neodluč no svjetlucali. U misli su joj se uvukle oč eve riječ i
od prije
dva tjedna . . .
Te Badnje več eri '86., dok je tvoja majka pjevala sa zborom na
polnoćki, izbila je neka vrsta nasilne tuč njave u centru grada.

Iz unutrašnjosti katedrale č uli smo pucnjeve, vrištanje i škripu guma. Našli su te u kolijevci . . .
duga crvena kosa. Nisi imao cipele. Bila je zima, a ti nisi imala cipele - samo malu ruž ič astu
haljinu. Kao haljina za zabavu, ali stara, poderana i prekrivena krvlju.
Duboko udahnuvši, Angie je vratila kameru u torbu za naramenicu i oprezno izmasirala lijevu
nadlakticu. Bilo je osjetljivo na mjestu gdje je metak probio meso prije dva tjedna. Srećom, puž
je promašio kost i kritič ne ž ivce i tetive, ali sam č in podizanja ruke za snimanje fotografija
izazivao je bol u mišićima. Čula je korake po cigli i trgnula se.
Žena je prišla iz smjera Front Streeta gdje je promet bio gust i svjetla su bila jaka. Zdepasta,
prosječ ne visine, ž ena je nosila kaput do koljena i crni kišobran iznad glave koji je blistao od
kiše. Preko ramena joj je bila prebač ena velika crna torba. Išč ekivanje se stisnulo u Angienom
grlu.
"Gđa. Marsden?" rekla je kad se ž ena približ ila.
“Jenny - molim te zovi me Jenny. Tako mi je ž ao što kasnim.” Glas joj je bio tih i hrapav na
rubovima od ljubaznosti - vrsta glasa kakvog dijete mož e zamisliti da bi medicinska sestra
trebala imati. Jenny se pridruž ila Angie ispod strehe od kiše, koja je sada poč ela padati jač e,
prskajući u lokve. "I isprič avam se što se nisam uspio naći ranije tog dana kada je bilo više
svjetla - ovo mjesto izgleda sasvim sablasno u mraku."
Tiho se nasmijala dok je istresala kišobran. “Umirovljenje nije ono što sam mislio da bi moglo
biti. Puč ka kuhinja u kojoj volontiram tjera me s nogu, pogotovo u ovo doba godine. Kad to
rumenilo padne s Bož ića, stvarno je manje davanja, znaš? Čini se da se svi okreću sebi u
hladnom siječ nju kada dug poč ne boljeti."
“Cijenim što me uopće mož eš vidjeti, i to u tako kratkom roku.”
“Kako ne bih? Kad sam primio vaš poziv da istraž im onu staru misteriju djeteta iz kolijevke za
vašeg prijatelja. . .” Sestra se okrenula prema zaključ anim garaž nim vratima ulaza za poslugu
iza njih. Protresla se. “Bilo je to prije više od tri desetljeća, a sjećanja me
još uvijek obuzimaju kao da je bilo juč er - Badnjak, zvuk onog alarma koji se uključ io u hitnoj
služ bi upozoravajući nas na napuštenu bebu u boksu, zatim pucnjava i zvonjava crkvena zvona. .
.” Nagnula je bradu prema vratima. “Sada koriste ovaj ulaz za prikupljanje bolnič kog otpada.
Ali ovdje je bilo, kolijevka prvog anđela. I odmah pokraj njega, tamo preko” — pokazala je s
njezin kišobran—“bio je stari ulaz u hitnu. Kola hitne pomoći putovala su ovom ulič icom sve
dok novi, veći ulaz i parkirna mjesta nisu izgrađeni dolje u Front Streetu.” Zastala je. “Bilo je to
prvo sigurno utoč ište za novorođenč ad u zemlji. Mjesto gdje bi majke u nevolji mogle ostaviti
svoju djecu na sigurnom.
I sve dok nije bilo tragova fizič kog zlostavljanja na bebi, policija nije kontaktirana. Dijete je
otišlo u sustav za posvajanje.” Žena se okrenula i prouč avala Angie u polumraku, kao da ž eli
sama sebi nešto dokazati. "Koji je interes vašeg prijatelja u ovom konkretnom sluč aju?" rekla je.
Angie je promijenila tež inu. Sumnjala je da ova veteranka medicinska sestra mož e prozreti
njezin razlog zašto je ovdje. Ali Angie nije bila spremna nikome reći da je ona dijete iz kolijevke
napušteno ovdje '86. Duboko je udahnula i rekla: “Moj prijatelj je bio onaj koji je pronađen u
kolijevci te noći.
Tek prije dva tjedna saznala je da je posvojena. Cijeli je ž ivot vjerovala da je netko drugi. Sada
bi ž eljela znati tko je ona zapravo, tko su joj mogli biti biološki roditelji, kako je uopće
ostavljena u kutiji za bebe. Njezin je sluč aj, kao što znate, istraž ivala vancouverska policija, ali
bez ikakvih tragova, bez ikakvih informacija, sluč aj je konač no ohlađen.”
"A budući da ste detektiv u policiji Metro Victoria na otoku, vaš vas je prijatelj zamolio da
dođete na kopno kako biste saznali više?"
...
“To, da. I zato što imam malo slobodnog vremena.”
Ne svojom voljom - Angie je stavljena na administrativni dopust nakon što je ustrijelila

seksualnog predatora Spencera Addamsa - Baptista - na smrt. Njezino nepoštivanje izravne
naredbe, kršenje protokola MVPD-a, njezina uporaba prekomjerne sile, dokazi bijesa i zamrač
enje rezultirali su oduzimanjem znač ke i pištolja u išč ekivanju istrage Neovisnog istraž nog
ureda. Povrh toga, u tijeku je bila zasebna provjera od strane njezine policije Metro Victoria.
Najgori mogući scenarij bio je da će IIO smatrati da su njezini postupci prerasli u kriminalne.
Istraž itelji IIO-a mogli bi predati njezin sluč aj krunskom tuž itelju. Mogla bi se suoč iti s
kaznenom prijavom.
Nije pomoglo ni to što je sad bila po strani u tekućoj istrazi koja je proizašla iz potjere za
Spencerom Addamsom - sluč aju koji je ona pomogla širom otvoriti.
Angie je proč istila grlo. "Dakle, posjet lokaciji i razgovor s vama moja je nulta toč ka, moj prvi
korak." Osmjehnula se medicinskoj sestri. “Ja
pronašao tvoje ime u novinskom č lanku iz '86. koji je bio digitaliziran.
Osim nekoliko č lanaka, na internetu nema mnogo toga iz tog razdoblja prije svega na internetu
,” rekla je. “Siguran sam da ću pronaći detaljnu pokrivenost u arhivama mikrofilmova knjiž nice,
ali naž alost VPD je poništio stare dosjee i dokaze iz skladišta, tako da što god mi mož ete reći o
toj noći, i o samoj kolijevci, bit će koristan."
Jenny je kimnula, još uvijek ispitujući Angien pogled. “Pa, koncept moderne kolijevke inspiriran
je kotač ima za nahođenje iz dvanaestog stoljeća. Kad su katolič ke č asne sestre u Europi traž ile
nač in da smanje č edomorstva, smislile su metodu koja je majkama u nevolji omogućila da
novorođenč ad diskretno stave u cilindar izvan zida samostana. Cilindar se tada okretao, pomič
ući bebu unutra. Majka bi tada pozvonila ispred samostana i otišla a da je nitko ne bi vidio.
Moderne kolijevke ili kutije za bebe rade na slič an nač in. Majka koja se ne mož e ili ne ž eli
brinuti o novorođenč etu —i koja bi inač e mogla baciti svoje dijete negdje da umre —mož e
sigurno i anonimno napustiti svoje dijete u bolnič koj kolijevci kojoj se pristupa preko sigurnih i
elektronič ki nadziranih vrata smještenih izvan odjela hitne pomoći.”
"Ali prema onome što sam proč itao, prva kolijevka Svetog Petra je bila zatvorena?"
"Da", rekla je Jenny, zakorač ivši dalje ispod strehe dok je kiša padala i vjetar poč eo puhati.
“Zbog pravnih problema. Četiri mjeseca nakon otvaranja, dovezen je zdrav dječ ak star samo
nekoliko sati. To je izazvalo pozornost međunarodnih medija, upozorivši Svjetsku zdravstvenu
organizaciju. WHO je tada istupio tvrdeći da kutije za bebe krše prava djece da znaju svoju
roditeljsku povijest i medicinsku pozadinu. To, naravno, nije moje gledište,” rekla je Jenny.
“Moje je stajalište da je prvo djetetovo pravo pravo na ž ivot, od kojeg ovise sva ostala prava.
Mislim, kakva korist od prava da znaš svoju povijest rođenja ako si ostavljen u kontejneru i
umreš?” Duboko je udahnula, odmahujući glavom. "Ipak, prosvjed WHO- a je istaknuo
nedostatak zakona o sigurnom utoč ištu u našoj zemlji, a kolijevka je zatvorena '88."
"Ali sada imate novu anđeosku kolijevku na novom ulazu hitne pomoći u Front Streetu?" rekla je
Angie.
"Program je ponovno pokrenut tek 2010. Bilo je potrebno mnogo upornosti, mašte i suradnje s
vladom i drugim dionicima da se dođe do te toč ke", rekla je Jenny. “I zato što još uvijek nema
općeg zakona o sigurnom utoč ištu, ključ no je da naš lokalni program radi u skladu s postojećim
zakonima, koji još uvijek smatraju da je napuštanje djeteta kazneno djelo. Ipak, policija i drž
avno odvjetništvo na kraju su se slož ili da neće goniti majke ako nema dokaza o zlostavljanju
djeteta. Bolnič ko osoblje također nema obvezu prijaviti napuštanje ili povezati bebu s
roditeljem, č ak i ako se rođena majka anonimno javi u našu bolnicu nekoliko sati ili dana nakon
poroda na liječ enje, pod uvjetom da je njezino novorođenč e ostavljeno na sigurnom. ” Jenny je
zastala i pogledala Angie u oč i. “Malo dijete koje je ovdje napušteno '86. bilo je sasvim druga
prič a. Kao prvo, ona nije bila beba.” Zastala je, a povijest kao da je ostala visjeti u hladnom
zraku. Vjetar se iznenada zavitlao u novom smjeru, jureći ulič icom dok je šibala kišu na njih
pod njihovim zaklonom.
"Želite li vidjeti novu kolijevku?" tiho je rekla Jenny. “Mogu vam pokazati kako to funkcionira
iznutra. Javio sam osoblju hitne pomoći da ćemo doći i oni se slaž u s tim.”
"Molim vas", rekla je Angie, iznenada oklijevajući ući u staru katolič ku bolnicu, u strahu od
sjećanja s kojima bi se mogla suoč iti. Ali jednako je jedva č ekala vidjeti pravu kolijevku za
sebe - mož da bi to potaknulo neko zakopano sjećanje - i to je upravo razlog zašto je bila ovdje.
Oč ajnič ki se ž eljela prisjetiti više od nekoliko mrač nih isječ aka koji su je poč eli proganjati.
Probili su se niz ulič icu i skrenuli za ugao u Front Street. Bilo je ž ivo i gusto od več ernjeg
prometa, pješaka, autobusa. Gume su pucketale po mokroj cesti. Zatrubilo je vozilo. Ispušni plin
autobusa ispuštao je bijelu kondenzaciju u hladan zrak. Preko puta bolnice, izlozi su jarko
svijetlili, boja umrljanih kišom. Iznad tih dućana, stanovi i uredi dizali su se u niski oblak.
Jenny Marsden provela je Angie pokraj skupine ambulantnih vozila parkiranih ispred ulaza u
hitnu. Pod okriljem trijema, ispred vrata hitne pomoći, Jenny je zastala i još jednom protresla
svoj kišobran, rubinsko svjetlo sa znaka za hitne sluč ajeve iznad vrata bacalo je nezemaljski ton
na njezine crte lica.
"To je to", rekla je medicinska sestra dok je zatvarala kišobran i kimnula prema zidu pokraj ulaza
u hitnu. Na zidu je bio mural.
Prikazivala je ž ensku glavu pognutu kao u tuzi, kosu raspuštenu u obliku anđeoskih krila - kao
da je anđeo štiti. Pokraj murala, ispisanog njež nim kurzivnim fontom, bile su riječ i
ANĐELOVA KOLIJEVKA
SVETOG PETRA . Ispod riječ i mala č etvrtasta vrata - više nalik prozoru - bila su postavljena u
zid. Bio je obrubljen metalom i postavljen malo
iznad razine struka.
"Ova su vrata cijelo vrijeme otključ ana", rekla je Jenny. “Majka ih mož e otvoriti, staviti svoje
novorođenč e u kolijevku unutra, a trideset sekundi nakon što su se vrata zatvorila, oglasit će se
alarm unutar hitne pomoći. Osoblje će tada reagirati i pobrinuti se za napuštenu bebu.”
Angie je progutala dok joj se hladnoća č inila sve dublje u tijelo.
“Dođi. Pokazat ću vam kako to izgleda iznutra.”
Medicinska sestra povela je Angie kroz prijamni dio hitne pomoći i niz sterilan smrdljivi hodnik
prepun praznih kreveta na kotač ima. Došli su do niza č etvrtastih dvokrilnih vrata u zidu,
također u visini struka. Četiri plastič ne stolice poredane su uza zid pokraj vrata. Jenny je stala i
suoč ila se s Angie. Pod jakim fluorescentnim svjetlom, medicinska sestra nijemo je promatrala
Angie. Angie je zauzvrat odmjerila Jenny. Ženina je kosa bila gusta i ošišana u tupu kosu iznad
ramena. Pri ovom svjetlu Angie je mogla vidjeti da je bolnič arkina kož a fina i poput papira.
Duboke bore širile su se iz široko postavljenih toplih smeđih oč iju i zatvorile njezina usta.
Činilo se da te bore prikazuju godine empatije i tuge. Bili su to stihovi, pomislila je Angie, osobe
kojoj je previše stalo predugo. Angie je jednom reč eno da empatija ne č ini laku karijeru
medicinske sestre. Najbolje su prošle medicinske sestre koje su više bile usredotoč ene na sebe -
one koje su se lako mogle objektivizirati i distancirati od boli svojih pacijenata. Isto je bilo i s
policajcima, po njezinu mišljenju.
Istinski suosjećajni č asnici nisu potrajali - ili ž ivjeli - toliko dugo. Bila je to stvar prež
ivljavanja - sposobnost odsijecanja tog dijela sebe.
"Kako si ono rekao da se zove tvoj prijatelj?" tiho je upitala Jenny Marsden. "Nisam." Angie se
prisili na osmijeh. "U ovom trenutku radije ž eli ostati
anonimna."
Sestra je razmislila o Angienom odgovoru, nesvjesna dvojice bolnič ara koji su iznenada projurili
na kolicima pokraj njih. "Razumijem", rekla je konač no, tiho. Oč i su joj svjetlucale od vlage.
Brzo se okrenula i otvorila vrata u zidu. "Ovo je unutarnji ulaz u kolijevku."
Angie je prišla naprijed i provirila.
Pretinac je bio oslikan dubokim patlidž anom. Prolazio je od struka do visine stropa. Vrata u
straž njem zidu vodila su na otvoreno. Prozirna plastika
kolijevka je bila smještena u podnož ju. Kolevka je bila velika otprilike č etiri puta tri stope -
dovoljno velika da u nju stane tro- ili
č etverogodišnjak. Kao što je bila Angie kad je bila napuštena. Madrac u kolijevci bio je presvuč
en mekanom bijelom flanelskom tkaninom. U kutu je sjedio ž uti plišani medo odjeven u crveni
dž emper s natpisom BOLNICA SVETI PETAR .
Medvedove oč i poput perli pozorno su je promatrale. Reskavo zvonjenje
poč elo je u Angienom mozgu dok je zurila u sjajne oč i. Zrak je postao vruć. Pritisak joj je
porastao u lubanji. Borila se da udahne, da prikupi navalu emocija koje su joj se kovitlale poput
neobuzdanog tsunamija u prsima.
Jenny se nagnula nad kolijevku i otvorila vrata na suprotnoj strani.
Puhao je hladan vlaž an zrak. Kroz otvor Angie je mogla vidjeti svjetla i promet Front Streeta,
logo Starbucksa u izlogu s druge strane ploč nika.
Osjećala se kao da je kliznula kroz neku alternativnu stvarnost, kroz neku rupu u vremenu.
"Kolijevka iz '86. nije se mnogo razlikovala od ove", rekla je Jenny tiho. “Na sve nas je to
utjecalo, znate, pronaći to krvavo i nijemo dijete iznutra. Bila je prekrasno dijete - ta blijeda put,
duga tamnocrvena kosa i ta pohabana mala ruž ič asta haljina s pohabanom č ipkom. Stanka.
“Svi smo mislili da će se netko odmah javiti i preuzeti je - da mora imati neku obitelj kojoj
nedostaje. Ali nitko nije —ni duša. Nijedna majka kasnije nije došla s ozljedama u Saint Peter's.
Ni druge bolnice u ovoj zdravstvenoj regiji nisu prijavile ništa sumnjivo. Bila je to misterija.
Apsolutna misterija.”
"Reći . . . reci mi više o djetetu,” rekla je Angie hrapavim glasom.
“Usta su joj bila razrezana oštrim oruž jem - rasjeklo joj je i gornju i donju usnu na lijevoj strani
lica. Obilno je krvarila iz rane. Krv joj je natopila haljinu, kolijevku.
Stezala je meda koji smo stavili unutra, kao pojas za spašavanje. Krv je natopila i medvjedića.
Bila je u šoku, sivih oč iju poput tanjurića.
I nije ispustila nikakav zvuk. Kao da više nije plakala i da je mož da bila takva već dugo prije."
Jenny je ušutjela.
Angie je spustila pogled na nju.
"Oč i iste boje kao tvoje", rekla je Jenny gotovo neč ujno. Pogled joj je skrenuo na ož iljak koji je
narušio lijevu stranu Angienih usta. "Kosa iste tamnocrvene nijanse kao tvoja - kao brazilska
trešnja, uvijek sam mislio."
Angieni su se obrazi zaž arili. "Vijesti koje sam č itao na internetu nisu davale ništa osim tih istih
detalja."
“Da, policija nas je zamolila da šutimo o ostalim informacijama.
Rekli su da će im to pomoći u istrazi. Njihov smo zahtjev shvatili vrlo ozbiljno. Kao . . .
što sam rekao, pronalazak onog malog djeteta u kutiji za bebe duboko je utjecao na sve nas. Svi
smo ž eljeli odgovore, a ako nam neće pomoći da ih dobijemo bez razgovora s medijima, htjeli
smo uč initi sve što mož emo.”
Suze su iznenada navrle na Angiene oč i. To ju je plašilo - taj nedostatak emocionalne kontrole.

Ali č uvši da je bilo ljudi kojima je bilo stalo prije svih tih godina, koji su ž eljeli iste odgovore
koje je ona sada traž ila, koji su uč inili sve da
...
joj pomognu, to ju je povezalo s ovim mjestom. I ovoj medicinskoj sestri s kojom je dijelila
djelić prošlosti. To joj je dalo mali osjećaj pripadnosti, prizemljenosti - nešto za č ime je poč ela
oč ajnič ki ž udjeti otkako je njezin otac na nju bacio bombu iz njezine prošlosti.
"Skriveni dokaz", ponudila je Angie. “Zato je policija traž ila šutnju. Ali sada mož ete
razgovarati. Koji god dokazi ušli u kolijevku s djetetom '86., u međuvremenu su uništeni. Jutros
sam posjetio VPD i oni su to potvrdili. Nema spisa, nema dokaza, nič ega. Njihovi stari postupci
prikupljanja i održ avanja od tada su se dramatič no promijenili—kao što je sluč aj s mnogim
agencijama za provođenje zakona diljem svijeta koje su rutinski uništavale dokaze u skladištu
nakon određenog vremenskog razdoblja. Glavni detektivi koji su vodili sluč aj Cradle sada su
pokojni. Sutra se nalazim s udovicom jednog od njih, ali sumnjam da će mi moći išta reći.”
Jenny je kimnula i zubima zabrinula donju usnu.
"Mož ete li mi reći u koliko sati se oglasio alarm na kolijevci?" potaknula je Angie. Čula je oč
evu stranu prič e. Sada je ž eljela što više drugih gledišta.
"Bilo je oko ponoći", tiho je rekla medicinska sestra. “Dok se Badnjak pretvorio u bož ićno jutro
- neposredno prije nego što su zvona katedrale poč ela zvoniti. Bila sam zauzeta u stanici za
medicinske sestre kad je zazvonio alarm. Prije smo dož ivjeli laž ne uzbune - ponekad bi znatiž
eljni ljudi otvorili vrata samo da vide što je
unutra. Ali ta je noć bila drugač ija.” Jenny je zurila u kolijevku, a oč i su joj se pojavile u daljini,
kao da gleda ravno u prošlost. “Otvorio sam vrata, a djevojč ica je samo
...
sjedila i zurila u mene, dok joj je krv tekla iz usta dok je grč evito drž ala tog zagušljivog
medvjeda. Bio je to šok, kao ništa što sam do sada dož ivio.” Jenny . . .
zastala, pribravši se. “Mora da je bila odvedena iz nekog skloništa u velikoj ž urbi s obzirom da
je bila nedovoljno odjevena za vrijeme.
Nema vremena č ak ni obuti cipele. I pretpostavljam da je imala cipele jer su joj se potplati č inili
u prilič no dobrom stanju. Ipak je bila vrlo mršava.”
"Što se dogodilo sljedeće?" potaknula ga je Angie.
“Vikala sam upomoć. Osoblje hitne pomoći pož urilo mi je u pomoć. Odveli smo je na operaciju,
kontrolirali krvarenje i provjerili vitalne znakove. Dež urni liječ nik joj je zašio usta.
Pozvana je medicinska sestra obuč ena za forenziku. Ona je uh . . .” . . .
"Je li oprema za silovanje?"
“Uglavnom, da. I fotografirao dok smo radili. Međutim, naš primarni fokus bila je briga o
pacijentima. Tada je stigla policija, raspitivala se. Dovedena je pedijatrica i socijalna radnica.
Prisutni su znakovi pothranjenosti i mogućeg nedostatka vitamina D. Mislim da nije provodila
puno vremena vani na suncu. Njezina dob procijenjena je na oko č etiri godine —kalcifikacija i
nicanje zuba, rast dugih kostiju, razvoj epifiza, zatvaranje ploč a rasta i kostiju —sve se to
događa prilič no predvidljivom brzinom. Međutim, bila je mala za svoju procijenjenu dob.”
Napetost se poput zmije uvijala u Angienom trbuhu. Vrlo paž ljivo odmjerenim glasom rekla je:
"Dakle, bilo je znakova zanemarivanja."
“Dugoroč no, po mom mišljenju. Mož da cijeli ž ivot.”
...
Angie je polako udahnula. "A dokazi seksualnog zlostavljanja?"
“Nismo pronašli oč ite znakove seksualne traume. Nema analnog ili vaginalnog poderotina ili
modrica na međici. Ali to ne znač i uvijek. . .” Jenny je proč istila grlo i posegnula u dž ep,
izvadivši maramicu. “Na tijelu su joj bile kontuzije. Neki stariji, neki noviji. Neki na unutarnjoj
strani njezinih bedara. Dokazi o prijelomu lijevog radijusa koji nije liječ en."
Ispuhala je nos. "Žao mi je. Uvijek postoji jedan sluč aj koji vas uhvati.
Za mene je to bilo to.”
"Znam", brzo je rekla Angie. “Radim u jedinici za seksualne zloč ine na otoku. Znam kakav je
osjećaj suoč iti se s nevinim djetetom ili mladom ž enom, bespomoćnom pred zlostavljanjem,
zanemarivanjem odraslih.” Znala je to svakom molekulom svog bića, taj osjećaj. Zbog toga je
postala policajka. To ju je drž alo u seksualnim zloč inima. Bilo je to ono što ju je izvlač ilo iz
kreveta svako jutro.
Ali ni u najluđim snovima nije pomislila da je njezina ž elja - njezina ž estoka strast za pravdom
u zloč inima s posebnim ž rtvama - mož da oblikovana
i potaknuta vlastitim potisnutim traumama iz djetinjstva, ž ivotom zlostavljanja koji je mož da

prož ivjela prije nego što je pronađena ovdje, u naruč ju kolijevke svetog Petra, te bož ićne več
eri. Prošlost koje se nije mogla sjetiti.
Jennyne su se usne spljoštile i ona je kimnula. “Dok smo radili na djetetu, drugi su oč ito č uli
pucnjeve i vrisku izvan crkve, otprilike u isto vrijeme kad su zvona
poč ela. Netko je rekao da je č uo ž enski vrisak. Neki svjedoci č uli su škripu guma. Policija je
ispitala sve koji bi izašli s polnoćke i neke ljude iz restorana s druge strane Front Streeta. Jedan
od naših bolnič ara koji se dimio van na balkonu na katu prijavio je da je vidio tamni kombi kako
juri ulicom, ali nije znao da je to bio uzrok škripe guma. Osim toga, č ini se da nitko nije svjedoč
io nič emu drugom. Davnih osamdesetih, ulice u ovom dijelu grada bile su prilič no prazne u to
doba noći.”
“O kojim konkretno dokazima su VPD istraž itelji traž ili da šutite?”
Jenny je oklijevala dok se prisjećala svoje misli. “Bio je jedan dž emper, ostavljen u kolijevci s
djetetom.” Rukom je obrisala usta kao da ž eli izbrisati nešto što je odjednom imalo loš okus.
“Ljubič asti ž enski kardigan —kopč a se sprijeda. Velič ina srednja. Uobič ajena marka Sears u
to vrijeme.
Mislili smo da je stavljen u kolijevku kako bi se djevojč ica ugrijala.” Stanka. “Bilo je nekoliko
jako dugih tamnosmeđih dlaka uhvaćenih u tkaninu i nekoliko kratkih tamnosmeđih. Bilo je i
nešto što je izgledalo i osjećalo se kao male količ ine sjemena
koje se suši."
Bolest se uzburkala u Angienim crijevima. "Zašto ste pomislili da je to sperma?"
"Fluorescirao je pod UV svjetlom, što bi moglo biti posljedica prisutnosti molekula kao što su
flavin i proteini konjugirani s kolinom, što ukazuje na sjemenu tekućinu."
"Spremili su ovaj dž emper i odnijeli ga kao dokaz?"
“Zajedno s fotografijama svega, plus djevojč ine haljine, donjeg rublja, plišanog medvjedića i
pribora za silovanje. Uzeli su uzorke krvi razmazane s vanjske strane vrata kolijevke i našli dva
metka, jedan su iskopali iz zida, a bilo je i č ahura. Ni o
č emu od toga nismo mogli razgovarati s novinarima.”
Što je znač ilo da bi postojao balistič ki nalaz, laboratorijski serološki rezultati, analiza ABO
krvne grupe, mikroskopska analiza dlake - dokaz sada
nestao zauvijek zahvaljujući zastarjeloj policijskoj politici. Angie je tiho opsovala. "Ti stari
dokazi mogli bi se danas ponovno testirati pomoću moderne DNK tehnologije koja nije bila
dostupna sredinom osamdesetih."
"Žao mi je."
Angie je duboko udahnula. “A dijete nije progovorilo ni riječ i, ne
jednom? Sve vrijeme dok je bila ovdje?"
"Ne. I nismo znali je li to zbog šoka ili dož ivotnog zanemarivanja - pod tim
okolnostima odgođeni govor nije neuobič ajen. Kad se nitko nije javio, a ona nam nije mogla, ili
htjela, reći svoje ime, policajci su je poč eli zvati Janie, kao mala Jane Doe. Ostala je u bolnici
nekoliko tjedana prije nego je puštena u sustav.
Dok je bila ovdje pod našom skrbi, socijalni radnici i psiholog redovito su je posjećivali. Policija
ju je mnogo puta pokušala ispitati uz njihovu pomoć, ali Janie Doe samo je zurila u njih. Došao
je i forenzič ar napraviti skicu. Nacrtala je Janie bez rane na ustima, a ta je ilustracija objavljena
u svim novinama, oblijepljena na plakatima po gradu i prikazana na televizijskim vijestima - svi
su pitali poznaje li itko to dijete.
"Vidjela sam tu skicu u jednom od digitaliziranih č lanaka", rekla je Angie tiho.
"Dakle, sve su to uč inili, a još uvijek nema tragova?"
"Izjedalo me, Angie", rekla je Jenny. "Izjedalo je sve nas koji smo te noći radili na hitnoj pomoći
i koji smo pomogli da njegova mala Jane Doe ozdravi." U crte lica stare medicinske sestre
uvukao se neobič an pogled. Bacila je brzi pogled preko ramena. “Znam da nisam to trebao uč
initi. Ali jesam.” Brzo je zakopala svoju torbicu i izvadila nezapeč aćenu omotnicu. Pruž ila ga je
Angie.
"To je tvoje. Ako to ž eliš."
Angie se proširio osjećaj strepnje. Zurila je u omotnicu. "Što je?"
"Otvori."
Uzela je omotnicu, podignula preklop i izvadila stari Kodakov otisak. U blijedim bojama
prikazivala je mršavu djevojč icu u bolnič kom krevetu u majici prevelikoj za nju. Drž ala je
plišanog medvjedića slič nog onoj u kolijevci. Djevojč in ten bio je toliko blijed da je izgledala
gotovo prozirno, a na sljepooč nici joj se vidjela plava vena. Kosa, tamno crvena, padala joj je na
košč ata ramena. Bez osmijeha je zurila ravno u fotografa blijedosivim oč ima u kojima nije bilo
nikakvih emocija. Usta su joj bila brutalno nateč ena, u modricama. Pocrnjelo od niza šavova kao
loša šminka za Noć vještica.
“Snimio sam tu fotografiju malo prije nego što su je služ be za zaštitu djece odvele. Na ta toč ka
je bila ovdje na promatranju gotovo č etiri tjedna, i
. . . iako još uvijek nije progovorila ni riječ pogledala me
ja
...
drugač ije tog jutra. Osjećao sam da pokušava komunicirati. Pa sam je drž ao ruku, a ja sam je
stisnuo i rekao, 'Dušo, ako me slušaš, ako mož eš
razumi me, stisni mi ruku.« Emocije su preplavile Jennyn glas. Pala je . . .
šuteći na trenutak, ponovno ispuhala nos. “A onda sam joj to rekao bila je sigurna. . .” Još
jednom, Jennyin glas je zadrhtao. “II
...
samo sam ž elio uspostaviti neku vezu, da mi pokaž e neki znak
bila je svjesna - ne onoga što joj se događa, ili što se dogodilo, ali
da postoje ljudi na ovom svijetu kojima je stalo, stvarno je stalo, i koji su bili
ljubazna i da će je ljudi koji rade u sustavu smatrati voljenom
kući, da će jednog dana stvarno upoznati ljubav.” Jenny je opet ispuhala nos, ona tkivo postaje
neravno. "I jest - Janie mi je stisnula ruku."
Osjećaji su zatvorili Angieno grlo. Brzo je okrenula glavu. The
mala kolijevka zamagljena dok su joj suze plivale u oč ima.
"Imate li djece?" rekla je Jenny.
Angie je odmahnula glavom, ne vjerujući da će pogledati medicinsku sestru. “Nemam ni ja. ne

mogu Ali uvijek sam ih ž elio. Vjerujem djeci
potvrđuju naš razlog postojanja - oni su ono što nas č ini vječ nima. A kad sam Kad sam č uo
vijest o mojoj neplodnosti, osjećao sam da je ž ivot za mene završio na neki nač in." Sestra je
ušutjela. Ipak, Angie nije uspjela upoznati
ž enskim oč ima, vidjeti na ž eninu licu sirovost koja je prož imala njezin glas. Jenny je nastavila,
a riječ i su joj postajale sve tež e. “Muč io sam se emotivno s ovom viješću, ali tog dana, kada je
anđeosko dijete stisnulo
...
moja ruka, osjećao sam da sam dao temeljni doprinos u ovom malom
djevojač ki ž ivot. Osjećao sam se potvrđeno. Mož da sam propustila da nemam djecu, ali o tome
dan kada mi je Janie Doe pokazala da č inim razliku u ž ivotima drugih, i
samo to je bio ž ivot vrijedan ž ivljenja.”
"Jesi", šapnula je Angie. " Napravio si razliku."
“Je li sretna - tvoja prijateljica? Je li joj ž ivot krenuo u redu nakon što je
usvojen?"
Angie je obrisala oč i bazom palca i konač no se okrenula
licem prema medicinskoj sestri.
Jennyne ljubazne smeđe oč i brzo su se i iskreno uprle u Angien pogled. " Moram znati."
Stisnula je malu šaku i udarila je o prsnu kost.
“Utjecalo je na mene —moje srce, upravo ovdje. Nikad se nisam prestao pitati. Zato ja
zadrž ao tu fotografiju. A kad si nazvao iz vedra neba odmah nakon Bož ića,
traž eći da se sastaneš sa mnom, to je bio kao znak.” Teško je progutala. “Mislio . . .
sam, da, ona je dobro, djevojka anđela je tamo negdje, i pokušavajući pronaći istinu, konač no se
vraća kući. Sve do poč etka, kako stvari moraju biti. Znam da zvuč i č udno, ali tako sam i
mislio. Moja kolijevka dolazi kući. Puni. krug."
Angie je uzela trenutak da se izbori. "Da", rekla je vrlo tiho.
“Život joj je prošao dobro. Odrasla je u sigurnom i privilegiranom domu. Njezini posvojitelji
voljeli su je - i dalje je vole - na sve nač ine na koje znaju. Nikada nije
ž eljela materijalna dobra. Slali su je u najbolje škole i vodili na prekrasne praznike. I cijelo to
vrijeme nije se sjetila niti znala ni na trenutak što joj se dogodilo te Badnje
več eri. Niti se ič ega sjećala o svojoj prošlosti. Sve do nedavno kada je poč ela vidjeti stvari. Čuj
stvari. Tada je potraž ila pomoć terapeuta i tjerala oca na istinu. Napokon
do . . . joj je isprič ao kako je nađena u kolijevci. A sada ž eli saznati cijelu prič u — ono prije.
Želi pronaći svoje biološke roditelje.”
Neka vrsta spoznaje i mira ušla je u Jennyno lice i ona je kimnula. Bio je to pogled koji je Angie
povezivala sa svetim ljudima.
"Hvala Bogu", šapnula je stara medicinska sestra. Podignula je ruku kako bi dotaknula Angienu
ruku, a Angie se pripremila - njezin uobič ajeni odgovor na než eljeni fizič ki kontakt.
Medicinska sestra je primijetila i spustila ruku, umjesto da je vrati u dž ep kaputa. Iskopala je još
jednu maramicu i još jednom ispuhala nos. “Ponekad se putevi križ aju s razlogom, Angie. Drago
mi je da si došao. Tako mi je drago."
Nalet topline ispunio je Angie, zajedno s gorko-slatkom dirljivošću i osjećajem dubokog

srodstva. Ova je ž ena bila fizič ka poveznica s onom djevojč icom od prije - onom djevojč icom
u ruž ič astom koja je progonila Angie iz mrač nih dubina njezine podsvijesti. Djevojka koju je
Angie došla pronaći. sebe.
"Izlazak u javnost - govorenje o tome - moglo bi pomoći, znate", rekla je medicinska sestra.
“Ljudi, odnosi se mijenjaju. Nakon svih ovih godina netko bi mogao biti spreman istupiti.”
...
"Znam", tiho je rekla Angie. “Ali nisam spreman. Ne još. Ako biste mogli, molim vas, zadrž ite
moj posjet za sebe, stvarno bih to cijenio.”
Jenny Marsden uputila ju je dug, ispitivač ki pogled. "Ponekad mislimo da č uvamo tajne", tiho
je rekla stara medicinska sestra. “Ali stvarno, te tajne
nas č uvaju. Budi oprezna, Angie. Ne dopustite da vas ova tajna zadrž i.”
2. POGLAVLJE
Detektiv James Maddocks promatrao je šest mladih ž ena kroz prozor bolnič kog odjela. Po
svemu sudeći samo tinejdž eri. Sve tamnokose osim jedne plavuše. Sav mršav. Prazne oč i.
Bezizraž ajne osobine. Svi su imali istetovirane bar kodove na straž njoj strani vrata.
Djevojke su otkrivene prije dva tjedna kada je policija nahrupila na Amandu Rose, luksuznu
jahtu registriranu na Kajmanima, usidrenu u jednoj od neobič nih gradskih luka.
Upravo je Maddocksova i Angiena istraga kao dio tima koji je bio zaduž en za lov na Krstitelja
dovela policiju do Amande Rose. Na brodu koji je sada bio zaplijenjen, otkrili su Bacchanalian
sex club - vrhunski međunarodni plutajući bordel. A u utrobi č amca pronašli su ovih šest
maloljetnih ž ena koje su bile prisilno zatvorene radi seksualnog iskorištavanja. Svi su bili
stranci. Osim toga, malo se drugog znalo o njima - nitko nije progovorio ni riječ od njihova
spašavanja.
Pokraj Maddocksa stajao je detektiv Kjel Holgersen, zajedno sa savjetnikom za ž rtve djevojaka i
njihovim psihijatrom.
"Što misliš, koliko dugo prije nego što bi mogli progovoriti?" Maddocks je upitao liječ nika dok
je njegov pogled prelazio s jednog tinejdž era na drugog. Mlade ž enke sjedile su za stolom s
pladnjevima bolnič ke hrane ispred njih. Samo je jedna bezvoljno bockala vilicom po obroku.
Ostali su ostali nepomič ni, svi jasno svjesni č injenice da ih se promatra iza jednosmjernog
promatrač kog stakla. Pod policijskim nadzorom bili su smješteni na odjelu koji je uključ ivao
krevete i dnevni boravak. Tu su ih polako vraćali u zdravlje i odbijali od opioida o kojima su bili
ovisni. MVPD nije otkrio njihovu lokaciju novinarima.
"Još se ne mož e reći", rekao je liječ nik. “Mogli bi proći mjeseci dok ne progovore. Moguće
godine, č ak i uz terapiju. Pokazuju simptome koji uključ uju tešku katatoniju ili katatonsku
depresiju—većinu su vremena nepokretni. Imaju problema sa spavanjem, koncentracijom i
donošenjem sitnih odluka, boje se naglih pokreta i glasnih zvukova, nemaju apetita, stalno su
umorni. Za sam jednostavan č in sjedenja u krevetu trebali su im sati tijekom prvih nekoliko
dana nakon što su primljeni.”
"Nema komunikacije između njih?" rekao je Maddocks.
“Uoč ena je primarno neverbalna interakcija, koja je bila ogranič ena na kontakt
oč ima i povremenu gestikulaciju rukom. Jedna od naših medicinskih sestara doista je č ula
šaptanje između tamnokose pacijentice, one koja je gurala hranu uokolo, i plavuše”, rekao je
liječ nik. "Ali prekinuto je č im su postali svjesni prisutnosti medicinske sestre."
"Je li vaša medicinska sestra shvatila jezik kojim govore?" rekao je Maddocks. Liječ nik je
odmahnuo glavom. “Naša medicinska sestra misli da je to mogao biti slavenski jezik.”
"Pa, to će sigurno suziti stvari", tiho je rekao Holgersen. Mršavi detektiv stajao je neuobič ajeno
mirno pokraj Maddocksa, pogleda prikovanog na djevojke. “Oni su potpuna enigma.
Tko misli da bi nas Baptist doveo ovamo —do neke jebene međunarodne misterije seks
trgovine?"
"Nemaju povjerenja", dodao je njihov savjetnik za ž rtve. "Bili su muč eni, drogirani, psihič ki
zlostavljani i oč ito su už asnuti da priopće bilo što o sebi bolnič kom osoblju ili meni, vjerojatno
u strahu od optuž bi."
Maddocks je svoju pozornost vratio na djevojku koja je bockala svoj pladanj s institucionalnom
hranom. Visoke, uglate jagodice. Snaž an nos. Široko postavljene bademaste oč i boje ugljena.
Njezina gusta tamna kosa bila je skupljena u strog konjski rep. Morala je biti mlađa od njegove
kćeri Ginny. Muč na masnoća prošla mu je kroz ž eludac na tu pomisao, na sjećanje da je zamalo
izgubio Ginna od Baptista. Na sve što se dogodilo proteklih mjesec dana - kako je pao u pož udu,
a potom i u neku vrstu ljubavi sa svojom partnericom, Angie. Kako nije poslušala nadređenog č
asnika i prekršila protokol kako bi spasila i njegov i Ginnyn ž ivot, kako bi Angie još mogla
izgubiti posao zbog toga. Ta mu je č injenica teško pala na ramena. Također je znao da je Angie
teško biti stavljena po strani kod djevojaka s crtič nim kodom
istraga sada. Ovo je dijelom trebala biti njezina beba. Seksualni zloč ini - posebne ž rtve - bila je
njezina kormilarnica. I sada mu je trebala detektivka s njezinim iskustvom u njegovu timu.
Dok je promatrao tamnokosu tinejdž ericu, kroz njega je prodrla intuitivna slika - njegova
tamnokosa Ginny. Osamnaest. Njezino tijelo č vrsto svezano plastič nom ceradom, njišući se už
etom razapetim s raspadajućeg starog mosta s kozama u maglovitoj tami. Angie pokušava puzati
po vrhu mosta kako bi oslobodio svoju kćer. . .
Protrljao je č elo, vraćajući fokus na šest ž ena,
zapravo sve Jane radi dok njegov tim ne nauč i više.
Koja su Vaša imena? Kako ste dovedeni u zemlju? Gdje ste potekli? Gdje su vaše obitelji,
prijatelji, domovi? Sigurno vas traž e voljeni.
Maddocks je nedavno bio zaposlen u Odjelu za umorstva MVPD-a, gdje mu je prvi zadatak bio
predvoditi lov na Baptista.
Kasnije su ga zamolili da oformi novu radnu skupinu koja će istraž iti ovih šest prež ivjelih s
barkodom. Kako bi pomogao u istrazi, Maddocks je doveo policajce iz MVPD-ove jedinice za
seksualne zloč ine, protuiskorištavanja, odjela za droge
i kriminalistič ke obavještajne jedinice.
Oč ekivalo se da će sluč aj eksponencijalno rasti - te su djevojke vjerojatno ušle u zemlju kroz

sofisticiranu međunarodnu mrež u trgovaca ljudima. Putovnice koje su im pronađene na brodu
Amanda Rose vjerojatno su krivotvorene. Dokumenti također nisu bili ovjereni niti korišteni ni
na jednom kanadskom ulaznom mjestu. Zbog toga je Maddocks pomislio da su putovnice
vjerojatno bile namijenjene za buduću upotrebu dok je Amanda Rose s djevojkama isplovljavala
iz kanadskih voda i prelazila u vode SAD-a i Juž ne Amerike - što je
povijesni obrazac putovanja koji je već uspostavio plutajući bordel.
Identiteti vlasnice-voditeljice-svodnice Bacchanalian Cluba i njezinog
transrodnog tjelohranitelja-pomoćnika također su još uvijek nepoznati. Svodnik je bila ž ena koja
je izgledala kao da ima šezdeset godina. Zvala se Madame Vee. Njezina pomoćnica bila je
poznata samo kao Zina. Za to dvoje na jahti nisu pronađeni nikakvi identifikacijski dokumenti.
"Koliki dio njihove katatonije mož e se pripisati odvikavanju od opijata?" Maddocks je upitao
doktora, ignorirajući svoj telefon koji mu je poč eo vibrirati u dž epu.
"Opet, teško je reći", rekao je psihijatar. “Simptomi ustezanja uključ uju tjeskobu, nisku energiju,
nesanicu, toplo-hladno znojenje, trbušne grč eve,
i povraćanje, ali po mojoj procjeni to je vjerojatno više znak dugotrajne traume i zlostavljanja, i
fizič kog i psihič kog.”
"To je u skladu s onim što vidimo kod osoba koje su prež ivjele trgovinu ljudima", rekao je
savjetnik za ž rtve. “Taktike kontrole koje koriste trgovci ljudima kako bi zadrž ali ž rtve u
situacijama iskorištavanja obič no uključ uju neki oblik društvene izolacije, prisilno zatvaranje,
uskraćivanje identifikacijskih dokumenata, nametanje strogih pravila,
ogranič avanje kretanja, kao i fizič ko nasilje i prijetnje nasiljem. Mnoge ž rtve vjeruju da ako se
ne povinuju iskorištavanju, njihovi poslodavci imaju mogućnost nanijeti štetu č lanovima obitelji
kako u zemlji tako iu inozemstvu. Neki su jednostavno prestravljeni da bi njihove obitelji mogle
saznati da su – ili su bili – uključ eni u seksualni rad.” Duboko je udahnula. “Vjerujem da je
ovim djevojkama prijetilo njihovim ž ivotima i ž ivotima njihovih obitelji ako su razgovarale s
vlastima.”
Ljutnja i mrž nja skupili su se poput hladnog ž elea u Maddocksovoj utrobi dok je slušao
savjetnika za usluge ž rtvama, koji je također bio vrlo cijenjen terapeut.
"Za povjerenje će oč ito trebati vremena", rekao je tiho.
"Da bi se osjećali sigurno, trebat će još više vremena."
Maddocks je susreo ž enin pogled. "Još ne shvaćaju da su slobodni."
Odmahnula je glavom. “Mož da se više nikad u ž ivotu ne osjećaju slobodni.” Odluč nost, hladna
i č vrsta, č elič ila mu je č eljust. Pogledao je s
savjetnik doc. "Hoćeš li nazvati č im bude promjena?"
Doktor je kimnuo. "Ako ikakva informacija izađe u javnost, vjerojatno će doći od nje." Kimnuo
je tamnokosoj ž eni koja je sada odlož ila vilicu. “Ona je najstarija, mislimo. I
definitivno je psihič ki najjač a. Moguće je da je nabavljena u novije vrijeme, da je imala manje

ispiranja mozga i muč enja, ili je samo otpornija. Više kao prež ivjeli. Ponekad ih dobiješ - one
koji jednostavno prkose svim izgledima."
Dok je Maddocks korač ao prema izlazu iz bolnice s Holgersenom, telefon mu je ponovno

zavibrirao u dž epu. Usporio je korak i izvadio telefon, iznenada se sjetivši da ga je netko
pokušao dobiti ranije dok je razgovarao s doktorom.
"Maddocks", odbrusio je dok je prislonio mobitel na uho. Gledajući te djevojke tako katatonič ne
ugušio je njegove posljednje ostatke strpljenja. Gorio je da pronađe i uhvati onoga tko im je to uč
inio. Do sada su mu Madame Vee i Zina bile toč no na
vidiku. Obojica su bili u istraž nom zatvoru u zatvoru na otoč kom poluotoku, ali nijedan do sada
nije progovorio niti jednu riječ tijekom ispitivanja. Trebao im je netko tko će provaliti. Trebao
mi je odmor.
"Dovraga, James—" Glas njegove bivše dopirao je kroz telefon, reski.
"Opet si odmaknuo Ginnyn termin."
Maddocks se zaustavio u mjestu i pogledao na sat. Već 18:17 Sranje. Ispred njega Holgersen se
zaustavio i upitno nakrivio č elo.
Maddocks mu je mahnuo naprijed, pokazujući da mu treba minuta. Dok se Holgersen skljokao sa

svojom neobič nom kosom, Maddocks je zakorač io u stranu u bolnič ku č ekaonicu koja je bila
prazna.
"Slušaj, Sabrina, ja..."
“Ne 'slušaj' me - Ginnov sastanak je bio u č etiri i trideset. Samo sam je nazvao da vidim kako je
prošlo, a ona mi je rekla da nisi stigao po nju, što je znač ilo da je potpuno propustila svoju
terapiju.”
Krivnja ga je oštro prorezala. Toliko ga je progutao opseg upravljanja posljedicama uklanjanja

Amande Rose i kasnijom istragom djevojaka s crtič nim kodom da je potpuno razmaknuo svoj
pristanak da vlastitu kćer vozi na termine za terapiju. Kako je bilo, Ginnyna terapija stresa u
kritič nom incidentu bila je izravan rezultat njegove uloge u baptistič koj istrazi. Skoro je umrla
zbog onoga č ime je on zarađivao za ž ivot —lova na gnusna č udovišta. I ovaj se put č udovište -
Spencer Addams - okrenulo i usredotoč ilo na Maddocksovu ranjivost. Vlastito dijete.
Maddocks je provukao ruku kroz kosu.
Sranje. Zašto Ginny nije nazvala i podsjetila me kad se nisam pojavio? Iznenada ga je pogodilo -
mož da i jest. Mož da je to bio poziv vlastitog djeteta koji je ignorirao dok je bio zadubljen u
razgovor s doktorom, dok je pokušavao spasiti kćeri stranaca.
"Sredit ću to —"
“Ona je to sredila. Ginn je sama dogovorila još jedan sastanak, ali ti i ja smo se slož ili, James.
Dogovorili smo se da mož e ostati ž ivjeti sama na otoku samo ako si ti tu za nju. Obećao si da
ćeš je voditi na sve te terapije.”
Maddocks je olabavio kravatu. “Rekao sam da ću to riješiti, Sabrina. To je samo-" “To je samo
prič a o našim prokletim ž ivotima i muka mi je od toga. To je samo razlog zašto naš brak nije
uspio. Samo zato se nikad nismo osjećali kao obitelj. Samo zbog toga nisi sposoban - nikad nisi
bio - da joj budeš otac. Zato je Peter —”
"Dovoljno." Progutao je riječ između stisnutih zuba, dok mu je tjelesna temperatura dodatno
porasla.
To je samo razlog zašto sam se doselio ovamo i prihvatio ovaj posao— zarađivati
popraviti se, biti blizu svoje kćeri, izgraditi odnos s njom, pokušati spasiti ono što je ostalo od
moje obitelji. . . biti dobar otac.
...
do
Još uvijek nije dobro shvatio - ponovno bi iznevjerio vlastitu djevojč icu
jer je bio usisan u viziju tunela zbog djevojaka s barkodom.
Je li se na kraju uvijek svodilo na to - usredotoč iti se na hvatanje lošeg tipa, a zatim na hvatanje
sljedećeg? Borite se u najboljoj borbi za pravdu ž rtvama ubojica i njihovim obiteljima dok se
istovremeno borite da izgradite gnijezdo, dom, obitelj, a to je na kraju vrijedno svega? Je li
zapravo postojao nač in da radi na sluč aju velikih zloč ina , a da i dalje bude odan suprug i otac,
i dalje posjećuje sve te školske događaje, sportska događanja, glazbene recitale koje je propustio
tijekom godina, a da ipak ž rtvama odaje puno priznanje?
Duboko je udahnuo, polako izdahnuo. "Uč init ću da ovo uspije", rekao je
hladnokrvno. "Ja —"
“Ne, nećeš. Umiješan si u taj veliki sluč aj, znam to. A iz prošlog iskustva također znam što to
znač i, sati koje održ avate. Ne mogu zamisliti kako ćeš se uopće brinuti za tog svog jadnog
tronož nog mješanca, a kamoli održ avati vezu s tom “Angie. Zove se
Angie. Taj je policajac spasio ž ivot našoj kćeri, Sabrina.” . . . taj policajac —”
Trenutak oklijevanja. Sabrina je proč istila grlo. “Ja . . . Znam, rekla je
tišim glasom. “Zahvalan sam na tome, doista jesam, ali tvoj posao s ubojstvima doveo je Ginny u
opasnost. Dakle, evo što ću uč initi. Sutra ulazim u prvi trajekt za otok. Pomoći ću Ginn da
spakira svoje stvari i odvest ću je kući na kopno. Živjet će ovdje sa mnom i Peterom. Pobrinut
ćemo se da nastavi svoju terapiju stresa u kritič nim sluč ajevima i da dobije svu
moralnu podršku koja joj je potrebna. Već sam dogovorio s lokalnim psihologom da je smjesti.
Ovo nije dobro vrijeme da bude sama, a mož e
prenijeti svoje kredite na Sveuč ilišno-poslovnu suradnju. Škola ima puno veću reputaciju od
UVica.”
Čeljust mu se sve više stezala dok je bivša zveckala dalje. "Sada ću poklopiti", rekao je tiho.
"Upravo sam usred neč ega —nazvat ću te kad budem mogao kako treba razgovarati."
“James—nemoj to č initi —”
Prekinuo je poziv i provjerio svoje poruke. Jedan propušteni poziv od Angie. Ništa od Ginna.
Ukucao je Ginnyn broj. Kad je telefon zazvonio, otišao je do prozora iza stolica u prostoru za
sjedenje i pogledao na parkiralište. Magla je prekrila več er. Mrak je rano došao u ovo doba
godine. Kiša je padala tiho i podmuklo, a voda je migoljila niz staklo. Pod maglovitom aureolom
koju je bacalo svjetlo na parkiralištu, Holgersen je šetao Jack-O- a, tronogu dž ukelu koju je
Maddocks spasio nakon nesreće prošle Noći vještica. Prsa su mu se stegnula kad je ugledao svog
partnera sa svojim ostarjelim psom koji šepa. Tip je bio enigma. Pun č udnih kvač ica i naizgled
nesposoban spojiti dvije gramatič ki toč ne reč enice, ali bio je jedan od najpametnijih istraž
itelja s kojima se Maddocks susreo tijekom svog
ž ivotnog vijeka policijske služ be. I sumnjao je da je Holgersenov idiosinkratič ni govor bio ili
alat za iznenađivanje ljudi ili distrakcija iza koje se skrivao. Ali što je skrivao? To je bilo pitanje.
Neodređena nelagoda šaputala je Maddocksom dok je promatrao par. Holgersen mu se sviđao,
ali nije bio sasvim siguran mož e li mu vjerovati.
"Tata?"
Napeo se. “Hej, Ginn. Tako, jako mi je ž ao zbog razmaka između termina. Zašto nisi nazvao
kad se nisam pojavio? Zašto me nisi podsjetio? Je li sve u redu?"
“U redu je, tata. Nisam te htio gnjaviti - znam koliko si zauzet istragom o tim djevojkama. I ž
elim da uhvatiš onoga tko im je ovo uč inio. Trebam te uč initi sve što je potrebno da skloniš te
ljude koji su ih zlostavljali.” Glas joj je uhvatio val emocija. “Oni su ti koji su odgovorni za
ozljeđivanje Gracie i Faith, i za zlostavljanje Lare, za njihovo ugrož avanje i za pruž anje utoč
išta ubojici,” rekla je, misleći na mlade lokalne djevojke koje su bile na meti Baptista. “Želim da
ih sve skloniš na dugo, dugo vrijeme. I dobro sam. Pošten, č estit. Ja mogu—ž elim sam raditi
ovu terapiju.”
Opet mu se u mislima pojavila slika Ginny vezane poput č ahure u polietilenskoj ceradi. Poslao
mu je led kroz prsa. Ruka mu je stisnula oko telefona.
"Šta radiš sada?" rekao je tiho.
"Zašto?"
"Samo ž elim znati. Želim biti siguran da si dobro.”
"Došao mi je netko."
"WHO?"
Mali trenutak tišine. "Prijatelj."
"WHO?"
"Netko koga ne poznaješ."
"Deč ko?"
“Da, tip. Tata, to je —”
"Je li tvoj novi cimer kod kuće?"
"Da. A i da nije, bio bih dobro. Je li ovo . . . ovo je sve zbog
mame, zar ne? Je li te upravo nazvala?” Maddocks je oklijevao, a Ginny je nastavila prije nego
što je uspio odgovoriti. “Slušaj, tata, mama me zamolila da idem ž ivjeti s njom i Peterom. Rekao
sam ne. Ne ž elim ići kući. Ne ž elim ići unatrag. Želim se suoč iti s ovim. Ovdje na otoku. Sviđa
mi se moja nova škola. Sviđaju mi se moji novi prijatelji. Sretan sam u svom stanu —”
"Ginn, ovo nije tvoje..."
“Ako ćeš reći da to nije moja odluka, jest. Za č etiri mjeseca napunit ću devetnaest.” Njegov se
um smjesta vrati na djevojke s barkodom. Čak ni najstariji među njima nije imao ni blizu
devetnaest godina. “ Moram sama prijeći preko ovoga i rekla sam to mami. I neću se poskliznuti
na sastancima savjetovanja, obećavam. Promijenio sam raspored i mogu doći javnim prijevozom.
Mogu ja to, tata.”
"Za koje ste vrijeme promijenili raspored?" On je rekao.
"Sljedeći č etvrtak. Šest sati, nakon predavanja.”

“U redu, ovako će se igrati, mali. Čekat ću u svom vozilu ispred tvog stana u pet i trideset
sljedeći č etvrtak —”
"Nije potrebno..."
“Jest, Ginn. Za mene. I meni je potrebno da budem tamo. U redu?
Molim."
Oklijevanje. "Naravno, tata."
“A poslije, ti i ja, idemo na več eru i nadoknadimo propušteno.
Obećaj mi."
"Obećanje."
Maddocks je potpisao ugovor sa svojom kćeri, stegnutog srca. Ponovno je pogledao na sat.
Također je trebao nazvati Angie. Želio je saznati kako je prošao njezin susret sa starom dojiljom
iz Svetog Petra. Poč eo je birati njezin broj, ali bolnič ka vrata su se otvorila i ušao je Holgersen,
jakne i kose blistave od kiše, Jack-O-ja nespretno ušuškanog ispod njegove lijeve strane.
ruka.
"Narednič e!" rekao je ž urno doskoč ivši. »Potrebni smo natrag u postaji. Stat. Zinin savjetnik ž
eli nagoditi - Zina nudi informacije o crtič nim kodovima.”
POGLAVLJE 3
Angie je gledala Jenny Marsden kako nestaje niz mrač nu ulicu u magli. Stara medicinska sestra
je bila u pravu - tajna bi te mogla posjedovati. Tajna je bila moćna. Ali samo do stupnja u kojem
je njegovo otkrivanje prijetilo neč ijim društvenim odnosima. I osjećala se ugrož eno zbog
ovoga. Ova tajna njezine prošlosti prikazala ju je kao ž rtvu. Zbog toga se osjećala ranjivo. A
stari policajci s kojima je radila na seksualnim zloč inima i ubojstvima - gdje je stvarno ž eljela
biti - imali su nos za vruću krv, svjež e rane. Poput vuč jeg
č opora, oni su bili skloni uključ iti svaku među sobom uoč enu slabu kariku. I ubij ga. Mož da
iskonski instinkt za prež ivljavanje, jer je grupa bila onoliko
jaka —ili onoliko brza —koliko i njena najslabija karika. A policajci su ovisili o svom č oporu za
prež ivljavanje.
Angiena metoda suoč avanja kao jedine ž ene u skupini bila je jednostavna - netko ju je
maltretirao ili namamio, ona je snaž no i ravno udarila po nosu prije nego što je njezin protivnik
uspio zariti zube u njezina krhka mjesta. Upalilo je. Pogotovo na ž enomrzcima kao što je
Harvey Leo. Zbog toga nije htjela s tim izlaziti u javnost. Ne još. Pogotovo ne dok je bila pod
istragom zbog uporabe prekomjerne sile. Nije imala ni namjeru postati poster za policijsku
brutalnost. MVPD bi je objesio da se osuši ako se to dogodi - bila je sigurna u to. Snaga se već
borila da obnovi svoju reputaciju nakon internog curenja informacija u tisak tijekom istrage
Spencera Addamsa.
Kad je vidjela da Jenny skreće za ugao, Angie se polako vratila ulič icom od cigala. Još jednom
je stala ispred slabo osvijetljenog ulaza za poslugu. Zatvorila je oč i, osjećajući hladnoću, miris
kiše, slušajući zvukove grada, pokušavajući vratiti misli trideset i dvije godine unatrag,
pokušavajući se prisjetiti trenutaka prije nego što su je strpali u kutiju za bebe.
Ogrnuli su je magla i vlaga. Osjećala je miris vlage
cigle i onaj č udni metalni miris koji je povezivala s nadolazećim snijegom. Ali nikakva sjećanja
nisu šaputala - baš ništa.
Prešla je do katedrale, popela se stubama i otvorila teška drvena vrata. Unutrašnji prostor bio je
poput pećine, sveč an. Svijeće su treperile - mali zlatni jezici svjetla lizali su vitraje i sjene.
Iza oltara visjela je skulptura Isusa, glave pognute pod brutalnom trnovom krunom, ruku i nogu
pribijenih na križ . Angie je pokušala ponovno č uti - tanke, slatke, anđeoske mezzosopranistič
ke tonove "Ave Maria", himne koju je njezina posvojiteljica pjevala u ovoj katedrali na onaj
kobni Badnjak prije više od tri desetljeća. Istu pjesmu koju je njezina majka pjevala dok se
bezumno ljuljala u svojoj stolici u ustanovi za liječ enje mentalnog zdravlja Mount Saint Agnes
na otoku prije dva tjedna. Slušanje melodije toga dana poč elo je ož ivljavati mrač na sjećanja
zaključ ana duboko u trezoru Angiene duše. Prisjetila se zvukova Ave Maria Gratia plena,
Dominus tecum Ali ovog puta nijedno sjećanje nije . . .
ož ivjelo. . . .
Umjesto toga, č udni poljski . . .
riječ i kojih se također nedavno poč ela sjećati odjekivale su njezinim mozgom. Uciekaj, uciekaj!
. . . Wskakuj do srodka, szybko! . . . Siedz cicho!
Trč i trč i! Uđi unutra! Ostani tiho!
Glas je bio ž enski. Je li ž ena vikala na Angie da uđe u tu kolijevku? Da zač epi kad je već bila
unutra? Angie se vratila mislima na tatinu ispovijest.
Na fotografijama koje smo tvoja majka i ja vidjeli u medijima, izgledala si baš kao naša č
etverogodišnja Angie kada je poginula u prometnoj nesreći u Italiji '84. Ista crvena kosa. Prava
dob. Bila je proganjajuća, č injenica da je ona—mislim, ti — nađena toč no ispred crkve gdje je
tvoja majka pjevala, gdje je u svojoj molitvi ponovno osjetila povezanost s tobom. Osjećala je da
si to ti, Angie . Stiž e, vraća se, . . . na sam dan Bož ića, kao dijete u jaslama. I tvoja majka je to
shvatila kao znak.
Vrlo moćan znak. Vjerovala je da su našu Angie vratili anđeli i da moramo uč initi sve što je u
našoj moći da te preuzmemo, posvojimo, dovedemo s punim pravom kući.
Angie se stresla pri sjećanju. Njezini posvojitelji ubacili su je u prazninu koju je ostavilo njihovo
mrtvo dijete - uč inkovito zamijenivši staru "Angie" onom novom iz kolijevke. Čak su joj dali
isto
ime—navelo ju je da povjeruje da je stara Angie i da je ož iljak preko usta
dobila tijekom prometne nesreće u Italiji. Razgovarajte o krizi identiteta.
Izašla je iz crkve i krenula natrag ulič icom prema Front Streetu,
mamljena toplinom jarko osvijetljenih izloga. Ispunili su je ispraž njena
praznina i hladnoća dok su potpetice njezine č izme odjekivale po ploč niku od opeke. Došlo je s
osjećajem rezignacije, teškog poraza. Mož da nikad ne bi saznala
istinu. S tim dosjeima i dokazima VPD-a su nestali, s detektivima koji su umrli, njezini putevi
istrage bili su krajnje ogranič eni.
Angie se zaustavila ispred ulaza u hitnu, pozornost joj je ponovno privukla jarko osvijetljena
prodavaonica Starbucksa preko puta. Prouč avala je izlog kroz kišu, a zatim je pozornost
usmjerila na stanove iznad njega, trgovine u susjedstvu. Digitalizirani č lanak o kojem je rekla
Jenny Marsden bio je popraćen novinskom fotografijom snimljenom nedugo nakon što je izbila
pucnjava ispred katedrale. Policija je ogradila područ je ispred katedrale, a svjedoci i mala
gomila okupili su se na suprotnoj strani ulice toč no na mjestu gdje se nalazio Starbucks. Samo
što tada nije bio kafić.
Angie je zakorač ila dalje ispod natkrivenog trijema, sklonivši se od kiše.
Iz dž epa je izvadila svoj pametni telefon - novi koji je kupila jer je morala predati svoj radni
telefon zajedno sa svojom znač kom i pištoljem dok je bila suspendirana. Izvukla je fotografiju iz
vijesti koju je izrezala iz č lanka i spremila. Prikazivala je skupinu od dvadesetak ljudi naguranih
u šeširima i kaputima, snijeg koji je padao, jaka svjetla televizijske ekipe vijesti, ž utu vrpcu
mjesta zloč ina, policajce u uniformama. Iza njih je bio restoran s ruž ič astim neonskim
natpisom u izlogu koji je objavljivao KINESKA KUHINJA RUŽIČASTI BISER .
Podigla je pogled. Kineski restoran zamijenio je Starbucks. Ali kada? Je
li postojao još jedan posao - ili nekoliko njih - u tom prostoru nakon što je
Pink Pearl napustio prostor? Mogla bi pribaviti te podatke iz evidencije
gradskog planiranja i poslovnih dozvola prilikom sljedećeg posjeta kopnu,
ali pitanje ne bi škodilo. Osim toga, mogla bi joj posluž iti i topli kofein i šećer. Angie je
podignula kapuljač u, zakorač ila natrag na kišu i prešla
Prednja ulica. Ušla je u Starbucks.

U vrijeme več ere unutra je bilo tiho. Usamljeni muškarac sjedio je sa svojim
prijenosnim rač unalom za stolom u straž njem dijelu, a Angie je pretpostavila da jesu dvije ž ene
zaposlenici bolnice razgovarali su u dubokim stolcima u kutu. Glazba je tiho svirala - lirska,
jazzy melodija. Odgurnuvši kapuljač u svoje jakne, Angie je od mlade ž ene za pultom naruč ila
cappuccino i kolač . Žena je nosila minđušu u nosu i srebrnu polugu na vrhu uha. Oko lijeve
strane njezina debelog vrata bila je omotana velika tetovaž a paukove mrež e. Tetovaž a je
podsjetila Angie na mrež astu č arapu koja se bori zadrž ati debelo bijelo bedro - poput kostima
nekog Rocky Horrora . Angie se pomaknula do kraja pulta, gdje joj je barista napravio kavu.
"Znate li koliko je dugo ovaj Starbucks ovdje?" upitala je baristu.
Podigavši pogled, namrštio se i napravio miš. “Mož da č etiri godine?
Ili mož da pet?” Okrenuo se kolegi s tatom. "Znaš li koliko dugo je ovo mjesto otvoreno,
Martine?"
Martine je odmahnula glavom, oč ito nezainteresirano.
"Puknula nam je cijev za vodu prije otprilike šest mjeseci", rekao je barista, koncentrirajući se na
izlijevanje pjene na Angieno piće. “Dakle, unutrašnjost mjesta je obnovljena. Zato izgleda prilič
no novo.”
"Imate li ideju što je prije bilo u ovom prostoru?"
Podigao je pogled. “Bio je to kineski restoran. Staro mjesto koje je ovdje bilo desetljećima.”
Nasmiješio se. "Jedini razlog koji znam je taj što stari Kinez koji ga je vodio kao oduvijek, još
uvijek ž ivi u jednom od stanova na katu."
Uzbuđenje je preplavilo Angie. "Znate li njegovo ime?"
"Hej, Martine, stari tip iz restorana - znaš li mu ime?"
"Ken netko", rekla je. “Ken Ling. . . Lee. Ne znam." Obrisala je ruke o pregač u, zgrabila srebrni
vrč i otišla do sudopera gdje ga je poč ela ispirati.
Barista je pruž io Angie njezin cappuccino. “Kao što sam rekao, on ž ivi u stambenoj zgradi na
katu. Dolazi ovamo kao podmazan svako popodne oko dva. Čita svoj rad i pije kavu od zelenog
č aja. Uvijek sjedi u onom straž njem kutu ako mož e dobiti stol.”
"Dakle, vjerojatno će biti ovdje sutra?"
Barista je frknuo. “Ako se ništa ne promijeni. Mogu namjestiti sat prema tom tipu.”
Uzburkana od adrenalina, Angie je odnijela svoju kavu i kolač ić do pulta koji se protezao duž
prozora koji je gledao na Front Street. Sjela je na barski stolac i pijuckala piće dok je prouč avala
sliku na sebi
ponovno telefonirati. Da je taj stari ugostitelj radio ovdje '86., ili da je poznavao nekoga tko je
radio, mož da bi imala svog prvog svjedoka. Mjesto za poč etak. Sutra ujutro imala je dogovoren
sastanak s udovicom starog detektiva na Sjevernoj obali. Mogla bi se vratiti u grad do dva
poslijepodne da vidi je li ugostitelj stigao. Ako ne, poč ela bi s gradskom evidencijom i mož da
pronašla njegovo ime i adresu. Ili pretraž i stanare u stanovima na katu u potrazi za njim.
Napunjena energijom, Angie je zagrizla svoj kolač ić i nazvala Maddocksov broj na mobitelu.
Dok je zvonilo, ž vakala je svoj kolač ić, už ivajući u instant šećeru i
č okoladnom naletu. Njezin je poziv prebacio na govornu poštu. Angie je pritisnula gumb za
ubijanje i polako progutala svoja usta koja su joj se odjednom osušila u grlu. Bio je zauzet na
sluč aju djevojaka s barkodom. Ona je to znala. Njezin sluč aj - ili je barem trebao biti, dijelom.
Upravo je njezin i Maddocksov rad na baptistič kom sluč aju doveo do otkrića i spašavanja onih
mladih ž ena s crtič nim kodovima. Blagi okus
gorč ine ispunio joj je usta. Spasila je Maddocksov ž ivot, a on je bio tu, radeći na jednoj od
najvećih i najintrigantnijih istraga koja je dospjela u knjige MVPD-a u desetljećima. I
nedvojbeno će rasti u opsegu s mogućim međunarodnim dosegom. Dok je ona sjedila po strani s
karijerom u opasnosti.
Angie je posegnula za kavom i otpila dok je pozornost usmjeravala na ogromnu bolnicu od

cigala prekoputa. Kroz vlastiti odraz na prozoru prouč avala je zgradu. Umazan i zatamnjen od
kiše i ugnijež đen uz zlokobnu kamenu katedralu, podsjećao
je na neku dickensovsku građevinu, nesređeno mjesto ispunjeno galerijama i prolazima te už

asnom boli i tajnama. Mjesto gdje je bila napuštena.
Gdje je započ eo njezin novi ž ivot Angie Pallorino; gdje su s njezinog starog škriljevca izbrisana
sjećanja. Dok je promatrala zgradu, kiša se vani pretvorila u debele pahulje snijega. Lebdjeli su
poput bestež inskog srebrnog lišća i brzo se smjestili na krovove parkiranih automobila i na
hladan ploč nik.
Prož imao ju je nadrealni osjećaj - bila je na rubu dvaju identiteta. Dijete prije. I Angie poslije. S
osjećajem nadrealnosti došao je i strah. Odmotao se odnekud duboko u podrumu njezine duše, iz
njezine zakopane prošlosti, penjući se poput stranca u njezinu sadašnjost. Protresla ju je. Jer
postojao je samo jedan put naprijed
sada.
Ironič no, to je prvo znač ilo povratak unatrag.

POGLAVLJE 4
SRIJEDA, 3. SIJEČNJA
Angie se vozila preko visećeg mosta Lions Gate, dok su joj brisač i škripali na mekoj maglici
zimske kiše. Bilo je 11.30 sati, a promet je tekao nesmetano. Daleko ispod mosta vode
Burrardovog zaljeva svjetlucale su poput bronze. S njezine lijeve strane, uz plaž e Kitsilano i
Spanish Banks, više od dvanaest tankera šuljalo se u magli, č ekajući svoj ulazak u luku
Vancouver - koji je bio odgođen na neodređeno vrijeme zahvaljujući štrajku sindikata obalnih
radnika koji je sada bio u drugom tjednu. S njezine desne strane, skriven od pogleda u danima
poput današnjeg, lež ao je magloviti bijeli klin planine Baker u Sjedinjenim Drž avama. Ali gore
naprijed, na suprotnim obalama Burrarda, planine North Shore obrasle gustom šumom bile su
izlož ene zrakama sunč eve svjetlosti dok su pramenovi oblaka lebdjeli preko njihovih zelenih
bokova. Iznad snjež ne granice sve je bilo netaknuto bijelo.
Udovica preminulog VPD detektiva Arnolda Voighta oč ekivala je Angie gore na obroncima
jedne od onih planina gdje je sada ž ivjela u tazbinskom apartmanu u kući svoje kćeri. Voight je
bio glavni detektiv na sluč aju kolijevke '86.
Radio CBC tiho je svirao u pozadini njezina unajmljenog Nissana Altima dok je skrenula na
izlaz koji će je odvesti s mosta dolje na Marine Drive. Njezin MVPD Crown Vic bila je još jedna
stvar koju je morala predati dok je bila na administrativnom dopustu. Također je morala navratiti
u odjel svaki dan kada bi
inač e radila - i dalje je bila plaćena. Još uvijek na satu. Suspenzija nije godišnji odmor, kao što
ju je podsjetio njezin nadređeni, narednik Matthew Vedder.
Tjeskoba joj se uvukla u prsa pri pomisli na odluku o reviziji IIO-a koja je u tijeku. Ne samo da
bi joj to moglo potpuno uništiti karijeru, već bi joj moglo donijeti
i kriminalni dosje. Angie nije znala kako ne biti policajac, a kamoli kako biti kriminalac.
U pokušaju da si odvrati paž nju, pritisnula je ikonu hands-free telefona na kontrolnoj tabli i još
jednom nazvala Maddocka. On je bio jedini kome je do sada isprič ala o svom otkriću da je ona
dijete iz anđelove kolijevke, i htjela je s njim podijeliti ono što je nauč ila od medicinske sestre.
Sinoć je pokušala nazvati Maddocksa iz hotela, ali svaki put je išla ravno na govornu poštu.
Njegov je telefon zazvonio, a opet je njezin poziv odmah preusmjeren na govornu poštu. Angie
je skrenula na Marine Drive dok je slušala Maddocksov snimljeni glas. Stala je na crvenom
svjetlu i ostavila poruku.
“Maddocks, Angie je. ja . . . nazovi me, hoćeš li? Na putu sam vidjeti udovicu detektiva Arnolda
Voighta. Ona ž ivi na Sjevernoj obali.
VPD nema dosjea." Prekinula je poziv, s osjećajem šupljine u utrobi. Nedostajao joj je, dovraga,
i to ju je frustriralo. Nije htjela nikoga propustiti. Nije htjela nikoga
trebati . Njezin je stisak č vršće uhvatio kotač .
Svjetlo se upalilo zeleno i ona je pritisnula gas. Ionako će ga vidjeti kasnije več eras - imali su
rezervaciju za več eru u King's Headu kako bi proslavili njezin takozvani
"rođendan", koji je bio danas. Farsa je duboko zakopala nakon što je vidjela kolijevku. Jer nitko
nije znao kada je doista rođena, ni od koga. Pallorinovi su jednostavno odabrali današnji dan, 3.
siječ nja, jer su smatrali da je to poč etak novog ž ivota za nju na poč etku nove godine. I, rekao
je njezin otac, zato što je datum bio postavljen samo malo dalje od stvarnih novogodišnjih sveč
anosti, tako da se još uvijek mogla osjećati "posebno" na svoj dan.
Dok je Angie skrenula lijevo prema Lonsdaleu, misli su joj se okrenule prema njezinim
posvojiteljima - Miriam i Josephu Pallorinu. Živjeli su ovdje na sjevernoj obali dok su je
udomljavali prije nego što je posvajanje završeno. Otac joj je rekao da su ih socijalna radnica i
dječ ji psiholog posjećivali nekoliko puta tjedno. Došao je i logoped da pomogne Angie ponovno
nauč iti govoriti, poduč avajući je engleski, jer su do tada poč eli sumnjati da je mož da odgojena
na stranom jeziku prije nego što je napuštena. Ili uopće nisu nauč ili puno govoriti.
Uciekaj, uciekaj! . . . Wskakuj do srodka, szybko! . . . Siedz cicho!

Instinktivno je znala da te riječ i u njezinu sjećanju znač e, Trč i, trč i! Uđi unutra!
Sada je vjerovala da je kao dijete razumjela nešto poljskog i da je glas koji je izgovarao te riječ i
vjerojatno bio majč in ili glas njegovateljice.
Angie se vozilom popela uz strmo brdo. Skrenula je iza ugla, usporila i provjerila adresu na
stupu na dnu strmoglavog prilaza.
Stanište udovice. Skrenula je, odvezla se do strmoglavog ranč era obojenog u blijedo sivu boju i
parkirala ispred garaž e.
Nervoznost, išč ekivanje zatreperilo je kroz Angie dok je gledala prema kući. Upravo se trebala
suoč iti licem u lice sa suprugom policajca koji je prije tri desetljeća lovio njezinu obitelj.
POGLAVLJE 5
“Molim vas, uđite. Ja sam Sharon Farraday. Moja mama te oč ekuje.” Žena koja je otvorila vrata
Angie bila je vitka s tamnom kosom skupljenom u neuredan, ali laskav konjski rep koji je slao
meke vitice oko njezinih uskih crta lica. "Ovuda je prošla."
Angie je skinula č izme i kaput i slijedila Sharon Farraday kroz dnevnu sobu s drvenim podom,
zasvođenim stropom i staklenim zidom koji je gledao prema Burrardu i gradu u daljini.
Vrhovi gradskih nebodera virili su kroz sprud gustog oblaka koji se natalož io nad kopnom na
razini mora. Dijete koje se igralo na podu među razbacanim igrač kama podiglo je pogled kad je
Angie ušla u sobu - slatka djevojč ica u dobi od oko tri godine. Nosila je jaknu, flanelsku košulju
i nosila pletenice u boji jagode.
"Bok", reklo je dijete, a njezine su okrugle plave oč i pozorno promatrale Angie. "Kaylee, ovo je
Angie Pallorino", rekla je Sharon. “Došla je posjetiti baku.”
"Želiš li vidjeti mog dinosaura?" Kaylee je gurnula plastič nu igrač ku prema Angie. "To je
bronosaurus."
"Shvaćam", rekla je Angie, sagnuvši se da obavezno pogleda igrač ku koja joj je ponuđena.
“Dobio sam ga za Bož ić. Što si dobio za Bož ić?”
Angie se nasmiješila dok je sjećanje ispiralo kroz nju - vođenje ljubavi s Maddocksom na Bož ić,
na njegovoj jahti na vjetru. Kiša udara o palubu. “Pa, sigurno nisam dobio dinosaura.”
"To je opako!" rekla je Kaylee sa smiješkom koji joj je zguž vao pjegice
nos.
"Siguran sam da jest." Angie se uspravila, a pozornost joj je skrenula na niz obiteljskih portreta
na policama iza djeteta. Slike
prikazuje sretnu obiteljsku jedinicu koja se sastoji od mame, tate i kćeri.
Drugi je kadar prikazivao prosjedog muškarca guste sijede kose koji je drž ao štap za pecanje, a
rukom je grlio blijedu ž enu srebre kose s ogromnim osmijehom.
Angie je kimnula prema fotografiji. "Jesu li to tvoji mama i tata?" ona
upitala je Sharon.
"Da - veliki detektiv i njegova ž ena koja ostaje kod kuće."
Angien je pogled tiktakao prema Sharon. Je li to bio ton negodovanja?
Sharon je slegnula ramenima u znak isprike. “Ne mislim tako. Ali znate, odrastanje kao dijete
policajca u velikim zloč inima—pa, vjerojatno ne znate. Ali jedva da sam ga viđao sve do
njegovog umirovljenja prije tri godine. Tada sam već odavno odrastao i stvorio svoju obitelj.
Zatim je umro, osamnaest mjeseci nakon što je prestao raditi.” Oklijevanje joj je ušlo u glas, au
oč ima joj je prosijala tama. “Ponekad mož ete provesti cijeli ž ivot č ekajući dan kada ćete otići
s posla, dan kada ćete poč eti
už ivati u ž ivotu, poč eti ž ivjeti, poč eti upoznavati svoju obitelj. Ali tada je već gotovo —
prekasno je. Otišao si."
"Zelim se igrati?" prekinula ga je Kaylee. "Imam tirasaura za tebe."
Angie je prekinula pogled sa ž enom i bacila pogled na dijete na podu. Imala je otprilike istih
godina koliko bi Angie imala kad su je krvareći strpali u tu kolijevku.
Istih godina kao djevojč ica u ruž ič astom koja ju je progonila u svojim halucinacijama. Jeza joj
je prošla niz kraljež nicu. Prodrmala je neobič an osjećaj. “Ne sada, Kaylee, hvala ti. Moram
vidjeti tvoju baku.”
Sharon je pokazala Angie prema stubištu. “Apartman moje mame je dolje.” Spustila je glas i
rekla: “Njezino pamćenje nije baš ono što je nekad bilo - ponekad se zbuni. I frustriran ako se
tjera da se prisjeti stvari. Molim te, po što god da si došao, samo polako s njom.”
Angieno je srce malo potonulo. "Naravno." Krenula je niz drvene stepenice. Iza nje je Sharon
doviknula: "Nadam se da voliš pogač ice - osjećala sam miris njezina peč enja cijelo jutro."
Pri dnu stepenica, vrata su visjela odškrinuta. Angie je tada pokucala
otvorio vrata malo šire. "Zdravo? Gospođo Voight - jeste li ovdje?"
Sićušna ž ena srebrne kose s fotografije iskoč ila je iza zida. Nosila je naranč astu pregač u
prekrivenu divovskim ljubič astim patlidž anima.
"Ja sam Angie", rekla je, ušavši u otvoreni dnevni boravak.

“Wanda. Drago mi je što smo se upoznali.” Žena je Angie ponudila ruku. U njezinom je
naglasku bilo prizvuka Engleske, a ruka joj je bila hladna i krhka, poput kostiju male ptice.
“Arnold bi bio tako oduševljen tvojim zanimanjem za njegov stari sluč aj. Taj misterij djeteta iz
kolijevke stvarno ga je pogodio.”
Dok je govorila, odvezala je vezice na pregač ama.
"Znate li mnogo o tome?"
"Ne baš. Arnold nije sa mnom razgovarao o detaljima svojih sluč ajeva. Volio me odvojiti od
svih tih mrač nih stvari koje su se događale na njegovom poslu. Skuhao sam ti č aj —voliš li č
aj? Molim vas, sjednite." Wanda Voight je pokazala prema okruglom stolu nasuprot prozora koji
je gledao na mali vrt. Na stolu je bila šarena tkanina, na vrhu koje je stajao č ajnik prekriven
prošivenim pokrivač em. Pokraj njega nalazio se tanjur s pogač icama, staklenke dž ema i vrhnja
i set odgovarajućih šalica, tanjurića i tanjura.
“Volim č aj, hvala.” Angie je sjela za stol. "Imaš lijep pogled i odozdo", rekla je, promatrajući
lijepu malu ovojnicu travnjaka vani s uredno podrezanim rubovima, rubom grmlja. Opušteni ž
uti cedar stajao je straž ar nad svime. Nakon što je razmijenjeno nekoliko ljubaznih riječ i i natoč
en č aj, a vrući kolač s maslacem i pekmezom stavljen pred Angie, vratila je razgovor na temu
svog posjeta, pazeći da ne ulazi previše izravno - stariji građani je zahtijevao drugač iju razinu
takta kada je riječ o intervjuima. Bili su svjedoci ž ivota u drugom razdoblju. Općenito ih je
trebalo uč initi da se osjećaju opušteno, ugodno, zagrijani zajednič kim interesima. Angie je
ponovno objasnila zašto je došla. "Kao što sam spomenuo preko telefona, traž im tu kutiju za
kolijevku za bliskog prijatelja."
"Jeste li onda privatni istraž itelj?" rekla je Wanda.
"Na nač in. Barem u ovom svojstvu.” Angie je spustila šalicu na tanjurić i nagnula se naprijed.
“Taj sluč aj je dospio u medije. Oglasi i plakati su poslani, ali se nitko nije javio da preuzme
dijete, nijedan daljnji rođak, ništa.
Mora da je neko vrijeme bilo na visokom glasu?"
Wanda je pijuckala č aj, razmišljajući. “Znate, to je bilo na vrhu vijesti tjedan dana ili dva, ali
onda se dogodio onaj veliki potres na Aljasci, i prič a o djetetu iz anđelove kolijevke je na neki
nač in pomela sve to. Povrh potresa, pojavile su se vijesti o padu Boeinga u Pacifiku. U tom
avionu bila je ekipa hokejaša Calgaryja i samo su o tome svi prič ali.” Otpila je još jedan gutljaj č
aja, a zatim odmahnula glavom. “Arnie je imao noćne more o kućištu s kolijevkom. I kad nitko
nije došao po to malo
djevojka, a Arnie više nije mogao uč initi ništa da otkrije odakle je došla. . . pa, imao je problema
s time da ode. Bio je uznemiren vlastitom nesposobnošću da riješi tajnu.”
"Bio je glavni istraž itelj, koliko sam shvatio."
"Da. Njegov tadašnji partner bio je Rufus Stander. Radili su zajedno. Na kraju su morali ostaviti
sluč aj po strani zbog hitnijih stvari.”
"Što se dogodilo Rufusu Standeru?" upita Angie. “Kada sam juč er posjetio VPD, rekli su mi da
je i on preminuo.” I imao sam osjećaj da postoji nešto više od toga.
U oč i starije ž ene uvukla se sjena. Paž ljivo je s dvije ruke spustila šalicu na tanjurić. Ubrusom
je obrisala usta.
“Arnie i Rufus imali su posebno tež ak sluč aj nekoliko godina nakon onog iz anđeoske
kolijevke. Osmogodišnji dječ ak nestao je iz Stanley Parka.
Clean je nestao u zraku. Arnie i Rufus bili su dio tima zaduž enog za potragu. I oni su bili ti koji
su ga pronašli. Samo jednu ulicu niž e od parka u kojem je nestao. Pretraž ivali su stan za
iznajmljivanje č ovjeka koji je oč ito viđen kako razgovara s dječ akom u parku malo prije nego
što je dječ ak nestao. Čovjek nije bio kod kuće - stanodavac je pustio Arnieja i Rufusa u jedinicu.
Navodno je stanodavac rekao da stanar nije viđen od dana kada je dječ ak nestao. Dok je Arnie
razgovarao sa stanodavcem, Rufus je otvorio vrata hladnjaka, da vidi što je unutra - da procijeni
koliko dugo č ovjeka nije bilo i hoće li se mož da vratiti. . .” Glas joj je izblijedio. Protresla se.
“Vreća za smeće izletjela je i tresnula se na pod. Dječ ak je bio strpan u torbu i natrpan u
hladnjak. Rufus je kasnije rekao Arnieju da ga je zapravo pogodila vreća za smeće - č injenica da
je neč ije dijete stavljeno u takvu vreću za smeće. Samo neko smeće za baciti. Zašto dijete
stavljati u tu vrećicu, rekao je, ako ga namjeravate staviti u hladnjak? Duga stanka. Vani je kiša
poč ela jač e padati. Grane ž utog cedra durile su se niž e dok je kapala voda.
"Mislim da Rufus to nikad nije prebolio", rekla je Wanda, a glas joj je postao hrapav od emocija.
“To i sve druge stvari s kojima su se ti gradski policajci morali nositi. Godinama kasnije sredio je
svoje poslove. Oprao mu svu odjeću. Sve svoje cipele uredno je stavio u svoj ormarić iu prtljaž
nik, jednu do druge. Zatim je otišao i legao na ž eljeznič ku prugu. Na dnu North Vana.” Još
jedan prekid teške tišine spustio se nad Wandu. Proč istila je grlo.
“Tada je Arnie konač no otišao u mirovinu. Ljudi ne razumiju danak koji taj posao mož e uzeti
za policajca ili njegovu obitelj. Ne znaju kako svi moramo na prstima obilaziti ruž nu stranu
posla, promjene raspolož enja, depresiju, piće.” Pogledala je kroz prozor, a pogled joj je išao u
daljinu. “Ponekad kad bi se Arnie vratio kući nakon loše smjene, nisam mogao razgovarati s
njim satima. Samo sam ga morala pustiti da lež i na kauč u i gleda besmislenu televiziju i popije
nekoliko piva, a onda bi se konač no osvijestio i opet bio svoj. Nije bilo lako biti u braku s njim.
Ali voljela sam ga.” Vratila je pogled na Angie. "Nedostaje mi."
Angiena su se prsa zgrabila za sirovost u oč ima Wande Voight. Oklijevala je, a onda se
nespretno prisilila pokriti ž eninu ruku svojom. "Žao mi je", rekla je.
Wanda je duboko udahnula. "Ne, meni je ž ao. Ovo nije trebalo biti o meni.” Izvukla je ruku,
napipala rupč ić u dž epu, ispuhala nos i onda stala na noge. “Zamolio sam Sharon da iznese
Arniejeve kutije gore iz podruma. Stavila ih je pokraj kliznih vrata umjesto tebe.”
"Kakve kutije?"
"Ovdje su", rekla je Wanda kad je ustala i krenula prema staklenom klizač u. Angie se zateturala
na noge i krenula za njom, puls joj je iznenada ubrzan.
Wanda je pokazala na dvije kartonske kutije za spise koje su lež ale jedna do druge na podu iza
sofe. Bili su zapeč aćeni ž utom trakom. U debelom crnom Sharpieju uz rub prednje kutije netko
je naškrabao riječ i BOX 01 JANE DOE SAINT PETERS #930155697– 2.
Šok je prož imao Angie. Sagnula se i pomaknula prvu kutiju u stranu.
KUTIJA 02 JANE DOE SAINT PETERS #930155697– 2
Pogled joj je tiktakao prema Wandi. "Jesu li ovo sluč ajevi anđeoske kolijevke?"
“Kao što sam rekao, stiglo je do Arnieja. Nikada nije prestao gledati na svoj nač in. Uvijek se
pitao hoće li se to dijete jednog dana vratiti kao odrasla ž ena da mu postavlja pitanja. Znao je da
je posvojena. Znao je da ju je udomila dobra, draga obitelj. Čak je nekoliko puta nazvao
posvojitelja djeteta da provjeri kako je dijete i da vidi sjeća li se mož da neč ega o tom danu, ili o
svom ž ivotu prije. Ili je li posvojiteljsku obitelj ikada kontaktirao netko sumnjiv. Arnie je
također pomislio da bi mož da neki rođak mogao doći k njemu u potragu
djeteta. Ali nitko nije. Nikada nije pronašao njezinu obitelj, niti muškarce koji su te noći pucali
ispred crkve. Kada je saznao da će dokazi biti uništeni, otišao je i uzeo te kutije. Nije trebao.
Nekada su spaljivali sve što je bilo u dokazima što je trebalo uništiti, uz promatranje svjedoka.
Ponekad bi vratili imovinu obiteljima ako bi ih pronašli. U ovom sluč aju, budući da tamo nije
bilo nič eg vrijednog, nikakvog oruž ja ili bilo č ega, dopustili su Arnieju da to uzme. Rekao im
je da će nastaviti raditi sam. Donio je kutije kući.”
"Je li radio na tome?"
“Otvorio je dosjee nekoliko puta, izvadio neke bilješke, malo č eprkao. Na kraju je ponovno
zatvorio kutije. Kad sam prodao kuću nakon što je umro, doveo sam ih
ovamo i otišli su u podrum.”
Angie je zurila u kutije. Duboko u trbuhu, mišići su joj se poč eli tresti. Je li moguće?
Jesu li forenzič ki dokazi o kojima joj je rekla Jenny Marsden mogli biti unutar tih kutija -
laboratorijski serološki rezultati, otisci, balistič ki podaci, komplet za silovanje - stvari koje je
mogla ponovno testirati na DNK?
"Mislim da bi Arnie volio da ih imaš", tiho je rekla njegova udovica.
"Volio bi znati da netko još uvijek traž i."
Angieno je srce odgalopiralo u grlo i kož a joj je postala vruća dok je
nastavio zuriti u dvije kutije na podu. Potencijalni portal.
U njezinu prošlost.
Njezina budućnost.
POGLAVLJE 6
Angie je tri puta kruž ila oko gradskog bloka prije nego što je pronašla ulič ni parking blizu ulaza
u Starbucks - htjela je da Nissan bude blizu kako bi mogla drž ati č ek na svojim kutijama. Žurno
je izašla iz auta i ubacila novč iće u mjerač . Bilo je već prošlo dva. Trč ala je prema kafiću, s
torbom prebač enom preko tijela. Puhao je hladan vjetar, ali barem je kiša prestala.
Dok je srce brzo kucalo, gurnula je vrata.
Doč ekali su je toplina i miris kave. Mjesto je bilo už urbano, buč no od brbljanja, različ ito
osoblje radilo je za pultom. Uzbuđenje ju je prož elo kad je ugledala svoju metu - starijeg Azijata
nagnutog nad novine za malim okruglim stolom u straž njem dijelu.
Angie se provukla kroz postavu i prišla stolu.
"Jutro", rekla je, ublaž ivši glas.
Podigao je pogled. Angie je ocijenila da je u sedamdesetima. Bio je malen, savijen poput

upitnika unutar svoje prevelike jakne s ptič jim zubima. Uši su mu stršale poput drški šalica
ispod redovnič kog ruba bijele kose koja je okruž ivala glatku paštetu od mahagonija prošaranu
mrljama od jetre. Ispod naglašenih jagodica u obliku jabuke, č eljust mu je izgledala šuplje, kao
da je bez zuba. Oč i, duboke i smeđe, upitno su zurile u nju iza malih naoč ala sa srebrnim
okvirom.
Angie mu se nasmiješila i rekla: “Zovem se Angie Pallorino. Barista koji je ovdje radio sinoć mi
je rekao da bih te danas mogao naći ovdje. Vjerujem da ste upravljali kineskom kuhinjom Pink
Pearl?"
Namrštio se. "Da. Godinama. Posjedovala ga je moja obitelj. Radio sam u restoranu, mnogo,
mnogo godina, od svoje dvadesete.”
“Mogu li vam se pridruž iti na trenutak? Htio bih vam postaviti nekoliko pitanja.” Namrštio se i
namjestio naoč ale, a ruke su mu lagano drhtale od starosti ili bolesti. "Bio sam . . . samo što nije
otišao. Moja emisija dolazi na televiziji
za petnaest minuta. Uvijek ga gledam.”
Angieni su se mišići stegnuli. “Bit ću jako brz.”
Oklijevao je, a zatim ispruž io ruku prema slobodnom sjedalu ispred sebe. "Molim."
"Mogu li vam donijeti još jedan č aj?" rekla je Angie dok je izvlač ila stolicu.
“Mož da još nešto?”
"Ne hvala. Kao što sam rekao, upravo ću ići.”
Sjela je i brzo progovorila. "Je li vaš restoran bio ovdje 1986.?"
“Pa prije toga. Moji su roditelji otvorili Pink Pearl '82. Sestra i ja smo ga prodale tek prije pet
godina. Bio je to dio povijesti Vancouvera, ako tako kaž em. Mnoga razdoblja u ovom gradu
koja smo vidjeli dolaze i prolaze.”
Angie se nagnula naprijed. “Sjećate li se mož da kad je dijete ostavljeno u kolijevci anđela u
bolnici Svetog Petra na bož ićno jutro '86. Oč ito je došlo do pucnjave, vike, vrištanja. Škripa
guma.
Mož da ste bili među gomilom ljudi koje su intervjuirali policija ili novinari?”
Namrštio se, a oč i su mu se udaljile. "Da. Bio je to veliki dan, da. Taj dan nisam mogla
zaboraviti. Pucanje. Dijete. Novine su rekle da je to bila tuč njava bandi, da."
" Vidjeli ste?"
"Nisam ja. Vratio sam se u kuhinju. Uvijek smo kasno zatvarali, iza ponoći. Sve sate u Pink
Pearlu bilo je už urbano s medicinskim sestrama, liječ nicima, bolnič arima koji su
č esto dolazili po nešto za jelo ili hranu za van, između smjena. Ali moja je baka tog Badnjaka
bila kraj blagajne - nešto je vidjela. Umrla je prije mnogo godina.”
Adrenalin je pucketao u Angienim venama. "Što je vidjela?"
Izraz opreza ušao mu je u oč i. Bacio je pogled na vrata. Angie je polož ila ruku na njegovu ruku.
“Molim te, moram znati. Za prijatelja. Gledam u kutiju za kolijevku starog anđela.”
"Jeste li vi novinar?"
"Ne."
"Policija?"
"Ovo radim u osobnom svojstvu", rekla je. “Samo dirigiranje
neko istraž ivanje djetetove prič e. Za mog prijatelja."
Drž ao ju je oč ima, odmjeravajući je, a Angie se prisilila ublaž iti oštricu koju je mogla č uti
kako ulazi u njezin vlastiti glas. “Je li vaša baka tada dala izjavu policiji?”
Polako je odmahnuo glavom, kao da još smišlja hoće li joj vjerovati.
“Nije govorila engleski. Nije voljela policiju. Drž ala se podalje od njih. Bojala se policije zbog
svoje prošlosti u Kini. Ali rekla nam je što je vidjela te noći.”
"Nas?" njež no je nagovarala Angie.
"Mi. Moja sestra. Moja majka i otac i moj brat. Stajala je ondje - okrenuta prema prozorima. Tu
je nekada bila blagajna.” Pokazao je na mjesto preko puta vrata. “Crvene zavjese nekada su se
spuštale duž donje polovice prozora tako da ljudi koji su prolazili ulicom nisu mogli lako
pogledati u goste koji su več erali za stolom. Bila je skoro ponoć - crkvena zvona još nisu poč ela
zvoniti. I tada je ugledala ž enu.”
Angien puls se ubrzao. "Žena?"
“U haljini. Trč anje preko ceste prema ulič ici između bolnice i crkve. Nosila je dijete na boku.”
"Dijete iz kolijevke?"
"Mislim da da. Moja majka je rekla da je obratila pozornost jer ta ž ena nije nosila kaput i bilo je
hladno. Poč eo je padati snijeg. Zbog zastora, moja je baka mogla vidjeti samo gornju polovicu ž
ene i dijete na boku. Moja je baka pož urila do prozora da vidi još, ali
ž ena je već bila nestala, niz onu ulič icu od cigala. Tada, baš kad je moja baka prišla prozoru, č
ula je vikanje. Rekla je da su dva muškarca tada došla niz ulicu, od tamo." Pokazao je lijevo.
“Rekla je da su jurili ž enu i dijete. Nosili su pištolje. Također bez kaputa.”
Angiena su se usta osušila kao kost. "Što . . . kako je izgledala , ta ž ena?" Glas joj je postao
hrapav.
“Sve što je moja baka mogla vidjeti bila je vrlo duga tamna kosa. Žena je djelovala mlado, rekla
je.”
"A muškarci?"
"Velik. Mišićav. Otišli su u ulič icu za ž enom, a onda je moja baka č ula pucnjeve, ali č im je
poč ela pucnjava, poč ela su zvoniti crkvena zvona. Čula je škripu guma nešto dalje. Zatim je
prošao crni kombi, vrlo brz, iako kombi mož da nije bio povezan, rekla je. Tek kasnije – nakon
što su stigli novinari i policija i kada se gomila poč ela okupljati ispred restorana – saznali smo
da je dijete stavljeno u kolijevku.”
"I to nisi spomenula policiji - što je tvoja baka vidjela?"
"Jesam", rekao je. “Istraž itelji su traž ili da razgovaraju izravno s mojom bakom, sa mnom kao
prevoditeljem, ali ona se predomislila —rekla mi je na kineskom da nije vidjela baš ništa i da je
to umislila. Prenio sam njezine riječ i policiji. Imala je tada osamdeset dvije godine i slabo je
vidjela. Katarakta. Također je bila sklona zamišljati stvari, a nitko drugi nije vidio te muškarce i
tu ž enu, pa... . .” On je slegnuo ramenima.
Ispred kafića zaustavio se autobus. Hidraulika je buč no šištala dok se autobus spuštao i vrata
otvarala kako bi putnici izašli. Čovjek je kroz prozor pogledao autobus i pogledao na sat.
"Moram ići." Presavio je novine i osovio se na noge.
"Sretno s istraž ivanjem." Lagano se naklonio.
"Čekaj č ekaj." Angie je brzo ustala i zakopala u dž ep traž eći posjetnicu. "Nisam dobio vaše
ime, a mož da bih ž elio razgovarati s vama kasnije ili vas nazvati." Pruž ila je muškarcu svoju
posjetnicu. Prouč io ga je, a zatim oštro podignuo pogled.
“Vi ste policija.”
“Radim kao detektiv na otoku Vancouver, da, ali to nema nikakve veze s mojim poslom.
Obećajem. Kao što sam rekao, to je osobna usluga za prijatelja.”
Nepovjerenje se uvuklo u njegove male smeđe oč i.
"Moja je prijateljica bila dijete ostavljeno u kolijevci", rekla je Angie tiho,
oč ajnič ki ž eleći izgraditi povjerenje prije nego što je on otišao. “Želi znati zašto je tamo
ostavljena i odakle je došla. Pokušavam joj pomoći. Mogu li te negdje kasnije kontaktirati ako
zatrebam?”
"Ja sam Ken Lau", rekao je konač no dok je stavljao njezinu posjetnicu u dž ep. “Živim u jednom
od stanova na katu. Oduvijek smo ž ivjeli iznad Pink Pearla. Sada
ž ivim iznad Starbucksa.”
"A tvoj broj telefona?"
“U telefonskom sam imeniku. Lau u ulici Front.”
Rekavši to, odgegao se prema vratima i izjurio u zimsko poslijepodne. Vrata su se polako
zatvorila za njim.
POGLAVLJE 7
Angie se polako spuštala niz kilometar dug nasip prema trajektnom terminalu Tsawwassen. Cilj
joj je bio doći kući na vrijeme za rođendansku več eru s Maddocksom - sad je gorjela da mu kaž
e svoje novosti - ali kišovito vrijeme i jaki vjetrovi odgodili su plovidbu trajekta i pojač ali
promet.
Također bi dobro skratila vrijeme vrativši se u Starbucks pronaći Kena Laua.
Dok je puzala naprijed, dvije kutije s dosjeima stajale su na sjedalu iza nje poput teške
prisutnosti, ž ive i pune tinjajućih, pauč inastih tajni koje ž ude za rješavanjem. Ali morala je č
ekati. Željela je otvoriti peč ate u sterilnom okruž enju noseći rukavice u sluč aju da unutra ima
nekontaminiranih dokaza koji se mogu ponovno testirati. Angien je plan bio nazvati dr. Sunni
Padachayu, voditeljicu kriminalistič kog laboratorija MVPD-a, i zamoliti je da preporuč i
vrhunsku privatnu tvrtku s forenzič kim struč nim znanjem za provođenje svih testova koji bi joj
bili potrebni. Novac nije bio problem. Ovaj je dokaz bio neprocjenjiv - a Angie je imala
ulaganja. Tijekom godina bila je lukava s prihodima. Otkriće ovih kutija promijenilo je situaciju
- ulilo joj je novu nadu.
Angie je opsovala kad je bila prisiljena ponovno pritisnuti koč nice. Niz automobila ispred njih
usporio je i potpuno se zaustavio. Nestrpljivo je lupkala noktima po ploč i. Vjetar je puhao,
ljuljao je njezino vozilo, tjerao valovite zastore kiše i magle preko ceste. Posegnula je za ikonom
telefona na ploč i i pritisnula Maddocksov broj. Telefon mu je zazvonio nekoliko puta prije nego
što je prešao na govornu poštu.
“Hej, opet ja. Ja sam u postavi trajekta koji ide kući. Samo da te obavijestim.” Sač uvala bi svoje
vijesti za več eru. "Vidimo se u King's Headu." Prekinula je poziv, ali ta č udna šupljina zbog
nemogućnosti povezivanja s njim ukrala joj je uzbuđenje jer je pronašla kutije i Kena Laua.
Angie je č ekala da se kolona automobila ponovno pokrene uzduž dna koji je stršio u vjetrom
šiban ocean. Izmrcvareno nebo postajalo je sve tamnije kako su se oblaci spuštali - dolazila je još
jedna fronta. Jarko svjetlo dolje na maglovitoj plaž i privuklo joj je pozornost. Gledala je u nju
kroz crve kiše koji su se vijugali niz staklo na vozač evoj strani. Mala skupina ljudi okupila se
oko svjetla. Bilo je neprirodno svijetlo. Tada je primijetila kombi CBC-a parkiran tik uz cestu
iznad plaž e.
Znatiž eljna, posegnula je u svoj pretinac za rukavice i izvadila dalekozor - policajske navike
teško umiru. Spustila je prozor. Kiša joj je kvasila lice dok je uperila nišan u skupinu. Netko je
drž ao golemi kišobran iznad punašne plavokose ž ene koju je, č ini se, ispitivao novinar u
dugom crnom kaputu s mikrofonom. Kratka kosa punašne ž ene mrsila se na vjetru. Imala je
malog bijelog psa na uzici. Nije bila samo debeljuškasta, shvatila je Angie kad se ž ena okrenula
postrance - ispod svoje plave jakne bila je vrlo trudna. Trudnica je pokazala na stjenovitu izboč
inu na plaž i. Snimatelj je zamahnuo kamerom u tom smjeru. Dok je Angie gledala, ispunila ju je
č udna jeza, č udan osjećaj da se stvari približ avaju.
Zazvonio joj je telefon i ona je poskoč ila. Brzo je pritisnula upravljač ku ploč u njezina crtica,
spajanje poziva, oč ekujući Maddocsa.
"Pallorino", rekla je, gotovo dodavši, MVPD seksualni zloč ini.
"To je Vedder", zač uo se glas. Angie je ostala nepomič na. Tjeskoba joj se zgrč ila u ž elucu na
zvuk glasa njezinog neposrednog nadređenog - Vedder je bio šef odjela za seksualne zloč ine u
kojem je provela posljednjih šest godina. Vedder je također bio imenovan za vezu MVPD-a
između nje i Neovisnog ureda za istrage.
"Gospodine?" Zatvorila je prozor.
“Mož eš li doći kasnije popodne? Imamo odluku IIO- a.
Željeli bismo se osobno sastati kako bismo razgovarali o tome kao io rezultatima internog
pregleda MVPD- a.”
Na nanosekundu Angie nije mogla govoriti. Proč istila je grlo.
"Što je rekao IIO?"
“Moramo ovo uč initi osobno. Mož da biste trebali povesti svog sindikalnog predstavnika.”
Jebati. Oč i su joj gorjele. Protrljala je č elo. “Ja . . . Ja sam u postavi
trajekta u Tsawwassenu,” rekla je polako. “Ako ovo sljedeće jedrenje, mogao bih
biti u svom uredu tek nakon pet. Nazvat ću Marge Buchanan i vidjeti hoće li joj to pomoći.”
"Potvrdite sa mnom nakon što kontaktirate Buchanana."
"Vedder, tko smo 'mi'?"
"Ja i Flint."
Angie je opsovala u sebi. Inspektor Martin Flint bio je voditelj posebnih istraga pod koje je
spadala jedinica za seksualne zloč ine, zajedno s jedinicom za protuiskorištavanje, jedinicom za
visokorizič ne prijestupnike i jedinicom za uznemiravanje nasilja u obitelji. Bila je tost.
"Moraš mi nešto dati - pusti me da se barem pripremim."
"Žao mi je, Angie." Njegovo korištenje njezina imena nije pomoglo. Ton u njegovu glasu
govorio joj je da ni njemu nije lako. Vedder je bio dobar prema njoj. Udario se za nju u mnogim
prilikama u kojima se Angie sudarala s ž enomrzcem mrtvim drvom u policiji. Na primjer,
detektiv Harvey Leo. Ona i Vedder su se zbliž ili - on je bio jedan od rijetkih tipova s kojima se
povezala, netko u koga je imala povjerenja. Dakle, to je bilo to.
Sumnjala je da bi se to moglo dogoditi - da će je otpustiti. Samo nije oč ekivala da će se to

dogoditi tako brzo. Njezina najveća briga sada je bila predaja IIO-a njezin sluč aj krunskim tuž
iteljima. Mogla bi biti optuž ena za prekomjernu i smrtonosnu upotrebu sile. "Također mi je jako
ž ao zbog vremena", dodao je. "Znam da ti je rođendan."
Da, sretan mi jebeni rođendan. "Bit ću tamo." Pritisnula je gumb za ubijanje. I sjedio ukoč en.
Kroz vijuge kiše na prozoru, filmska ekipa se približ avala kamenjaru. Zatrubio je kamion iza
njezina vozila. Angie je poskoč ila. Kolona automobila ispred nje poč ela se pomicati. Prebacila
je pticu preko ramena i posegnula naprijed da uključ i brzinu. Nije bilo išč ekivanje ono što je
sada pucketalo kroz nju dok je puzala dalje s prometom. Bila je to tjeskoba, osjećaj da je ž ivot
kakav je poznavala doista završio.
Napokon je došla do kabine za prodaju karata i spustila prozor. Udar morskog vjetra pljusnuo ju
je po licu, ljutom od soli i nemirnom od promjene.
Njezino je bilo jedno od posljednjih vozila koje je stiglo do Kraljice Sjevera. Trajektna je rampa
ispustila tež ak zvuk ka-zveket dok se vozila na palubu vozila. Zvuk konač nosti. Kad se most
privukao iza nje, muškarac u jarkonaranč astom visi- prsluku mahnuo je svjetiljkom, poslavši je
dublje u tamnu utrobu plovila. Motori i metal tutnjali su. Angie
parkirala, izašla iz unajmljene sobe, zaključ ala i zakopč ala svoju jaknu. Popela se do razine
putnika, progurala se kroz teška vrata na vanjsku palubu i uhvatila se u koštac s naletima vjetra
dok je hodala do prednjeg dijela č amca. Stajala je ondje, s rukama na ogradi, licem okrenutim
prema oštrom vjetru, i nije marila za ledeno hladnu kišu koja joj je
udarala po licu. S druge strane te metalnosive vode bio je otok. Njezin dom. Iza nje je lež alo
kopno, njena nepoznata prošlost. Trajektna truba se oglasila, a ton motora koji su gunđali
promijenio se dok su rekviziti bacali bijelu pjenu u more. Brod se povukao iz pristaništa. Angie
se osjećala kao da će prijeći prag.
POGLAVLJE 8
Maddocks se suzdrž ao od olabavljenja kravate, iako je soba za ispitivanje unutar Regionalnog

popravnog centra na otoku Vancouver bila bez zraka. vruće. Konstrukcija blokova od pepela.
Blijedi institucionalni zidovi. Dvosmjerno ogledalo. Zaključ ana vrata. Muški straž ar u crnoj
uniformi stajao je ispred vrata, raširenih stopala, ravnih ramena, desne ruke sklopljene preko
lijevog zgloba u stavu koji je pokazivao da je spreman na sve. Ploč ica s imenom na njegovom
dž epu na prsima glasila je MORDEN. Za pojasom su mu visili privezak ključ eva i palica. Preko
puta Maddocksa za stolom sjedila je zatvorenica s kojom je došao
razgovarati - Zina, transrodna pomoćnica tjelohranitelja uhićena u hapšenju Amande Rose prije
dva tjedna.
Pokraj Zine sjedio je branitelj Israel Lippmann. Promatrali su kroz dvosmjerno staklo Holgersen,
krunski tuž itelj i služ benik zatvorske ustanove.
Maddocks, Holgersen i odvjetnik Crown odvezli su se poluotokom Saanich do starog zatvora na

Wilkinson Roadu - objekta s maksimalnim osiguranjem u kojem su bili smješteni i osuđeni
prijestupnici i oni u pritvoru.
Lippmann je predlož io dogovor u zamjenu za premještaj njegovog klijenta u drugu ustanovu i za

smanjene troškove. Mrkva koja je visila ispred MVPD-a i krunskog odvjetnika bila je
informacija o identitetu djevojaka s barkodom.
To bi moglo biti otkriće koje im je potrebno kako bi pomogli u traganju osumnjič enika koji su
trgovali djevojkama. Ova vrsta seksualne trgovine obič no je uključ ivala određenu razinu
organiziranog kriminala i međunarodne kriminalne suradnje. Same tetovaž e crtič nog koda
ukazivale su na razinu koordinirane
kriminalne strukture i vlasnič kog brendiranja.
Maddocks je promatrao orlovske crte lica transrodnog zatvorenika visokog sedam stopa preko
puta sebe. Zatvorenikova je kosa bila ošišana
vojnič ki kratki i obojeni srebrom. Maddocks je nedavno preko Lippmanna saznao da se

zatvorenica identificirala kao ž ensko. Maddocksu nije bilo lako odjednom pomisliti na ovog
zlostavljač a, otmič ara i trgovca mladim ž enama kao na “ona”. Ali radio je na tome. Kož a joj je
bila č udnog pepeljastog tona, oč i gotovo bezbojne. Nosila je zatvorsku odjeću - jarko crvene
hlač e, crvenu trenirku s natpisom VIRECC, BC CORRECTIONS na leđima.
Sjedila je jezivo mirno, bez ikakvih emocija na njezinim crtama lica. Svjež e ljubič aste kontuzije
i otekline pokvarile su joj lijevi obraz. Šavovi na lijevoj sljepooč nici. Tragovi ligatura okruž
ivali su joj vrat. Ironič no, pomislila je Maddocks, s obzirom na to kako je jedna od njezinih
seksualnih radnica umrla tijekom igre na dah koja je pošla po zlu.
Prije nego što su ušli u prostoriju, Lippmann i tuž itelj dogovorili su detalje nagodbe i uvjete
intervjua prihvatljive i Lippmannu i kruni.
Maddocks je pritisnuo tipku SNIMANJE, aktivirajući kameru i diktafon. “Intervju poč inje sa
zatvorenicom poznatom kao Zina.
Lokacija, Regionalni kazneni centar na otoku Vancouver. Vrijeme, 16:45, srijeda, 3. siječ nja.”
Izdrž ao je Zinin pogled.
"Za zapisnik, mož e li zatvorenik navesti služ beno ime?"
"Zaedeen Camus", rekla je jasno, oč iju netremice.
Maddocksu se puls ubrzao. Sada su imali ime koje su mogli pokrenuti. "Nacionalnost?"
“Ja sam iz Alž ira. Moja majka je bila Alž irka. Moj otac je Francuz
nacionalni. Imam francuski pasoš. Moje stalno prebivalište je u Parizu.”
Što je objašnjavalo njezin naglasak.
"I ti sebe zoveš Zina?" rekao je Maddocks.
“Smatram da je ime više ž enstveno. Radije se identificiram kao ž ensko. Ja sam trenutno na
hormonskoj terapiji. Slijedi operacija.”
Što je zadiralo u srž stvari - razlog zašto su ovdje.
Tijekom kaosa uhićenja Amande Rose , policajcima koji su uhitili nije bilo jasno da se Zina, koja
je rođena s muškim karakteristikama, identificira kao ž ena. Bila je zatvorena s općom muškom
populacijom u VIRECC-u. Seksualno napadnuta i teško pretuč ena prve noći, sada je drž ana u
samici radi vlastite zaštite. Lippmann je podnio razne prituž be, među njima i jednu Komisiji za
ljudska prava. I zahtijevao je premještaj u istraž nu ustanovu isključ ivo za ž ene. Međutim,
zabrinutost za sigurnost ostala je zbog trenutnih propisa
oko transrodnih zatvorenica i Zinin potencijalni transfer u ž ensku populaciju. S obzirom na

Zininu navodnu umiješanost u moguću otmicu, seksualno zlostavljanje, trgovinu ljudima, muč
enje, drogiranje, ispiranje mozga i prisilno zatvaranje maloljetnih ž ena na brodu Amanda Rose,
ona neće dobiti laku vož nju u bilo kojoj zatvorskoj populaciji. Ali zato je njihov zatvorenik sada
bio spreman progovoriti.
"Gdje su vam osobne isprave, putovnica?" rekao je Maddocks.
"Nisu pronađeni na brodu Amanda Rose."
Zaedeen Camus je pogledala svog odvjetnika. Lippmann je malo kimnuo. "Madame Vee me je
uputila da svoje dokumente spakiram zajedno s njezinima i da
torbu zapeč atim, utež em i bacim u more."
"Kada vam je to nalož ila?"
"Dok su specijalci obilazili brod."
"Kako ste ih bacili u more?" rekao je Maddocks. "Kroz prozor? Iz njezinog ureda?" "Toč no,
kroz prozor u njezinu uredu."
"Opišite torbu."
“Suha vrećica koja se mož e zatvoriti. Crno. Vodonepropusna. Mali naranč asti logo sa strane.”
"Koliko veliko?"
“Zaprema pet litara.”
"Zašto preko palube?"
“Madame Vee smatrala je da su šutnja i anonimnost najsigurnije pravilo ako ćemo biti
podvrgnuti ispitivanju. Također je htjela da dokumenti budu zaštićeni u sluč aju da ih kasnije
mož emo izvući s roniocem.”
"Još nešto u torbi osim identifikacijskih dokumenata za vas i Madame Vee?"
Oč i su joj zatreptale. Lippmann je pomaknuo ruku preko svoje biljež nice - znak. "Da."
“Što je još bilo u torbi?”
“Neki drugi papiri - samo stvari koje se odnose na naše osobne

identifikacija.”
Maddocks je zabiljež io ovo i opis torbe. Trebali su
da dovede policijske ronioce ispod Amanda Rose.
"A koje je služ beno ime i nacionalnost Madame Vee?"
rekao je Maddocks nakon što je prešao na veliko pitanje.

Zaedeen Camus se ukoč io - prvi oč iti znak stresa kod zatvorenika.
Maddocks je izdrž ao njezin pogled. I da, u njezinim pljosnatim oč ima mogao je proč itati nalet
straha. Svodnica je i dalje imala moć nad Zinom, a vjerojatno i nad drugim zaposlenicima.
Tajanstvena gospođa u svojim šezdesetima do sada policiji nije dala ništa. A ni njezine ni
Camusove grafike nisu bile u sustavu. Određivanje njezina identiteta bio bi kvantni korak
naprijed.
"Samo naprijed", tiho je potaknuo Lippmann. "Zove se Veronique Sabbonnier", rekao je Camus.
"Nacionalnost?"
“Također francuski.”
"Gdje ste upoznali Veronique Sabbonnier?" rekao je Maddocks.
Progutala je. “Upoznali smo se u Parizu. Često je posjećivala hotel u kojem sam ja bio menadž
er.”
"Kada je to bilo?"
“Mož da prije pet godina.”
"Je li Veronique Sabbonnier u to vrijeme radila kao makro?"
Lippmann je proč istio grlo i rekao: "To pitanje je izvan parametara našeg dogovora o intervjuu."
Maddocks je susreo odvjetnikov tamni pogled, dopustio trenutak tišine
preusmjeren. "Kada ste prvi put poč eli raditi za Sabbonnier?"
“Ponovo sam je sreo prije dvije godine u hotelu u Marseilleu u koji sam bio premješten. Pristala
je s Amandom Rose u lokalnoj luci. U Marseilleu je provela č etiri mjeseca. Tijekom
tog razdoblja dobro sam je upoznao i pozvala me na jahtu, a zatim mi ponudila posao u svom
klubu.”
“Klub bakanalija?”
"Da. Plovio sam s Amandom Rose na kraju onoga što je Madame Vee
naziva se njezinom marsejskom sezonom.”
"U kojem vas je svojstvu Sabbonnier zaposlio?"

Camus je pogledao svog odvjetnika. Još jedno Lippmannovo kratko kimanje glavom.
"Osobni pomoćnik. Izbacivač za Bacchanalian Club.”
"Koji je djelovao kao vrhunski seks klub?"
Tišina.
Maddocks se odluč io za boč ni potez. "Je li vas Sabbonnier zamolio da se riješite tijela Faith
Hocking nakon što je Hocking umrla tijekom seksualnog č ina na brodu Amanda Rose?"
Lippmann se oštro nagnuo naprijed. “To je pitanje daleko izvan okvira našeg dogovora,
detektive.”
Maddocks je duboko udahnuo, dopuštajući još jednu prazninu tišine, kako bi se povećao pritisak
u pretoploj prostoriji. Prema dvojici mladih Johnova koji su optuž eni za Hockingovo davljenje
tijekom erotskog gušenja koje je pošlo po zlu, Camus je bio taj koga je Sabbonnier pozvao da oč
isti i ukloni tijelo. Camus je navodno umotao Hockingovo golo tijelo u debelu polietilensku
ceradu, istu vrstu cerade u koju je Ginny kasnije bila umotana. Sabbonnier je tada navodno zaduž
io tesara jahte i pomoćnika na palubi Spencera Addamsa da Hockingovo tijelo odnese č amcem
te noći, gdje je bio je baciti ga u more. Addams je, međutim, tjedan dana drž ao Hockingovo
tijelo za svoje nekrofilne potrebe prije nego što ju je konač no bacio u more. Oprala se u Gorgeu,
postavši Maddocksov prvi poziv na njegovom novom poslu u odjelu za ubojstva MVPD- a.
Maddocks je pokušao doći iz još jednog kuta. "Je li Spencer Addams, stolar, već radio na brodu
Amanda Rose kad ste se zaposlili u Marseilleu?"
“Ubrzo nakon toga je zaposlen. Radio je na jahti tijekom mediteranskih sezona i tijekom
sljedećih sezona u Victoriji, Vancouveru, Portlandu, San Franciscu i na Karibima.”
“A odakle je Sabbonnier nabavljao seksualne radnice za sve te 'sezone'?” “Neke od seksualnih

radnica opskrbljivali su lokalni klubovi ili svodnici u
gradovima u kojima smo pristajali—Sabbonnier je . . . aranž mani u raznim gradovima.
Žene bi radile tijekom sezone dok bi jahta bila u luci. Neki bi se vraćali na nekoliko sezona.
Svojom voljom.”
"Ali neke su ž ene drž ane cijelo vrijeme na brodu protiv svoje volje?"
Tišina.
“U redu,” rekao je Maddocks, “prijeđimo odmah na djevojke s barkodom, mož e? Bilo je šest
mladih ž ena koje su pronađene na brodu Amanda Rose gdje je bio usidren u marini Uplands. Svi
oni imaju istetovirane bar kodove na straž njoj strani vrata. Svi izgledaju maloljetni i stranci.
Odakle dolaze?"
"Prag."
Maddocks je zaključ ao pogled na Camusa. "Samo 'Prag'?"

Pomaknula joj se Adamova jabuč ica. Navlaž ila je svoje savršeno oblikovane usne. “Prag je
mjesto okupljanja. To je sve što znam."
Maddocks je sumnjao da je to sve što je ona znala, ali mogao bi to ponovno otkriti kasnije kad
budu prouč avali daljnja ispitivanja s Camusom i Sabbonnierom, u idealnom sluč aju
iskorištavajući jedno drugo ovim novim informacijama.
"Je li u Pragu ta takozvana 'roba' tetovirana bar kodovima?"
"Koliko ja razumijem, da."
“Što označ avaju ove tetovaž e? Datum isteka? Vlasništvo?"
"Vlasništvo. Podrijetlo i starost robe. I datum kada je djevojka prvi put stavljena u služ bu.
Tetovaž e su skenirane u kompjuteriziranu bazu podataka radi praćenja. Djevojke izlaze uz
naknadu, uglavnom na period od dvije godine. Mogu se vratiti po nove nakon tog roka, ako to ž
elite, uz dodatne troškove. Madame Vee je testirala ovu novu liniju . . . merchandise, kako ona to
zove.”
Žuč se digla u Maddocksovo grlo. "A tko je vlasnik ove robe s barkodom?" "Ruska
organizacija."
"Koja organizacija?"
“Ne znam. Rusi su u potpunosti preuzeli seks trgovinu u Pragu od Albanaca. Sada opskrbljuju trž
ište Ujedinjenog Kraljevstva. I trž išta Sjeverne i Juž ne Amerike. To je sve što znam."
"Pravo. Siguran sam da je to sve što znaš. I gdje je šest ž ena s barkodom pronađenih na brodu
Amanda Rose ušlo u ovu zemlju?
“Luka Vancouver. Na kontejnerskom brodu iz Koreje. Članovi Vancouver Hells Angelsa i

njihovi pridruž eni č lanovi koji rade kao duž nosnici u luci olakšali su njihov ulazak.”
Maddocksu je puls ubrzao. Drž ao je ravnodušno lice i tijelo
još. "A onda, kad je 'roba' stigla u luku?"
“Onda su djevojke s barkodom odvedene u pritvor negdje u BC —ne znam gdje. Mož da
Vancouver. Nakon toga, šestorka je došla do nas.”
"Koliko su dugo bili na ovom mjestu zadrž avanja?" “Ne znam. Neko vrijeme - mož da mjesec
dana." "Zašto su tamo drž ani?"
Camus je oklijevao. Njezin je odvjetnik kimnuo. “Bili su . . . uvjetovana.”

"Što znač i?"
Progutavši slinu, Camus je rekao: “Mož da sam se malo ugojio. Donio natrag na puno zdravlje
dok su se kupci traž ili iz klubova, takve stvari.”
“Dakle, patili su u transportnom kontejneru. Koliko su dugo bili na moru?"
Lippmann se pomaknuo na stolcu, zbog č ega je plastika zaškripala. “Moja klijentica nema više
saznanja o prijevozu djevojaka u zemlju nego što je ponudila.”
Duboko udahnuvši, Maddocks je rekao: “Dakle, Vancouver Hells Angels su surađuje s ruskim
lancem organiziranog kriminala sa sjedištem izvan Europe?" "Rekla je sve što zna", ponovi
Lippmann.
"Ili sve što ona ž eli?"
"Ponavljam", rekao je Lippmann, "imamo prethodni pravni dogovor o tome što će biti
otkriveno." Zastao je, a tamne su oč i strijeljale Maddocksove. "U ovoj fazi."
Makijavelistič ki oportunist, pomisli Maddocks, nepokolebljivo uzvraćajući odvjetnikov pogled.

Lippmann je č uvao karte za kasnije igranje na rač un šest zlostavljanih i prestravljenih
maloljetnica. "Što je s putovnicama djevojaka?" rekao je Maddocks, nastavljajući pomicati
granice njihova dogovora. “Pronašli smo dokumente za šest djevojaka s barkodom na brodu
Amanda Rose —tri izraelske putovnice, dvije estonske i jednu latvijsku.
Ove djevojke nisu Izraelke, Estonke ili Latvijke.” U stvari, MVPD nije imao pojma koje je
nacionalnosti tih šest djevojaka, ali Maddocks je to naslućivao.
"Također smo ove putovnice pregledali struč njaci za forenzič ke dokumente — krivotvorene
su."
Tišina.
Nagnuo se naprijed. “Ono što mislim je da su ove mlade ž ene dobile putovnice iz ovih zemalja
jer su te određene nacije —Izrael, Estonija, Latvija —među onima kojima nije bila potrebna
nikakva viza za ulazak u Kanadu, sve do nedavnih promjena. Sada sve što im treba je ETA,
elektronič ko odobrenje putovanja, koje se mož e dobiti online za nekoliko dolara. Zašto nema
podataka da su ovi brojevi putovnica ušli u ovu zemlju?”
"Ne znam", rekao je Camus.
»Zato što su bili za buduću upotrebu, zar ne? Jer kada ste ti i Sabbonnier putovali s djevojkama
na brodu Amanda Rose tijekom svih onih 'godišnjih doba' u lukama
različ itih zemalja?”
Tišina.
"Gdje su krivotvorine napravljene?"
"Ne znam."
"Kako bi bilo da pokušaš pogoditi?"
"Mož da su kovani u Tel Avivu, od tamošnjih Rusa."
Vruća navala adrenalina prostrujala je Maddocksovom krvlju. Polako, tiho, rekao je: “Dakle,
imamo ruski organizirani kriminal u Tel Avivu koji radi u dogovoru s ruskim organiziranim
kriminalom u Pragu na međunarodnoj trgovini ž enama. A ovaj lanac trgovine ljudima povezan
je s Anđelima pakla na lokalnoj razini?"
Tišina. Lippmann je sada bio nervozan.
Maddocks je rekao: “Nakon što je šest djevojaka ozdravilo u ovom pritvoru, jesu li ih č lanovi
Vancouver Hells Angelsa doveli izravno vama i Veronique Sabbonnier? Za
rez posrednika? Ili je netko drugi vodio financijsku transakciju te vam prodao i isporuč io
djevojke?”
Crvene mrlje uvukle su se u neobič no obojenu kož u duž Camusovih oštrih jagodica.
Maddocksova je krv brž e zakucala na taj znak. Vlastita mu se kož a už arila. Ruski međunarodni
švercerski lanac povezan s lokalnom bandom motociklista visokog profila? Kad bi mogao dobiti
dokaz, ovo bi bilo ogromno. Hells Angels je poznato da ih je teško uhvatiti. Morao je stupiti u
kontakt s jedinicama za organizirani kriminal Kraljevske kanadske konjič ke policije na Donjem
kopnu.
Interpol i druge međunarodne agencije za trgovinu ljudima također bi trebale biti uključ ene.
Njegov sluč aj bi se mogao presijecati s drugim istragama koje su već u tijeku.
Camus se iznenada zanjihala na stolcu. Osim vrućih toč aka, č inilo se da je ostatak krvi u
njezinu licu potpuno nestao, ostavljajući joj nijansu sive.
"U redu, dosta je, narednič e Maddocks", rekao je Lippmann, teturajući se na noge i dajući znak
straž aru iza njih. “Ovdje smo završili. Moj klijent treba liječ nič ku pomoć, odmor. Potpisat
ćemo sve pismene izjave kada budete spremni s njima.”
Maddocks je ostao sjediti dok je straž ar otključ avao vrata sobe za ispitivanje i izvodio
Lippmanna i njegovog klijenta van.
Kad su se vrata zatvorila za njima, otpuhnuo je dug, kontroliran dah - ovo je tek poč elo. A sada
je stvarno osjetio okus lova u ustima.
Maddocks je izašao iz zatvora s Holgersenom, s kopijama potpisane izjave Zaedeena Camusa u

ruci. Vani je bio mrak. hladno. Spustila se fina magla.
Holgersen je zastao pod pokrovom trijema pokraj jednog od dvaju kamenih lavova koji su č
uvali ulaz u zatvor. Izvukao je zgnječ enu kutiju cigareta iz dž epa. "Evo jebene stvari," rekao je,
boreći se da izvuč e cigaretu iz kutije, "ako uspijemo dokazati povezanost sindikata Hells
Angelsa i duž nosnika s ruskom mafijom."
"Da." Maddocks je kimnuo Holgersenovu dimu. "Hoćeš li dugo s tim?"
“Samo nekoliko brzih povlač enja, šefe. Budući da ne mogu pušiti u tvojoj vee- hickle i sve."
Zapalio je cigaretu, otpuhnuo mlaz dima u noć.
Maddocks je gledao u kišu, uznemiren kašnjenjem svog partnera.
“Flint provjerava s odjelima za organizirani kriminal na kopnu dok razgovaramo. Baci pipalice
da vidi je li još netko naletio na seksualne radnice s barkodom.”
"Dobro je da smo zadrž ali detalje o tetovaž ama izvan tiska nakon uklanjanja Amande Rose ."
Holgersen je dugo povukao i govorio oko dima dok je izdisao. “Ipak, kladim se da su oni Angels
i Ruskies već zatvorili sve kanale dostave koje su koristili sad kad su izašle vijesti o uhićenjima
Amande Rose . Čak i uz uskraćivanje tih pojedinosti, znat će da smo morali pronaći njihove
djevojke i jednostavno će
odnijeti svoju sljedeću pošiljku robe s barkodom u neku drugu jebenu zeč ju rupu.” Napetost se
skupila u Maddocksovom ž elucu. Pogledao je na sat. 18:30 Njegov spoj s Angie kod King's
Heada bio je zakazan za 19:30. On i Holgersen još su se morali voziti cijelim putem natrag niz
poluotok Saanich do postaje MVPD-a u Victoriji, gdje je bio njegov nadređeni, inspektor Martin
Flint. č ekajući izjavu.
"Čuo sam da luka Vancouver ima ogroman rendgenski uređaj koji koriste za pregled kontejnera
koji svakodnevno dolaze", rekao je Holgersen, bacajući pepeo
na tlo. “Ali oni skeniraju samo tri do č etiri posto onih koji se smatraju visokorizič nim. Oč ito
carinici odluč uju koje će skenirati iz informacija koje dobiju prije nego što im brodovi uđu—
ciljaju samo brodove za inspekciju za koje je prijavljeno da su imali neuobič ajene aktivnosti
na brodu. Kako oni dolaze do tih informacija, pitam vas? Sranje prolazi kroz te luke svaki dan.”
Podigao je pogled na zatvorske tornjeve u stilu zamka i nazubljene zidove i kimnuo prema proč
elju povijesnog zatvora.
“Izgleda kao srednjovjekovni dvorac, zar ne? Iznutra to nikad ne bih rekao. Popravni služ benik
mi je rekao da ovo mjesto zovu 'Wilkie' jer je na Wilkinson Roadu. Djeluje više od stotinu
godina. Je li nekoć bila Provincijska mentalna bolnica Colquitz za lude kriminalce.” Zamahao je
prstima u blizini sljepooč nice. "Ludnica."
"Gledaj, uč ini mi uslugu", rekao je Maddocks, dosegnuvši granice svog strpljenja. Zakopao je
vlastiti dž ep i izvukao ključ eve. Pruž io ih je Holgersenu. “Idi naprijed do vozila. Mož eš voziti.
Naći ćemo se tamo—samo trebam osobno nazvati. I zabranjeno pušenje u autu.”
Holgersen je pogledao ključ eve, a zatim ponovno u Maddocksove oč i. "Pallorino?"
"Koji dio o 'osobnom' nisi č uo, Holgersen?"
Napola je slegnuo ramenima i još jednom brzo povukao prije nego što je ugasio cigaretu o petu
cipele. Bacio je opušak u vrećicu koja mu je izvukla iz
dž epa. "Dakle, kada će biti donesena odluka IIO?" rekao je, zatvarajući vrećicu i vraćajući je u
dž ep.
"Nema pojma."
"Pallorino još ništa ne zna?"
"Nije da ja znam. Sad idi”, rekao je Maddocks.
Holgersen je još jedan trenutak promatrao Maddocksa. Zatim je zgrabio ključ eve i odjurio niza
stube, njegova velika stopala bila su iznenađujuće okretna. Podigao je ovratnik svoje tamnosive
jakne, zavukao ruke duboko u
dž epove i zavalio se na kišu. Kad je bio izvan dometa uha, Maddocks je nazvao Angie.
Tiho je opsovao kad je još jednom dobio njezinu govornu poštu - pokušao ju je nazvati prije
intervjua s Camusom. Ostavio je poruku.
“Angie. Ovdje se igramo telefonske oznake—morali smo hitno otići do regionalne kazneno-
popravne ustanove.” Suzdrž ao se da spomene zašto je došao. Ili s kim. Njegova tekuća istraga s
Holgersenom —njezinim mlađim partnerom iz seksualnih zloč ina —bit će minsko polje
osobnog sukoba između njega i nje dok su nastavili napredovati.
“Upravo se vraćam u Vic, ali mož da kasnim na naše 7:30. Ako stigneš prije mene, popij nešto
na moj rač un, molim te. Doći ću č im budem mogao.”
Prekinuo je poziv i krenuo prema svojoj Impali. Holgersen je bio za volanom, motor se grijao,
grijač je radio. Jack-O je drijemao na svom tepihu od ovč je kož e na straž njem sjedalu. Brass se
dosad nije ž alio što Maddocks dovodi psa na posao. Suoč io bi se s tim kad bi se dogodilo. Dok
su se spuštali niz poluotok, kiša je padala jač e. Maddocksove
su se misli okrenule Angie i IIO presudi - i tome što bi to moglo uč initi njihovoj novoj vezi.
Nemir mu je prodirao duboko i hladno u ž eludac.
POGLAVLJE 9
Marge Buchanan, sindikalna predstavnica, č ekala je Angie pokraj vrata MVPD postaje, ispod
krova, zaštićena od kiše, odmah iza izrezbarenog totemskog stupa koji je služ io kao simbolič ni
potporni stup.
"Hvala što ste došli", kratko je rekla Angie prolazeći pored ž ene. Naglo je otvorila staklena
vrata. Nije bila dorasla da sada pogleda Buchanana u oč i - ovu ž enu koja je tako velikodušno i
paž ljivo pratila nju tijekom poč etnog IIO ispitivanja, koja ju je savjetovala da ne koristi svoje
pravo na šutnju u ovom sluč aju, koja joj je pomogla s odvjetnikom. Angie sada nije bila toliko
sigurna da je ispravan potez to što nije iskoristila svoje pravo na šutnju. Budući da je
odgovarajući na pitanja razotkrila č injenicu da je imala neku vrstu nesvjestice tijekom nasilnog
pucanja u Spencera Addamsa —nije se mogla sjetiti da je toliko puta pucala iz svog oruž ja, niti
zašto je to uč inila. Sve č ega se mogla sjetiti bilo je da je vidjela onu malu ruž ič astu aureolu iza
Addamsa - onu blistavu malu duhovitu djevojč icu u ruž ič astoj haljini koju je halucinirala. I
pukla je. Sve što je ž eljela uč initi bilo je odvesti dijete duha od Addamsa. Spasi je. Naravno da
taj dio nije priznala . Samo je rekla istraž iteljima IIO-a da se ne mož e sjetiti da je ispalila ijedan
hitac nakon prvog. Ili su povjerovali u to, ili su mož da zaključ ili da laž e. Nijedna opcija nije
bila dobra.
Angie je drž ala otvorena vrata predstavniku, i dalje ne uspostavljajući kontakt oč ima. Starija je
ž ena ušla u zgradu i zaustavila se ispred Angie, konač no prisilivši Angie da joj pogleda u lice.
“Znam da je ovo teško. Ima li pitanja prije nego što krenemo gore?" rekao je Buchanan.
"Vjerojatno poslije", rekla je Angie. "Ovisno o odluci." Njezin je plan bio č uti Veddera, reci
malo. I baviti se č injenicama kad ih je imala.
Starija je ž ena uspjela drž ati korak s Angienim odsječ enim korakom Angie je vodila gore do
Vedderova ureda koji je gledao na
zatvori za seksualne zloč ine i njezin vlastiti stol. Dok su odlazili, Angie je osjetila dašak
ž enina laka za kosu - njezina frizura bila je prič vršćena č vrstom č elič nosivom kacigom oko
glave. Buchanan je svojedobno bio policajac. Je li to ono što bi Angie rekla o sebi? Nekad sam
bio policajac. . .
Kad su se popeli na kat, Angie je brzim korakom prošla pokraj bullpen-a, uspravne kraljež nice,
podignute brade. Odjenula je crni kož ni blejzer na uske crne traperice. Nosila je svoje najbolje č
izme, koje su imale malu petu. Kosa oprana i zaglađena niz leđa. Znala je da izgleda najbolje što
mož e. Mož da je gubitnica, ali se neće tako odijevati.
Dundurn i Smith bili su za svojim stolovima. Posljednjih šest godina Angie je bila jedna od
šesnaest detektiva u seksualnim zloč inima. Bili su podijeljeni u timove od po č etiri. Ona i
Holgersen bili su jedan tim u njezinoj č etveroč lanoj jedinici.
Dundurn i Smith bili su drugi par. Uz č asnika za obuku, ViCLAS koordinatora, analitič ara i dva
projektna pomoćnika, svi su radili pod vodstvom narednika Matta Veddera.
Smith je podigao pogled sa svojih papira dok je prolazila. Iznenađenje se prorezalo njegovim
crtama lica. "Pallorino?" Poč eo se dizati na noge. Dundurn je podigao pogled sa svoje
papirologije, a njegov ruž ni smeđi sako visio je na stolcu iza njega. Angie je osjetila stezanje u
grlu - nije mislila da će dož ivjeti dan kada će joj nedostajati ta dva seronje i ta smrdljiva
Dundurnova jakna. Kratko im je kimnula, popravila rub sakoa i nastavila. Pokucala je na
Vedderova staklena vrata. Imao je spuštene rolete. Nije dobro.
"Unesi!" zač uo se njegov glas.
Angie se pripremila, a zatim otvorila vrata. Vedder je sjedio iza njegova
radni stol. S njegove lijeve strane sjedio je inspektor Martin Flint.
"Gospodine, inspektore", rekla je. "Poznajete Marge Buchanan?"
Kimnuli su u znak pozdrava, a Vedder je pokazao prema dvije slobodne stolice ispred svog stola.
"Sjednite."
Angie je susrela Vedderov pogled prije nego što je to uč inila. Bili su bezizraž ajni. Njegove crte
su ravne. Nije dobro. Stvarno nije dobro. Polako se spustila u stolicu. Buchanan je sjela na
preostali stolac.
"Kako si, Pallorino?" rekao je Vedder.
Spustila je pogled na njegovu ruku. Lež ao je ravno na nekim mapama. Prepoznala je IIO logo na
najvišem.
"Čeka se odluka." Podigla je bradu prema fasciklima. "Ako mož emo prijeći na stvar, gospodine
- koja je posljednja riječ IIO-a?" Osjecala se
intenzivno ju je Flint promatrao, ali je odbila pogledati u njegovu smjeru. To je bilo to - mogla je
to osjetiti. Gusto u zraku. Kraj.
“Za zapisnik,” rekao je Vedder, “svrha IIO istrage bila je utvrditi je li predmetni č asnik
- a to ste vi, Pallorino - koji se u ovom izvješću naziva SO, mož da poč inio bilo kakav prekršaj
tijekom smrtonosne pucnjave pogođena osoba - Spencer Addams, nazvan AP u izvješću - u
ponedjeljak, osamnaestog prosinca, u planinskoj divljini zapadno od starog ž eljeznič kog mosta
preko Skookum Gorgea. Napravio sam kopije presude i za tebe i za Buchanana.”
Gurnuo je dva spisa preko svog stola. Buchanan je posegnuo za njezinom. Angie je samo bijesno
gledala u naslovnicu vlastitog primjerka, a lice joj se už arilo.
"Kao što znate, ovo će izvješće biti objavljeno na web stranici IIO-a i bit će dostupno medijima."
Krv joj je poč ela bujati u ušima. Zavrtjelo joj se u glavi. Nije mogla mirno sjediti. Morala je
otići odavde, stat. Proč istila je grlo. "Zaključ ak, gospodine —mož ete li mi, molim vas, dati
zaključ ci?"
Izdrž ao je njezin pogled. “Na temelju pregleda svih dokaza prikupljenih tijekom istrage i na
temelju zakona koji se primjenjuje, glavni civilni direktor IIO-a utvrdio je da postoje znač ajna
pitanja i zabrinutosti u vezi s taktikom SO-a, prvenstveno u vezi s izravno nepoštivanje naredbi
nadređenih, prekomjerna uporaba sile, zabrinjavajuća praznina u pamćenju i ono što je utvrđeno
kao vjerojatni dokaz bijesa ili u najmanju ruku gubitka profesionalne kontrole.” Vedder je
nastavio drž ati Angien pogled. “Obdukcija AP-a i balistič ki rezultati s mjesta događaja u skladu
su s tvrdnjom da je SO ispalio osam metaka u Addamsovo lice, prsa i vrat. Osim jednog metka
za koji se smatra da je ispaljen s udaljenosti od oko dvadeset stopa i drugog s oko šest stopa, svi
ostali su ispaljeni u AP iz neposredne blizine dok je on lež ao potrbuške na zemlji.”
Angie je progutala, ali je odbila trepnuti. Graška znoja biserna
između njezinih grudi i poč eo se spuštati ispod naramenice grudnjaka.
"Međutim, s obzirom na hitne okolnosti, CCD vjeruje da se ne mož e reći da se vaši propusti
penju do takve razine da je opravdano razmatranje kaznenih prijava."
Olakšanje ju je tako snaž no udarilo u prsnu kost da joj je uskratilo disanje. Ona bacio brzi
pogled na Buchanana, koji se blago nasmiješio i kimnuo.
Vedder nije izgledao impresionirano. Kao ni Flint. Imala je sreće i znala je to.
“Međutim,” nastavio je Vedder, “nakon dodatnog MVPD pregleda incidenta, kako zahtijeva
Zakon o policiji, odjel je utvrdio da je došlo do teškog kršenja protokola odjela, a to ide na
povijesni obrazac neposlušnog ponašanja. Ostaje zabrinutost zbog vašeg psihološkog stanja,
osobito nakon što ste prošlog ljeta izgubili partnera i niste se obratili potrebnom savjetovanju.”
Vedder se promeškoljio na stolcu. “Odluč eno je da će stegovni postupak uključ ivati
dvanaestomjeseč no razdoblje probnog rada u kojem ćete raditi kao uniformirani služ benik na
administrativnoj poziciji koja ne zahtijeva nošenje služ benog oruž ja. Nudimo vam mjesto služ
benika za društvene mrež e unutar odjela za zajednicu i odnose s javnošću uz platni razred koji
odgovara radnom mjestu. Policajka koja je trenutač no na toj poziciji bit će odsutna dvanaest
mjeseci na porodiljnom dopustu poč evši od sljedećeg tjedna - razriješit ćete je za to razdoblje od
sutra."
Angieno se grlo stisnulo u sebi. Trepnula je. "Ozbiljno?" . . . ne mož e biti
“Ovo je bilo vrlo ozbiljno kršenje protokola, detektive Pallorino. Tijekom našeg internog
pregleda, nekoliko služ benika izrazilo je zabrinutost zbog potencijalnog partnerstva s vama.
Pogotovo nakon što je pucnjava na Spencera Addamsa bila tako blizu smrti vašeg prethodnog
partnera.”
"Oslobođen sam u toj istrazi."
“Jedna istraga previše. Također ćete se javiti ovlaštenom policijskom psihologu radi psihološke
procjene i slijediti preporuč eni tijek terapije. Pohađat ćete teč ajeve upravljanja ljutnjom u
odjelu, kao i niz radionica osmišljenih za izgradnju boljih timskih igrač a.” Gurnuo je MVPD
dosje prema njoj, a kopiju prema Buchananu. "Na kraju dvanaestomjeseč nog probnog roka
provest će se još jedna interna procjena."
“Nakon č ega se mogu vratiti seksualnim zloč inima?”
“Nema garancije. To će ovisiti o ponašanju tijekom vaše probne kazne.” Angien vid se suzio.
Krv joj je glasno buč ala u ušima.
Buchanan se nagnuo naprijed. “Detektivka Pallorino ima godišnji odmor i
bolovanje zbog tog iznosa za razdoblje od tri mjeseca prema njezinoj trenutnoj plaći —”
Vedder se ubacio. “Ako sada odluč i uzeti ta tri mjeseca, sat će poč eti otkucavati njezin
dvanaestomjeseč ni uvjetni rok tek kad ona
vraća.” Stanka. “Odjel za odnose s javnošću imat će spreman stol za tebe da se odmah sutra
javiš, Pallorino. To je pozicija od 9:00 do 17:00 sati. Poč etak će sutra biti u 11:00 jer će
policajac Pepper, kojeg ćete zamijeniti, biti dostupan od tog vremena nadalje da vam pokaž e už
ad. Prije toga ima školsku prezentaciju.”
Tišina. Atmosfera u zatvorenom uredu postajala je sve gušća.
Angie je zurila u Veddera.
Prije dva tjedna jurila je na veliko unapređenje u elitni odjel za ubojstva sastavljen isključ ivo od
muškaraca. Bila je tako prokleto blizu.
Školske prezentacije?
Uniforma?
Bez služ benog oruž ja?
Nikada nije bila tako nisko na totemu. Ikad. Jebeni društveni mediji? Mora da se šališ. Bilo je
poniž avajuće. To č ak nije ni bila opcija - sve što ju je definiralo bilo je to što je detektivka. U
radu velikih zloč ina. Zbog toga je ustajala ujutro - kako je ustajala ujutro. Mogli su je i otpustiti.
Sretan usrani laž ni rođendan, Angie.

POGLAVLJE 10
“Hej, bilo je krajnje vrijeme da konač no prođem. Kako je slavljenica? Jeste li dobili moje ostale
poruke?”
Maddocks.
Angie je č vršće stisnula ruku oko mobitela. Bilo je 19:52
Sjedila je ovdje za šankom u King's Headu i pila martini od 7:25. Podigla je č ašu i otpila gutljaj.
"Još kasnije ćeš mi reći da bjež iš, zar ne?"
“Jako mi je ž ao, ali...”
“Ali nešto je iskrsnulo? Sluč aj?"
“To je velika stvar. Imamo veliku br —”
“Da, napredak. Shvaćam, Maddocks.” Pozornost joj je usmjerila na uski prozor koji je gledao na
mrač no parkiralište. Odabrala je ovaj stolac kako bi mogla paziti na Nissan sa svojim kutijama
unutra. Nije vjerojatno da će netko provaliti i ukrasti njezine hladne dosjee, ali je svejedno imala
zaštitnič ki nagon da ih č uva. Malo je jedva č ekala da dođe Maddocks - da mu kaž e za
Veddera, njezinu uvjetnu kaznu. Njezino putovanje u Vancouver. Njezin veliki prekid s hladnim
spisima.
Maddocks je bio jedina osoba kojoj se u ovom trenutku mogla istinski povjeriti. Dokazao je da
mu mož e vjerovati. Čuvao joj je leđa, a ona njegova.
"Pa što misliš koliko dugo ćeš biti?" Pokušala je prikriti svoje razoč aranje iz glasa.
“Još pola sata max. Mož ete li prič ekati, molim vas? Jesi li na piću?"
Iritacija, ljutnja, ljutnja, povrijeđenost, sve je to iznenada prostrujalo kroz nju u jednom snaž
nom, nekontroliranom valu. "Gledaj", rekla je hladnokrvno, "mislim da ovo neće uspjeti,
Maddocks."
Oklijevao je zbog oštre promjene njezina tona. "Ne misliš što će upaliti?"
"Več era. Ovaj . . . ova stvar između nas.”
“Opa, Angie, odmakni se - stani tu. Što se događa?" A
pauza. “Sranje, to je IIO odluka, zar ne? Je li stiglo?"
Duboko je udahnula i podigla pogled prema teškim ploč ama na stropu bara, iznenada se boreći
da uspostavi kontrolu. "Da", rekla je tiho.
Otkucaj tišine. "I?"
“I ništa. Prič at ćemo kasnije, kad budeš imao vremena. Sad ću poklopiti, popiti piće i otići kući.”
“Dolazim k tebi, nakon...”
"Ne. nemoj Molim." Prekinula je poziv i na trenutak sjedila drž eći svoj telefon. Njezina vlastita
slika zurila je u nju iz zrcala iza redova boca preko šanka. Mogla je vidjeti duboke modrice od
umora razmazane ispod njezinih oč iju, nadoknađujući smrtno blijed, mršav ten. Zacijelo je
smršavjela više nego što je mislila u proteklih nekoliko tjedana.
Kosa joj je visjela do ramena, usne obojene u tamno crveno, za Maddocksovo dobro. Za prigodu
njezine rođendanske več ere. Potrudila se, ali sve što je postigla bilo je "ukleto".
Tko si ti, lice u ogledalu?
Pala joj je na pamet stara rima.
Slomljeno lice u
ogledalu, ti si
moja sramota. . . grješnik
...
Opsovala je u sebi. Nije mogla ovo uč initi. Nije mogla sjediti godinu dana za stolom, radeći
posao poč etnice, drž eći predavanja u slušaonicama punim dosadnih tinejdž era ili
osnovnoškolske djece, kad je imala priznatu vještinu i iskustvo u
istraž ivanju seksualnih zloč ina i, u novije vrijeme, u radu s serija povezanih ubojstava visokog
profila. Pomogla je zaustaviti serijskog ubojicu. Tweetanje? Facebookanje? Izrađujete postove za
blog Dan u ž ivotu policajca ? Da, to je bilo traž enje pravde. To je bilo korištenje njezinih
vještina.
Izdrž ati kaznu nije bilo ni jamstvo da će ponovno zauzeti svoju poziciju u seksualnim zloč
inima.
Ali ako to ne uč ini - ako da otkaz u MVPD-u prije nego što proguta svojih dvanaest mjeseci
discipline - nikada neće dobiti preporuku. Nikad više ne bi radila kao detektivka.
Odbacila je talog martinija.
"Još?"
Pogled joj je dobacio do barmena. Imao je mož da trideset godina, oč i od tekućeg opsidijana i
gusto obrubljene. Gusta, tamna, rašč upana kosa. Kož a maslinastog tona, glatka. Mršav i
mišićav na nač in triatlonca. Jebeno, odjednom je pomislila. I bilo joj je vruće. Drž ala ga je oč
ima i njež no vrtjela stapku č aše za martini u ruci.
"Tko pita?" rekla je.
Prič ekao je trenutak, ne prekidajući kontakt oč ima. "Antonio." Tiho je frknula. "Naravno.
Antonio. Da, molim, još jedan.” "Isti?"
"Da - martini, prljavo."
"Tež ak dan?" rekao je, uzimajući njezinu praznu č ašu iz njezine ruke, dopuštajući straž njim
stranama svojih prstiju da okrznu njezinu kož u. Kontakt joj je izbacio pucketanje elektriciteta u
ruku, i bilo je lijepo. Zamišljala je kako bi mogao izgledati gol i privezan za krevet s ukoč enim
lisicama. Kako bi mogla prekriti njegovu erekciju kondomom. Otvori joj bedra. Spustite se na
njega. Ljuljajte zdjelicu, isprva njež no Srce . . .
joj je brž e kucalo. Vrućina joj je jurnula u prepone.
Onaj stari poriv da udari palicu uvukao se nisko u njezin trbuh i zario joj kandž e duboko u grlo.
Dobra, zatupljujuća, anonimna ševa - to je ono što joj je sada trebalo. Bolje od pića. Bolje od
koka-kole. Bolje od droge.
“Moglo bi se reći da je bilo grubo”, rekla je.
"Mogu li ja nešto uč initi?"
Dovraga da. "Piće."
"Vraćam se odmah."
Antonio je na izrazito lež eran nač in odšetao do drugog kraja bara, gdje joj je poč eo spremati
piće. Promatrala je njegove glutealne mišiće kako se pomič u ispod tkanine krojenih crnih hlač a.
Ništa poput orgazma da skrene misli s stvari.
Angie se prisilila da prekine pogled. Znala je kakva je njezina fizič ka reakcija. Ovisnost. bijeg.
Nač in umrtvljivanja drugih osjećaja.
Odlazak u Foxy, klub za zabavu odraslih na autocesti izvan grada, bio je njezin mehanizam za
suoč avanje godinama. Mjesto gdje se mož ete ispuhati. svi
glavni kriminalistič ki policajci imali su nač ina za to. Foxy je bio njezin - lovište gdje je mogla
pronaći anonimnu metu, predlož iti ga, vezati ga za krevet u susjednom motelu i pojebati ga bez
razmjene imena ili brojeva. Bez obaveze. I otišla bi prije nego što bi on uspio už ivati u njoj
zauzvrat. Snaga, da, ali pa što? Imala je posla s muškarcima koji su iskorištavali ž ene svaki dan
njezina ž ivota, pa je to bio njezin nač in da vrati kontrolu. Angie je postajala sve ovisnija o
ovom fiksu, latentnoj opasnosti, okusu fizič ke i emocionalne snage.
Sve do Maddocsa.
Sve do sluč aja Spencer Addams.
Antonio je stavio njezino svjež e piće na podmetač ispred nje.
"Hvala", rekla je Angie, ovaj put izbjegavajući njegov pogled, umjesto toga skrećući pozornost
na utakmicu hokeja na ledu koja se igrala na velikom ekranu televizora iznad šanka. Snaž no je
otpila gutljaj martinija i usredotoč ila se na toplu opekotinu od alkohola koja joj je bujala kroz
prsa, pa je duboko udahnula.
Hokejaška utakmica je završila, a kanal je prešao na vijesti u 20:00. Slika male, prljave,
blijedoljubič aste tenisice odjednom je ispunila zaslon. Angie je umirila svoju č ašu u zraku.
Tekst na dnu ekrana je glasio, JOŠ JEDNO RASMARANJENO STOPALO JE OPRANO U
SALIŠKOM MORE.
Kamera je presjekla mladu ž enu lijepog, okruglog lica, plavih oč iju, kratke plave kose koju
vijori vjetar. Ženin nos i obrazi bili su ruž ič asti, a njezina plava jakna svjetlucala je od kiše. Iza
nje se nebo strmilo izranjavano i nisko iznad maglovitog sivog oceana. Stajala je na crnkastom
pijesku koji je bio glatko isklesan od nadolazeće plime i drž ala povodac s malim bijelim psom
prič vršćenim za kraj. Plavokosa ž ena je pokazala na hrpu kamenja u blizini vodene linije gdje je
hrpa morske trave lež ala u spletu. Kad se okrenula, Angie je vidjela da je ž ena trudna.
Polako je spustila piće na pult.
Vidio sam to danas. Vidio sam ih kako snimaju dok sam bio u postavi trajekta i razgovarao s
Vedderom.
Dva sredovječ na muškarca popela su se na slobodne stolice pokraj Angie. Jedva ih je

registrirala.
"Čovječ e, pogledaj to", rekao je jedan muž jak drugom. “Čudno sranje, to
lebdeća stopala. Što je to sada, sedamnaest u zadnjih deset godina?”
"Ali to je samo dječ ja tenisica", rekao je drugi muškarac. “Cipelica za malu djevojč icu. Sva ta
druga plutajuća stopala bila su velič ine za odrasle.” Muškarac se nagnuo preko šanka i pozvao
Antonija. "Joj, mož eš li malo pojač ati te TV vijesti?"
Antonio je pojač ao zvuk. Angie je zurila, opč injena malim visokim trkač em koji je ponovno
ispunio ekran. Žuto-bijela masa ugnijezdila se unutar cipele. Nešto mrač no i neartikulirano poč
elo se razvijati u srž i njezina tijela. U njoj je porasla tjeskoba.
Kamera se vratila na plaž u, ovaj put na novinara. Tamne vitice kose preletjele su
ž enino lice dok je govorila u svoj mikrofon. “Misterij star desetljeće ponovno je rasplamsao u
ponedjeljak kada je ostatke još jednog odvojenog ljudskog stopala, još uvijek u cipeli, izbacilo na
plaž u nasipa na trajektnom pristaništu Tsawwassen, što ga č ini osamnaestim raskomadanim
stopalom pronađenim duž plaž a u Britanskoj Kolumbiji. i drž avi Washington od 2007. Cipele
koje sadrž e jezivi sadrž aj ispirale su se poput komadića oceanskog detritusa, a pronađene su
među komadićima pjene, omotima slatkiša, školjkama, kamenju ili nakupinama morske trave.
Betsy Champlain bila je na plaž i sa svojom djecom na Novu godinu kada je otkrila jezivo
otkriće.”
Novinar se okrenuo prema trudnoj plavuši. “Gđa. Champlaine, mož ete li nam reći kako ste
pronašli raskomadano stopalo?"
“Moje dvoje djece i ja bili smo u postavi trajekta i vraćali smo se kući na otok. Bilo je jako
prometno, č ekalo se nekoliko jedrenja. Našem psu, Chloe, trebao je odmor u kupaonici, pa smo
je doveli na plaž u, gdje se otrgla od mog sina. Našli smo Chloe tamo kod onih stijena s neč im u
ustima.”
"Cipela?"
Osjećaji su iskrivili lice plave ž ene. Izbjegavala je pogled kamere gledajući u pijesak. "Činilo se
tako malim", rekla je tiho. “Tako sam, samo lež im na plaž i. Samo dječ ja cipela —iste velič ine
kao moja kćer. Ta djevojč ica je – bila je – vjerojatno iste dobi kao moje dijete.”
"Koliko je stara vaša kći, gospođo Champlain?"
"Ima tri godine."
Angie je progutala. Muškarac koji je sjedio najbliž e njoj tiho je opsovao. "Samo
dijete", rekao je ponovno. “Kako dijete izgubi nogu? Što se, dovraga, dogodilo s ostatkom nje?”
Kamera se vratila na krupni plan reportera. “Glasnogovornica RCMP-a, policajka Annie

Lamarre potvrdila je da je marka cipela ROOAirPocket, velič ina devet za djevojč ice, lijevo
stopalo, i da, sadrž i nešto što izgleda kao ostaci dječ jeg stopala. Lamarre je rekao otkriće
je poslan u mrtvozornič ku služ bu BC na daljnji pregled. Mrtvozornič ka služ ba je odbila

komentar, rekavši samo da je sluč aj pod istragom. CBC je, međutim, doznao da je ovaj model
ROOAirPocket visokog krova proizveden samo između 1984. i 1986., nakon č ega je ukinut i
zamijenjen ROOAir- Liftom.”
Slika cipele ponovno je ispunila ekran. U Angien trbuhu pojavila se neobjašnjiva muč nina. Glas
novinara govorio je preko slike. “U BC je za nekoliko do sada pronađenih raskomadanih stopala
identificirano da su
pripadala osobama s mentalnim bolestima koje su vjerojatno skoč ile s jednog od mnogih
mostova u tom područ ju. Tri su stopala povezana s pojedincima koji su vjerojatno umrli
prirodnom smrću. Predlož ene su i druge teorije—neki misle da su cipele plutale preko Pacifika
od azijskog tsunamija ili da su donijele od jednog od nekoliko padova malih aviona u
Unutarnjem prolazu. Drugi su predlož ili nešto podlije - serijskog ubojicu. Ono što je neobič no,
bez obzira na teorije, jest to da se nijedan drugi dio tijela nikada nije pojavio na površini koji bi
odgovarao stopalima.” Zastala je. Kamera se iznenada vratila na njezino lice. "A ovaj nedavni
jezivi dar s mora - otkriće cipelice ove male djevojč ice proizvedene prije više od trideset godina
- nije baš poput ostalih."
Angie se osvrnula po pubu. Unutrašnjost kao da je postala tamnija. Hladnije. Osjećala se kao da
je netko promatra, ali nitko nije gledao u nju. Ipak, osjećaj približ avanja stvari koji ju je
opsjedao u nizu trajekta jač ao je stisak. Vani je puhao vjetar, kiša koja je pljuštala po staklenim
prozorima.
POGLAVLJE 11
Sjedi za svojim metalnim stolom i piše pismo. Na polici s njegove lijeve strane nalazi se mali
televizor. Gleda se na lokalnom CBC kanalu koji emitira hokejašku utakmicu Canucks–Oilers.
Čeka vijesti. Ranije je pojeo pristojnu več eru u kafeteriji. Sada je uobič ajeno vrijeme tijekom
kojeg voli voditi svoju korespondenciju, starinski, s olovkom i papirom dok sluša—i povremeno
baca pogled na—dnevne vijesti na televiziji. Rutina. Poč elo mu se sviđati. Rutina je ž ivot.
Navike su ono što č ini
č ovjeka. Ako svlada svoje navike, svladava i kontrolu. To mu daje moć. Ljudi krivo
shvaćaju moć. Prava moć je biti u miru sa samim sobom i ž ivjeti u trenutku - ne biti pod
utjecajem struja i postupaka drugih. Nakon što njegova korespondencija bude gotova, on će
napraviti zgibove.
Najdraž a moja Mila,
piše.
Je li moj dar stigao na vrijeme za Olivijin rođendan? Zamolio sam tvoju majku da to naruč i s
dovoljno slobodnog vremena i da vas oboje iznenadi tog dana. Javi mi što prije da li se sviđa
Oliviji. Mož da bi mi mogao poslati fotografiju Livvy s njezinim darom?
Zastaje, gleda u svoj mali prozor. Vani je mrak. pada kiša. Pita se je li zrak hladan.
Nadam se da bi moglo doći
'
rođendanska zabava sljedeće godine. To
osobno do Livvy. Želim vjerovati da će to biti moguće. Moje sljedeće roč ište je za pet dana.
Utorak. Zakazano je prije ruč ka, što statistič ki znač i da bih ovaj put mogao imati bolje šanse.
Misli onda na mene, molim te. Pož eli mi sreću. Ja sam promijenjen č ovjek, Mila, i to ću im
pokazati. I kada-
“Još jedno raskomadano stopalo naplavilo je Salish more. . .”
Pogled mu strijelja prema TV-u na zvuk glasa voditelja vijesti. On zuri dok slika prljave visoke
tenisice ispunjava zaslon. Blijedo lila.
Mali. Nešto voštano i sivo-ž uto unutar tenisice. Led mu ulazi u prsa. Ispusti olovku, zgrabi
daljinski i pojač a glasnoću. Sluša novinara na plaž i kako preprič ava kako su cipele za djevojč
ice velič ine devet pronađene na nasipu na plaž i trajektnog terminala Tsawwassen. Usta mu se
osuše kao piljevina.
“Međutim, CBC je doznao da je ovaj određeni model ROOAirPocket visokih tovara proizveden
samo između 1984. i 1986. godine. . .”
Slike, zvukovi, poč inju se zamagljivati. Snaž no trepće dok se kamera vraća na novinara, a on se
bori progutati dok ga sjećanje prož ima.
Mala stopala trč e. Bljeskovi ruž ič aste, ljubič aste. . . na tamnozelenoj travi. Lokve svjetla,
rijetki valovi smijeha. . . raspjevana dječ ja pjesmica.
Vrišti. Krv posvuda. Lonci za rakove.
Riba koja jede meso. . .
Vrijeme se rastež e poput elastike. Više ne č uje zvuk televizora. Sve što mož e vidjeti u svom
umu - kao da je spaljen u negativu na svojoj mrež nici - su djetetove oč i, jasne i sive, okrugle i
sjajne od krajnjeg oduševljenja dok otvara kutiju i otkriva cipele - novi par blijedoljubič astih
ROOAirPockets, ugnijež đen u kutiju s mekim papirom.
Ne, ovo ne mož e biti. Nije moguće. Ne nakon svih tih godina. Ne neposredno prije
mog saslušanja za uvjetnu. To je sluč ajnost. Mora biti . . .

Vijesti nastavljaju na č lanak o prosvjedu u šatorskom gradu u centru Vancouvera. Ustaje, odlazi
do lavora, otvara slavinu. Pušta vruću vodu dok ne zapeč e. On pere lice, rukama brutalno trlja
kož u, a oštri zatvorski sapun peč e mu oč i. Isključ uje vodu i podupire ruke s obje strane
umivaonika. Polako podiž e pogled u nelomljivo ogledalo prič vršćeno za zid. Lice mu uzvraća
pogled. Nije njegov.
Ne lice koje poznaje kad pomisli na sebe. Ovaj č ovjek u ogledalu ima blijed i bolestan ten
naspram njegove zatvorske košulje. Oč i su naborane, a kapci spušteni na rubovima s mlohavom
kož om. Ali te oč i još uvijek vide stvari iz nekog davnog vremena. I upravo sada vide tamnu
sjenu koja vreba iza č ovjeka koji stoji ispred ogledala. Sjena, č ini se, kojoj ne mož e pobjeći niti
nadž ivjeti. Koliko god se trudio.
Nije nista. Smiri se. Ništa mi ne znač i . To je samo sluč ajnost.

POGLAVLJE 12
Angie je nekoliko puta izletjela iz svog automobila u podzemnoj garaž i, noseći svoje kutije s
dokumentima i potrepštine koje je kupila na putu kući u svoj stan na gornjem katu. Kad je ušla
unutra s posljednjim teretom,
nogom je zatvorila vrata za sobom i spustila drugu kutiju sa spisima na pod
pokraj prve, trznuvši se dok su se mišići njezine ozlijeđene ruke bunili.
Protrljala je ruku dok je zurila u kutije.
KUTIJA 01 JANE DOE SAINT PETERS
#930155697–2 KUTIJA 02 JANE DOE SAINT
PETERS #930155697–2 Dopustila je sebi da se osjeća uzbuđeno dok
je zaključ avala vrata i skidala kišnu jaknu. Radije bi se usredotoč ila na svoj hladni sluč aj nego
na donošenje odluka o tome hoće li ili neće iskopati svoju uniformu i sutra se javiti MVPD-ovom
stolu za društvene mrež e. To je također spriječ ilo njezine misli da odlutaju na Antonija iza
šanka ili da ne ode u klub. Ili mrzovoljno razmišljanje o svom neuspjelom rođendanskom spoju s
Maddocksom i o tome što joj je to znač ilo, i ž eli li se boriti da veza s njim uspije.
Nakon što je skinula kaput i č izme, upalila je sva svjetla u svom malom stanu i upalila plinsku
vatru. Presvukla se u tople tajice i navukla dž emper od flisa, debele č arape i svoje uggice.
Unatoč tome, č inilo se da joj hladnoća ostaje u kostima, kao da je vlaž na hladnoća ispuzala iz
sjena njezine prošlosti u bolnici juč er i zarila se u njezinu srž , i neće nestati dok ne nađe
odgovore.
Nakon što je obrisala svoj stol u blagovaonici sredstvom za č išćenje izbjeljivač em, Angie je
prekrila površinu pokrovom od č vrste plastič ne folije - uzela je smotuljak u ž eljezariji zajedno
s melaminskim ploč ama
dimenzija 4 x 4 stope, pištolj za ljepilo i paket flomastera u boji. U idealnom sluč aju,
kutije sa spisima treba otvoriti u laboratoriju ili u slič nom sterilnom okruž enju u sluč aju da
sadrž e biološke dokaze koji su još održ ivi.
Treba se pridrž avati odgovarajućih postupaka za rukovanje dokazima. Ali lanac nadzora je
odavno prekinut. Arnold Voight je, prema riječ ima njegove udovice, otvarao kutije u više
navrata u svom domu. On ili njegovi prež ivjeli č lanovi obitelji mogli su unijeti bilo koji broj
kontaminanata. Kutije su također bile pohranjene u podrumu, koji je mogao biti vlaž an. Pa
kakav god dokaz ove kutije sadrž avale,
malo je vjerojatno da će biti prihvatljiv na sudu.
Međutim, ako otkrije dokaz koji bi se mogao ponovno testirati, to bi je moglo usmjeriti prema
novim tragovima, neč emu što bi se moglo upotrijebiti na sudu. I da, ovdje je razmišljala kao
policajac - ne samo da je ž eljela odgovore, nego je
ž eljela i zakonsku odmazdu. Nepravda je uč injena toj maloj Jane Doe - njoj samoj. Muškarci s
oruž jem jurili su mladu ž enu duge tamne kose preko ulice u snijegu - ž enu koja bi joj mogla
biti majka. Lice Jane Doe bilo je razrezano, krv posvuda, mrlje od sperme na dž emperu
ostavljenom s djetetom. Čuli su se pucnji. Svjedoci su č uli škripu guma, vjerojatno iz kombija
koji je pobjegao s mjesta događaja sa
ž enom koja je bila zatoč ena. Ili mrtav.
Ako je Angie mogla izvući ikakvu utjehu iz onoga što je dosad saznala, č ini se da je tamnokosa
mlada ž ena oč ajnič ki pokušavala spasiti dijete. Ženi je bilo stalo.
Angie nije bila napuštena - bila je zaštićena od zla
muškarci.
Nakon što je plastič na folija prič vršćena oko nogu stola, odmaknula se i pogledala svoj rad.
Njezina soba za incidente poprimala je oblik.
Podignula je kutije s mjesta na vratima i stavila ih na pripremljenu površinu stola. Kutije na

mjestu, nastavila je ogoljavati jedan zid u svojoj dnevnoj sobi od uokvirenih fotografija i slike.
Radeći paž ljivo, ali brzo, Angie je upotrijebila zagrijani pištolj za ljepilo da prič vrsti bijele
melaminske ploč e na goli zid, stvarajući ogromnu suhobrisanu ploč u s mjestom zloč ina. Mož
da bi kasnije bilo teško ukloniti te plahte, ali nije razmišljala o kasnijem.
Dok se ljepilo sušilo, prislonila je svoj stol i rač unalo na susjedni zid. Upalivši radnu površinu,
otvorila je datoteku u koju je spremila nekoliko online č lanaka koje je uspjela locirati o djetetu
iz anđelove kolijevke iz 1986. Cilj joj je bio više putovati na kopno, gdje bi započ ela posjećujući
arhiv knjiž nice u Vancouveru
u potrazi za mogućim mikrofilmskim kopijama svih novina iz tog razdoblja.
Ti bi č lanci mogli dati potencijalne tragove, dati joj imena fotografa i novinara koji su pratili
prič u, imena izdavač a i urednika u to vrijeme, moguće svjedoke. Također, opcija je bila i
izravno obraćanje televizijskim postajama i novinama u potrazi za arhiviranim materijalom, ali je
htjela biti vrlo oprezna prije nego što se obrati bilo kojoj vrsti novinara. Nanjušili bi prič u o njoj.
Nije bila spremna postati vijest. Opet.
Pogotovo ne sada kada je hodala po tankom ledu karijere nakon pucnjave sa Spencerom
Addamsom.
Angie je spojila svoju digitalnu kameru na radnu površinu i preuzela fotografije koje je snimila
izvan bolnice i katedrale. Odabrala je par i pritisnula ISPIS. Zatim je otvorila sliku koju je
spremila iz jednog od č lanaka na mrež i - umjetnikov prikaz Janie Doe.
Natpis ispod slike glasio je POZNAJETE LI OVO DIJETE?
Stisnula je PRINT.
Dok je njezin pisač zujao, Angie je provjeravala listove bijele ploč e.
Osjećali su se sigurno - ljepilo je bilo dovoljno suho. Na vrhu svoje ploč e, podebljanim crnim
slovima, naškrabala je, ANĐEOSKA KOLIJEVKA '86. Ispod zaglavlja kopirala je ID sluč aja
koji je VPD koristio za Voightove kutije: JANE
DOE SAINT PETERS #930155697– 2.
Ispod broja sluč aja zalijepila je crtač evu sliku Janie Doe. Pokraj skice, Angie je zalijepila
izblijedjeli Kodakov otisak koji joj je dala Jenny Marsden. Zatim je dodala slike koje je snimila
izvan bolnice.
Napravila je korak unatrag i upijala vizualni efekt, a kućište se sada č inilo opipljivim. Stvaran.
Usmjerio je njezin fokus.
Njezino vlastito izranjavano lice od prije trideset dvije godine uzvratilo joj je pogled. Angie je
dotaknula ož iljak preko svoje usne.
Tko si ti, Janie Doe? Što su te tvoje oč i vidjele da je tako
loše č ega se više ne mož eš sjetiti?
Angie se stresla, navukla par rukavica za mjesto zloč ina i uzela fotoaparat. Vratila se do stola i
snimila nekoliko kutova zapeč aćenih kutija, osiguravajući da uhvati brojeve datoteka.
Namjeravala je dokumentirati svaki korak ove vrlo osobne istrage.
Izraz hladni sluč aj bio je kontroverzan, znala je Angie. Ostavljao je dojam da su neriješeni sluč
ajevi neprovedivi. Ali hladni sluč aj bio je samo koncept - nije postojala jedna standardna
definicija. Bio je to jednostavno sluč aj koji je prijavljen policiji i istraž en, ali zbog nedostatka
dokaza ili zbog nedostatka jakih osumnjič enika, nitko nije uhićen i optuž en. A zbog protoka
vremena, nedostatka novih tragova, pritisaka na općine i policijske uprave za većom stopom
riješenosti, istraž itelji više nisu aktivno pratili te sluč ajeve.
Ali gdje je vrijeme bilo vaš neprijatelj. . . Spustila je fotoaparat i
posegnula za rezač em kutija. Vrijeme je sada vaš prijatelj.
Uvrijež eno mišljenje smatralo je da ako se ubojstvo ne riješi unutar
prva dvadeset č etiri do sedamdeset dva sata, šanse za rješavanje tog sluč aja poč inju brzo
opadati. Razlozi za to bili su oč iti: prilika da se dohvate nekontaminirani dokazi bila je najjač a
na samom poč etku.
Svjedoci su još uvijek bili smješteni u središtu, a njihovo sjećanje na događaje bilo je svjež e.
Također je bilo manje vjerojatno da su imali priliku međusobno razjasniti prič e i alibije.
Međutim, tijekom godina, kao što je primijetila Jenny Marsden, odnosi između ljudi koji su
uključ eni u zloč in mogu se znatno promijeniti. Svjedoci koji su se nekoć bojali istupiti, mož da
više neće oklijevati govoriti. A uz skokove koji su napravljeni u forenzič koj znanosti od kasnih
osamdesetih, male količ ine tragova koji nekoć mož da nisu dali ništa sada se mogu testirati na
DNK. Stari sustav kartica s deset otisaka prstiju u tiskanoj kopiji također je revolucioniran s
pojavom digitaliziranih sustava za slikanje friction-ridgea - digitalni skenovi otisaka sada su
pohranjeni u automatiziranim bazama podataka za identifikaciju ispisa kojima su se stalno
dodavale nove datoteke.
Ovo bi se moglo riješiti, pomislila je Angie kad je pronašla svoj rezač kutija i poč ela paž ljivo
rezati ž utu traku na prvoj kutiji. Puls joj je ubrzao u išč ekivanju. Bilo je moguće.
Otvorila je poklopac i razoč aranje ju je ubolo - samo jedan registrator unutra s nekim rasutim
dosjeima, dvije prilič no mršave biljež nice i isječ ci iz novina u plastič nom omotu. Rekla je
samoj sebi da to ne znač i nuž no da su istraž ni dosjei nepotpuni.
Nije bitna velič ina nego kvaliteta.
Bila je sretna što ih je uopće imala.

Prešavši na drugu, veću kutiju, Angie je prerezala vrpcu i otvorila vrh. Puls joj je ubrzao. Unutra
je bilo nekoliko smeđih papirnatih vrećica s masnom oznakom DOKAZ. Gotovo se tresla od
adrenalina, Angie je posegnula za svojim fotoaparatom i snimila još fotografija. Odlož ila je
fotoaparat, a zatim podignula torbu na vrhu. Na boč noj strani sadrž aj je bio označ en kao
PREPLJENI MEDO, BOLNICA SVETI PETAR ANĐEOSKA KOLIJEVKA .
Oklijevala je, a zatim rukama u rukavicama paž ljivo otvorila vrh torbe. Provirila je glava
medvjedića, kruto krzno s osušenim smeđim ostacima. Krv — njezina krv. Vrijeme se usporilo.
Usta su joj se osušila. Paž ljivo je izvukla meda iz vrećice s dokazima i promotrila ga - nije bio
drugač iji od onoga kojemu je svjedoč ila unutar nove anđeoske kolijevke koju joj je pokazala
Jenny Marsden. Ovaj je medvjed također nosio majicu s natpisom BOLNICA SVETOG PETRA
. Ali slova na ovoj maloj majici bila su jedva č itljiva ispod krutog smeđeg ostatka. Srce
joj je poč elo lupati.
Ovo je moja krv koju drž im u rukama. Od moje č etvrte godine. Ovaj medo je bio sa mnom u
kolijevci. Munja jarkog bijelog svjetla udarila joj je u sljepooč nicu, poslavši krhotine sjećanja
nalik zrcalu na komade njezinog mozga.
Bol joj je pekla usta. Angie je dahnula. Žena je vrisnula.
Uciekaj, uciekaj!
Trč i trč i!
Wskakuj do srodka, szybko.
Uđi unutra. Siedz cicho! Ostani tiho!
Njezin se svijet vrtio u spiralu - kao da se noću vozi u mećavu, a svjetla njezina automobila
odbijaju se od vrtoglavih asteroida snjež nih pahulja. Zatim je uslijedila ta proganjajuća, tiha
pjesmica nalik hororu.
Aaa, kotki dva . . . A-a-a, dvije male
mace, Bile jednom
dvije male mace, dvije male mace,
obje su bile
sivkasto- braon.
Udar - dubok, seizmič ki - obuzeo ju je i poč eo je drhtati njezino tijelo.

U glavi joj je zvuč alo lupanje. Glasnije. Angie nije mogla disati. Diši, diši, Angie. . .
Više lupanja. Brž e. tež e.
"Angie!"
Trgnula se unatrag, a pogled joj je sijevnuo prema vratima. Netko je bio kucanje—pokušava ući
unutra? Už as ju je stezao za grlo.
Siedz cicho!
Ostani tiho!
Dezorijentirana, zurila je u vrata, boreći se usmjeriti stvarnost u fokus. Nitko nije zvao da ga se
ubaci u zgradu. Je li to bio netko od njezinih susjeda?
Više udaranja. “Angie? Znam da si unutra. Vidio sam Nissan na tvom parkirnom mjestu dolje.”
Maddocks?
Prošla ju je panika. Pogledom je letjela po stanu.
“Sama ću ući, u redu? ulazim.”
Ključ evi —zaboravila je da mu je dala svež anj ključ eva od zgrade i svog stana. Angie je
drhtavim rukama pokušala strpati medvjeda natrag u vreću s dokazima. Ali sjajne oč i u obliku
perli zadrž ale su je. Odjednom je bila nesposobna vratiti medvjeđu glavu u njegov mrač ni
zatvor. Opet ju je izvadila.
Vrata su se otvorila. Angie se ukoč ila, s medvjedom u rukama u rukavicama. Maddocks se

ocrtavao na njezinim vratima, svih šest stopa i č etiri. Crni kaput. Razbarušena plava crna kosa.
Crvena kravata naspram č iste bijele košulje. Dan mu je nač ekao č eljust, stavio sjene ispod oč
iju i umor u bore lica. Ispod jedne ruke drž ao je Jack-O. U drugoj ruci drž ao je bocu crnog vina
i omotnicu. Njegove
tamnoplave oč i probadale su njezine.
"Angie - jesi li dobro?" Zakorač io je u sobu. Pogled mu je najprije skoč io na njezin stol, a zatim
na njezinu ploč u. "Što se događa?" Zatvorio je vrata petom cipele i spustio Jack-O-a. Tronož na
ž ivotinja došepala je do kreveta za pse koji je Angie postavila blizu plinskog kamina kad je
Maddocks došao u posjet. Psić se sklupč ao na njegov krevet i sumnjič avo je pogledao.
Maddocks je prišao stolu. Pogled mu je pao na krvavog medvjeda u njezinim rukama, a zatim je
polako podigao svoje tamnoplave oč i kako bi susreo njezine. Suosjećanje je ispunilo njegove
crte.
U njoj se oglasio tihi glas. Ne zasluž uješ ga, ovakvog č ovjeka. Profesionalno si previše
ljubomoran na njega. On će te povrijediti. Povrijedit ćeš sebe ako ovo zezneš. Bolje je prvo
prošetati prije njega.
"Ovo je stari dokaz?" On je rekao. “Iz kućišta kolijevke? Razumiješ
iz VPD- a?"
Angie je proč istila grlo i pravilno ubacila medvjeda natrag u vrećicu s dokazima. Ponovno ga je
zatvorila. "Nisi trebao doći - rekao sam ti da ne dolaziš."
Usta su mu se uč vrstila. Prišao je njezinom kuhinjskom pultu, odlož io bocu vina i omotnicu i
skinuo kaput. Objesio ju je preko naslona stolice i poč eo joj otvarati ormariće. Pronašao je dvije
č aše koje je stavio na granitnu kuhinjsku ploč u. "Daj mi priliku da se barem isprič am za več
eru i da podignem č ašu za tvoj rođendan."
Odč epio je vino dok je govorio, a zatim natoč io dvije č aše. Donio ih je i pruž io joj jedan.
Odbila je prihvatiti piće. Okrenula mu je leđa i skinula rukavice. "Moraš da odeš, Maddocks."
Ponovno je spustio č aše na pult, a zatim polož io ruku na njezino rame. Bio je velik. Topla.
Čvrsto. Sviđa mi se on. Utihnula je.
“Prič aj mi o IIO istrazi. Što su rekli?"
Odjednom nije vjerovala svom glasu. Unutar trbuha poč ela je
ponovno protresti. Polako ju je okrenuo. Pogledala ga je u oč i.
“Tako mi je ž ao što nisam bio tu za tebe danas, Angie.” Stanka.
"Što . . . bila presuda?" Obuhvatio joj je lice. Bilo joj je teško da se nasloni na njegov dodir. Ali u
isto vrijeme nije ž eljela njegovu samilost ili saž aljenje. Tako bi je njezini kolege dož ivjeli kad
bi saznali za uvjetnu kaznu - jadnom. Neki, poput Harveya Lea, č ak bi se razveselili njezinom
padu na stol društvenih medija. Nije imala namjeru igrati im na ruku, ne bi postala ž rtva,
osramoćena detektivka ponovno u uniformi, zlostavljana djevojč ica ostavljena u kolijevci s
izrezanim licem i krvavim plišanim medvjedićem i sjemenom na dž emperu.
Palcem joj je milovao liniju č eljusti. I nešto je ž estoko i ljutito buknulo u njoj - oč ajnič ka ž
elja da sagori vlastitu nesigurnost, ubije bol, zaslijepi se za strah od onoga što bi njezina vlastita
sjećanja mogla otkriti, stvarnosti s kojom bi se mogla suoč iti u vezi s onim što se dogodilo nju u
djetinjstvu. Zgrabila je njegovu kravatu i povukla ga bliž e. Povukavši mu glavu dolje, podignula
se i gladno pritisnula usta na njegova. Usne su mu izvana bile hladne. Oklijevao je nanosekundu
prije nego što joj je iznenada obuhvatio straž njicu i trgnuo njezine bokove č vrsto uz svoju
zdjelicu. Njegova su se usta spustila na njezina, prisiljavajući njezine usne
otvoren. Gurnuo je jezik unutra i susreo njezin. Pož uda je zaslijepila Angie kad je osjetila kako
se njegova erekcija ukrućuje uz njezin trbuh.
Oč ajnič ki, bijesno, gurnula ga je natrag na zid blizu vrata, nesvjesna boli u ruci. Slika je pala na
pod.
Snaž no ga ljubeći, jezici su im klizili, zaplitali, spajali se, ž urno mu je otkopč ala letvu i gurnula
ruku u njegove hlač e. Bio je vruć i tvrd uz njezin dlan. Velika faca policajac iz odjela za
umorstva, bivši Mountie koji ju je spasio dupe ne prijavivši njezin mentalni kolaps. Ljubavnik
koji ju je slomio i obnovio. Muškarac koji joj je pokazao kako se pokoriti, kako vjerovati tijekom
seksa. Čovjek koji je ž ivio na staroj jahti koju je pokušavao spasiti poput svog tonućeg braka i
obiteljskih snova. Otac
č iji je ž ivot spasila zajedno sa ž ivotom njegove kćeri. Čovjek za kojeg je vjerovala da bi ga
mogla zavoljeti - samo da si je dopustila.
Zastenjao je duboko u grlu kad je uzela njegov penis u ruku, radeći ga. Pokušao se odmaknuti od
zida, vratiti je prema njezinoj spavaćoj sobi, ali ona se opirala, umjesto toga ga je jač e pritisnula
uza zid, povlač eći mu hlač e oko bokova. "Sada. Evo,” zarež ala je na njegova usta dok je
spuštala svoje hlač e preko bokova, zapetljavajući ih u svoje Ugg č izme. Izula je jednu č izmu i
oslobodila se jedne nogavice prije nego što ga je potpuno spustila na pod.
Njegove oč i, intenzivne, zadrž ale su njezine dok joj je dopustio da pribije svoja zapešća iznad
njegove glave o pod. Angie je opkorač ila njegove bokove i kliznula međunož je svojih oskudnih
gaćica u stranu. Raširivši koljena, razmaknuvši bedra, spustila se na njegovu vruću, tvrdu duž
inu. S uzdahom punim blaž enstva još je raširila bedra, tjerajući ga da uđe duboko, dublje. I poč
ela je njihati bokovima, stvarajući trenje duboko u srž i svog tijela. Udisaji su joj bili brzi, brž i.
Zaljuljala se jač e. Postala je glatka oko njegove erekcije. Tijelo joj je poč elo trniti. Vrući, sirovi
bijes eksplodirao je, parajući joj utrobu, tjerajući je još više u divljinu. Zatvorila je oč i, zabacila
glavu, širom otvorenih usta, dahtajući, kož a joj je postala vlaž na. I jahala ga je snaž no i brzo i
napola odjevena, tjerajući svoj um natrag, mentalno prož ivljavajući onu prvu noć koju je provela
s njim u motelu Foxy. Iznenada je dahtala, sledila se, a zatim kriknula dok su je kontrakcije
mišića udarale kroz nju u valovima, preuzimajući kontrolu nad njezinim tijelom.
POGLAVLJE 13
Maddocks je sjedio pokraj Angie na sofi ispred njezine plinske vatre. Pijuckajući vino, slušao je
dok mu je prič ala prvo o svom sastanku s Vedderom i Flintom, o svojoj disciplini, zatim o
putovanju u Vancouver i otkriću spisa sluč aja. Mirisala je dobro, svjež e od njihova tuširanja, i
bila je umotana u meku bijelu halju, vlaž ne kose. Kiša je otkucavala po prozorima dok se sat
približ avao ponoći. Sirene za maglu zlobno su se oglasile iznad
voda.
Govorila je tihim glasom, a ten joj je bio blijed, a oč i su joj se zaokruž ile tamom od umora.
Opet je obuzdavala svoje emocije. Samo dopustiti da pobjegne kroz ž estok, ljut, kontrolirajući
seks.
Dok je njihovo druž enje bilo uzbudljivo, a njegov orgazam nevjerojatan, u Maddocksu je ostao
uznemirujući osjećaj. To ga je podsjetilo na njihov prvi zajednič ki seks u motelu Foxy kad ga je
lisicama vezala za krevet, uzjahala i jahala do mile volje, a onda sišla s njega prije nego što je
stigao. Mislio je da će ga ostaviti ondje, golog i svezanog za krevet s bolnim ukoč enjima. Zbog
toga je bio gladan za još. Želio je upoznati ž enu po imenu Angie koja ga je pokupila u klubu
izrič ito da ga zajebe i ostavi.
Ali sada je znao da je dominantni seks Angien mehanizam za suoč avanje, njezina ovisnost.
Otišli su dalje od te prve noći. Pa dalje. Pronašli su nešto njež no i ranjivo na temelju povjerenja.
Ali ovo . . . s obzirom na ono kroz što je upravo sada prolazila, bio je to znak nazadovanja.
Brinuo se što bi to moglo znač iti za njihovu tek nastalu i još uvijek krhku vezu.
"Ne mogu to uč initi, Maddocks", rekla je, č vrsto odlož ivši č ašu s vinom na stolić za kavu
pokraj omotnice koju još nije otvorila. “Oblač iti uniformu svaki dan, voziti stol od devet do pet
cijelu godinu?
Propovijedati školarcima? Društveni mediji —ja?" Tiho je opsovala i zagledala se u plamen. "To
je poniž avajuće", tiho je rekla.
Nagnuo se naprijed. “Ako to ne usisaš, ako sada daš otkaz, nema šanse da ćeš ikada dobiti
preporuku. Nikad više nećeš raditi kao policajac, Angie.”
Čeljust joj se stisnula. Odbijala ga je pogledati.
"Hej." Dotaknuo joj je ruku. Napela se i odmaknula, posegnuvši umjesto toga za č ašom.
Duboko je udahnuo. “Slušaj,” tiho je rekao, “dvanaest mjeseci proći će brž e nego što misliš. Bit
će gotovo prije nego što shvatiš. I
—”
Okrenula se prema njemu. “Nemoj. Nemoj me pokroviteljiti, Maddocks. Ikad."
Izdrž ao je njezin pogled. „To je još uvijek policijski posao od vrijednosti — izgradnja veza s
djecom, podizanje svijesti kod mladih ž ena. To je prilika da stupimo u kontakt s našim birač
ima, našom zajednicom. Mogao bi poduč avati samoobranu. Ti to mož eš uč initi, Angie, znam
da mož eš. Sada se samo boriš protiv toga iz principa.”
“To je vrlo dobro za vas što kaž ete, gospodine zgodni policajč e iz odjela za ubojstva koji vodi
radnu skupinu —istragu na kojoj bih ja trebao raditi. Jesu li vam već ponudili Buziakov posao na
puno radno vrijeme? Hoćeš li sada biti glavni šef odjela za ubojstva MVPD- a?"
Njegov je pogled prikovao njezin. Pozadinske struje njezinih riječ i kovitlale su se između njih
tamne i snaž ne poput smrtonosne struje. Uz to je narastao i njegov vlastiti osjećaj krivnje. Uč
inila je to za njega —nije poslušala izravne naredbe. Ipak, nije bilo potrebe tako pretjerano
ubijati Addamsa. Isprazniti svoju kopč u u Addamsovo lice, njezina uporaba pretjerane sile, bilo
je pogrešno. A dokazi bijesa i nesvjestica - to su bili zabrinjavajući problemi. Kao šef nije mogao
opravdano zanemariti č injenicu da bi ova ž ena u kriznoj situaciji mogla ugroziti druge
služ benike. Lagano se izvukla. I morala je posjetiti tog policijskog psihijatra kako bi došla do
dna svog bijesa koji je izazivao kosu. Njezini su problemi vjerojatno proizašli iz zakopane
traume iz djetinjstva i novije tragedije gubitka prijašnjeg partnera tijekom telefonskog poziva, ali
to je nije č inilo sigurnom. Nač in na koji je ustrijelila Spencera Addamsa nije bio u redu.
"Dopusti da ti pomognem, Angie", rekao je tihim, č vrstim glasom. “Mož emo proći kroz ovo
zajedno. A ako odradite probnu kaznu, to će vam dati več eri i vikende za rad na Voightovim
dosjeima. Ako ostaneš na poslu,
imat ćete pristup bazama podataka za provođenje zakona. Do sljedećeg Bož ića ovo će biti
gotovo. Četiri godišnja doba. To je sve."
Progutala je. Osjećaji su joj svjetlucali u oč ima, tvrdim poput dijamanata. "Ne mož ete mi
pomoći", rekla je tiho, hladno. “Prezauzet si. Što se uopće dogodilo danas? Zašto ste bili u
popravnom centru? Što te odvratilo od našeg spoja?”
"Između tebe i mene-"
“Jebi ga, Maddocks! Jesi li ozbiljan? Hoćeš li to reći svaki put? Kome ću, dovraga, uopće reći?
Poslati tweet? Objavite ga na blogu s mog stola društvenih medija?"
Stisnuo je č eljust, a puls mu je ubrzao. U njemu je poč elo šaputati malo upozorenje da bi mož
da trebao skrivati informacije od nje, ali svejedno joj je rekao o intervjuu sa Zaedeenom
Camusom i nagodbi o priznanju krivnje. Mišići na vratu su joj se napeli dok je slušala.
Kad je završio, posegnula je za č ašom i otpila tež ak, č vrst gutljaj, a zatim je na trenutak sjedila
zureći u vatru. "Dakle, Hells Angels i Rusi?" Tiho je opsovala. "Tko je s tobom otišao do
Wilkieja?"
“Tuž itelj i Holgersen.”
Frknula je, odbijajući pogledati njegov pogled. "Dakle, Kjel Holgersen", rekla je tako tiho da je
bilo gotovo neč ujno.
“On je dobar policajac.”
"Da. Pravo. Teško da mož e spojiti tri koherentne riječ i, ali barem ne baca klipove u lica
negativaca. Barem ne pokušava izbosti svoje partnere.”
Maddocks je zurio u nju, a sjećanje se vrtjelo kroz njega - njezina nesvijest nakon što su ispitali
katolič kog svećenika tijekom baptistič ke istrage, njezina pokušaja da ga izbode ispred katedrale
u središtu grada.
"Angie —"
Naglo je skoč ila na noge. "Trebam sna. Kasno je. I moram donijeti odluku.”
Neizgovoreno je visjelo između njih. Željela je spavati i razmišljati sama. Nije bio dobrodošao.
Nije dio ove velike odluke u njezinu ž ivotu, koliko god je on bio dio pripreme za nju. Prož eo ga
je hladan osjećaj. Maddocks je polako ustao. Podigao je omotnicu koju je donio. "Otvori."
Oklijevala je, a onda ga uzela od njega. Podignula je preklop i izvadila vauč er.
Iznenađenje joj se vidjelo na licu. "Ovo je za kolibu, gore na sjeveru, u divljini?"
"Za nas. Provesti neko vrijeme zajedno, daleko od svega. Kao
č im budemo mogli.”
Teška emocija u njezinim oč ima omekšala je. Progutala je.
Ispruž io je ruku i uhvatio joj obraz. “Ne moraš uč initi
sve sama. Nemoj me zaključ ati, Angie. nemoj.”
Čeljust joj se napela.
Polako je kimnuo, spustio ruku i posegnuo za kaputom koji je bio prebač en preko naslona
stolice. Oštro je zazviž dao. "Jack-O —vrijeme je da kreneš, deč ko."
Slegnuo je ramenima u kaput kad se Jack-O probudio i došepao. Maddocks je oklijevao, a zatim
se brzo okrenuo, sagnuo se i objema rukama č vrsto uhvatio Angieno lice. Snaž no ju je poljubio
u usta. Osjetio je kako se ukoč ila, oduprijela, a zatim prepustila njegovu poljupcu. Poslalo mu je
olakšanje u utrobi - još uvijek je reagirala, još ga je ž eljela. Njihova povezanost je ostala, barem
na nekoj razini. Prekinuo je poljubac, izdrž ao njezin pogled. “Ponekad se morate prestati
svađati.”
Uzeo je Jack-O ispod ruke i krenuo prema vratima. Prošla je ponoć dok su se on i Jack-O vozili u
dizalu. Znao je da nema šanse da Angie Pallorino zaspi. Ne bi mogla odoljeti zovu sirena onih
kutija na njezinu stolu. Ovo će biti teška
vož nja. Po svim toč kama.
Također se sjetio svega onoga što je volio na njoj - njezine neovisnosti, snage. Njezina ljepota
iznutra i izvana. Vatra koja je gorjela u njoj kako bi pomogla ugrož enima. Kako je mogla biti
tako njež na ako se nije toliko bojala. Njihov spol. Svi razlozi zbog kojih je još uvijek ž elio da
ovo uspije.
POGLAVLJE 14
ČETVRTAK, 4. SIJEČNJA
Vrata su se zatvorila za Maddocksom i Jack-O-om. Angie je objema rukama povukla svoju vlaž
nu kosu. Što je dovraga radila? Pokušavaš sabotirati ovu osjetljivu stvar između nje i Maddocksa
prije nego što je uopće imala priliku narasti? Prije nego što ju je mogao ostaviti ? Nije bila fer
prema njemu —to je bio njezin problem. Činjenica da je on još uvijek radio na njihovu sluč aju
dok mu je ona spasila ž ivot i završila na uvjetnoj slobodi —to je bila njezina krivnja, ne
njegova.
Morala je to posjedovati. Sama si je iskopala grob jer je mogla spasiti njega i Ginny bez upotrebe
pretjerane sile pri ubojstvu Spencera Addama.
Ipak, č inilo se da je Maddocksova suosjećajna, smirena, zapovjednič ka
prisutnost samo utrljala sol u njezine vlastite osjećaje neprikladnosti i neuspjeha.
Ne morate sve sami.
Pa, da, neke stvari moraš raditi sam. Ti dolaziš u ovo
ž ivot sam, a ti izlaziš sam. Na kraju dana, to si samo ti.
Angie je posegnula za svojom č ašom i otpila zadnji talog. Zatim je
zač ešljala kosu unatrag, svezala je trakom za kosu, navukla novi par rukavica za mjesto zloč ina
i vratila pozornost na kutiju u kojoj su bili paketi s dokazima.
Odlož ivši torbu s medvjedićem na stranu, izvadila je sljedeću torbu. Označ eno je da sadrž i
ljubič asti ž enski kardigan. Angie je zastala kad je ugledala registrator spušten duž unutrašnjosti
kutije. Stavila je dž emper u vrećici na stol i posegnula za registratorom, otvorila ga
to. Na naslovnici je navedeno sve što je trebalo biti u ovoj kutiji.
Pregledala je popis.
Jedan medo. Haljina za jednu djevojku. Jedan par donjeg rublja za djevojč ice. Ljubič asti ž enski
dž emper. Osušeni i vakumirani uzorci krvi, ABO analiza krvne grupe, oč uvane biološke mrlje
uzete s dž empera, montirani slajdovi dokaza o kosi - neke kratke pepeljastoplave dlake i neke
duge tamne kose. Fotografije
okrvavljenih patentnih otisaka prstiju i šaka s mjesta događaja. Slike zaprašenih latenta.
Fotografije kontuzija i rana u ustima Jane Doe. Komplet za silovanje. Balistič ko izvješće.
Angiena krv postajala je sve vrelija dok je č itala. Ovo je bio napredak.
Ako je ovdje bilo dlake, dok bi ispitivač tragova osamdesetih mogao reći da postoji podudarnost
ili ne podudarnost, s obzirom na novu tehnologiju, uzorci dlake od samo dva milimetra sada se
mogu testirati na mitohondrijski DNK i na kraju usporediti s poznatim pojedinaca. Kosa stara č
ak č etiri desetljeća uspješno je testirana.
I sač uvani uzorci krvi, sjemena - da su dokazi bili adekvatno obrađeni i pohranjeni, mogla bi
dobiti DNK profile. Ne bi trebala otvarati ništa drugo. S obzirom na to da su u ovoj kutiji doista
postojali sač uvani biološki dokazi, morala ju je dati ravno u ruke dobrog forenzič kog
laboratorija bez daljnje kontaminacije. Prvo će sutra nazvati dr. Sunni Padachaya. Voditeljica
kriminalistič kog laboratorija MVPD-a bila je poznata po ranom poč etku i kasnom završetku.
Jednom je rekla Angie da nema ž ivota osim rada u laboratoriju. Angie je dobila Sunita. Jer ni
ona nije imala puno ž ivota osim posla. Zbog toga je zarezala tako duboko da je stavi na uvjetnu
kaznu, da riskira gubitak karijere.
Iznenada iscrpljena, vid joj se zamutio, Angie je pogledala na sat u svojoj kuhinji. Gotovo 2:00
ujutro. Zamijenila je vezivo, a zatim i pulover u vrećici i medvjedića. Skinula je i bacila rukavice
u smeće. Ako je imala sreće, mož da bi uspjela ukrasti nekoliko sati sna. Pomaknula je zasun na
vratima i ugasila svjetla u dnevnoj sobi.
Otišla je u spavaću sobu i izvadila uniformu sa straž nje strane ormara. Objesila
ga je s vanjske strane vrata ormara i sjela na rub kreveta. Zurila je u to - crne hlač e, crna košulja,
bedž na rukavu, ploč ica s imenom na lijevoj dojci na kojoj je pisalo PALLORINO.
Zadnji put ga je nosila jednog sparnog srpanjskog dana prije nešto više od šest mjeseci. Za
sprovod njenog starog partnera Hasha Hashowskog. Njezina prsa
stegnut na sjećanje na usamljenog konja bez jahač a s Hashovim č izmama koje simbolič no vise
na stremenima. More uniformiranih č asnika, neki u crnom, neki u crvenom Mountie sergeju,
slijedilo je konja uz ž alobnu melodiju škotskih gajdi i krik galebova. Središnji dio grada je stao.
Osjećaji su joj preplavili oč i i ljutito je zbrisala. On joj je bio mentor. Njezin prijatelj. Voljela je
Hasha kao oca.
Barem je nikad ne bi iznevjerio svojim laž ima kao njezin posvojitelj.
A samo je nebo znalo tko joj je pravi biološki otac. Sinula ju je ta misao - što bi joj Hash
savjetovao da uč ini uoč i uvjetne kazne?
Rekao bi joj da se namuč ila kako bi postala prokleto dobra detektivka, a
odbaciti to sada tijekom dvanaestomjeseč nog razdoblja discipline bila bi luda igra. Angie je
duboko udahnula i ispravila ramena. Stisnula je ruke preko koljena. I Maddocks je bio u pravu
—da je progutala svoju disciplinu i ostala u MVPD-u, imala bi pristup bazama podataka za
provođenje zakona koje bi joj inač e bile zatvorene.
Mogla bi to podnijeti dan po dan. I nije trebala poč eti do sutra u 11:00 ujutro. To joj je dalo
dovoljno vremena da potencijalno odnese svoje dokaze u privatni laboratorij prije nego što se
javi na duž nost. Barem bi tehnič ari mogli poč eti raditi na njezinim uzorcima. Samo pomisao na
č ekanje rezultata - novih tragova - izdrž ala bi je kroz prvi dan. A onda kad se sutra vrati kući,
mogla bi kopati po bilješkama
sluč aja detektiva Voighta i drugom materijalu.
Angie je oprala zube, uvukla se u krevet i ugasila noćnu lampu. Dok je tonula u tamu sna, do nje
je dopro slab i dalek zvuk. Ženski glas. Pjevanje. Njež no, poput uspavanke. . .
Ah-ah-ah, ah-ah- ah,
byly sobie kotki dwa.
Aaa, kotki dwa,
szarobure, szarobure obydwa.
A-a-a, ah-a-a, Bila
jednom dva mala mač ića. Ah-ah-ah, dvije male mace, Obje su bile sivkastosmeđe.
Ach, śpij, kochanie,

jesli gwiazdke z nieba chcesz- dostaniesz.
Wszystkie dzieci, nawet źle,
pogrążone są we śnie,
a ty jedna tylko nie.
O, spavaj, mila moja,
Ako ž eliš zvijezdu s neba, dat ću ti je.
Sva djeca, pa i ona loša, već
spavaju, samo ti ne
spavaš.
Vidjela je mrač nu sobu. Zatvorena vrata. Mali pojas ljubič aste svjetlosti probijao se kroz prozor
s rešetkama visoko blizu stropa. Lež ala je na krevetu. Ruka ju je drž ala. Kož a hladna. Meko.
Bio je to lijep osjećaj. Druga joj je ruka odmaknula kosu s č ela . . .
Ach, śpij, bo wlaśnie
księżyc ziewa i za chwilę zaśnie. A gdy rano przyjdzie świt księzycowi będzie wstyd, ze on
zasnąl, a nie ty.
Oh, spavaj, jer
Mjesec zijeva, i uskoro će zaspati. A kad jutro dođe, On će se zaista stidjeti, Što je on zaspao, a ti
nisi.
POGLAVLJE 15
Kira Tranquada je voljela svoj posao.
Bila je najmlađa analitič arka za identifikaciju u maloj jedinici za identifikaciju i odgovor na

katastrofe —IDRU —u mrtvozornič koj služ bi BC, a na posao je došla č im je č ula za najnovije
otkriće plutajućeg stopala. To je bilo prije č etiri dana. Laboratorij je odmah poč eo raditi na
dokazima koje je donio RCMP kako bi vidio mož e li se izvući održ iv uzorak DNK.
Nije to bilo prvo raskomadano stopalo s kojim je radila. Utvrđivanje podrijetla i identiteta ovih
zloglasnih plutajućih stopala bilo je komplicirano.
Oceanske struje mogle su odnijeti raskomadane dijelove tijela č ak tisuću i šesnaest kilometara
daleko - ili oko tisuću milja - a struje u tjesnacu Georgia gdje je pronađena većina
stopala bile su vrlo nepredvidive. Ljudska su stopala također bila sklona stvaranju adipocera,
tvari slič ne sapunu nastale iz tjelesne masti, što je moglo prikriti znanstvene tragove koji su
pomogli u određivanju postmortalnog intervala. Pod optimalnim uvjetima, ljudsko tijelo moglo
bi ostati netaknuto u vodi č ak tri desetljeća, što znač i da su stopala mogla plutati uokolo
godinama. Ali to vrijeme u vodi također mož e degradirati DNK.
Pokretač ka snaga u vodenim tafonomskim obrascima - brzina kojom se tijelo razgrađuje u vodi -
je kisik. U visoko oksigeniranoj vodi, leš se mož e pretvoriti u kostur u roku od pola sata do
nekoliko dana, a pojedu ga strvinari u rasponu od morskih pasa do manjih riba i jastoga, aljaskih
kozica, rakova Dungenessa i malih amfipoda koji se obič no nazivaju morske uši, plus drugim
organizmima. U tim bi se sluč ajevima stopala u zaštitnim cipelama odvojila od kostura, a ako je
u potplatima bilo zraka, prilič no bi brzo isplivala na površinu. Ali za tijelo koje lež i u anoksič
nom podvodnom područ ju, na primjer u dubokoj jaruzi punoj
mulja i sedimenta, antropofagija - konzumiranje leša od strane organizama i
grabež ljivaca - praktič ki ne bi postojala. To bi, plus alkalni pH i anaerobne bakterije, bilo
idealno za stvaranje adipocera iz tjelesne masti - č ešće kod djeteta. I dok je adipocere, koji se
ponekad naziva grobnim voskom, mogao jako otež ati određivanje postmortalnog intervala, sač
uvao je druge forenzič ke dokaze.
U konač nici, Kira i njezin tim uspjeli su dobiti održ ivi nuklearni DNK iz ovog malog stopala
bez korištenja už asno dugih ili kompliciranih postupaka. Sada je imala profil i vodio ga je kroz
njihov geografski informacijski sustav.
"Neće ići brž e ako mi tako visiš preko ramena, Tranquada", promrmljao je Ricky Gorman dok je
lupkao po tipkovnici. "Zašto mi ne odeš donijeti kavu ili tako nešto i ohladiti se?"
Kira je udarila Rickyja u rame u laž nom prijekoru. Bio je IDRU-ov struč njak za GIS. Većina
ljubitelja zloč ina u fotelji bila je sklona povezivanju GIS-a s geografskim
profiliranjem lovač kih navika serijskih ubojica, ali Rickyjeva struč nost lež ala je u kompilaciji
višestruke baze podataka neidentificiranih ljudskih ostataka i izvješća o nestalim osobama iz
cijele pokrajine. A BC je imao najveći broj neidentificiranih tijela u zemlji. To je djelomič no
bilo zbog divljeg, planinskog terena, pobješnjelih rijeka, milja duge obale prošarane uvalama i
otocima, neprijateljskog vremena i same velič ine - većinom nenaseljene - s granicama koje su se
protezale od Washingtona do Aljaske i teritorija . To je bio razlog zašto je IDRU osnovan pod
okriljem mrtvozornič ke služ be 2006. godine i stalno su imali oko dvjesto dosjea pod otvorenom
istragom, a dodavali su se još kako su drugi rješavani.
Ricky je među prvima stvorio GIS program koji je posebno koristio Google karte za istraž ivanje
ljudskih ostataka, a njegovi su sustavi pomogli u pronalaž enju podudaranja identiteta za mnoga
plutajuća stopala, koja su dospjela na naslovnice diljem svijeta.
"Šećer i vrhnje?" rekla je Kira.
"Hmm."
Kira je prišla loncu za kavu. Natoč ila je dvije šalice svjež eg napitka. Bio je to drugi lonac koji
je stavila otkako je došla u ured u 6:00 ujutro. Sad je bilo skoro 9:00 ujutro
"Što je rekao antropolog?" rekao je Ricky dok je donosila dvije šalice do njegova stola.
“Kosti lijevog stopala djeteta od tri ili č etiri godine. Nema znakova da je uklonjen mehanič kim
putem - nema tragova alata poput nož a ili pile." Odlož ila je Rickyjevu šalicu pokraj njega.
"Zbog grobnog voska teško je reći koliko je dugo noga bila vani, ali č ini se da su vijesti CBC-ja
bile u skladu s razdobljem proizvodnje za tu marku cipela." Pijuckala je iz svoje šalice,
promatrajući Rickyjev niz monitora. "Taj model s visokim krovom ROOAirPocket Zero
proizvodio se samo između 1984. i 1986. prije nego što je ukinut."
"To ne znač i da je klinac tada otišao u vodu", rekao je Ricky, posegnuvši za svojom šalicom.
"Ne." Kira je otpila još jedan gutljaj i kimnula prema monitorima. “Upoznao sam policajca neku
več er koji još uvijek misli da je ovaj GIS sranje. Shvatio je da ne mož ete uč initi mnogo više s
GIS-om što on ne mož e uč initi s velikom starom kartom i pribadač ama. Rekao je da se pametni
policajci godinama bave pribadač ama - otkrivaju obrasce u svojim mozgovima."
"Luddit." Ricky je spustio svoju šalicu pokraj sebe ne skidajući pogled s posla. “Policajci stare
škole rekli su istu stvar o policajki iz Vancouvera Kim Rossmo. Postao je prvi č asnik u Kanadi
koji je stekao doktorat iz kriminologije, a njegova je disertacija rezultirala metodologijom
zemljopisnog profiliranja i softverom koji sada koristi FBI.”
“Da, rekao sam mu. Također sam objasnio da ako se avion sruši i nema pronađenih tijela, ali
znamo da su u tom avionu bili putnici i pilot, naš sustav i to prati. Ako stopalo bude isprano
petnaest godina kasnije, ili se komad kosti prsta pronađe u ribarskoj mrež i desetljeće kasnije,
moći ćemo odmah reći je li došlo od te nesreće. Baš kao ono tijelo koje je izvuč eno iz rijeke
Fraser u Coquitlamu prije č etvrt stoljeća,” rekla je otpivši još jedan gutljaj. “Identificiran je kao
č ovjek princ George č ije je tijelo plutalo nizvodno gotovo osamsto kilometara. Nitko nije ni
pomislio traž iti podudaranje s nestalim muž jacima tako daleko na sjeveru - istraž itelji su bili
šokirani."
Ricky se ukoč io. "Sranje", promrmljao je. Naglo se nagnuo naprijed, udarajući po tipkama.
“Shvatili smo. Dobili smo jebeni hladni udarac!”
Jeza joj je prošla niz kraljež nicu dok mu je virila preko ramena. “Sveti —” Zgrabila je telefon na
stolu i pritisnula broj šefa IDRU-a. “Dr. Colbourne, ovo ćeš htjeti
vidjeti. Dobili smo izravan hladni udarac na djetetovo stopalo.” Govorila je brzo, pogleda
prikovanog za
informacije koje se prikazuju na Rickyjevom monitoru. "A osoba ne nedostaje." Zastala je dok
su nove informacije ispunjavale Rickyjev zaslon. “Ni mrtav. Vrlo je ž iva.”
POGLAVLJE 16
Maddocks je primio poziv u 8:18 ujutro u č etvrtak - jedna od djevojaka s barkodom pristala je
razgovarati s njim. Činilo se da pomalo razumije engleski i dala je do znanja savjetniku za ž rtve
da je Ruskinja.
Maddocks je odmah kontaktirao ž ensku prevoditeljicu i dogovorio da se ona sastane s njim u

bolnici u kojoj su djevojke bile smještene. On i Holgersen su se dovezli, stat.
Maddocks i Holgersen sada su korač ali zajedno sa savjetnikom za usluge ž rtvama i

prevoditeljem prema sobi u krilu gdje su djevojke bile liječ ene.
"Ona je najstarija?" upitao je Maddocks, misleći na djevojku koja je bockala po svom tanjuru s
hranom dok su ostali bezvoljno sjedili.
"Čini se da jest", rekao je savjetnik, predvodeći ga. “I definitivno je mentalno najjač a.” Došla je
do zatvorenih vrata, stala i okrenula se prema detektivima i prevoditelju. “Čeka unutra s bolnič
arkom. Sudjelovat ću na intervjuu. Redar neće. Ako u bilo kojem trenutku osjetim da je naš prež
ivjeli pod stresom, prekinut ću intervju. Je li to jasno?"
"Jasno i glasno", rekao je Maddocks.
Oklijevala je. "Mož da bi bilo previše da je ispituju dva muškarca."
Maddocks se okrenuo Holgersenu. "Zašto ne odeš visjeti u kantini dok te ne zatrebam?"
"Što god kaž ete, šefe." Okrenuo se i odjurio, petljajući po jakni traž eći nikotinsku ž vakaću
gumu dok je išao. Maddocks je udahnuo, mentalno se pripremajući, tež eći mirnom,
bezprijetećem ponašanju od samog poč etka. U idealnom sluč aju, volio bi da Angie vodi ovaj
intervju.
Ali trenutač no nije bilo drugih ž ena u radnoj skupini koje jesu
kvalificirani za rješavanje ove delikatne situacije, a zadnje što je Maddocks ž elio bilo je č ekati i
natjerati svoju ž rtvu da ponovno utihne.
Savjetnik je posegnuo za kvakom, ali je još jednom zastao.
"Još uvijek se trza - još se odvikava od narkotika koje su joj davali."
"Razumijem", rekao je Maddocks.
Ušli su. Djevojč ica je sjedila s medicinskom sestrom za malim okruglim stolom ispod dugač kog
prozora koji ih je bacao u zimsko svjetlo. Bio je to onaj koji joj je bockao hranu. Tamna joj je
kosa opet bila zač ešljana unatrag. Bez šminke.
Danas je nosila jednostavnu sivu majicu s kapuljač om preko bijele majice, hlač e za jogu i papuč
e koje joj je sigurno netko donio. Maddocks je osjetio stezanje u prsima - u ovom svjetlu
izgledala je mnogo mlađe od njegove Ginny. Jedva šesnaest. Da je najstarija od šestorice
zarezanih još dublje.
Medicinska sestra polož ila je ruku preko djevojč ine, a zatim ustala i izašla iz sobe.
Prevoditeljica je sjela na mjesto medicinske sestre i predstavila se djevojci na ruskom, objasnivši
zašto su ovdje.
Maddocks je stavio svoj dosje i biljež nicu na stol. "Ja sam detektiv James Maddocks", rekao je.
"Imate li nešto protiv da skinem jaknu i sjednem?"
Prevoditelj je prenio njegove riječ i na ruski.
Djevojka kimne. Njezine zakukuljene crne oč i nervozno su letjele prostorijom i petljala je

noktima u krilu. Prož vakane su na brzinu. Oko tankog stupca njezina vrata bile su vidljive
modrice koje su blijedjele. Okus ž uč i mu se podigao u grlu dok se prisjećao intervjua sa
Zaedeenom Camusom.
Što ove tetovaž e označ avaju? Datum isteka? Vlasništvo?
Vlasništvo. Podrijetlo i starost robe. I datum kada je djevojka prvi put stavljena u služ bu.
Tetovaž e su skenirane u kompjuteriziranu bazu podataka radi praćenja. Djevojke izlaze uz
naknadu, uglavnom na period od dvije godine. Mogu se vratiti po nove nakon tog razdoblja, ako
to ž elite.
Paž ljivo je prebacio jaknu preko naslona stolice i sjeo
sam. "Daleko si od kuće", rekao je.
Opet je prevoditeljica prenijela njegove riječ i.

Djevojka kimne.
Maddocks je rekao: “Želim da znaš da mož eš prestati prič ati kad god ž eliš, u redu? Samo mi
javi. Mož ete podići ruku
kao ovo." Podigao je ruku, dlanom okrenutim prema djevojci.
Poslušala je prevoditelja, a zatim kimnula.
"Mož ete li snimiti ovaj intervju?"
Strah joj se zatamnio pred oč ima dok je prevoditelj objašnjavao pitanje.
Maddocks se nagnuo naprijed, a glas mu je ostao miran, tih. “Želim da znaš da ćemo uč initi sve
što mož emo da te zaštitimo, a što nam više informacija daš, to ćemo bolje znati od koga zaštititi
tebe i druge. Snimanje ovog intervjua uvelike će pomoći u njihovom uklanjanju. Slaž eš li se s
tim?"
Rekla je nešto na ruskom prevoditelju, koji je zauzvrat rekao: "Želi znati hoće li se morati suoč
iti s muškarcima na sudu ako o njima govori na snimci."
“Mož emo se pobrinuti da se to ne mora dogoditi. Mož emo zaštititi vaše
identiteta”, rekao je. "U redu?"
Djevojka kimne. Tek tada je Maddocks stavio opremu za snimanje na stol. Pritisnuo je dugme i
upalila se crvena lampica.
Zurila je u to.
"Mož ete li mi reći kako se zovete?"
Poslušala je prevoditelja, a zatim bacila pogled na savjetnika za ž rtve, koji je kimnuo. "Sophia
Tarasov."
"Koliko si star?"
"Sedamnaest ovog mjeseca." "A gdje je dom, Sophia?" “Novgorod u Rusiji.”
"Imate li obitelj u Novgorodu?"
Spustila je pogled i odmahnula glavom.
“A na nekom drugom mjestu? Postoji li netko koga mož emo obavijestiti o tome jesi li dobro?”
Jač e je odmahnula glavom.
Maddocks je kimnuo. Ne samo da se bojala, nego joj je mož da bilo i neugodno. Kasnije će se
vratiti pod tim kutom, jer je netko morao nedostajati i brinuti se za ovog tinejdž era. "Mož ete li
mi reći kako ste se našli na jahti koja se zove Amanda Rose?"
Duboko je udahnula i poč ela govoriti zureći u pukotinu na stolu. Prevoditelj je prenio prič u
Sophije Tarasov na engleskom s ruskim naglaskom.
“Javila sam se na internetski oglas za modeling. Nazvao sam broj. Rekli su mi da dođem na
adresu u Novgorod. Slikao me č ovjek i dao mi jesti, nešto popiti. Djelovao je lijepo. A onda sam
se probudio u nekakvom kombiju. Bio sam povrijeđen. Bile su me silovale. Krvarila sam. Dali su
mi vode, au njoj je sigurno bila droga jer sam se opet onesvijestio i
nič ega se ne sjećam. Ne znam koliko sam dana bio u kombiju. Odveden u Prag. Znao sam da je
Prag samo po neč emu što je jedan od muškaraca rekao. U stanu u Pragu razni su me muškarci
mnogo puta pretukli i silovali. I bila sam drogirana. Drž ali su me lancima vezanu za madrac na
podu, bez odjeće.”
Maddocks je progutao. "Bilo je još djevojaka u ovom stanu?"
“U mojoj sobi, da. Još tri na madracima. I u ostalim sobama.
Čuo sam ih. Plač . Ponekad su vrištali. Ne znam koliko je to bilo dana, mož da mjesec dana, a
onda su nas dvadesetak odveli u kamion. Bilo je to dugo putovanje.”
"Isti ljudi koji su vas doveli u Prag?"
“Različ iti muškarci. Govorili su ruskim dijalektom.”
"Biste li mogli opisati bilo kojeg od ovih ljudi?"
"Ne znam." Šutjela je neko vrijeme, a onda je rekla: "Jedan č ovjek je imao plavog raka, ovdje,
tetovaž u, na ruci." Potapšala se po podlaktici. “Odveli su nas u grad s lukom. Stavili su nas na
brod.”
"Znate li koji grad?"
“Bio je ruski. Mož da Vladivostok —č uo sam to ime dok su ljudi tiho razgovarali kad su mislili
da sam nokautiran od droga.”
Ovaj je odgovor stigao izravno od Sophije, na pokvarenom engleskom. Prevoditelj je iznenađeno

pogledao Maddocksa.
"Uskoč ite ako i kada budete trebali", tiho je rekao prevoditelju, a zatim se ponovno okrenuo
Sophiji.
"Govorite li engleski?"
Kimnula je glavom. “Malo. Uč im u školi.”
"Kakav brod?"
"Čamac za pecanje. Rak. Hrđavo, staro. Loši mirisi.”
"Zašto mislite da je to bio brod za lov na rakove?"
“Znam od svog djeda. Bio je lovac na rakove. Kraljevski rak. Ohotsko more. Davno. Prič ao nam
je prič e i imao slike, kako američ ki brodovi s Aljaske imaju č etvrtaste kaveze za rakove i
bacaju ih preko boka jednog po jednog. U Rusiji koristimo one ovakvog oblika.” Napravila je a
rukama u obliku stošca. "Ruski ribari skidaju kaveze sa straž nje strane broda." Adrenalin se
ubrzao u Maddocksu. To su bile vrlo specifič ne informacije koje
su mogli provjeriti.
"A odatle - mož da iz Vladivostoka - vas je dvadeset isplovilo ovim brodom za lov na rakove?"
Kimnula je glavom. “Bili smo na dnu broda. Nema svjetla. Bilo je to mnogo dana. Loše oluje.
Razboljeli smo se. Jedne noći su nas sve probudili i rekli nam da se toplo obuč emo. Vezali su
nam ruke, ovako.” Skupila je zapešća. “Odveli su nas na palubu. Blizu je bio još jedan brod.
Moglo se vidjeti kroz maglu.”
"Također ribarski brod?"
"Ne. Kao teretni brod. Kontejneri na palubi. Nagomilano visoko.”
“Jeste li vidjeli neka imena na trupu? Bilo što za identifikaciju broda?"
“Tek kad su nas ukrcali na novi brod. Prevezli su nas preko boka u ribarskom č amcu i preko do
teretnog broda u manjem č amcu. Vidio sam zastavu iz Juž ne Koreje na teretnom brodu.”
Maddocksovo je srce zakucalo još brž e. "Jesi li siguran?"
"Da."
"Što si još vidio?"
"Jako malo. Pada mrak. Bila je magla. Nema mjeseca. Svjetla na brodu gotovo sva ugašena. Bilo
je jako hladno. vjetrovito.”
"Kojim je jezikom govorila posada na juž nokorejskom brodu?"
“Neki Rus. I azijski jezik.”
Posegnula je za č ašom vode ispred sebe i otpila veliki gutljaj, drhtave ruke. "Prebacili su svih
dvadeset ž ena s jednog broda na drugi?"
“Da, i neki drugi teret. Dugo je trajalo. Ne znam koji je još teret bio. Mož da rak.”
"A jednom ste bili na korejskom teretnom brodu?"
Odmahnula je glavom, a oč i su joj se udaljile. Lice joj se napelo. “Drž ali su nas u kontejneru,
svih dvadeset. Imali smo dvije kante za WC. Čovjek sa šalom preko lica dolazi jednom dnevno s
novim kantama i nešto hrane i vode. Postali smo jako bolesni i ž edni. Izgubio sam pojam o
vremenu i danima.
Jedna djevojka, umrla je. Trebalo joj je dugo da umre. Ostavili su njezino tijelo u kontejneru s
nama.”
Maddocks je protrljao č eljust. Prevoditeljica se nelagodno promeškoljila na stolcu. Maddocks je

osjetio da će ga Tarasovljev savjetnik za usluge ž rtvama svakog trenutka prekinuti - također je
postajala nervozna. Ali nije ž elio pož urivati Sofiju Tarasovu. Bude li paž ljivo korač ao
stvarima, mogla bi razgovarati s njim još nekoliko puta. Mogao bi dugoroč no dobiti više kroz
strpljenje. Usprkos tome, hitnost ga je hvatala - jer što su stvari dulje trajale, to je više vremena
davalo grupama organiziranog kriminala da zakopaju dokaze.
"Kamo vas je odveo juž nokorejski brod?"
Odmahnula je glavom, gledajući svoje nemirne prste. “Mož da luka u Juž noj Koreji. Onda još
jedan brod, koji zaustavlja mož da Kinu. Promjena tereta. Zatim Vancouver.”
"Kada ste pristali u luci Vancouver, kako su vas izveli s broda?"
“Neki ljudi su otvorili kontejner, tjeraju nas da pož urimo van. Već smo bili na kopnu s drugim
kontejnerima posvuda. tamno. Bila je noć. Muškarci u velikoj guž vi, sve promatraju. Odvode
nas na drugo pristanište, stavljaju nas u drugi č amac. Onaj mali."
"Koliko mali?"
Šmrcnula je i obrisala nos. Njezino drhtanje bilo je sve jač e. Sjaj znoja poč eo joj je . . .
svjetlucati na č elu. “Ne znam. Nije mi bilo dobro. Povraća. Onesvijestiti se. Malo se sjećam.
. . . Samo zamuti.
Bilo nas je devetnaest sišli s broda. Samo ih je deset stalo na manji č amac.”
"Gdje je otišlo ostalih devet?"
“Ne znam. Mož da kamion."
Maddocks je proč istio grlo. "Koliko ste dugo bili na manjem brodu?"
Odmahnula je glavom. "Ne znam."
"Čega se sljedeće sjećaš?"
“Buđenje u mjestu s č etiri sobe. Postojale su mala kuhinja i kupaonica, ali vanjska vrata bila su
zaključ ana. Prozori su imali visoko podignute rešetke. Sad imamo finu hranu. Riba. Povrće.
Voće. Voda. Žena bi donijela.”
“Mož ete li opisati ovu ž enu? Koje nacionalnosti?"

“Ona je stara. Mož da osamdeset. Bila je sva odjevena u crno. Kada sam je pitao, rekla je na
ruskom da će mi odrezati jezik ako budem prič ala. Kao što su nam rekli u Pragu, uč init će ako
ikada s nekim razgovaramo o ljudima koji su nas tamo doveli. U Pragu je bila ž ena bez jezika.”
Stezanje je stisnulo Maddocksovo grlo. Došao je s tankim kopljem už arenog gnjeva.
"Što ste mogli vidjeti kroz prozore ove kuće?"
“Velika stabla. Puno drveća. Kao šuma. Kroz drveće, voda.”
"Još nešto? Zvukovi? Promet, avioni?"
"Vrlo tiho. Nema buke od prometa. Ponekad mali avion visoko. I motori ponekad, kao iz č
amaca. Jednokratni helikopter.”
"Jeste li vidjeli još nekoga na ovom mjestu, osim starice?"
Sad joj se cijelo tijelo poč elo tresti.
“Samo jedan č ovjek. Nekoliko puta dođe kad padne mrak. On je jako velik. Nosi kapuljač u i
prigušuje svjetla. Kaž e da je došao isprobati svu robu. Vrlo grubo. Ne mlad, ali vrlo jak. Snaž
an. Jedva je izgovorio dvije riječ i.”
"Naglasak? Jezik?"
"Engleski. Američ ki naglasak, poput tebe.”
"Skinuo se gol osim kapuljač e?"
Neudobno se promeškoljila na stolici i kimnula.
"Je li bio obrezan?"
Pogledala je prevoditelja koji je prevodio na ruski.
Sophia je odmahnula glavom. "Nosi zaštitu."
"Je li bilo još nešto karakteristič no na njegovom tijelu?"
"Evo..." Dotaknula je vrat sa strane i prešla na ruski.
"Tetovaž a", rekao je prevoditelj. “Kao rak. Isti kakav je vidjela na ribarskom brodu iz
Vladivostoka. Isto kao č ovjek u Pragu. Ali ona kaž e da je zamrač io sobu kad god bi je posjetio.
Kapuljač a mu je izgledala kao krvnikova, crna s prorezom za oč i. Ugledala je raka tek kad mu
je kapuljač a malo skliznula tijekom seksualnog č ina.”
Adrenalin je prostrujao Maddocksom. Smireno je rekao: "Sophia,

biste li mogli crtač u opisati ovu tetovaž u raka?"
Kimnula je glavom. Maddocks je posegnuo u dž ep za telefonom. Nazvao je Holgersena.
"Mož ete li dovesti crtač a skica, sta?" rekao je č im se Holgersen javio. “Nabavite Cass Hansen
ako mož ete. Već sam je koristio—dobra je.
I ž ivi dvije minute od bolnice.”
Prekinuo je poziv i vratio se Sophiji. "Što se dogodilo sljedeće?" "Madame Vee, dolazi
avionom."
"Koliko ste dugo bili na ovom mjestu prije nego što je ona stigla?"
“Ne znam. Mož da tri ili č etiri tjedna. Madame Vee dođi sa Zinom.”
Dakle, Camus je lagao da nije otišao na mjesto zadrž avanja. Ovo bi im moglo koristiti.
“Tjeraju nas da stojimo goli i okreću nas. Razgovaraju na francuskom. Odaberu nas šest. Stavili
su nas u mali avion, hidroavion. Pristali smo u luci i malim č amcem smo odvezeni do Amande
Rose.”
“Kada je hidroavion poletio s ovog mjesta č ekanja, što ste vidjeli
iz zraka?"
Odmahnula je glavom, a oč i su joj se napunile suzama. "Ništa. Koristili su poveze za oč i.”
"Jeste li vidjeli pilota?"
Odmahnula je glavom.
"Koliko je trajao ovaj let, Sophia?"
"Mož da sat?" Podigla je ramena. “Ili dva —uplašio sam se. ne znam.”
"Jeste li ikada napustili Amanda Rose nakon što ste se prvi put ukrcali na jahtu?" "Ne. Zaključ
avaju nas u kabine. Drž i nas odvojeno od ostalih djevojaka.
Tek kada je policija došla i izvršila raciju na brodu i odvela nas, napustili smo Amandu Rose.”
Obrisala je oč i, ali su joj se suze i dalje slijevale niz obraze.
Žena iz služ be za ž rtve nagnula se naprijed. "Detektive Maddocks, mislim da nam je dosta za
danas."
Kimnuo je glavom. “Još samo jedno pitanje, Sophia. Druge djevojke koje su sada s tobom u
bolnici, gdje su im domovi, kako se zovu?”
"Bez imena." Mahnito je odmahnula glavom. "Bez navođenja imena, obećao sam, bez imena."
"U redu u redu. Mož ete li mi reći odakle su došli?"
Čelo joj se namrštilo u č vrste bore. Izgledala je prestravljeno.
"Molim te", tiho je rekao. "Pomoći će."

Zurila je u njega, č inilo se, cijelu minutu, a zatim je polako rekla: “Dvojica iz Sirije. Odvedeni
su iz izbjeglič kog kampa u Grč koj. Obećan im je prolaz u Njemač ku, posao. Jedna iz Austrije-
ona Turkinja.
Još dvojica iz Rusije, kao ja. Ostali dijelovi Rusije.”

Maddocksova se č eljust stisnula. Zač ulo se kucanje na vratima. Savjetnik je ustao da ga otvori.
Bio je to Hansen, crtač skica kojeg je MVPD redovito koristio.
“Hvala ti, Sophia. Hvala vam puno. Bila si od ogromne pomoći.” Maddocks je ustao i prišao
Hansenu na vratima.
"Došla sam č im sam mogla", rekla je Cass Hansen tiho, zajapurena od njezine jurnjave preko.
"Detektiv Holgersen je rekao da je hitno."
Maddocks je spustio glas gotovo do šapta. “Trebamo sliku tetovaž a koje je Sophia vidjela na
nekoliko muškaraca. Čini se kao ista tetovaž a na svima njima. I mož e li opisati išta više o
muškarcima, posebno o velikom tipu koji je nosio kapuljač u kad ih je seksualno napao.”
Hansen je kimnuo. "Pokušat ću", tiho je rekla.
Maddocks je zatvorio vrata za Hansenom, dok mu je puls ubrzan. To je bilo to —proboj koji su
trebali. Sophia Tarasov bi u budućnosti pruž ila više; bio je siguran u to. Mogla bi navesti i druge
djevojke na razgovor.
POGLAVLJE 17
Iz topline svog automobila, kroz kišom pošarane prozore, č ovjek promatra ulaz u zgradu
medicine koja mrač i i mokra pod niskim oblakom i kišom. Bezlisne listopadne grane izvan
bolnič kih zidova mašu kvrgavim prstima na vjetru.
Dok dva detektiva izlaze iz zgrade, on oštro sjeda na vozač evo sjedalo. Već nekoliko dana prati
glavnog detektiva, koji je bio u vijestima u vezi s likvidacijom Bacchanalian Cluba na brodu
Amanda Rose. Novine i TV postaje tvrdile su da je
nekoliko mladih ž ena s broda odvedeno u pritvor MVPD-a. Od svog šefa zna da su to roba s
barkodom. Ali nije znao kamo su odvedeni. Do sada.
Misli da je našao djevojke. Oni su u toj bolnici.
Visoki mršavi detektiv u ruž noj bomber jakni i borbenim č izmama zastaje da zapali cigaretu.
Glavni policajac - onaj viši s crnom kosom i blijedom kož om, onaj kojeg je pratio - odjeven je u
otmjeni vuneni kaput.
Iza njih dolaze dvije ž ene. Čovjek zna da je tamnokosa ž ena prevoditeljica ruskog
jer su detektivi č ekali da ona stigne prije nego što su ranije ušli unutra, a kad su ušli unutra,
otvorio je auto u kojem je stigla. U njezinom pretincu za rukavice pronašao je posla kartice s
njezinom adresom i fotografijom. Prstima drž i jednu od ovih karata dok mu se pogled zaustavlja
na drugoj ž eni, prisjećajući je. Plavuša.
Kratak. Atletske građe. On ne zna tko je ona. Stigla je kasnije. Grupa nekoliko minuta razgovara
ispred ulaza u bolnicu, dok mršavi policajac nekoliko puta brzo povuč e cigaretu, izdišući u
oblaku dima i kondenzacije. Krenu niz stepenice. Mršavi tip ispušta dim, samlje ga č izmom,
zatim ga ponovno podiž e i stavlja u
vrećica. Podiž ući ovratnik, mršavi policajac slijedi svog šefa-partnera do Impale parkirane na
parkiralištu. Dvije ž ene odlaze različ itim putevima.
Sam pali cigaretu - pušenje mršavog detektiva izazvalo je u njemu ž elju. Impala se povlač i s
parkirališta i skreće niz ulicu. Nastavlja č ekati u svojoj neuglednoj limuzini, s tablicama pomno
zamazanim poprskanim blatom. Njegova vještina, njegova umjetnost, je strpljenje. Diskrecija.
Čak i pored otkucaja sata i hitnosti. Za obavljene poslove dobiva velike novce. Ovo je veliki
posao.
Za ovaj posao reč eno mu je da pošalje poruku. Nikada se ne pita zašto. Nikada ne osjeća stres ili
emocije. Ponosan je samo na uredno izvršen ugovor.
Kad se prevoditeljica odveze s parkirališta u svom malom plavom Yarisu, on paž ljivo ugasi
cigaretu u pepeljari i sam zapali. Ubacuje svoj auto u brzinu i polako vozi iza prevoditeljeva
vozila, dok mu gume pucketaju na mokrim ulicama dok drž i siguran razmak.
POGLAVLJE 18
Žena poput pixiea s ljubič astom kosom i bijelim laboratorijskim ogrtač em promolila je glavu
kroz vrata laboratorija i provirila u Angie. “Naša recepcionarka još nije stigla.” Angie je bilo
vruće i smetalo ju je u svojoj uniformi dok je stajala drž eći svoju kutiju s dokazima u recepciji
Anders Forensics, tvrtke koju je preporuč io dr. Sunni Padachaya. Ruka ju je boljela. Promet na
poluotoku bio je zvijer. A ž urba ju je ugrizla - još uvijek se morala vratiti u Victoriju prije poč
etka u 11:00 ili bi imala crnu mrlju na sebi prvog dana svoje probne kazne. Ova omč a od devet
do pet bit će
sranje č ak i više nego što je zamišljala.
"Ovdje sam zbog dr. Jacoba Andersa", rekla je. “On me oč ekuje - ja
nazvao ranije.”
"Oh, vi ste Angie Pallorino?" rekla je pixie, promatrajući svoju uniformu. "Da."
“Nisam oč ekivao policajca.”
"Pravo."
"Jacob je prošao ovuda." Povela je Angie sterilnim betonskim hodnikom obrubljenim golemim
prozorima koji su gledali na zaljev pun bijelih kapa. Zgrada je mirisala na novo. Također je
smrdjelo na novac. Sunni je rekla da će dr. Jacob Anders biti skup kad ju je Angie jutros nazvala
telefonom. Sunni je osobno jamč io da je Anders jedan od najboljih u poslu - nedavno preseljeni
britanski iseljenik s širokim iskustvom vezanim uz LE u inozemstvu i Sjevernoj Americi. U
prošlosti je također imao ugovor s FBI-em i RCMP-om, kao i drugim policijskim
organizacijama.
Laboratorijski pixie s ljubič astom kosom otvorio je vrata. “Njegov ured je ovuda. Samo
naprijed."
Angie je odnijela svoju kutiju u uredski prostor oblož en dimljenim staklom.
I ovdje su prostrani prozori gledali na metalno sivi zaljev. Stol od stakla i kroma bio je smješten
ispred prozora. Nema stolice iza, samo jedna ispred. Police s knjigama poredane su uz jedan zid.
Drugi zid ugostio je skup monitora i veliki pametni zaslon. Nekoliko monitora prikazivalo je
nešto što je izgledalo kao ž ive crno-bijele snimke nadzornih kamera iz unutrašnjosti njegovih
laboratorija i vanjskog perimetra zgrade. Jedan ekran je prikazivao nešto što je izgledalo kao
podvodni izvor koji snima bjelkasti objekt zarobljen ispod zakrivljenog kaveza. U sobi nije bilo
nikoga.
"Zdravo? dr. Anders?"
"Detektive Pallorino, dobrodošli", zač uo se dubok i rezonantan glas.
Drž eći kutiju ispred sebe, Angie se okrenula prema izvoru zvuka. Iza pregrade pojavio se č
ovjek u invalidskim kolicima. Iznenađenje je prostrujalo Angie kad je bila prisiljena spustiti
pogled na muškarč evo lice. Okrenuo se naprijed i pruž io mu ruku. “Molim te, zovi me Jacob.”
Njegov je naglasak bio britanski, naglasak koji je Angie povezivala s višom klasom i
sofisticiranošću.
Angie je drž ala kutiju na lijevom boku i rukovala se s č ovjekom. Njegov je stisak bio č vrst,
prorač unat. Podsjećao je na odluč nost kirurga spojenu s osjetljivošću pijanista. Sve je o njemu
šaputalo paradoksalno, od njegovog oč itog fizič kog invaliditeta, do moći kojom je, č inilo se,
zrač io, do inteligencije i dobrote u njegovim sivim oč ima. Angie je procijenila da je Jacob
Anders u kasnim č etrdesetima, vjerojatno u ranim pedesetima s obzirom na srebrnu boju koja
mu je prošarala tamnu kosu na sljepooč nicama i bore koje su okruž ivale njegova snaž na usta.
Zgodna filmska zvijezda, ali samo malo izvan centra na nač in koji nije mogla odmah artikulirati.
Njegova ju je samouvjerenost natjerala da ispravi ramena.
"Hvala što ste se sastali sa mnom u tako kratkom roku", rekla je. Procijenio ju je, odjenuvši joj
uniformu, jasno oblikujući pitanje njegov um za koji nije ž eljela dati odgovor.
"Sjednite", rekao je. “Mož eš staviti svoju kutiju na stol tamo.
Kako vam mogu pomoći?"
"Sunit Padachaya, s kojim radim u laboratoriju MVPD-a, toplo vas je preporuč io", rekla je
Angie dok je postavljala kutiju na staklenu površinu.
Anders se okrenuo s druge strane svog stola dok se ona spustila u stolac ispred njega. "Sunni je
moj dobar prijatelj", rekao je. “Upoznali smo se na forenzič koj konferenciji
u Bruxellesu prije mnogo godina i zauvijek smo ostali u vezi

od."
“I ja je smatram prijateljicom.” Što nije puno govorilo, budući da Angie nije izlazila s
djevojkama, ili barem ne baš dobro - veze nikad nisu trajale kad je ona pokušavala. Prešla je na
stvar jer je bila u stisci s vremenom. "Traž im hladnu kutiju iz 1986. za prijatelja." Objasnila je
Jacobu Andersu što je do danas znala o sluč aju kolijevke i kako je došla u posjed dokaza i
dosjea.
“Otvorila sam jednu od vrećica s dokazima, onu s medvjedićem, što vjerojatno nisam trebala, ali
sam koristila rukavice, a to je uč injeno u prilič no sterilnom okruž enju. Ono što sada traž im je
tumač enje starih laboratorijskih izvješća i da vidim postoje li održ ivi biološki dokazi vrijedni
testiranja DNK pomoću trenutne tehnologije i mogu li se fotografske slike krvavih otisaka ruku i
prstiju digitalizirati. S obzirom na to da je VPD namjeravao uništiti dokaze prije nego što ih
detektiv odnese kući, i s obzirom na to da je ponovno otvorio kutije kod kuće, a njegova obitelj
skladištila je kutije u podrumu, č ak i ako ondje ima održ ivih dokaza, moglo bi biti
kompromitirano.”
Sjeo je, opušten dok je procjenjivao nju i zasluge njezina sluč aja.
"Biste li bili zainteresirani preuzeti to?" rekla je, pogledavši na sat, dok je pritisak skakao.
"Jeste li svjesni naše strukture naknada?"
"Neće biti problem."
Ovlaž io je usne, promatrajući njezine crte lica. Angie je osjetila kako joj se obrazi poč inju
crveniti - č ovjek je mogao zaključ iti da nešto skriva. Namjestila je ovratnik uniforme i zagrizla
metak. "U potpunosti otkrivam, postoji još nešto što bih trebao dodati." Zastala je, pogleda
prikovanog za njegov.
"Povjerljivo je."
"Sav naš rad tretiramo kao povjerljiv", rekao je. “Povjerljivost,
diskrecija—to je neophodan i apsolutni kamen temeljac našeg poslovanja.”
Pokolebala se. “Ja . . . Ja sam dijete koje je pronađeno u kolijevci, ali se ne sjećam
događaja, niti svog ž ivota koji je prethodio događaju.”
Nije ni trepnuo. Ništa se nije promijenilo na njegovom licu. Obuzeo ju je neobič an nalet
olakšanja jer je to skinula s grudi, kao da je predaja ove informacije njemu podigla dio mrač nog
tereta koji je potajno nosila.
Ovako su se morali osjećati njezini osumnjič enici s druge strane njezina stola za ispitivanje kad
su konač no priznali ono što su pokušavali sakriti od policije.
"I siguran si?"
Angie je trepnula. "Mislite, jesam li siguran da sam dijete iz kolijevke?" "Da."
“Ja . . . iz onoga što ja razumijem, iz onoga što mi je reč eno, da.” Mozak joj
je krenuo u potpuno novom smjeru. Ovo je nešto o č emu nije razmišljala.
"I kaž ete da je DNK djeteta iz kolijevke vjerojatno u ovoj kutiji?"
Kimnula je glavom. “Njena krv je na medvjediću i haljini. Moglo bi biti i dlaka. Imala je – ima –
istu boju kose kao ja. Mislim, ako sam ja u pitanju, to je moja kosa.
I imam ož iljak na ustima - isti kao na fotografijama."
“Da budemo sto posto sigurni, trebali bismo vam uzeti svjež i biološki uzorak prije nego što
odete. Usporedit ćemo to s DNK sadrž anom u dokazima. Je li vam to prihvatljivo? Mogu zatraž
iti da vam moj tehnič ar dostavi naš ugovor, koji
uključ uje potpunu izjavu o otkrivanju podataka i relevantne klauzule o privatnosti.”
Tjeskoba joj je previjala trbuh. "Da. naravno, da. Želim biti siguran.” U kutu njezina oka
pomaknula se sjena. Angiena je pozornost usmjerila na monitor na zidu koji je prikazivao
podvodnu snimku. Zurila je u to kako je elastič na, amorfna stvar uzburkala oblak mulja i
zrnatog detritusa, šireći se kako bi zagušila kavez, nestajući s vidika. Pipci su se pojavili u
vidokrugu dok se tada skupljao kako bi se provukao kroz jedan od malih č etvrtastih otvora u ož
ič enju kaveza. Hobotnica. Kada je ušao u kavez, ponovno se proširio, a oblak bijelih organizama
slič nih crvu eruptirao je i mahnito odmicao. Hobotnica je ugušila bijeli predmet iznutra poput
deke.
Naglo se nagnula naprijed. "Što je to?"
Okrenuo se prema ekranu. "Ah." Nasmiješio se dok se okretao bliž e monitoru. “Divovska
pacifič ka hobotnica. Dođite se hraniti svinjskim mesom koje kavez
prič vršćuje za morsko dno. Ovo je dio naše studije podvodne tafonomije koja se provodi u
suradnji s dr. Karen Schelling sa Sveuč ilišta Simon Fraser.” Okrenuo se prema Angie. »Ona je
entomologinja koja
—”
“Znam tko je dr. Schelling. Često razgovara s policijom. Bio sam na jednom od njezinih
predavanja o tome što insekti rade leševima.”
“Pa, ona pokušava saznati više o stopama raspadanja u raznim morskim sredinama. Ovo je njezin
ekvivalent podvodnoj farmi tijela. Osim što ne mož emo staviti ljudske donore vani u otvorenu
vodu, pa koristimo svinje svjež e iz mesnice da približ no odredimo stope raspadanja na ljudskim
tijelima. Podvodna tafonomija je polje puno manje prouč avano od tafonomije na kopnu, a ima
toliko više varijabli."
“Dakle, ovo je prijenos už ivo? Odatle?" Angie je nakrivila bradu prema zaljevu iza njegova
prozora gdje je niz dokova vodio u vodu.
Na kraju jednog od duž ih dokova nalazila se mala zgrada koju su udarali vjetar i kiša.
“Toč no. Karen se, međutim, nalazi na SFU-u na kopnu, ali mož e daljinski upravljati svojim
podvodnim kamerama s bilo kojeg mjesta na svijetu. Ovdje imam feed, ali svatko se mož e
prijaviti na projekt putem interneta i gledati už ivo.”
Jeza se uvukla u Angiene kosti dok je promatrala hobotnicu koja se hranila mrtvom svinjom
zarobljenom pod vodom u kavezu. Pomislila je na onu malu cipelicu na vijestima i umjesto toga
zamislila dijete koje lež i na onom morskom dnu, a pojedu ga morske uši, rakovi, hobotnice i
ribe. Jeza u njezinim kostima pretvorila se u led, a č udan pritisak ispunio joj je pluća. Proč
istivši grlo, rekla je: “Vjerojatno bih se trebala vratiti na posao. Isprič avam se zbog ž urbe, ali
trenutno imam fiksni raspored.”
Pogled mu se nakratko zaustavio na njezinoj uniformi. "Razumijem." Ispruž io je ruku preko

stola da pritisne tipku interkoma na telefonu. "Maryanne, mož eš li policajki Pallorino donijeti
jedan od naših ugovora na potpis i odvesti je u laboratorij na bukalni bris i uzorak krvi."
"Stiž em", zač uo se ž enski glas.
Jacob Anders je pustio gumb i rekao Angie: »Kad si
nauč io da si bio dijete u kolijevci?"
"Prije nekoliko tjedana."
Nešto oštro i neč itljivo ušlo mu je u oč i, kao da ju je iznova vidio, ponovno kalibrirajući svoje
poč etne procjene o njoj. To joj je stvaralo nelagodu. Vjerojatno će pokrenuti vlastitu provjeru
njezine prošlosti č im se za njom zatvore vrata.
"Koliko brzo bismo mogli imati rezultate?" rekla je.
“Mogu ubrzati stvari ako su hitne, ali to će ovisiti o tome koliko su dobro ti dokazi bili upakirani
i pohranjeni. Iako je DNK nevjerojatno otporan i mož e trajati tisućama godina ako je zakopan
nekoliko stopa ispod zemlje, ili č ak nekoliko
stotinu tisuća godina ako se zamrzne u ledu, svako izlaganje toplini, sunč evoj svjetlosti, vodi ili
kisiku degradiralo bi ga. A što je DNK degradiranija, to je laboratorijski rad kompliciraniji i
dugotrajniji. Ponekad ga raspadanje č ini neizvedivim. Nazvat ću vas i dati ideju o vremenskim
okvirima nakon što izvršimo potpunu procjenu dokaza.”
"Pošteno."
Na vratima se zač ulo kucanje. Otvorio se i ušla je ljubič astokosa pixie, s fasciklom u ruci.
Angie je ustala.
“Još jednom vam hvala, dr. Anders, za...”
"To je za tebe Jacob", rekao je sa smiješkom dok je izlazio iz
za svojim stolom. Pruž io mu je ruku.
Angie ga je protresla, još jednom osjetivši onu neobič nu kombinaciju moći i finoće u njegovu
stisku.
"Moje zadovoljstvo." Njegov se osmijeh produbio. Otkrio je njegove sjekutiće. To je osvijetlilo

njegove blijedosive oč i. A te su je oč i podsjećale na vuka. Lukav i oprezan.
POGLAVLJE 19
Vozeći se natrag do postaje, Maddocks je Holgersenu pustio intervju sa Sophijom Tarasov.

Holgersen je pokušavao izvaditi nikotinsku ž vakaću gumu iz pakiranja dok je slušao. Nakon što
je oslobodio svoju tabletu ž vakaće gume, stavio ju je u usta i rekao: "Dakle, Vladivostok, ha?"
Isuse, jesi li siguran da ne smijem pušiti ovdje, šefe?”
"Kada ćeš prestati pitati?"
Nacerio se oko zelene ž vake među zubima. "Kad te prestane ž ivcirati."
"Što znaš o Vladivostoku?"
“To je otprilike osamdesetak klikova sjeverno od sjevernokorejske granice — središte rabljenih

japanskih automobila. I ruski kraljevski rak, veći dio krivolov i prodan preko Juž ne Koreje i
Kine na američ ko trž ište.”
Maddocks je dobacio Holgersenu vruć, brz pogled.
"Što? Isuse, ti si kao Pallorino. Misli da ništa ne znam. Znam stvari, u redu? Imam interese.”
Maddocks ga je promatrao još sekundu prije nego što mu je vratio pozornost mokra cesta i
promet. "Nastavi."
“Također sam vidio sliku od tinte kakvu je Tarasov opisao —svijetloplavog raka. To je stvar za
skupinu Ruskie Crab Mafia.
“Rakova mafija? To je stvar?" “Naravno da je stvar. Svi znaju." "Nisam znao da je to stvar."
Holgersen je slegnuo ramenima. “Svatko tko je u industriji morske hrane ili tko ulaž e u nju zna.
Ja sam iz ribara - moji svi znaju. Moj veliki djed borio se s Rusima u Pokretu otpora tijekom
Drugog svjetskog rata, kada su Švabe okupirale krajnji sjever Norveške. Vidjeti?" Napravio je
kao da je njegov
ruke su bile vaga između to dvoje. “Pecanje, kriminalci.
Rusi. Kao što sam rekao, imam interese - dijelom moje pozadine."
Maddocks je još jednom pogledao Holgersena. "Vaš pradjed je bio Norvež anin?" "Da."
"Pretpostavljam da to objašnjava ime Kjel Holgersen."
"Da." Holgersen se okrenuo kako bi pogledao kroz kišom posuti prozor i zabubnjao prstima po
košč atom koljenu. “Moj djed i tata bili su izravno iz Norveške. Došli su u Kanadu nakon što je
moja baka umrla - imali su rodbinu u onome što je nekada bila norveška ribarska zajednica
daleko uz sjevernu obalu, iznad Bella Belle, nedaleko od granice s Aljaskom.
Želio sam poč eti ispoč etka i sve to. Sjećam se svog djeda iz vremena kad sam bila mala. Isprič
ao nam je prič e o Rusima u blizini Laponije - pretpostavljam da sam se od tada zainteresirao.
Ribarstvo. Rusi.”
"Tko smo bili mi?"
"Što?"
"Rekli ste da nam je 'prič ao' prič e."
"Oh . . . ne, pretpostavljam samo ja,” brzo je rekao. “I moj tata. Mame zapravo nisu bile
zainteresirane.”
Maddocks je primijetio gotovo neprimjetnu promjenu u Holgersenovom tonu i govoru tijela -

nešto bi ispustio i prikrivao. To je pobudilo Maddocksovu znatiž elju - ako ste razumjeli motiv,
razumjeli ste i č ovjeka. "Dakle, odatle si, sjeverno od Bella Belle?" potaknuo je.
Njegov je partner otvorio prozor zbog iznenadnog udara hladnog zraka i ispljunuo svoj gumom
izašao na ulicu i otvorio prozor. Taktika diverzije.
"Da, dakle, Vladivostok", nastavio je kao da se osobna razmjena nikada nije dogodila. “Otići u
Vladivostok pitati o poširanom raku je kao ići u Kolumbiju pitati o kokainu. Odsjeku ti glavu, ili
ti bace zapaljivu bombu na kuću, ili te upucaju na ulici. Imate sve te napuštene i ilegalne piratske
brodove u tamošnjoj luci. Neki se koriste za sivu ribarsku flotu - pune krivotvorene
dokumentacije i sranja, ali su ih sovjetske vlasti odobrile kao legitimne, ili ruski duž nosnici zaž
mire na dobru votku i nekoliko kurvi. Ali crna flota - sada su pravi pirati. Posada mož e biti s
bilo kojeg mjesta —iz Indonezije, Kine, Rusije, Sudana. Crni brodovi registrirani su u mjestima
poput Kambodž e, Somalije. Ali i berba crnog i sivog raka ide istim putem,
u osnovi. Živi rakovi izvuč eni iz Japanskog mora prebacuju se s ribarskog broda na zakoniti
teretni brod i odvoze u Juž nu Koreju.”
Ponovno je po dž epu traž io ž vakaću gumu. Tip se nije prestao vrpoljiti.
Kao da je bilo fizič ki nemoguće da bude miran. Holgersen je opsovao kad je njegova zelena ž
vakaća guma iskoč ila iz pakiranja na pod. Sagnuo se oko pojasa, pipajući po podu suvozač eve
strane.
“Ha! Gadovi, ovi paketi.” Palcem je obrisao vatu i gurnuo je u usta.
"Govoriš li ono što ja mislim da govoriš?" rekao je Maddocks. “Da su djevojke s barkodom
mogle putovati istom rutom kao poširani rak? Prokrijumč areni su s uvezenom morskom
hranom?"
“Zvuč i tako, prema onome što vam je Tarasov rekao. Prije nekog vremena došlo je do hapšenja
u Seattleu - kod američ kog distributera plodova mora
pronađeno je skladište puno kraljevskih rakova označ enih kao da dolaze iz Kine. Ali to je bio
ilegalni ruski rak, prebač en preko Juž ne Koreje, a zatim kroz Kinu, gdje je prepakiran i dobio
peč at iz Kine. Američ ki distributer morske hrane tvrdio je da nije znao porijeklo raka, a tuž itelj
nije imao ništa protiv njega. Cijela stvar je odbač ena. Stalno se događa.” Poč ešao se po glavi i
nasmijao se. “Pranje rakova. Kroz Kinu.”
Maddocks nije rekao ništa. Mozak mu je ubrzavao. Zapravo se uklapao u rutu koju je opisao
Tarasov. Zaustavio se na crvenom svjetlu.
"Kao pranje novca", ponovio je Holgersen. "Razumiješ?"
“Da, zaboga, shvaćam. Moramo proći kroz bazu podataka o oznakama bandi s crub tatom koju
nam je Hansen skicirao.”
"Da. Kladim se da ako poč nemo promatrati kakav je uvoz rakova ili plodova mora stigao u luku
Vancouver iz Kine ili Juž ne Koreje tijekom proteklih nekoliko godina, mogli bismo zakucati naš
brod. Ali ulaž enje u trag—to će biti veliki međunarodni posao, a ti su Rusi puni laž nih
dokumenata nepostojećih drž avnih tijela. Nemaju č ak ni definiciju organiziranog ruskog
kriminala, toliko je upleten u vladu.”
"Tvoj otac još uvijek radi s ribarstvom?" rekao je Maddocks kruž eći natrag na ono što je
Holgersen mož da skrivao svojom omaškom ranije. Holgersen je pogledom odmjerio Maddocsa.
"Ne", rekao je polako.
“Znate kako to ide s tim starim zajednicama koje se temelje na resursima — ribarska industrija u
mom rodnom gradu bila je desetkovana međunarodnom ribarskom praksom i uzgajalištima
lososa na otvorenom. Moj tata je izgubio posao. Cijeli
jebeno mjesto je umrlo. Praktič no su svi krenuli—poput grada duhova tamo gore sada.” "Gdje ti
je sada tata - ostatak tvoje obitelji?"
Holgersen je prezirno slegnuo ramenima i promijenio temu. “Ukrug i okolo. I znaš što još?
Tarasov nam je upravo dodao Sabbonniera i Camusa na tanjuru. Ako Tarasov posvjedoč i da su
Camus i Sabbonnier bili svjedoci u ovom zatoč eništvu, i da je to mjesto gdje su nabavili šest
djevojaka od onog velikog tipa s kapuljač om, onda su ta kuč ka makro i njezin tjelohranitelj tako
dooooooo, č ovječ e.” Napravio je klizeći pokret rukom.
Maddocks je skrenuo na parkiralište kolodvora. »Ona ne svjedoč i. Ali mi to radimo imati njenu
izjavu. Mož emo to iskoristiti.”
"Što misliš?"
“Rekao sam joj da neće morati svjedoč iti.” Parkirao je, pogledao na sat. Skoro 10:30 ujutro
Hoće li Angie progutati uvjetnu kaznu i doći na posao u jedanaest?
Ta ga je pomisao uzrujala. Ali upravo sada je trebao obavijestiti Flinta o proboju sa Sofijom
Tarasov. Holgersenova teorija o raku također je bila vrijedna trč anja uz jarbol. Ako ima ič ega u
tome, a s obzirom na Camusove tvrdnje o ruskoj povezanosti s Anđelima pakla, ovaj sluč aj neće
dugo trajati u rukama MVPD-a. Koja god agencija tvrdila da je nadlež na, Maddocks je bio odluč
an drž ati prste u tome. Što se tič e djevojaka, sve su bile mlađe od njegove kćeri.
Za Sophiju Tarasov, koja je bila tako prokleto hrabra.
I da, za Ginny. Mož da je ovo bilo malo pogrešno, ali Maddocks je trebao pravdu, odmazdu za
svoje dijete. U njegovu bi umu to uravnotež ilo vagu - dugovao je svojoj kćeri nakon što ju je
baptistič ki sluč aj umalo koštao ž ivota. Ovamo ga je doveo baptistič ki sluč aj. Namjeravao je to
vidjeti do kraja.
Što ga je podsjetilo - morao je odvesti Ginn na njezin sastanak danas poslijepodne, a obećao joj
je poslije več eru. Izašao je iz vozila s Holgersenom, zapištao bravu. Podigavši ovratnik od kiše
koja je puhala, zakorač io je prema zgradi postaje, a duge noge njegove partnerice lako su
odgovarale njegovom hodu.
“Ako i druge djevojke s barkodom poč nu prič ati,” rekao je Holgersen, “mi
mož da ipak uspjeti uvjeriti Tarasova da svjedoč i usput.”

"Da. Zašto ne poč neš provlač iti skicu te tinte za krabe kroz baze podataka, da vidimo mož emo
li je sigurno identificirati kao oznake ruske krabomafije.” Maddocks je posegnuo za kvakom. “I
provjeri baze podataka o bandama— vidi što još mož eš iskopati o vezi s Vladivostokom. Stići
ću te č im ubacim Flinta.”
Kad je Maddocks ušao u stanicu, Holgersen se povukao, zakorač ivši ispod strehe kako bi
zapalio dim. Maddocks je još jednom bio napadnut idejom da ga č udni detektiv prouč ava i
osuđuje, koristeći njegov govor i nikotinsku naviku kao dimnu zavjesu. I tampon za ono što je
skrivao.
POGLAVLJE 20
Angie je kupila kavu niz cestu od kolodvora, a nakon što je stala na parkiralište MVPD-a, na
trenutak je sjela u svoj automobil, skupivši kraljež nicu kako bi prošla kroz rukavicu, jer je
mogla vidjeti Holgersena i Harveya Lea iz odjela za ubojstva kako dimnjak ispred ulaza zajedno
s nekim mlađim detektivom č ijeg se imena nije mogla sjetiti. Pogledala je na sat—10:56. Više
nije mogla odgađati.
Prvi dan, Pallorino.
Još samo tri stotine šezdeset i č etiri.
Drž ite se i moći ćete iskoristiti ekskluzivne baze podataka za provođenje zakona.
Spustivši zrcalo sa vizirom, zagladila je kosu, zategnula punđu na potiljku i posegnula za kavom.
Izašla je iz Nissana i zatvorila vrata, zaboravivši uniformnu kapu. Iznervirana, otvorila je straž
nja vrata, zgrabila šešir sa straž njeg sjedala i zamahom zatvorila vrata. Šešir u jednoj ruci, kava
u drugoj, odluč no je korač ala prema ulazu u MVPD, s hladnim vjetrom na licu, ž estokom
odluč nošću u ž elucu.
"Palloreeeno, hej, kako ide?" rekao je Holgersen, izlazeći ispod strehe s velikim osmijehom koji
je pokazivao razmak između njegovih prednjih zuba. "Dobrodošao natrag. Pokušao sam te
nazvati—ostavio sam nekoliko poruka —”
"Oprosti. Bio sam zauzet.” Uzvratila mu je osmijeh vlastitom grimasom. Sve o č emu je mogla
razmišljati bilo je kako je on preuzeo njezinu ulogu u istrazi djevojaka s barkodom, kako je
nakratko bio njezin mlađi partner u seksualnim zloč inima, a sada radi ruku pod ruku s
Maddocksom, koji je bio postavljen za upravljač ku ulogu u umorstvo. Razjež ilo se. Brzo je
kimnula prema detektivu Leu i mladima u civilu s njim.
"Lijepe stvari, Pallorino", rekao je Leo, dugo povlač eći cigaretu i ispuhujući mlaz dima.
"Izgledaš isto kao prvog dana kao poč etnik." Ponovno je polagano povukao, drž eći njezine oč i.
“Pa, gotovo isto. Šteta što ne mož emo vratiti vrijeme i izbrisati bore kako bi se uklopili u
odjevnu kombinaciju za policajce, ha? Pitam se
bi li mi moj još uvijek odgovarao. Gdje su te sad natjerali da radiš? Kontrola prometa? kazne za
parkiranje?"
"I ti si meni nedostajao, Leo", Angie je procijedila kroza zube. “I sumnjam da bi ti stao u svoj -
nabacio si nekoliko kilograma oko tog obujma otkad si ga nosio na Hashovom sprovodu.
Pretpostavljam da je to zbog viskija, ha?” Okrenula mu je leđa i posegnula za kvakom staklenih
vrata.
"Društveni mediji." Mrač no se nasmijao. “Sada postoji jedna stvar. Usamljeni konj, usijani
Pallorino koji se ne ponaša lijepo s drugima, sada je slatko nasmijano lice MVPD-a, premošćuje
jazove s javnošću, pomaž e momcima u plavom da budu društveni? "
Zastala je u mjestu, zatim se naglo okrenula i dva brza koraka zakorač ila prema starom
detektivu. Čelič ni vrh njezine č izme zapeo je za komad poploč enja. Posrnula je, mlatarajući
prema Leu dok je pokušavala povratiti ravnotež u. Njezina je kava s mlijekom probila poklopac
sa šalice za van i šiknula vruću, kremastu, smeđu tekućinu na Leovo međunož je i niz prednji dio
bedara. Zateturao je unatrag od šoka, a kundakom je udario u zid. "Koji kurac!"
"O moj Bož e", rekla je Angie slatko. “ Tako mi je ž ao, detektive.”
Gurnula je ruku u dž ep i zgrabila ubrus koji je tamo stavila kad je kupila kavu. Poč ela je
ubrusom brisati Leovo mokro međunož je. “Holgersen, imaš li još jednu maramicu za mene?”
Holgersen se udvostruč io od smijeha, pljesnuvši svoje košč ato koljeno poput crtića.
"Mič i svoje jebene ruke s mojih prepona." Leo ju je pljesnuo po ruci, nesposoban ustuknuti
izvan njezina dohvata jer ga je Angie stjerala u kut uz mokri betonski zid.
Angie se polako uspravila. Usta su joj se stisnula. Stojeći uz Lea, oč iju u ravnini s njegovima,
tiho je rekla: “Znam biti tako nespretna, pogotovo s mojom bolnom rukom. Pucanj i sve. Nadam
se da imate rezervni par hlač a u svom ormariću, detektive.”
Oprez mu se uvukao u izmož deno lice. Nije pomaknuo ni mišić, au Angienom umu nije bilo
sumnje da se iznenada prisjeća posljednjeg puta kada je s njom prekorač io granicu u Flying Pig
Bar and Grillu.
a ona ga je zgrabila za jaja i stisnula. teško. "Gledaj ta svoja usta oko mene, Leo", šapnula je.
Odmaknuvši se od njega, bacila je praznu šalicu kave u smeće, naglo otvorila vrata i ušla u
zgradu. Srce joj je ubrzano lupalo.
Dok su se staklena vrata polako zatvarala za njom, č ula je Holgersenov poziv: “Hej,
Palloreeeno, zapamti, nema hranjenja trolova. Društveni mediji jedan oh- jedan—igraj lijepo.”
Krv joj je poskoč ila kad je pronašla put niz hodnik do ureda u prizemlju s natpisom na vratima
na kojem je pisalo JEDINICA ZA ZAJEDNICE I JAVNE POSLOVE .
Duboko udahnuvši, gurnula je vrata i ušla.
Soba je bila mala. Četiri stola bila su zbijena unutra i na njima su bila rač unala. Prozori su
gledali na parkiralište. Za dva metalna stola sjedile su dvije ž enske osobe, kasnih dvadesetih
godina, u civilu.
Angie je pogodila da je jedan umjetnič ki direktor, a drugi grafič ki dizajner i snimatelj. Policajka
u vrlo trudnom stanju, odjevena u trudnič ku majicu MVPD- a preko hlač a crne uniforme,
stajala je kraj niza polica s knjigama. Police su bile naslagane sjajnim brošurama, letcima,
knjigama, redovima DVD-a - takozvanim kolateralom MVPD-a, pretpostavila je Angie. Trudna
je č asnica podigla pogled i nasmiješila se. Zagegala se naprijed, lijevom rukom podupirući križ
a dok je ispruž ila desnu. "Dobrodošli. Marla Pepper—služ benica za odnose s društvenim
medijima.”
Još samo tri stotine šezdeset i č etiri dana.
"Pallorino", rekla je Angie, rukujući se s policajcem. Zatim kao an
naknadno je dodala: »Čestitam. Dokle si stigao?"
"Bilo koji dan." Još jedan samodopadni osmijeh. “Jedva č ekam otići odavde i podići noge.
Sljedeći tjedan ne mož e doći dovoljno brzo - do tada biste trebali biti u toku. Dopustite mi da
vam poč nem dati osnovni pregled, a onda me mož ete poč eti pratiti i postavljati pitanja dok
idemo. Dovoljno dobro?"
"Da."
“Nije ništa komplicirano, stvarno. Ovo je Diana Bechko, umjetnič ka voditeljica jedinice.”
Pepper je dala znak ž eni za prvim stolom. “I njezin grafič ki dizajner, Kosma Harrison.” Obje su
ž ene pozdravile, nasmiješile se, ali Angie je vidjela da promatraju pridošlicu u svojoj sredini sa
znatiž eljom, mož da č ak i s određenom razinom opreza. Nema sumnje da su bili u potpunosti
upoznati s MVPD-ovom lozom njezine nagle ćudi, njezine sklonosti
prema bijesu, nasilju. Njena kazna. Angie je uzvratila potrebne ljubaznosti, ali bez osmijeha.
Nije bila ovdje da im bude prijateljica. Bila je ovdje da izdrž i kaznu. Što prije na to pristanu i
ostave je na miru, to bolje.
"A ovo će biti vaša stanica", rekla je trudna policajka Pepper dok je Angie pokazivala svoj stol
za koji je privukla rezervnu stolicu. "Mož eš koristiti prijenosno rač unalo za sada, a zatim prijeđi
na moje stolno rač unalo kada budem na dopustu."
Angie je spustila šešir na kut stola i nije rekla ništa. Nespretnost je ušla u Pepper, što je bilo
dobro jer je uklonilo oštricu njezine dosadne trudnič ke drskosti. . . . u osnovi ovo su alati
mog zanata - rač unala, "Tako mislim", rekao je Pepper. “Bit ćete odgovorni za upravljanje
MVPD Twitter, Facebook i Instagram rač unima i za
až uriranje stranice događaja na MVPD web stranici. Također ćete izraditi postove za blog Day
in the Life .”
Pepper se još jednom nasmiješila, ali sada neodluč nije, a njezin je pogled odmjeravao Angie
malo drugač ije. “Društveni mediji danas su tako velika komponenta organizacije. Nešto što
shvaćam vrlo ozbiljno.”
Angie je kimnula u tišini. Pepper je proč istila grlo, a zatim pokušala drugač ije. “I sam sam šest
godina bio u operativnoj policiji. Većina onih koji voze SUV K9, prate negativce s mojim
policijskim psom. Ali mnogi od osnovnih elemenata policijskog rada još uvijek igraju ovdje.
Naravno, iskoristila sam priliku za društvene mrež e č im smo odluč ili pokušati zatrudnjeti.”
Angiene su oč i skrenule na Pepperove. Žena je bila iz dr
planet što se Angie tič e.
Pepperini su se obrazi zarumenjeli. “Ne bih mirne savjesti mogao tamo vani ugrož avati ž ivot
neduž nog civila, bebe. Pancirni prsluk ide samo tako daleko, znaš?” Stanka. Rumenilo joj se
produbilo. “Djeca su važ na. Oni su naša budućnost.”
Sjećanje na riječ i Jenny Marsden hladno je ošamarilo Angie u lice. Udahnula je, a misli su joj
skoč ile na Tiffy Bennett, malo dijete koje ona i Hash nisu uspjeli spasiti prošle godine, na onu
staru Kodakovu fotografiju na kojoj je bila dijete s posjekotinama i nateč enim licem u bolnici
Svetog Petra. Za svu ostalu djecu — posebne ž rtve koje je upoznala kroz seksualne zloč ine.
Prož imala ju je krivnja zbog njezine prosudbe o Pepperu. Rukom je zagladila kosu. "Pravo."
Pepper je odmjeravala Angie, č itajući promjenu u tonu. "Bit će u redu", rekla je. “Naviknut ćeš
se.” Drž ala je ruku prema stolcu. "Sjednite."
Dok je Angie sjela, Pepper je otvorila razne MVPD rač une na društvenim mrež ama. “Osim što
ćete ih nadzirati, blisko ćete surađivati s dva glasnogovornika MVPD-a. Tehnologija i ciklusi
vijesti više ne zahtijevaju dnevnu konferenciju za
tisak, ali naša jedinica svaki tjedan šalje stotine poziva iz lokalnih, nacionalnih i međunarodnih
medija za informacije i intervjue. Usmjerit ćete te zahtjeve u skladu s tim. . .”
Pokret izvana zapeo je za Angien pogled.
Maddocks i Holgersen napuštaju zgradu, korač ajući prema njegovoj Impali.
Osjetila je vrućinu, progutala je slinu, pokušala se usredotoč iti dok je Trudna Pepper brbljala.
Ali sve o č emu je odjednom mogla razmišljati bila je njezina veza s Maddocksom sinoć.
Samooptuž ivanje je prostrujalo kroz nju. Pokušavala ga je povrijediti. Morala je pronaći nač in
da ponovno ispravi stvari. Dok je gledala kako Impala odlazi, odluč ila je pronaći Maddocksa
nakon što je danas pobjegla. Mož da bi mogli otići nešto pojesti.
“Naša jedinica također proizvodi tiskanu publikaciju Beyond the Call of Duty —prilog koji igra
važ nu ulogu u prevenciji kriminala. Ono što sam otkrio na Twitteru jest da postoje dva osnovna
tabora —oni koji vole policiju i oni koji nas preziru. Govorim o onima koji nač elno preziru
provođenje zakona i koji nam to daju do znanja putem naših tema na društvenim mrež ama.”
Pepper je pogledala Angie. "Ništa što mogu reći neće promijeniti mišljenje tih trolova."
Društveni mediji jedan-oh-jedan—igrajte lijepo.
Angie je bacila pogled na sat dok je Pepper brbljala. Samo još sedam sati prije nego što bi mogla
završiti, mož da se sastati s Maddocksom, otići kući i poč eti raditi na Voightovim dosjeima o
sluč aju.
POGLAVLJE 21
U 16:35 Angie se zatekla kako sjedi u praznom uredu.
Brzo je posegnula za telefonom i nazvala Maddocka. Raspolož enje joj se popravilo kad se
odmah javio.
"Hej", rekla je. "Pitao sam se-"
“Ange, mogu li te odmah nazvati? Ja sam —”
“Bit ću brz - ž eliš li se kasnije naći na več eri? Provjera kiše za sinoć?"
“Ja . . . ne mogu Imam spoj s Ginnom. Obećao sam joj...”
"U redu je. Imam stvari koje moram obaviti.” Prekinula je poziv i sjela za svoj stol drž eći
telefon u ruci, dok je kroz nju kruž io č udan koktel emocija.
Jebi ga. Vratila je telefon natrag na služ beni remen i sada je nosila bez vatrenog oruž ja.
Glupa greška, nazvati ga. Znao sam da je zauzet.
Vratila se borbi sa svojim postom na blogu. Čvrsto je odluč ila završiti s tim prije nego što izbije
za nekoliko minuta.
"Detektiv Pallorino?"
Angie je podignula pogled.
Jedan od civilnih recepcionera MVPD-a stajao je na vratima. Velike grudi. Velika, bujna kosa iz
osamdesetih —izbijeljena plava. BB je ono što ju je Angie mentalno zvala.
"Ovdje je služ benik RCMP-a koji vas ž eli vidjeti, gospođo", rekla je ž ena. "On je s nekim iz
ureda mrtvozornika u Burnabyju."
Angie se namrštila, a zatim oštro ustala. "Oni govore što ž ele?"
"Ne. Oni su ispred.”
Angie je slijedila veliku plavušu do recepcije. Kroz staklo otporno na metke iznad pulta vidjela
je muškarca u tridesetima kako sjedi
u stolcu pokraj male, mišaste ž enke. Muškarac je nosio obič nu odjeću, ali Angie je vidjela
policijsku znač ku na njegovom pojasu gdje mu je jakna presavijena. U krilu mu je lež ala
fascikla. Kroz Angie se provijala nit strepnje. Otključ ala je boč na vrata i ušla u recepciju.
Čovjek je odmah ustao.
"Ja sam Angie Pallorino", rekla je. "Kako vam mogu pomoći?"
"Policajac Shawn Pietrikowski, RCMP nestale osobe", rekao je muškarac. "A ovo je Kira
Tranquada, mrtvozornič ka služ ba BC- a."
Mlada je ž ena zakorač ila naprijed i pruž ila ruku. Njezina kišna jakna nosila je logo
mrtvozornič ke služ be na lijevoj dojci. "Ja sam iz IDRU-a —jedinice za identifikaciju i odgovor
na katastrofe", rekla je.
"O č emu se radi?" Angie je rekla dok joj je mozak jurio kroz prošle sluč ajeve na kojima je
radila, pokušavajući shvatiti jesu li ovo dvoje ovdje zbog neč ega što je ona istraž ivala.
"Mož emo li negdje nasamo razgovarati?" rekao je Pietrikowski.
Angie je oklijevala. "Dođi ovamo." Povela ih je kroz vrata recepcije i dugim hodnikom prema
sobi za intervjue B. Ušli su, a ona je zatvorila vrata za njima. Bila je to jedna od manjih
prostorija. Dvosmjerno zrcalo skrivalo je maleni prostor za promatranje. Stol je bio gurnut uza
zid, tri stolice oko njega. U udaljenom kutu blizu stropa bila je postavljena diskretna kamera i
audio izvor.
"Sjedni", rekla je, privlač eći stolicu za sebe.
Tranquada je spustila torbu na pod pokraj stolice i skinula jaknu. Dok ju je prebacivala preko
naslona stolice, oštro je pogledala Angiene č izme. Osjećaj zebnje produbio se u Angie.
Par je sjeo. Pietrikowski je svoj fascikl smjestio ravno na stol ispred sebe. Bacio je pogled na
dvosmjerno zrcalo i proč istio grlo. "Da potvrdim, za zapisnik, vi ste Angela Pallorino, usvojena
kći Josepha i Miriam Pallorino?"
Njegove su riječ i pogodile Angie poput malja. Krv joj je jurnula iz glave.
"O č emu se radi?" odbrusila je. “Je li to moja majka? Je li se nešto dogodilo mom ocu?"
"Dakle, to je potvrdno - vi ste Angela Pallorino?"
"Da, ja sam Angela Pallorino", odbrusila je. “Kći Josepha i Miriam Pallorino. I da, posvojena
sam. Kako to znaš? Kakva je to relevantnost?"
Pozornog lica, služ benik RCMP-a paž ljivo je otvorio svoj dosje. Na vrhu dokumenata sadrž
anih unutra bila je fotografija. Otkopč ao je fotografiju i gurnuo je prema njoj.
Vrijeme je stalo. Angie je zurila u fotografiju - ona ista prljava mala visoka trkač ica iz vijesti.
Onaj koji je izbacio vodu u Tsawwassenu.
Nešto sivo-bijelo unutra. Muč nina joj se poč ela dizati u trbuhu zajedno sa ž estokim nagonom
za bijegom.
Uciekaj, uciekaj! Pokrenite . . . trč anje . . .
"Prepoznajete li ovu cipelu?"
Ubrzanog pulsa, polako je podigla pogled u susret s Mountiejevim. Okrenula se i pogledala ž enu
iz mrtvozornič kog ureda.
Ja sam iz jedinice za identifikaciju i odgovor na katastrofe. "Ovo . . .
izgleda kao cipela koju sam vidjela na vijestima", paž ljivo je rekla Angie.
"Pronađeno je-"
"Znam gdje je pronađeno", rekla je Angie isprekidanim glasom, uznemireno diž ući se. “Rekao
sam, vidio sam vijesti.”
Tranquada je progutala slinu i nelagodno se promeškoljila na stolcu na Angien oštri odgovor.
"Nisi vidio tu cipelu nigdje drugdje?" rekao je Pietrikowski.
“Mož da se toga sjećate od prije nekoliko godina?”
"Što je ovo , dovraga ?"
Tranquada se nagnuo naprijed i njež no dotaknuo fotografiju. “Uspjeli smo dobiti održ iv DNK
uzorak s ovog stopala. Dobili smo hladan udarac poznatoj osobi u našem sustavu.”
U Angienoj glavi poč elo je zujati.
"DNK odgovara vašem, gospođo Pallorino", rekao je policajac. "Identič na utakmica."

POGLAVLJE 22
Angie je zurila u fotografiju cipele - male splavi za spašavanje. Spremnik za č uvanje. Njegov
sadrž aj zaštićen od podvodnih č istač a. Mogao je plutati miljama i miljama i miljama s bilo
kojeg mjesta. Osjećala se kao Alice koja ide niz zeč ju rupu, pada, pada, vrti se, spiralno se
spušta, a ništa nije imalo smisla. Mountie ju je tiho procijenio.
Tranquada ju je također promatrao.
Angie se nagnula naprijed, otvorila usta, zatvorila ih, zatim ih ponovno otvorila i rekla: "Ne
razumijem." Podignula je pogled s fotografije i susrela Tranquadine oč i tamne boje. “Identič an
DNK? Što to uopće znač i? Hoćeš reći da sam mogao imati jednojajč anog blizanca?"
"Ako još uvijek imate dvije noge, da, moguće je", rekao je Tranquada.
"Naravno da imam dvije noge", odbrusila je Angie.
“Druga alternativa je da postoji pogreška. Ili sluč ajno podudaranje, što je podudaranje dobiveno
kada se DNK profili dviju osoba sluč ajno podudaraju.” Tranquadine tamne oč i blistale su.
Ova novotarija, ovaj hladni hit, bio joj je uzbudljiv. Angie je to shvatila, na profesionalnoj razini.
Ali za nju je ovo sada bila sasvim druga ž ivotinja.
“Također,” nastavio je Tranquada, “na izvornom uzorku korištena je zastarjela RFLP analiza,
koja je bila standardna od 1986. do otprilike 2000., pa bismo ž eljeli uzeti novi uzorak da
potvrdimo podudaranje. Sada mož emo uzeti bukalni bris, ako se
slaž ete s tim?”
Dvaput u jednom danu - mora da se šalite.
"Zašto je moj DNK uopće u vašem IDRU sustavu?" rekla je Angie prigušenim glasom, krvni tlak
je rastao. "Nisam ni u Nacionalnoj banci podataka DNK za osuđene prijestupnike."
"Vaš profil je IDRU-u dostavila policijska uprava Vancouvera", rekao je policajac Pietrikowski.
. . . nisam znao da VPD ima moj DNK profil u dosjeu.”
"Ja "Nemaju", odgovorio je Mountie. “Detektiv Arnold Voight
predao je vaš DNK IDRU-u prije nego što je otišao u mirovinu iz VPD- a.”
"Podnio je MPQ", objasnio je Tranquada. “To je upit o nestalim osobama. Uključ ivao je tvoj
DNK iz kutije anđeoske kolijevke.” Posegnula je u svoju torbu i izvukla pribor za prikupljanje
bioloških dokaza dok je govorila. "IDRU je stvoren izrič ito da identificira ljudske ostatke
pronađene u ovoj provinciji i da to uč ini na koordiniran nač in." Stavila je pribor na stol. Angie
se napela.
“Prije IDRU-a, stvari su se rješavale dionica s pojedinač nim policijskim odjelima koji su radili
svoje. Međutim, kako bi IDRU mogao istraž iti, bili su nam potrebni podaci o nestalim osobama,
što je naravno u nadlež nosti policije, a ne u nadlež nosti mrtvozornič ke služ be. Tako je IDRU
osmislio sustav—naš ured šalje MPQ-ove, ili obrasce za upite o nestalim osobama, raznim
policijskim agencijama. Policajci će zatim iskopati stare dosjee - neispravne sluč ajeve, izvješća
o nestalim osobama o bilo č emu, od novorođenč adi do starijih osoba - i ispunit će obrasce
dajući nam podatke poput imena, visine, tež ine, mogućih tetovaž a, podataka iz zubnog kartona,
DNK profila, i sve druge relevantne informacije. Sve ide u našu GIS bazu podataka. Rijetkost je
da dobijemo ovakav hladni udarac, ali kada dobijemo, to je totalna navala.”
Angie nije mogla disati. Kož a joj se jež ila od vrućine ispod uniforme. "Dobro", rekla je polako.
"Dat ću uzorak."
Tranquada nije oklijevao. Otvorila je svoj pribor, navukla rukavice na ruke, izvadila bukalni
obrisak iz sterilnog pakiranja i stala na noge. Angie je otvorila usta, oč i su joj bile uprte u
Pietrikowskog dok joj je Tranquada njež no trljao i okretao sterilnu vatu po unutarnjoj strani
obraza.
Pet do deset sekundi. Standardno vrijeme kako bi se osiguralo da cijeli vrh štapića bude u
ispravnom kontaktu s kož om - Angie je znala što treba uč initi. Osim što je ovaj put bila s druge
strane stola za intervjue. Sjedi u svojoj poč etnič koj uniformi. "Napola sam se pitao mož emo li
te naći kako nosiš protezu,"
Tranquada je rekla dok je vadila bukalni obrisak iz Angienih usta, pazeći da ne dotakne svoje
usne, zube ili bilo koju drugu površinu u tom procesu.
Umetnula je bris u suhu omotnicu za prikupljanje i zatvorila je. "Mislio sam da ste mož da kao
dijete izgubili nogu u nekom neobič nom događaju - poput nesreće u č amcu ili aviona koji je
pao u vodu, a stopalo je konač no isplivalo bez olupine."
Angie je obrisala ruku preko usana. Bili su se osušili. "Imaš li ideju koliko je dugo ta noga bila u
vodi?" rekla je.
“Teško je reći s obzirom na formiranje adipocere. To je —”
"Znam što je to adipocere."
Tranquada je kimnuo. “Pa, pomoglo je u oč uvanju DNK, ali našem antropologu otež ava
mjerenje vremena u vodi iz kostiju. Taj model cipela za djevojč ice, međutim, proizveden je tek
između 1984. i 1986. Moguće je da je cijelo to vrijeme bio u vodi.”
“Dob djeteta?”
“Oko č etiri. Nema tragova alata ili bilo kakvih znakova mehanič kog uklanjanja.” Angie je
protrljala obrvu. 1986. Četiri godine. Isto kao i ona kad je bila ostavljena u
kolijevci.
"I sigurni ste da se ne sjećate takve cipele?"
rekao je Pietrikowski.
"Da", tiho je rekla, boreći se da preoblikuje sve što je upravo nauč ila kroz ovaj novi prozor.
"Kako ste povezali DNK kolijevke Jane Doe sa mnom?"
“Detektiv Voight dao je pojedinosti o vašem posvojenju i
identitet vaših posvojitelja na MPQ-u,” rekao je Tranquada.
Tako sam cijelo ovo vrijeme sjedio u bazi podataka i samo č ekao a
pogoditi.
"Mož ete li se prisjetiti bilo č ega iz svog djetinjstva prije događaja u kolijevci?" rekao je
Pietrikowski.
Pogled joj je sijevnuo prema policajcu. "Ne. Ništa. Rekao sam ti."
Osim halucinacija. Djevojka duh u blistavo ruž ič astom. Poljska pjesma. Čudne riječ i. Iznenada
ju je pogodilo poput bljeska svjetla iz mraka —Alex, njezina prijateljica psihologinja
i stari mentor iz njezinih fakultetskih dana, sugerirala je da bi djevojka u svojim halucinacijama

mogla biti projekcija same Angie, podsvjesni pokušaj priziva potisnutih sjećanja, njezina
dječ je ja iz prošlosti koje dopire do svog odraslog ja u sadašnjosti, no mož e li to biti . . .
sjećanje na brata ili sestru? Mala duh djevojč ica dvojnica u ruž ič astom posež e za pomoć, treba
je pravilno polož iti na poč inak? Trebate osvetu za gnusnu nepravdu?
Moja sestra. Blizanka.
Angieno je srce poskoč ilo na taj koncept. Azijac, Ken Lau iz kineske kuhinje Pink Pearl —
njegova je baka vidjela ž enu sa samo jednim djetetom na boku. Ali postojao je zastor koji je
zaklanjao
donja polovica ž ene. Što ako je mlada ž ena u snijegu drž ala za ruku drugu djevojč icu dok su
bjež ale preko ceste? dva mala mač ića
Ah-ah-ah . . . . . . bila jednom dva mala mač ića.
Uciekaj, uciekaj! . . . Trč i trč i!
Wskakuj do srodka, szybko . . . Uđi unutra.
Vrišti.
Angie se borila protiv iznenadne ž elje da povrati.
“Jeste li pokušali traž iti svoje biološke roditelje,
gospođo Pallorino? Je li vas ikada kontaktirao biološki č lan obitelji?"
"Tek sam prije nekoliko tjedana saznala da sam dijete iz kolijevke", rekla je Angie. "Nikada me
nitko nije kontaktirao i tek sam započ eo vlastitu potragu za svojim biološkim roditeljima."
"Čuo sam od udovice detektiva Voighta da ste preuzeli dosjee o anđeoskoj kolijevci zajedno s
dokazima koje je Voight uklonio iz ormarića prije zakazanog uništenja", rekao je Pietrikowski.
Nešto se u Angie umirilo. Pogled joj se vrati na njegov. "To je toč no. Uzeo sam svoj spis."
“RCMP traž i da nam prenesete te datoteke i dokaze.
Ponovno otvaramo sluč aj kolijevke zajedno s otkrićem djetetova stopala zbog DNK
podudaranja.”
Adrenalin, sukob prostrujao je Angie. Da, htjela je ponovno otvaranje istrage. Željela je da se sva
sredstva RCMP-a bace na sluč aj plutajućeg stopala. I njezina vlastita. Ali isto tako nije ž eljela
da njezin osobni upit bude sasječ en u koljenima. Nije mogla podnijeti da
je potpuno obespravljena. Ne sada. Promatrala je policajca Pietrikowskog, ugledavši njegovo

hladno, klasič no pandursko drž anje. Njegov oč iti nedostatak emocija i empatije.
"Voljela bih sudjelovati u toj istrazi", rekla je.
Pogled mu je brzo dotaknuo njezinu uniformu, a zatim se vratio na njezine oč i. "Ja sam
detektivka", rekla je. “Ja sam za MVPD seksualne zloč ine. Samo privremeno nosim ovu
uniformu.” I odmah je mrzila samu sebe jer se sagnula kako bi ovom policajcu objasnila svoju
nevolju.
“U ovom trenutku to je istraga RCMP-a, gospođo. Kao ž rtvu, obavještavat ćemo vas o —”
“Ja nisam ž rtva.” Nagnula se naprijed, pogleda uprtog u njegov. “Da rašč istimo tu jednu stvar,
policajč e Pietrikowski. Ja sam prež ivjeli. To su posebne ž rtve jedan-oh- jedan.” Zastala je, č
ekala da trepne. "Vas
ne nazivaj ih ž rtvama u lice. Ne dajete im teret te etikete. S druge strane, vjerojatno nikada niste
radili na seksualnim zloč inima ili s posebnim
ž rtvama, zar ne?"
Ponovno se smjestio u stolac. Tranquada je ostao nepomič an.
Mountie je izdrž ao Angien pogled, a zatim posegnuo u dž ep i izvadio
karticu. “Kao što sam rekao, RCMP će vas obavještavati o svim razvojima događaja. A IDRU će
vas obavijestiti o rezultatima bukalnog brisa za otprilike č etiri do
pet dana. Slobodno me nazovite ako imate pitanja ili ako se sjećate neč ega iz događaja u
kolijevci ili svog djetinjstva prije toga.”
Gurnuo je svoju posjetnicu preko stola prema Angie. “Kada budem imao dodatnih pitanja, bit ću
u kontaktu. Sad, kad biste mogli predati te spise i dokaze, gospođa Tranquada i ja mogli bismo se
potencijalno vratiti na Donje kopno prije polaska zadnjeg trajekta.”
"Kutije s dosjeima nisu u ovim prostorima", rekla je Angie ustajući. “I moram se vratiti na svoju
radnu stanicu. Mogao bih ih uzeti ovdje za preuzimanje u sljedećih nekoliko dana.” Kroz nju je
pucketala ž urnost. Koliko dugo mož e odugovlač iti s ovim Mountiejem? Dovoljno dugo da
Anders
forenzič ari dovrše testove?
"Več eras mogu doći do vaše kuće." Pietrikowski je zatvorio svoj dosje i ustao.
»Nisu ni u mojoj rezidenciji. Izvan mjesta su, u sigurnom skladištu. Morat ću ih preuzeti, a moji
sati trenutno su u prorač unu." Zgrabila je njegovu posjetnicu sa stola i prinijela mu je licu.
"Nazvat ću kad budu spremni za preuzimanje."
Oprez mu je izoštrio oč i. Ramena su mu se ukoč ila. “To su
policijski spisi u sada aktivnoj istrazi. Opstrukcija je...”
“Ti su dosjei bili kao uništeni, policajč e. Više nisu bili vlasništvo VPD- a. Dani su mi i sada su
moje vlasništvo. Donijet ću vam ih što je prije moguće.”
"Sutra ću se vratiti po njih", rekao je Pietrikowski hladno. "Moram li
doći s nalogom?"
Prošla ju je napetost. Vjerojatno će ovim tempom ionako zatraž iti nalog - to je morao biti razlog
zašto je sada ne prisiljava. Morala je kući - kopirati i digitalizirati sve več eras, sve to spremiti na
svoje rač unalo prije jutra. Kad bi tehnič ari Andersove forenzike mogli dokumentirati dokaze i
uzeti sve uzorke koji su im potrebni za testiranje, i kad bi mogli napraviti kopije svih
laboratorijskih izvješća, mogla bi
mož da preda kutije sutra, a da ne mora odustati od vlastite neovisne istrage. "Fino. Oni će biti
ovdje. Sad me isprič ajte?” Posegnula je za vratima, otvorila ih i č ekala
da par izađe, srce joj je udaralo o rebra.
Tranquada je pokupila svoju torbu i pribor za DNK i njih dvoje su napustili sobu. Angie ih je
slijedila niz hodnik. Kad je bila sigurna da su napustili zgradu, brzo se vratila u svoj sada prazan
ured. Ostali su završili dan, na njezino veliko olakšanje. Žurno je nazvala Andersovu forenziku.
Hodala je gore-dolje u malenom prostoru između stolova dok je telefon zvonio.
POGLAVLJE 23
"Eto, to je to", rekao je Holgersen, otkotrljavši stolicu u stranu da pokaž e Maddocksu uvećanu
sliku tetovaž e blijedoplavog raka na monitoru svog
rač unala. “Poznati simbol za podsektor ruske industrije rakova koji je povijesno uključ en u
organizirane kriminalne aktivnosti. Uč init će sve i udruž iti se s bilo kim radi zarade. Grubi
tipovi, oni—kao grubo sjeckanje-dijelova-svog-tijela- za- slanje poruke. Ova skupina je potekla
iz Vladivostoka, ali se razvila kroz takozvane kuč kine ratove u Staljinovim gulazima, prema tim
informacijama za provođenje zakona.” Kimnuo je prema zaslonu rač unala.
"Kurč ki ratovi?" rekao je Maddocks, sjedajući pokraj Holgersena i
privukavši stolicu bliž e da ispita detalje tetovaž e.
"Da. Tamo se kaž e da su moćni kriminalci uspeli u tim sovjetskim radnim logorima da bi postali
'lopovi u zakonu.' Ali kada je stari Hitler napao Sovjetski Savez, Staljin je oč ajnič ki traž io više
toplih tijela za ratovanje, pa je zatoč enicima gulaga ponudio slobodu ako se pridruž e njegovoj
vojsci.”
Holgersen je stavio ž vakaću gumu u usta, ž vakao i govorio oko nje. “Ti lopovi u zakonu
pokazivali su svoj status kroz sustav tetovaž a i simbola koje i danas koriste ruski mafijaši.”
Maddocks se pomaknuo do slike druge tetovaž e. Ista velič ina. Isti detalj. Ovaj je bio
fotografiran na zatvoreniku iz Montreala, zatvorenom zbog bombardiranja frizerskog salona u
vlasništvu supruge rivalske irske mafije u
Quebecu.
"Identič no tetovaž ama koje je Sophia Tarasov opisala Cass Hansen,"
rekao je Maddocks.
"Taj Staljin je bio razbojnik", rekao je Holgersen, kimnuvši prema monitoru. “Baza podataka o
bandama kaž e da je, kad je rat završio, samo tako, sve te zatvorske vollije poslao natrag u
gulage. Wham bam, hvala vam, gospođo. Dakle, oni koji su se odbili boriti za Staljina i ostali u
zatvoru, zovu ih
povratnici izdajice-kurve-a te kuč ke bivaju poslane na dno zatvorske hijerarhije. Te kuč ke

zatim stvaraju vlastite baze moći surađujući sa zatvorskim služ benicima. To im daje lijepe
udobne pozicije iznutra, a tipove stare škole za lopove još više ogorč uje. Izbija u niz
kuč kinih ratova od '45. do '53. s hrpama zatvorenika ubijenih svaki dan. Zatvorski č uvari potič
u nasilje—stvarno jednostavan nač in da se riješe zatvorenika i oslobode zatvorske ćelije.”
Ispljunuo je ž vakaću gumu u koš za smeće.
Maddocks je bacio pogled na njega.
"Pretjerao sam s nikotinom", rekao je, mašući prstima na ustima i kriveći lice. "Nastavi", rekao je
Maddocks.
“Kada je Staljin konač no dao prednost, oko osam milijuna zatvorenika gulaga iznenada je
oslobođeno. Oni koji su prež ivjeli kuč kine ratove postaju nova vrsta kriminalaca koji više nisu
vezani starim lopovskim kodeksom ponašanja —skupina svatko za sebe koja surađuje s vladom
kada je to potrebno. Crno trž ište cvjeta. Zatim, kako se Sovjetski Savez poč inje raspadati
sedamdesetih i osamdesetih godina, Sjedinjene Drž ave šire imigracijske politike. Ovi tipovi poč
inju masovno napuštati Rusiju i odlaziti u mjesta poput Izraela, Sjedinjenih Drž ava - mnogi se
pojavljuju u područ ju juž nog Brooklyna. Brighton Beach—Mala Odessa. Odatle se ruski
organizirani kriminal poč eo širiti u Sjedinjenim Drž avama.”
"Dobar posao", rekao je Maddocks, pogledavši na sat i ustajući. Posegnuo je za kaputom. “Flint
je kontaktirao jedinicu bandi RCMP-a na Donjem kopnu, rekao im za naše bar kodove. Odmah
su ga povezali s glavnim istraž iteljem u posebnoj integriranoj radnoj skupini —”
"Koja radna grupa?"
“Istraž itelj ne bi rekao. Oč ito je bio č uvan. Šalju dva č lana na otok da se sutra poslijepodne
osobno sastanu s nama i vide što imamo.”
Holgersen je nagnuo glavu. "Što im je Flint dao?"
“Samo da smo u pritvoru imali šest ž ena s barkodom koje su mož da bile prokrijumč arene kroz
luku Vancouver iz Praga uz pomoć Hells Angelsa. Ova radna skupina je zainteresirana za
suradnju.”
“Surađujete? Mislite na dijeljenje pojedinosti o njima
istrage kod nas u tijeku? Ili samo uzeti ono što imamo?"
Maddocks je slegnuo ramenima u kaput. “Vidjet ćemo sutra.”

“Opa, toč no tamo. Znam kako to ide - oni su Mounties, federalci. Nema sumnje da već rade s
Interpolom na ovome, a mož da i s Feebovima, s obzirom na to da su Amanda Rose i njezin
bordel nizali duž američ ke obale. A mi smo samo mala stara metro snaga. Kladim se da će sada
izvući ovaj tepih ispod naših guzica i uzeti našu bravu, kundak i cijev."
“Zaključ imo za kraj, mož e? Suoč i se s tim sutra.” Maddocks je škljocnuo prstima, pozivajući
Jack-O-a da izađe iz svoje košare ispod stola. Podigao je ž ivotinju.
Holgersen je posegnuo za vlastitom jaknom. "Hoćeš uhvatiti pivo i hamburger u Pigu?"
“Imam spoj sa svojim djetetom. Vidimo se ujutro."
Dok je Maddocks izlazio iz sobe, Holgersen je nepomič no stajao, promatrajući ga. Maddocks se
progurao kroz vrata, ponovno se pitajući što je dovelo tipa i koliko mu mož e vjerovati. Nešto u
vezi s detektivom uvijek se č inilo izvan centra i ostavljalo ga je nelagodno.
POGLAVLJE 24
Kjel Holgersen ušao je kroz vrata Flying Pig Bar and Grilla, lokala niz cestu od postaje MVPD-a
nazvanog Jezič asti zbog policijskog bratstva koje ga je posjećivalo. Pregledao je mjesto, a oč i
su mu se prilagodile na prigušeno svjetlo. Bilo je krcato. Colm McGregor, krupni škotski
vlasnik, sam je č uvao bar, po
obič aju. Leo, sa svojom slamnatom bijelom kosom, skvrč io se nad č ašom za barskim pultom
od bakra, pognute glave u bliskom razgovoru s nekim tipom koji je sjedio na stolcu pokraj njega.
Kad se Kjel približ io, pojavio se č ovjek iza starog detektiva.
Kjela je obuzelo iznenađenje - nije znao da je Leo prijatelj s forenzič kim
psihijatrom dr. Reinholdom Grablowskim.
Kad se Kjel približ io paru, vidio je da Leo pokazuje Grablowskom komad papira velič ine A-4 s
neč im ispisanim na njemu. Leo je presavio ispis napola, pa opet napola. Stavio ju je u prsni dž
ep svoje jakne. Grablowski je potapšao Lea po ramenu, ustao i okrenuo se da ode.
"Hej, doktore", rekao je Kjel. "Nemoj otići zbog mene."
Oč i crne poput noći srele su se s Kjelovim kroz srebrne okvire u stilu Johna Lennona.
"Detektiv", rekao je Grablowski svojim blagim njemač kim naglaskom. Nabacio je brz divljač ki
osmijeh koji nije dopirao do tih perlastih oč iju. “Kasnim. Už ivaj u več eri." Oč ešao se pokraj
Kjela.
Popevši se na praznu barsku stolicu, Kjel je rekao: "Nisam znao da ste ti i Profiler Grablowski
bliski."
Leo je ispio talog viskija i pokazao McGregoru da mu donese još. Detektivove oč i bile su
mutne. Mora da je danas rano krenuo.
“Imao sam nešto zanimljivo za njega.”
"Kao što?"
Policajac veteran ga je promatrao, razmišljajući hoće li reći, što je Kjela uč inilo još znatiž
eljnijim. Promijenio je pristup, rač unajući da će se opet vratiti kasnije, kad piće još više opusti
Lea.
"Dakle, oč istio si hlač e, vidim?"
"Jebena kuč ko, taj Pallorino", promrmljao je Leo. “Imao sam rezervni u ormariću.”
McGregor je stavio č ašu svjež eg viskija s ledom ispred Lea. Kjel
zatraž io je od McGregora Heineken i vegetarijanski burger s kolutovima luka. Leo je zgrabio č

ašu, otpio dubok gutljaj i sjedio šuteći. "Kako ide istraga
crtič nog koda?" rekao je konač no.
McGregor je postavio Heineken ispred Kjela. Posegnuo je za njim i otpio dubok gutljaj ravno iz
boce. "Ah - ništa kao onaj prvi gutljaj, ha?"
Leo ga je prouč avao.
"Istraga ide dobro", rekao je Kjel.
"Samo dobro'?"
"Da." Kjel je još jednom povukao piće.
Leo je opsovao. »Barem si još na tome. Da me tvoj šef-prijatelj nije stavio na ono ubojstvo
beskućnika, još bih radio na tome. Maddocks je ž elio da odem jer se zajebava s Pallorino, a ona
je za mene.”
Kjel je podigao obrvu. "Čak i oni beskućnici trebaju pravdu - netko to mora uč initi."
"Jebeni Pallorino", ponovno je rekao Leo, a zatim je preletio pogledom preko svog rame, spustio
glas. “Želiš č uti nešto dobro?”
"O Pallorinu?"
"Da, o Pallorinu."
»Ako će me to dovesti u nevolju«, rekao je, prinoseći bocu piva ustima, »onda mož da i ne ž elim
znati. Više volim kavu u šalici, a ne u međunož je.” Nasmijao se, a zatim otpio gutljaj.
“Ili mož da imaš smeđu nosu, ha? Pokušavam ostati u milosti novog momka Maddocksa.”
“Oh, odjebi. Reci mi. Što je?" Kjel je znao da će Leo uskoro doći do toga.
"Dakle, bio sam u onoj maloj sobi za promatranje pored sobe za ispitivanje B, i odjednom je
ušao Pallorino s služ benikom RCMP-a i tom ž enom iz mrtvozornič kog ureda u Burnabyju, i
poč eli su razgovarati."
"Ušla je u sobu za razgovor?"

"Da. I zvuk je bio uključ en.”
Kjel je izdrž ao detektivov pogled. “Audio je bio . . . baš kao . . . na?"
"Da. Da, netko ga je ostavio upaljenim.”
Prouč avao je Lea, u njega se uvukao oprez. "Što si upravo radio u sobi za promatranje?"
Leo je gurnuo ruku u dž ep jakne i izvukao tanku srebrnu boč icu.
“Zajebavaš me. Isuse, jebi ga, Leo - ž eliš li dobiti otkaz prije nego što potrošiš maksimum na
svom mirovinskom planu ili što? Zašto mi to govoriš? Ne ž elim znati da si se napio na jebenom
poslu.”
"Kaž em ti da ne shvatiš da sam je slijedio tamo namjerno da je jebeno špijuniram, eto zašto."
Kjel je odmjerio starog detektiva. Bilo je toga još. Moralo je biti. Leo je bio hraneći ga ovim
informacijama kao nekom vrstom testa.
"Dakle", tiho je rekao Kjel, "što č uješ?"
“Pallorinov DNK potpuno se podudara s onom dječ jom nogom na kojoj je pronađena
Tsawwassen.”
Kjel je smirio svoje pivo u zraku. "Što?"
“Da, Bož ja istina. Mountie i mrtvozornikova ž ena došli su je obavijestiti da su dobili pogodak i
htjeli su još jedan uzorak za dokaz.
Otvorili su istragu o stopalu, a ona je dio toga.”
"Zajebavaš me."
"A zašto bih to uč inio?"
“Pallorino ima, kao, dva stopala - prava stopala. Mislim, ne kao da sam doista vidio njezine bose
noge vlastitim oč ima. Ali-"
"Mož da blizanac", rekao je Leo. “Pallorino je usvojen. Ostavljena je u kutiji za bebe u bolnici
Svetog Petra u Vancouveru '86., kad je imala č etiri godine. Mountie ju je ispitivao o tome.
Poslije sam to pogledao.” Ponovno je izvukao komad papira iz
dž epa na prsima - onaj koji je pokazivao Grablowskom. Razmotavši ga, polož io ga je na šank.
"Ispisao s Interneta."
Kjel ga je privukao bliž e i proč itao č lanak, a mrač an osjećaj je procurio u njega. Podigao je
pogled prema Leu. "Koliko si dugo samo sjedio u toj sobi za promatranje da si uspio sve ovo č
uti?"
"Dovoljno dugo."
"Pokazali ste ovo Grablowskom?"
On je slegnuo ramenima.
"Zašto, dovraga?"
“Pallorino je zajebao svoj posao s knjigom tako što je otišao i ubio Krstitelja. Doktor je morao
vratiti svoj mega predujam jer je njegov dogovor ovisio o intervjuima
licem u lice sa Spencerom Addamsom - da izravno razgovara s Baptistom o svim njegovim

silovanjima dok je putovao svijetom u plutajućem bordelu i o njegovom odgoju, njegovoj majci ,
oč e, sve te jezive vjerske stvari. Pa sam zaključ io da bi se Grablowski mogao kao kompenzacija
svidjeti prvi pokušaj da razbije prič u o Tajanstvenim blizancima - jedan je blizanac zarezan nož
em po licu i stavljen u kolijevku anđela tijekom pucnjave na Badnjak, stopalo drugog blizanca
pronađeno je kako pluta u moru preko trideset godinama kasnije." Otpio je snaž an gutljaj pića i
obrisao usta nadlanicom.
“I onda dijete iz kolijevke završi policajac za seksualne zloč ine? Isti policajac koji ode i
pretjerano ubije serijskog ubojicu. Nema sjećanja na njezinu prošlost do sada, bam, ovo stopalo
pluta gore? Reci mi da u tome nema velike prave kriminalistič ke knjige. Tko bi to mogao bolje
napisati od Grablowskog, koji je pomogao u profiliranju ubojice koju je ustrijelila i koji je s
policajcem blizancem radio na sluč aju?”
"Želite li smanjiti ovaj ugovor o novoj knjizi?"
“Ne treba mi novac. Ali hej, ako dođe do mene, neću mu okrenuti leđa.” Povukao je ostatke
viskija i gurnuo č ašu malo prejako. “Bez obzira na to kako ga rež ete, Pallorino je dijete iz
kolijevke. A jednom kad ta prič a pukne, ionako će pobjeći od nje. Mogao bih prvo pokušati
Grablowskom.”
POGLAVLJE 25
Angie je radila brzo, poput nekoga u manič noj fazi bipolarnog poremećaja, trč eći nadmašiti
vrtlog emocija koji prijeti da je preplavi u potresima DNK bombe koju su na nju bacili
Pietrikowski i Tranquada.
Jacob Anders rekao joj je telefonom da je njegovo osoblje poč elo dokumentirati sve u njezinoj
kutiji od trenutka kad ju je unijela.
Dobro su napredovali do trenutka kada ga je nazvala danas poslijepodne. Obvezao se da će

njegovi tehnič ari raditi prekovremeno i preko noći ako je potrebno kako bi ispunili njezin
zahtjev da zabiljež e, kopiraju, digitaliziraju i prikupe sve uzorke koje mogu za kasnije testiranje.
Za dodatnu cijenu.
Ovo joj je bilo neprocjenjivo, rekla mu je. Oč ajnič ki je ž eljela sve to spasiti prije nego što mora
predati dokaze RCMP- u.
Nije sada samo za mene. Imao sam brata i sestru. Ovo mijenja sve.
I Angie sada nije sumnjala ni na trenutak da će Tranquadin novi DNK test biti pozitivan. Zato što
se uklapalo - sva č udna nepovezana sjećanja u njezinu umu uklopila su se u ovaj scenarij. I to je
samo hranilo njezinu hitnost, vatru u njezinu trbuhu da pronađe odgovore. Zašto je ona prež
ivjela, a ne njezina sestra? I da, sumnjala je da je njezina sestra negdje ž iva i nosi protezu, iako
je sve moguće. Ali bilo je vjerojatnije da je djevojč ica u lila visokim majicama strašno stradala
od ruku jednog od onih ljudi s oruž jem ispred bolnice. Angie je vjerovala da joj je jedan od tih
muškaraca razrezao usta i uzeo i mladu tamnokosu ž enu i drugo dijete.
Gore na svojoj ploč i, pokraj fotografije koju joj je dala Jenny Marsden, Angie je zalijepila
fotografiju raskomadanog stopala. Izrezala ga je i ispisala iz online č lanka Vancouver Sun.
Odmaknuvši se, prouč avala je rastući kolaž slika. Živci su joj pucali i iskrili
zbog seizmič ke promjene u njezinoj paradigmi. Dva mala mač ića, dva mala mač ića . . .
Žena koja pjeva u mrač noj sobi -
sjećanje koje je Alex izmamio hipnozom - osjećaj druge prisutnosti u sobi, djevojč ica koja zove
svojom rukom ispruž enom prema Angie. Comeum playum dum grove . . .
Oč i su joj se ispunile oštrim emocijama. Ljutito ju je odmaknula.
Usredotoč enost.
Pogledala je na sat. Sat je otkucavao - morala je skenirati svaku stranicu u Voightovim dosjeima
prije jutra. Zatim se morala odvesti do Andersove forenzike i pokupiti svoje dokaze prije nego
što Pietrikowski stigne u postaju da preuzme njezine kutije. Prije nego što ju je ošamario s
nalogom i poč eo brbljati o optuž bama za ometanje, jer to se neće svidjeti Vedderu i ostatku
mjedi, koji bi voljeli svaku priliku da je bace na vodu, pogotovo sada. I htjela se vratiti u
seksualne zloč ine kad sve bude reč eno i uč injeno.
Angie je postavila svoj printer-skener pokraj svog rač unala i poč ela pregledavati datoteke u
kutiji, skenirajući i digitalno arhivirajući svaku stranicu u hodu. Njezin je skener bio spor, a
proces zamoran. Rekla je samoj sebi da si ne mož e priuštiti da sada gubi vrijeme na č itanje bilo
kojih detalja.
Kasnije bi sve to mogla pregledati na rač unalu.
Unutar Voightovih registratora bila su izvješća policajaca koji su prvi reagirali. Rezultati istraž
ivanja susjedstva. Izjave svjedoka uzete od ž upljana koji su izlazili iz katedrale, druge izjave
uzete od ljudi s druge strane ulice, od medicinskih sestara i doktora u hitnoj. Na površini se č
inilo da sve prič a istu prič u: ž ena koja vrišti. Pucnjava. Muškarci vič u.
Zvonjava katedralnih zvona, praćena škripom guma na ulici negdje iza bolnice.
U svom brzom pregledu izjava koje je pregledavala, Angie nije primijetila ništa o tome da je
netko drugi doista vidio tamnokosu ž enu bez kaputa koju progone dva krupna muškarca s druge
strane Front Streeta. Nadala se da baka Kena Laua nije ovo samo izmislila, kao što je kasnije
tvrdila.
Bilo je skoro 1:00 ujutro kada su dva novinska č lanka kliznula iz a
plastič nu navlaku i odlepršala na pod.
Angie se sagnula da ih dohvati. Isječ ci iz Vancouver Suna.

Proč itala je prvu. Bio je kratak - zapravo naslov ispod fotografije a
pougljenjena olupina kombija. Datum je 1998. —prije dvadeset godina. Članak je izvijestio da je
eksplozija upozorila ž eljeznič ke radnike CP-a na pož ar u vozilu u blizini ž eljeznič kog
kolodvora u područ ju Burnabyja. Vatrogasci su do jutra ugasili pož ar, au pretincu za rukavice
izgorjelog crnog Chevroletovog teretnog kombija RCMP je pronašao poluautomatski pištolj Colt
1911, kalibra .45.
U vrijeme tiskanja, policija nije ponudila više detalja, rekavši samo da je pož ar u tijeku.
Angie se namrštila. Zašto je ovaj č lanak bio ovdje?
O č emu je Voight razmišljao?
Da je upravo ovaj kombi mogao biti onaj koji se č uo kako škripi ispred bolnice prije gotovo
sedam godina? Onaj kojeg su vjerojatno vidjeli majka Kena Laua i bolnič ar kako puše na bolnič
kom balkonu? Je li Voight sumnjao da je Colt .45 pištolj ispaljen izvan katedrale?
Angie je proč itala drugi novinski isječ ak - kratki č lanak o hapšenju droge u istoč nom dijelu
Vancouvera koje se dogodilo 20. studenog 1993., prije dvadeset pet godina. Policajac VPD-a je
upucan u glavu, a nevini prolaznik je tijekom hapšenja dobio metak u donji dio leđa.
Oboje su prevezeni u bolnicu. Dvojica muškaraca uhićena su na licu mjesta.
Još su dvojica pobjegla u kombiju. U izvješću je navedeno da će više detalja uslijediti č im budu
objavljeni.
Ali u plastič noj navlaci nije bilo nič ega drugog. Angie je ž vakala unutarnju stranu obraza. Mož
da je Voight radio na nekoj teoriji koja nije uspjela, pa ju je odustao. Stoga nema naknadnih č
lanaka.
Moguće je da ti isječ ci nisu imali nikakve veze s kućištem kolijevke i da su nenamjerno uključ
eni u registrator - te su se stvari događale. Kasnije će dublje probušiti ovaj kut, ali sada je morala
nastaviti skenirati.
Prošlo je 3 sata ujutro kad je sve kopirala i digitalizirala.
Vida mutnog od iscrpljenosti, Angie je ugasila svjetla u svom stanu i uvukla se u krevet dok su
joj trenirke i trenirka još bili na nogama.
Koliko god bila umorna, nije mogla zaspati. Vanjski je vjetar puhao. Kiša je u valovima udarala
o njezine prozore. Mozak joj je kruž io okolo i oko svega što je znala o svom sluč aju do danas, i
svim se silama trudila sjetiti se neč ega iz svoje prošlosti. Bilo što. Čak je ponovno pokušala doč
arati i duh djevojč ice u ruž ič astom. Ali ništa joj nije dolazilo. Udarila je svoj jastuk u oblik,
odluč nost ju je ojač ala.
Što god trebalo, ona će dobiti odgovore. Ne zbog sebe, nego zbog toga djevojč ica koja bi joj
mogla biti sestra.
Dok je drijemala, uč inilo joj se da je napokon č ula riječ i djevojč ice ponovno joj šapćući kroz
um . . .
dođi Come playum dum grove. . . doći . . .
Ili je to bio vjetar?

POGLAVLJE 26
PETAK, 5. SIJEČNJA
"Doktore", kaž e medicinska sestra kimajući glavom dok muškarac korač a kraj recepcije. Nosi
medicinsku kutu, znač ku s imenom prič vršćenu za dž ep, stetoskop oko vrata.
Od prevoditelja za ruski zna gdje su djevojke smještene u ustanovi, na kojem odjelu, u kojoj
sobi. On zna protokol ulaska. Dolazi do sobe i pristojno naginje glavu prema policajcu u
uniformi koji sjedi vani i č uva stanare. Na č asnikovo lice se na trenutak pojavi izraz pitanja.
Umiruje ga njegov brzi osmijeh i njegovo sigurno posezanje za kvakom. Samouvjerenost. To je
umjetnost prevaranata. Sad je 00:49 kad on ulazi u sobu. Policajac je mož da umoran i trom zbog
sata.
Mala noćna svjetiljka baca slabašan sjaj u blizini straž njeg dijela odjela. Čini se da se djevojke
boje mraka. Ali sjaj nije dovoljno jak da vidi što mu treba, pa iz dž epa uzima mali Maglite. Ide
od kreveta do kreveta. Jednu po jednu provjerava karte koje vise na rubovima kreveta. Jedna se
djevojka meškolji dok on prolazi. On joj uputi predusretljiv osmijeh, č eka. Ona se okrene i
ponovno zaspi. Sumnja da su imali lijekove za spavanje.
Pronalazi kartu koju traž i. Njegova meta spava na leđima, opuštenih i mirnih lica ispod pokrivač
a zaborava. Lijepa stvar. Mora da je donijela najviše dolara. Od prevoditelja zna da je ona
razgovarala s glavnim detektivom po imenu James Maddocks. Preko nje će muškarac sada
poslati poruku od svog šefa. Skida svoju laboratorijsku kutu, uredno je odlaž e na stolicu pokraj
kreveta. Navlač i rukavice od lateksa. Ide do
sa strane njezina kreveta, blizu njezina jastuka, on se saginje i stavlja joj ruku u rukavici na rame.
Njež no je pokušava probuditi. "Sophia", šapće joj na uho.
Ona lagano stenje, meškolji se. Pokuša ponovno. "Sophia."
Oč i joj se širom otvore. Ona ga vidi. Už as joj se iskrivi na licu. Snaž no joj udari rukom u
rukavici po ustima. "Ššš", šapne, drž eći Maglite na usnama poput kaž iprsta. Zatim na ruskom
kaž e: “Budite vrlo tihi. Ne mič i se ili ću ubiti sve ostale djevojke dok spavaju. Da li razumiješ?"
Oč i joj oštro bljesnu prema mlađima, a bjelooč nice joj se oko šarenica vide goleme. Ona se
zaštitnič ki ponaša prema njima, shvaća. Ovo je od pomoći. "Razumiješ li me, Sophia?" kaž e
ponovno na ruskom, blizu njezina uha.
Ona kima glavom. Teror je prigušio njezin odgovor bijeg ili borba. To ju je umrtvilo. Boji se za
svoj ž ivot i zbog toga je popustljiva. Bila je dobro kondicionirana. Stavlja svoj tanki Maglite
među zube i drž i ga tako da mož e vidjeti što radi koristeći obje ruke. Iz dž epa na prsima vadi
napunjenu štrcaljku. On otvara iglu, lupka je. Brzim joj pokretom rukom priguši lice, okrećući
joj glavu brutalno ustranu. Ona se uvija i migolji i bori se disati pod njegovim dlanom, zbog č
ega joj se vena na vratu izboč i. Vješto zabada iglu u venu i gura klip na špricu. On č eka
nekoliko sekundi, a ona se poč inje opuštati i mlohati. Pušta ruku. Ote joj se tihi uzdah.
"Dobar je osjećaj, zar ne?" kaž e tiho na ruskom, milujući je po obrazu. Kapci joj se spuste.
Vraća štrcaljku u dž ep, a zatim izvlač i lovač ki nož koji mu visi o pojasu. Dobro ga je naoštrio
prije dolaska.
Blijedi, poč inje padati u nesvijest. Sad neće dugo.
Pritišćući joj dlan preko č ela kako bi je drž ao mirnom, č vrsto joj gura potiljak u jastuk. Maglite
još uvijek u svojim ustima, on obasjava njezine usne. Gura prste u rukavicama između njezinih
usana i širom joj otvara č eljust. On ga drž i otvorenim dok ona poč inje gušiti. Oč i joj ponovno
ož ive, samo na trenutak, i u njima titra strah, ali više ne mož e odoljeti.
"Znaš što se događa djevojkama koje govore", šapne.
On prinosi lovač ku oštricu njezinim ustima.

POGLAVLJE 27
Angie je ostala stajati ispred stola Jacoba Andersa. Nije imala vremena sjediti. Bilo je 8:11
ujutro. Bila je u ž urbi - zakasnit će na posao.
"Sve je ovdje natrag", rekao je Anders, potapšavši boč nu stranu kutije na svom stolu. “Uzeli
smo sve uzorke krvi i kose koje smo mogli i moguće je da ćemo za nekoliko dana dobiti rezultate
DNK za vas. Ipak, mrlje od sjemena mož da se neće pokazati održ ivima. Pokušat ćemo, ali će
trajati duž e. Čini se da su postojala dva različ ita izvora.”
"Od sjemena?"
"Da."
“Na dž emperu? Dva suradnika?"
"Toč no."
Muč ni, gorak okus popne joj se u grlo. To je ojač alo njezinu odluč nost. Što god se dogodilo na
Badnjak prije više od trideset godina, ona će saznati. Namjeravala je uhvatiti onu dvojicu
muškaraca.
Živ ili mrtav.
Anders joj je pozorno promatrao lice dok je govorio: "Postojao je i laboratorijski izvještaj o
dokazima iz kompleta za silovanje nad Jane Doe."
Duboko je udahnula. "Što je pisalo?"
"Nema dokaza o seksualnoj aktivnosti, iako je bilo dokaza o ranijem vaginalnom kidanju."
Angien je pogled uperio u prozor. Srce joj je ubrzano lupalo i stisnula je šake uz bokove. Bijesno
je gledala u olujni ocean. Nije ništa dokazalo. Mogla je biti ozlijeđena na neki drugi nač in. Ni to
nije znač ilo da se nije dogodilo. No jasno je da je sve što se dogodilo u njezinu ranom
djetinjstvu bilo dovoljno loše da izbriše njezino sjećanje u milosrdnom č inu samoodrž anja,
stvarajući praznu ploč u na kojoj su njezini posvojitelji napisali potpuno novi ž ivot i identitet.
"Hvala", tiho je rekla.
“Sva papirologija iz kutije je evidentirana, kopirana i digitalizirana. Dokazi su također zabiljež

eni i fotografski dokumentirani. Preostali uzorci vraćeni su u ambalaž u.”
"A otisci?" upitala je Angie, misleći na slike krvavih prstiju i šaka koje su bile snimljene na
vanjskoj strani vrata kolijevke.
"Također digitalizirano."
Iskra adrenalina uplela se u njezinu tjeskobu - ti digitalizirani otisci
sada se mož e pokrenuti kroz baze podataka za automatsku identifikaciju.
"Ovo je vaša kopija svega što sada imamo u arhivi." Anders je gurnuo memorijsku karticu preko
svog stola prema Angie.
"Ne mogu ti dovoljno zahvaliti, Jacobe", rekla je dok je zgrabila uređaj za pohranu s njegova
stola i gurnula ga u dž ep na prsima. Posegnula je objema rukama da uhvati svoju kutiju.
"Zašto RCMP ovo ponovno otvara?"
Utihnula je, susrevši njegove vuč je oč i. Prič ala mu je o tome da je dijete iz kolijevke, ali nije
bila sigurna ž eli li još ikome reći o utakmici s lebdećim stopalima. Još uvijek se mož e pokazati
da je pogreška. Prekinula je njegov pogled i bacila pogled na podvodnu hranu svinjske lešine
prekrivene oblakom morskih ušiju. Lešina se danas č inila većom, okruglijom. Napuhaniji.
Dungenessov rak se poput pauka promigao na dugim mršavim nogama po morskom dnu prema
svinji. Dok je gledala, hobotnica se vratila, obrušivši se u pogled iz gornjeg desnog kuta ekrana.
Prebacio se svojim tijelom preko raka.
Mulj je eksplodirao u oblaku dok su se borili i uši su se razbjež ale. Na trenutak je stajala
obamrla dok je gledala kako hobotnica guši raka do smrti i poč inje ga jesti. Angie je progutala
kad se prisjetila riječ i Jacoba Andersa.
Povjerljivost, diskrecija - to je neophodan i apsolutni kamen temeljac našeg poslovanja.
Ovlaž ila je usne i rekla: "Jesi li č uo vijest o raskomadanom dječ jem stopalu pronađenom prije
pet dana?"
"Uč inio sam."
“DNK tog stopala se oč ito ne podudara s mojim. VPD detektiv na mom sluč aju kolijevke
predao je moj DNK profil jedinici za identifikaciju i odgovor na katastrofe u uredu mrtvozornika
prije nego što je otišao u mirovinu. Dobili su hladan udarac između njih dvoje.”
Otkucaj tišine. Kad je Anders ponovno progovorio, č ula je suptilnu promjenu u
njegovu tonu. "To je zanimljivo. Pretpostavljam da rade još jedan DNK test da potvrde
pogodak?”
"Toč no."
"Hoće li ovo uzrokovati probleme?" Kimnuo je prema kutiji. "S RCMP- om."
"Nije za tebe. Dokazi su bili moji. Dao sam ga privatnom laboratoriju na testiranje. Sada kada su
me zamolili, predajem ono što nije korišteno.” Uzela je kutiju u naruč je, lagano se trgnuvši.
"Hvala još jednom - moram na posao."
"Bit ćemo u kontaktu", rekao je.
Ali kad je Angie stigla do njegovih vrata, okrenula se i rekla: "DNK monozigotnog blizanaca -
nije potpuno identič na, zar ne?"
“Identič ni blizanci dolaze iz istog oplođenog jajašca, tako da dijele isti DNK. Što č ini
monozigotne blizance nerazluč ivim pomoću standardne ploč e od trinaest STR lokusa.
Međutim, kako svaki embrij blizanaca raste i razvija se u maternici, a stanice se nastavljaju
razmnož avati, replikacija DNK svakog blizanca nije savršena. Poč inju se javljati manje
pogreške ili varijacije, tako da se DNK svakog blizanca po rođenju suptilno razlikuje od DNK
njegovog brata ili sestre. I kako ž ivot ide dalje, svaki blizanac je izlož en različ itim stresovima
iz okoline, koji zauzvrat mijenjaju replikaciju DNK svakog od njih.
Ove varijacije sada se mogu otkriti novijom DNK tehnikom poznatom kao polimorfizam jednog
nukleotida, koja ispitivač u daje potpunu DNK sekvencu lanca koji se analizira.”
"Dakle, s obzirom na promjene uzrokovane okolišnim stresovima, č ak bi i moj vlastiti DNK

odrasle osobe potencijalno mogao imati male razlike u odnosu na moj DNK iz djetinjstva?"
"Tehnič ki—" Telefon na njegovu stolu poč eo je zvoniti. "Moram uzeti ovo", rekao je,
posegnuvši za slušalicom. "Nazvat ću č im poč nemo dobivati rezultate."
"Hvala još jednom."
Angie je napustila njegov ured i pož urila prema izlazu iz zgrade. Progurala se kroz vrata drž eći
svoju kutiju. Vjetar i kiša su je udarali kad je zakorač ila u hladan zrak. Zaklonivši kutiju svojim
tijelom, krenula je prema svom unajmljenom Nissanu. Kad je ušla u automobil, upalila je motor i
stavila nogu na gas ne dajući mu priliku da se zagrije. Puls joj je galopirao.
Čak i bez prometa, sad će zakasniti na posao.

Vedder i društvo nisu namjeravali odobriti njezine dosadašnje postupke na poslu. A sada je
doista morala zadrž ati svoj posao kako bi objavila rezultate testa koji su na č ekanju. Prva stvar
koju je namjeravala uč initi č im je danas pronašla prekid bilo je staviti te digitalizirane otiske
prstiju i dlanova s mjesta zloč ina u kolijevci u automatizirani sustav za identifikaciju otisaka
prstiju.
POGLAVLJE 28
"Što?" Maddocks je treptao u nevjerici dok je osoba s druge strane njegovog telefona ponavljala
vijest. Maddocks je prekinuo poziv i oštro pogledao Holgersena. "Mrtva je", rekao je, osjećajući
se obamrlim. “Sophia Tarasov je mrtva.
Osoblje bolnice otkrilo ju je da ne reagira u lokvi krvi u krevetu u 7:30 ujutro. Mrtvozornik i
patolog sada su na putu za bolnicu.”
Holgersen se uspravio u stolcu, širom otvorenih oč iju. "Što?"
Maddocks je skoč io na noge, dok ga je prož imao jak šok. Zgrabio je kaput, slegnuo ramenima u
njega. "Pozovi identifikacijski tim u bolnicu.
Stat. Onda se nađimo na parkiralištu.”
"Što . . . što je s ostalima?" rekao je Holgersen ustajući.
“Už asnut. Ne govore ništa, ali su ž ivi.” Maddocks je ispod stola izvukao svog starog psa.
“Uzmite i prevoditelja. Neka nas ondje doč eka. Znamo da barem jedna od ostalih djevojaka
govori ruski.” Zalajao je naredbu dok je išao prema izlazu iz sobe za incidente. Jack-
O ispod ruke, Maddocks je brzim korakom korač ao prema dizalu, um mu se vrtio, a znoj mu je
izbijao po kož i. Pritisnuo je dugme dizala. Dok je č ekao dizalo, nazvao je jednog od policajaca
koji su se prvi odazvali na mjesto događaja u bolnici.
"Policajac Dutton", zač uo se muški glas.
"Ovdje narednik Maddocks", rekao je dok je ulazio na vrata dizala koja su se otvarala. Pritisnuo
je dugme za prizemlje. “Ja sam glavni u ovome.
Ona uniforma koja je sinoć č uvala toalet za djevojke - ž elim ime tog č asnika, sate njegove
smjene. Ako je još tamo, zadrž i ga tamo. Ako nije, dovedi ga. Ako je druga uniforma zamijenila
njega—ili nju—u smjeni sinoć, ž elim i tog policajca.”
"Potvrdno, gospodine."
Maddocks je izašao iz dizala i žurno krenuo prema Flintovu uredu, a njegov se šok brzo
pretvorio u užareni bijes. Pokucao je na vrata, otvorio ih.
Flint je oštro podigao pogled sa svog stola, pogledavši životinju zakačenu ispod Maddocksove
ruke.
"Sophia Tarasov", rekao je Maddocks. “Jutros je pronađena mrtva u lokvi krvi
u bolničkom krevetu. Nitko nije vidio ništa. Upravo sam na putu tamo s Holgersenom.” Flint je
trepnuo i naglo ustao sa svojim tipičnim držanjem koje je vrištalo iz
vojne prošlosti. Dobro je sakrio iznenađenje. “Obavještavajte me s mjesta događaja. I raditi brzo.
Ovo neće dugo trajati u našim rukama—moramo prikupiti sve što možemo ako želimo nastaviti s
vlastitim uspješnim procesuiranjem naših lokalnih slučajeva.”
Maddocks je pogledao svog šefa čeličnim pogledom. "Istražitelj s kopna s kojim ste jučer
razgovarali," rekao je Maddocks, "iz integrirane radne skupine..."
"Da. Znaju nešto što ne dijele, barem ne preko telefona.” Lice njegova šefa se stisnulo dok je
govorio.
"Je li to saznanje moglo ovo spriječiti?"
Flint je susreo Maddocksov pogled. Čovjekova su se usta spljoštila, a oči su mu postale hladne i
tvrde. “Nadam se da neću. Ali moja utroba možda vrišti.”
Sranje.
"Javit ću vam što sam pronašao na mjestu događaja", rekao je Maddocks, okrećući se da ode.
Vani je Maddocks zatekao Holgersena kako puši i korača poput geparda u kavezu pokraj Impale.
Holgersen je trznuo opuškom u stranu čim se Maddocks približio i zapištao da otvori bravu.
Vozili su uz upaljenu sirenu i duplo uključene brisače dok je kiša potopila grad i poplavila
dijelove ulica. U bolnicu su stigli za petnaest minuta.
Zaustavivši se ispred ulaza, Maddocks je parkirao tijesno iza
mrtvozornički kombi.
"Čini se da su Doc O'Hagan i društvo već ovdje", rekao je Holgersen nagnuvši bradu prema
kombiju. Izašli su iz auta, ostavivši Jacka Oa unutra, malo spuštenih prozora. Uniforma na
vratima bolnice provjerila je njihove značke i upisala njihova imena u dnevnik zločina.
Maddocks i Holgersen brzo su koračali niz hodnik prema odjelu.
Pred vratima je liječnik tiho razgovarao sa savjetnikom za žrtve, koji je bio blijed u licu i šupljih
očiju od šoka. A
uniformirani policajac stajao je sa strane.
"Kako se ovo moglo dogoditi?" rekao je savjetnik čim je Maddocks prišao. »Bio je stražar, za
ime boga - naoružani policajac MVPD-a ispred njihovih vrata. Zašto? Tko bi to učinio?"
"Gdje su ostale djevojke?" rekao je Maddocks savjetniku dok je on
posegnuo u džep za parom nitrilnih rukavica.
“Policajci koji su prvi reagirali odveli su ih u drugu prostoriju. Sada imam psihologa s njima.”
"Stigao je prevoditelj?"
"Ne", rekao je savjetnik.
Maddocks je razgovarao s Holgersenom dok je ovaj navlačio rukavice. "Nazovi Dundurna ili
Smitha - dovedi jednog od njih unutra s djevojkama." Holgersen se odmaknuo da pozove
detektive za seksualne zločine. "I potjeraj tog prevoditelja."
Maddocks se okrenuo prema čovjeku u bijeloj laboratorijskoj kuti. "Tko si ti?" “Dr. Tim
McDermid. Ovi pacijenti su bili pod mojom skrbi —”
"Kada ste posljednji put vidjeli svoje pacijente?"
“Prijavio sam se prije no što sam jučer otišao na noć—oko 21:00.”
"Kako su bili?"
"Fino. Živ. Sophia je bila bolja nego što je bila otkako je prvi put primljena. Mislila
sam da bi ona mogla biti jedna od sretnica koje će uspjeti prebroditi ono što je pretrpjela . . .
kako bi vratile neki privid normalnog života. Bila je tako mlada, tek tinejdžerica.” Osjećaji su
svjetlucali u čovjekovim očima.
Maddocks je učvrstio čeljust. "Je li sinoć bila medicinska sestra na dužnosti?" On je rekao.
“Dežurni za ovaj odjel—pacijenti su napredovali do točke koju su
prespavali cijelu noć.”
“Želim popis svih koji su sinoć bili na dužnosti. Možeš li mi to donijeti?"
“Ja . . . da, da naravno.”

"Kad ga dobiješ—" Maddocks je visoko podigao ruku u rukavici i
dozvao uniformu s dolje u hodniku. Požurila je.
"Gospodine?"
Bacio je pogled na njezinu pločicu s imenom. “Tonner, pođi ovamo s dr. McDermidom —nabavi
imena svih koji su jučer radili u ovoj bolnici.
Počnite ih zvati u kantinu. Zatvorite to područje. I nađite nekoga da ogradi ovo krilo."
"Gospodine."
Holgersen je prišao naprijed, navlačeći vlastite rukavice. “Dundurn je uključen Njegov način. Od
prevoditeljice još ništa - ne javlja se na telefon."
Policajac stacioniran ispred vrata prijavio je Maddocksa i
Holgersen je ušao u sobu i svakome dao set čizama.
Nakon što su im cipele bile umotane u čizme, Maddocks se okrenuo prema vratima, udahnuo i
ušao. Holgersen, neuobičajeno šutljiv, slijedio ga je za njim.
Forenzičar je unutra snimao fotografije. Drugi je bio brisanje prašine za otiske. Patologinja Barb
O'Hagan bila je pokraj kreveta na kojem je ležalo tijelo Sophije Tarasov. Plahta je pokrivala
Tarasovljevo tijelo od struka prema dolje.
Nosila je jednostavnu bijelu spavaćicu. Ruka joj je visjela preko ruba kreveta, s dlanom prema
gore. Lice joj je bilo okrenuto prema vratima. Krv joj je prekrila otvorena usta i tekla na bijeli
jastuk. Oči su joj bile širom otvorene i bez vida. Bijele bolničke plahte bile su gotovo crne od
njezine krvi. Kapalo je na pod od sterilnih pločica. Tehničar je postavio žute oznake mjesta
zločina na mjesta gdje su kapale kapljice.
Doktor je podignuo pogled. “Jutro, naredniče. Kako smo ovog lijepog dana?" "Doc", rekao je
Maddocks, stojeći mirno, upijajući prizor.
Soba je bila topla. Bijela draperija lagano se nadvijala iznad otvora za grijanje. Vani je padala
kiša. Ostali kreveti bili su prazni s nespremljenim plahtama. Jedan krevet je izgledao kao da je
bio mokar.
"Jebote," šapnuo je Holgersen. “Kako se to, dovraga, moglo dogoditi? S još pet djevojaka u sobi
i sveučilištem vani, a nitko ništa ne čuje niti čini?" Prišao je mokrom krevetu i pomirisao. Bacio
je pogled na Maddocksa. “Bili su prestravljeni. Jedan od njih se popiškio u njihov krevet. Možda
su vidjeli tko je to učinio?”
“Čak i ako su svjedočili činu, previše su se bojali nazvati osoblje dok netko nije došao obići ovu
sobu u 7:30 ujutro.”
Holgersen je opet tiho opsovao. "Ako prije nisu razgovarali, sigurno neće ni sada." Maddocks je
otišao do tijela. O'Hagan je zurila u svoj toplomjer preko vrha naočala. "Alphonse šalje svoje
pozdrave", rekla je, bilježeći temp u sebi
bilježnica. “Ostavio me ovdje dok je morao doći na drugi poziv.”

Charlie Alphonse bio je regionalni mrtvozornik. Barb O'Hagan radila je kao jedna od njegovih
forenzičkih patologinja - hrapava starija žena sa strašću da govori u ime mrtvih. Maddocks je
dobro upoznao O'Hagana tijekom istrage o Addamsu. Ona i Angie bile su prilično bliske i obje
su dijelile nesklonost prema Harveyu Leu.
"Što imaš, doktore?"
»Nisam htio povući foliju dok je nisi pogledao na licu mjesta, ali očitao sam joj ispod ruke.
Strogost nije potpuna. S obzirom na njezinu temperaturu i toplinu u ovoj sobi, reći ću da je
interval obdukcije između šest i devet sati.”
Pogledao je na sat. Bilo je 8:11 ujutro “Što bi vrijeme smrti stavilo negdje između 23:00 jučer i
2:00 jutros.”
"Zvuči otprilike dobro", rekla je, vraćajući toplomjer u torbu na stolu pokraj sebe. Uzela je malu
svjetiljku. "Ima nešto što morate vidjeti."
Osvijetlila je pokojnikova usta i upotrijebila drvenu lopaticom kako biste uklonili dio krvi
nakupljene unutar šupljine. "Pogledaj unutra", rekla je.
Maddocks se nagnuo naprijed i zavirio u usta. Šok mu je prostrujao tijelom. Pogled mu je

sijevnuo prema doku.
"Ona nema jezik", rekao je. Samo krvavi komad mišića, isječen
očistiti kroz.
"Izrezano je."
"Gdje je ostatak?" rekao je Holgersen iza njega.
"Još ne znam", rekao je O'Hagan.
Maddocks je zurio u lice Sophije Tarasov, otvorene ralje s krvlju. Sranje.
“Misliš da ju je to ubilo?” rekao je Holgersen. "Eksangvinacija iz izrezanog jezika?"
“Mogla se zamisliti da se ugušila —utopila —u vlastitoj krvi s tako zabačenom glavom. Znat ću
više kad je stavim na stol,” rekao je O'Hagan.
Neizgovoreno je visjelo gusto i mračno u sobi poput Tarasovljevih riječi
provukao se kroz Maddocksov mozak.

Kada sam je pitao, rekla je na ruskom da će mi odrezati jezik ako budem pričala. Kao što su nam
rekli u Pragu da će učiniti ako ikada
razgovarati s bilo kim o ljudima koji su nas doveli tamo. U Pragu je bila žena bez jezika.
"Upozorenje", šapne Maddocks. “Sophia Tarasov je prešla granicu, nije poštovao pravila. I netko
ju je ulovio da pošalje poruku.”
“Kako su je, dovraga, pronašli, ušli ovamo? Kako bi uopće znali da je pričala?”
Maddocks je odmahnuo glavom. “Ne znam. Curenje. Ili možda nisu znali da ona govori, ali su
bili svjesni da ih imamo i htjeli su biti sigurni da nitko neće progovoriti .”
“I upravo su odabrali Tarasova? Slučajnost poput?"
»Možda im je prije zadavala probleme - drugi su mlađi, uplašeniji. I sve ih pobiti—možda

jednostavno nije bilo dovoljno vremena.”
"Ali one preživjele djevojke su tome svjedočile", rekao je Holgersen, osvrnuvši se na krevet koji
je bio mokar. "A sada vjeruju da im se može ući u trag bilo gdje."
POGLAVLJE 29
“Ušao je na odjel malo prije 1:00 ujutro. . . mislio da je liječnik,” rekao je policajac blijedog lica
koji je bio stacioniran ispred vrata kad je osumnjičenik ušao. "Doktori
su obilazili noću kad su žrtve prvi put dovedene. Nije bilo tako neobično vidjeti liječnika ili
medicinsku sestru kako ulaze u to doba."
Maddocks je sjedio nasuprot policajcu u maloj prostoriji koju je bolnica stavila na raspolaganje
MVPD-u za njihovu istragu.
U međuvremenu, Holgersen je s bolničkim osiguranjem pregledavao sigurnosne snimke

zatvorene kamere. Ostali zaposlenici koji su sinoć bili na dužnosti bili su na razgovoru u kantini.
Tijelo pokojnika odvezeno je u mrtvačnicu. Obdukcija bi počela danas poslijepodne. Maddocks
je imao svaku namjeru biti prisutan kad je O'Hagan doveo Tarasova za taj stol.
"Opis mužjaka?" rekao je Maddocks hladnokrvno.
“Bio je prosječan. Prosječna visina —oko pet deset. Bijele rase. Možda u tridesetima. Ili
četrdesete. Prosječan ten.”
Krist.
"Dlaka? Nemoj mi reći —i prosječan?”
Mladi policajac obrisao je znoj s čela. Loše je smrdio u ovoj blizini. Od straha i možda nekoliko
previše pića noć prije. Mamurluk ga je mogao uljuljati u samozadovoljstvo, pomislio je
Maddocks.
"Tamnosmeđa kosa", rekao je policajac. “Kratko ošišan – konzervativan kroj. Gusta kosa."
Ponovno je obrisao lice. “Nisam znao da su djevojke tako ugrožene. Trebali smo imati bolji
sigurnosni protokol. Trebali smo provjeriti osobne iskaznice svih liječnika koji su ulazili i izlazili
od samog početka. To nije bio moj sažetak.”
Maddocks je stisnuo čeljust. Ni on nije znao koliki je rizik s kojim su se suočavali mladi koji su
preživjeli crtični kod. Svi osumnjičenici pronađeni na brodu Amanda Rose bili su privedeni - od
njih nije prijetila nikakva prijetnja. Detalj tetovaže crtičnog koda nikada nije dospio u tisak. Nije
otkriveno ni mjesto gdje su djevojčice liječene. Ali s obzirom na Tarasovljeve i Camusove
izjave, te Holgersenovu teoriju o ruti trgovine ljudima, ovo bi moglo biti djelo ruske mafije. Tko
god da je prodao takozvanu robu, znao bi da su te specifične djevojke otišle Madame Vee i da su
bile na brodu Amanda Rose. A kad su trgovci ljudima saznali u vijestima o rušenju jahte i
Bakanalije od strane MVPD-a, mafija bi zbrojila dva i dva.
Vjerojatno su došli po svoju robu. Ili barem spriječiti djevojke da svjedoče. A možda i poslati
upozorenje drugima. Ali koje druge?
Više ovakvih djevojaka? Ovdje u BC? Ostatak Kanade? Sjedinjene Države?
No, ljutio se što nije pokrenuo stroži sigurnosni protokol od prvog dana. Kladio bi se u svoj
posljednji dolar da je ovaj istražitelj integrirane radne skupine koji je toliko želio da se članovi
njegova tima sastanu s Maddocksom bio svjestan rizika. Ipak, tajnovitost glavnog istražitelja,
njegovo odbijanje da odmah obavijesti Flinta o tome s čime bi mogli imati posla - moglo je
Sophiju Tarasov koštati života. Ljutnja je prostrujala kroz Maddocksovu krv.
"Izgraditi?"
“Prosječne građe. Ni mršav, ni debeo, ni pretjerano sportski građen. Samouvjeren hod.” "Što je s
bojom očiju?"
“I . . . Ne sjećam se.”
Maddocks je uzdahnuo. “Uvest ćemo vas s crtačem.
I niste čuli ništa dok je osumnjičeni bio unutra? Nema strke, vriske?”
"Ništa. Bio je unutra dvadesetak minuta. Kad je izašao, izgledao je jednako normalno kao i kad
je ušao, nosio je svoju laboratorijsku kutu, nije bilo krvi na njemu, ničega."
Začulo se kucanje na vratima. Širom se otvorio. Uniformirani policajac crvenog lica ušao je i
podignuo torbu s bijelim odjevnim predmetom unutra.
“Naredniče, oprostite na smetnji. Našao sam ovo u kontejneru vani - laboratorijski ogrtač," rekao
je. “Krv iznutra i stetoskop i sigurnosna značka za dr. Marthu Taluswood u džepu. Dr.
Taluswood je jučer navečer prijavio osiguranju provalu u vozilo. To se dogodilo negdje između
6:00
i 22:00 Rekla je da su joj kaput, stetoskop i značka bili na suvozačevom sjedalu u autu, zajedno
sa sigurnosnom karticom. Nije ih bilo kad se vratila u svoje vozilo.”
"Gdje je bila parkirana?"
“Partija osoblja E—srebrna Toyota RAV4, tablice NT3– 87B.”
Maddocks je opsovao i zateturao se na noge. “Zabilježi te dokaze. Odnesi to u laboratorij, stat.”

Okrenuo se policajcu kojeg je ispitivao. “Ti, čekaj ovdje. Idem pozvati nekoga da ti pomogne
oko identifikatora.”
Maddocks je napustio prostoriju i zakoračio hodnikom prema sigurnosnoj sobi. Pritisnuo je

gumb dizala i istodobno nazvao Holgersena. Vrata dizala su se otvorila. Uskočio je.odgovorio je
Holgersen.
"Hej, šefe."
“Na putu sam gore. Tražimo snimke koje pokrivaju kontejnere vani i parkiralište za osoblje E od
oko 6:00 do 22:00 h. Naš je osumnjičenik provalio u vozilo doktorice u tom vremenskom okviru
i uzeo joj kaput i sigurnosnu dozvolu kako bi pristupio bolnica. Izgleda da je kaput ostavljen u
kontejneru ispred bolnice. S obzirom na krv pronađenu na unutarnjoj strani kaputa, osumnjičenik
je mogao skinuti laboratorijski ogrtač kako bi napao Tarasova, a zatim se ponovno pokriti
ogrtačem nakon što je završio, skrivajući svu krv koju je dobio na odjeći pa nije Ne privlačite
pretjeranu pozornost dok izlazite iz zgrade.” Maddocks je gledao kako se gumbi dizala jedno za
drugim pale dok je govorio. “Ovaj tip je organiziran. Smiriti. Ovo nije neofit.”
"Ubojica", rekao je Holgersen. “Za mafiju.”
Vrata dizala su se otvorila. Maddocks je izašao. "Da, moguće."
Stao je, okrenuo se u hodniku. “Gdje se nalazi zaštitarski ured? Ja sam na četvrtom katu.”
"Zapadno krilo. Daleki kraj."
"Jeste li dobili prevoditelja?"
“Negativno, šefe. Izravno sam nazvao njezin ured. Rekli su da je nazvala jučer kasno
poslijepodne i rekla da ide na improvizirano dugo vikend putovanje preko otoka kako bi
promatrala zimsku oluju. Treba se vratiti u ponedjeljak.”
“Nađi onda nekog drugog.” Maddocks je prekinuo poziv i zakoračio prema zapadu sterilno
smrdljivim hodnikom, dok mu se mozak vrtio. Niti jedna od pet preživjelih djevojaka nije
govorila, kao što se očekivalo - ne bi ni izgledala
žena časnica u oku. Bili su prestravljeni i u bolovima zbog traume.
Telefon mu je zazvonio kad se približio uredu osiguranja, koji je mogao vidjeti ispred sebe -
staklene zidove, niz monitora koji su prikazivali snimke nadzornih kamera zatvorenog kruga.
Maddocks je povezao poziv, prislonio telefon na uho dok je hodao.
"Maddocks", rekao je.
“To je Flint. Imamo problem. Moraš se povući.”
Maddocks je stao mrtav u mjestu. "Što?"
“Integrirana radna skupina, koja uključuje RCMP, ustvrdila je nadležnost nad ubojstvom
Tarasova i preživjelim bar kodovima.” "Imaju li ovlasti?"
"Oni čine. Narudžba je upravo stigla. Šalju članove RCMP-a iz otočkog odjela da privremeno
osiguraju i preuzmu mjesto događaja. Dovest će vlastite tehničare za mjesto zločina i preuzeti
tijelo preminule osobe kako bi obavili vlastitu obdukciju. Morate prestati sa svime što radite,
naredniče. Povuci sve natrag. Stat.”
Jebati.
“Želim da se ti i Holgersen vratite u postaju danas poslijepodne na onaj sastanak koji još imamo
zakazan s dva člana operativne grupe.
Oni će htjeti potpuni izvještaj."
Srce mu je kucalo, Maddocks je prekinuo Flintov poziv i ušao u sigurnosnu sobu, gdje je sjedio
Holgersen s dva uniformirana člana bolničkog sigurnosnog tima. Gledali su zrnate snimke u
sivim tonovima na obalama monitora. Holgersen je podignuo pogled kad je Maddocks ušao.
Pokazao je na jedan ekran. "Pogledaj."
Maddocks se nagnuo naprijed, gledajući preko Holgersenova ramena. Muškarac u bijeloj

laboratorijskoj kuti. Hodajući s parkirališta prema ulazu u bolnicu. Vremenska oznaka
pokazivala je 12:45 Adrenalin mu je kolao u žilama, spaljujući sliku čovjeka u njegovom mozgu
- njegov korak, način na koji je držao glavu, kut vrata, okretanje ramena, zamah oružje. Kao što
je uniformirani policajac rekao - prosječan. Nije izrazito mršav niti pretjerano građen. Ni visok ni
nizak. Držao je lice okrenuto od kamera dok je ulazio u bolnicu. Naravno, izravno. Kao da je
pripadao.
Kao da je znao gdje se nalaze kamere.
"Stop. Stani tu. Napravi sigurnosnu kopiju", rekao je Maddocks.

Tip iz osiguranja je učinio kako je tražio.
"Tamo." Maddocks je pokazao. "Pažljivo gledajte - vidite kako hoda."
Holgersen je gurnuo nos u blizinu monitora. Tiho je zazviždao. “Malo šepa. . . kao da mu je
lijeva noga možda mrvicu kraća od desne?"
Maddocks je trljao čeljust dok je gledao. "Nešto", rekao je.
"Nešto nije u središtu njegovog hoda."
"Shvatio si da nosi periku?" rekao je Holgersen, pogrbljen i zureći u sliku kao što mačka
promatra miša.
"Moglo bi biti", tiho je rekao Maddocks. “Do sada u kontejneru nisu pronađene perike, ali ako je
profesionalac, ponio ju je sa sobom. Imali bismo dobre šanse da dobijemo DNK iz toga. Ipak bi
mogao skinuti nešto s kaputa.”
"Tamo!" Zaštitar je pokazao na drugu kameru. “1:25 ujutro On je
izlazeći iz stražnjeg dijela zgrade. On nosi laboratorijski ogrtač.”
U tišini su gledali kako njihov osumnjičenik otvara kontejner i
bacio kaput unutra. Držao je lice okrenuto od kamera.
"Zašto?" rekao je Maddocks. “Zašto to jednostavno ne ponese sa sobom? Još uvijek možemo
nešto izvući iz toga. . .” Glas mu je zastao jer ga je stvarno pogodilo. Ovo nije bio njihov slučaj.
Ne više.
"Zato što se ne skriva", rekao je Holgersen. “On zna da ga prate kamere. Možda misli da će svaki
trag DNK na kaputu biti ugrožen jer će biti pomiješan s DNK vlasnika kaputa i krvi iz Tarasova?
Ili ga nije briga. Šalje poruku ne samo djevojkama nego možda i nama, a ostaje samo s ove
strane sigurnog, jer pogledajte kako cijelo vrijeme drži glavu okrenutu od kamere. On sigurno
zna točno gdje su te kamere.”
Maddocks nije rekao ništa, samo je gledao, upijajući sve što je mogao dok se čovjek udaljavao
od kamere prema stražnjem parkiralištu gdje je svjetlo postajalo slabije. Njegov je korak
definitivno bio vrlo lagan. Jedna je stvar koju su prerušeni ljudi teško skrivali —način na koji
hodaju.
Čovjek je nestao u sjeni.
"Pojavio se na nekim drugim kamerama?" rekao je Holgersen.
"Moramo odmah stati", tiho je rekao Maddocks. Okrenuo se momcima iz osiguranja. »Trebat će
nam sve te snimke. Uskoro će doći tim RCMP-a da preuzme posjed."
"Što?" Holgersen je ustao. "Kako to misliš, šefe?"

Maddocks je trznuo glavom prema vratima, pokazujući da Holgersen treba iskoračiti. Kada je
izašao u hodnik, spustio je glas i rekao:
“Ta integrirana radna grupa preuzima. Nije više naše. Mi smo bili
naredio da odstupi, stat.”
...
“Šališ se, zar ne? ja ovo. . . oni nas trebaju - mi
sranje
mora raditi zajedno na ovome. Napravili smo sve temelje na sve načine
natrag na uklanjanje Amande Rose , nagodbu o priznanju krivnje Zaedeena Camusa, Izjava
Sofije Tarasov. Što je sa svim tim sranjem sada? Samo sjedimo
dolje i ispituju nas, uzimaju nam sve dosjee? Ne, nema šanse.” On uperio prst u Maddocksa. “Što
da ti kažem? ha? Oni su šupci. Kreteni. Jebeni federalci.”
“Izađi van, Holgersen, zapali. Lijepo duboko udahnite
duhan i ohladiti se. Naći ćemo se kod vozila.”
"Što ćeš učiniti?"
"Zamotaj ovdje."
POGLAVLJE 30
"Sve je unutra", rekla je Angie policajcu Pietrikowskom dok je stajao u prijamnom dijelu
MVPD- a držeći njezine kutije jednu na drugoj. “Morao sam ih uzeti iz privatnog laboratorija.
Počeo sam provoditi vlastite testove na starim dokazima.”
Otvorio je usta, ali njezina se ruka podigla, dlanom okrenutim prema njemu.
“Prije nego što mi kažete da sam išta ugrozio, te su kutije izašle iz kućnog skladišta gdje su bile
otvarane i ponovno otvarane. Laboratorij koji sam koristio ima iskustva u forenzici. Ako je nešto
kompromitirano, to nije došlo iz laboratorija ili mene. I imate moj DNK profil ako me trebate
isključiti. Ili u.”
Pietrikowski nije bio impresioniran. "Bit ćemo u kontaktu", rekao je smrknutih usta dok je
izlazio iz recepcije i ramenima otvorio izlazna vrata. Čim je napustio zgradu, Angie je požurila
natrag do svog stola i uzela telefon. Bilo je vrijeme ručka, a ured za odnose s javnošću bio je
prazan. Dobila je proširenje za Stacey Warrington, ViCLAS—Violent Crime Linkage Analysis
System—tehniku za seksualne zločine. Ona je oduvijek bila Angiena osoba za sve što se
odnosilo na baze podataka.
“Stacey, šaljem neke datoteke na tvoje računalo —ispise. Možete li mi učiniti uslugu i dati im da
ih pokreću umjesto mene?"
“Hej, Angie, mislio sam da te imaju na udobnom stolu društvenih medija
posao na neko vrijeme,” rekla je Stacey.
"Oni čine. Ovo je za stari kovčeg koji još uvijek radim - otisci su od prije više od trideset godina.
Dao sam laboratoriju da digitalizira slike detalja trenja s krvavih patenata ostavljenih na mjestu
događaja. Kad budeš imao vremena”, rekla je. “Kao uslugu. Dugovat ću ti.”
“Da, da, točno. Pošaljite ih sada. Imam rupu u rasporedu. Mogu odmah krenuti s tim.”
Angie je otvorila svoje osobno prijenosno računalo koje je ponijela sa sobom na posao. Uključila
je memorijski stick u USB priključak i učitala datoteke od Andersa. Priložila je prvi set slika i
pritisnula POŠALJI. "Šalje dok govorimo."
Policajka Pepper ušla je u ured skidajući kaput. "Kako ide taj post na blogu?" rekla je dok ga je
vješala.
"Sjajno." Angie je priložila sljedeći set datoteka, poslala je i njih.
“Trebaš pomoć? Ima li pitanja?"
"Dobro sam, hvala", rekla je Angie ne podižući pogled.
"Mora biti objavljen prije kraja dana - mora biti vani za vikend."
"Da, shvatio sam." Kao da je ikoga briga hoće li post na blogu MVPD-a izaći uživo u
ponedjeljak umjesto u petak. Ipak, Angie je zatvorila svoje datoteke čim su slike prošle.
Zamijenila je računalo i ponovno otvorila dokument koji je sadržavao njezin blog u tijeku.
Pokušala se usredotočiti na to da završi svoj post na blogu, ali iščekivanje joj je brujalo u krvi.
Bilo je 15:23 kad je telefon zazujao na njezinom stolu. Interni poziv. Bacila se prema slušalici.
“Angie, ovdje Stacey. Imamo pogodak. On je u sustavu.”
"Ozbiljan?"
"Zvučiš iznenađeno."
"Ne. Ne." Jeza joj je prošla po koži. “To je on? Patenti pripadaju muškarcu?" "Jedan set, da."
Angie je bacila pogled na policajku Pepper, koja je budnim okom bacala pogled na nju. "Tko je
on?" rekla je Angie tiho.
"Zovem se Milo Belkin."
"Dakle, ima dosje - živ je?"
“I udaranje. Iznutra. On služi kaznu u popravnom centru Hansen zbog niza optužbi koje se kreću
od kaznenog nemara koji je uzrokovao smrt, do posjedovanja ilegalnog vatrenog oružja, do
posjedovanja narkotika s namjerom trgovine. Ostalo mu je još šest mjeseci kazne.
Čini se da ide upravo na vjenčanje.”
"Možete li mi proslijediti pojedinosti - i bilo što drugo što možete iskopati o njegovu uhićenju,
optužbama, svemu i svačemu?"
"Imam te. Čini se da je i on ranije bio optužen - za seksualno zlostavljanje i zlostavljanje. No

oslobođen je optužbi kada je podnositelj to iznenada odbio
svjedočiti i odbaciti sve optužbe.”
Angie je eksplodiralo uzbuđenje. Jedan od muškaraca koji su potjerali ženu u uličicu. Živ. I ne
ići nigdje još najmanje šest mjeseci. To je bilo to. Ovo je bio njezin iskorak. Prešla je rukom
preko kose, gotovo nesposobna mirno sjediti. "U redu, hvala - i sve ostalo što možete iskopati o
tim prethodnim optužbama, također."
"Nema problema."
Spustila je slušalicu i udarila šakom.
"Post na blogu ide dobro, zar ne?" rekao je Pepper.
"O da", rekla je Angie sa smiješkom. Gotovo drhteći od uzbuđenja, pronašla je broj Hansen
Correctional Centera i nazvala kako bi potvrdila da je zatvorenik po imenu Milo Belkin
doista tamo zatvoren. Dogovorila je posjet Belkinu za sutra u podne. Hansenova ustanova bila je
na Donjem kopnu. Sutra je bio vikend. Mogla bi večeras biti na trajektu, odsjesti u hotelu u
Vancouveru, odvesti se do Hansena odmah ujutro.
Ovo je razlog zašto je morala zadržati ovaj posao na društvenim mrežama.
Imala je slobodne vikende, a još uvijek je mogla igrati na policijsku kartu dok je ispitivala svog
osumnjičenika. A ako je ovaj Belkin služio svoju kaznenu kaznu do isteka naloga, ili datuma
SRI, očito nije ispunjavao uvjete za prijevremeni uvjetni otpust - nekoga je činio nesretnim.
A sada se namjeravala odužiti Milu Belkinu za uslugu.

POGLAVLJE 31
Maddocks je pod rukom nosio svoje prijenosno računalo dok su on i Holgersen koračali s
inspektorom Martinom Flintom prema konferencijskoj sobi na kraju hodnika na gornjem katu.
Maddocks je brzo pogledao Holgersena. Tip je skočio s ramenima pogrbljenim u otrcanu jaknu,
bradom isturenom naprijed, rukama duboko zabijenim u džepove sivih traperica. Njegove
borbene čizme bile su izlizane i umrljane blatom s ulica. Izgledao je poput otrcanog psa s otpada
koji se sprema za tučnjavu.
Flint je, nasuprot tome, bio sav uglačan u bijeloj uniformiranoj košulji s
oznakama na reveru, kravatom pričvršćenom zlatnom iglom za kravatu, izglačanim
crnim hlačama - njegova vojna povijest vidljiva je u njegovom držanju i izbirljivoj pažnji za
detalje. Obično je Flint funkcionirao kao MVPD-ov šef specijalnih istraga, koje su potpadale
pod kišobran velikih zločina, ali trenutno je bio šef za velike zločine dok netko nije službeno
angažiran da zamijeni osramoćenog inspektora Franka Fitzsimmonsa, koji je odavao osjetljive
podatke MVPD-a. medijima tijekom istrage protiv Baptista u nastojanju da smijene poglavicu.
Flint je također privremeno nadgledao jedinicu za umorstva, koja je također potpadala pod
kišobran velikih zločina. To je bila rupa koju je ostavio Jake Buziak, čija je navika kockanja na
mreži korištenjem MVPD opreme otkrivena tijekom interne istrage o curenju informacija o
MVPD-u. Maddocks je preuzeo baptističku radnu skupinu od Buziaka nedugo nakon što je on
zaposlen, a Maddocksu je jasno stavljeno do znanja da ostaje prvi u redu za Buziakov posao šefa
odjela za umorstva nakon što je istraga djevojaka s barkodom završena.
Dok su se približavali prostoriji, Maddocks je kroz staklene zidove ugledao muškarca i ženu
kako sjede za dugim konferencijskim stolom. Iza njih niz prozora gledao je na grad. Oblaci su
kuhali puce duž horizonta.
Kiša je pljuvala po staklima.

Flint je otvorio staklena vrata. Ušli su i Flint ih je kratko predstavio dok je Maddocks otišao do
čela konferencijskog stola. Spojio je svoje prijenosno računalo
na veliki pametni zaslon na kraju sobe.
Policajac za stolom predstavio se kao narednik Thomas Bowditch, časnik RCMP-a s dugom
poviješću istraživanja organiziranog kriminala i trgovine ljudima u Donjem kopnu. Žena,
policajka Vicky Eden, nedavno je radila s međunarodnim operacijama RCMP-a u Europi prije
nego što je predana radnoj skupini. Oba veterana imala su oprezne crte lica i bezizražajne oči.
Poslao ih je glavni istražitelj radne skupine, narednik Parr Takumi, koji je bio stacioniran u
Surreyju na kopnu i imenovan da vodi tim. Takumijev prijašnji položaj bio je u Quebecu, gdje je
stekao pohvale za istrage irske bande West Enda, montrealske mafije, Anđela pakla i
kolumbijskih kartela.
Holgersen se skljokao na stolicu preko puta njih dvojice i prekrižio ruke na prsima. Mrko ih je
gledao. Maddocks je ostao stajati na čelu stola u sobi za sastanke. Izvan prozora se kasno
poslijepodnevno nebo smračilo i magla je puhala.
Bowditch je odmah došao na to bez uvoda. »Sve što do danas imate na kutiji s crtičnim kodom,
trebamo. I željeli bismo da nam sada date pregled.”
Flint je kimnuo Maddocksu, koji je izvukao svoju kompjutorsku datoteku i pritisnuo tipku,
oživljavajući pametni zaslon. Grupa je u napetoj tišini slušala dok im je davao goli brifing o
njihovoj istrazi. Kiša je udarala o prozore dok je vjetar opako puhao oko vanjskih kutova i
pukotina betonske zgrade. Do njih je dopro daleki zvuk sirene za maglu. Još jedna olujna fronta
se približavala.
Maddocks je pokazao na niz slika šalica prikazanih preko zaslona. "Ovo je šest žena s barkodom
koje su bile prisilno zatvorene na brodu Amanda Rose." Svi su bili mršavi. Ukletog izgleda. Svi
tamnokosi, osim jedne plavuše. Ispod njihovih lica nalazile su se slike njihovih tetovaža crtičnog
koda.
"Sophia Tarasov." Maddocks je pokazao na prvu sliku. “Ubijen sinoć oko 1:00 ujutro COD još
nepoznat. Obdukcija u tijeku. Jezik joj je bio izrezan. Podrijetlom iz Novgoroda. Jedini koji nam
je do sada dao izjavu. Prema Tarasovu, djevojkama je prijećeno da će im odrezati jezik ako
progovore.
Eden i Bowditch brzo su se pogledali, au tijelima im je bila vidljiva napetost.
Maddocks je pritisnuo drugu tipku prijenosnog računala i velika je karta ispunila zaslon. "Iz
Tarasovljeve izjave, ovo je moguća ruta kojom je šest žrtava s barkodom išlo u zemlju."
Maddocks je svojim prstom povukao crtu preko pametnog zaslona između Praga i Vladivostoka,
koji je ležao tik iznad sjevernokorejske granice. “Iz Vladivostoka je dvadeset mladih žena
prevezeno brodom za lov na rakove. Negdje u međunarodnim vodama prebačeni su na teretni
brod koji plovi pod južnokorejskom zastavom.” Prešao je prstom po karti, povlačeći liniju do
Južne Koreje.
“Tarasov je rekao da je jedna od žena umrla u moru, a ostalo ih je devetnaest. Pristali su u ono za
što je mislila da bi mogao biti grad u Južnoj Koreji, vjerojatno Pusan.
Vjerovala je da su potom odvedeni u Kinu, a potom preko Pacifika”— povukao je dugu crtu
preko oceana—”u luku Vancouver ovdje na sjevernoameričkoj obali.” Zastao je.
"Jedno užasno putovanje", promrmljao je Holgersen.
Maddocks je rekao: “Detektiv Holgersen primijetio je da se ovo putovanje poklapa s

tradicionalnim rutama uvoza ruskih kraljevskih rakova – legalnim i ilegalnim izlovom s ruskog
dalekog istoka. To je industrija kojom tradicionalno dominira organizirani kriminal — takozvana
mafija rakova —koja ima duboke korijene u ruskim vladinim organizacijama.” Pritisnuo je
drugu tipku i slika blijedoplave tetovaže raka ispunila je ekran.
“Tarasov je opisao ovu tetovažu forenzičaru. Poklapa se s tetovažom koju kao oznaku koristi
podsekta rakova mafije. Tarasov je svjedočio identičnoj tinti na jednom od njezinih muških
otmičara u Pragu, na jednom od lovca na rakove iz Vladivostoka i na svom otmičaru- svodaču
na, kako mislimo, udaljenoj obalnoj lokaciji prije Krista gdje je držano devet djevojaka
prokrijumčarenih iz Vladivostoka. možda mjesec dana. S ove lokacije držanja, čini se da je šest
od devet djevojaka prodano —ili iznajmljeno —Veronique Sabbonnier, vlasnici- menadžerici
bordela Bacchanalian Club, koji je vodila na brodu Amanda Rose. Sabbonnier je doveo šest žena
s barkodom ovamo, u Victoriju.”
Policajka - Eden - zapisala je bilješku u blok ispred sebe.
Bowditch je utipkao poruku na svom telefonu i poslao je. Maddocks je čekao da policajac
završi slanje poruka. Bowditch je podignuo pogled, a crta lica mu je bila studiozno dobroćudna,
ali Maddocks je mogao pročitati izoštreno zanimanje - čak i uzbuđenje - u očima obojice
časnika.
Eden je pročistila grlo i nagnula se naprijed. “Je li Tarasov rekao kako stigli iz luke Vancouver
do ovog udaljenog obalnog mjesta?"
Maddocks je duboko udahnuo. Pogledao je Holgersena, zatim Flinta, a onda je zaobišao pitanje.
“Dobili smo izjavu —kao dio nagodbe —od Sabbonnierova pomoćnika, Zaedeena Camusa.
Camus, koja se identificira kao žena, rekla je da su
ruski trgovci ljudima surađivali s članovima Hells Angelsa koji su se učvrstili kao dužnosnici u
luci Vancouver. Članovi Hells Angelsa omogućili su vađenje djevojaka iz kontejnera s teretom i
očito su inicirali prijevoz djevojaka s pristaništa na ovo udaljeno obalno mjesto.”
I Eden i Bowditch su se ukočili. Razmijenili su vrući, brzi pogled. "Morat ćemo sami
intervjuirati Camusa", rekla je. “I kao što je dogovoreno, trebat će nam sve pismene izjave,
snimljeni razgovori, evidentirani dokazi, sve. Preuzet ćemo preostale žene s barkodom i —”
"Camus će biti prebačen u istražnu ustanovu u Donjem kopnu,"
rekao je Flint. "Informacije koje je dala do danas dio su nagodbe koja uključuje transfer." Zastao
je. "Pravni dogovor s njezinim odvjetnikom povezan je s lokalnim zločinima koje gonimo
lokalno."
"Možemo sve riješiti odavde", rekao je Bowditch, počevši odgurivati stolicu unatrag.
"Vaša radna grupa - koji je opseg?" rekao je Maddocks, nagnuvši se naprijed i pritisnuvši
zglobove na stol. Njegove su oči prostrijelile Bowditcheve, a zatim Edenine. "Koji je djelokrug
ovoga?"
"Bojim se da nemam slobodu dijeliti ove informacije bez potrebne sigurnosne provjere", rekao je
Bowditch. “To je vrlo osjetljiva međuagencijska operacija koja uključuje međunarodne i
nacionalne agencije, kao i specijalizirane lokalne jedinice. Pod jednim je kišobranom okupljeno
nekoliko istraga koje su se godinama razvijale i uključuje duboke detalje koji se ne mogu
ugroziti, radi sigurnosti naših službenika UC- a.”
Maddocks se nakostriješio, napetost koja je rasla vrela i nisko u njegovom trbuhu dok mu se
slika tijela Sophije Tarasov vraćala u um. Tarasovljeva se slika iznenada pretvorila u njegovo
sjećanje na Ginny vezanu u onu polietilensku ceradu, krvavu i ljuljajući se na konopu obješenom
na postolja mosta. Prisjetio se unakaženih tijela Faith Hocking i Gracie Drummond na
O'Haganovom autopsijskom stolu. Obje mlade žene, mještanke Victorije, radile su kao
prostitutke kroz Bacchanalian Club, gdje
došli bi do smrtonosne pozornosti Baptista - čovjeka kojeg su štitili Veronique Sabbonnier i

Zaedeen Camus. Njih su dvojica omogućili Krstiteljeve zločine.
Ponekad, pomislio je Maddocks kad je susreo poglede dvojice veterana časnika, nisu samo loši
dečki ti koji ozljeđuju mlade djevojke, bila je to birokracija.
Ponos. Teritorijalizam. Jer ako sada ovo ispusti iz ruku MVPD-a, nema sumnje da obitelji Gracie
Drummond i Faith Hocking neće doživjeti pravdu zadovoljenu na lokalnoj razini. Lokalni đaci
upleteni u Bacchanalian Club i smrt Faith Hocking od davljenja neće biti procesuirani. Ova dva
policajca su imala veću ribu za ispeći.
Slučaj MVPD kojem su Maddocks i njegovi kolege posvetili toliko sati života, kojemu je Angie
možda žrtvovala svoju karijeru, koji je umalo stajao života njegove kćeri, završio bi pukom
kolateralnom štetom, gurnut pod tepih u nekim slučajevima. sporazum o priznanju krivnje.
Tiho je rekao: "Možemo vam pomoći detaljnije ako možemo razumjeti parametre vaše istrage."
"Da", rekao je Holgersen, pomičući žvaku s jedne strane usta na drugu. "Kao, možda imamo
teorije koje se baš i ne zbrajaju, ali kad bismo znali više, ka-ching, komadići koji možda nisu u
dosjeima koje dobivate—odjednom sjedaju na svoje mjesto."
Bowditcheva su se usta trznula. Oči su mu se suzile. "Ako je implikacija da prešućujete dokaze,

teorije, moram..."
"Uskraćivanje dokaza", rekao je Maddocks, polako, hladno, po svome
laserski pogled Bowditch, "vjerojatno je ono što je Sofiju Tarasovu koštalo života." Tišina je
upala u prostoriju. Bowditch je pročistio grlo.
"To je —"
“Ima još djevojaka s barkodom, jesam li u pravu? Tetovirani seksualni radnici za koje vaš tim
zna?" rekao je Maddocks još jednom brzo pogledavši Flinta. “Ovdje na tlu Sjeverne Amerike. I
stradali su od ruske mafije, zar ne? Jesu li nekome od njih izrezali jezik? Možda kad su pokušali
pomoći policiji?”
Tišina.
"Obojica ste točno znali u kakvoj su opasnosti Sophia Tarasov i ostalih pet preživjelih s crtičnim
kodom", oštro je rekao Maddocks. "Umjesto da obavijestite MVPD kada smo prvi put stupili u
kontakt s vama, što bi dramatično promijenilo naš sigurnosni protokol za te mlade žene, vi ste
dogovorili ovaj sastanak" - mahnuo je rukom između njih
—"da dođem i vidim što smo imali dok ste vi pokrenuli potrebne pravne korake za preuzimanje
nadležnosti u našem slučaju." Zastao je. Vani je tutnjala grmljavina u niskoj magli. Kiša je
ponovno zapljusnula sve tamnije prozore u kojima su počeli vidjeti vlastite odraze. “I prije nego
što si uopće stigao ovamo, Tarasov je ubijen. U nečemu što se čini kao mafijaški ubojstvo.” Još
jedan trenutak tišine. "Ubio si je - ubio si onu mladu ženu - i ja to mogu dokazati."
Eden je pročistila grlo. Brzo je lupnula poleđinom olovke po stolu. Bowditch je ljutito gledao
Maddocksa, a žarišta su mu se uzdizala na koži duž jagodičnih kostiju.
"Moguće je da vaša radna grupa želi kolateralnu štetu kako bi ulovila veću međunarodnu ribu",
rekao je Flint tiho. "Ali mi ne."
"Imali smo dužnost prema Tarasovu", dodao je Maddocks. “I dalje smo predani pravdi za
lokalne žene iz Viktorije koje su povrijeđene ili ubijene u vezi s Bacchanalian Clubom. Trebamo
uspješno procesuirati lokalne prijestupnike za lokalne zločine
počinjene u vezi s tim klubom. A kako bismo ispunili te ciljeve, moramo nastaviti raditi na ovoj
istrazi iz lokalnog kuta.”
Tišina je teška i tinjala nad prostorijom.
"Što želiš?" napokon je rekao Bowditch, tamnog lica i očiju
suziti.
“Puna suradnja. Isto kako želiš.”
Flint se nagnuo naprijed. "Željeli bismo biti uključeni u vašu radnu skupinu." Bowditcheva su se
usta otvorila. Bacio je pogled na Eden.
"Ne dolazi u obzir", rekla je Eden.
Maddocks je posegnuo i zatvorio prijenosno računalo. Slika na ekranu je nestala. "Hvala vam na
vašem vremenu, policajci", rekao je. "Nemamo više o čemu razgovarati." Počeo je izlaziti iz
sobe. Holgersen je odgurnuo stolicu.
"Imamo legitimnu nadležnost nad ovim slučajem", odbrusila je Eden, Došavši na noge, oči su joj
sijevale. "Trpjet ćeš..."
Maddocks se okrenuo prema njoj. "Uzmite to s kojim god tijelom želite", rekao je mirno. "Bit ću
sretan svima objasniti kako je MVPD potkopan u zaštiti Sophije Tarasov." Povukao je staklena
vrata. Flint je ostao sjediti. Puštao je Maddocksa da sam preuzme teret svih mjera odmazde koje
bi im sad mogle udariti kao bumer, kao što je bilo dogovoreno prije sastanka. Maddocks
bio više nego sretan što ga je usisao. Udario bi u zid. Sa svojim djetetom, svojim brakom, svojim
poslom. Angie. Njegov stari čamac curi. Briga za Jack-O. Posttraumatski učinci zamalo gubitka
Ginny u rušenju Baptista. I dopuštao je da se sve usredotoči na Sofiju Tarasovu. Ona je bila
zadnja slamka. Slika njezinog blijedog, mršavog tijela - tog mršavog, hrabrog lica
...
s izrezanim jezikom jer mu se obratila. To će ga proganjati do kraja života.
Bio je bijesan na ova dva policajca za stolom. A ako nije mogao održati obitelj, ženu - ako nije
mogao biti dovoljno dobar otac ili uspostaviti romantičnu vezu sa ženom koju će zavoljeti -
sigurno se mogao boriti za Sophiju Tarasov Tamo vani.
POGLAVLJE 32
Angie je na nosu napustila zgradu kolodvora u 17:00, a hitnost joj je
šuštala ispod kože poput zarobljenog živog stvorenja. Morat će nadoknaditi to što je jutros
zakasnila nekim drugim danom. Post na blogu također će morati pričekati do ponedjeljka, jer je
drugi dio poslijepodneva provela čitajući informacije koje joj je Stacey Warrington dala o
uhićenju Mila Belkina zajedno s njegovim zapisnikom sa suđenja. Bila je obaviještena
onim što je pronašla.
Belkin je uhićen na istočnoj strani Vancouvera 1993. godine — prije dvadeset pet godina —kada
je vancouverska policija po dojavi zaustavila bijeli komercijalni kockasti kamion u kojem je
Belkin putovao s još tri muškarca. Uslijedila je pucnjava. Policajac VPD-a dobio je metak .45 u
lubanju i umro na putu do bolnice. Rikošetirajući metak .22 pogodio je nevinog promatrača u
donji dio leđa, učinivši ga paraplegičarem. Belkin — koji je na mjestu događaja pucao iz pištolja
kalibra 9 milimetara— uhićen je s čovjekom po imenu Semyon Zagorsky—koji je pucao iz
pištolja .22. Druga dva muška suučesnika pobjegla su prema neidentificiranom crnom Chevrolet
kombiju koji se zaustavio iza sporedne ulice u kojoj je došlo do pucnjave. Dvojica muškaraca
pobjegla su s mjesta događaja u Chevrolet kombiju. Unutar bijelog kockastog kamiona u kojem
je Belkin putovao bila je
dostava cvijeća. Među cvijećem policajci su pronašli 50,5 kilograma kokaina, 14,1 kilogram
heroina i 6 kilograma hašiša. Procjenjuje se da je droga imala uličnu vrijednost od gotovo 9
milijuna dolara.
Angie je sada znala zašto je Voight spremio ta dva novinska članka. Prema tim starim isječcima,
pet godina nakon hapšenja droge i pucnjave, Colt .45 je pronađen u pretincu za rukavice
izgorjelog crnog Chevrolet kombija na željezničkoj stanici.
Voight je sumnjao da su izgorjeli Chevy kombi i Colt .45 povezani s pucnjavom s Milom
Belkinom i hapšenjem droge s kombijem za bijeg i .45 metkom koji je ubio policajca VPD-a.
Voight je također morao sumnjati da su Belkin i njegovi suučesnici nekako povezani s kovčegom
iz 1986. s kombijem za bijeg.
Je li onaj Colt .45 pronađen u očišćenom kombiju bio oružje iz kojeg je pucano ispred bolnice
Svetog Petra te Badnje večeri? Jesu li dvojica muškaraca pobjegla s Angienom majkom i
blizankom u tom crnom kombiju Chevy? Je li jedan od tih ljudi bio Milo Belkin?
Ali da je Voight sumnjao u to, ne bi mogao povezati Mila Belkina izravno s kućištem kolijevke
kao što je to učinila Angie, jer tehnologija usporedbe otisaka prstiju još nije bila uspostavljena.
Mrak je bio potpun kad je Angie krenula prema svom autu, a svjetla su se odražavala u lokvama.
Kiša je puhala postrance na vjetru, a grmljavina je tutnjala u oblacima. Komadići drveća gađali
su je dok se približavala svom vozilu na parkiralištu. Iznenada se ispred nje presjekla sjena.
Došla je do daha i zakoračila unatrag, a ruka joj se instinktivno pomaknula prema bočnom oružju
u njezinoj futroli - ali njezino oružje više nije bilo tamo. "Detektiv Pallorino", začuo se duboki
glas s njemačkim naglaskom. "Kako si?"
Zaškiljila je u mrak. “Grablowski? Jesi li to ti?"
"Možemo li razgovarati?" rekao je profiler, ušavši u vidokrug, a svjetlo standardne svjetiljke na

parkiralištu uhvatilo mu je lice. Nosio je dugački baloner na dvoredno kopčanje s dubokim
džepovima i širokim pojasom. Njegova uobičajena kapa u obliku riblje kosti štitila mu je glavu
od kiše. Njegove okrugle naočale svjetlucale su u mraku. "O čemu?" rekla je, odjednom joj je
postalo nelagodno. "Jesi li me čekao ovdje?"
"Znam da sada završavaš u pet - degradacija i sve", rekao je.
“Mogu li te namamiti pićem u Pigu dolje na cesti? Tamo možemo razgovarati.”
"Vidi, žurim." Nastavila je prema svom Nissanu. “Večeras moram biti na zadnjem trajektu za
Vancouver. Morat će pričekati.”
"Mislim da nećeš htjeti da to čeka."
U glasu mu se osjećala oštrica. Oprez je šaputao kroz Angie, zajedno sa znatiželjom. Zastala je,
okrenula se prema njemu. Što god da joj je forenzičar imao reći, nije mu vjerovala - bilo je nešto
zlokobno
o ovom čovjeku koji je kopao u umove čudovišta da bi zarađivao za život i koji je žarko želio
zaraditi na njima u potrazi za vlastitim akademskim priznanjem.
Grom je pljesnuo, a zatim zagunđao u daljini. "Želiš čekati što?" rekla je tiho. “Znam da si ti
anđelova kolijevka Jane Doe.”
Nešto joj je poput hladnog kamena palo kroz želudac. U ušima joj je počelo . . .
zvoniti. "Ne znam o čemu govoriš." Ponovno se okrenula prema svom Nissanu, s privjeskom za
ključeve u ruci, dok je u njoj rasla neka vrsta panike.
Kako je mogao znati? Netko mu je morao reći. Ali tko? Zašto?
Zazvonila je bravom. Prišao joj je iza leđa. “Također znam da tvoj DNK odgovara onom
sićušnom dječjem stopalu koje je sasvim samo isplivalo na onu plažu u Tsawwassenu.
Smrznula se.
Srce joj je počelo udarati.
Jacob Anders? Maddocks? Jenny Marsden? Nikome drugome nije rekla da je dijete iz kolijevke.
I nikome nije rekla da njezin DNK odgovara stopalu - samo Jacobu
Andersu. Okrenula se prema Grablowskom.
"Gdje si ovo čuo?"
"Moj izvor je pouzdan."
"WHO? Reci mi!"
Zakoračio je unatrag, podigao obje ruke, ispruženih dlanova u samoobrani. “Nema potrebe da
budete agresivni, detektive. Svi znamo za tvoju sklonost nasilju. Jednostavno imam prijedlog
uoči ove udarne vijesti. Daj mi ekskluzivu svoje priče — dopusti mi da te intervjuiram dok se
istraga RCMP-a nastavlja odvijati. To će omogućiti uzbudljivu pravu kriminalističku dramu. Ima
sve osjećaje - moglo bi nam čak osigurati filmski ugovor."
Nas?
Bijes je uzburkao u njoj. Koračala je s prstom na prst i oči u oči s forenzičarom. “Prosidba? Tako
da možeš zaraditi na mom životu?
Kad mi nećeš ni reći odakle ti ta informacija? Jebi se, Grablowski.” Okrenula se natrag do svog
automobila i naglo otvorila vozačeva vrata. Stegnuo je lijevom rukom vrh vrata.
“Podijelili smo dobit. Pola pola."
"Miči ruku s mog auta prije nego što ti polomim sve jebene prste", zarežala je kroza zube. Oči su
joj gorjele. "A ako ovo izneseš u javnost, tužit ću te za psihijatra."
»Nisam jedini s ovim informacijama, detektive. Ali odustat ću odlaska u medije ako pristaneš
raditi sa mnom na knjizi. A kad se priča probije, publicitet će, naravno, biti koristan za prodaju.
Razmisli o tome." Ispružio je desnu ruku u tamu kao da želi označiti oglasni pano obasjan
svjetlima. “Beba iz kolijevke tajanstvenog anđela odvojena je od svog blizanca u dobi od četiri
godine. Nesvjesna svoje prošlosti, odrasta i postaje agresivna policajka za seksualne zločine,
neumoljiva, žestoka u svom nagonu da spasi sve slomljene žene i djecu vani, ne shvaćajući što ju
je uopće nagnalo da počne raditi u policiji, a možda i u seksu jedinica konkretno. Njen
temperament je munjevit. Ona je beskompromisna. Ona je još neimenovana službenica MVPD-a
koja je ulovila i nasilno ustrijelila gnusnog serijskog ubojicu iz požude. Kojeg sam ja, autor,
profilirao. A onda saznaje da ima - ili je imala - blizanku. Što se dogodilo tom blizancu,
detektive Pallorino? Što vam se dogodilo prije Badnjaka 1986.? Ovo je putovanje na koje ćemo
povesti naše čitatelje.”
Unutar trbuha počela se tresti. “Je li to prijetnja? Imenovat ćeš me u tisku kao Baptistovog
strijelca —jer me čak ni IIO nije javno imenovao? Razotkrit ćeš osobnu priču o mojoj prošlosti?”
Ništa nije rekao. Nije mogla pročitati njegove oči iza sjaja njegovih naočala u tami. Ali njegova
ju je šutnja držala paraliziranom. Bila je osuđena na propast. Bez obzira surađivala s njim ili ne -
sve će ovo izaći na vidjelo, na ovaj ili onaj način.
"Odspavaj dan ili dva, zašto ne?" Zastao je. “I razmislite o ovome – mogu ovu priču opravdati.
Posebno me zanimaju blizanci.
Za mene je to bilo područje akademske ekspertize. Potražite stare radove koje sam napisao o
kriptofaziji.”
"Što?"
“Razgovor blizanaca. To je idioglosija —idiosinkratičan, privatni jezik koji je izmislila i govori

samo jedna osoba ili između vrlo malo ljudi, obično djece. Kada se govori samo između
blizanaca, to se naziva kriptofazija. Može proizaći iz usporenog razvoja u djetinjstvu ili
smanjene verbalne stimulacije i interakcije s jezičnim modelima odraslih. Možda ste čak imali
poseban jezik sa svojim blizancem, detektive.”
Usjeklo ju je sjećanje.
Come playum dum grove. . . Siđi dolje da ju je . . .
Angie iznenada mogla vidjeti, djevojčicu iz svojih ranijih halucinacija, obasjanu blistavim
blijedoružičastim sjajem, bez vidljivog lica,
duga crvena kosa, njezina mala bijela ruka ispružena, pozivajući . . . raspjevani glas ispunio je
Angiene uši. Dvije male . . .
mace, dvije male mace. Djetinjasta, tinky-. . .
tonk melodija srušila se i umrla u užasnoj kakofoniji, poput tipki klavira koje su se sve odjednom
smrskale.
Protresla se, pročistila grlo. Vrlo tiho je rekla: "Pitat ću te posljednji put - tko ti je rekao?"
"Imaš moj broj." Popravio je kljun svog natopljenog šešira. “Čuvajte se, detektive Pallorino.”
Bijesno je gledala za njim dok se njegova sjena stopila s tamnom, kišnom maglom. Drhtala je.
hladno. Mokro. Ušla je u auto i snažno protrljala vlažno lice rukama. Ubila bi svakoga tko je
prosuo njezine osobne vijesti tom kretenu. A sad kad je izašlo, nije bilo šanse da će uspjeti strpati
tog duha natrag u bocu.
Još je više zabrinjavajuće bilo tko bi joj iz njezinog vrlo bliskog kruga povjerljivih osoba to
učinio?
Posegnula je za paljenjem i upalila vozilo. I sinulo ju je - morala je otići reći svom tati. O njenom
DNK i djetetovom stopalu. Ako će sve ovo ispasti u vijestima, njezin se otac morao pripremiti.
Novinari bi ga proganjali. Tajnu koju su on i njezina posvojiteljica skrivali sve ove godine otkrit
će svojim prijateljima, kolegama sa sveučilišta. Također bi morao pronaći način da zaštiti
njezinu majku, koju bi - u stanju shizofrene demencije - sve to moglo smatrati užasno
uznemirujućim. Pogotovo ako su novinari pokušali doći do nje.
Angie je ubacila auto u brzinu i izletjela s parkirališta, a gume su cvilele dok je izlazila na cestu.
Sranje. Udarena je udarila po kotaču. Što bi to sada značilo za njen položaj na društvenim
mrežama? Njezina uvjetna? Kad bi se saznalo da je ona policajka MVPD-a koja je bila pod IIO
istragom. Da je ona bila ta koja je ispraznila svoju štipaljku u lice Spencera Addamsa u nekom
zamračenom bijesu. Nije to bilo baš nasmiješeno lice Prijateljskog časnika na stolu društvenih
medija.
Možda ste čak imali poseban jezik sa svojim blizancem, detektive?
Pritisnula je gumb na svojoj konzoli, povezujući svoj telefon putem Bluetootha. Zaustavila se na
crvenom semaforu i pritisnula broj Alexa Straussa.
Čim se njezina stara prijateljica psihologinja i mentorica javila, rekla je: “Alex, ja sam, Angie.
Trebaš me ponovno podvrgnuti —primi me natrag
vrijeme uz hipnozu. Večeras ako možete, jer moram biti u Vancouveru sutra rano ujutro.”
Shvatila je da sada prođe pokraj očeve kuće i razgovara s njim prije nego što se nađe s Alexom,
neće stići kući na vrijeme da pokupi svoje stvari i odveze se uz poluotok kako bi uhvatila zadnji
trajekt. Morala bi ustati u subotu u 5 ujutro i uhvatiti prvi trajekt. To bi joj još dalo vremena -
samo - da stigne u Hansen Correctional Center do sutra u podne.
"Jesi li sigurna, Angie?" rekao je Alex.
"Stvarno siguran."
“Moglo bi biti riskantno - prošli put ste bili u nevolji. Morao sam te izvesti ranije, sjećaš se? I
nisi se lako vratio.”
Rukom je pogladila mokru kosu, prisjećajući se užasa boravka na tom mračnom mjestu u svom
umu kamo ju je Alex odveo. Napetost ju je grizla za živce. Morala je to učiniti. Sve što je
doživjela, sve što je osjetila, vidjela i zapamtila, sada je dobilo drugačiji kontekst s bombom koju
je Tranquada, IDRU žena, bacila na nju.
Come playum dum grove. . . Siđi dolje. Mogla bi . . .
biti njezina sestra, koja zove s onu stranu vodenog groba. Za pomoć—da je dođem pronaći. Na
posebnom jeziku kojim su samo njih dvoje komunicirali. Angiene su se oči ispunile oštrim
emocijama.
“ Moram se opet vratiti, Alex. Dublje. I nije samo za mene —”
Sada je to radila za nekog drugog —za djevojčicu koja je konačno
poprimajući oblik. Promijenilo je sve.
“To je za mog blizanca.”

POGLAVLJE 33
"Uđi", rekao je Alex Strauss, odmaknuvši se i širom otvorivši vrata za Angie.
"Hvala vam što ste me primili u tako kratkom roku", rekla je, skidajući jaknu uniforme dok je
ulazila. Uzeo je njezinu mokru jaknu i objesio je na kuku blizu vrata dok je ona sjedila na klupi u
blatnjavi i izuvala čizme.
"Priznajem da ste me imali u blizankinji", rekao je. "Uniforma ti dobro stoji, Angie.” Kimnuo je
prema njezinoj opremi.
"Da baš." Došla je na noge. “Promijenio bih se, ali sam morao odmah otići vidjeti tatu, reći mu
da bi ova priča mogla puknuti. Morat će se suočiti s prijateljima i kolegama i pripremiti moju
mamu na neki način kada priča o mom životu izađe u javnost. Mediji će ih obojicu proganjati, a
ne sumnjam da će novinari biti olako prema bilo kojem od njih jer su skrivali moju prošlost od
mene.”
"Kako je podnio vijest o mogućem bratu ili sestri - malom stopalu?"
rekao je Alex, vodeći ga u svoju dnevnu sobu.
Slijedila ga je. Živci su se ugrizli kad je ugledala velikog starog beka u kojem je sjedila tijekom
prethodne seanse hipnoze s njim. "To ga je jako pogodilo." Ispuhnula je mlaz zraka i pažljivo
sjela u stolicu. Alexu je gorjela vatra na drva i njegova je dnevna soba bila topla.
Prigušio je svjetla.
“Bilo je dovoljno loše što su se pretvarali da sam njihovo mrtvo dijete, pokušavajući me ubaciti u
život svog preminulog malog djeteta. Činjenica da bih mogao imati mrtvog
biološkog dvojnika samo čini sve dublje i čudnije. I on želi odgovore o tom malom stopalu.”
Jeste li razmišljali o tome da bi medijska pokrivenost mogla biti korisna? Možda se netko nečega
prisjeti, javite se.”
“Također bi me razotkrilo kao policajca koji je ubio Spencera Addamasa da Grablowski ispuni
svoju prijetnju. Iz toga ne može proizaći ništa dobro. A to bi također moglo imati negativan
učinak jer bi moglo dojaviti osobama umiješanim u stare zločine, poslati ih dalje u skrivanje.
Samo želim krenuti što je brže moguće s vlastitom istragom da vidim dokle mogu stići prije nego
što sva sranja stignu do medija i prije nego što mi RCMP veže ruke i prekine pristup
potencijalnim izvorima.”
Alex je pokazao na čajnik na stolu i dvije šalice pokraj njega.
"Čaj?"
"Ne hvala."
"Još nešto prije nego što počnemo?"
Odmahnula je glavom, napetost je postajala sve veća. “Želim odmah doći do toga. Još se moram
spakirati za sutrašnji put na kopno.” I htjela je proći Maddocksovom jahtom. Morala ga je vidjeti
prije nego što napusti otok za vikend, reći mu o posjetu RCMP-a i IDRU-a i DNK plutajućeg
stopala.
Alex je sjeo nasuprot njoj. "Telefon isključen?"
"Da."
"Udoban?"
Duboko je udahnula, naslonila ruke na naslone za ruke i migoljila nogama u čarapama,

opuštajući nožne prste. Vatra je pucketala, a kiša je tiho bubnjala po limenoj tendi vani. Kimnula
je glavom.
Alex je govorio tiho, dubokim, mirnim glasom. "Zatvori oči. Osjećat ćete se sve opuštenije. Sva
napetost dana nestaje iz tvojih grudi i slijeva se u tvoje ruke.”
Angie je zatvorila oči i duboko uzdahnula.
“Možete osjetiti kako vam napetost teče niz ruke. Sve do zapešća. Sad je u tvojim rukama. U
tvojim dlanovima. Napušta vaše tijelo kroz vrhove vaših prstiju. Ispire se od vaše zdjelice niz
noge, do stopala. Ispod tvojih tabana curi na tepih.”
Angie se usredotočila na fizičke osjete u svom tijelu, slijedeći njegove znakove. Njezini mišići,
njezin um, počeli su se opuštati.
“Udišeš duboko, duboko i ispuštaš sve iz svojih pluća. I opet. Udobnost je mekana, poput tople
deke koja obavija vaša ramena. . .”
Nastavio je govoriti tihim monotonim glasom. Angie se usredotočila na njegove riječi, reakcije u
svom tijelu. Osjetila je da se tjeskoba dana počela zamagljivati na rubovima. Um joj se otvorio.
“Tvoj mozak je poput proljetnog cvijeta, cvjeta, otvara se, okreće svoje lice toplini sunčeve
svjetlosti. Lebdiš u naručju te utjehe, Angie. Dublje. Dublje. U prošlost.”
Vrijeme rastegnuto. Nije imala osjećaj koliko je dugo govorio. Osjecala se sama tone dolje,
dolje, dolje na toplo mjesto. Kapci su joj zatitrali.
"U redu, sada mi reci što se dogodilo zadnji put kad si se vratila u sjećanje, Angie."
...
Ovlažila je usne. “Ležao sam na krevetu. U mračnoj sobi.
Netko je bio sa mnom u tami i držao me za ruku. Ženka.
Koža joj je bila hladna. Meko. Pjevala je slatko, nježno, kao uspavanku. . . te riječi o dva mala
mačića. Na poljskom. Onda je odjednom prestala pjevati. Netko je ušao. Bio sam uplašen. Soba
je postala crnija.”
Napetost joj se skupila oko grla dok joj se slika vraćala u mozak.
"Tamo . . . u sobi je bio muškarac na njoj. Veliki, veliki čovjek.”
"Nad kim, Angie?"
“Ja . . .
ne znam Gospođa koja pjeva. Groktao je kao pas
nju, a ona je tiho plakala. Jako uplašen. Nije bilo lijepo. Užasno."
“Dobro, dobro, ali onda sam ti dao čarobni ključ da izađeš iz sobe, sjećaš se?” Iznenada je
primijetila ključ na svom dlanu. Veliki mjedeni kojeg je vidjela u
knjizi bajki. Kimnula je glavom. "Da. Sjećam se."
"Otključali ste vrata sobe i izašli van."
Kimnula je glavom.
“Vratimo se tamo, do onih vrata. Ponovit ću ono što smo radili prošli put, i zapamti, kad budem
brojao unatrag od četiri, ti ćeš se ponovno početi vraćati u moju dnevnu sobu. Imat ćete svoj
ključ u svakom trenutku. To je čarobni ključ, Angie. Uvijek ćete biti sigurni. Ako u bilo kojem
trenutku osjetite da ste zapeli, samo recite riječ "dom", razumiješ? Ili upotrijebi taj ključ.”
"Da."
“U redu, tvoje disanje postaje još sporije, sve opuštenije. Udahnite pa izdahnite. Sve sporije i
sporije. Dublje. Zrak tone nisko u vaša pluća, dublje. Ideš dolje, dolje prema udobnom mjestu.
Natrag na ona vrata. Sada ponovo otvori vrata svojim čarobnim ključem.”
Angie je bila tamo, u mračnoj sobi. Strah ju je počeo peckati. To
mirisalo vruće. Disanje joj se ubrzalo.
"Ne. Usporiti. Opustiti. Pogledaj ključ u svojoj ruci.”
Ona učinila.
"Iskoristi."
Zabila ga je u veliku bravu koja se ukazala na vratima ispred nje,
i izašla je na blistavo bijelo svjetlo, baš kao i prošli put.
“Prođi kroz vrata, Angie. Ići van."
Trepnula je u zasljepljujućem svjetlu. I još jednom, umjesto da izađe, okrenula se da pogleda

natrag u tamu sobe i ispružila je ruku. "Dođi, hm", šapnula je. "Dođi igraj, dum grove."
"Što to govoriš, Angie?"
“Ona mora doći i igrati. Mora poći sa mnom do grmlja bobičastog voća u šumarku i vidjeti riblje
mjesto. Donesi košaru.” Odjednom se u njezinoj ruci našla pletena košara. "Jesteśmy jagódki,
czarne jagódki", pjevala je.
"Što to znači, Angie?"
Sada je počela pjevati riječi na engleskom. “Mi smo male bobice, male crne bobice. Mi smo
male bobice, crne bobice.”
“Kome pjevaš? Tko su bobice?"
“Ona mora doći, igrati se. Idemo u dum gaj, niz indum. Drveće.
Ponesite košare. Bobice. Idi vidjeti ograde za ribe. Nije dozvoljeno." Posvuda oko nje, golemi
obješeni četinjači uzdizali su se visoko u nebo. Tako visoka. Kao neboderi. Zelena mahovina te
narančasti i žuti lišajevi rasli su na stijenama. A svijetložuti maslačci bili su razbacani posvuda
po bujnoj smaragdnoj travi koja je izrasla u dužinu i golicala joj gole potkoljenice. Sagnula se da
ubere neko od nasmijanih žutih cvjetova, a miris je bio vrijesak i med. Stavila ih je u svoju
košaru. Iza nje se začuo dječji smijeh, a ona se okrenula, osjećajući topao zrak na svojim
bedrima dok joj se rub haljine podizao poput šatora koji se okreće. Kroz grmlje i drveće mogla je
vidjeti dokove na vodi. Nekoliko dokova. Kućica na jednom. Kao što je vidjela ispred Andersove
zgrade laboratorija. Čamci. Srce joj je počelo lupati. “Nije dopušteno ići u veliku kuću sa
zelenim krovom. Ili idite u lovišta za ribe. Crveni čovjek je tamo.”
"Crveni čovjek?"
...
Mahnito je odmahnula glavom. “Ne, ne, ne Moram doći igrati . . .”
“Tko mora doći igrati, Angie? Dama koja je pjevala?”

Angiena su se prsa stegnula. Glava joj se činila kao da će
implodirati. Pritisak na unutarnju stranu njezine lubanje. Buka u njezinim ušima. "Ona, ona je
tamo", promuklo je šapnula Angie. "Mogu je vidjeti." Počela se tresti.
"WHO?"
"Mi. Ja sam."
"Možda vaša sestra, koja liči na vas?"
Angiene su oči gorjele. Strah je odjednom postao omča. Djevojčica sa duga crvena kosa i
ružičasta haljina s volanima ispružila je ruku. “Hajde um dum
...
dem Grove«, rekla je. Njihov jezik. Njihov poseban jezik. I to
vrijeme kada je Angie mogla vidjeti djetetovo lice. Njezine sive oči bile su njezine vlastite oči, i
molili su. “Dođi igraj. . . Pomozite . . . pomozi mi . . . Pomozite . . .” Djevojka
počeo padati unatrag. Pala joj je košara s bobicama. Mrtvi maslačci svi
o njezinim stopalima. Angie je ispružila ruku da uhvati djevojku. Ali djevojka je krenula
izblijedjeti, razbiti se poput stakla u zraku. Angie je vrisnula, zatim se okrenula
trčao. A stabla nebodera kovitlala su se poput kružnog toka iznad njezine glave, a mrlja žute,
zelene i crne, sve se počinje naginjati prema unutra, blokirajući
iz plavog neba, čineći sve crnim.
Uciekaj, uciekaj! . . . Wskakuj do srodka, szybko! . . . Trči trči! Dobiti
iznutra!
Angie je mahnito odmahivala glavom s jedne na drugu stranu. Sada hladno. Vrlo hladno.
“Ja . . . Moram ići za njom! Pala je. U snijegu. Treba je spasiti!
Čovjek je uzima! ” Odjednom je Angie jurila kroz šumu
. . . nakon . . . nije mogla vidjeti. Vjetar joj je čupao kosu. Strava je kipjela u njoj
vene. Noge su joj bile napumpane, trave i kupine su joj grebale kožu.
Stopala su joj bila hladna poput leda. Projurila je kroz grmlje bobičastog voća, ulazeći duboko u
šumu koja je postala sive zgrade i bila je na hladnoj ulici
sa snijegom, a bilo je i božićnih lampica . . . i mogla je vidjeti djevojčino
cipele . . . male ljubičaste visoke majice. . . trčanje i klizanje u snježnim zvonima . . .
i zvuk Ave Mari-aaaa "Njezine cipele", . . . . . .
šapnula je promuklim glasom. "To su njezine cipele." Ona
odmahivala je glavom s jedne na drugu stranu, otvorenih usta, dašćući. Spustila je pogled na
vlastite noge u snijegu. Iste cipele. Odgovarajuće cipele. Lice se razbuktalo
njezin um, oštro i usredotočeno. Muško lice. Veliko lice.
. . . Vidim nekoga —muškarca. Veliki čovjek. Pruža mi kutiju.
“Ja On se smiješi. On je sretan.” "Crveni čovjek?"
"Drugi čovjek."
"Uzmi kutiju, Angie."
Odmahnula je glavom. “Roksana.”
"Angie?"
"Ne, Roksana."
“Tko je Roksana?”
Suze su joj navrle na oči. Mahnito je odmahnula glavom. Unutar njezine lubanje sve me boljelo.
Krv joj teče iz usta, ušiju i očiju.
“Želiš li doći kući, Angie?”
"Roksana", rekla je opet. "Kutija za traženje."
"Jesi li ti Roksana, Angie?"
Kimnula je, plačući.
“Uzmi kutiju od čovjeka, Roksana. Otvori."
Učinila je, strgnuvši ljubičastu vrpcu koja ju je vezivala u veliku mašnu. Unutra je bio svileni
papir. Ružičasta. Rastavila ga je. "Cipele. Nove cipele!" Pljesnula je rukama pri pogledu na male
jorgovane visoke vrhove, i odjednom su se ponovno našle na njezinim nogama u snijegu. Ali
nisu. Ostavio ih unutra. Bilo je ledeno hladno. Bose noge. Nema vremena. Ženski krici parali su
zrak.
Wskakuj do srodka, szybko! . . . miran!
Siedz cicho! . . .
Uđi unutra! Boravak
Zvona. Tako glasno. Glasno! Rukama je čvrsto zatvorila uši. Ona je bila dahtanje,
hiperventilacija. Lupanje.
"Reci mi, Roksana", rekao je Alex. "Što radiš?"
"Iznutra. Uđi unutra. zvona.” Suze su joj tekle niz obraze. Nije mogla disati. “Nož dolazi. Veliki
sjajni nož. . .” Vrisnula je.
Bol joj je prerezala lice. Krv! Svugdje, posvuda. Lupanje iz oružja.

“Mila!” vrisnula je. “Nestao. Mila!" Počela je jecati. “Kući, kući, kući!” Mahnito je tražila ključ.
Ključ je nestao. nestala . . .
Nejasno je čula riječ. četiri. Tri. Zatim glasnije. Tri!
Dva.
Jedan.
“Dolaziš gore, Angie. na sigurnom si. Topla. Vratio si se. Sef. U udobnoj stolici, u kući Alexa
Straussa, mojoj kući. Sef. Sve sigurno.”
Oči su joj se otvorile. Pogled joj je skočio na dlanove. Bez krvi. Opipala je usta, ožiljak, uši.
Nema ljepljivosti. Nema vrele krvi. Nema bakrenog mirisa. Cijelo joj se tijelo treslo, a lice joj je
bilo mokro od suza.
POGLAVLJE 34
Nakon seanse s Alexom, Angie se odvezla ravno u marinu kako bi pronašla Maddocksa, ali on
nije bio na svojoj jahti. Pa je otišla kući, istuširala se i presvukla svoju policijsku uniformu, te
uzela nešto za jelo kod Maria - njezinog omiljenog malog talijanskog restorana u staroj Victoriji.
Pronašla je Maddocksa kod kuće kad
se vratila u marinu bliže ponoći.
Sada su sjedili na kauču u njegovoj kabini, sa psom uz njih, pijuckajući fini viski dok su valovi
udarali i cerekali se po drvenom trupu njegove stare škune i jarbolima koji su vani zveckali o
jarbole. Maddocks je odsutno mrsio Jack-O-jeve uši dok je u teškoj tišini slušao Angiein
izvještaj o dnevnim događajima - sve od Jacoba Andersa i njegovog laboratorija, do lebdeće
nožne DNK bombe koju su Pietrikowski i Tranquada bacili na nju, do Mila Belkina i udarca na
njegovim otiscima, Grablowskom i njegovim prijetnjama, i kako ju je njegovo spominjanje
blizanačkog govora natjeralo na šokantnu seansu hipnoze s Alexom. Kako je čula imena Mila i
Roksana i jasno vidjela muško lice u mislima. Čovjek koji joj je poklonio cipele u
lijepo zamotanoj kutiji, baš poput malene cipelice koja je isplivala u Tsawwassenu s njezinim
DNK profilom.
Podvukla je stopala u čarapama ispod stražnjice i sklupčala se u toplini Maddocksova tijela dok
je govorila. Njegova solidna udobnost, osjećaj da ima saveznika, podsjetio ju je na sve razloge
zbog kojih ga je voljela imati u svom životu i zašto se htjela boriti da ga zadrži tamo. Ipak, i dalje
je osjećala kao da nešto izmiče - poput finog pijeska pješčanog sata kroz stisnute prste. I njegovo
je raspoloženje večeras bilo drukčije —ovakvog ga još nije vidjela. Nešto je ključalo vruće i
žestoko ispod njegove vrlo kontrolirane i hladne vanjštine.
"Jesi li dobro?" rekla je, podigavši pogled prema njemu.

Kimnuo je glavom. "A ti? Kako se nosiš s ovim? Kako se osjećaš?"
Puknula je. "Kao da je istina zaključana u meni i ne mogu se baš identificirati kao
potražili ime . . . Roksana u svom sjećanju", rekla je. “Alex izvadi to van. Kasnije smo
—poljskog je porijekla. I vrisnula sam riječ Mila. To je također ime poljske djevojke. Ovaj put
sam vidio više svoje okoline. Ja – mi – Mila i ja, mislim – bili smo na čistini u šumi.
Okružen izuzetno visokim drvećem. Široka debla. Puno šire od mojih ispruženih ruku. Cedrovi,
mislim, retrospektivno - obješene grane s crvenkastom korom koje su izgledale kao da su
ogoljene u komadiće. Veliki drevni cedrovi gaj.
Mahovina, lišaj, maslačak. Čistina na kojoj su rasli grmovi bobičastog voća —kupine. Bila je
voda, ocean iza šume. Velika zgrada sa zelenim krovom u kojoj je živio crveni čovjek. Dokovi.
Nekoliko, praveći kvadratne oblike u vodi. Jedan sa zgradom na njemu. Zamišljao sam ih kao
torove za ribe.”
"Crveni čovjek?"
Podigla je pogled prema njemu. "Nemam pojma što to znači."
"A dokovi?"
“Možda ribogojilište? Podsjetili su me na dokove ispred laboratorijskih zgrada Jacoba Andersa.”
"Stabla su se mogla činiti posebno visokima jer si ti bio malen u sjećanju", rekao je otpivši
gutljaj pića. “Ponekad kada se vratite na mjesta iz djetinjstva, nešto poput stare obiteljske kuće
koja se nekada činila tako velikom može se činiti maleno, smanjeno.”
Vrtjela je čašu viskija, promatrajući igru žutog i zlatnog u tekućini. "Znam. Čovjek koji mi je dao
kutiju za cipele također je bio ogroman. I vidjela sam njegove crte lica jasne kao dan - sad su mi
se urezale u mozak. Nikada ih neću zaboraviti. Okruglo lice. Ali ne mlohavo - snažno. Široka,
agresivna obrva. Nos koji je izgledao kao da je nekoliko puta slomljen. Oči duboko usađene
ispod obrve. Tamnoplava kosa vojnički kratko ošišana. Vrlo svijetle plave oči, sve blještavo
sjajne.”
"Znači, on nije bio crveni čovjek?"
»Nisam imala dojam da jest. Crveni čovjek . . . Osjetio sam crvenog čovjeka
bilo je loše. Čovjek s kutijom za cipele bio je fin.”
“Twinkly? Kao da ti se sviđa?

"Ne znam."
“Opisati oči kao svjetlucave —to nije percepcija rođena iz straha ili nekoga mračnog i gadnog.”
"Pretpostavljam da ne. Ali onda, nakon što sam mu uzela cipele, sjećanje mi se
pretvorilo u crnu i negativnu noćnu moru. Teror koji sam osjećao bio je stvaran.
Imao sam osjećaj da je to mogao biti on za nama u snijegu.”
Maddocks je duboko, polako udahnuo zrak. “Ovo je teška stvar, Ange. Ali možda također
ekstrapolirate - nakon što ste vidjeli fotografije ROOAirPocket visokog krova, nakon što ste
primili vijest o mogućem podudaranju DNK i nakon što ste vidjeli Andersove dokove, možda
ovo umećete u svoja druga sjećanja. To DNK podudaranje tek treba dokazati - još uvijek može
biti pogreška."
Odmahnula je glavom. “ Vidio sam je, Maddocks. Moj blizanac. To je morala biti ona. Zrcalna
slika sebe. Ja ali ne ja. Sada osjećam u kostima, svakom molekulom svog bića, da će DNK test
biti pozitivan.
I gledano kroz ovu novu paradigmu, vjerujem da sva moja sjećanja sada počinju imati neki
logičan smisao. Osjećam se manje ludo. I ako se jedan od DNK profila na tim mrljama sjemena
ili dlakama također vrati kao podudaranje s Milom Belkinom, imamo ga upravo tu. DNK i otisci.
Možemo upotrijebiti ovo da ga širom otvorimo - natjeramo ga da progovori, natjeramo ga da mi
kaže što se dogodilo te noći, tko bi mogao biti taj drugi čovjek." Zastala je. “Tko su bili moji
roditelji.”
"Znači, u svom sjećanju niste vidjeli samog Belkina?"
"Ne. Vidio sam Belkinovu sliku šalice. Nije to bio on. Imam sastanak
s Belkinom sutra u podne u popravnom centru Hansen.”
Maddocksov je pogled sijevnuo prema njezinu. "Je li to mudro?"
"Kako ne mogu ?"
Izdržao je njezin pogled, dugo i mirno. U njegovim je očima pročitala zabrinutost i mrzila ju je
vidjeti tamo.
"RCMP-u neće biti drago što prvi udarate na njihove interesne osobe", rekao je tiho. “Zato što je
samo pitanje vremena kada će Pietrikowski dobiti isti udarac za proklete patente kao i ti. Oni će
htjeti biti ti koji će ispitivati Belkina u vezi s njihovim plutajućim slučajem.
“Njihov slučaj je moj život. A svaki civil ima pravo posjetiti zatvorenika.”
Izdržao je njezin pogled. “tanak led.”

“Moram ovo učiniti, Maddocks. Znaš da znam. RCMP
istražitelji me neće petljati na način na koji bih trebao biti —”
"Ili želite biti"

"Potreba. U redu? Trebam ovo . Ovo je moja sestra. Moja druga polovica. Moj DNK."
"Možda", upozorio je. "Mora se još potvrditi." Ustao je, otišao do pulta u svojoj maloj kuhinji i
zgrabio bocu viskija. Podigao ga je. "Još?"
Odmahnula je glavom. Natočio si je drugi tot. Šutio je dok je punio bocu. Začudo. Okrenuo se i
pogledao kroz prozor iznad sudopera dok je otpio gutljaj. Bilo je crno poput smole, kiša je
lupkala po staklu dok se jahta lagano ljuljala na vjetru.
"Maddocks?"
Okrenuvši joj leđa nepomično, rekao je: »Mogla bi sve ostaviti u rukama RCMP- a, znaš, Angie.
Ponudite im ono što ste do sada imali. Vaša sjećanja, ono što ste dobili od seansi hipnoze -
napravite identifikaciju plavookog čovjeka kojeg ste vidjeli ili upotrijebite forenzičara. Ako je
slučaj kolijevke rješiv, oni ga mogu i hoće riješiti bez vašeg aktivnog angažmana.” Okrenuo se
da je pogleda. "Ne moraš to sam učiniti - možda ne bi trebao."
Nije joj se sviđao osjećaj koji joj je u trbuhu stvorio pogled u njegovim očima - ili njegove riječi.
Sama pomisao na odustajanje od ovog slučaja ispunjavala ju je strahom, klaustrofobijom. Ne bi
mogla tolerirati sjedenje za tim stolom društvenih medija, vrteći palčevima, da nije imala ovaj
slučaj da je zaokupi. Morala je učiniti nešto, bilo što, prije nego što je Grablowski otišao u
medije i priča se raspršila oko nje. Ona ne bi bila sjedeća, reaktivna žrtva. Morala je djelovati.
"To će naškoditi tvojoj uvjetnoj kazni", rekao je tiho. »Petnja u slučaju RCMP- a. Što misliš,
koliko će proći dok ne kontaktiraju Veddera u vezi s tim? Već si dobro odrezao taj dokaz. Sretan
si što ti Pietrikowski nije ošamario nalog. Moraš ostati čista ako želiš budućnost kao policajac,
Angie.”
U njoj je zaiskrila iritacija. “Samo idem na kopno za vikend. Idem posjetiti čovjeka koji me
možda poznavao prije incidenta s kolijevkom, to je sve. Idem ga pitati jesam li imao sestru,
majku, što je s njima. Kao civil, nema veze policajac. To je moje pravo, Maddocks.”
Izgledao je sumnjičavo. “Kao što sam rekao, tanak led. Jer nisi samo civil. Ti si policajac na
probnoj kazni. Reci mi da nisi iskoristio činjenicu da si policija kako bi sutra dobio intervju s
Milom Belkinom.”
Lupnula je čašom o stol i zateturala se na noge, nevoljna, nesposobna suočiti se s otegotnom

logikom njegovih riječi. "Trebam otići. Moram pokušati odspavati nekoliko sati. Kasno je.
Trajekt polazi rano.” Posegnula je za kaputom koji je visio na kuki uz stepenice koje su vodile na
palubu.
"Ostani, Angie", rekao je tiho. “Dovrši svoje piće. Prenoćite, molim vas.”
Oklijevala je, s rukom na jakni.
Odložio je čašu i prišao joj iza leđa. Okrenuvši je, pogledao ju je u lice. Prsa su joj se zgrčila od
pogleda na vruće, mračne emocije koje su tinjale u njegovim prekrasnim tamnoplavim očima,
tim gustim, tamnim trepavicama.
“Ne mogu dopustiti da odeš ovako, ljut.” Kliznuo je rukom ispod njezine kose, obuhvatio joj
zatiljak. Stisak mu je bio topao. Deklarativan.
Zahtjevan. Opet se zapitala o njegovu neobičnom raspoloženju, toj neobičnoj energiji koja kao
da je tinjala u njemu večeras. Palcem joj je pratio liniju čeljusti. Vrućina joj je nahrupila u trbuh.
Želja - žestoka i oštra, iznenadna i očajnička - izbila je u njoj. Za nešto izvan seksa.
Sirova čežnja za dubokom vezom. Bio je to osjećaj koji nije mogla artikulirati, a bio je snažan,
nadjačavajući i zastrašujući, pa mu se odupirala, umjesto toga povukavši svoje policijske
mehanizme za suočavanje. Udaljenost. Intelektualizacija. Zidovi koji su bili visoki, hladni i
sigurni, koji su štitili njezine osjećaje od ostatka svijeta.
"Ne mogu", rekla je hladno, izmičući se njegovom dodiru i skidajući kaput s kuke. Slegnula je
ramenima u to, trznuvši se kad joj je pokret razderao ozlijeđeno tkivo na ruci. "Skoro je 1:00
ujutro. Moram ustati u pet kako bih uhvatio trajekt ili neću stići u Hansen do podneva."
Krenula je uza stube. "Vidimo se u ponedjeljak", doviknula je preko ramena, ne osvrćući se.
Gurnula se iz otvora. Slani vjetar pljuskao joj je lice s kišom. Dok se penjala s jahte na
pristanište, Angie se osjećala kao da je upravo prešla prag, napravila korak dalje od svega što je
bilo svjetlo, toplo i dobro kako bi krenula na putovanje na koje je mogla ići samo sama. Kad bi
se okrenula i ponovno pogledala u Maddocksove oči, pokolebala bi je njegova logika i ne bi
imala snage za to.
I morala je to učiniti.
POGLAVLJE 35
SUBOTA, 6. SIJEČNJA
Maddocks je zgrabio svoj kaput i pojurio na palubu za Angie. Već je koračala kišom okupanim
dokom, a vjetar joj je šibao kosu i rub kaputa.
"Angie!" povikao je kad se prepeo preko boka svog čamca i krenuo za njom.
Zastala je, okrenula se. Lice joj se pod svjetlima pristaništa s aureolom u magli činilo poput
duha.
"Nazovi me", rekao je približavajući joj se. “Obećaj da ćeš me nazvati i javiti mi kako je prošlo s
Belkinom.”
Oklijevala je. Vjetar joj je prebacio pramen mokre kose po licu. I izgledala je tako sama, a on ju
je volio - sve o ovoj razdražljivoj ženi-vuku samotnjaku- skitnici. Poštovao ju je i volio ju je. I
osjećao se kao da ona izmiče. I bio je zabrinut za nju. Maddocks je u srcu znao da je on spasilac -
želio je spasiti Angie koliko ona nije željela da on spasi nju. Jer se htjela spasiti. Ipak je imala
problema s tim.
"U redu, naravno." Okrenula se, oklijevala, a zatim se okrenula prema njemu. Odaslao je udarac
olakšanja kroz njegov želudac.
"Nikad nisam pitao kako je prošlo s Ginny - tvoja večera."
"Fino. Dobro je prošlo. Nastavlja sa svojim životom, ne želi tatinu pomoć i sve to.” Skrušeno se
nasmiješio. Vjetar je zapuhao i kiša je padala jače. Trepnuo je protiv toga. "Dakle, u osnovi je
posao kao i obično", rekao je. “Iako bi njezina majka radije da se vratila kući i prokleto se
uvjerava da to znam.”
Nešto se pomaknulo na Angienom licu - oklijevanje na spomen njegove bivše žene. "Nisi mi
rekao ni kako ide slučaj s crtičnim kodom", rekla je.
Nije htio. Još uvijek se mučio zbog ubojstva Sophije Tarasov, zbog toga što su RCMP i
operativna grupa uletjeli i uškopili njihov tim. Reći Angie bilo bi previše povrh onoga što je
upravo pretrpjela u posljednjih nekoliko dana. Krivnja je prostrujala Maddocksom zbog još jedne
iznenadne, mračnije spoznaje: Tarasovu je odrezan jezik, mogući napad na ruski organizirani
kriminal, tajna operativna grupa - sve su to bile vrlo osjetljive i povjerljive stvari, a možda, samo
možda, dio njega duboko u sebi nije u potpunosti vjerovao Angie u sve to sada. Još je trebala
vidjeti tog psihijatra, riješiti mnoge stvari.
"Ide naprijed", rekao je. "Kako bi bilo da te stignem kad se vratiš u ponedjeljak." Oči su joj se
suzile. Odmaknula je mokru kosu s lica, odmjeravajući se
njega u polumraku i magli. "Jesi li siguran da je sve u redu?"
"Da."
Blago se namrštila, ponovno se pokolebala, kao da je razdire neki unutarnji sukob. "Hvala na
slušanju", rekla je. "Doći ću u ponedjeljak navečer, vidjeti jesi li kod kuće, javiti ti kako je
prošlo." Prišla je bliže, podignula ruku i položila dlan na njegovo mokro lice. “A onda me možeš
uhvatiti za svoj slučaj i . . . sve ostalo."
Progutao je kad su njezine riječi uzburkale koktel proturječnih emocija
a želja kroz njegovu utrobu. "Čuvaj se, Angie."
Nasmiješila se. "Da. Da, i ti.” Okrenula se i krenula s njim obnovljena namjena za prolaz koji je
vodio do sigurnosnih vrata marine. “ Bolje da se vratiš u ponedjeljak!” impulzivno je doviknuo
za njom. Podigla je ruku ne okrećući se, a zatim je otišla uz prolaz, kroz vrata i uz šetnicu, gdje
ju je progutao vrtlog magle i tame. U luci se oglasila sirena za maglu, duboka, zvučna i
usamljena.
Stajao je ondje, šuteći na kiši, promatrajući maglu u kojoj je nestala. Prožela ga je jeza
predosjećaja. Ali prije nego što je to uspio ispitati, zazvonio je mobitel u njegovu džepu.
Maddocks se okrenuo i krenuo prema svojoj jahti.
Odgovorio je na poziv dok je silazio u svoju kabinu, Jack-O je još spavao, nesvjestan svih na
sofi.
"Maddocks."
“To je Flint. Oprosti što sam te probudio —"
"Gore sam."
"Dobro. Upravo sam dobio vijest. Ušli ste. Imate punu sigurnosnu dozvolu.
Privremeno ste dodijeljeni kao jedini član MVPD-a u integriranoj radnoj skupini. Žele vas za
puni brifing u Surreyu u subotu u podne. Helikopter će vas čekati na helidromu u šest.”
POGLAVLJE 36
Helikopter se nagnuo i spustio kroz pramenove oblaka koji su se omotali oko planina poput
usnulih zmajeva. Odjednom, ispod oblaka, s Maddocksove desne strane, ležao je grad
Vancouver, blistajući srebrno na zimskom svjetlu i presijavajući se od kiše. Na suprotnoj strani
Burrarda bio je razvoj područja Lonsdale koji je marširao uz bokove planina North Shore. Ali
iznad snježne granice nalazila se samo gusta, beskrajna šuma prekrivena bjelinom i protezala se
sve do Aljaske.
Kroz slušalice se začuo pilotov glas. Trebali su sletjeti.
Dok se ptica spuštala, zdepasti pomorski autobus odvojio se od svog privezišta na sjevernoj obali
i počeo ploviti pjenastim tragom preko vode prema gradu. Helikopter je skrenuo pokraj bijelog
diva norveškog broda za krstarenje koji je
bio usidren u blizini znamenitog gradskog kongresnog centra i ciljao prema malom heliodromu u
blizini željezničke stanice. Pilot je spustio svoju letjelicu urednim i iznenadnim udarcem u
središte bijelog X koji je označavao slijetanje na helidromu uz obalu.
Dok se Maddocks iskrcavao i sagnuo ispod rotora, noseći torbu, posegnuo je u džep za
telefonom. Nazvao je Flinta dok se penjao dugim drvenim prolazom koji je vodio do male zgrade
terminala.
Ispred sebe na parkiralištu heliodroma mogao je vidjeti Mountieja u uniformi kako čeka pokraj
patrola - Maddocksov prijevoz za Surrey.
Čim se Flint javio, Maddocks je rekao: "Jesu li se složili?"
"Bilo je potrebno malo uvjeravanja, ali da, priznali su - nitko u radnoj skupini ne intervjuira ni
Sabbonniera ni Camusa bez vaše nazočnosti."
Zalogaj pobjede probio se kroz njega. Bilo je vrlo upitno hoće li Sabbonnier ili Camus ikome
reći još koju riječ, ali Maddocks jest
krenuo na svoj prvi brifing gajeći kiv prema naredniku Parru Takumiju, glavnom istražitelju
operativne jedinice, koji je propustio upozoriti Flinta i MVPD na potencijalno smrtonosnu
opasnost s kojom se suočavaju djevojke s barkodom. Ovo je sada bilo osobno.
Prekinuo je poziv, otrčao uz stepenice do parkirališta i prišao policijskim kolima. Predstavio se

mladom Mountieju, koji mu je uzeo torbu i rekao da je on policajac Sammi Agarwal.
Dok se Agarwal vozio kroz grad i na autocestu koja će ih odvesti u Surrey, Maddocks je
promatrao urbani krajolik koji se odvijao, a prsa su mu se sve više stezala. Surrey je bio njegov
stari dom. Tu su se on i Sabrina vjenčali i tamo su započeli svoje snove o izgradnji obitelji. Gdje
je Ginny rođena. Gdje je sve pošlo po zlu.
Raspoloženje mu je postalo mrzovoljno kad se prisjetio Sabrininih riječi iz
njezina nedavnog telefonskog poziva o Ginnynom propuštenom terminu. Rezali bi poput noža,
zabijajući sve njegove neuspjehe, podsjećajući ga na njegove propale snove o tome da
prijevremenu mirovinu provede sa svojom ženom, njegove naivne vizije o kupnji jahte, plovidbi
s njom u Desolation Sound, kampiranju na udaljenim otocima, pecanje, dok je Ginny išla na
koledž. Umjesto toga, Sabrina je započela svoju vezu s Peterom, računovođom s redovnim
radnim vremenom, dobrom plaćom, obiteljskim nasljedstvom, slobodnim vikendima i strašću
prema operi. Kako je mogao pobijediti jebenu strast prema operi? A onda je uslijedio šok -
Sabrina je podnijela zahtjev za razvod. Kako to nije vidio ?
Sada se vratio ovdje na kopno dok je Ginny bila na otoku, sama. Dok je Angie bila u Victoriji,
radila je za stolom. Dok je njegova stara jahta vjerojatno otvarala još jedno curenje u vjetrovitoj
marini. Sukob je prohujao kroz njega. A kako su kiša i oblaci pristizali, tako je jačao i taj čudan
osjećaj predosjećaja koji ga je obuzeo dok je gledao Angie kako nestaje u magli. I nju je gubio.
Pogledao je na sat. Upravo bi se odvezla do Hansena. Nije čak ni pitao u kojem će hotelu u
Vancouveru odsjesti kad se večeras vrati. Prožimala ga je napetost.
POGLAVLJE 37
Čuvar je uveo zatvorenika u sobu gdje je Angie čekala za stolom.
Milo Belkin nije bio visok - možda oko metar i šest - ali je bio širok u prsima i bedrima.
Pedesetšestogodišnjak je očito vježbao u svojoj ćeliji ili u dvorištu za vježbanje. Bio
je odjeven u zatvorsku trenirku, široke hlače i bijele tenisice. Sijeda mu je kosa bila kratko
podšišana oko lubanje.
"Milo Belkin", rekla je kad je ušao u sobu.
Ukočio se kad ju je ugledao. Lice mu je pobijeljelo. Bacio je pogled na stražara, kao da

odjednom očajnički želi pobjeći.
Angien puls se ubrzao na njegovu reakciju.
Stražarevo lice ostalo je ravnodušno dok je zauzimao mjesto ispred vrata. Zatvorenik se polako
okrenuo prema Angie.
"Ja sam Angie Pallorino", rekla je, pomno promatrajući njegovo lice, oči.
"Ja sam policajac u Metro Victoria Police Department." Maddocksov glas odzvanjao joj je
glavom dok je izgovarala riječi.
Reci mi da nisi iskoristio činjenicu da si policija kako bi sutra dobio intervju s Milom Belkinom.
Belkin je polako sjeo na stolicu preko puta Angie, pogleda prikovanog za njezin. Njegov govor
tijela vrištao je nevoljkost. Ali nije rekao ni riječi. Boja njegovih očiju
bila je tamnosmeđa - toliko tamne da su izgledale gotovo crne. Intenzivne oči, postavljene
preblizu s obje strane njegovog velikog kljuna
nos.
Prostrujalo ju je uzbuđenje.
“Znaš zašto sam ovdje, zar ne, Milo?” rekla je tiho. "Vas
prepoznao me čim si ušao, rekla je.
Čovjek je progutao. Na vratu mu je izbočena vena, koja je bila prožeta mišićima i napetosti.
Imao je tetovažu na lijevoj strani debelog vrata,
shvatila je - tinta joj je upravo prodirala u vidokrug.
“Odakle me poznaješ, Milo?”
Tišina.
Stavila je kopiju Kodakova ispisa koji je dala Jenny Marsden nju na stol. Gurnula ga je prema
njemu. "Možeš li mi sada reći?" Odbio je baciti pogled na fotografiju.
Nagnula se naprijed i kažiprstom ubola otisak. “Da postoji dijete iz kolijevke anđela. Janie Doe.
Napušten u bolnici Svetog Petra, Badnjak 1986. Angie je čekala.
Polako, oprezno, Belkin je spustio pogled prema slici. Naglo je udahnuo. Oči su mu se vratile na
Angieno lice.
Dodirnula je ožiljak koji joj je prepolovio lijevu stranu usana. "Jesi li
stavi ovo ovdje, Milo? Sjećate li me se možda kao Roksana?
Bacio je još jedan pogled preko ramena na stražara, koji je ostao nepomičan, mrzovoljan, zureći
ravno ispred sebe, s jednom rukom sklopljenom preko druge ispred sebe.
“Lovio si mladu tamnokosu ženu preko Front Streeta one noći '86., Milo. U snijegu. Ti i barem
još jedan muškarac. Žena je sa sobom imala dvoje djece, zar ne? Jedno od djece bilo je boso. Bez
kaputa.”
Adamova mu se jabučica pomaknula u grlu dok je teško gutao. Gurnula je šalicu vode od
stiropora prema njemu.
"Suha usta?" rekla je. “Može biti znak stresa. Da li te moja prisutnost stresira, Milo?
Nije rekao ništa, nije posegnuo za vodom. Umjesto toga, njegova se pozornost polako vratila na
fotografiju. Zurio je u to. Angieno je srce zakucalo još brže - nije poricao da je bilo dvoje djece.
Ili da je možda poznaje kao Roksanu.
Nagnula se naprijed i stišala glas. “Što si učinio toj ženi i drugom djetetu, Milo, djevojčici koja
nije uspjela ući u anđeosku kolijevku?”
Tišina je gusto i teško pritisnula prostoriju. Osjećala je njegov miris - znoj prožet jedinstvenim
smradom straha. Čekala je. Ali ipak je ostao
utišati.
“Druga djevojčica zvala se Mila, zar ne?”

Sićušni ubodi vlage šarali su mu po gornjoj usnici dok je nastavio buljiti u fotografiju.
"Zašto te toliko plašim, Milo Belkin?"
Odbio je ponovno uspostaviti kontakt očima. Namjeravao ju je pričekati da izađe, vjerojatno se

nadajući da će otići prije nego kasnije. Ovom kriminalcu je bilo šest mjeseci prije vjenčanja. A
kad bi ga pustili nakon što je odslužio posljednji dan i
sat kazne, čak ni povjerenstvo za uvjetni otpust ne bi imalo nadležnost nad njim. Mogao je
nestati u eter kao slobodan čovjek.
Nije bilo šanse da će reći išta što bi ga inkriminiralo u zločinu koji bi mu donio čitav niz novih
optužbi. I novo vrijeme u zatvoru.
Angie se nagnula dalje naprijed, prisilivši ga da je ponovno pogleda ravno u oči. “Vidiš, Milo,
evo o čemu razmišljam —kad si ušao u ovu sobu, samo što se nisi pomokrio. Jer izgledam baš
kao netko koga ste poznavali, zar ne?”
U kutu lijevog oka počeo mu je trzati mišić. Adrenalin se digao u Angienu krv. Glas je bio tih,
smiren. “Sličim onoj ženi koju si jurio preko ulice, osim možda po boji. Kosa - njezina je bila
tamnosmeđa. Moja je crvena. Kao blizanci.”
Činilo se da su njezine riječi natjerale ostatak boje da potpuno nestane s njegova lica. Brzina
trzaja u kutu njegova oka se udvostručila. Prekinuo je kontakt očima i čvrsto se zagledao u stol.
“A onda kad si vidio ovaj ožiljak preko mojih usta, znao si, zar ne, točno tko sam. Kad ste ušli u
ovu sobu, izgledali ste kao da ste vidjeli duha, i jeste. Zato što sam se vratio da te progonim,
Milo Belkin. S ovim-"
Na stol je stavila isprintanu kopiju fotografije s mjesta zločina na kojoj su se vidjela krvlju
umrljana vanjska vrata kolijevke. Pokraj nje stavila je još jednu fotografiju - ova krupni plan
mrlje dlana i jasnih krvavih otisaka prstiju na vratima.
"Ovo, Milo." Gurnula mu je oba otiska ravno pod nos. “Htjeli mi reći što se dogodilo ili ne, ovo
je dokaz da ste bili tamo te noći '86. Jurili ste tu ženu i njezinu djecu. Borio si se sa ženom izvan
te kolijevke dok se borila da obje svoje djevojčice stavi unutra gdje će biti sigurne. Ispalili ste
hice - možda Colt .45. Pobjegli ste u crnom Chevrolet kombiju.”
Oči su mu se vratile na njezino lice.
Prošlo ju je uzbuđenje. “Rasjekao si mi usta, jer je moja krv bila na tvojim rukama kad si
dodirnuo vrata kolijevke kao ti
borio se da me izvuče iz kolijevke. Ali onda su crkvena zvona počela zvoniti, a ljudi su počeli
izlaziti iz crkve preko uličice. Možda ste i vi čuli sirene koje dolaze. A ti si zgrabio ženu i drugo
dijete i pobjegao. Chevyjevom kombiju koji je čekao na vrhu uličice sa stražnje strane bolnice, a
ti si pobjegao s mjesta događaja.”
Podigao je ruku i polako obrisao znoj sa svoje
usna.
"Svi stari dokazi s mjesta zločina sada se ponovno testiraju pomoću nove znanosti", rekla je tiho.
“Tako smo došli do tvojih otisaka u krvi na vratima kolijevke. Tako sam te našao, jer su tvoji
otisci u sustavu kao osuđeni zločinac. Za nekoliko dana dobit ćemo i rezultate DNK sjemena na
ljubičastom džemperu koji je pronađen u kolijevci s djetetom. Kad se ta mrlja sjemena pokaže
kao podudaranje s tvojim DNK profilom, koji će također biti arhiviran u nacionalnoj DNK bazi
podataka za osuđene prijestupnike, opet ćeš biti optužen, Milo Belkin.
A ovaj put” —gurnula je svoju posljednju fotografiju prema njemu, mali lila visoki top koji je
izbacilo na plažu —“bit će za ubojstvo.” Zastala je.
"Život."
Pogled mu je odletio na fotografiju. Oči su mu se raširile. Usne su mu se razdvojile.
Disanje mu se ubrzalo.
“To su ostaci stopala moje sestre još uvijek u toj cipeli. Točno znaš što joj se dogodilo. I našoj
mladoj majci.”
Oči su mu se zasuzile dok je nastavio buljiti u sliku prljave male visoke torbice. I nije negirao da
je tamnokosa žena majka dvoje djece. Ovo je zapalilo Angie.
Nagnula se naprijed i stišala glas do šapta. “Progonit ću te, Milo Belkine. Učinit ću sve što je
potrebno da saznam što se dogodilo te noći. Idem po tebe. Zabit ću te uza zid zbog onoga što si
učinio mojoj majci i sestri.”
"Stražar", rekao je vrlo tiho, a pogled mu je još uvijek bio prikovan za fotografiju raskomadanog
stopala u maloj cipeli.
»I ne samo da mi pristižu novi dokazi«, rekla je, »nego se počinjem i sjećati. Stvari iz te noći. Od
prije. Povrh svega, RCMP je otvorio vlastitu istragu o tom malom plutajućem stopalu i već su to
povezali sa mnom i kućištem kolijevke, tako da će za sve vas biti bolje ako sada razgovarate sa
mnom.”
"Stražar", glasno je zarežao, skočivši na noge. "Izvuci me van. Sada." Kad se okrenuo od nje,
Angie je vidjela tetovažu sa strane njegova vrata. Blijedoplavi rak.
Stražar ju je pogledao. Kimnula je glavom. Zatvorenika su izveli. Dok je Angie gledala kako
Belkin odlazi, srce joj je tuklo u prsnom košu. Jedva je disala. Upravo je pogledala u crne oči
čovjeka koji je vidio njezinu prošlost. Namirisala je svježu krv na njemu, vruću i sirovu u svojim
nosnicama. I poput pit bulla s okusom crvene, mesnate kosti u ustima, nije bilo šanse da ovo sada
dopusti.
POGLAVLJE 38
Energija u sobi za brifing bila je opipljiva kad je Maddocks ušao noseći svoje prijenosno
računalo i datoteke. Sjeo je s ostalim časnicima oko dugog stola u obliku potkove i kimnuo
Bowditchu i Eden, koji su sjedili nasuprot njemu. Oni su bili jedini časnici koje je prepoznao.
Njihov je odgovor bio mlak. Na vrhu sobe, dva velika pametna zaslona okruživala su
tradicionalnu bijelu ploču. Na vrhu ploče, crnim markerom, bile su naškrabane riječi
OPERACIJA AEGIS .
Brifing je trebao započeti u 12:00 sati i točno tada je crnokosi policajac u RCMP- ovoj uniformi
- blijedosivoj košulji s oznakama na reveru, tamnim izglačanim hlačama, tamnoplavoj kravati,
remenu s oružjem - ušao u prostoriju i otišao na čelo stola.
Uniforma je podsjetila Maddocksa na nešto što je njegov voditelj rekao u Depot Divisionu u
Saskatchewanu, gdje je prošao obuku na policijskoj akademiji. Peti dan bio je prvi dan kad je
kadetima bilo dopušteno obući svoje Mountie uniforme. Njihov voditelj ih je zamolio da
pogledaju dolje u svoje košulje i zapitaju se zašto su sive kad većina drugih policijskih agencija
diljem svijeta nosi bijele, plave ili crne. Nastavio je rekavši da bi kadeti u svojim košuljama
trebali vidjeti simbol onoga što je svrha provedbe zakona. Jer policija nema uvijek crne ili bijele
odgovore, rekao je. Ponekad su odgovori sivi, au njihovim budućim karijerama dolazit će dani
kada će morati spustiti pogled na svoje majice i sjetiti se toga.
"Dobar dan svima", rekao je policajac ispred. "Za one koji
ne znam, ja sam narednik Parr Takumi, zadužen za operaciju Aegis.”
Čovjek koji je zatajio podatke koji su mogli zadržati Sofiju Tarasov
živ. Maddocks je sada silno želio čuti opseg te inteligencije.

Takumi ih je upoznao za stolom. Prisutni su bili članovi RCMP-a iz odjela za kriminalne

skupine, trgovinu ljudima, poroke, predstavnik granične sigurnosti i još jedan iz Interpola.
"Danas nam se pridružuje detektiv narednik Maddocks iz MVPD-a, gdje je vodio istragu
bakanalijskog seks kluba na brodu Amanda Rose", rekao je Takumi, susrevši Maddocksov
pogled.
“Šest maloljetnih seksualnih radnica s barkodom otkriveno je prisilno zatočenih na brodu

Amanda Rose. Privedeni su MVPD-u i zadržani su na neutvrđenom mjestu. Jedna je jučer
pronađena mrtva s izrezanim jezikom. Operacija Aegis je od tada preuzela nadležnost.”
Nitko za stolom nije promrmljao niti pokazao iznenađenje, primijetio je Maddocks. Ovaj tim je
jasno poznavao žene s barkodom i odrezane jezike. I njegov slučaj. Savio je ruku ispod stola. To
mu je pomoglo da izvana ostane hladan, miran.
“Tim detektiva Maddocksa također nastavlja svoju istragu—i podiže moguće daljnje optužbe—
ubojstava dviju žena iz Victorije u vezi s Bacchanalian Clubom. Neki od ključnih osumnjičenika
koji su bili na Amandi Rose tek trebaju u potpunosti surađivati s MVPD-om, uključujući dvoje
francuskih državljana, Veronique Sabbonnier i Zaedeena Camusa. Obojica su pomogli u
skrivanju serijskog silovatelja i ubojice iz požude na jahti, koji je postao poznat kao Baptist.
Ubojstva dviju mladih Viktorija nisu povezana s operacijom Aegis. Međutim, Sabbonnier i
Camus ostaju osobe od interesa za operaciju Aegis.”
Takumi je ispružio ruku prema drugom časniku za stolom. „Također pozdravljamo danas
detektiva kaplara Nelsona Rollinsa, koji je vodio projekt Gateway, jednogodišnju tajnu istragu o
suradnji Hells Angelsa sa sindikatom obalnih radnika u luci Vancouver u omogućavanju ulaska
kolumbijskih narkotika i prekursora kemikalija. Rad Maddocksa i MVPD-a bio je taj koji je
rezultirao uključivanjem Projekta Gateway—MVPD intervju s Camusom otkrio je vezu između
Hells Angelsa u luci i ruske kriminalne mreže koju Aegis istražuje zadnjih osam mjeseca. Do
sada nismo bili svjesni ove veze,” rekao je Takumi.
“Za one koji su novi na stolu, Aegis je osnovan nakon što su tijela pet neidentificiranih mladih
seksualnih radnica zaposlenih u ruskim klubovima pronađena s odrezanim jezicima. Jedno tijelo
otkrio je operater teglenice u rijeci Fraser u blizini zračne luke u Vancouveru početkom prošle
zime.
Bila je gola. COD je bio davljenje. Imala je visoku razinu alkohola u tijelu zajedno s heroinom.
Tijelo druge žene pojavilo se na praznom Burnabyju četiri mjeseca kasnije. COD je bio
predoziranje heroinom. Obojici su odrezali jezik. Obojica su imali istetovirane bar kodove na
stražnjoj strani vrata. Podaci o jeziku i crtičnom kodu bili su skriveni od medija. Isti MO pojavio
se u Montrealu prošlog ljeta, gdje je otkriveno još jedno žensko tijelo s barkodom bez jezika.
Drugi se pojavio u Brooklynu, New York, i jedan u pustinji pokraj Las Vegasa prošlog proljeća.
FBI je također zatajio detalje o tetovažama crtičnog koda i nestalim jezicima. Bez identifikacije
na tijelima. Bez DNK ili otisaka ili bilo kojih drugih faktora za identifikaciju u sustavu, sve dok
nismo stupili u kontakt s Interpolom i povezali dvije Jane Does sa slučajevima nestalih osoba
izvan Europe. Operativna teorija sada je da te djevojke dolaze iz ruske operacije u Pragu, koja je
preuzela seks trgovinu u tom gradu od albanskog organiziranog kriminala. Kontakt s policijom u
Pragu i ponovno s Interpolom u Europi potvrdio je da se maloljetne žene s barkodom prodaju ili
iznajmljuju u seksualno ropstvo na britanskom
tržištu i diljem Europe, a od prošle godine pojavljuju se diljem Kanade i sada u Sjedin Ali do
danas je nepoznato kako se ovim ženama trguje iz Praga— koji
služi kao opskrbno središte—i nije poznato gdje su te žene ulazile u
Sjevernu Ameriku.” Takumi se okrenuo Maddocku.
“Ovdje nam je detektiv Maddocks dao teoriju da ženke s barkodom možda dolaze u luku
Vancouver s uvozom plodova mora, legalnim i ilegalnim, iz Vladivostoka preko Južne Koreje i
Kine. Projekt Gateway je od tada proširio svoju istragu posebno na trgovinu plodovima mora i
brodove koji dolaze iz Južne Koreje i Kine. Još je rano, ali moglo bi pružiti napredak koji smo
svi tražili.”
Takumi otvori fascikl na stolu ispred sebe. "Prije nego što odemo na brifing detektiva
Maddocksa, nekoliko kratkih novosti." Pregledao je gornju stranicu dosjea. “Pet preživjelih
žrtava s barkodom s Amanda Rose premješteno je na nepoznatu lokaciju na kopnu. Nitko ne
govori. Sabbonnier i Camus prebačeni su u zatvore za pritvor, također ovdje na Donjem kopnu.”
Pregledao je izvješće niže. “Naši tehničari pregledali su sigurnosne snimke iz bolnice u Victoriji.
Snimka je poboljšana, ali biometrijska identifikacija osumnjičenika nije bila moguća - nikada
nije dopustio da mu se lice snimi kamerom. Tehničari vjeruju da je nosio periku. Naš
osumnjičenik je otišao
nema drugih forenzičkih tragova na mjestu događaja u bolnici koji bi ga mogli identificirati.”
Takumi je podignuo pogled. “Osumnjičeni je bio iskusan. Profesionalac.
U skladu s udarom ruske mafije koji je osmišljen da pošalje poruku.” Vratio je pozornost na
svoje izvješće. “Rano jutros obavljena je obdukcija Sofije Tarasov. COD je u skladu s
predoziranjem heroinom. Jezik joj je izrezan antemortem - bila je živa, vjerojatno lucidna
tijekom čina."
Netko je za stolom tiho opsovao.
Takumi je podignuo pogled. "Detektive Maddocks, hoćete li izvijestiti tim o kutu MVPD- a?"
Maddocks se nagnuo naprijed i presjekao točno prema njemu. “Sve do smrti Sophije Tarasov,
MVPD nije imao saznanja o postojanju ili ubojstvima drugih žena s barkodom, pa tako ni o
težini prijetnje protiv šestero preživjelih u našem pritvoru, niti smo bili obaviješteni o
međunarodna međuagencijska istraga o ubojstvima žena s barkodom, do sada.”
Takumi je oštro podignuo pogled s onoga što je čitao u dosjeu.
Maddocks je nastavio. Takumi se namrštio.
"Međutim, s ovim novim informacijama i uključivanjem MVPD-a u operaciju Aegis, sada

možemo pristupiti našoj istrazi iz novih perspektiva." Otvorio je svoj laptop i povezao ga
Bluetoothom sa pametnim ekranom. Kliknuo je tipkovnicom da prikaže kartu Pacifika i ruskog
dalekog istoka koju je ranije pokazao Bowditchu i Edenu. Objasnio je kako je Tarasovljev opis
tetovaža rakova na njezinim napadačima, plus Camusova izjava da su umiješani Hells Angels u
luci Vancouver, naveli MVPD da razmotri mogućnost krijumčarske rute usklađene s ilegalnim
ruskim uvozom kraljevskih rakova u Sjevernu Ameriku.
Izvukao je drugu kartu na svom računalu, onu koju je zatajio od Bowditcha i Edena. GIS prikaz
obale od Washingtona, preko BC, do Aljaske.
Eden je lupnula poleđinom svoje olovke po stolu dok je mrko gledala
karta.
“Tarasov je opisao kako su ga malim čamcem prevezli iz kontejnera u luci Vancouver ovdje” –
Maddocks je istaknuo luku na ekranu – “na udaljeno mjesto negdje uz obalu, gdje su djevojke
držane nekoliko, za što je Tarasov vjerovao tjedni. Tarasov se nije mogao sjetiti koliko je trajalo
putovanje brodom do njihovog odredišta - do
sve su žene u tom trenutku bile vrlo bolesne i slabe—ali Veronique Sabbonnier je doletjela
avionom na ovo udaljeno obalno mjesto kako bi odabrala svojih šest djevojaka od devet koje su
brodom prevezene do mjesta zadržavanja. Ostalih deset koji su došli iz Vladivostoka odvezli su
negdje drugdje, možda kamionom. Sabbonnier
je zatim odvezao šest ženki s povezima na očima do Amanda Rose u Victoriji. Taj let
hidroavionom trajao je možda sat ili dva. Tarasov je bio drhtav na vremenskoj crti. Što cijelo ovo
obalno područje stavlja u igru.” Pritisnuo je tipku na svom računalu. Područje njegove karte
isprano žutom bojom. Obuhvaćao je otok Vancouver, Gulf Islands, San Juan Islands, cijelu
kopnenu obalu Britanske Kolumbije, plus Aljasku i dijelove sjeverne države Washington.
Eden je kratko rekla: "Cijelo je to područje prožeto uvalama, uvalama, otocima, beskrajnom
nenaseljenom divljinom." Očito ju je ljutilo što im Maddocks jučer nije dao tu informaciju. Da je
to učinio, vjerojatno ne bi danas sjedio za ovim stolom, dio operacije Aegis.
"Je li Tarasov ponudio još nešto što bi moglo suziti izbor?" rekla je.
"Ne prije nego što je ubijena", rekao je Maddocks oštro pogledavši Eden, čija su se usta trznula
kao odgovor. “Osim opisa njihovog smještaja i stare žene u crnom koja je govorila ruski i koja ih
je pratila. Plus nejasan opis krupnog bijelca, možda u kasnim četrdesetima ili pedesetima, možda
ranim šezdesetima, koji je nosio kapuljaču na glavi i prigušivao svjetla kad bi došao 'testirati
robu'. Tarasov je opisao istu tetovažu raka na svom vratu.”
Maddocks je pritisnuo tipke i prikazao sliku čovjeka s identifikacijske kartice. "Ovo je stiglo
nakon što smo već prebacili spise slučaja u Aegis", rekao je.
Takumijeva pozornost usmjeri se na muško lice na ekranu. Policajčeve su crte lica potamnjele.
Bacio je pogled na Maddocksa.
“Ovo je opis muškarca osumnjičenog za Tarasovljevu smrt. Osigurao ga je naš službenik

MVPD-a koji je bio stacioniran ispred bolničkog odjela kada je muškarac ušao u medicinskoj
kuti.”
Skupina oko stola nijemo je promatrala sliku. Prikazivalo je četvrtasto lice muškarca u nečemu
što bi moglo biti u kasnim pedesetima bez ikakvih očitih crta. Oči ravnomjerno raspoređene.
Ravan nos. Uravnotežene usne, ni mesnate ni tanke. Prosječna brada. Bijele rase. “Nažalost, naš
svjedok nije mogao dati boju očiju i nije siguran koliko je ovaj identifikator točan. Ali pokazuje
ono što naš osumnjičenik nije.”
Takumi je pročistio grlo. “Sve su to vrijedni podaci. Sve do ove točke smatralo se da su djevojke
pronađene ovdje u BC možda ušle u Sjevernu Ameriku preko istočne obale i da su trgovane kroz
Montreal kopnom ili zrakom. Do sada, posebno Port of Vancouver i Hells Angels nisu bili
identificirani kao igrači ili suradnici s Rusima. Tarasovljeve i Camusove izjave sve su to izravno
stavile u igru. Uz tu obalu.” Pokazao je žuto područje na Maddocksovoj karti. “Negdje u tom
području postoji skladište, ključno sjevernoameričko središte, gdje se te djevojke iz Praga
obrađuju i prodaju u službu. Moramo pronaći tu lokaciju.” Takumi se okrenuo Rollinsu.
"Detektive Rollins, možete li nas obavijestiti o najnovijim informacijama koje stižu putem
Project Gatewaya?"
Maddocks je odspojio svoje računalo sa pametnog ekrana, omogućivši Rollinsu da se poveže sa

svojim prijenosnim računalom.
Rollins se nagnuo naprijed tako da ga svi oko stola mogu dobro vidjeti.
“Narednik Bowditch jučer nas je kasno poslijepodne obavijestio da je potencijalna ruta trgovine
ljudima povezana s rusko-kinesko-korejskim vezama za uvoz plodova mora. Naši su časnici od
tada radili danonoćno uspoređujući lučke podatke unutar mogućeg vremenskog okvira u kojem
su Tarasov i druge žene s barkodom mogle pristati s teretnim brodovima. Identificirali smo dvije
tvrtke od najvećeg interesa, Atlantis Seafood Imports i Orca Products. Obojica su u tom
vremenskom okviru primila pošiljke proizvoda od kraljevskog raka označenog kao da je
proizveden ili napravljen u Kini ili Južnoj Koreji.” Rollins je pritisnuo tipku i na ekranu su se
prikazali profili dviju tvrtki za uvoz plodova mora.
“Obje tvrtke su u vlasništvu složenog spleta podružnica. Trenutačno imamo tehničare koji
raspetljavaju vlasničku strukturu i pokušavaju priložiti određena imena bankovnim računima.
Osim toga, stavili smo 24-satni nadzor nad skladišnim prostorima oba poduzeća, kao i nad
upraviteljima tih objekata. Također smo imali kontakt s našim tajnim časnikom koji se infiltrirao
u sindikat obalnih radnika prije devet mjeseci. Izvještava da se među dužobalnim radnicima
povezanim s Hells Angelsima priča da treba isporučiti 'Special A' pošiljku. Dečki su očito na
rubu. Potencijalno se radi o pošiljci od trgovanih žena. I moguće je da su žene još uvijek u teretu
na jednom od brodova
čeka ulazak u luku zbog štrajka.” Pročistio je grlo. "Radimo s nadležnim tijelima kako bismo
dobili pristup međunarodnim brodovima koji su trenutačno usidreni u Burrardu, ali svaki korak
morat će se učiniti u dogovoru s drugim operacijama UC- a kako ne bismo dojavili
osumnjičenima."
ubacio se Takumi. “Ovo se ne može dovoljno naglasiti. Ne može se pomaknuti. Nijedna

informacija ne može pobjeći iz ove sobe. Ne samo da će to ugroziti sigurnost naših momaka s
UC-a, već također želimo pratiti ovu pošiljku 'Special A' do njezinog maksimalnog završetka -
lokacije tog obalnog čvorišta gdje su Sophia Tarasov i druge ženke s crtičnim kodom obrađene i
preprodane. ” Okrenuo se Rollinsu.
“Hvala vam, detektive. U međuvremenu, Aegis ima svog službenika UC-a iz Quebeca, gdje se
prije dvije godine infiltrirao u lanac ruskog organiziranog kriminala. Isti lanac upravlja klubom u
kojem je radila jedna od naših preminulih žrtava barkoda. UC je kasnije upućen u operaciju
Aegis. Otputovao je na zapad i sada je dobio pristup ruskom klubu ovdje u East Vancouveru koji
je labavo povezan s klubom iz Montreala. Klub za večeru i mjesto za zabavu za odrasle zove se
Club Orange B. Nalazi se u istočnom Vancouveru i mjesto je okupljanja osumnjičenih
kriminalaca s ruskim podrijetlom od 1970-ih. Intel iz našeg UC-a dosljedan je informacijama s
dokova - dolazi nešto veliko. Uskoro. Ali čini se da nitko ne zna točno kada. Što je u skladu s
teorijom o udaru u luku. Oni u klubu za koje se vjeruje da su povezani navodno su napeti,
nestrpljivi. Sindikatu primorskih radnika luka je ponudila ugovor, a moguće je da će uskoro
sindikalci ratificirati sporazum i time prekinuti štrajk. Čim se to dogodi, ti će brodovi početi
dolaziti.
Moramo biti spremni. Kako bismo olakšali prikupljanje obavještajnih podataka, rano jutros, u
3:50, naše UC uspjelo je izazvati mali požar u prostoriji za opskrbu u Clubu Orange B, što je
uključilo požarni alarm. Naš tim za nadzor ušao je pod okriljem vatrogasaca koji su reagirali na
intervenciju i koji su očistili prostorije i prekinuli opskrbu električnom energijom, dok je naš tim
instalirao uređaje za nadzor u ključnim dijelovima kluba koje je identificirao UC. Bila je to brza
operacija s minimalnim oštećenjem opskrbne sobe. Sada imamo snimke nadzornih kamera uživo
iz kluba.”
"A Rusi ništa ne sumnjaju nakon požara?" rekao je Maddocks.
Sve oči za stolom pogledale su prema njemu.

"U ovom trenutku nemamo naznaka da imaju", rekao je Takumi. “Čini se da je instalacija prošla
glatko. Snimku nadzorne kamere uživo iz kluba 24 sata dnevno prati ekipa za nadzor u zgradi
preko puta. Čekaju naznake da je 'pošiljka' neizbježna. Moguće je da je ovaj klub povezan s
objektom za držanje koji je Tarasov opisao.”
S tim je Takumi prekinuo brifing. Kako su svi raščistili, on
pozvao Maddocksa i predao mu debeli dosje.
“Sada kada imate potrebnu sigurnosnu dozvolu, ovo je da vas uhvati. Pozadina.” Njegove uske
crne oči bušile su u Maddocksa, njegova je energija bila visceralna. “Hvala što ste nam se
pridružili.”
Maddocks je uzeo dosje. "Uključivanje se cijeni."
Ali Takumi je zadržao svoj dio dosjea još sekundu.
“Ništa ne napušta Aegis, razumiješ? Vi koristite ove informacije za usmjeravanje vaše lokalne
istrage, ali ih ne odajete niti curite.”
Maddocks je pogledao čovjeka u oči i nije rekao ništa. Nije morao - linije u pijesku između
dvojice muškaraca bile su jasne. Nijedno nije u potpunosti vjerovalo drugome. Takumi je
otpustio dosje.
"Bit ću spreman do jutra", rekao je Maddocks, a zatim napustio
soba.
Takumi ga je gledao kako odlazi.

POGLAVLJE 39
Maddocks je otvorio poklopac svoje kutije s tajlandskim rezancima. Umetnuo je drvene štapiće
za jelo i prinio porciju ustima. Žvačući, otvorio je limenku hladnog soka. Nije jeo otkako je uzeo
kavu i krafnu na putu do heliodroma. Progutao je pun zalogaj, otpio dubok gutljaj pića i otvorio
dosje koji mu je Takumi dao kako bi se upoznao s opsegom i detaljima goleme istrage o Aegisu.
Da bi to učinio, Maddocks je zauzeo malu radnu stanicu u obliku slova L u kutu sobe za
incidente u postaji RCMP-a u Surreyu, gdje je bio djelomično zaklonjen pregradom od ostatka
užurbane sobe. Ispred njega je bio telefon, s njegove desne strane računalo, za koje je dobio
sigurnosni kod jedinstven za broj njegove značke. Računalo je bilo povezano s povjerljivom
bazom podataka datoteka i druge relevantne dokumentacije povezane s operacijom.
Zgrabivši još jedan štapić pun rezanaca, pojeo je dok je počeo čitati.
Rezanci su pobjegli iz njegovih štapića i pali na pod, a na sekundu je osjetio instinkt trzanja
koljena da kaže Jack-O-u da ga uzme. Već mu je nedostajala razdražljiva tronožna zvijer. I malo
se zabrinuo jer se Holgersen ponudio da čuva psa, barem dok Maddocks ne sazna koliko bi dugo
mogao biti stacioniran u Surreyju i tako se može dogovoriti na duži rok.
Maddocks nije bio siguran da se Holgersen ikada brinuo za životinju. Ali obećao je da će svaki
dan povesti Jack-Oa sa sobom u postaju, gdje bi pas mogao spavati u njegovoj košari ispod stola
u sobi za incidente - sve dok se nitko ne žali. Bio je stari gonič. Nije mu trebalo puno vježbanja i
bio je sretan što je vrijeme provedeno kao lutalica na hladnim ulicama nadoknađivao spavanjem
u toplom krevetu. Sve dok je Holgersen u proračunu izdvajao redovite odmore za kupaonicu,
vodio ga kući noću, hranio ga i pojio, Jack-O bi trebao biti u redu. Osim toga, rekao je Maddocks
sam sebi, ta dvojica su pristajala svakome
drugo. Shvatio je kao Jack-O, Holgersen je imao mračnu i turobnu prošlost za koju nitko nije
mogao znati, a obojica su zbog toga bili trzavi i malo izvan centra.
Maddocks je prešao kroz popis sadržaja dosjea, a zatim se okrenuo odjeljku za obavještajne
podatke koji je naveo osumnjičene članove ruskog organiziranog kriminala i suradnike zajedno s
njihovim srodnim poslovima i posjedima.
Nizovi imena ispunjavali su stranice i povezivali se u niz dijagrama u stilu obiteljskog stabla koji
su detaljno opisivali sumnjivu web vezu diljem zemlje od Vancouvera, Toronta, Montreala i
dolje u Sjedinjene Države.
Usredotočio se na odjeljak Vancouvera i počeo pregledavati popratni materijal koji su sastavili

analitičari RCMP-a i FBI-a na temelju podataka iz raznih istraga i operacija UC-a u obje zemlje.
Kao što je Takumi primijetio, ruski organizirani kriminal u Vancouveru običavao je kružiti oko
Cluba Orange B—vjerojatno ironično nazvanog po ukinutoj boji za hranu koja se koristila za
bojanje crijeva hrenovki u jarkocrvenu boju sve dok FDA
nije proglasila nesigurnim zbog prisutnosti kancerogenih kontaminanata. . Maddocks je frknuo

—smrtonosni Crveni. Ruskies, kako bi rekao Holgersen. Mafija je bila poznata po raznim
drugim kolokvijalizmima, uključujući Crvenu hobotnicu. Maddocks je pokupio posljednji
zalogaj tajlandskih rezanaca.
Obavještajci su zabilježili da je klub Orange B nudio egzotične plesačice i rusku kuhinju, te da je

vodio eskort agenciju iz soba na katu - paravan za prostituciju.
Maddocks je preletio informacije. Poput tvrtki za uvoz plodova mora spomenutih u brifingu,
Club Orange B držao je složeni asortiman numeriranih tvrtki i holdinga. Brojne kriminalističke
istrage i kaznene prijave protiv kluba nikada nisu rezultirale ničim bitnim, iako su pojedini
članovi osuđivani za razna kaznena djela. Čini se da pravnim poslovima kluba uglavnom
upravlja jedna tvrtka — Abramov, Maizel i Dietch.
Maddocks je pogledao informacije o odvjetničkom uredu i zazviždao u sebi. Imali su podružnice

u Vancouveru, Montrealu, Ottawi i Torontu i branili su nekoliko visokoprofilnih kaznenih
slučajeva diljem zemlje - oni kojima je suđeno bili su osumnjičeni za veze s ruskom mafijom.
Posegnuo je za tatom i popio piće dok je okretao stranicu, prolazeći kroz popis kofera. Popis je
išao desetljećima unatrag, tvrtka je dodavala ili oduzimala partnere naslovu kako su godine
prolazile, ali uvijek su ostala dva imena
dosljedni —Abramov i Maizel, prenoseći zastavu sinovima. I što dalje u prošlost, to su slučajevi
manji, ali čak iu tim slučajevima mnogi od njihovih klijenata istaknuti su u dosjeu kao - ili su bili
- osumnjičeni za mafijaške podružnice. Tvrtku je kasnih sedamdesetih osnovao Abramov, ruski
emigrant koji je emigrirao iz Izraela. Čini se da je započeo male slučajeve za kolege ruske
iseljenike. Prvi slučajevi kretali su se od pljačke, preko seksualnog napada i zlostavljanja, do
ilegalnog posjedovanja oružja i narkotika. Tijekom godina Abramov je vodio jače kriminalne
bitke sve dok svoju tvrtku nije izgradio u ogromnu tvrtku koja je branila i vodila navodne
mafijaške poslove.
Maddocks je protrčao kroz popis Abramovljevih ranih slučajeva i zašutio. . . .
Ponovno je pročitao ime klijenta optuženog za seksualni napad i zlostavljanje 1991. Milo Belkin.
Označeno kao mafijaška podružnica. Maddocksu se puls ubrzao - zločinac kojeg je Angie trebala
vidjeti u zatvoru. Isti čovjek čiji su otisci bili na vanjskoj strani vrata anđeoske kolijevke 1986.
Maddocks je pogledao na sat. Sranje. Angie bi do sada već intervjuirala Belkina —bila bi na
povratku u Vancouver. Brzo je pregledao dublje dokument.
Belkinove optužbe za seksualni napad iz 1991. godine misteriozno su odbačene samo nekoliko
dana prije nego što se trebao pojaviti na sudu kada je podnositeljica pritužbe - Nadia Moss,
egzotična plesačica u Clubu Orange B - sve porekla, rekavši da je pogrešno identificirala
optuženika. Moss je kasnije završio kao bar menadžer u klubu.
Abramov je također bio odvjetnik koji je kasnije branio Belkina u hapšenju zbog droge i
optužbama za pucnjavu 1993. godine. Osim toga, Abramov je služio kao branitelj u drugom
suđenju za jednog od Belkinovih suučesnika uhićenih i optuženih za hapšenje droge—Semyona
Zagorskog.
Belkin je odbio identificirati dvojicu drugih osumnjičenika koji su pobjegli s mjesta događaja u
crnom Chevrolet kombiju, od kojih se vjeruje da je jedan ubio policajca VPD-a u pucnjavi.
Belkin je trebao biti pušten za šest mjeseci, nakon što je odslužio kaznu gotovo do datuma
vjenčanja, bez sumnje jer je odbio surađivati s policijom oko identiteta ubojice policajca. Ovo je
Maddocksu nešto reklo - ako je droga zaplijenjena u hapšenju pripadala ruskoj mafiji, Belkin je
ostao lojalan tijekom cijele kazne. To je značilo da će mu se vjerojatno isplatiti za svoju odanost
i brigu mafije nakon što izađe.
Semyon Zagorsky, njegov suučesnik, dobio je dužu kaznu od Belkina. Tužiteljstvo je uspješno
tvrdilo da je rikošetirajući metak kalibra .22 koji je pogodio nedužnog promatrača u kralježnicu
došao iz pištolja Zagorskog - on je bio jedini koji je pucao iz pištolja .22. I Zagorski je odbio
imenovati svoje suradnike koji su pobjegli s mjesta događaja. Dok je njegov WED datum bio
prije nekoliko godina, bio je na
saslušanju za uvjetni otpust za dva dana.
Maddocks je okrenuo stolicu prema računalu i prijavio se svojom pristupnom šifrom. Želio je
detaljnije podatke o Belkinu i Zagorskom. Upisao je MILO BELKIN.
Odmah se pojavila fotografija osuđenog zločinca, s pojedinostima o njegovim uhićenjima i

optužbama. Blijedoplava tetovaža raka ukrašavala mu je lijevu stranu vrata. Maddocksu su se
usta osušila od adrenalina. Ubacio je SEMYON ZAGORSKI. Ista tetovaža, ali manja i na
zapešću. Njegovo je ime bilo označeno kao dio aktivne nove istrage. Maddocks je pritisnuo
vezu.
Prošla ga je jeza.
Civilni prolaznik koji je postao paraplegičar zbog metka .22 iz Zagorskog pištolja bio je Stirling
Harrison. Poginuo je prije samo tri noći u eksploziji plinovoda koja je rezultirala požarom u kući
u Squamishu, gradu uz autocestu koja ide sjeverno od Vancouvera u planine. U požaru je umrla i
njegova supruga Elaine. I Elaine i Stirling Harrison —roditelji male djece u vrijeme Stirlingove
ozljede —dali su snažne
izjave o utjecaju na žrtvu prilikom izricanja presude Zagorskom. I od tada su se pojavljivali na

svakom saslušanju odbora Zagorskog za uvjetni otpust, dajući slične izjave o utjecaju.
Do sada.
Sada ne bi davali izjave o utjecaju na žrtve kod Zagorskog
saslušanje za uvjetni otpust za dva dana jer su bili mrtvi.
Što je značilo da bi se ovaj put Zagorsky zapravo mogao pokazati podobnim, budući da se činilo
da je uzoran zatvorenik u svakom pogledu i da je prije nekoliko godina premješten u odjel opće
populacije.
Maddocks je posegnuo za svojom limenkom soka i prinio je ustima prije nego što je shvatio da je
prazna. Odsutno ga je spustio i pomaknuo se dalje. "Nesreća" s požarom u kući bila je klasični
mafijaški način rada. Prema informacijama na ekranu, slične eksplozije plina godinama su
uništavale suparničke mafijaške poslove u Montrealu. Požar u Stirlingu trenutno se istražuje radi
dokaza povezanosti s mafijom. Ova činjenica je označena kao tajna.
Mafija je ubila paraplegičara i njegovu ženu kako bi pomogla Zagorskom da dobije uvjetnu
slobodu? Plaćanje za njegovu šutnju?
Maddocks se naslonio i protrljao čeljust.
U što se, dovraga, Angie uvalila? Ovi tipovi su bili smrtonosni. Njezino ispitivanje Belkina samo
bi mu zaprijetilo. Ili već jesu. Zatvorenik koji dolazi na datum vjenčanja neće prihvatiti nove
optužbe. A kad bi to dopustila, počela bi se prisjećati stvari iz prošlosti. . . požar u Stirlingovoj
kući pokazao je koliko dugo bi Rusi mogli ići da je ušutkaju.
Maddocks je naglo ustao. Zurio je kroz uski prozor koji je gledao na ulicu, a mozak mu je
ubrzao. Ovo je bio vrhunski sigurnosni podatak.
Jedini razlog zašto je imao pristup bio je njegovo dopuštenje za Aegis.
Belkin i Zagorsky bili su u zatvoru godinama - vjerojatno ni na koji način nisu bili izravno
povezani sa slučajem trgovine crtičnim kodovima, ali su bili povezani s mafijom. A curenje
informacija iz Aegis intel datoteka bilo bi ozbiljno kršenje protokola. Maddocksa bi to moglo
stajati karijere.
Mogao bi se suočiti s kaznenom prijavom ako se otkrije da je to učinio.
Nije joj mogao reći.
Također je nije mogao ne upozoriti. Morao je pronaći način da natjera Angie da odstupi, ali znao
je Angie - ona se ne bi obazirala na neko neutemeljeno upozorenje. Željela bi činjenice, dokaze.
Sukob je prohujao u njemu. Pogledao je na sat, a tijelo mu je grijala napetost. Život bi joj mogao
biti u opasnosti - ovi momci su ozbiljno mislili.
POGLAVLJE 40
Bila je subota kasno poslijepodne u gradskoj knjižnici Vancouvera. Angie se vratila iz

popravnog centra Hansen i prebirala je po mikrofilmovima novinskih arhiva iz 1993. Mozak joj
je poskakivao.
U njoj nije bilo sumnje da je Milo Belkin znao tko je ona čim ju je ugledao. Što je moralo značiti
da je poznavao Angienu majku - da je imala nevjerojatnu genetsku sličnost sa svojim biološkim
roditeljem. Nije mogla ni početi artikulirati kako ju je to potreslo. Kao da je pripadala. Nekome.
Bio je doista genetski povezan s nekim tamo obiteljskim stablom. Imala je sestru, kojoj je sada
trebala pravda. To je promijenilo svaku percepciju koju je Angie ikada imala o vlastitom
samoidentitetu.
Sada joj je cilj bio pronaći bilo koji stari novinski članak povezan s hapšenjem Mila Belkina
zbog droge 1993., njegovim kriminalnim suradnicima, preminulim policajcem VPD- a,
ozlijeđenim prolaznikom i sudskim slučajem koji je uslijedio.
Zatim bi tražila više o spaljenom kombiju s Coltom .45 pronađenim 1998.
Kad bi se Angie večeras vratila u svoj hotel, proradit će kroz dokaze na memorijskoj kartici koju
joj je dao Jacob Anders, ali to je moralo učiniti prvo, dijelom zbog radnog vremena knjižnice, a i
zato što se morala vratiti u Victoriji prije ponedjeljka ujutro kako bi izdržala još tjedan dana
svoje discipline. Pogledala je na sat, jedva čekajući da Anders nazove s rezultatima DNK - bilo
čime dodatnim što bi mogla upotrijebiti da izvrši pritisak na Belkina uz dokaz otisaka prstiju. Ali
bilo je prerano. Ti bi rezultati mogli biti poznati još nekoliko dana. Sada je bila u utrci s
vremenom s Pietrikowskim, jer će i on uskoro dobiti iste rezultate DNK iz svog laboratorija. A
kad bi otkrio da je već pogodila Belkina, krenuo bi u akciju. A ta bi akcija mogla uključivati
Veddera, jer je Angie koristila
njezina policijska iskaznica za ispitivanje zatvorenika dok je ograničena na uredski posao na
probnoj kazni. Bila bi u velikom sranju, ali vrijedilo je toga da je pogledala u Belkinove crne oči
i vidjela njegov šok. . . .
Njezin je mobitel zazvonio na stolu pokraj nje i ona ga je bacila, nadajući se da bi to mogao biti
Anders, ali pojavio se neidentificirani broj. Angie se namrštila i spojila poziv.
"Pallorino."
"Ja sam."
"Maddocks?" Dašak topline prošao je Angie. Ranije ga je nazvala da mu kaže kako je prošlo s
Belkinom, ali ponovno je izbačena na govornu poštu. "Što je s različitim brojem?"
“Plamenik. Osobni poziv.” Glas mu je bio odsječan, sažet.
Šapat upozorenja kliznuo je kroz Angie. “Pokušao sam nazvati...”
“Bio sam na sastanku. Dobio sam zadatak međuagencijskim snagama sa sjedištem u Surreyu.”
“Surrey? Što? Koja sila? Zašto?"
“To je nešto što je proizašlo iz istrage o Victoriji. Gledaj, ne mogu o tome, Ange— ne preko
telefona. ja —”
“Izraslo je iz djevojaka s barkodom? Istraga o Amandi Rose ?"
Pročistio je grlo. Mogla je čuti nešto poput televizora
postaviti mrmljanje u pozadini.
“Gdje si, Maddocks? Što se događa?"
“U hotelu sam. U Surreyu. Ne znam koliko dugo ću biti stacioniran ovdje. Reci mi kako je prošlo
s Belkinom.” Njegov ton nije podnosio svađu, au njegovu glasu osjećala se oštrica koju prije nije
čula.
Surrey. Gdje živi Sabrina. Njegovo staro susjedstvo—on je stacioniran tamo vani dok se ja
vraćam na otok voziti stol. Taj početni udar topline pretvorio se u hladnoću. "Gdje je Jack- O?"
“S Holgersenom. Neko vrijeme, barem dok ne saznam koliko bih mogao biti ovdje. Angie —”
“Vjerujete Holgersenu svog psa? Zašto ne ja?"

“Jer nisi tamo, Angie. A Holgersenu se Jack O vjerojatno sviđa više nego tebi.” Sada
razdražljiva, rekla je: “Što je s Ginny? Mislio sam da je ne želiš ostaviti samu?”
Opsovala je u sebi čak i dok su joj riječi izlazile iz usta. Ovo joj nije bilo nalik, ali činilo se da se
nije mogla zaustaviti. To ju je jako i iznenada pogodilo: već sam si dopustio da padnem
preduboko za ovo
momak. Osjećam se ogorčeno, ljubomorno, posesivno. To nije cool i ne znači
osjećaj.
"Ginn je dobro", rekao je. "Ona želi da ovo učinim - nastavim s ovim do kraja."
»Znači, to ima veze s kućištem crtičnog koda? S trgovinom ljudima, seksualnim ropstvom. Na
međunarodnoj razini, jer su crtični kodovi strani, i zato ste dovedeni u međuagencijske snage iz
Surreya. Imate li ih sad identifikaciju?"
“Slušaj, nemam puno vremena. Pričaj mi o Belkinu,” ponovno je rekao, kratko, prekinuvši je.
Čeljust joj se stisnula. Duboko je udahnula. "Čekaj malo." Uzela je prijenosno računalo i torbu te
se preselila u tihu nišu u knjižnici odakle je mogla gledati svoju bilježnicu koju je ostavila na
stanici za mikrofilmove kako bi rezervirala svoje mjesto. Sjedajući u duboku stolicu dizajniranu
za udobno čitanje, opisala je svoj sastanak s Belkinom, tihim glasom dok je gledala kako kiša
pada iza prozora knjižnice od poda do stropa.
“Prepoznao me, Maddocks. Bez pitanja. Odmah je znao tko sam. Što me uvjerava da je
poznavao moju majku i da izgledam baš kao ona. On zna što se dogodilo te noći. Njegovi otisci
prstiju dokazuju da je bio tamo. Sve je to u njegovom mozgu i on to neće prosuti. Samo trebam
pronaći način da ga otvorim, natjeram ga da mi kaže tko sam i što se dogodilo mojoj obitelji.
Trenutno se usrano boji. Zna da bi ga ono što ja imam moglo odmah vratiti u zatvor, možda ovaj
put zbog ubojstva. Za život."
Maddocks je neko vrijeme šutio, a onda je vrlo tiho rekao: “Tinta
na lijevoj strani Belkinovog vrata bio je plavi rak.”
Angie se namrštila. "Nisam ti rekao za tetovažu."
Tiho je opsovao. Hladan, tintan osjećaj nemira prožimao joj je prsa. "Što je to?"
Još jedan trenutak oklijevanja. Hladnoća nemira provukla se dublje.
"Maddocks, pričaj sa mnom."
“Moraš prestati, Angie. Sada. Morate se povući iz svoje osobne istrage. Moraš mi vjerovati u
vezi ovoga —u opasnosti si ako nastaviš. Pogotovo ako prijetiš Belkinovoj slobodi. I ne govorim
samo o tvom poslu. Govorim o tvom životu.”
opa Angie je trepnula, osvrćući se na udarac koji je upravo zadao izvan lijevog polja. Njegova
tajnovitost nije pomogla. To je naglasilo zlokoban ton njegova upozorenja. I to ju je ohrabrilo -
činjenica da nije bio otvoren s njom.
Bila je prokleto dobra detektivka jer nije htjela - nije mogla - ispustiti zagonetku dok se ne riješi.
Što je problem bio složeniji, to ju je više tjeralo da pronađe rješenje. Angie se agresivno nagnula
naprijed u stolcu.
“Ne možeš mi to učiniti, reci mi da prihvatim nešto na slijepu vjeru kao ovo —upozori me da mi
je život u opasnosti i nemoj reći zašto.”
Tišina.
Skočila je na noge, čvrsto stegnula ruku na prsima i stala ispred prozora
prošaranog kišom. “Maddocks, što mi to govoriš? Je li to zato što ste došli do nekih . . .
povlaštenih podataka povezanih s ovom radnom skupinom? Nešto o Belkinu?" “Ozbiljan sam,
Angie, nisam slobodan govoriti. Ali molim te, molim te — ostavi
ovo na miru. Barem za sada. Učini pravu stvar. Odvezite se prvim trajektom kući i budite za tim
stolom društvenih medija u ponedjeljak ujutro. Držite glavu dolje i . . . budno pazi. Zaključaj
svoja vrata.”
Čvršće je uhvatila telefon, zatvorila je oči i duboko udahnula kroz nos. Mozak joj se petljao da
sastavi činjenice.
"U redu", rekla je polako. “Dakle, došli ste do neke povlaštene informacije, a ona uključuje Mila
Belkina. Znaš za Belkinovu tetovažu, a ona je nekako ključna. To je simbol pripadnosti nečemu,
možda bandi? A Belkin i ova tetovaža nekako se povezuju s trgovinom ljudima na međunarodnoj
razini, jer je to korijen vaše istrage crtičnog koda. A sada, budući da je poprimilo međunarodni
opseg i budući da priroda globalne seksualne trgovine općenito uključuje organizirani kriminal
na visokoj razini, vjerojatno je već bila otvorena međuagencijska istraga. I vi ste uključeni u ovu
istragu, koja zahtijeva sigurnosnu provjeru najviše razine.
Pravo?"
Tišina.
To je potaknulo njezinu frustraciju. To joj je također govorilo da je na pravom putu.
“Otisci patenta potvrđuju da je Belkin dotaknuo ona krvava vrata kolijevke '86., Maddocks. Bio
je tamo. Poznavao je moju majku. On zna što se dogodilo mojim ustima. Sedam godina nakon
što sam ja pronađen, uhićen je u pucnjavi s drogom s narkoticima vrijednim 9 milijuna dolara
skrivenim u kockastom kamionu. Postoji i
razina organiziranog kriminala koja ide u tu vrstu napada. Ipak, Belkin nikad ne cinkari —nikad
ne otkriva identitet svojih suradnika, od kojih je jedan upucao i ubio policajca VPD-a. Hoćete li
mi reći da je Belkin —ili njegova grupa —također bio uključen u organiziranu trgovinu ljudima
u seksualne svrhe tada, 1986.? To je moje
majka je možda bila žrtva trgovine ljudima . . .” Pogodilo ju je. Stavila je dlan preko čela. “Isuse,
Maddocks, sjećam se poljskih riječi, žene koja je vrištala na mene na poljskom da ostanem u toj
kolijevci i šutim. Bili smo stranci.” Opsovala je dok su mogućnosti sjedale na svoje mjesto. “Kad
se moj crtež forenzičara pojavio u svim novinama, nitko se nije javio. Nijedna duša u ovom
gradu, pa čak ni u zemlji, nije došla po mene kao obitelj. Možda nismo ni bili legalno u zemlji -
to bi objasnilo mrtvu tišinu, zar ne? To bi objasnilo zašto nisam mogao govoriti engleski s . . .
zašto je moj život mogao biti toliko loš da
medicinske sestre je moje dječje pamćenje izbrisano
sama čista u činu čistog preživljavanja.”
Maddocks je opsovao sa svoje strane. Angie je čula pokret i nešto poput zatvaranja vrata. Zvuk
televizora odjednom je utihnuo. Kad je ponovno progovorio, glas mu je bio niži, tiši. “Angie,
neću ti reći ništa što već nije tamo. A jedini razlog zbog kojeg išta govorim je taj što trebam da
se povučeš, a znam da to nećeš učiniti bez nekog čvrstog argumenta.” Zakolebao se, a zatim
rekao: "Kad se vratiš u Victoriju, u postaju, čut ćeš da je jedna od djevojaka s barkodom ubijena
u bolnici dok je bila pod stražom MVPD- a..."
"Što? Koji?"
"Najstariji. Ona je bila jedina koja je razgovarala sa mnom. Dala je izjavu
i ubijena iste noći, u bolničkom krevetu. Jezik joj je odrezan dok je još bila živa.”
Angie je progutala, osjećajući se loše.
"Tada je ova međuagencijska radna grupa pod okriljem RCMP-a uletjela i potvrdila nadležnost -
uzela njezino tijelo odmah s O'Haganova stola, izbacila naše forenzičare, preuzela sve dokaze."
Srce joj je ubrzalo. "Kako je Belkin povezan?"
Pročistio je grlo. "Slušaj, ne mogu..."
“Maddocks, nemoj mi to raditi. Postoji li još nešto u javnoj sferi na što me možete uputiti - bilo
što na što sam zamislivo mogao osobno naići?"
"Angie —"
“Isuse, hajde, molim te! Daj mi nešto. Zato što nema šanse da se sada samo povučem bez
uvjerljivijeg razloga, Maddocks.”
Još jedno prokletstvo. Otkucaj tišine. Zatim je tiho rekao: "Ovo će biti u medijima - javno znanje
- par u Squamishu spaljen do smrti u
požar u kući prije tri noći. Pretpostavlja se da je požar izazvala eksplozija cijevi za propan.”
Zastao je. “Preminuli muškarac bio je paraplegičar po imenu Stirling Harrison. On je bio nevini
slučajni prolaznik koji je ranjen u obračunu s drogom Belkin 1993. godine.” Još jedna stanka.
"Slijedite Belkinovog pravnog savjetnika."
Um joj je žurio da te različite dijelove spoji u kohezivnu sliku, ali nije mogla. Ne još. Ali mogla
je provjeriti ove stvari.
“Gledaj, poznajem te, Angie. Znam da se želiš oduprijeti, ovdje marširati uz vlastiti bubanj, ali ja
se izvlačim. Ovo vam govorim jer . . .” Ponovno je opsovao, ovaj
put zlobno. “Zato što mislim da ću te zavoljeti, u redu? I briga me, dovraga. Želim te u blizini i u
svom životu —želim te pronaći na sigurnom u Victoriji kad se vratim. Želim te u blizini nakon
probne kazne. Želim podijeliti s vama” —glas mu je zapeo,
...
postao promukao —“proljeće, ljeto s tobom, Angie, izvadi te kajake. Izađi na vodu —
radi na starom brodu, roštiljaj na palubi, neka ti i Ginny budu sa mnom. Želim provesti jesen i
sljedeću zimu s tobom, dovraga. Želim normalan odnos kad se stvari slegnu. Želim da vidimo
može li ovo uspjeti. A ti moraš ostati živ.”
Prošao ju je šok. Osjećaj joj se ubode u oči.
Njegov san. Onaj koji je pokušavao spasiti. Njegov stari drveni brod, obitelj. . . njegova vizija
plovidbe uz obalu. Želi mene u njemu.
“Budi tu za mene, u redu? Tu sam za tebe."
Angie nije mogla govoriti - glas joj je bio zakrčen u klupku u grlu.
"Vjerujem ti", rekao je tiho. “Vjerujem da ćeš učiniti pravu stvar.”
Mogao bih mu zeznuti karijeru ako postupim po nečemu privilegiranom što mi je rekao.
Rukom je pritisnula usta. Nije znala kako se nositi s ovim. Njegove riječi, tako grube od emocija,
došle su iz vedra neba, bile su vrtoglave i ukrale su joj sav dah i nije mogla razmišljati. Ogolili su
je do srži. Vrtlog osjećaja gorio joj je u grudima - naklonost, strah, tuga, žestina. "Moram ići,
Maddocks", brzo je rekla i poklopila slušalicu. . . .
Angie je stajala ondje, a kiša se slijevala niz prozore dok je nebo postajalo sve crnije i niže, a
večernja se magla ušuljala unutra. Provalija - osjećala se kao da je uravnotežena na samom rubu
litice, a ispod nje bila je crna ždrijelo i bila je od nje se traži da se nasloni i pusti da padne u to
nepoznato.
Vjeruj mi.
Nije govorio samo o slučaju. Zamolio ju je da skoči, a ona nije znala može li. Ili čak tko je
željela biti. Bi li uopće mogla biti bilo tko da nije znala tko je zapravo. Sam njezin osjećaj
samoidentiteta bio je iščupan ispod nje kad je saznala da je bila napuštena u toj kolijevci, a onda
opet kad joj je rečeno da je dobila blizanku. Kako bi ga mogla voljeti, u potpunosti, ako je i sama
bila slomljena?
Morala je prvo pronaći svoju drugu polovicu - svoju blizanku. Morala je tražiti i definirati tu
mračnu sjenu koja ju je progonila kad god bi se pogledala u ogledalo — vlasnika tog malog
izgubljenog stopala.
Pala mi je na pamet stara rima, kao i prije, obično nakon što bi otišla u sex klub u potrazi za
anonimnom laži.
Slomljeno lice u
ogledalu, ti si
moja sramota, grešniče.
Ne. Ne grešnik u ogledalu. Moja sestra. Moja nedostajuća polovica. Moj DNK. Tamo negdje.
Kiša je iznenada zapljusnula prozore knjižnice, a vani je vjetar fijukao kroz stupove zgrade. U
zvuku vjetra ponovno je čula tihi glas kako šapuće.
dođi . . . dođi playum dum grove. Pomozite. Pomozi mi, Roksana.
Maddocks je bijesno gledao svoj odraz u zrcalu hotelske kupaonice, ruku oslonjenih na
umivaonik, njegov plamenik ležao je ispred njega pokraj umivaonika, a televizor je šumio u
susjednoj sobi. Otišao je iz postaje kako bi došao i nazvao Angie u privatnosti. Rekao je stvari
koje nije namjeravao. Riječi, osjećaji, upravo su izašli iz njegovih usta, gotovo vlastitom voljom,
i sada ih se nije moglo vratiti ili ne čuti. I iako ih nije namjeravao reći, mislio je na njih - nije
mogao podnijeti gubitak nje, jer je
odgovoran što je nije upozorio. Kao što ga Takumi nije upozorio na opasnosti s kojima se
suočavaju Sophia Tarasov i ostale djevojke s barkodom.
Ali je li bilo dovoljno?
Bi li zažalio što nije bio oštriji, nasilniji? Dati joj više informacija? Ili manje? Bi li platio što
Operaciji Aegis nije prijavio ono što je znao od Angie - da je Milo Belkin povezan sa slučajem
kolijevke iz 1986. i nestankom male Poljakinje, blizanke čije je stopalo prošlog tjedna pronađeno
u Tsawwassenu? I da su Angie Pallorino i njezina sestra i njihova majka možda bile žrtve ruske
trgovine ljudima u koju su bili uključeni Belkin i njegovi suučesnici?
Hoće li mu se vratiti da to nije prijavio Aegisu
Angie je bila u posjetu s tim zatvorenikom?
Povukao je obje ruke preko glave, podsjećajući se da je Belkin desetljećima bio u zatvoru. Malo
je vjerojatno da je bio aktivno povezan s nečim što je izravno povezano s istragom Aegisa.
Jednostavno ju je njegova povezanost s organiziranim kriminalcima dovela u opasnost -
činjenica da je mafija brinula o svojima i da su možda ubili Stirlinga Harrisona i njegovu ženu da
bi to učinili.
A ako se Pietrikowski sabere, DNK iz Voightovih starih dosjea ionako će ga uskoro odvesti do
Belkina.
Maddocks je samo morao vjerovati da će ga Angie poslušati - da će vidjeti poveznice u

tragovima koje je dao, uvidjeti opasnost, šutjeti i mirno sjediti.
POGLAVLJE 41
Kroz portafon knjižnice začuo se ženski glas. “Knjižnica u Vancouveru zatvara se za dvadeset
minuta. Molim vas da svi završe. . .”
Ali Angie je jedva čula. Sad pas s kostima, utišala je ženin glas i brzo u tražilicu ukucala niz
ključnih riječi: UBOJSTVA, SEKSUALNI RADNICI, PRESJEČANI JEZICI.
Pritisnula je ENTER.
Niz poveznica na vijesti ispunio je zaslon njezina laptopa, među njima i reference na mitološku
metodu ubojstva zvanu kolumbijska kravata. Ignorirala je te poveznice i kliknula na CBC-jevu
vijest iz Montreala. Prošlog ljeta golo i teško izranjavano tijelo neidentificirane ženske osobe
otkriveno je na praznom zemljištu s izrezanim jezikom. Bila je plesačica zaposlena u ruskom
noćnom klubu s poznatim mafijaškim vezama. Bilo je nagađanja da je ženino ubojstvo ubojstvo
mafije, a izrezani jezik je bio neka vrsta upozorenja. Angie je dublje tražila još vijesti o ovom
ubojstvu, ali nije pronašla ništa više u medijima. Doduše, njezina je potraga bila površna, ali na
površini se činilo da nitko nije uhićen, a nije bilo nikakvih podataka o tome da je tijelo ikada
identificirano.
Bubnjala je prstima po stolu. Da je ova radna grupa kojoj je Maddocks bio dodijeljen bila
ovlaštenja najviše razine, i da je ovo ubojstvo izgubljenog jezika spadalo u nadležnost te radne
grupe, bilo je vjerojatno da bi daljnji detalji - poput tetovaže crtičnog koda, možda - bili zadržani
od medijima. “Knjižnica se zatvara za deset minuta. Molim vas da svi nastave sa svojim
knjigama na naplatu. . .”
Kroz nju je pucketala žurnost. Mogla je to nastaviti kasnije iz svog hotela, ali nije mogla prestati.
Pratite Belkinove pravne savjete.
Žurno je utipkala, BRANITELJ MILO BELKIN.
Angie je otvorila prvu poveznicu s vijestima u rezultatima pretraživanja — vijest koja pokriva
Belkinovo suđenje za hapšenje droge. Njegov branitelj bio je Viktor Abramov iz tvrtke
Abramov, Maizel i Dietch.
Utipkala je u polje za pretraživanje, ABRAMOV MAIZEL DIETCH.
Prošlo ju je iznenađenje dok su se rezultati pojavljivali na njezinom zaslonu. Isti je odvjetnik

branio Belkinovog suoptuženika u hapšenju droge, Semyona Zagorskog. Čini se da je tvrtka bila
zloglasna po svojoj obrani navodnih ruskih mafijaša u suđenjima visokog profila u Montrealu i
drugim dijelovima zemlje, uključujući Vancouver.
Odvjetnici ruske mafije? Je li mi to Maddocks govorio?
Da su Belkin i Zagorsky bili poznati članovi ruskog organiziranog kriminala i da su njihove

nasilničke veze izvana mogle spaliti Zagorskyjevu paraplegičarku?
Angie je žurno utipkala, VIKTOR ABRAMOV. Polje traženja suzila je na osamdesete i

devedesete. Klikom je otvorila digitalizirani novinski članak iz East Side Weeklyja iz 1991. o
"pogrešci" egzotične plesačice.
Plesačica kluba Orange B povlači optužbe za silovanje
ISTOČNI VANCOUVER: Nekoliko dana prije nego što je Milo
Belkin, stanovnik East Vancouvera, trebao biti pred sudom zbog optužbi za seksualno
zlostavljanje i premlaćivanje, egzotična plesačica Nadia Moss rekla je novinarima da je greškom
identificirala svog napadača, koji ju je silovao i teško pretukao bejzbolskom palicom - slomio joj
nos, jagodičnu kost, ruku i nogu, i ostavio je da umre u uličici blizu kluba u kojem je radila.
Moss je trebala svjedočiti na suđenju Belkinu kada je povukla svoju izjavu policiji. Aktivisti East
Vana zauzeli su se za Mossinu
stvar i pružili joj pro-bono savjetovanje.
Policija Vancouvera, međutim, ne traži nove osumnjičenike, rekla je VPD-ova veza za medije
Leanne Benton.
Moss, koja se polako oporavlja od ozljeda, sada radi kao
voditeljica bara u Clubu Orange B.
Novinarima je rekla da je zahvalna svojim poslodavcima koji su stali uz nju i ponudili joj mjesto
koje će joj pomoći da se potpuno oporavi od ozljeda.
Belkinov odvjetnik, Viktor Abramov, rekao je da je njegov klijent uvijek tvrdio da je nevin i da
je zahvalan što je Moss imala hrabrosti istupiti i priznati svoju pogrešku.
Angie se namrštila. Klupsko unapređenje za Nadiu Moss kao isplata za povlačenje njezinih
optužbi za napad i silovanje? Utipkala je, POŽAR EKSPLOZIJE SMRTNOG PLINA, SMRT.
Na vrhu popisa bio je nedavni članak o provinciji Vancouver . Kliknula je otvori i pročitaj.
Par poginuo u požaru u kući
SQUAMISH: Vatrogasci su odgovorili na požar u pododjelu Valleycliffe u ranim jutarnjim

satima u srijedu. Poziv 9-1-1 primljen je u 3:10 ujutro nakon što su stanovnici Eagle Streeta čuli
eksploziju, a zatim pogledali kroz svoje prozore i vidjeli imanje Stirlinga i Elaine Harrison
potpuno zahvaćeno plamenom. Teško izgorjela tijela bračnog para Harrison otkrivena su nakon
požara. Pozvani su istražitelji požara, ali zasad šef vatrogasaca Squamisha Eddie Beam kaže da
izgleda kao tragična nesreća.
Svjedok koji je pokušao ući u goruću kuću rekao je da je ranije vidio Elaine Harrison na svom
travnjaku, ali je ona ponovno ušla u goruću zgradu u pokušaju da spasi svog supruga
paraplegičara.
Angie je upisala STIRLING HARRISON u polje za pretraživanje. Srce joj je preskočilo ono što
je iskrsnulo - članci koji spominju hapšenje droge 20. studenoga prije dvadeset pet godina i
uhićenja Mila Belkina i njegovog suradnika Semyona Zagorskog.
Stirling Harrison doista je bio nedužni promatrač koji je pogodio metak kalibra .22 koji se
rikošetirao u leđa, što ga je stavilo u invalidska kolica do kraja života.
“Vrata knjižnice se zatvaraju. . .”
Angie je brzo pregledavala članke, dok ju je vrelina prožimala po koži. Ubrzo nakon što je
primila vijest da njezin suprug više nikada neće hodati i da će izgubiti svoj dobro plaćeni posao
BC Hydro tehničara koji je radio na visokim nadmorskim visinama popravljajući i održavajući
hidro tornjeve u provinciji, Elaine Harrison je u suzama rekla novinaru da će ona i njezin suprug,
mladi otac, dao bi najsnažniju izjavu o utjecaju na žrtvu prilikom izricanja presude Semjonu
Zagorskom. Zagorsky je bio taj, rekla je novinaru, koji je pucao iz pištolja kalibra .22 u vatrenom
okršaju u East Vancouveru.
Elaine Harrison dodatno je obećala da će gurnuti invalidska kolica svoga muža na svako ročište
odbora za uvjetni otpust za koje se Zagorsky ikada kvalificirao - i ona i njezin suprug oboje će
dati do znanja odboru za uvjetni otpust kako im je Zagorsky uništio sredstva za život i njihovu
obitelj dok su d znao sam.
Angie je dublje tražila, a zatim se ukočila.
Semyon Zagorsky trenutno je bio zatvoren u Kelvin Maximum Security Institution u

unutrašnjosti BC. Bio je na saslušanju pred povjerenstvom za uvjetni otpust za dva dana. I ovaj
put, njegove žrtve - Stirling i Elaine Harrison - neće biti prisutne da se usprotive. Jer su bili
mrtvi.
Angie je ukucala ime SEMYON ZAGORSKY.
Na njezinu se monitoru oblikovala novinska fotografija iz vremena njegova uhićenja. Srce joj je
tuklo u grlu. Zurila je u sliku. Nisam mogao disati. U ušima joj je počela zvoniti visoka tonova, a
vid joj se suzio, aureola crnila se zatvorila dok se kovitlala dolje,
. . . dolje, dolje u ono mračno mjesto svog djetinjstva kamo ju je Alex odveo hipnozom.
Odjednom se opet našla tamo, među divovskim cedovima, trčala je na sunčevoj svjetlosti, na
maslačcima, slani vjetar kroz njezinu dugu kosu, haljina joj se vijorila poput šatora na
povjetarcu. Odbljesci plavog oceana između debla. Male cipele
ispred nje —jurila ih je. Noge, bijele ispod roze haljine sa
volanima, napumpanim ispred nje, strmijući kroz smaragdnu travu. “Mila!” Nazvala je. “Stani,
Mila, čekaj. . .” Zveckanje djetinjasto smijeh. “Bobice, bobice, kupine dva mala mačića. . .
košare . . .
. . .”
“Sretan rođendan, mališani!” Muški glas zaustavio je prizor mrtav.
Sve je postalo sivo. Onda je iz sivila naletjela kutija. Cipela
kutija. Vezan velikom blijedoljubičastom vrpcom. Držale su ga ogromne ruke, s kosom na glavi
stražnji dio tih ruku. Crtež raka na unutarnjoj strani jednog zapešća. Lijepa kraba. Blijedoplavi
rak, poput pauka. I odjednom je pogledala u
podvodna snimka na prijenosu uživo Jacoba Andersa i dolje iz ugla
obrušio hobotnicu. Zabio se preko raka Dungeness. Ubio ga i
progutao ga je oblak mulja koji je nastajao kao gljiva s morskim ušima koje su se raspršile.
Strah je zatvorio omču oko Angiena grla. Polako, vrlo polako, ona
podigao pogled s plavog raka na bijeloj koži, sve do gore. U oči
čovjek koji joj je nudio kutiju s ljubičastom vrpcom. Svjetlucave oči.
Plava poput raka. Svijetlo plava. Prijateljski. Ljubazan. Pogledala je duboko u prodorne, blistave
plave oči. . . i ravno u lice koje je zurilo van
njezina računala.
Ruka joj se spusti na rame. Glas joj je odzvanjao u ušima,
unutar njezine glave. “Za moju Milu i odgovarajući par za Roksanu.” Imao je . . .
osmijeh tako velik i širok. To joj je ulilo toplinu u srce. Ali odjednom
bježala je od njega. Užas u njezinu želucu. Šuma i sunce
i ocean koji se spiralno pretvara u kaleidoskopski vrtlog, usisavajući je. . . i bila je u snijegu.
Vidjela je te cipel kako trče u
. . . Trčanje . . .
snijeg . . . Kući, kući, kući, moram doći DOMA. . . "Alex, odvedi me KUĆI!"
Uciekaj, uciekaj! . . . Wskakuj do srodka, szybko! . . . Siedz cicho! A bljesak srebra, bol . . .
Angie je vrisnula . . .
“Gospođo. gospođo.” Ruka joj je jače prodrmala rame. “Jeste li svi
pravo?"
Trepnula je. Pogled joj je poletio. Bio je to knjižničar. Mlad momak. tamno dlaka. Briga na
njegovom licu. “Želiš li da pozovem pomoć?”
. . . Ja, Bože, ne.” Trgnula se na noge. Koža joj je bila mokra. Mogla je “Osjećam njezin vlastiti
znoj, strah na njoj samoj. S pljeskom je zatvorila laptop i počela naslijepo skupljati svoje stvari.
"Dobro sam."
“Vrisnula si.”
“Ja . . . Žao mi je." Brzo je ubacila prijenosno računalo u torbu zajedno s bilježnicama
i datotekama. Prebacila je ručku torbe preko ramena. "Stvarno mi je žao. Mora da sam zaspao i
imao lošu noćnu moru.” Uzela je kaput i požurila niza stube, idući prema izlazu iz knjižnice.
Izgurala je vrata, užarenog lica.
Kad je izašla vani, stala je i pustila da joj svježa večernja kiša poljubi lice, a zimski vjetar čupa
kosu. Drhtavo udahnuvši, obrisala je rukav preko usta.
Bio je to on. Čovjek kojeg je vidjela pod hipnozom. Čovjek s tetovažom raka, potpuno istom kao
kod Mila Belkina, ali na zapešću. Semjon Zagorski je bio taj koji joj je dao - a možda i njezinoj
sestri - te cipele. Kao poklon.
S ljubičastom mašnom. Zagorski, Belkinov suradnik, također je znao tko je ona.
Bilo mu je dovoljno stalo da joj da darove. Svidjele su joj se njegove oči. Je li te noći bio uz
kolijevku s Belkinom? Drugi mužjak, možda? Ili ako nije, morao je znati što se dogodilo, s
obzirom na njegovo kontinuirano poznanstvo s Belkinom tijekom sljedećih godina - barem do
pljačke droge 1993. godine.
Može li joj on biti otac?
Nema šanse da se sutra odmah ne odveze do Kelvina. Taj muškarac, bio povezan s mafijom ili
ne, bio je dio njezine prošlosti i mogao bi joj biti otac. Morala je pogledati u njegovo lice. U te
plave oči. Čak i da joj ništa ne kaže, možda će je pogled na njega natjerati da se svega prisjeti.
POGLAVLJE 42
“Znam da je kasno i da je subota, ali također sam svjestan da ste čekali...”
Glas koji se čuo preko Angiena telefona bio je glas IDRU tehničarke Kire Tranquade. Angiena
se ruka napela oko njezine ćelije.
"Poklapa se", rekao je Tranquada. "DNK djetetovog stopala identičan je vašem, osim manjih
epigenetskih varijacija koje su u skladu s onima monozigotnog blizanca."
"Nema greške?" rekla je Angie.
“To nije slučajna utakmica, ne. Proveli smo detaljnu analizu koja je išla dalje od prihvaćenih
standardnih trinaest lokusa. Rezultate smo ponovili s drugim uzorkom. Nema greške.”
Angie je prekinula poziv i zagledala se kroz prozor svoje hotelske sobe. Vani je bio mrak. Kroz
svoj odraz na staklu mogla je vidjeti svjetla s jahti u Coal Harboru ispod. Odsjaj kiše svjetlucao
je na krilima mokrih hidroaviona usidrenih na pristaništu. S druge strane, na istoku, svjetla
teretnih brodova i tankera svjetlucala su i vrtjela se s maglicom - posade su unutra bez sumnje
jedva čekale da se štrajk u luci riješi kako bi mogli ući i iskrcati svoj uvoz.
Znala je da će to biti vijest kada Tranquada nazove. No ipak, hladni, čvrsti znanstveni dokazi pali
su poput utega kroz Angiena prsa. Blizanka—koja je nekako završila u Salish moru, vjerojatno
duboko pod vodom, godinama je samo ležala tamo na nekom morskom dnu, raspadala se,
proždirala ju je morska flora, lijevo joj je stopalo konačno otkačeno, a zrak u malom
ROOAirPocketu plutao je do površine gdje su ga plima, vjetar i struje povlačili na putu. . . kako
dugo? Odakle?
Je li patila?
Je li njihova majka patila?
Tko je njima svima bio Semjon Zagorski?
Progutala je i pogledala na sat. Već je nazvala upravitelja u Kelvin Maximum Security

Institution i dogovorila se da sutra posjeti Zagorskog. Bilo je šest sati vožnje u unutrašnjost gdje
se nalazio zatvor. Morala bi rano početi. Nije bila sigurna u koje vrijeme će se uspjeti vratiti.
Mogla bi se voziti natrag kroz noć ako je morala, stići na trajekt u ponedjeljak u cik zore, biti u
uniformi i na MVPD postaji do devet.
Nije se radilo o zanemarivanju Maddocksova upozorenja, rekla je sama sebi. Ovdje se radilo o
gledanju u plave oči čovjeka koji bi joj možda mogao biti otac, koji bi joj mogao pomoći da se
prisjeti. Ništa na ovom svijetu nije moglo spriječiti Angie da to sada učini - njezina je potreba da
zna bila presnažna. Bila je to vatra koja ju je proždirala.
Otvorila je minibar i izvadila malu bocu hladnog bijelog vina.
Natočila je čašu i odnijela piće natrag do prozora. Podignula ju je do svoje zrcalne slike koja se
odražavala u tamnom oknu. Evo ti, Mila, moja druga polovica. Idem te pronaći. Odložit ću te na
počinak na mjesto gdje oboje pripadamo. Naći ću to mjesto.
Pijuckala je vino dok je gledala kako Vancouver postaje sve mračniji. I kako se to dogodilo,
njezin odraz koji ju je gledao postao je očitiji. Stranac. Sestra.
Imala je sestru.
Dođi . . . Comeum dum . . .
Bez obzira na cijenu, bez obzira što je naučila, istina bi bila draža od onoga što sada ima - šutnje.
I duhovi.
Angie je otpila još jedan gutljaj i poskočila kad joj je telefon zazujao u džepu. Izvadila ga je,
pročistila grlo. "Pallorino."
"To je narednik Vedder."
Utihnula je. Njezin šef. Zovete u subotu navečer? Ton njegova glasa nije slutio na dobro. Kao ni
činjenica da je objavio svoj čin. Polako je spustila čašu s vinom na stol ispred prozora.
"Što je, naredniče?" rekla je tiho.
"Ponekad mislim da se želite samouništeti , detektive", začuo se njegov glas. Bio je ljut, očito
ljut. “Bio si na probnoj. Razumijete li što to znači? To znači razdoblje pritvora od kojeg ste
može biti pušten uz uvjet dobrog ponašanja pod nadzorom. Udario sam se za tebe, znaš li to?
Zalagao sam se za tvoj daljnji rad dok su drugi u MVPD-u htjeli da odeš. Sve što ste trebali
učiniti bilo je javiti se tom stolu na razdoblje od dvanaest mjeseci. Nisi izdržao ni jedan dan.
Izložio sam vrat zbog ovoga?"
"Gospodine?"
“Upravo sam dobio poziv iz RCMP-ovog E-odjela. Zamoljeni ste da predate dokaze i odustanete
od petljanja u aktivnoj istrazi. Ali otišli ste i kompromitirali dokaze prije nego što ste ih vratili, i
danas ste ispitali ključnog osumnjičenika, zatvorenika koji sada odbija surađivati u bilo kojem
svojstvu s RCMP-om. I učinili ste to koristeći svoju MVPD značku dok ste bili pod
disciplinskim mjerama.”
Zatvorila je oči, duboko udahnula, izbrojala do tri i polako ispustila zrak iz pluća
u pokušaju da se spriječi u suprotstavljanju nadređenom. Ili od pokušaja da mu objasni svoju

osobnu situaciju. Bila je izvan ovoga. Više nije mogla igrati ovu igru.
“RCMP će poduzeti vlastitu akciju protiv tebe, ali ne ostavljaš mi izbora. Očito ste prekršili
uvjetnu kaznu. Očekujem tvoju značku na svom stolu u ponedjeljak ujutro. Vaš položaj u
MVPD-u je ukinut.”
Prsa su joj se čvrsto stisnula. Progutala je. "Da gospodine."
Angie je prekinula poziv i žestoko opsovala, bacivši telefon na hotelski krevet. Zatim je zgrabila
čašu sa stola i jednim dugim gutljajem popila preostalo vino. Oči su joj zasuzile dok je brisala
usta i ponovno je ugledala svoju zrcalnu sliku na staklu. Lice u ogledalu Lice grešnika. Ponovno
je opsovala i zgrabila svoju torbu.
...
Prekapala je po njoj tražeći šminku.
Pronašla je svoj ruž i olovku za oči na dnu ispod svojih bilježnica.
Odnijela je šminku u kupaonicu, gdje je umila lice i iščetkala kosu. Pažljivo je nanijela olovku za
oči, dobru, gustu i tamnu. Navukla je tamnocrvenu boju usana. Navlaživši usne, otvorila je
gornje gumbe na košulji. Ono što je vidjela u zrcalu moralo je učiniti - bila je to Angie koju je
poznavala. Grešnik. Strpala je novčanik u stražnji džep crnih traperica, navukla čizme na petu,
zgrabila kožni kaput i izašla pred vrata hotelske sobe.
POGLAVLJE 43
Angie je koračala kroz povijesne uličice od cigle i ulice Gastowna, noćnih svjetala i izloga
umrljanih kišom. Vedderove riječi su je opterećivale, vrtjele su joj se poput petlje u glavi.
Sve što ste trebali učiniti bilo je javiti se tom stolu na razdoblje od
dvanaest mjeseci. Nisi izdržao ni jedan dan. . . Očekujem vašu značku na mom
. . . stolu. Vaš položaj u MVPD-u je ukinut. Ponekad . . .
mislim da se želite samouništeti, detektive.
Je li to bilo to? Je li ovo bio kraj svega za što je tako đavolski naporno radila? Je li ju lov na
prošlost ovako zaslijepio? Je li to ono što je dobila jer se borila da definira svoj osjećaj izvan
policije? Više nije imala pojma tko je - nije čak ni uspjela održati to da bude policajac.
Naslijepo je prolazila pokraj beskućnika koji su prosili na uglovima i čučala na vratima,

ispruživši ruke za nekoliko penija. Prodefilirala je parovima ljubavnika svih spolova koji su se
smijali dok su gravitirali prema klubovima ove subotnje večeri u gradu. Prošla je pokraj
siktajućeg parnog sata, pokraj turističkih svjetiljki iz doba plinskih svjetiljki s aureolom magle, u
oštriji, očito neturistički dio grada - ulicu Hastings. Središte Eastsidea. Najstarija četvrt u gradu,
poznata po trgovini drogom na otvorenom i prožeta seksualnim
radnicama, siromaštvom, mentalnim bolestima, beskućnicima, zaraznim bolestima, krimina

Područje ozloglašeno po desetljećima nestalih žena i po lovištu uzgajivača
svinja-serijskih ubojica Roberta Picktona.
Magla je postajala gušća. Smeće se pojavilo u zasjenjenim vratima. Zveket i žamor noćnih
klubova i restorana koji su dolazili iz Gastowna utihnuli su. Postala je svjesna potpetica njezinih
čizama koje su odjekivale po popločenju. Vjetar je jurio uličicama i povlačio rub njezina crnog
kaputa kao da je želi povući
natrag, upozori je da ne ide naprijed. A sada su Maddocksove riječi jurile u ovaj zapušteni i
izgubljeni kutak neimaštine i grijeha.
Moraš prestati, Angie. . . Moraš mi vjerovati u vezi s ovim - ušao si
opasnost . . . Ne govorim samo o tvom poslu. Govorim o tvom životu.
Koračala je brže. Njegove su je riječi progonile još dublje u Downtown
Istočna strana.
Držite glavu dolje i . . . budno pazi. Zaključaj svoja vrata govoreći ti ovo jer
...
Ja sam
briga, dovraga. Želim te u blizini i u svom životu.
...
Jer mislim da ću te zavoljeti. . .
ja
Tjeskoba, klaustrofobija stezale su joj grudi, prepunjavale mozak. i a
Luda vrsta očaja porasla je u njoj - vapaj za olakšanjem. Od ovog sranja
u njezinoj glavi i njezinu srcu —ovi osjećaji koje je imala prema Maddocksu koji
užasnuo ju .
je. Vidjela je to naprijed. Ružičasti neonski znak. RETRO LOUNGE KLUB ZA ODRASLE .
Slovo L je zatreperilo. Posljednje slovo E je umrlo. Trepću crveni trostruki XXXs
divlje preko vrha ulaza u klub. I pored triple-X natpisa
bio je znak za sobe po satu. SLOBODNO RADNO MJESTO.
Izbacivač je stajao, raširenih nogu, na vratima - ćelava glava, crn
kožna jakna sa striženim rubom na ovratniku. Nema postave. Mirna ulica. Mreškanje topline
koja je prolazila kroz nju.
Angie je krenula prema vratima. Izbacivač ju je pustio kimnuvši.
Unutra je malo predvorje bilo obasjano crvenim svjetlom. Recepcija je bila
uvučena u udubljenje s njezine desne strane. Unutra je bilo vruće. Glazba je pulsirala ispod podu
prekrivenom linoleumom i pulsirao gore sa stubišta koje je vodilo
pod zemljom. Na recepciji je stajao natpis, PROVJERA KAPITA. Još
uz deklarirano, SOBE ZA IZNAJMLJIVANJE. Ustajao miris plijesni i starog alkohol i ustajale

cigarete ispunili su joj nosnice. Primijetila je još jedan niz stepenice koje vode iza recepcije,
vjerojatno do soba
gore.
Angie je pritisnula zvonce na pultu.
Žena koja je žvakala žvakaću gumu izašla je iz male prostorije u stražnjem dijelu.
"Da ljubavi?" rekla je žena hrapavim i škripavim glasom a
teški pušač. Koža joj je bila bez sjaja i s velikim borama. Torbe u obliku polumjeseca objesio se
ispod njezinih plavih očiju, a kapke joj je prekrila sjena boje akvamarina. Nosila je zeleni
šljokičasti kombinezon oko 1970., a njezina pretjerano dotjerana, crveno obojena kosa nicala je u
kovrčavoj aureoli oko njezinih izlizanih crta lica.
Angie je trepnula prema ženi, a njezin se svijet iznenada nakrenuo.

"Želiš sobu?" upita žena dok je grebala po ruci okrhnutim noktima namazanim karminom.
Basovi glazbe iz kluba odjekivali su ispod Angienih čizama, puni obećanja.
"Ne. Hvala. Samo želim provjeriti svoj kaput.” Skinula je kaput s ramenima i preko pulta ga
pružila "konsijeržu". Prstenje je svjetlucalo na ženinim prstima dok je zgrabila Angien dugi
kožni odjevni predmet. Ponudila je Angie kartu s brojem zauzvrat. Angie je stavila kartu u džep,
pitajući se hoće li ikada više vidjeti svoj kaput. Okrenula se da ode, a zatim je oklijevala.
"Koliko su sobe?"
Žena je nagnula glavu, procjenjujući Angie. Polako se nacerila. Zlatni sjekutić svjetlucao joj je
ispod gornje usne. “Za tebe, devetnaest dolara za dva sata. Želiš jedan?"
"Ah . . . Prvo ću pogledati dolje. Hvala." Krenula je prema
lupanje stubišta. Toplina je dopirala do bunara sa zvukom.
Dok je Angie silazila u pulsirajuću, zadimljenu mijazmu podrumskog kluba, nešto ju je natjeralo
da stane. Osvrnula se preko ramena. Vratar joj se ponovno nasmiješio, a zatim je polako ženin
osmijeh izblijedio dok je držala Angien pogled. Sliježući ramenima od čudnog osjećaja da joj je
upravo pružen pogled na buduću verziju sebe kroz neko užasno iskrivljeno zrcalo u zabavištu,
Angie se okrenula i nastavila niza stube. Ali osjećaj nemira pratio ju je ispod zemlje.
Angie se zaustavila na dnu. Područje je bilo slabo osvijetljeno maglovitim crvenim sjajem.
Glazba je bila iz osamdesetih. Barski pult s plišanim stolcima protezao se cijelom dužinom
stražnjeg zida. U prostoru ispred bara, manji stolovi i separei okrenuti su prema pozornici koja je
bila osvijetljena odozdo, a boje su se valovite i mijenjale po površini. Na pozornici su dvije žene
u toplesu koje su nosile samo G-žice i štikle s platformom od perspeksa vrtjele i njihale se s
kromiranih stupova dok je svjetlo pulsiralo ispod njih. Oko dva tuceta posjetitelja, više
muškaraca nego žena, pili su piće dok su naizmjence razgovarali i promatrali plesače.
Angie se osjećala kao da se vratila u prošlost u neki otrcani striptiz klub u Las Vegasu. Krenula
je prema šanku u stražnjem dijelu, skliznula na slobodni stolac i naručila
votku tonik. Momak iz bara se nasmiješio, ali ona ga je ignorirala. Okrenuvši se na stolcu,
pijuckala je piće, nekoliko trenutaka promatrajući plesače, pitajući se kako su dospjeli ovamo -
tko su oni. Pomaknula ju je
obratiti pažnju na ocjenjivanje očito samaca i mužjaka koji love u objektu.
"Piće?" rekao je duboki glas kraj njezina uha. Skočila je i zavrtjela glavom - nije ga čak ni
vidjela ni čula kako se približava. Bila je izvan svoje igre.
Vlasnik glasa se nasmiješio. Oči svijetle boje lješnjaka. Dobra frizura. Tijelo u teretani. Mali
zlatni križ ugniježđen u dlake na prsima između V netaknute bijele majice za golf. Možda rane
četrdesete, pretpostavila je. Pozornost joj je nakratko skrenula na njegovu ruku položenu na šank,
malo preblizu nje. Nešto blijeđa udubina označavala je njegov prstenjak. Također je bilo bez
dlaka. Dugotrajno nošenje s bendom. Njezin je pogled tiktakao do njegova lica.
"Naravno. Vodka tonik.”
Mahnuo je barmenu i pokazao još jednu za Angie i jednu za sebe. Gutnula je svoje piće i podigla
drugo, a lijepo zujanje počelo je podizati oštricu njezina mozga i opuštati tijelo.
"Ja sam Andy", rekao je.
"Siguran sam da jesi." Uputila mu je zavodljiv osmijeh.
Oklijevao je. neizvjesno. Zatim se nasmijao. Bio je to lijep smijeh, lijep pogled. To ju je grijalo.
"Pretpostavljam da čekate na red Dolazite li ovamo često ?" On je rekao.
“Nadao sam se nečem malo originalnijem od oženjenog oca iz predgrađa.” Njegov je osmijeh
izblijedio. Kroz oči mu je proletio mračni pogled. I pitala se, je li
se sve svelo na ovo - na sranje-smrt-nas-rastavlja-od-bolesti-i-zdravlja? Susrela se s dovoljno

“Andysa” i “Antoniosa” u svom životu da bi znala farsu tog obećanja i uzaludnost misli o
sretnim zauvijek. Nema sumnje da je "Andy" ovdje stao ispred svećenika ili vjenčanog
povjerenika i dao isti zavjet. Možda je u to vrijeme i povjerovao. Sada je bio ovdje. Je li bilo
važno - malo seksa sa strane? Anonimno. Nervozan. Uzbudljiv. Rizik. Odmor od svakodnevnice.
Bi li ga to opustilo? Učiniti ga boljim tatom i ljubavnikom kod kuće? Budite ljubazni s njim jer
je imao tajnu? Ili bi ga to samo uzbuđivalo - hranilo ga samo dok ne počne tražiti još jedan fiks?
Možda ga kod kuće nije dobio, jadni dječak. Supruga je možda previše zauzeta hranjenjem djece,
ostavljajući ih u vrtiću, muči se uložiti cjelodnevni posao i svake noći pada u krevet iscrpljena.
Ili je supruga sretno ševila vlastitog ljubavnika u zgradi teniskog kluba ili se bavila nekim
maloljetnim pastuvom iz svoje učionice u kojoj je
predavao u nekoj srednjoj školi. Ili se možda spetljala s prvom ljubavi koju je ponovno zapalila
iznenađenjem I-found-you! Facebook veza koja ju je podsjetila kakav je bio osjećaj imati
sedamnaest godina i biti u požudi te imati svijet pod nogama.
Te su misli ublažile njezino lijepo piće, pa je otpila još jedan duboki gutljaj pića i okrenula se
promatrati striptizete. I muškarci koji ih gledaju.
Želim normalan odnos kad se stvari slegnu. Želim da vidimo da te počinjem voljeti. . .
ako ovo može . . . Stalo mi je, dovraga. želim te
funkcionirati u mom životu.
Lice Jamesa Maddocksa zatreperilo joj je u mislima. Te duboke plave oči. Toplina njegova
dodira. Snaga u njegovim pokretima. Što bi joj mogao učiniti u krevetu.
Nije li se odigravala ista bezvremena farsa?
Već je pokušao igrati igru. Biti dobar tata. Muž.
I nije uspio. Možda bi i on poput Andyja ovdje otišao u klubove da se malo zabavi nakon što je
Sabrina stupila s onim svojim računovođom, vrag ga je znao. Što je bilo biti čovjek, voljeti? Biti
dodirnut, posvetiti se, pariti se. Moglo je i njegovati i povrijediti. Mogla bi stvoriti život, a mogla
bi i ubiti.
Bacila je pogled na Andyja. Pozorno ju je promatrao. Zamišljala ga je golog. Gore na krevetu.

Dva sata. S manžetama. Popravi je. Odlazi kući ženi. Ona ide . . . natrag u njezin hotel. Nema
posla.
Povukla je svoje piće, tresnula čašu o pult i mahnula barmenu, lagano suznih očiju. Kad je
barmen pogledao prema njoj, ubola je prst u praznu čašu. Kimnuo je i posegnuo za bocom.
"Snažno udaraš večeras?" rekao je Andy, još uvijek je pozorno promatrajući. Dodirnuo joj je
ruku, prelazeći prstom po njoj. Zjenice su mu potamnjele dok ju je gledao. "Što onda dovodi
ženu poput tebe večeras?" On je rekao.
"Seks." Trepnuo je. "Vas?"
“Ja ah . . . Da. Ispusti malo paru.”
Sukob je ratovao u njoj. Treba li to učiniti? Opet pokupiti nekoga?
Raznijeti joj mozak i umrtviti tijelo i emocije vrućim snošajem?

Ili bi trebala povući crtu upravo ovdje, upravo sada, ustati i otići, otići kući na otok, odbaciti
zidove i dopustiti sebi da voli Maddocsa . . .

i pripremiti se za bol koji bi joj mogao prouzročiti? Treba li se vrtoglavo strmoglaviti u taj ponor,
samo da vidi može li preživjeti?
"Dakle, Andy", rekla je, posegnuvši za trećom čašom votke tonika, govoreći sada sporije dok su
joj se rubovi oko jezika zamućivali. "Radi li vam?" Pijuckala je, promatrajući ga.
"Što misliš?"
Glazba se promijenila. Svježe djevojke na sceni.
"Ti dođi ovdje. Povali se s nekom anonimnom kučkom, idi kući—pomaže ti biti, . . .
kao, što? Dobar tata, muž? Do sljedećeg popravka?"
Njegovo se čelo nakrivilo. “Malo si čudan.”
"Tako kažu." Otpila je još jedan gutljaj. Učini to. Napijte se slijepo.
Zajebi ovog tipa do besmisla. Učini to da povrijediš Maddocksa, da ubiješ ovu stvar između nas
koja se petlja s mojom glavom, srcem i umom. . . baš kao što sam oštetio svaku drugu vezu koju
sam pokušao. Angie Pallorino —crni palac vezama.
Podigla je svoju čašu i zveckala Andyjevom.
Želim podijeliti proljeće, ljeto s tobom, Angie, izvadi te kajake.
Izađi na vodu —radi na starom brodu, roštiljaj na palubi, neka ti i Ginny budu sa mnom. Želim
provesti jesen i sljedeću zimu s tobom, dovraga. Želim normalan odnos kad se stvari slegnu.
Želim da vidimo može li ovo uspjeti.
Utišala je čašu na pola puta do usta. I pogodilo je, u pijanoj, zasljepljujućoj jasnoći kad je
uhvatila svoju sliku u zrcalu iza šanka - pomalo šokirana onim što je vidjela - htjela je pokušati.
Htjela je biti bolja od onog pijanog bivšeg policajca koji joj je uzvraćao iz otrcanog barskog
zrcala. Bolje od zbroja njezine prošlosti, njezina djetinjstva. Htjela se vratiti u prošlost. Tom
šumarku u njeno sjećanje. Da pronađe odgovore, i njezina blizanka. I obrisati prašinu i pokušati
ispočetka. Od koje god početne točke bilo.
Da, James Maddocks. Želim pokušati. Želim pokušati biti normalan. Oči su joj gorjele.
Završit ću ovu pretragu i onda otići kući i pokušati.
Ako je umrla u pokušaju da se vrati svojoj prošlosti, to je bila njezina sudbina. Morala je gledati
smrti u lice kako bi se ponovno rodila, koliko god to pijano filozofski izgledalo. Ako je tamo
vani postojala prijetnja njezinu životu - javite se. Neće se petljati u tuđe pješčanike
istraga —samo je namjeravala pogledati u oči Semjona Zagorskog. I pitajte. Naglo je ustala, a
zatim se učvrstila rukom na pultu.
Andy je stao na noge pokraj nje.
Odmahnula je glavom, ne gledajući ga. "Idi kući", rekla je nespretno odmahnuvši rukom. Kad
bolje razmisli, podigla je pogled prema njemu zamagljenih očiju. “Nije vrijedno toga, Andy, pa
nije vrijedno toga. Vjeruj mi." Odgurnula se od pulta i pokušala držati ravnu liniju dok se kretala
oko pozornice za striptizete, ciljajući prema stepenicama koje bi vodile natrag iznad zemlje.
POGLAVLJE 44
NEDJELJA, 7. SIJEČNJA
Bila je nedjelja ujutro i Kjel Holgersen je imao slobodan dan. Pritisak je popuštao s većim
dijelom kutije s barkodom Amande Rose koja se s Maddocksom preselila u Surrey. Da je Kjel
imao život ili polupristojan stan ili neki hobi ili tako nešto, možda bi ostao kod kuće. Ali nije.
Ostati sam kod kuće bez slijepog umora i strmoglavljenja u krevet ili bez nečega što bi u
potpunosti okupiralo njegov mozak bilo je opasno - već je bio na tom putu. Tada su sjene
ispuzale iz ormara njegova uma.
Tada su ti demoni počeli plesati i mamiti zamamno mračnim obećanjima. Dakle, bio je ovdje, u
11:00 ujutro, gladan nedjeljnog bruncha Flying Pig Bar and Grill-a - jeftinog prženja s puno
ugljikohidrata i masnoće prepunog kobasica, javorovog sirupa, slanine i jaja s hrpa pahuljica
veličine drvosječe sa strane. I popij kavu koliko god možeš.
Progurao je stara drvena vrata puba i upijao miris slanine koja cvrči i svježe skuhanog kofeina te
poznato zujanje policijskog bara.
"Kući od kuće, Jack-O, stari dečko", rekao je dok je odlazio do bara da naruči. Jack-O nije
pomaknuo torbicu za nošenje djeteta u koju ga je Kjel gurnuo. Vrećica je topla visjela na
Kjelovom šupljem želucu, dopola zatvorena u njegovu bomber jaknu. Pas je dobro znao kad ga
je vidio - vjerojatno je zaključio da bi ga mogli izbaciti ako se pomakne.
Osjećaj kucajućeg srca starog psa - njegovo toplo tronožno tijelo stisnuto uza se i od povjerenja -
poslalo je čudan udarac kroz Kjela. Promeškoljio
je stvari s kojima se stvarno nije mogao nositi jer ga je mogao samo nagnuti
natrag preko ruba, i ovaj put nije imao pojma hoće li opet strugati natrag na to beskrajno brdo.
"Hej, Colme," pozvao je McGregora. Krupni riđokosi Škot s bradom došao je do Kjelova kraja
šanka, s pregačom du jour razapetom oko torza koji je bio privezan, svaki dan drugačija.
Njegovo sranje. Danas je rečeno, BRUNCH = IZGOVOR ZA DNEVNO PIĆE.
"Što ćete, detektive?"
“Mašup broj jedan puta dva. Jedan zapakiran za ponijeti.”
McGregor je obrisao ruke o bijeli ručnik, oglasio naredbu u svom sustavu. "Imaš li danas malu
rupu u trbuhu?" Podigao je pogled i malo pogledao. "Što to imaš unutra?" Nagnuo je svoju
bradatu bradu prema nosiljci.
"To je tko dobiva mashup broj dva."
"Dijete?"
Kjel se nagnuo u stranu kako bi McGregor mogao zaviriti u nosač.
"Izgleda li ti kao dijete?"
McGregor se namrštio, a zatim se nasmijao. "To je Maddocksov gonič", izjavio je svojim jakim
gromoglasnim škotskim naglaskom.
"Šef mi je dao da čuvam djecu."
Vlasnik puba podigao je gustu slamnatu crvenu obrvu. “Onda ti vjeruje?
Sjediti tako u maloj torbici.”
“Svatko mora nekome vjerovati.”
Kjel se okrenuo kako bi promotrio scenu i pronašao stol dok je McGregor urlao svoju naredbu
kroz otvor u kuhinji. Ponovno je ugledao neobičan par - Lea i Grablowskog. Smješteni u
osamljenom separeu u stražnjem dijelu puba, skupljeni nad šalicama za kavu i djelomično
pojedenim tanjurima s hranom ispred njih. Zlokobna senzacija razvila se u Kjelu. Imalo je okus
nepovjerenja, sumnje. Znatiželja. Pomislio je na članak koji mu je Leo pokazao o Pallorinu kao
onom djetetu iz kolijevke anđela.
Odšetao je do separea.
Dok se približavao, Grablowski je telefonirao na mobitel. Leo je promatrao, naginjući se naprijed

sa zanimanjem.
"Jo", rekao je Kjel. “Što ima, dečki? Možemo li vam se pridružiti?”
Grablowski je podignuo glavu. Njegovo je čelo spustilo i oštro je pogledao Lea kao da želi reći,
Makni ovog jebača. Leo je otvorio usta, ali prije nego što je uspio prosvjedovati, Kjel je skliznuo
sebe i Jack-O-a na podstavljeno sjedalo u separeu pokraj hrskavog starog detektiva.
"Što je to dovraga?" rekao je Leo, pogledavši na torbicu za bebu.
Kjel mu se nasmiješio. “Znaš li kako je vani hladno? Flippin' zima.
Stari tronožni čovječuljak ovdje ne voli hladnoću. Nije tako brzo šepati na povodcu za pse. Pa
sam mu nabavio torbu za nošenje.”
“ Torbica za bebu ? Zezaš me?"
“Ergonomska torbica za bebe. Kupljen u Planinskoj opremi. skupo
Gore-Tex sranje. Bravo za mame i sve ostalo. I za držanje bebe.”
“To je pas, Holgersen. Ne koristiš čak ni proklete rupe za noge i ruke.”
Kjel je nakrivio bradu prema Grablowskom, koji se okrenuo na sjedalu u pokušaju da isključi
Holgersena iz razgovora koji je pokušavao voditi na mobitelu.
»On je na telefonu. Smeta li ti?" rekao je Leo.
"Može otići razgovarati negdje drugdje..." Kjel je stao u pola rečenice da posluša. “Samo ti
dajem posljednju priliku,” govorio je Grablowski, leđima okrenut Kjelu i Leu,
“da se uključiš u posao. . . Da. Da, znam da je to vaša životna priča, detektive, ali bit će vani.
Ako ne preko mene, onda preko nekog drugog. Na ovaj način imate kontrolu —”
“Odjebi, Grablowski.”
Čuo je njezin glas, glasno i jasno, kako viče na psihijatra. "Pallorino?" rekao je tiho Leu. Leo je
slegnuo ramenima. Ali gad je imao mali sjaj u očima.
"Čuo sam pucnjavu kad sam se jutros prijavio na stanici,"
rekao je Kjel. "Čujem da je vani na guzici."
Leo je frknuo. “'Jebeno vrijeme. To je Grablowskom dalo poticaj koji mu je trebao. Sada se ne
mora brinuti da ga MVPD neće zaposliti jer neće razotkriti policajca. Ona je osramoćena bivša
policajka.”
" Imate li neke veze s njezinim oduzimanjem sjekire?"
"Ja želim."
"Pa što je bilo?"

"Nema pojma."
Kjel je mirno promatrao Lea. "I ti imaš pojma."
"Ozbiljan. Ja ne."
Grablowski je u svoj telefon prigušenim glasom rekao: “Dobro. Imate vremena do večeras do
ponoći da se ukrcate. Službena ponuda knjiga stigla je u petak. ja
jučer sam se sastao sa svojim agentom. Potpisujemo u ponedjeljak, s vama ili bez vas. Dobio
sam i ponudu na čekanju od DayLine TV-a. Rade tu seriju hladnih slučajeva. Zanima ih podcast
plus redovite vijesti na televiziji, intervjui dok se istraga odvija. Moj publicist će u ponedjeljak
stići u medije s vijestima o mojoj knjizi.”
Kjel je čuo Pallorinov odgovor preko telefona. “Razbij moju priču i slomit ću ti kičmu, seronjo.”
Kjel se nasmiješio. Imala je hrabrost, ta djevojka.
Grablowski je prekinuo poziv. Okrenuo se na sjedalu. Lice mu je izgledalo vruće. Skinuo je

svoje okrugle naočale, ulaštio ih ubrusom i vratio na vrh svog kljunastog nosa. Konobarica je
stigla s Kjelovom kavom.
"Oh, pogledaj to", gugutala je poslužiteljica dok je posegnula za nosiljkom za bebu da pomazi
Jack-O-jevu glavu, koja je sada virila. Jack Russell križ povukao je usne i zarežao. Konobarica je
povukla ruku.
Kjel je slegnuo ramenima, ali doduše osjećao se pomalo samozadovoljno zbog psećeg
obrambenog stava. "Star. Što mogu reći?”
“Pa, očito mu se sviđaš .”
"Da." On joj se toplo nasmiješi. Uzvratila mu je osmijeh. Zapalilo ju je
lijepe oči i stavila ružičasto u obraze. "Odmah se vraćam s narudžbom."
"Gig mi nekako odgovara, eh", rekao je Leu dok je gledao kako konobarica odlazi. "Da. Pravo.
Pretvara vas u pravi magnet za bebe.”
Kjel je posegnuo za šećerom i izlio nezdravi mlaz u svoju vruću šalicu. Zgrabio je žlicu i
promiješao.
“Šteta što si u celibatu. Što je uopće s tim?”
Kjel je ignorirao Lea i rekao Grablowskom: "Znači, uživaš u kupovini knjige o Pallorinovoj
priči, povrh novca?" Otpio je gutljaj iz svoje šalice.
"Tako je."
Kjel je utihnuo, sa šalicom na sredini između usta i stola. “Još uvijek si opečen činjenicom da te
je koštala ugovora za knjigu Spencera Addamsa. Je li to to?"
Grablowski je gurnuo telefon u džep na prsima. “Zadovoljstvo na stranu, ovo je još bolji dogovor
od prvog. Bilo bi joj dobro savjetovati da se popne na brod.”
“To je njezina jebena priča.”
»I izmaknut će njezinoj kontroli. Ovako ima mjeru
unosa, usmjeravanje sadržaja.”
"I ona će raditi s tobom. Whoo— bonus."
Grablowski je spojio svoj pogled s Kjelovim. “A vi, detektive? Što želiš ?" “Dobro društvo za
užinu.” Dobacio je Grablowskom divlji osmijeh.
Njegova hrana je stigla - jedan obrok zapakiran za ponijeti, drugi na velikom tanjuru s prilogom
od pahuljica. Kjel je posegnuo za sirupom i zalio ih velikom količinom javorovog nektara.
"Svježe točeno s onih stabala u Quebecu, siguran sam", rekao je, podižući bocu prije nego što ju
je spustio na stol. Podigao je nož i vilicu i ugledao crnu šarpijevu crtu na poklopcu kutije za van.
MAJSTORE JACK. "Hej, pa pogledaj to, Jack-O dečko." Uperio je nož u otisak i rekao:
“Gospodaru Jack. Sviđa mi se to.”
Pas nije ni promolio glavu iz nosiljke. Kjel se ušuškao.
"To je kombinacija za psa?" rekao je Leo.
"Da."
"Psi trebaju pseću hranu", promrmlja Leo.
"Da, ti bi znao, zar ne, Leo?" Trznuo je bradom prema Grablowskom dok je žvakao. "Gdje je
ona - Pallorino?"
On je slegnuo ramenima. “U autu. Vozi se negdje.” "Što se dogodilo s njezinim poslom i

Vedderom?" Grablowski je uzeo svoju šalicu. "Još ne znam."
“Sve će to biti jebeno dobra priča kad ovo prvo pukne
Ponedjeljak ujutro, zar ne?" rekao je Holgersen oko svojih usta.
"Pravo."
Kjel je proučavao psihijatrovo lice dok je gutao, a zatim mu je u usta prinio još jednu vilicu
sirupom natopljene kobasice i jaja. Žvakao je, misleći da Pallorino čeka teška vožnja. MVPD
nije namjeravao stati u njezinu obranu kada je ova priča došla u javnost.
Posegnuo je za svojom šalicom, isprao hranu vrućim gutljajem. Društvo na ovom štandu
ostavljalo mu je jako loš okus u ustima. Dok je rezao pahuljicu, mobitel mu je zazvonio. Odložio
je vilicu, obrisao usta ubrusom i odgovorio na njegov poziv.
"Holgersen."
Zašutio je na vijestima s druge strane veze. Bacio je pogled na Lea koji ga je promatrao.
"Da. Na putu sam”, rekao je Holgersen. Ubio je poziv.
"Što je to bilo?"
"Ruski prevoditelj, onaj koji je pomogao uzeti izjavu od mrtve cure s barkodom - upravo su
izvukli njezin mali plavi Yaris iz Duck Lakea s autoceste za Sooke."
POGLAVLJE 45
Angie je opsovala dok je prekidala poziv Grablowskog. Stisnuvši ruke na upravljaču, pojačala je
pritisak na gas dok se prazna vrpca autoceste počela penjati i vijugati kroz glatka, zaobljena brda
tamnosmeđih zimskih travnjaka. Krenula je prema Kelvin Maximum Security Institution. Bacila
je pogled na sat na kontrolnoj ploči - dobro se time usmjeravajući.
Njezin bijes na Grablowskog samo ju je potaknuo naprijed brže.
Surađivati? Šupak.
Ovo je bila njezina priča, tisuću posto. Ona ga je posjedovala; namjeravala je završiti.
Unatoč tome, Grablowskijev ultimatum odredio je otkucavanje sata hitnosti, jer nakon što su se
pojavile vijesti o tome da je ona misteriozno dijete iz kolijevke i brat ili sestra plutajućeg stopala,
plus osramoćeni i likvidirani policajac koji je pretjerano ubio Spencera Addamsa i za dlaku
izmakao procesuiranju, ruke bi joj bile vezane. Morala je pogledati Zagorskoga u oči prije nego
što se Pietrikowski ili bilo tko drugi pridruži tim točkicama.
Angie je stisnula gas dok je pretjecala poluteško vozilo uz prijevoj.
Kako se visina povećavala, snijeg je pobijelio krajolik. Sada je s obje strane, dokle god joj je
pogled sezao, brutalno posječena šuma bila zalijepljena čistoćom snijega. Prešla je greben, a
vjetar je iznenada udario u njezino vozilo. Gore ispred putokaz je pokazivao visinu - stigla je do
vrha prijevoja. Zaobišavši zavoj, ugledala je dolinu koja se pružala ispod. Fini suhi snijeg
otpuhao je krajolik i kovitlao se u nanosima preko ceste. Angie je posegnula za svojom bocom
vode i otpila veliki gutljaj, pogleda uprtog u cestu. Osjećala se odvratno, mamurno, ali
nevjerojatno svjesna kamo se sada uputila. Donijela je odluku.
Kad se počela polako spuštati kroz beskrajna brda bez ikakvih znakova života osim niza
nadolazećih automobila i neobičnog rančerevog kamiona,
ponovno joj je zazvonio telefon. Pritisnula je gumb na svojoj ploči povezujući poziv putem
hands- free.
"Pallorino", odbrusila je.
“Jacob Anders je. Imamo novosti.”
Puls joj je ubrzao. "Da?"
“Uspjeli smo dobiti dva nuklearna DNK profila iz dva različita uzorka sjemena - stari
laboratorijski uzorci bili su dovoljno dobro pakirani i očuvani. Također smo dobili profil iz
dokaza krvi na medvjediću i haljini. DNK krvi se jedinstveno podudara s uzorkom koji ste dali
ovdje u laboratoriju. Bila si u toj kolijevci, Angie.”
Progutala je slinu dok je skrenula u ukosnicu. Gume su joj lagano klizale po crnom ledu.
Ispravila se, usporila. "Je li moguće da je krv i moje blizanke?"
"Da. moguće. Složenije testiranje bi to moglo utvrditi, ako bude potrebno.” "A dokazi o kosi?"
“Nedovoljno DNK za rutinsko STR tipiziranje, ali smo dobili mitohondrijske DNK profile i za
dugu tamnosmeđu kosu i za kratku pepeljasto plavu kosu. Laboratorijska izvješća iz '86
pokazuju da su dlake u to vrijeme ispitivane mikroskopom, ali od devedesetih je omogućena
analiza mtDNA na uzorcima dlaka koji povijesno nisu bili zadovoljavajući za STR profiliranje.
Međutim,” upozorio je, “mitohondrijska DNK nije jedinstveni identifikator na način na koji je
nuklearna DNK – nasljeđuje se s majke. Svi ženini potomci, njezina braća i sestre, njezina majka
i ostali rođaci po majci imat će isti mtDNA profil. Međutim, može isključiti vezu s majkom ako
ne postoji podudarnost mitohondrija.”
Angie je oklijevala. “Da li . . . moj profil pokazuje podudaranje mtDNK s tamnom kosom?"
"To radi."
Želudac joj se stisnuo. Kao i njezine ruke na volanu. "Dakle, duga tamna kosa je mogla biti moja
majka?"
“Nije isključeno.”
Osjećaji su joj gorjeli u očima i nosu, njezini osjećaji tako blizu površine. Nije navikla na ovo.
Pročistivši grlo, skupivši samokontrolu, rekla je: "Što je s balističkim izvješćem?"
“Dva metka pronađena na mjestu događaja bila su kalibra .45. Puška pokazuje da su oba pucana
iz istog pištolja. Provjerili smo rezultate kroz naš
vlastitu rastuću bazu podataka, ali nema pogodaka.”
"Možete li proslijediti DNK profile i balističko izvješće na osobnu adresu e- pošte koju sam vam
dao?"
"Pritiskamo POŠALJI dok govorimo, datoteke su priložene."
“Hvala ti, Jacobe.” Malo se pokolebala prije nego što je postavila sljedeće pitanje. "Ona
podvodna studija koju imate na monitoru u svom uredu —imate li ikakvih podataka o tome
koliko bi stopalo bez zgloba i plutače moglo plutati u Salish moru?"
"Ta je noga mogla doći od bilo kuda, Angie", tiho je rekao.
Ljubazno, shvatila je. “Te struje u tjesnacu Georgia vrlo su promjenjive i napajaju se iz rijeka
posvuda, od Aljaske do Washingtona, s labirintom otoka i uvala između. Teoretski je čak mogao
plutati preko Pacifika s Dalekog istoka.” Zastao je. "U redu, izgleda da je e-pošta prošla - sva bi
trebala biti u vašoj pristigloj pošti."
"Hvala još jednom." Prekinula je poziv, vidjela izvlačenje ispred sebe i usporila. Skrenuvši s
autoceste, Angie se zaustavila. Provjeravala je svoju e-poštu putem telefona dok je jak vjetar
udarao po njenom Nissanu. Čim je vidjela da su Andersovi e-mailovi stigli, proslijedila ih je
Stacey Warrington addyju u postaji MVPD-a. Zatim je nazvala Warringtonov radni broj i
ostavila poruku.
“Stace, nedjelja je - znam da nisi ondje - ali sam ti na e-mail proslijedio neke DNK profile i
balističke slike. Bilo koja šansa . . .” To ju je odmah pogodilo, kao onaj ledeni vjetar koji je
udario u njezin Nissan . . .
Dobio sam otkaz. Nisam više policajac. Ne radim na MVPD slučaju. Moja
značka i dozvola su nevažeći. Stacey to ne može učiniti za mene.
“Da ih možeš provući kroz sustav umjesto mene? Ako postoji, bit ću ti
bilo kakav problem, molim vas, javite mi. ja . . . dužnik, Stace.”
Spustila je slušalicu i otpuhnula zrak. Nova igra. Nova pravila. Ovo će biti
...
njezin novi život. Kako će ga poslije napuniti, nije znala. Sve što je sada mogla učiniti bilo je ići
naprijed korak po korak. Sagnula se i ponovno uključila brzine. Provjerivši svoj retrovizor,
vratila se na autocestu. Ovog prohladnog zimskog nedjeljnog jutra ovaj dio ceste odjednom je
postao usamljen. Ništa osim snježnih pašnjaka, šume. Čak ni krava na vidiku. Dok se spuštala
niz prijevoj, snijeg je izblijedio u smeđi travnjak. Zemlja kauboja i stoke. Živci i adrenalin
zašuštali su joj pod kožom kad je ugledala grad u pograničnom stilu smješten uz
vijugava kralježnica rijeke. Iza tog grada ležalo je Kelvin Max Security, sivo i prostrto poput
ožiljka po zemlji.
Angie je skrenula s rampe.

POGLAVLJE 46
Angie je potpisala obrazac za registraciju posjetitelja. Vratila ju je djelatniku popravne službe,

koji je zatim provjerio njezinu policijsku iskaznicu i dao joj službenu iskaznicu za posjetitelje
koju je prikvačila na svoju košulju. Ostavila je telefon u autu. Oružje nije bilo problem jer ga nije
nosila. Nakon što je prošla kroz detektor metala
i ION skener za drogu, službenica ju je otpratila do prostora za posjete zatvorenicima.
"Koliko je dugo Semyon Zagorsky sada u krilu opće populacije?" Angie je upitala svoju pratnju
popravne službe dok su prolazili kroz drugi set elektroničkih sigurnosnih vrata. Zatvorili su se za
njom uz zveket.
Ključevi su zveckali na boku njezine pratnje dok su hodali hodnikom, a fluorescentna su svjetla
lagano treperila iznad njih.
"Četiri godine", rekao je policajac. “On je uzoran zatvorenik. Podučava stolariju i šivanje. Oni
sami izrađuju svoje uniforme, plus traperice i donje rublje za tvrtke koje ugovore rad sa
zatvorom.” Otvorila je još jedna elektronička vrata u područje za posjete općoj populaciji. Bila je
uređena poput kafeterije, s okruglim stolovima obojanim primarno plavom bojom i pričvršćenim
za pod. Na stolove su bila pričvršćena okrugla sjedala - neki stolovi s dva sjedala, drugi s četiri.
Šačica
zatvorenika zauzela je različite stolove sa svojim posjetiteljima. Osoblje osiguranja promatralo je

iza zrcala u sobi za promatranje.
“To je on tamo.” Policajac je pokazao na usamljenog muškarca koji je sjedio leđima okrenut
vratima. Nosio je trenirku i široke hlače. Široka leđa. Debeli vrat. Ćelav.
Adrenalin je prštao kroz Angie. "Hvala vam", rekla je.
Policajac je otišao, a za njom su se zatvorila elektronička sigurnosna vrata. Kad je Angie prišla
usamljenom mužjaku, pomaknula je raspuštenu kosu tako
da joj je visjela preko ramena, zaklanjajući njezinu iskaznicu za posjetitelje. Ona

zaustavio iza njega.
"Semjon Zagorski?" rekla je.
Okrenuo se, podigao pogled. Svijetloplave oči susrele su se s njezinima. Munja
prepoznavanja udarila ju je dok je šok trzao kroz Zagorskog poput elektrike
Trenutno.
To je on. Definitivno on. Čovjek koji mi je dao cipele u kutiji s velikom ljubičastom mašnom.
Glas joj je zazvučao u glavi dok ga je gledala u oči. Duboko, zvučno, izdiže se iz njezine
zakopane prošlosti kao da su se željezna vrata koja zaključavaju njezine tajne iz djetinjstva u
podzemnom podrumu upravo otvorila uz škripu. Za moju Milu i odgovarajući par za Roksanu.
I znala je. Angie je znala da Semyon Zagorsky također viđa duha iz svoje davne prošlosti. Kao
što je imao Milo Belkin.
Njegove su oči ostale laserski uprte u njezine dok se polako kretala oko stola i sjedala sučelice
njemu. Angie je sjedila u tišini, upijajući njegovo lice dok su komadići sjećanja poput sićušnih
šarenih perli pucali i trzali duž dugo uspavanih živčanih putova, tvoreći veće slike, mirise,
zvukove. Šumarica u šumi. Bobičasto voće puno je zrelih, sočnih kupina.
Njihov okus - slatko-kisela eksplozija u njezinim ustima. Zvuk smijeha djevojčice tjera ptice da
se razbježe po drveću. Jelen ih nijemo promatra dok beru bobice i male žute cvjetove. Odbljesci
svjetlucavog oceana kroz drveće. Mračna soba s rešetkama na visokom prozoru.
Žena bez lica duge tamne valovite kose koja je mirisala na travu i jabuke. Majka. Zvuk njezina
plača. Angie je progutala dok joj je srce zapinjalo, a zatim ubrzalo. Izvana se borila za
hladnokrvnost, za pribranost, dok je upijala crte Zagorskog.
Njegovo je boksačko lice sa slomljenim nosom boksača i čelom borca koje je štitilo oči usađene
u duboke duplje. A te plave oči iz njezine prošlosti bile su još uvijek svijetle i oštre kao u njezinu
sjećanju, unatoč tome što je prošlo više od trideset godina. Angie je spustila pogled na njegove
ruke.
Proleti kroz nju još jedan trzaj sjećanja - njegove ruke držeći kutiju prema njoj. Oblik njegovih
prstiju urezao joj se u um.
"Možeš li okrenuti lijevu ruku?" rekla je glasom koji je došao
bila hrapava i nije se doimala svojom.
Okrenuo je ruku. Plavi rak je bio tamo, na unutarnjoj strani njegova zapešća. Ponovno je podigla
pogled na njegovo lice.
"Roksana?" šapnuo je.

Suze su je zapekle u očima, izvor emocija tako oštar i iznenadan da ju je uplašio. Osjećaji koji su
se u njoj uskomešali bili su sukobljeni klupko ljubavi, straha i zbunjenosti. Gorak okus izdaje.
Pružio je ruku malo naprijed preko plave površine stola kao da je želi dotaknuti, da vidi je li
prava u tijelu, ali oči su mu tiktakale prema zrcalnom staklu sobe za promatranje, pa ga je
povukao.
"Izgledam li ja kao ona?" rekla je. Treba znati. Očajan. “Izgledam li kao moj . . . majka?" Jedva
je mogla izgovoriti riječ. Bojao se da je sve to bio san, da je došla tako daleko, da se približava
tako, i da će se sada razbiti poput nježne staklene kugle u puke krhotine sjećanja koje se više
nikada neće moći oporaviti.
Vlaga se nakupila u očima Zagorskog. Kimnuo je glavom. "Da", šapnuo je.
“Kao Anastazja.”
Angie se počela tresti. "Njeno ime?"
Kimnuo je glavom.
Obrisala je suzu iz oka. "Kako se prezivala?"
Odmahnuo je glavom, zureći u nju kao da još uvijek ne vjeruje. "Ne znam", šapnuo je. “Nikad
nije rekla. Nikad nisam pitao.”
“Što joj se dogodilo? Što se dogodilo s Milom?”
Tijelo mu se trzalo. Oči su mu ponovno skočile na zrcalno staklo
soba za promatranje. Bojao se. Prošla ju je napetost.
"Molim te, moram znati."
Vrhovima prstiju dotaknuo je lijevu stranu usana, kao da hoće
zrcali njezin ožiljak.
„Jesi li to stavio tamo, Semjone? Jesi li mi ti ostavio taj ožiljak?"
Na trenutak je zatvorio oči, kao da mu je to sjećanje nanijelo bol,
kajanje. Odmahnuo je glavom.
"Je li to učinio Milo Belkin?"

Oči su mu se širom otvorile. Sada je vidjela užas.
Sranje. Pogreška. Povratak. Brzo. Prije nego što utihne. Prije nego što shvati da ima saslušanje za
uvjetni otpust za dva dana i sve što mi kaže moglo bi se iskoristiti da ga ponovno optužim.
"Je li živa - moja majka?" rekla je Angie brzo, upravljajući razgovor se vratio, pokušavajući
zadržati neutralan glas, ali ne uspijeva. Suptilno, polako, odmahnuo je glavom.
“A Mila?”
Vlaga nakupljena u njegovim očima curila mu je niz obraze. Nije se potrudio obrisati ga.
“Što se dogodilo mojoj sestri, Semyone? Tko ju je ozlijedio? Jeste li to bili vi?
Jeste li ubili tu djevojčicu i bacili njeno tijelo u neku rijeku ili ocean kao komad smeća? Je li zato
njezino stopalo neki dan isplivalo u Tsawwassenu?"
"Ne." Lupio je šakom po stolu, držeći je ondje, lice mu je postalo gromoglasno, čeljust mu je bila
čvrsto stisnuta, vratni mišići poput užadi. “Ne, nisam je ozlijedio. Nikad je ne bih povrijedio.”
Stisnuo je riječi među zubima.
"Tko je to onda učinio?" Angie se nagnula naprijed, a srce joj je lupalo.
Ljutito ju je pogledao, a oluja emocija mu se talasala u napetosti njegovih mišića ispod kože.
Borio se sam sa sobom da ne progovori. Bilo je vidljivo, intuitivno - želio je podijeliti onoliko
koliko nije.
Angie se još više nagnula nad stol. "Znaš što joj se dogodilo, Semyone." Njezin je pogled
prikovao njegov, rubovi stvarnosti i vremena zamaglili su se oko nje. “Jednom si brinula za nas,
Semy. Voljeli ste mene i Milu.”
Iznenađenje je presjeklo Angie kad je automatski upotrijebila njegovo skraćeno ime.
Još jedna munja prisjećanja pogodila ju je izvan lijevog polja - ženski glas koji je izgovorio
njegovo ime. Semy. Isti glas koji je pjevao uspavanku, isti glas koji ju je vrištao da uđe u
kolijevku i šuti.
“I ti si joj se svidjela, Semy. zar nije? Moja majka. Anastazja.”
Usne su mu se stanjile, počele su drhtati.
“Žališ što se dogodilo, zar ne? Duboko žališ.”
Spustio je glavu i okrenuo dlanove prema gore na sjajnom plavom stolu. Zurio je u svoje ruke
kao da mu ne pripadaju, kao da je zbunjen onim što su te ruke mogle učiniti. Div u kavezu,
medvjed od čovjeka. Angie je obuzeo neobičan nalet suosjećanja.
"Semy." Dodirnula mu je prste. Pogled mu se trgnuo.
"Reci mi tko je to učinio, tko ih je povrijedio."
Opet je mogla vidjeti taj rat u njemu - rastući strah od kriminalnih posljedica koji se bori sa
željom da s njom podijeli prošlost. Bilo je sirovo, opipljivo i snažno. U Angie se pojavio očaj -
gubila ga je.
Rekao je sve što je namjeravao reći.
"Semy", rekla je ponovno, ozbiljno, naginjući se još bliže. Jeste li vi otac Roksane i Mile? Usta
su mu se iskrivila u nekakvoj agoniji.
“DNK test će pokazati, Semy. Vaš profil je već u sustavu. Hoće
budi jednostavan —”
"Ja nisam tvoj otac, Roksana", šapnuo je. “Ali ja sam vama dvoma bio više otac nego on.”
bam
"Tko je bio?"
Duboko je udahnuo i bacio pogled na prozore iza kojih su promatrali policajci. Okrenuo se da
pogleda vrata. Tražio je bijeg.
Od nje, od njezinih pitanja, iz prošlosti. Od osjećaja krivnje, možda. Od sebe samog. “Jesi li je
volio? Jeste li voljeli Anastazju?
Napravio je pokret da ustane.
Uhvatila ga je za ruku. “Molim te, nemoj ići. Ne još. Dao si meni i Mili te cipele— male visoke
cipele. Lila. Umotao si ih u kutije s ljubičastim mašnama. Svidjela si nam se, Semy, sjećam se.
Ipak ste nas lovili s oružjem i noževima preko te ulice u Vancouveru. Odveo si mi majku i sestru
—”
"Bio sam skrbnik", rekao je vrlo tiho, dok su mu oči i dalje pratile prostoriju, promatrajući sve.
Zabrinut. “Vaš zaštitnik. Nije trebalo tako ići. Ona je to učinila. Ona je kriva što su ona i Mila
poginule. Nakon toga više nisam mogao učiniti ništa da spasim nju ili Milu.”
Zastao je, a zatim rekao gotovo šaptom: "Ti si bila sretnica, Roksi - ona koja mu je pobjegla. . . .
Ana je te noći mogla spasiti samo jednog od vas. A bilo je blizu. Preblizu. Skoro vas je oboje
izgubila. Bio je to glup potez.” Odgurnuo se na noge i spustio pogled na nju. “Sada idi kući,
molim te, i prestani tražiti. Jer ako zna da si došao ovamo i da ga tražiš, ubit će te.” Okrenuo se
da ode.
"Ne, čekaj!" Skočila je i zgrabila ga za ruku. Stražar je izašao iz sobe za promatranje. Angie je
brzo povukla ruku. Čuvar se suzdržao. “Tko će me ubiti?”
Pogledao ju je u lice - bio je vrlo visok, pravi čovjek.
Rus po genetici i kulturi možda, ali ne i po naglasku. Mozak joj je ubrzao.
Morala je provjeriti Semyja, potražiti sve informacije koje bi mogla pronaći o tom čovjeku -
njegovim prošlim prebivalištima, poznanicima, prijateljima, obitelji.
Morala ih je sve pronaći, razgovarati s njima.
"Moraš prestati", ponovio je. “Obećaj mi da ćeš prestati tražiti.”

"Neću. ne mogu Pronaći ću ga , Semy - tko god on bio - s tobom ili bez tebe. Zato što se
počinjem prisjećati stvari koje me vode naprijed”, rekla je. “Sjećam te se. Sjećam se da si nam
dao te cipele. Sjećam se pogleda u tvojim očima kad si mi pružio kutiju —bio je ljubazan,
nježan. To me iznutra veselilo. A sada je jedna od onih malih lila cipelica koje ste nam dali
isplivala s ostacima Milinog stopala unutra. RCMP je otvorio istragu i već su je povezali sa
slučajem kolijevke '86. i sa mnom. Znaju da moj DNK odgovara Milinom, da je imala blizanku.
Što znači da je slučaj kolijevke ponovno otvoren, a stari dokazi iz tog slučaja ponovno se
testiraju pomoću nove znanosti. Otisci prstiju iz slučaja već su me doveli do Mila Belkina, a
RCMP je blizu. Zato nemoj misliti da me tvoji ljudi izvana mogu ušutkati bacanjem zapaljive
bombe na moju kuću i spaljivanjem do smrti kao što su učinili s tvojom žrtvom, Stirlingom
Harrisonom —”
Problijedio je. Angie je zagrizla ostatak svojih riječi jer joj je palo na pamet.
On ne zna. Sranje! Trebao sam držati jezik za zubima. Rulja
veza s vatrom Harrison je privilegirana. Došao je iz Maddocksa.
Angie je odmah pokušala promijeniti smjer. “I ako nisi ubio moju majku i sestru, bolje reci tko
jest ili ćeš zbog toga biti osuđen.
Ubojstvo puta dva. Dvije uzastopne doživotne robije. Mogao bi i otpisati to skoro saslušanje za
uvjetnu kaznu, jer ćeš umrijeti ovdje, Semy.
Sagnuo se, približivši usta njezinom uhu. “Budi oprezna, Roksi. Budi jako oprezna,” šapnuo je.
Zatim se okrenuo i krenuo prema vratima. "Straža! Vadi me odavde!"
"Tko je on?" Angie je vikala za njim. "Tko me želi ubiti?" Čuvar koji je ranije izašao iz sobe za
promatranje otišao je naprijed kako bi pomogao zatvoreniku koji je zahtijevao da napusti prostor
za posjete. “Tko je bio moj otac, dovraga!”
Izašao je.
Vrata su se zatvorila za njim.
Policajka se pojavila iz sobe za promatranje i pritekla joj u pomoć. Angie se tresla. Čovjek koji
je ubio moju majku i Milu je živ. On je vani.
I ne želi da ga gledam.
POGLAVLJE 47
Semyon Zagorsky bira broj sa zatvorenikovog telefona na dnu stubišta u rasponu srednje
sigurnosti. Dok čeka na njegov poziv da se javi, ta hladna, smotana stvar koju je osjetio
probudivši se iz hibernacije kad je vidio mali ROOAirPocket na TV-u diže se u njegovom trbuhu
poput kobre spremne za napad.
To nije slučajnost.
To je stvarno.
Prošlost se vratila po mene i sada se suočavam s užasnim izborom.
On je čovjek kojeg vode na vješala jer je njegov poziv povezan.
"Mila?" kaže tiho u slušalicu na zvuk glasa svoje kćeri. Glava mu se saginje prema telefonskoj
govornici kako ga drugi ne bi čuli.
"Možeš li nazvati Livvy da razgovara sa mnom?"
Samo želi čuti glas svoje četverogodišnje unuke. Čuvši njezin slatki, nevini glas omogućit će mu
da donese odluku za koju zna da mora, ali ne može. Jednostavno ne mogu.
“Gampy!”
Emocije iskre kroz Semyna prsa. Zatvara oči, stišćući slušalicu. Njegovo čelo dodiruje metalnu
kutiju koja štiti telefon. Treba mu trenutak da uspostavi kontrolu nad svojim tijelom.
"Livvy—" Glas mu ipak puca. U mislima ih vidi —blizance —kao da je bilo jučer. Dvije male
mace, zvala ih je Ana, trče, trče do šumskog proplanka, njihov smijeh je rijedak djelić sunca koji
zveči kao čisti zvuk slobode i same dobrote. Cipelice male lila cipelice trče kroz snijeg. Onaj
drugi bosih nogu. Ana nije imala vremena obuti Roksanine cipele. Bježala je s
Roksi na boku, slobodnom rukom držeći Milu koju je vukla za sobom. Njen džemper bio je . . .
označen spermom dvojice muškaraca

dopustila bi da je iskoristi kako bi ih mogla uljuljati u samozadovoljstvo, pobjeći u onu kolijevku

za koju joj je druga seksualna radnica rekla da je niz uličicu između bolnice i katedrale.
Poslao je Livvy —vlastitoj unuci —cipele za njezin četvrti rođendan. Ne zna reći zašto. Ne zna
reći ni zašto je vlastitu kćer nazvao Mila. Vjerojatno je to bio očajnički pokušaj da se održi
uspomena na malu Milu, da se oda počast djetetu koje je ubijeno pred njegovim očima.
Vjerojatno je to bilo zbog krivnje koja ga je progonila poput vlastite sjene. Da mu nije bilo toliko
stalo do Ane, ona ih ne bi
uspjela sve prevariti svojim pokušajem bijega te noći - svojim očajničkim pokušajem da spasi
svoju djecu od vlastite sudbine, od toga da do kraja rade kao seksualno roblje njihovih života.
Roksana je bila u pravu. Volio je blizance. Kao otac. On je bio taj koji se pobrinuo da ponekad
izađu i igraju se na suncu i morskom zraku. On je taj koji je Anu iskrao iz sobe kad je bio otac
blizanaca
daleko.
Jesam . . .
jesi li dobila svoj poklon, Livvy?" uspio je reći.
li "Uh- huh."
"Sviđaju li ti se?"
"Natjeraj me da trčim brzo, Gampy!"
Nedovoljno brzo. Lila visoke majice male Mile nisu ganule dovoljno brzo te Badnje večeri. Nisu
je spasili dok je njezina sestra vrištala od boli i užasa dok joj je lice bilo rasječeno u borbi da je
otrgne od kolijevke.
“Hoćeš li nas uskoro posjetiti, Gampy? Mamica kaže
možda ćeš doći jednog dana uskoro.”
Teško guta.
“Da, Livvy, možda. Uskoro." Ali sada se to nikada neće dogoditi.
U mislima mu pada na saslušanje pred odborom za uvjetni otpust i ono što mu je Roksana rekla o
smrti Stirlinga Harrisona. Namjestili su mu - njegova prilika za uvjetni otpust je propala. Povezat
će Harrisonovu smrt s mafijom. Odbor za uvjetni otpust reći će da Zagorsky ostaje prijetnja, da
je još uvijek povezan s kriminalcima izvana. Semy je oduvijek sumnjao odakle je došla dojava
koja je dovela do njegovog i Milovog uhićenja u toj provali droge. Sada, nakon Roksanine vijesti
da su paraplegičar i njegova supruga izgorjeli, siguran je. Oly.
Oly je dojavio policajcima i stavio ga ovamo.

Oly je naredio smrt Stirlinga Harrisona. Što znači da Oly namjerava da on ostane ovdje.
Oly je također taj koji izvana štiti Semyjevu ženu i njegovu kćer Milu i njegovu malu Livvy. Oly
im je kupio velike kuće jednu do druge na obronku planine s pogledom na grad. Osigurava im
tjelohranitelje, sigurnosne kamere, poslugu - ne žele ništa.
Uvijek brinemo o obitelji, rekao je. Zar ne, Semy? Implikacija je, Ne pričaj, i sve će biti u redu s
tvojom ženom i tvojim potomstvom izvana. Oly vjerojatno također ševi svoju ženu. Žuč se
podiže u stražnjem dijelu Semyjeva grla kad ga nešto drugo pogodi - možda gad ševi i njegovu
kćer. To bi bio njegov stil. To bi bila njegova osveta za Anu i blizance - za Semy koja je
dopustila jednom da pobjegne. Duboko udahnuvši, kaže: „Je li kod kuće sve sretno? I sigurno?”
“Da, Gampy!” Na zvuk tog živahnog glasića, odlučio je. Mora učiniti ono što namjerava učiniti
kako bi Livvy nastavila sigurno rasti. Ili će biti ubijena. Kao Mila. Kao Ana. Kao što će Roksi
ako ne prestane loviti. Jer njegov crveni "brat" je nemilosrdan.
Semy poklopi slušalicu. On upućuje svoj drugi poziv. Njegovom odvjetniku Viktoru Abramovu.
Zatvorski službenici ne bi trebali slušati pozive zatvorenika njegovom odvjetniku. Dok
Abramovu zvoni telefon, Semy zna da on potpisuje Roksaninu smrtnu presudu. Ironija mu nije
promakla. Nakon svih ovih godina, ona nije ta koja je pobjegla. Napravila je puni krug. Mala
plutajuća cipelica pronašla ju je nakon svih ovih godina. Milin duh dovlači njezinu blizanku kući
i sada će je njihov
otac na kraju dobiti.
...
Sve se vraća na početak.

POGLAVLJE 48
Oly sluša glas koji dolazi iz Kelvin Maximum Security Institution.
Prenosi se složenim sustavom preusmjeravanja kroz ured njegove odvjetničke tvrtke u

Vancouveru. Stoji na prozoru svojeg ureda, računajući dolazne informacije dok gleda svoje goste
kako se iskrcavaju s tri njegova broda koji su pristali na vrijeme za koktele - Welcrafta od
dvadeset i pet stopa, Grady Whitea od trideset stopa i dvadeset i pet - trofej stopala. Njegovi su
gosti svi muškarci, a odjeveni su u odijela za sve vremenske uvjete koja ih isporučuje u njegovoj
luksuznoj ribarskoj kolibi.
Sudeći po očitoj težini hladnjaka koje njegovi vodiči istovaraju, njegovo je osoblje uspjelo
natjerati njegove goste na dobar izbor zimskih izvora, iverka ili možda Cohoa. Preko čeličnosive
vode, na drugom otoku koji je također u njegovom vlasništvu, vijenci magle prodiru kroz
crnogoricu koja gusto raste na padinama. Ćelavi orao lijeno kruži visoko. Nada se da su njegovi
vodiči također uspjeli locirati mahunu orke koju su jučer vidjeli u pučini. Njegovi vodiči nose
ulov prema stanicama za čišćenje od nehrđajućeg čelika na kraju pristaništa. Večerašnji obrok od
jastoga i aljaškog kraljevskog raka pripremaju njegovi kuhari. Žene su spremne davati masaže - i
više, ako gosti žele - u toplicama. Njegov je jedan od najstarijih i najuglednijih luksuznih
ribarskih domova na mušici duž pacifičke obale. Zajamčeno iskustvo s pet zvjezdica na
Zapadnoj obali. More je uvijek bilo izvor njegove blagodati.
"Koje je ime dala?" kaže tiho.
“Roksana.”
"Ona zna svoje staro ime?"
»Počinje se sjećati stvari. Sjeća me se - sjeća se da sam joj dao one visoke majice sa zračnim
džepovima u potplatima. Ona kaže da postoje stari dokazi s mjesta zločina u kolevci koji se
trenutno ponovno testiraju
nova DNK tehnologija. RCMP je već spojio njezin DNK s raskomadanim stopalom. A do Mila
su je već doveli otisci prstiju iz kolijevke.”
Zlokobno predviđenje ispunjava mu utrobu, da se stvari vrte u punom krugu. Od
neizbježnosti. Sagne se i prstima dodiruje otvarač pisama od kosti na svom stolu. "Znači, bila je
kod Mila?"
...
“Ja . . . ne znam sa sigurnošću.”
"Zbog toga se neriješeni krajevi nikada ne smiju ostaviti, Semy."
“Zbog toga te zovem.”
"Koje je njeno ime?" opet kaže. "Mora imati usvojeno ime."
“Rekla je samo Roksana.”
Neki od njegovih gostiju sada se penju prolazom, krećući se prema glavnoj zgradi kolibe. Najviši
gost, onaj crnokosi, čovjek iz Dubaija, gost je s kojim najviše treba razgovarati o poslu. Ironija
prisutnosti tog čovjeka ovdje ovog dana kada ga Semy zove nije zaboravila
- čovjekov je rođak iz Saudijske Arabije bio taj koji je želio Anu i blizance prije svih tih godina.
Ponavlja: “S kojim se imenom upisala u Kelvin? Što je pisalo na njezinoj osobnoj
znački?"
"Nisam vidio njezinu značku."
"Gdje ona živi? Što je ona po profesiji?"
. . . bio je šok vidjeti je. Nisam pitao. Nije rekla.”
“Ja On opsuje u sebi, ali kaže vrlo smireno, tiho, “U redu je.
Opustiti. Sve ćemo to srediti. Cijenim poziv.” On zastaje. "Kako ona izgleda?"
“Kao Ana. Baš kao i Ana. Mislio sam da se Ana vratila. Ali njezina kosa..."
"Znam." Njezina je kosa boje njegove kose, ali tamnija. Ista blijeda koža kao njegova.
Blijedosive oči poput njegovih. Upravo su te karakteristike u duplikatu zaintrigirale njegovog
klijenta iz Saudijske Arabije. Princ je platio najviše dolara za blizance. Morao je vratiti uplatu
kad ih nije mogao isporučiti. Hvala Semy.
"Kako visoka?" kaže tiho.
“Oko pet i devet. Vitka. Ima ožiljak preko lijeve strane usta.”
"Što si joj rekao?"

"Ništa - ništa čega se već ne sjeća."
“Hvala ti, Semy.” Zastaje, misleći da je prije svih tih godina, kad je čitao u novinama o djetetu iz
anđeoske kolijevke i saznao da nema pamćenja ni jezika, mislio da je siguran. Pustio bi to.
Nije trebao. “Zbogom, Semy.”
Spušta slušalicu. Pogled mu odlazi na police s knjigama, na uokvirenu fotografiju. Ana. Sa

šesnaest godina. Trbuščić joj se zaoblio s njegovim potomstvom. Njegov posjed. Ana je bila ta
koju je neko vrijeme zadržao za sebe i koja mu je iznenađujuće rodila duple kćeri, što je
zaintrigiralo narcisa u njemu. Za vrijeme.
Sve dok nije stigla bolja ponuda. A onda ga je Ana prekrižila. Ne bi to uspjela bez Semy.
Njegovi gosti sada ulaze u ložu. Nema vremena za gubljenje. Odlazi do svog stola, otključava
donju ladicu i iz nje vadi novi telefon. Odbacit će telefon nakon
sklapanja ugovora koji će započeti. Za svaki ugovor poseban telefon. Stalno. Obavi poziv i
ostavi poruku svom čovjeku. "Imam još jednu proviziju", kaže.
“Puti tri. Vrhunska razina.”
Nakon što je njegov poziv završen, on natoči i ispije čašicu votke. Provjerava se u ogledalu, a
zatim odlazi poželjeti dobrodošlicu svojim gostima nakon uspješnog dana provedenog u
njegovim čarterima.
Dolje je sve u besprijekornom redu. Šampanjac, kamenice i votka su na ledu. Glazba je diskretna
u pozadini. Žena u ranim devedesetima dolazi vukući se iza ugla, pažljivo noseći srebrni pladanj
sitno narezanog dimljenog lososa. Odjevena je sva u crno i drhtavo postavlja pladanj na stol
pokraj kamenica.
"Mama!" kaže, raširivši ruke širokom velikodušnom gestom
prije nego što pljesne svojim velikim rukama. “Sjajno je, kao i obično.”
Dok on govori, u sobu ulazi tamnokosi muškarac iz Dubaija. Okreće se prema čovjeku.
“Ahmede! Dođite, uđite i upoznajte moju majku, Elenu, uvijek ljubaznu domaćicu.”
Starica se nakloni i zatim žurno ustukne ispred Ahmeda
može joj se obratiti.
“A tvoja lijepa žena?” kaže Ahmed. "Nije ovdje ovaj put?"

“Irina je u našoj rezidenciji u gradu. Za nju je život u zabačenoj luksuznoj kolibi sasvim u redu,
ali samo neko vrijeme - treba kupovati u buticima.” On se smije.
I Ahmed se smije. Ostali mužjaci ulaze, smiješeći se, brbljajući o svom ulovu.
“Dođite, dođite svi. Hajde da uđemo i popijemo piće gdje je vatra topla.”
Dok vodi svoje goste, osjeća kako mu ćelija plamenika vibrira u džepu.
Poruka primljena.
POGLAVLJE 49
PONEDJELJAK, 8. SIJEČNJA
Kjel Holgersen poskliznuo se na travnatoj padini koja se spuštala prema Duck Lakeu. Upravo je
iz mutne vode jezera jučer ujutro izvučen mali plavi Yaris registriran na ruskog prevoditelja.
Ronioci su od tada vukli muljem ispunjeno jezero u potrazi za njezinim tijelom. Kjel je dobio
vijest da su ga pronašli. U nastojanju da ne sleti na Jack-O-a, koji
se nalazio u torbici ispod njegove jakne, teško je pao na svoju mršavu guzicu u gusto crno blato.
"Jebati!" Borio se da se podigne, ali su mu ruke nastavile tonuti gotovo stopu duboko u ljigavo
smeće. Kiša je padala. Ispustio je zvuk pljuskanja po blatu oko njega. Promet je poslao oblak
prskanja s autoceste iznad. Kjel se uspio uspraviti i skliznuti ostatak puta niz sklisku dugu travu
do mjesta gdje je Leo stajao s mrtvozornikom Charliejem Alphonseom.
Leo je uspio stići ispred njega i pušio je, bacajući pepeo na mokro tlo, što je iritiralo Kjela, jer ga
je zbog toga poželio i jer je to bila jebeno glupa stvar učiniti na mjestu zločina. Možda ni dovesti
psa nije bilo tako cool, ali što je mogao učiniti u kratkom roku?
Kimnuo je Leu, zatim mrtvozorniku. "Alphonse", rekao je.
"Detektiv. Lijepo nam je vrijeme, ha?” Alphonse je pogledao gore kiša. »Nazvao sam O'Hagana.
Ona je na putu.”
"Dokazi prljave igre?" rekao je Kjel, pokušavajući obrisati svoje blatne ruke o natopljene
traperice dok je gledao preko smeđe površine Duck Lakea posute kišom.
"Ronilački kapetan pozvao je odjel za umorstva", rekao je Leo. "Još nisam siguran zašto -
pronašli su je na drugom kraju." Uperio je cigaretu, koja se nakisala na kiši. “Tamo gdje se
jezero ulijeva u potok. To je područje zagušeno trskom i šibljem. Mulj i govno na
dnu duboko je oko metar. U njemu je bila pokopana, zbog čega je trebalo dosta vremena
da se locira nakon što je njezin Yaris pronađen. Tijelo je moralo isplivati kroz razbijeni prozor
Yarisa ili tako nešto. Struja na dnu jezera očito teče tim putem."
"Eno ga sada O'Hagan." Alphonse je kimnuo prema autocesti.
Kjel se okrenuo na vrijeme da ugleda zdepastog patologa kako klizi niz obalu na guzici,
pokušavajući držati svoju torbu uvis. Nasmijao se kad je ušla.
“Joj, doktore, dobar ulazak. Drago mi je vidjeti da nisam jedina sa stilom.”
O'Hagan je promrmljala psovku dok joj je Kjel pružao blatnu ruku da joj pomogne nju na noge.
Popravila je kapu s oznakom MRTVOZNIK nakon što se uspravila. "Gdje je ona?" "Donosim je
gore na drugom kraju", rekao je Alphonse.
Gledali su u tišini na kiši koja je padala kako tri ronioca izbijaju na površinu i počinju plivati
tijelom ruskog prevoditelja prema obali. Žuta vrpca mjesta zločina vijorila je duž vrha blizu ceste
gdje je barijera bila oštećena i gdje su gazišta guma izdubila blatnu zemlju i iščupanu travu,
pokazujući gdje je Yaris skrenuo s ceste.
"Što je to?" rekao je O'Hagan.
"Što?" rekao je Kjel.
"Ispod tvoje jakne." "Master Jack-O." Nacerio se. "Maddocksov pas?"
"Da."
"Gdje je Maddocks?" rekla je.
"Ima veliki kovčeg u velikom dimu."
"Kopno?"
“Da. Surrey. Njegova stara gazišta.”
Patolog ga je promatrao. "Što raditi s bar kodovima?"

Kjel je kimnuo, a njegova se pozornost vratila na njihov plovak. "Evo je sada."
Ronioci su donijeli svoj DB plutajući licem prema dolje. Nosila je smeđi džemper i suknju od
tvida. Čarape. Bez kaputa. Bez cipela. Kosa joj je lebdjela oko nje, smeđa poput vode. Alphonse
se okrenuo i mahnuo momcima za uklanjanje tijela da siđu s banke sa svojom metalnom
košarom za otpatke i vrećom za tijelo. Bljeskalice su se pojavile kad je fotograf mjesta zločina
snimio slike pokojnika kojeg vode.
Ronioci su se poskliznuli i zapljusnuli dok su se borili hodati po tijelu kroz mulj i trsku uz obalu.
Patka je zakreštala i razbježala se od rogoza, malih krila mahala je kao luda dok je pokušavala
podići svoje debelo tijelo s vode. Jutarnji prigradski promet šištao je mokrom autocestom gore.
Život ide normalnim tokom. Ljudi idu u urede, djeca u školu.
Iznijeli su je na sklisku travu, preokrenuli je. Usta su joj razjapljena. Iz njega je visio crni korov.
Koža joj je bila kričavo bijela, prekrivena sluzi. Oči su joj mliječno i besprizorno gledale u kišu
koja je bubnjala.
"Sranje", rekao je Kjel. “To je ona, prevoditeljica za ruski jezik koja nam je pomogla oko Sofije
Tarasov.” Čučnuo je pokraj tijela uz O'Hagana, pazeći da ne zgnječi Master Jacka ispod jakne.
Patologinja je obrisala ruke o krpu iz torbe i borila se da navuče rukavice na kiši. Nježno je
pomaknula mokru kosu sa ženina lica i vrata. Kjel se napeo.
"Jebi ga", šapnuo je. »Grkljan joj je prerezan. Čisto preko.”
"Gotovo do kralježnice", dodao je O'Hagan. Pomaknula je rub ženske košulje u stranu, napravila
zarez ispod rebra i umetnula termometar. Očitala je temperaturu jetre. “Postmortalni interval
mogao bi biti sedamdeset i dva sata ili više. Teško je reći bez poznavanja temperatura na dnu tog
jezera. Znat ću više kad je odnesem u svoju mrtvačnicu.”
"Dakle, mogla je umrijeti u petak", rekao je Leo dok je stajao na sigurnoj udaljenosti iza Kjela.
Stari policajac iz odjela za umorstva nikad se nije previše približio DB-u ako je mogao pomoći.
"Kada je njezin auto probio tu barijeru i sišao niz onu obalu?" "Da", rekao je Kjel, naginjući se
bliže tijelu. “Ali ne vidim truplo s prerezanim vratom i bez cipela kako vozi Yaris kroz bilo
kakvu jebenu barijeru.” Pokazao je na malu, okruglu, crvenkasto-crnu ranu, gnojnog izgleda, na
unutarnjoj strani ženina zapešća. “Što misliš da je to, doktore? Spaliti, možda?"
O'Hagan je povukao rukav, otkrivajući više tragova sličnog oblika duž nježnog bijelog mesa
unutarnje strane pokojnikove ruke. "U skladu s opeklinama od cigareta." Ruka joj se smirila.
Kjel je to vidio u isto vrijeme.
"Sranje", šapnuo je.
Prevoditeljici su nedostajali mali prst i prstenjak na desnoj ruci.
"Odrezati čisto iznad zglobova." Podignuo je pogled prema Leu. “Izgleda kao da je bila mučena.
I odolio. I morao ju je spaliti i uzeti više od jednog prsta.” Zašutio
je, razmišljajući.
Djevojka s barkodom. Sophia Tarasov —to je želio prevoditeljev ubojica. Tako je znao gdje
može pronaći djevojke u bolnici i kako je znao koja je od njih razgovarala
s Maddocksom. A ova nedužna civilka borila se sa svojim životom da zataji informaciju od

njega. Da bi Tarasov bio siguran. Ali izgubila je. Svi su izgubili.
Rukavom je obrisao vodu s lica. "Bolje je odvedi u svoju mrtvačnicu, stat, doktore, jer kladim se
da će ovo tijelo biti ugrabljeno s tvog stola kao što je bio Tarasov."
Došao je na noge. Gledali su u tišini, kako je kiša bubnjala i udarala po vodi i blatu dok su tijelo
spremali u vreće i pažljivo stavljali u košaru za otpatke, a tijela su se poskliznula i teturala uz
strmu travnatu obalu sa svojim teretom.
Jack-O se vrtio u svojoj torbici. Kjel je otvorio svoj patentni zatvarač i provirio unutra. "U redu,
stari, odvest ću te na pišanje čim izađemo odavde."
Dok su otvarali banku, O'Hagan je zadržao Kjela i tiho rekao: "Što je s Angie?"
"Ne znam", rekao je. "Sve što sam čuo je da je dobila sjekiru." Podigao je pogled prema Leu,
koji je grabio pune šake ljigave trave dok je pokušavao povući svoju debelu dlakavu guzicu uz
obalu.
POGLAVLJE 50
Maddocks je stavio svoju trostruku kavu na svoj stol u sobi za incidente u Surreyu i skinuo sako.
Prebacio ga je preko naslona stolice. Nije mogao zaspati. Angie nije odgovarala na njegove
pozive, što je bila loša vijest. Upravo se spremao nazvati MVPD desk društvenih medija da
provjeri kako je s njom kad mu je zazvonio mobitel.
Zgrabio ga je. Caller ID je pokazao Holgersena, ne Angie.
"Da?" rekao je povezujući svoj poziv kad je sjeo i posegnuo za kavom.
"Ronioci su pronašli njezino tijelo - ruski prevoditelj."
Maddocks je ugasio kavu na pola puta do usta.
"Što?"
“Da—ona je mrtva. Nikada nije prešla otok da bi gledala oluje ili ništa. Jučer su izvukli njezin
mali Yaris iz Duck Lakea s autoceste na putu za Sooke. Ronioci su jutros pronašli njeno tijelo.
Kao juha od blata, ta voda.”
"Sletjela je s ceste?"
"Ubijen, po svemu sudeći - grkljan prerezan poprijeko, gotovo do kralježnice." Stanka. "Mučili
su je, šefe - opekotine od cigareta i dva odrezana prsta."
Maddocks je progutao slinu i polako spustio šalicu s kavom. "Tarasovljev ubojica", rekao je tiho.
“Tako je došao do nje. Tako ju je našao.
Preko prevoditelja.”
“To bi bila moja radna hipoteza. Pratio je prevoditeljicu, prisilio ju je da telefonira u njezin ured
s nekom prijevarom o odlasku za vikend, a zatim ju je mučio tražeći informacije o crtičnim
kodovima.”
"Kako je uopće pronašao prevoditelja?"

“Shvatio sam da nas je promatrao, šefe. Ti Rusi moraju znati da imamo njihovu robu s
barkodom. Pretpostavljam da prate našu istragu kako bi pronašli gdje smo sakrili djevojke.
O'Hagan čeka tvoju riječ. Želi potvrdu da je ovaj njezin, ili ako jednom proslijedite ovu vijest
svojoj radnoj jedinici, oni će zgrabiti DB-a s njezina stola kao što su učinili Tarasovu.”
Led mu je ušao u vene. Protrljao je čelo i pogledao gdje je Takumi razgovarao s drugim
policajcem na drugoj strani sobe. “Stavi točku na svako i i prekriži svako prokleto t, Holgersen,
jer si u pravu. Onog trenutka kada ovo proslijedim Takumiju, više nije u tvojim rukama. Htjet će
sve što imaš.”
"Stižeš li onda igdje tamo u Surreyu?"
"Ići naprijed. Ima li još svjedoka? Bilo što što dovodi našeg osumnjičenika Tarasova u blizinu
prevoditelja ili s njim?
“Zasad ništa. Vaša radna grupa ima sve snimke CCTV-a iz bolnice, tako da ne možemo tamo
tražiti je li prevoditeljica praćena nakon što je napustila razgovor s Tarasovim.”
"Donijet ću ovu snimku iz bolnice." Maddocks je pogledao na vrata sobe za incidente koja su se
iznenada otvorila. Rollins iz Projekta Gateway upao je u sobu, a dva su mu policajca bila za
petama. Takumi im je mahnuo da priđu. Svi su pognuli glave u hitnom razgovoru. Takumi je
brzo posegnuo za telefonom i nazvao. Nešto se spremalo.
"Moram ići. Brzo mi reci, je li Jack-O dobro?”
"Stari majstor Jack ne želi ti se vratiti, šefe. Živjeti ovdje na visokoj nozi.” Oklijevao je.
"Pallorino dobar?"
Ubod straha. "Zašto?"
“Zbog onoga što se dogodilo —”
"Što se dogodilo?"
“Ona dobiva giljotinu. Vedder ju je ukinuo.”
Maddocksov se mozak zavrtio. Strah je zarezao dublje. “Hoćeš reći da nije
tamo? Ne za stolom društvenih medija?"
"Mislio sam da znate, šefe."
Krist. "Je li Vedder - itko - rekao išta o tome zašto je otpuštena?"

"Mame riječi ovdje."
"Nazovi me odmah ako išta čuješ." Maddocks je prekinuo poziv, otpio gutljaj mlake kave i
skočio na noge. Otišao je ravno do Takumija i
povukao čovjeka u stranu. Obavijestio ga je o ruskom tumaču.
"Želim pogledati snimke nadzorne kamere", rekao je Maddocks. “Od trenutka kad je prevoditelj
napustio bolnicu sa mnom, detektivom Holgersenom i crtačem.”
»Navest ću nekog drugog na to. Upravo sada te trebam na nadzoru u Clubu Orange B. Dva
događaja—obalni radnici su upravo glasovali za ratifikaciju svog sporazuma s lukom. Štrajk je
završio prije deset minuta i stvari se brzo odvijaju. Prvi teretni brodovi koji su bili usidreni na
moru pripremaju se za ulazak u luku upravo u ovom trenutku. Rollins kaže da je njegov UC
stupio u kontakt, obavijestivši ga da su dužnosnici povezani s Hells Angelsima nervozni. Nešto
će se dogoditi, ali čini se da nitko ne može točno odrediti kada - možda u sljedeća dvadeset četiri
do sedamdeset dva sata. Njegov UC sumnja da će pošiljka prokrijumčarenih žena ući u luku na
jednom od tih brodova na moru. Također je upravo stigla vijest iz mog UC-a u Clubu Orange
B—ista stvar, nešto se tamo zahuktalo.
Mislimo da je to povezano s akcijom luke. Odijela su dolazila i odlazila u klub. Dovezena su dva
teretna kombija koja su parkirana na parceli pored kluba. Dvije ženke su donosile kutije s
odjećom. A frizer i šminker viđeni su kako idu gore. Sobe na katu zabranjene su za ostatak
osoblja kluba. UC misli da će se održati neka vrsta dražbe. Možda kupci stoje u redu za žene
koje dolaze.”
"Hoćeš reći da čiste žene i prodaju ih odmah iz kontejnera, nakon tjedana na moru?" rekao je
Maddocks, a misli su mu se vratile na Tarasova i kako je njezina grupa ozdravila u udaljenom
objektu za zadržavanje prije nego što je prodana Sabbonnieru i Bacchanalian Clubu.
“Ovaj štrajk ih je možda izbacio iz rasporeda. Možda skreću točno na isporuku.” Maddocks je
opsovao.
"Imamo timove za hitne slučajeve koji zauzimaju položaj oko luke", rekao je Takumi. “Imamo
međuagencijske ERT-ove spremne za odgovor u blizini Club Orangea. Želim te na zapovjednoj
poziciji na našoj nadzornoj lokaciji preko puta Cluba Orange B. Ti ćeš preuzeti kontrolu u toj
sobi.
Ne dajemo zeleno svjetlo ERT-u ni trenutka prerano—ako je ovo dražba ženki, čekamo dok sve
djevojke ne budu u tom klubu, čekamo dok svi kupci ne sjednu na svoje mjesto, i tek onda dajete
Redoslijed.
razumiješ?"
"Razumijem."
"Potpuni brifing s ostatkom tima u..." Pogledao je na sat.
"Za petnaest." Podigao je ruku. “Bowditch? Ovamo - još nešto o tim zatvorenicima?"
Bowditch je brzo došao. “Zasad ništa, gospodine. Čini se da je zatvorenik Milo Belkin izboden u
svađi pod tuševima. Brzo je iskrvario. Nitko od zatvorenika ništa ne govori. Čini
se da zatvorski službenici nisu ništa vidjeli. CCTV na tuševima misteriozno je pao kad se to
dogodilo."
Maddocksu je srce stalo, a zatim udarilo. "O čemu se radi?"
"Dva zatvorenika povezana s našom ruskom grupom umrla su sinoć istovremeno, dvije različite
institucije." Takumi se ponovno okrenuo Bowditchu. “Što je s onim drugim,
Semjonom Zagorskim? Ima li još nešto o njemu?"
"Patolog kaže da izgleda kao samoubojstvo", odgovorio je Bowditch. “Rano jutros pronađen
obješen u svojoj ćeliji. Iskoristio je trake svojih hlača za oblikovanje užeta. Međutim, ono što se
čini nedosljednim sa samoubojstvom je činjenica da je bio usred pisanja pisma svojoj kćeri, Mili.
Pismo je ostalo na njegovom stolu nedovršeno.”
Mila?
"Kako su ova dva zatvorenika povezana s istragom Aegisa?"
Maddocks je oštro rekao, a tjeskoba mu je porasla u želucu.
Takumi se suočio s njim. “Obojica su uhićena u pljački droge 1993. godine. Policajac VPD-a
izgubio je život u pucnjavi koja je uslijedila. Tada se smatralo da su narkotici koje su prevozili
povezani s ruskim organiziranim kriminalom, ali niti jedan zatvorenik nije odao identitete svojih
suradnika, od kojih su dvojica pobjegla s mjesta zločina. Ništa se nije moglo dokazati. Oni
možda nemaju nikakve veze s našim slučajem trgovine barkodovima, ali trenutak njihove smrti,
posebno uz gužvu u luci i klubu, podiže veliku crvenu zastavu." Okrenuo se i udaljio od
Maddocksa. “Eden? Imaš li taj izvještaj za mene?"
Maddocks je zurio za njim, a znoj mu je bio obliven kožom. Angie?
Gdje si dovraga? Što se dogodilo da ste dobili otkaz? Zagorski ima kćer Milu? Jeste li ga i vi
posjetili?
Odgurnuo se kroz vrata sobe za incidente i požurio prema stubama za izlaz u slučaju požara.
Popeo ih je po dvoje na gornji kat i otvorio vrata na krovu. Zakoračio je u hladnu, maglovitu
kišu. Nazvao je Angie na svom plameniku, promatrajući grad ispod sebe.
Njegov je poziv preusmjeren ravno na govornu poštu - nije čak ni zvonio. U njemu je pucketala
napetost.
Nazvao je Flinta.
Čim je njegov nadređeni odgovorio, Maddocks je rekao: “Možete li mi reći što se dogodilo s
detektivom Pallorinom? Moram znati je li to na bilo koji način relevantno za moj slučaj.”
Stanka. Čuo je kako Flint ustaje i zatvara vrata. “Dobila je otkaz zbog kršenja uvjetne kazne.
Posjetila je zatvorenog osumnjičenika u aktivnoj istrazi RCMP-a koristeći svoju značku. Nije
bila ovlaštena za to. Također je pod istragom RCMP-a zbog ometanja. Zadržala je dokaze o
hladnom slučaju koji se odnose na slučaj plutajućeg stopala.”
"Jedan osumnjičenik?"
"Ispričajte me?"
"Posjetila je samo jednog zatvorenika?"
Oklijevanje. "Treba li biti više?"
"Ne. ne znam Je li predala svoju značku?"
"Ne. Ne znamo gdje je. Niti RCMP - oni je traže. Podaci njezine kreditne kartice pokazuju da se
sinoć odjavila iz svog hotela u Coal Harboru i otišla na zemlju.”
Jebati!
Spustio je slušalicu i rukom povukao kosu.
Što dovraga namjeravaš, Angie? Otišao skitnica? U nevolji? Mrtav?
Zvonio je njegov radni mobitel. Zamijenio je telefone. Bila je to Eden.
“Naredniče, Takumi treba vaš doprinos kako bi mu pomogao u pripremi za brifing, stat.
Službenici ERT-a su upravo stigli.”
POGLAVLJE 51
Bilo je skoro dva kad se Angie zaustavila nasuprot kuće bivše egzotične plesačice Nadie Moss u
East Vancouveru. Proučavala je zgradu kroz kišu. Dvostruka priča. Uredan trijem. Vrata, okviri
prozora i strehe obojeni su u ljubičastu boju patlidžana. Detalj od obojenog stakla na vrhu
prednjih prozora. Dječja kolica ispred ulaznih vrata. Bilo je ljubavi i ponosa u izgledu te kuće.
Očekivala je nešto drugačije.
Nakon povratka u Vancouver, Angie se odjavila iz svog hotela u Coal Harbouru. Bilo je kasno,
ali bila je ljuta zbog Maddocksovih i Zagorskog upozorenja.
Odvezla se do Downtown Eastsidea i vratila u zgradu u kojoj je bio Retro Adult Lounge Club.
Platila je crvenokosoj ženi istrošenog izgleda gotovinom sobu na katu. Nema podataka o
kreditnoj kartici, nije navedeno ime. Sve su joj stvari sada bile u autu, a ona je zablatila tablice,
zamaglivši registraciju. Ako bude potrebno, večeras bi se ponovno vratila u otrcani hotel, jer je
ondje napokon uspjela zaspati unatoč basovima glazbe koja je dopirala iz podruma i odjekivala
kroz zidove. Bilo je gotovo 10:00 sati kad ju je probudio poziv Stacey Warrington.
Stacey je primila Angienu poruku i prvo je jutros napravila DNK profile i balistiku, usprkos
činjenici da je čula glasine o Angienom raskidu. Odmah je nazvala s rezultatima.
Angie je ponovno pustila njihov razgovor dok je nastavila proučavati kuću. "DNK profil iz
jednog od uzoraka sjemena odgovara Milu Belkinu."
"Što je s drugim uzorkom?"
“Ništa u indeksu osuđenih počinitelja, ali smo pronašli nepoznatu osobu u indeksu mjesta
zločina. Dokazi iz krvi i sline
ostavljeni na mjestu zločina —”
"Koje mjesto zločina?"
“Razbijanje droge iz 1993. u koje su umiješani Milo Belkin i Semyon Zagorsky.” "Ti se šališ?"
"Nema šanse. Čini se da je nepoznata osoba ranjena u pucnjavi s policijom prije nego što je
pobjegla s mjesta događaja. Ostavio je krv. Isti DNK kao i krv pronađen je i na opušcima
cigareta u cube kombiju kada je zaplijenjen.”
"Davač sjemena iz kolijevke mogao bi biti ubojica policajaca iz 1993.?" "Možda. Ako je pucao
iz kalibra .45. Morali biste provjeriti
balistika kolevke protiv balistike iz pucnjave 1993."
“Ne mogu ti dovoljno zahvaliti, Stace. Dok ste na liniji, možete li mi učiniti još jednu veliku
uslugu?"
Oklijevanje. "Ange, ne znam što se događa, ali..." "Jesu li ti već rekli, službeno, da sam
otpušten?" “Ne službeno.”
“Onda ne znaš, zar ne?”
Još jedna stanka, zatim tiha psovka. “Ovo bi mogao biti prekršaj.”
“Samo ako znaš. Molim. To je samo brza provjera kriminalne evidencije.” "Kako se zove?"
“Nadia Moss. Ona je bila tužitelj u optužbi protiv Belkina za seksualni napad i zlostavljanje koja
je kasnije odbačena.”
“Daj mi sekundu. . . U redu, da, ona ima dosje. Minor.
Posjedovanje i navođenje.”
"Hvala. Koja je njezina zadnja poznata adresa?"
Još jedan trenutak oklijevanja.
"Obećavam, Stace - posljednja stvar ikada."
“Nekako ti ne vjerujem, Angie. Izvoli. Posljednja poznata adresa, 4527 Rayburn Avenue, East
Vancouver.”
A to je bila kuća pred kojom je Angie sada parkirala.

Nakon Staceynog poziva, Angie je kupila još jedan brzi telefon u East Vanu. Koliko god je
željela nazvati Maddocksa i obavijestiti ga gdje je, isto tako nije htjela nazvati njega. Što je
manje znao o tome što ona radi, to će manje ugrožavati njegov posao, njegovu karijeru. Osim
toga, on bi je pokušao zaustaviti. Isto bi i RCMP - još jedan razlog da isključi telefone i uništi
trag svoje kreditne kartice.
Posegnula je za svojom crnom kapom na suvozačkom sjedalu i uredno je navukla na glavu, usput
poravnavajući konjski rep. Provjerila se u zrcalu s preklopnim vizirom, iako nije znala reći zašto.
Možda samo zato da dokaže samoj sebi da još postoji, iako nije imala posao i sada je bila šifra
koja briše tragove vlastitog kretanja. Blijedo, opsjednuto lice uzvratilo joj je pogled. Bez šminke.
Nula iluzija. Podignula je vizir i izašla iz vozila.
Trčala je preko ulice, krenula malom vrtnom stazom i popela se drvenim stepenicama na trijem.
Pokucala je na ulazna vrata. Znala je da je netko unutra - svjetla su bila upaljena i vidjela je
kretanje na prozoru na katu.
Kiša je pljuštala sa streha. Mogla je čuti promet na prometnoj ulici nekoliko blokova dalje i
zavijanje udaljene sirene.
Vrata su se otvorila, lanac je zaključan. Kroz pukotinu je virila žena.
"Da?" rekla je.
"Tražim Nadiu."
"Tko pita?"
"Prijatelj. Plesao je s njom u kasnim devedesetima. Ja sam u posjetu
gradu, čuo sam da je još tu.”
Žena ju je pogledala od glave do pete. "Ona nije ovdje."
"Ali ona živi ovdje?"
"Da."
"Ti si cimer?"
“Prilično. To je njezina kuća —ona je posjeduje. Iznajmljivao sam gore od nje već šest godina.”
"Znaš li gdje danas mogu pronaći Nadiu?"
»Bit će kasnije u klubu. Radi većinu noći od deset do kasno.”
"Klub?"
“Ako ste plesali s njom devedesetih, znat ćete u kojem klubu. Toliko se nije promijenilo.”
Zatvorila je vrata uz šmek. Angie je čula kako se brava okreće. Još jednom je pogledom prešla
preko kuće. Dakle, Nadia Moss je i dalje radila u Clubu Orange B, i očito joj nije išlo loše od
zarade u klubu.
POGLAVLJE 52
Maddocksove su ruke bile napete na volanu dok se vozio do mjesta nadzora. Već je bio
ponedjeljak kasno poslijepodne, a on nije uspio locirati Angie. Bowditchev komentar Takumiju
proleti mu kroz mozak.
Međutim, ono što se čini nedosljednim sa samoubojstvom je činjenica da je on bio u njemu
usred pisanja pisma kćeri Mili.
Angie je rekla da vjeruje da se njezina blizanka možda zvala Mila. Koincidencija? Zaustavio se
na crvenom svjetlu. Promet je bio gust. Uključio je radio da čuje što
je moglo uzrokovati pojačanje. Ugodio ga je na lokalni kanal vijesti.
“Udarne vijesti. Vancouver Sun izvještava da raskomadano stopalo koje je voda naplavila u
Tsawwassenu dijeli DNK policajke s otoka Vancouver koja je nedavno ustrijelila ozloglašenog
seksualnog ubojicu Spencera Addamsa, zvanog Baptist. Časnik je također dijete iz anđelove
kolijevke koje je napušteno 1986. godine.”
Što?
Maddocks je pritisnuo kočnice i zaustavio se na parkiralištu. Okrenuo se pojačajte zvuk.
“Ovo otkriće došao je od forenzičkog psihijatra i autora istinitih zločina dr. Reinholda
Grablowskog, koji je pomogao profilirati Baptista i koji je radio s detektivkom Angie Pallorino.
Dr. Grablowski je osigurao ugovor o knjizi koja će ispričati nevjerojatnu priču o napuštenom i
zlostavljanom djetetu koje je postalo policajka za seksualne zločine koja je nedavno disciplinski
kažnjena zbog vlastitog pretjeranog nasilja.
Neslužbeno se priča da je rad detektivke Pallorino u MVPD-u u međuvremenu prekinut i da je

sada nestala. Prema dr. Grablowskom, detektivka Pallorino se počela prisjećati dijelova svoje
prošlosti i možda je otišla izvan mreže u potrazi za svojim biološkim roditeljima.
Uključite se u West Coast Host za više o najnovijoj priči nakon nacionalnih vijesti.” Nazvao je
Angie. I dalje nema odgovora.
Maddocks je brzo pregledao svoje telefonske kontakte i pogodio Reinholda Grablowskog.
"Što, dovraga, misliš da radiš?" rekao je čim je Grablowski odgovorio. “Mogli biste dovesti
njezin život u opasnost. Ona je policajac, zaboga...”
"Bio je policajac", rekao je Grablowski.
Pogodilo je. teško. Njezina je karijera doista bila gotova. Prevukao je ruku preko kose. "Sada je
osramoćena bivša policajka koja je otišla s mreže", rekao je psihijatar.
Još bolje za njegove ocjene. Tajanstveno dijete iz kolijevke sada je bila nestala žena, vrag sam
zna gdje. Ali kad je mafija saznala za ovo, ako su to isti tipovi koji su otjerali Belkina i
Zagorskog, i Elaine i Stirlinga Harrisona, onda je Angie bila u velikoj nevolji. Grablowski je
poslao masovnu poruku govoreći: Ovo je žena koju trebate pronaći i ušutkati - ona se sjeća
stvari. Zalijepio joj je golemu metu na leđa. Možda ju je mafija već pronašla.
"Imala je priliku surađivati", rekao je Grablowski. “Mogla je biti uključena u moj ugovor o
knjizi.”
Maddocks je vrlo tiho rekao, a bijes mu je tinjao ispod kože: "Odakle ti prvi put ta informacija da
je ona dijete iz kolijevke i da njezin DNK odgovara lebdećem stopalu?"
"Prijatelj."
"Koji prijatelj?"
»Ne moram vam otkrivati svoje izvore, detektive. Imam ugovor za knjigu, to je sve, da ispričam
njezinu priču. I nisam jedini s informacijama. Da nisam ja, onda bi netko drugi objavio priču.”
Zastao je. "Istina ima način da traži svjetlo."
Već je dobro prošlo jedanaest u ponedjeljak navečer dok čovjek sjedi i pije tursku kavu nakon
svog uobičajenog kasnonoćnog obroka u ovom objektu, uz malu rakiju. Dolazi ovamo kad god je
u gradu. Uvijek bira mirnu nišu u blizini stražnje strane gdje može promatrati ulaze, izlaze,
i dobro vidite plesače, kao i zabilježite položaje sigurnosnih kamera.
Večeras je u klubu neobična aktivnost. Stižu muškarci, neki u odijelima. Ima ideju što se događa.
Ali to nije njegova stvar. On radi samo za jednog čovjeka i ne postavlja pitanja. Ispunio je dva
dijela novog ugovora od svog šefa —sinoć je iskoristio svoje kontakte iznutra i obaviješten je da
su dvojica zatvorenika sada
mrtva. Dva dolje.
Još jedan.
Ali ovaj preostali je kompliciraniji, zahtijeva malo posla. Prvo mora identificirati Roksanu, a
zatim je locirati. Njegov zadatak nije da je prekine, već da je isporuči hidroavionom svom šefu.
Gazda se želi sam pobrinuti za ovo. Na mjestu gdje subjektovo tijelo nikada neće biti pronađeno.
Ovaj je za šefa poseban, a čovjek zna zašto —zbrojio je dva i dva. Pijucka kavu, razmišlja,
promatra plesače.
Čeka da vidi dolaze li informacije od njegovih kontakata unutar institucija. Možda bi mu mogli
reći kojim se imenom potpisivala kad je posjećivala Belkina i Zagorskog.
Njegova konobarica, dugih nogu, lijepih grudi, donosi mu novine koje je tražio od nje. Želi
vidjeti je li priča o smrti osuđenika pukla, je li čist ili postoje sumnje. Milo Belkin očito nije
nikome izravno govorio o svom posjetitelju. Pokušavao je sakriti činjenicu da je uopće došla.
Semy je razgovarao samo sa šefom.
Sada uopće nisu mogli govoriti. Vezani krajevi. On je čistač.
Razvija papir. Glavni dio je priča o djetetu iz kolijevke napuštenog anđela iz 1986. Identificirana
je kao policijska službenica otoka Vancouver. Podnaslov objavljuje da DNK policajca također
odgovara DNK dječjeg stopala pronađenog na plaži u Tsawwassenu.
Zaintrigiran, naginje se bliže.
U članku je ugrađena fotografija policajke—detektivke Angie Pallorino, koja je radila na

seksualnim zločinima za policijsku upravu Metro Victoria. Crvena kosa.
Usta s ožiljcima. Puls mu se ubrzava. Brže čita.
U članku se citira forenzičar koji je osigurao posao s knjigom da napiše priču o djetetu iz
anđelove kolijevke. Dr. Reinhold Grablowski tvrdi da se Pallorino počinje prisjećati svoje
prošlosti, a sjećanja je vode u potragu za biološkim roditeljima. Adrenalin ga prožima. On podiže
pogled.
Njegov šef mu nije dao nikakvu pozadinu o njegovoj posljednjoj narudžbi, ali zna legendarne
priče iza Big Reda i crvenokosih blizanaca koje je pokušao prodati saudijskom šeiku zajedno s
njihovom majkom Anom, njegovom rabljenom kurvom.
Bilo je to davne '86.
Sve je ovdje, misli, u novinama. Njezin identitet, sve.
Hvala vam, dr. Reinhold Grablowski. osim . . . Vraća pozornost na članak i čita dalje. Spustila se
na zemlju.
Poseže za šalicom i otpije još jedan mali gutljaj svoje gorke kave.
Ali pokret u kutu njegova oka - osjećaj da se atmosfera u prostoriji suptilno promijenila - odvlači
njegovu pozornost. On podiže pogled. U ustanovu je ušla usamljena žena. A njezin dolazak
izazvao je gotovo neprimjetan talas među
posjetiteljima kluba. To radi samo određena vrsta žena. Vrsta koja privlači zanimanje bilo kojeg
vrućeg mužjaka, a time i pozornost suparničkih ženki. Muškarac usmjerava svoj puni fokus na
nju. S ove povoljne točke može vidjeti samo leđa žene. Ona je
visoka. Tamnocrvena kosa pada joj duga, ravna i sjajna niz leđa. Odjeven sav u crno. Kožna
jakna, uske crne traperice. Čizme u bajkerskom stilu. A opet elegantan. Ona vrišti seksipil.
Samouvjerenost. Opasnost.
Ona se okrene da promotri ustanovu. Blijed ten. Kohlove oči.
Krvavocrvene usne. I dalje ostaje hladan kao kamen. Polako odlaže šalicu s kavom. Njegovo
srce usporava. On je lovac koji je upravo ugledao svoj plijen, jer to je ona. Ona ima ožiljak.
Doista je došla tražiti. Za svoje biološke roditelje. I dobra je.
Zato što je došla na pravo mjesto za informacije - ravno u ovu jazbinu. Gleda kako ona odlazi do
hostesina štanda i pita voditeljicu a
pitanje. Voditeljica pokazuje Nadiu koja radi za šankom.

POGLAVLJE 53
Bila je blizu ponoći kad je Angie ušla u Club Orange B. Mjesto je bilo otmjeno, bijeli laneni
stolnjaci i salvete, slabo osvjetljenje. Salonska pjevačica u plavoj haljini koja je grlila figuru za
klavirom je pjevala u mikrofon staromodnog izgleda. Plesačice u toplesu lijeno su se vijugale,
evokativno uz motke.
Otišla je do bara, gdje joj je voditeljica rekla da Nadia radi. Naručila je martini od žene koja je
izgledala kao da ima pedesetak godina. Kratka plava kosa. Dovoljno lijepog izgleda, ali daleko
od plesa oko šipke na ovom mjestu. I hodala je lagano šepajući - što je vjerojatno bilo u skladu s
batinama bejzbolskom palicom koju je primila nakon što je silovana u uličici vani prije toliko
godina.
"Tražim Nadiu", rekla je Angie kad joj je žena donijela piće.
Podignula je pogled i zadržala svoj pogled na Angien. "Tko pita?"
"Moram te pitati o Milu Belkinu."
Žena je problijedjela, odložila bocu. Podignula je pogled prema videonadzoru fotoaparat. Oprez
je šapnuo Angie.
"Ja sam Nadia", tiho je rekla. "Tko si ti?"
“Želio bih znati zašto ste odbacili optužbe protiv njega.”
"Gledaj, ne znam tko si ti i —"
“Ja sam netko tko želi natjerati Mila da plati za nešto što je učinio mojoj obitelji davno, davno,
Nadia. I mene je povrijedio. Ja ti nisam prijetnja. Samo moram znati imena tipova s kojima su se
tada družili Milo Belkin i njegov prijatelj Semyon Zagorsky.”
Dva posebno. Oni koji su izbjegli hapšenje droge.
Još jedan nervozan pogled u kameru. Netko gore u stožeru ju je promatrao u baru.
"Pogriješila sam", šapnula je, brišući pult oko Angienog pića na pretjeran način, bez sumnje za
kameru. “Nije on —nije me Milo povrijedio.”
"Jesi li siguran?"
Ženin pogled se podigao.
"Gledaj, mogu ti pomoći..."
“Ne trebam pomoć. To je prošlost. Nad."
Crni muškarac u polo majici prišao je iza Nadije. "Sve
u redu, Nadia?" rekao je, promatrajući Angie.
"Da, da, cool."
Čovjek je na trenutak proučavao Angie, a zatim je rekao Nadii: "Javi mi ako trebaš pomoć."
Kad je otišao, Nadia je otišla raditi na drugom kraju bara. Angie je popila piće do kraja i
mahnula Nadiji da donese još jedno. Nadia je izgledala uzrujano.
Prišla je, brišući ruke o pregaču. "Što sada?"
"Mogu li dobiti gaziranu vodu?" rekla je Angie.
Nadia se vratila s vodom. Dok je Angie uzimala čašu od nje, ona
rekao: “A što je onda sa Semjonom Zagorskim? Jeste li ga poznavali?”
Nadijino se čelo namrštilo. Bacila je pogled iza leđa. Kad je uzvratila pogled na Angie, izgledala
je uplašeno. "Semy je dolazio u klub s Milom", šapnula je. “Onda se oženio, dobio dijete. Nakon
toga više nije došao.”
“Tko su bili Semyni prijatelji? Bilo tko blizak tko je dolazio ovamo s njim?”
"Ne želim probleme."
"Molim te", rekla je Angie.
“I Milo i Semy bili su bliski s Ivanskim i Sashom.”
"Imaju li prezimena?" - brzo je rekla Angie, pazeći na Nadijinog šefa u polo majici. “Ivanski
Polzim i Sasha Makeev.”
Adrenalin je ušao u Angienu krv, a usta su joj se osušila od uzbuđenja zbog glavne uloge.
"Gdje bih našao Sashu i Ivanskog?"
“Možda ponekad dođu u klub.”
"Dakle, oni se još uvijek druže ovdje?"
Muški upravitelj se vratio. "Sve u redu, Nadia?" On je rekao.
"Da, sve je u redu."

Muškarac je proučavao Angie još jedan dugi trenutak prije nego što je otišao. Kad je nestao s
vidika, Angie je brzo zatražila od Nadije ček. Bila je zabrinuta da će gospodin polo majica
poslati izbacivače i htjela je dati Nadiji način da je kontaktira prije nego što se to dogodi.
Nadia joj je pružila ček. Angie je na njega napisala broj svog jednokratnog telefona i gurnula ga
natrag preko pulta između novčanica. “Molim te,” rekla je, “nazovi me ako želiš razgovarati. Ili
ako se još nečega sjećate.”
Nadia je uzela gotovinu, krišom spremivši novčanicu u džep svoje pregače dok je odlazila
poslužiti se mušterijama niz šank. Angie se okrenula na stolcu i promotrila ustanovu dok je
ispijala vodu. Parovi i grupe za stolovima uživali su u kasnim obrocima ili slasticama, ili samo u
piću i grickalicama. Muškarac koji je sjedio u mračnom separeu straga privukao joj je pogled.
Proučavao ju je uznemirujućim intenzitetom. Činilo se da večera sam, s novinama u rukama.
Uhvatio je njezin pogled, a zatim vratio pogled na svoje novine.
Angie je popila piće do kraja. Ovdje više ništa nije htjela izvući iz Nadije. Ali imala je novi trag -
dva imena. Ivanski Polzim i Sasha Makeev.
Postojala je šansa da su bili suučesnici koji su izbjegli uhićenje tijekom hapšenja droge koja je
uhvatila Belkina i Zagorskog. Ako je tako, jedan od njih ostavio je DNK na mjestu hapšenja
droge koji odgovara DNK sjemena pronađenom na ljubičastom džemperu ostavljenom u
kolijevci.
Jedan bi mogao biti i ubojica policajca VPD- a.
Iz nadzorne zgrade preko puta, Maddocks je promatrao monitore preko ramena dvojice
policajaca i tehničara. Ekrani su prikazivali snimke uživo Cluba Orange B iz raznih kutova.
Radili su na tome satima - sad je otkucavala ponoć. Nešto je sigurno bilo na rubu pada, ali što i
kada, ostalo je pitanje. Na jednom monitoru vidjelo se vanjsko parkiralište pored kluba. Drugi je
prikazao feed iz stražnje uličice. Još ih je nekoliko dopiralo iz kluba.
Dok je gledao, kombi je stao na parkiralište i ostao besposlen, dok su ispušni plinovi puhali u
mokru noć. Parcela je bila puna novijih modela SUV vozila
i teretni kombiji. Okrenuo se kako bi ponovno proučio monitore koji su prikazivali unutrašnjost
kluba. Gosti objeduju. Plesači na svojim stupovima. salonska pjevačica. Ljudi koji sjede za
šankom.
Zazvonio mu je telefon na poslu. Bio je to Takumi. Koristili su ćelije, a ne radio, koji bi se

mogao slušati. Takumi je rekao da su uključeni - kontejneri s teretom iskrcani su s broda iz Kine.
Dva su kontejnera prevozila ljudski teret. Od njih su
ukupno trideset i dvije ženke premještene u dva kamiona u vlasništvu Atlantis Importsa.
Kamioni su napustili dokove u konvoju, prateći crni SUV s tablicama registriranim na Atlantis
Imports. Straga se pojavio još jedan terenac, tablica registriranih na istu tvrtku. Policajci su sada
pratili konvoj. Helo je lebdio visoko, prateći napredak. Intel iz Rollinsovog UC-a u luci rekao je
da je ljudski teret krenuo prema Clubu Orange B. ETA oko dvadeset minuta, ako se slijedi
izravna ruta. Timovi za hitne slučajeve bili su stacionirani ispred i oko kluba, čekajući da
Maddocks izda zapovijed sa svoje strane. Cilj je bio upasti u joint tek nakon što su sve žene
uvedene unutra.
"Pada", rekao je Maddocks timu za nadzor dok je ubijao
Takumijev poziv. "Dvadeset minuta."
U napetoj tišini gledali su u ekrane. Na snimci se vidi kako još nekoliko muškaraca ulazi u klub.
Muškarci su prošli kroz restoran, prošli pored bara, nestali kroz vrata sa stražnje strane. Nadzorni
tim je iz svog UC-a znao da vrata vode na kat, ali njihov nadzor nije se proširio na to područje.
Maddocks se usredotočio na snimku koja prikazuje unutarnji ulaz u restoran. Upravo je ušla
žena. Sama. Tijelo mu se stisnulo, svaki živac u njegovu tijelu iznenada je bio potpuno pripravan
dok je promatrao ženku. Duga kosa padala je u sjaju dok se saginjala naprijed da razgovara s
domaćicom. Voditeljica je pokazala na šank. Ženka se okrenula. Maddocks je udario u šok —
Angie?
Što dovraga?
Napetost je pucketala njegovim venama. Sjela je na barski stolac, naručila piće i počela
razgovarati s barmenom. Šamar usred njihove operacije uklanjanja. Morao ju je izvući, stat.
Sranje.
Snažno je protrljao usta. Ovo je bila njegova krivnja. Dao joj je previše informacija. Otišla je
vidjeti Mila Belkina, a Belkin je sada bio mrtav. Je li išla vidjeti i Semjona Zagorskog?
Jesu li joj Belkin i Zagorsky rekli nešto što ju je dovelo ovamo?
Njezina prisutnost u tom klubu mogla bi cijeli Aegis op baciti u stranu. Trebao ju je predati
Takumiju zbog sigurnosti svih, uključujući i njezinu. To je
bio razlog zašto policajci u vezama nikada nisu mogli biti partneri na poslu - odluke su se
donosile na temelju emocija, a ne hladne, nepristrasne logike.
Maddocksu je srce lupalo dok je razmatrao svoje mogućnosti. Posegnuo je u džep po svoj telefon
i okrenuo broj koji je imao za nju. Nema odgovora. Broj neaktivan. Morala je zamijeniti telefone
kad se odjavila iz svog hotela u Coal Harboru. Nije mogao ući ni u klub i izvući je van - sam bi
uprskao cijelu operaciju. Djevojke bi mogle biti ubijene.
Život UC-a mogao bi biti stavljen na kocku. Drugi policajci, uključujući Angie, bili bi dovedeni
u smrtnu opasnost.
Gledao je Angie kako piše nešto na komadu papira, stavlja ga između dolarskih novčanica i gura
prema barmenu. Žena u baru spremila je poruku u džep i otišla do drugog kraja svog pulta.
Angie se zatim nagnula na svom stolcu kako bi promatrala plesače dok je ispijala piće.
Što dovraga namjerava?
Gledao je kako Angie usmjerava pozornost na muškarca koji je sjedio u stražnjem dijelu
ustanove. Muškarac je bio u kasnim pedesetima i imao je novine. Zadržao je Angien pogled
preko restorana. Maddocksom je prostrujala čudna hladnoća familijarnosti. Nagnuo se bliže
ekranu.
"Možete li zumirati onog tipa tamo straga?" brzo je rekao da
tehničari dok je pokazivao na zaslon.
Kad su se suzili, Angie je ustala od šanka i krenula prema izlazu.
Čovjek je odmah ustao. Složio je novine i krenuo prema baru, noseći presavijeni papir u ruci.
Angie je izašla na vrata kluba. Hladnoća u Maddocksu pretvorila se u led. Čovjek je hodao vrlo
lagano šepajući, kao da mu je jedna noga bila kraća od druge, pa ga je lagano naginjala ulijevo.
Maddocks je pokušao progutati. Čovjek je bio prave visine, prave građe. Osim što ovaj put nije
nosio periku. Bio je to on. Ubojica Sofije Tarasov. Čovjek koji se predstavljao kao liječnik.
Njegova slika sa snimke bolničkog CCTV-a bila je urezana u Maddocksov mozak. Svaki instinkt
u njegovu tijelu vrištao je da je to taj tip. Ubojica. Isti ubojica za kojeg se sumnja da je mučio i
ubio prevoditelja ruskog jezika.
Angie je ušla ravno u lavlju jazbinu.

Maddocks je pogledao na monitor koji je prikazivao vanjske snimke. Angie je hodala niz cestu,
pokraj parkirališta, kose koja je vijorila na vlažnom vjetru, a ulična svjetla svjetlucala su na kiši.
Pozornost mu se vratila na snimku unutrašnjosti. Muškarac je nešto pitao ženu za šankom.

Izgledala je uplašeno. Iz džepa je izvadila komad papira koji joj je dala Angie. Pokazala ga je
čovjeku.
Čovjek je pokazao na njega i nešto rekao. Ženin govor tijela vrištao je strah. Pokornost.
Posegnula je za mobitelom na polici iza sebe. Vratila se do pulta. Čovjek je kažiprstom ubo
u bilješku. Usredotočila se na komad papira dok je utipkavala broj u telefon.
"Bliže", rekao je Maddocks čvrstim glasom. “Uvećaj više. Na tu bilješku.”
Barovki su se tresle ruke. Čovjek je stao ispred vidnog polja kamere. Njegova promjena položaja
omogućila je Maddocksu jasan pogled na naslov na gornjem dijelu presavijenih novina u
čovjekovoj ruci.
Angel's Cradle Child iz '86. Identificirano kao Victoria
Policajac
Manji podnaslov je glasio:
Policajčev DNK odgovara lebdećem dječjem stopalu
Maddocks je svoju pozornost ponovno usmjerio na vanjski monitor. Gledao je kako Angie staje i
javlja se na telefon. Kimnula je dok je govorila, pogledala na sat, a zatim prekinula poziv.
Maddocks je prebacio pogled na snimku koja je dolazila iz unutrašnjosti kluba. Barmen je
također prekinuo njezin razgovor. Vanjski prijenos pokazao je kako se Angie okreće i kreće
natrag prema klubu. Ali kad je stigla do parkirališta, prešla je kroz njega, provlačeći se među
zaustavljenim vozilima dok je išla prema uličici koja je vodila do stražnjeg dijela zgrade kluba.
Maddocks je jedva disao. Gledao je kako mužjak s
novine su napustile šank i krenule prema izlazu iz restorana.
Čovjek je krenuo kroz vrata. Vanjska ga je kamera snimila vani. Maddocks je pomno promatrao
njegov hod, način na koji je držao glavu, pomicao svoju
ruke, okretanje njegovih ramena. Bio je još sigurniji - ovo je njihov ubojica. Osumnjičenik je
ušao na parkiralište i prišao crnom Audiju koji je blistao od kiše. Otvorio je vrata s vozačeve
strane, ušao. Svjetla su se upalila kad je pokrenuo motor. Izašao je u rikverc sa svog parkirnog
mjesta i odvezao Audi do uličice iza kluba.
"Možete li pročitati ploču?" Maddocks je pucao na nadzornu tehniku ispred monitora. "Uvećajte
tu Audi tablicu."
"Ne vidi se", rekao je tip iz nadzorne službe. "Kontejner na pločniku zaklanja pogled."
Maddocksu je zazvonio telefon. Bio je to Takumi.
"PET pet minuta", rekao je Takumi. "Čekam vizualnu potvrdu konvoja s vaše strane."
Maddocks je pogledao na zaslon koji je prikazivao vanjsku snimku slabo osvijetljene stražnje
uličice. Angie se iznenada pojavila iza stražnjeg ugla zgrade. Zaustavila se u tamnim sjenama i
ogledala oko sebe kao da čeka nekoga sresti. Dogodilo se tako brzo da je Maddocks jedva vidio.
Audi je uletio u uličicu iza Angie baš kad je barmen izašao iz stražnje uličice kluba.
Žena iz bara mahnula je i pozvala Angie, odvrativši Angie pozornost kad su se vrata Audija
otvorila iza nje. Angie je otišla prema ženi iz bara. Žena je počela razgovarati s Angie kad je
muškarac izašao iz automobila i skliznuo u tamu sjene duž zida. Maddocks više nije mogao
razaznati njegov oblik. Napetost je prostrujala kroz njega. Gdje je on dovraga?
Mračan pokret pojavio se iz sjene i pojavio se iza Angie dok je razgovarala s barmenom -
muškarcem . Bacio je ruku oko Angiena vrata, stisnuo je i zabio joj nešto u leđa. Angie je
utihnula, a onda joj se cijelo tijelo trgnulo u divljim grčevima kao da je bila šokirana.
"Jebati!" rekao je jedan od policajaca za nadzor. “Jesi li to upravo vidio? Jesi li vidio što je
napravio?"
"Pištolj za omamljivanje", rekao je drugi policajac. “Upotrijebio je jebeni elektrošoker na toj

ženi.”
Maddocks je gledao u nijemom užasu dok je Tarasovljev ubojica vukao Angieno mlitavo tijelo
natrag prema Audiju, čiji je motor još radio i ispuštao bijele ispušne plinove u zrak. Žena iz bara
se vratila unutra.
"Tu je!" rekao je tehničar, pokazujući na drugi monitor. “Konvoj.
Glavni SUV i jedan straga. Dva kamiona. Atlantis uvozi na

strane. Imamo vizualni prikaz. Imamo vizualni prikaz.”
Glavni terenac skrenuo je na parkiralište i odvezao se prema stražnjem dijelu kluba. Ostatak
konvoja je slijedio. Maddocks nije mogao čekati.
Ubojica se svojim Audijem izvlačio iz suprotnog kraja uličice. Namjeravao je izaći na suprotnoj
strani kluba. Angie je bila u autu.
"Donesite tu prokletu Audi tablicu - tamo - tamo, sada je možete vidjeti!" Audi je zaobišao
suprotnu stranu zgrade i svjetlo je palo na njega dok je skretao na ulicu.
"Gospodine - konvoj..."
"Da, ti pazi na konvoj", rekao je Maddocks časniku koji je upravo govorio. Zatim se obratio
tehnici. "Ti, zumiraj tu prokletu ploču prije nego izgubimo to vozilo."
Tehničar je poslušao naredbu. Tablica Audija povećala se u pogledu pod uličnom rasvjetom.
Maddocks je zapamtio registraciju kad je posegnuo za svojim poslovnim telefonom i ponovno
nazvao, ovaj put narednika Edena, koji je bio stacioniran u sobi za incidente.
"Trebam pregled." Dao je Eden registraciju.
Dok je čekao na liniji, rekao je timu: "Recite mi kada sve žene iz kamiona budu uvedene unutra -
svih trideset i dvije, izbrojite ih."
Eden se vratila na liniju. "Vozilo je također registrirano na Atlantis Imports — službeni

automobil."
“Izbacite POPIS na crni Audi te registracije. Vozač je upravo oteo ženu iz Cluba Orange B. On
je osumnjičen za ubojstvo Sophije Tarasov i ruskog prevoditelja na otoku. Naoružan i opasan.
Žrtva otmice je Angie Pallorino—bivša službenica MVPD- a. Jesmo li već raspetljali te
holdinge? Jesmo li dobili ključna imena sadašnjih vlasnika ili pojedinaca koji stoje iza Atlantis
Importsa?”
“Svi imaju veze s jednom numeriranom tvrtkom koja također ima
ulaganja u Club Orange B —”
“Tko, dovraga, tko stoji iza te tvrtke?”
"Stigla sam tamo, naredniče", rekla je hladnokrvno. “To je u procesu razotkrivanja otkako ste
nedavno iznijeli na stol podatke MVPD-a u vezi s mogućim putem krijumčarenja. Do tada
Atlantida nije bila ni na našem radaru.” Kratka stanka dok je Eden otvarala datoteku.
“Čini se da je tvrtka povezana s pet poslovnih ljudi iz BC-a i Alberte.
Svi milijarderi sami po sebi. Dvojica su u naftnoj industriji sa sjedištem u Calgaryju. Još jedan u
istraživanju minerala i rudarstvu na sjeveru. Jedan unutra
trgovinu robom, a druga je prvenstveno ulagala u uvoz-izvoz. Svi su u jednom ili drugom
trenutku došli u središte pozornosti kriminalističkih odjela bijelih ovratnika, ali ništa nije
zapelo.”
“Pošaljite mi njihove datoteke, imena, fotografije. Stat.”
"Naredniče", prekinuo ga je tehničar, "istovaruju djevojke."
Maddocks je pogledao na monitor. Gledao je kako prvu ženu uzimaju sa stražnjeg dijela
kamiona. Mozak mu je ubrzao, napetost je skakala.
Telefon mu je zvonio - Edenine e-poruke su stizale.
Maddocks je žurno otvorio prvi prilog. Prikazivala je imena i fotografije petorice muškaraca, svi
u kasnim pedesetima ili šezdesetima. Srce mu se ubrzalo kad je ugledao petog - velikog
crvenokosog blijedog tena sa svijetlosivim očima. Na lijevoj strani vrata vidio se dio tetovaže.
Zvao se Olyeg Kaganov.
Maddocks je kliknuo i otvorio drugi prilog koji je poslala Eden. Brzo je prešao na obavještajni
sažetak o Kaganovu. Čovjek je posjedovao i vodio vrhunski Semko Fishing Lodge zajedno s
nekoliko ribogojilišta u tjesnacu Queen Charlotte. Posjedovao je rezidencije na sjevernoj obali,
ali je većinu vremena provodio u kolibi.
Nalazio se na otoku Semko, koji je ležao sjeverno od otoka Vancouver.
Uzgajivačnice ribe.
Kad je Angie vraćena pod hipnozu, sjetila se dokova. Spomenula je ribogojilišta. Maddocks je u
mislima vrtio njihov razgovor.
“Bila je voda, ocean iza šume. Velika zgrada sa zelenim krovom u kojoj je živio crveni čovjek.
Dokovi. Nekoliko, praveći kvadratne oblike u vodi. Jedan sa zgradom na njemu. Zamišljao sam
ih kao torove za ribe.”
"Crveni čovjek?"
"Nemam pojma što to znači."
"A dokovi?"
“Možda ribogojilište? Podsjetili su me na dokove ispred laboratorijskih zgrada Jacoba
Andersa. . . Crveni čovjek . . . Osjećao sam da je crveni čovjek loš.”

Kliknuo je i otvorio slike Semko Fishing Lodgea sadržane u obavještajnom dopisu. Drvene
zgrade sa zelenim krovovima ispunjavale su njegov mali zaslon ćelije. Snimka iz zraka pokazala
je dokove u rešetkastom uzorku na sjeveroistoku otoka.
Pristajalo je - dovraga, sve je pristajalo! I svjedočenjem Tarasova. Tarasov i pet crtičnih kodova
otkrivenih na brodu Amanda Rose malim su brodom prevezeni iz luke Vancouver u
udaljeno skladište
negdje uz obalu. Vrijeme leta koje je Tarasov opisao od tog mjesta zadržavanja do Victorije bilo
je u skladu s lokacijom otoka Semko.
Tarasov je također svjedočio tinti na vratu njenog otmičara s kapuljačom. Osim toga, tjesnac
Queen Charlotte ulazio je u tjesnac Georgia. Stopalo Angienog blizanca moglo je isplivati s
otoka Semko.
Sve je jebeno pristajalo, sve do blijedosivih očiju velikog "crvenog čovjeka". Bile su iste boje
kao Angiene. Led mu je granao kroz prsa. Njezin otac —Kaganov bi joj mogao biti otac.
"Gospodine, zadnjih pet ženki izlazi iz drugog kamiona."
Maddocksovo se tijelo napelo od adrenalina dok se njegov pogled vraćao na zaslon. Gledao je
kako posljednje djevojke izvode iz vozila - mršave, glava pognutih naprijed, prazne i prljave
kose, koja im je zaklanjala lica.
"Gospodine, posljednje dvije ženke sada se uvode u klub", rekao je nadzorni službenik.
Maddocksove su misli skočile na ubojicu. Radio je za nekoga.
Olyeg Kaganov? Nije zadao smrtonosnu ranu dok je onesposobljavao Angie. To je Maddocksu
reklo da je želi živu. Zašto? Da je negdje odvedem? Kaganovu?
“Naredniče,” rekao je časnik, “žene su sada sve unutar zgrade. Ponavljam, sve unutra. Čeka
narudžbu.”
Kad Maddocks nije odgovorio, policajac se okrenuo na stolici prema njemu, napetih crta lica.
"Gospodine?"
"Nazovi!" Maddocks je zalajao kad se okrenuo i krenuo prema izlazu. "Pokreni se!" povikao je
preko ramena dok je naglo otvarao vrata.
"Sada!"
"Gospodine?"
Progurao se kroz vrata i izašao iz sobe. Nazvao je Takumi dok je žurio prema požarnim stubama
u zgradi. Takumi se odmah pokupio.
"Pustio sam hitnu pomoć", odbrusio je Maddocks. “Teret je sav unutra. Ali žena —bivša
policajka —oteta je iz kluba. Zove se Angie Pallorino. Neovisno je istraživala slučaj koji je
izgleda povezan s bar kodovima. Vjerujem da je Olyeg Kaganov, jedan od ljudi povezanih s
vlasništvom nad Atlantis Importsom, izravno umiješan u njezinu otmicu. Eden je izdala BOLO
na otmičko vozilo. Crni Audi. Doletim do Semka
Ribarski dom na otoku Semku. Kaganov je vlasnik i vodi ložu. Mislim da je vode tamo. Trebat
će mi pojačanje.”
Nije imao dokaza, ali je morao učiniti nešto osim čekanja da BOLO rezultira viđenjem. Samo to
je sad bilo sranje. Morao je vjerovati svom osjećaju. On ju je uvukao u ovo sranje. Sada ju je
morao izvući. Vjerovao je da, ako ubojica želi Angie živu, postoji velika vjerojatnost da će biti
prebačena u Semko.
Takumi se počeo buniti, ali Maddocks je prekinuo poziv prije nego što mu je Takumi uspio
narediti da odstupi.
Maddocks je znao što će Takumi reći - da Operacija Aegis treba polako krenuti na Kaganova -
dobiti dokaz da Kaganov i ostali ljudi zapravo stoje iza uvoza crtičnog koda, osigurati potrebne
naloge kako bi optužbe ostale na sudu. Da, ovo je bilo kockanje. To bi ga moglo stajati posla. To
bi moglo koštati kaznenog progona tih ljudi.
Ali ako ne bude djelovao, to bi Angie moglo stajati života.
Ako je bio u krivu, ako je patrolno vozilo pokupilo Audi dok je bio na putu za
Semko, to je u redu - lokalna policija mogla je to riješiti od tamo. Ta baza bi bila pokrivena. U
međuvremenu je vrijeme istjecalo.
Ako je Kaganov doista Angien otac i ako je iz vijesti znao da se ona sada prisjeća svoje prošlosti
i dolazi za njim, nije joj ostalo dugo živjeti.
Kad bi uopće bila živa.
Maddocks je izletio kroz vrata stubišta sa stražnje strane zgrade.
Hladna mu je kiša ljubila lice dok je trčao prema svom neoznačenom automobilu parkiranom u
stražnjoj uličici nekoliko blokova niže. Dok je ulazio u svoje vozilo, obavio je još jedan poziv.
Prijatelju pilotu.
POGLAVLJE 54
UTORAK, 9. SIJEČNJA
Angie je polako prišla, a zbunjenost joj je zamagljivala mozak. Borila se da smjesti što se
događa, gdje se nalazi. Onesvijestila se.
Zašto? Koliko dugo? Što se dogodilo?
Pokušala je pomaknuti jezik. Činilo mi se prevelikim. Usta su joj bila suha, metalnog okusa.
Njezina lubanja, njezin mozak, cijelo njezino tijelo udaralo je od boli sa svakim otkucajem
njezina srca. Pažljivo je otvorila oči, naglo se trgnuvši od svjetla koje je prodirala kroz prozor na
visokoj visini. Blizu stropa.
Sa rešetkama.
Hladnoća prepoznavanja prorezala joj je srž.
Bio sam ovdje prije. Što je ovo mjesto?
Angie je ponovno zatvorila oči i oprezno dotaknula vršcima prstiju bazu lubanje. Otišli su
ljepljivi. Krv? Njezina? Zastenjala je dok je pokušavala pomaknuti glavu, ponovno otvoriti oči.
Činilo se da joj je vrat možda slomljen. Mišići njezine ozlijeđene ruke gorjeli su.
Odustala je na trenutak, samo je ležala i pokušavala to shvatiti.
Dobila je poziv - to se dogodilo. Od Nadie Moss. Baš kao što je napustila ruski klub. Moss je
šapnula preko telefona da se htjela nasamo naći s Angie, ispred kluba
u stražnjoj uličici, gdje je planirala uzeti pauzu za dim - nije mogla razgovarati unutra. Previše
riskantno, rekla je. Moss je zvučala očajno.
Angie je prostrujala napetost. Borila se da ponovno otvori oči, da se potpuno probudi, da se jasno
prisjeti što se zatim dogodilo.
Nadia je otvorila stražnja vrata u uličicu. Pozvala je Angie do osvijetljenih vrata. Angie je
zgrabila za vrat
iza . . . zatim Taser. Morao je biti taser. Nakon toga se prisjetila
ništa, samo crnilo, osim nejasnog sjećanja da sam bio unutar a
vozilo u nekom trenutku, nešto od tkanine preko glave. Zatim tupi zvuk, osjećaj vibriranja.
Helikopter? Došao je djelić sjećanja
za nju—osjećaj da je u helikopteru, leti tijekom noći.
...
Bio je mrak. hladno. Blagi sjaj dolazio je od elektronike, možda
ploča s instrumentima. Ruke i noge su joj bile vezane. Pomaknula je noge
sada. Nevezano, shvatila je. Čizme su joj još bile na nogama. I ruke su bile slobodne. Pokušala je
duboko udahnuti kroz nos. Prepoznala je miris ovoga
soba.
Definitivno sam već bio ovdje.
U njoj su zvonili alarmi. Zatim je Angie utihnula. Osjećala je prisutnost.
Netko je sa mnom u sobi. Probno je uvukla zrak
ponovno njezin nos, i mogla ga je namirisati. Miris znoja podvučeno slabom niti muževnog
losiona poslije brijanja. “Dobrodošla kući, Roksana.”
Struja joj je prostrujala tijelom. Angie je prestala disati dok je
bio je vraćen natrag, u prošlost. Bila je u vlažnoj, polumračnoj sobi, na tom mjestu
Alex ju je obuzeo hipnozom.
“Ja . . . ležao na krevetu. U mračnoj sobi. Bio je netko sa mnom
u tami, držeći me za ruku. Ženka. Koža joj je bila hladna. Meko. Ona pjevao je slatko, nježno,
kao uspavanku. . . te riječi o dvoje malih
mačići. Na poljskom. Onda je odjednom prestala pjevati. Netko je došao u. Bilo me strah. Soba
je postala crnija U sobi je bio muškarac
...
na vrhu nje. Veliki, veliki čovjek.”
"Nad kim, Angie?"
“Ja . . . ne znam Gospođa koja pjeva. Groktao je kao pas
nju, a ona je tiho plakala. Jako uplašen. Nije bilo lijepo. Užasno."
Angie se zateturala. Njezin se svijet zavrtio. Mučnina joj je navirala u grlo i zagrcnula se. Bila je
na krevetu. Mirno je potapšala površinu oko sebe
ne mogu se pravilno fokusirati.
"Dobrodošla kući, Roksana", ponovno je rekao. Glas je bio tih, dubok.
Zvučan. Strava se digla u njoj. Progutala je, a zatim mahnito trepnula. ja poznaj taj glas. Znam.
Vid joj se usredotočio. Vidjela je zid nasuprot sebi i rešetke
prozor visoko. Uspjela je okrenuti glavu postrance prema izvoru

od glasa. Blijeda svjetlost koja je dopirala kroz prozor obasjavala je krupnog čovjeka. Crvena
kosa. Čupava crvena brada. Blijeda koža. Blijedosive oči.
Crveni čovjek. Loš čovjek. Bio je to on.
"WHO . . . tko si ti?" Glas joj je postao hrapav. "Gdje sam?"
Posegnuo je naprijed i pročešljao joj svoje debele prste kroz kosu, motajući pramen oko ruke.
Nagnuo je glavu i Angie je ugledala tintu plavog raka sa strane njegova čvrstog vrata.
"Prekrasno", šapnuo je. “Odrasla si tako lijepa, djevojko moja.” Vrhovima prstiju dodirnuo je
njezine usne, prateći njezin ožiljak. Trznula se uza zid.
"Miči ruke s mene!"
Nacerio se. Svjetlo mu je plesalo u očima. “Ovdje dovodim sve svoje cure, Roksi. Sjećate li se?
Ovdje sam držao vas dvoje i vašu majku. Htio sam te vratiti ovamo, da se probudiš i vidiš to, i da
se toga sjećaš, i da se sjećaš mene. Htio sam i tebe vidjeti i dodirnuti, pogledati u tvoje oči i da ti
vratiš pogled u moje.” Proučavao ju je.
"Moje potomstvo", rekao je tiho. “Snalažljiva djevojka. Nakon svih ovih godina, ti ćeš me
pronaći. Nađi moj klub. Bravo, Roksi. Ti si zaista moje dijete.”
Žuč joj je navirala u grlo. Mogla je to vidjeti - u njegovu tenu. Njegova kosa. Svijetlosiva nijansa
njegovih očiju. Pronašla ga je. Pronašla je svog biološkog oca. I on je bio crveni čovjek.
Čudovište.
"Što . . . kako se zoveš?" šapnula je. Nasmiješio se. “Oly. Olyeg Kaganov.” "Moja majka?"
“Moja kurva jednom. Lijepa stvarčica iz Poljske. Ostala trudna u šesnaestoj.”
Angiena su prsa zakrckala od emocija. Bijesno ga je gledala, pokušavajući ga stvarno vidjeti ,

upiti njegovo lice, oblik njegova tijela, njegov miris. Pokušavajući ga razumjeti. Njen otac.
“Ubio si je. Ubio si mi majku, zar ne?”
Njegov se osmijeh promijenio u nešto tamnije. "Ana", rekla je tiho. "Tako se zvala - zvala se
Ana." "Vrlo dobro. Dobio si ovo od Semy?"
Čista bijela mržnja ispunila joj je srce. Poznata opekotina procurila joj je u krv,
a stari okus bijesa ispunio joj je usta. Imao je oštre, jasne rubove i vratio joj je jasnoću u mozak.
Prorezao je njezin sustav ruku pod ruku s boli koja je tukla njezinim tijelom.
"Anastazja Kowalski", rekao je tiho. “Kći Daneka Kowalskog, političkog aktivista koji je
zatvoren i zatim ubijen tijekom pokretanja Solidarnosti u Poljskoj.”
Djed. Imao sam djeda, a zvao se Danek Kowalski.
Angie se žestoko usredotočila na ovu vijest. Imala je obitelj. U Europi. Namjeravala je izaći iz
ove sobe, iz ovog zatvora svoje prošlosti. Namjeravala je pronaći ostatak svoje obitelji.
Namjeravala im je javiti što se dogodilo Ani.
“Ana mi je rekla da joj je majka umrla kad je bila mala,” rekao je, njegovih sivih očiju uprtih u
nju. “Njezin otac ju je odgajao solo. Imala je četrnaest godina kada je u Poljskoj izbilo nasilje i
njen otac je odveden. Tada su je trgovci uhvatili. Evo, vidiš?” Zagorsky je posegnuo za
uokvirenom fotografijom koja je ležala na stoliću pokraj kreveta. Ispružio ju je prema njoj.
"Uzmi."
Angie ga je zgrabila i zagledala se. Mlada žena uzvratila joj je pogled. Jedva šesnaest. Jako
zaobljeni trbuh. Bila je ogledalo Angie kad je i sama bila tinejdžerica - osim duge, tamne,
valovite kose i više maslinastog tena. Suze su se skupile u Angienim očima. Počela se tresti.
"Mislio sam da biste također željeli otići i ponovno vidjeti stare boksove za ribe i posude za
rakove, prije nego što se pozdravimo." Zastao je. “Roksi.”
Pogled joj se vrati na njega. "Doviđenja?" šapnula je, a suze su joj se zamaglile njezin vid i
zaklanjajući njegovo veliko lice.
“Neka vrsta punog obiteljskog okupljanja. Priličit će, mislim, da završiš život tamo, gdje su ti
umrle majka i sestra. Jer vidiš moja Roksana, uvijek se sve vraća na početak.” Svojom mesnatom
rukom povukao je nježni krug u zraku. “Kako treba. Ali ovaj put”— nacerio se—„bez cipela
koje mogu plutati.”
Angie je zagrcnula usta. Pokušala je ustati, ali njezin se svijet ponovno zavrtio i teško se
skljokala na zid, teško dišući. "Što . . . što si im učinio? Kako ste ih ubili?”
“Dođi, pokazat ću ti.” Pružio joj je ruku. "Vrijeme je."
Nije se mogla pomaknuti. Povraćala bi, onesvijestila se - nije si to mogla priuštiti opet zacrniti.
Morala je ostati prisutna, boriti se s ovim.
Njegov je smiješak nestao. Oči su mu se oštro okrenule. Izvadio je uokvirenu fotografiju iz

njezina krila i vratio je na noćni stolić. Skočivši na noge, posegnuo je prema leđima i izvadio
pištolj. Uperio je njušku
na nju, a zatim mahnuo prema vratima. Bio je visok - više od šest stopa. Građen poput drvosječe.
Masivna bedra. Trbušnjaci koji su izgledali kao kamen tvrdi. Pečuh koji se ispupčio ispod
košulje i bicepsi koji su mu se napinjali u rukavima. Olyeg Kaganov možda je imao šezdeset
godina, ali njezin je otac još uvijek bio Golijat. “Nastavi. Digni se. Potez. Idemo malo prošetati
šumom u kojoj si se volio igrati
s Milom.”
Zvuk imena njezine sestre probudio ju je strujni udar.
Angie je prikovala svoj pogled na njegov dok je polako micala lijevom rukom oko boka kako bi
opipala stražnji džep traperica.
"Nemoj se truditi", rekao je. “Uzeo sam telefon. I mali nož.” Kad se okrenuo postrance, ugledala
je njegov nož - masivan lovačka oštrica u koricama za pojas.
Posegnuo je, zgrabio je za nadlakticu i povukao je na noge.
Dahtala je, očiju suznih od boli. Ali nije htjela vikati. Izbliza ga je stvarno mogla nanjušiti - i
sjetila se njegova mirisa na način na koji životinja plijen pamti miris grabežljivca koji je lovi.
Miris kojeg se naučila bojati kao dijete. Gurnuo ju je i ona je posrnula prema vratima - istim
vratima koja je otvorila Alexovim čarobnim ključem. Osim što sada nije imala ključ, nikakvu
posebnu riječ koju bi mogla izgovoriti da se vrati "kući", natrag u sigurnost Alexove dnevne
sobe.
Zagorski je posegnuo za kvakom i širom otvorio vrata. Angie je slijepo treptala u svjetlu,
pokušavajući se orijentirati.
"Hodati." Zabio joj je cijev pištolja u donji dio leđa.
"Tamo, zemljanom stazom i dolje u šumu."
Pokušala je staviti jednu nogu ispred druge dok je izlazila kroz vrata, ali je zateturala naprijed,
gotovo pavši na koljena. Angie je stala.
Teško dišući, uspravila se, zatim još jednom pokušala preći neravnu i krivudavu stazu koja je
ležala pred njom. Dok su ulazili među drveće, tlo pod nogama obraslo je mahovinom. Čula je
motor aviona visoko i zaškiljila je u nebo. Mala letjelica s plovcima i rekvizitima letjela je iznad
bijelo-sivih nebesa, a zatim nestala iza vrhova drveća, nesvjesna onoga što se događalo u šumi
dolje.
Staza je vodila u šumarak starih cedrova koji su se uzdizali iznad glave, grane su se nisko
spuštale, kora je visjela u isjeckanim crvenim trakama s debla koja su bila šira od spojenih ruku
dvojice muškaraca. Mahovina i raznobojni lišajevi rasli su po stijenama. Angie je stala kad je
kroz šumu do nje dopro zvuk ženskog pjevanja.
Male bobice, crne bobice, dva siva mačića Drveće . . .
iznad nje se kovitlalo. Šuštale su grane. To je bilo to. Ovo je bilo to mjesto. Njeno i Milino
mjesto.
Dijete se nasmijalo. Angie se okrenula prema izvoru zvuka. U sjenama ispod cedrova ugledala je
ružičastu nijansu. Djevojčica je bila ondje, virila je oko debelog debla, duge joj se crvene kose
ljuljala prema zemlji. Djevojka se nasmiješila.
"Mila?" Angie je šapnula, ispruživši ruku prema djetetu. Ali
djevojka se sagnula iza debla i nestala u šumi.
Kaganov se nasmijao. "Da, ovdje je Semy dovela vas dvoje da se igrate." Kupi vrijeme. Fizički
mu ne mogu parirati. Nemam oružja. Trebam svoj pamet —to je sve što sada imam. Izigraj ga.
Kupite vrijeme da smislite plan. Okrenula se prema njemu. Nadvio se iznad nje, a ona se trudila
ne gledati u oružje upereno u njezina prsa ili nož u njegovu boku. Umjesto toga usredotočila je
oči na njegove.
"Tko je tebi Semy?" rekla je. Moj otac ima ego. Doveo me ovamo jer je želio da ga vidim , da
budem impresioniran njime, da budem zadivljen i da ga se bojim. On je narcis koji se želi
pokazati. Apel na njegov ego.
"Moj bratić iz obitelji Little Odessa", rekao je. “Otišavši ga posjetiti u Kelvinu, potpisao si
njegovu smrtnu presudu. Isto s Milom Belkinom.”
"Što misliš?"
Napola je slegnuo ramenima svojim velikim ramenom. “Morao sam ih dati ubiti. Labavi krajevi.
Moram ih sve povezati sad kad si se počeo petljati."
"Jesu li mrtvi?"
Licem mu je prešao polagani osmijeh. Gad je uživao u ovome. Igraj, Angie, igraj s njim.
"Kako si to učinio?"
...
“Imam kontakte. Iznutra."
“Je li tako znaš da sam posjetio Semy i Mila?”
"Ne. Semy je nazvao da mi kaže. Učinio je to kako bi osigurao trajnu zaštitu za vlastitu obitelj,
iako je znao da će ga telefonski poziv ubiti. I tebe. Eto koliko je seronji bilo stalo do njegove
obitelji.”
Angie je to pogodilo. “Dakle, vi ste - vi taj koji je naredio smrt Stirlinga Harrisona i njegove
žene. Mislio sam da su ubijeni da pomognu Semy
postići uvjetnu slobodu. Ali sada shvaćam - htjeli ste da ga odbor za uvjetni otpust vidi kao
stalnu prijetnju s vanjskim vezama s bandama. Htio si ga držati pod ključem koliko god si
mogao.”
Tiho je frknuo. “On i Milo. Njih dvoje su mi pravili probleme u vrijeme kad sam pokušavao
razviti posao. Stavio sam ih unutra kao upozorenje ostalima.”
"Kako su pravili probleme?" Neka govori. On vjeruje u ovo.
“Milo je jednostavno bio previše glup - prepreka. Semy, bio je preblag.” Crte Zagorskog
potamne. “Previše je zavolio Anu i vas dvoje.
Obojici sam vam dao one pare cipela - one koje su bile oprane. Prije nego što mi se ukazala
prilika da Semyja smjestim u hapšenje droge, natjerao sam ga da pazi što sam učinio maloj Mili i
tvojoj majci. Jer je to bila njegova krivnja. Zbog njega sam bio prisiljen ubiti Anu i Milu. Tamo
mi je izgubio dobar novac.”
Mržnja je prijetila Angienoj bistrini. S njim je došao poznati žar bijesa.
Usredotočenost. Usredotočenost. Ne daj da me ljutnja zaslijepi.
“To je izjedalo Semyja do kraja života – vidjeti kako Mila i Ana umiru.
Mislim da je zbog toga vlastito dijete, koje mu je rođeno prije nego što je otišao u zatvor, nazvao
Mila. Ali sad je dosta priče. Potez."
“Ta količina droge imala je uličnu milijunsku vrijednost. To je puno za žrtvu samo da tvog
bratića strpaš u zatvor«.
“Dobio sam dojavu od dva puta doušnika da je VPD već krenuo s isporukom. Bilo je zaraženo.
Ionako smo ga namjeravali izgubiti. Pa sam zamijenio ekipu i poslao Mila
i Semyja na posao. Potez!"
"Ne." Stajala je na mjestu, ruku stisnutih uz tijelo, jasnoća se brzo kristalizirala, a um joj je
postajao tvrđi, oštriji. Svojim perifernim vidom Angie je primijetila razne šumske putove koji su
vodili s te čistine, sve moguće rute za bijeg kroz šumu. “Reci mi prvo što se dogodilo one noći u
kolijevci. Kako su nam Semy i Milo dopustili da pobjegnemo? Kako je to bila njihova krivnja?"
Ovlažio je usne.
“Hajde, Oly, doveo si me čak ovamo.” Kiseli okus pojavio se u Angienom jednjaku zbog oblika
imena ovog čovjeka u njezinim ustima, imena njezina vlastitog oca. “Mora da je iziskivao
ozbiljan napor da me dovedu ovamo. Pa zašto sada žuriti? Zašto me ne obavijestiš što se
dogodilo te Badnje večeri prije nego što umrem?”
Udahnuo je, a tračak zabave počeo se igrati u kutovima njegovih usta. “Semy i Milo i još jedan
čovjek —Ivanski —trebali su čuvati tebe, Milu i tvoju majku plus još dvoje. Držali su vas u
stanu u gradu dok ste čekali da dođu informacije od kontakata u luci kako bi vas mogli ukrcati na
brod.”
"Koji brod?" rekla je brzo.
“Početak vašeg putovanja u Saudijsku Arabiju. Prodao sam te tamo jednom princu, za njegov
harem. Najbolji dolar. Želio je dotjerivati tebe i Milu od malih nogu. Ubacio sam Anu u nagodbu
da bude pratilja. Onda, dok ste svi bili zatvoreni u onom stanu, čekajući signal, muškarci su
popili malo previše te Badnje večeri. Ponestajalo im je votke. Tvoja majka je vidjela svoju
priliku. Prišla je Semy, koja je bila ranjiva na njezine čari, previše ranjiva.”
“Volio ju je, zar ne?”
Olyjevo se lice zacrnilo, a oči su mu postale ledeno svijetle, poput vikinškog pljačkaša. Ali
ignorirao je Angieno pitanje. Što joj je reklo da je u pravu. Sada je znala - u srži toga - zašto je
Semy kažnjena.
Zašto je njezin otac pronašao način da policiji dojavi hapšenje droge. Zašto je Semy bila
prisiljena gledati kako ovaj crveni čovjek ubija Milu i njihovu majku.
“Ana je predložila Semy da ode kombijem kupiti još pića. Dečkima je bilo dosadno. Danima su
bili tamo. Semy se složio. Kad je otišao, Ana je zasunila vrata i, glumeći pijanost, potaknula
Ivanskog i Milu da popiju ostatke votke te im se ponudila.
Imala je ljubav s njima obojicom. Zatim, dok su bili uljuljkani i počeli drijemati, ona je zgrabila
vas dvoje iz susjedne sobe i pobjegla.”
Sjeme na njezinom ljubičastom džemperu. Nisam imao vremena obuti cipele jer smo utrčali u
snijeg gdje je kineski stariji u restoranu Pink Pearl
vidio nas.
"Što je s druge dvije žene za koje kažete da su bile tamo?"
“U susjednoj sobi. Visoki kao zmajevi. Ništa nisam znao.”
“Milo i Ivanski su nas jurili?”
“Semy se vratio s kombijem u ponoć. Vidio je kako te Milo i Ivanski jure po cijeloj ulici u onu
uličicu. Zaustavio se, čuo pucnjeve, vidio tvoju majku kako se bori s njima dok je pokušavala
tebe i tvoju sestru staviti u kolijevku. Milo ti je posjekao lice kad je pokušao ubosti Anu. Znao je
da ste vi blizanci vrijedna roba. Ana je bila potrošna roba. Ali ona je uzvratila, a Milova oštrica
uhvatila je tvoje lice. Ona
odveo te u kolijevku. Semy se odvezao na drugu stranu uličice i tada su crkvena zvona počela
zvoniti i svi su vjernici počeli izlaziti. Milo i Ivanski zgrabili su Anu i tvoju sestru i pobjegli u
Semy u kombiju koji ih je čekao. Ali ti—” Plcnuo je jezikom i ponovno pokušao dotaknuti
njezin ožiljak. "Ti si bio taj koji je pobjegao, ali tamo je on ostavio svoj trag."
Brzo se odmaknula od njegova dodira. Oči su mu se suzile, a vrat mu se zgrčio. Rumena ljutnje
oboji mu obraze.
Nemoj sad slomiti njegov smotuljak. Kupite vrijeme, kupite vrijeme. Angie se prisilila ostati pri
svom.
“Zašto ste nas prodali, vlastitu djecu? Zašto ste nas uopće zadržali ovdje?” Razdražljivo je
slegnuo ramenima. "Imam ženu. Ana je bila uživanje. Saudijac
vas je posjetio i vidio. Mali crvenokosi blizanci. Svježi kao tratinčice. Zaintrigirali ste čovjeka s
dovoljno novca da kupi nekoliko malih država. Ponudio mi je posao koji nisam mogao odbiti.
Sada, kreni.” Mahnuo je pištoljem prema njoj.
"Ili ću te ubiti ovdje sada."
Angie se okrenula, polagano hodala, a mozak joj je ubrzao. Duga trava, rosna, navlažila je donji
dio njezinih traperica. Voda je kapala s drveća. Miris vlažne ilovače i mahovine bio je bogat,
poznat. Vratila bi se cijelim putem do ovog mjesta koje joj je bilo zaključano u sjećanju. Mila ju
je noga dovela ovamo. Puni krug. Natrag tamo gdje je njezina blizanka izgubila život, a majka
umrla. Angie je konačno pronašla istinu, a sada će i ona umrijeti.
Dok je hodala, među drvećem je ugledala zgradu - veliku. Građena od balvana. Zeleni krov.
Helikopter je čučao na malenom heliodromu blizu njega. Mora da je to bila letjelica kojom je
stigla. S prozora u daljini gledala je starica u crnom. Angie je utihnula, puls joj se ubrzao.
"Moja majka", rekao je Kaganov, mašući ženi da je otjera
s prozora. “Majke su važne, zar ne, Roksana?”
Bijes je izrastao u njoj. Zlo—bio je čisto jebeno zlo, uživajući u ovome. Okrenula se kako bi mu
se suprotstavila, ali on je visoko podigao ruku i snažno udario kundakom svog pištolja po njezinu
licu. Bol joj je eksplodirala kroz obraz. Pod udarcem je zateturala u stranu. Sagnuta, rukom je
prekrila obraz. Kroz prste joj je curila topla krv. Mogla je namirisati, okusiti - vlastitu krv. Prije
nego što se uspjela sabrati, snažno ju je udario u nogu, natjeravši je da posrne u stranu.
“Idi, rekao sam. Hodati. Moramo prijeći na drugu stranu otoka. Moram se vratiti svojim gostima
do ručka.”
POGLAVLJE 55
Maddocks je svojim nišanom kroz prozor aviona promatrao gustu šumovitu obalu ispod sebe.
Njegov stari prijatelj Craig Bennett upravljao je avionom. Bennett je bio bivši vojnik i imao je
ugovor s RCMP-om kao pilot. Njegova je ptica mogla samo vizualno letjeti, pa su morali
pričekati ranu zoru prije nego što polete.
Bennettov glas dopirao je kroz Maddocksove slušalice dok je naginjao
njegov zanat na zapad. “Eno je, otok Semko i koliba.”
Maddocks je svojim nišanom preletio preko otoka. Vidio je zeleni krov prostrane lože, palube
koje su se pružale nad vodom. Gospodarske zgrade.
Pristaništa, brodovi. Helikopter na malom heliodromu. Dva plutajuća zrakoplova usidrena u

vodi.
Bennett je usmjerio zrakoplov dok su letjeli iznad otoka kako bi ga obišli po pravom vjetru.
Maddocks je posudio odjeću i opremu od Bennetta, oduševljenog lovca na mušicu. Njegov plan
do sada je bio ući na ulazna vrata te kolibe kao potencijalni klijent koji samo provjerava mjesto.
Da, moglo bi pobuditi sumnju, ali bio je to najbolji plan koji je imao u kratkom roku.
Takumi je konačno odobrio pojačanje. Maddocks je primio poziv tijekom leta, prije samo
nekoliko minuta. BOLO je rezultirao time da je ubojičin Audi uočen kako napušta heliodrom u
Vancouveru. Otmičar je uhićen. U njegovom vozilu pronađeni su tragovi svježe krvi i duge
crvene kose.
Ali helikopter koji je čekao čovjeka već je poletio s teretom koji je čovjek natovario na njega.
Prema osoblju heliodroma, pilot je predao dnevnik letenja Semku
otok. Instrumentalno letenje—letjelica je bila opremljena za putovanje u mraku. Osoblje

heliodroma također je obavijestilo policiju da je pilot redovito letio Semko put, a oni bi potvrdili
da je paket koji je vozač Audija
isporučeno u helikopter bilo je dovoljno veliko da bude tijelo. To je bila informacija koju je
Takumi trebao da dokaže da je Angie - živa ili mrtva - vjerojatno bila ukrcana na taj helikopter.
Takumi je dobio zeleno svjetlo za ERT tim da doleti do Semka.
Maddocks je bio predoziran adrenalinom, usta su mu bila suha. Odlučio se usredotočiti na

vjerovanje da je Angie živa - morala je biti. To je bilo sve čega se morao držati. To je bilo ono
što mu je držalo um oštrim, vid oštrim, svako osjetilo na oprezu. Nešto mu je odjednom zapelo
za oko na šumskoj čistini ispod. Zamahnuo je nišanima.
Srce mu se grčilo. Sranje. Angie — živa.
S muškarcem. Maddocks je ponovno usmjerio svoje nišane, pokušavajući spriječiti drhtanje ruku
dok je pokušavao bolje vidjeti. Mužjak je bio crvenokos. Masivnog rasta. Kaganov. I imao je
pištolj. Prisiljavao je Angie da se kreće ispred njega stazom koja je vodila kroz drveće prema
suprotnoj strani otoka, prema dokovima koji su se mrežasto spuštali u vodu. Obor za ribe.
“To su oni. Ima je!” rekao je Maddocks kroz svoj usnik.
“Možete li sjesti na zapadnu stranu? Oko točke sjeverno od nečega što izgleda kao obor za ribe.”
"Deset-četiri." Bennett je nagnuo zrakoplov, mijenjajući smjer.
Maddocksov mozak ubrzao je kao da je na kiselini. Ovo je mjesto izgledalo onako kako ga je
Angie opisala iz svojih sjećanja na hipnozu. Stara šuma. Brvnara sa zelenim krovom. Dokovi
koji formiraju boksove za ribe. Okružen vodom. Kaganov je doveo kćer kući. Umrijeti.
Kaganov je gurnuo Angie naprijed kroz granje koje je visjelo nisko nad dijelom
staze kojom se rijetko hodalo. Dok je prolazila kroz lišće, Angie je ispod vidjela uvalu i plažu. S
obale su se stari drveni dokovi pružali u plavozelenu vodu u
mrežastom uzorku. Stara koliba navedena na jednom od dokova, izblijedjela plava boja koja se
ljušti sa starih dasaka. Pokraj kolibe ležao je ogroman splet lonaca za rakove.
Sada je znala zašto ju je pogled na dokove ispred prozora Jacoba Andersa toliko uznemirio -
potaknuo je zakopano sjećanje na ovo mjesto. Ona i Mila stajale su upravo ovdje, na ovoj stazi,
zavirujući u
uvaliti kroz granje. I vidjeli su nešto strašno. Sjećanje joj je šiknulo u mozak poput crnog,
zagušljivog dima.
Veliki crveni muškarac na drugom kraju doka, tjera mršavu ženu da se sklupča u velikom kavezu
koji je koristio za hvatanje rakova. Čovjek koji je ožičio kavez čvrsto zatvorio ženu koja je
plakala. Čovjek ju je ubo nekoliko puta kroz proreze u žicama, zbog čega je krv tekla na drveno
pristanište.
Čovjek koji nogom gura kavez sa ženom koja krvari s ruba doka. Zvuk pljuska koji je napravio.
Krik galebova visoko.
Angie je progutala slinu dok je sada iznova proučavala prizor, dok joj je krv još uvijek curila niz
lice iz rascijepljenog obraza.
Mjesto je očito bilo napušteno. Divovski lonci za rakove bili su komercijalni i hrđali su. Na doku
koji je dosezao do obale bila je stara stanica za čišćenje ribe. Na stanicu je bio naslonjen stari
gaf.
"Idi dolje." Njezin je otac zabio pištolj u njezina križa.
Udahnula je i počela se pažljivo spuštati niz padinu prema šljunčanom pojasu plaže. Kamenje je
ispadalo ispod njezinih čizama, klizilo i klopotalo niz obalu. To je i namjeravao učiniti - staviti je
u jedan od onih lonaca za rakove i utopiti je. Natjerajte je da još više krvari prije nego gurnete
zamku u vodu. Njezina bi krv privukla ribu. Brzo bi potonula na dno. Ležala bi poput one
svinjske lešine zarobljene na morskom dnu, a njezino bi meso čistili rakovi i jastozi, morske uši i
hobotnice. Morala je djelovati prije nego što ju je uspio odvesti do udaljenog kraja doka gdje su
na hrpi ležali lonci s rakovima.
Oprezno se pomaknula dalje niz sklisku stazu i na plažu. Zakoračila je na stari dok. Izlizane
daske ljuljale su joj se pod nogama. Pronašla je ravnotežu. Neodlučno je krenula duž doka prema
postaji za čišćenje ribe. Voda se smijuljila ispod dasaka.
Kaganov je zakoračio na dok iza nje, a ona je osjetila da se njiše pod njegovom težinom.
Povjetarac s oceana bio je čist i hladan i mirisao na rasol.
Angie se zaustavila pokraj postaje. Nije mu mogla dopustiti da je odvede bliže tim loncima s
rakovima. Sada je morala djelovati. Tu je morala započeti svoju bitku.
...
"Ove olovke više nisu u upotrebi", rekla je grubim glasom.
Frknuo je, prišavši joj odmah iza leđa. “Ne još dugo, dugo.
Uzgoj lososa sada je visoko znanstveno, kompjuterizirano poduzeće. Moje nove olovke su na
moru - u otvorenoj vodi. Duboka voda. Riblje zalihe nadziru tehničari i kamere uživo
danonoćno. Moje osoblje živi u
plutajući smještaj po dva tjedna, a zatim rotirajte smjene. Naravno, to je kontroverzan posao,
hraniti svijet. Uzgoj proteina.
Ekolozi vode rat protiv atlantskog lososa koji uzgajamo ovdje u pacifičkim vodama, kažu da
ubija lokalnu ribu, šteti mrijestu u rijekama BC, potkopava cijeli ekosustav. Ali imam publiciste.
Dobre. Oni nude obilaske javnosti. Sve to pomaže profilu tvrtke.” Gurnuo ju je naprijed. “A sad
kad smo sve pohvatali, moja Roksana, vrijeme je. Skini čizme.”
Srce joj je poskočilo. "Zašto?" tiho je upitala, ali je znala zašto.
“Jer možda plutaju. Ne bih želio da se tvoj DNK ponovno opere u Tsawwassenu. Nema više
labavih krajeva.”
Angie se polako okrenula prema njemu. Bio je leđima okrenut šumovitom otoku. Iznad njega,
gore na obali između sjena drveća, nešto se pomaknulo. Mreškanje vjetra?
Angie se napela kad se neki oblik oblikovao u sjenama iza
grane. Srce joj je stalo. Muškarci.
Dva.
Naoružani puškama.
Zatim je prepoznala plavo-crni odsjaj kose. Maddocks. Što dovraga—? Došao je po mene.
Pronašao me. Angie je pokušala ujednačiti disanje, da ga ne oda.
Maddocks joj je mahnuo da nastavi, da nastavi naprijed, dalje od Kaganova. Pušku je uperio u
njezina oca. Ali bilo mu je potrebno da Angie napravi distancu između sebe i Kaganova kako bi
mu dala jasan pogodak.
"Čizme", zahtijevao je Kaganov. "Sada. Skini ih.”
Duboko udahnuvši, Angie se sagnula i polako počela skidati čizme.
Kamen je zveknuo niz obalu. Smrznula se.
Kaganov se trgne glavom. Okrenuo se. Maddocks se sagnuo natrag u lišće, ali ne prije nego što
je Kaganov podignuo pištolj i opalio. Pukotina je razbježala jato borovih siskija s drveća. Tišina.
Kaganov je ostao miran, leđa su mu se nadimala dok je promatrao drveće. Još uvijek pognuta, s
lupajućim srcem, Angie je polako, kriomice, prstom prstom dohvatila ručku zahrđalog gafa koji
je bio naslonjen na ribarnicu. Vrhovi njezinih prstiju dodiruju staro izlomljeno drvo osovine.
Stisnula je šaku oko osovine.
Dok je registrirao njezin pokret, Kaganov je zamahnuo pištoljem prema njoj.
Oči su mu izgledale poput leda. Vrijeme se usporavalo, rastezalo, dok se njegov prst savijao i
stezao oko okidača. Angien se vid zamutio kad se iza njega pojavio ružičasti sjaj. Odjednom se
Mila opet našla tamo, stajala je iza svog oca, baš kao što se pojavila iza Krstitelja prije nego što
se Angie onesvijestila i ispraznila svoju štipaljku u njegov mozak.
Mila je ispružila ruku. Njezin je glas ispunio zrak, kao da je sam vjetar
su govorili.
dođi Come playum dum grove. . . doći . . .
Angie nije mogla disati, nije mogla misliti. Kad je Mila prišla bliže, Angie je vidjela da joj krv
teče iz očnih duplji. Grimizne rijeke kapale su niz njezino bijelo lice, upijajući njezinu ružičastu
svečanu haljinu, prekrivajući joj bijele noge. Bijes je eksplodirao, šaljući zasljepljujuće šrapnele
kroz Angien mozak. Um joj se zacrnio. Vid joj se suzio samo na oca.
Ubij ga. Ubij ga. Ubiti.
Čvrsto je zgrabila ručicu i povukla je prema sebi. Oštrim zaokretom tijela iz struka, koristeći
zamah prema gore, snažno je zamahnula gafom prema očevu licu.
Udica je srela meso, kost. Udarac joj je prošao kroz ruke. Objema je rukama zgrabila polugu i
trznula je prema dolje, a zahrđala je kuka razderala očevu kožu od oka do čeljusti.
Zavijao je dok je povlačio okidač, ali njegov hitac je podivljao. Sve što je Angie sada mogla
vidjeti bila je krv. Posvuda vruća krv. Široko je raširila stopala i nisko se sagnula. Zakoračila je
naprijed i ponovno zamahnula udicom prema njemu, iskoristivši njegov šok. Vrh kuke mu se
ovaj put zario u prsa, rasporivši mu košulju i meso preko prsnih mišića i sve do trbuha. Dahnuo
je, ispustivši pištolj dok je objema rukama stisnuo utrobu.
Zateturavši unatrag kako bi izbjegao njezin sljedeći udarac, poskliznuo se u vlastitoj krvi.
Snažno se spustio na leđa. Angie ga je opkoračila, opkoračivši ga čizmom s obje strane bokova.
Okrenula je gaf tako da je udica bila u zraku i zabila mu stražnji dio drške u čelo uz krckanje.
Ruke su mu mlatarale sa strane. Opustio se. Vrijeme je stalo. Apsurdno, više nije mogla čuti
ptice. Uopće nema zvuka. Svijet je bio prigušen.
Sive oči njezina oca zatreptale su dok je zurio u nju, omamljen. Lice mu je bilo
izobličeno od mesa i krvi. Dok je disao, na ustima mu se stvorila pjena od sićušnih ružičastih
mjehurića.
Snažno dašćući, stajala je iznad njega, a ručka je bila klizava od njegove krvi u njezinim šakama.
Ubijte . . .
ga. Ali kad je Angie posegnula i izvadila njegov nož, čula je vikanje. Činilo se da dolazi iz
daleka, daleka, a ona ga je jedva registrirala.
Spustila se na koljena pokraj očevog mlitavog tijela, iscrpljena, s vrtoglavicom. Prinijela je

blještavi oštri rub njegove lovačke oštrice njegovom bijelom grlu i pritisnula ga iznad njegove
Adamove jabučice, ispod crvene brade. Primjetila je dlačice boje riđe boje na bijeloj koži
njegova vrata, a sjećanje na to kako je ubio tu uplakanu, mršavu ženu ponovno joj je bljesnulo
kroz oči.
Roksi?
Podignula je pogled. Vjetar? Mila?
Ponovno je vidjela djevojčicu u ružičastom —Milu. Stojeći iza svojih očevu krvavu glavu.
Njezina je sestra odmahnula glavom. Ne. Ne. No killumdum. . . .
...
Ne
Angie je skrenula pažnju s ometanja malog duha i ponovno pogledala u očeve oči. Boja njezina.
Pun boli. I mrziti. Mrzio ju je. Njezin ju je vlastiti otac mrzio i bio je najodvratnija vrsta ubojice.
Pritisnula mu je oštricu preko grla, lomeći meso—Ne. Ne. Ne,
Roksi. . . stani, Roksi!
Stresla se na zvuk glasića u glavi, slatkog glasića. Suze su joj preplavile oči. Bila je bolja od
ovoga. Bolja od oca. Bolje od zbroja njezine prošlosti.
Ne opet, Angie. Ne kao Baptist. Nema više bijesa. Našli ste nju, našli ste Milu. Tvoja sestra.
Došao si joj kući. Tvojoj majci. Oni ovo ne bi htjeli. Ne žele da od tebe napravi ubojicu.
Drhtaji su joj obuzeli tijelo.
"Angie!" Maddocks je bio iza nje. "Angie, prestani - nemoj!" Njegov je glas došao u fokus. Zvuk
cijelog svijeta došao je u fokus.
pjev ptica. Mreškanje malih valova na kamenju na plaži. Ruke su mu bile na njezinim ramenima,
velike, čvrste, povlačeći je natrag, dalje od očevog krvavog tijela.
“Baci nož, Angie. ne čini to Imamo ga. Imamo ga.”
Ali ona se snažno izvila iz Maddocksova stiska, otresajući se.
Prignula je lice prema očevu i rekla tihim glasom, usana blizu njegovih
uho, “Neću te ubiti, ti jebeno kopile. To bi bilo prelako za tebe. Natjerat ću te da platiš. Stavit ću
te u kavez, kao što si ti zatvorio sve te žene. Do kraja tvog jebenog bijednog života.”
Maddocks ju je grubo podigao na noge. Nije imala snage boriti se s njim. Nož joj je ispao iz
ruke. Zveckala je po njezinim čizmama.
Cijelo joj se tijelo treslo. Zubi su joj cvokotali. Suze su joj tekle niz lice.
Maddocks ju je okrenuo prema sebi. Nježno joj je obuhvatio rascijepljeni obraz i pogledao je u
oči. "Usredotoči se, Angie", šapnuo je. “Imam ga. Usredotočenost. Idi s Bennettom ovamo.”
Drugi muškarac s Maddocksom uhvatio ju je za ruku, odvukao je, odveo je niz dok i natrag do
obale dok je Maddocks prevrnuo njezina oca na trbuh i stavio mu lisice. U daljini je čula topot
helikoptera.
"Ovdje su", Bennett je doviknuo Maddocksu. "Takumijevi momci su ovdje."

POGLAVLJE 56
Bolničarka je završila sa šivanjem posjekotina na Angienom obrazu i obrvi uz ranu na stražnjoj

strani glave. Mora da je udarila glavom na nekoliko mjesta kad je bila taserirana i pala na tlo. Ili
možda dok su ga onesviještenog vukli od ubojičinog vozila do helikoptera. Trgnula se kad je bol
ponovno zaiskrila pod bolničarevim dodirom.
"Htjet ćete odgovarajuće šavove od plastičnog kirurga za vaše lice", rekao je bolničar sa
smiješkom. "Ali tako bi trebalo trajati dok ne odeš u bolnicu."
Maddocks je bio uz nju i gledao. Njegova je prisutnost bila poput stijene. Bili su u dnevnoj sobi
Semko Fishing Lodgea, a popodnevno je sunce ulazilo kroz prozore. Vrijeme se napokon
pokvarilo, a vani su se orlovi krstaši vrtjeli po vedrom plavom nebu. Bennett, Maddocksov
prijatelj pilot, čekao je da odveze Angie i Maddocksa natrag u Vancouver.
Maddocks je objasnio Angie kako ju je locirao, a ona je bila ponižena. Od njega. Vlastitom
nesmotrenošću i nagonom. Ali sada je imala ono po što je došla. Odgovori. Kako bi još sve
obradila bilo bi novo područje, ali njezino je olakšanje bilo duboko. Znala je tko je njezina majka
i kako su Ana i Mila vjerojatno završile svoje živote i gdje bi ostatak njihovih ostataka mogao
ležati - duboko u hladnim vodama ispod Kaganovljevih starih torova za ribe. Bilo je to mjesto
odmora odakle se mala cipelica vjerojatno odvojila od Milina stopala, otplutala na površinu
oceana i započela svoje putovanje, ljuljajući se u strujama, vjetrovima i olujama sve dok nije
završila na plaži u Tsawwassenu.
ERT-ovci su ranije poletjeli u helikopteru s Kaganovim na lisicama nakon što su bolničari

doletjeli kako bi mu pomogli. Tehničari za mjesto zločina sada su bili prisutni i pročešljavali su
ložu. Detektivi RCMP-a također su došli helikopterom i ispitivali su goste koji su bili
zatvoren u drugom dijelu lože. Staricu u crnom su odveli uplakanu. I nju bi ispitali. Opsežna
forenzička operacija ronjenja uskoro će započeti na mjestu starih ribnjaka. Da je dolje bilo
ostataka, tim bi ih na kraju pronašao. Policija trenutno pokušava locirati Ivanskog Polzima i
Sashu Makeeva. Sada kada su imali imena, izdani su nalozi za njihovo uhićenje i nadamo se da
neće proći dugo prije nego što budu privedeni. Profil DNK jednog od njih vjerojatno bi
odgovarao krvi ubojice policajca iz 1993. kao i DNK iz druge mrlje sjemena na ljubičastom
džemperu Anastazije Kowalski. Balistički dokazi iz pucnjave oko hapšenja droge sada bi se
ispitivali zajedno s balističkim nalazima iz slučaja kolijevke iz 1986. godine.
Polzim i Makeev također su bili ključne osobe od interesa za podmetanje požara u Squamishu u
kojem su ubijeni Stirling i Elaine Harrison. Svi su konačno trebali pasti.
Dok je bolničar izlazio iz dnevne sobe, Angie je rekla Maddocksu,
"Pretpostavljam da ću se sada morati vratiti i sam se suočiti s glazbom."
Nasmiješio se i osvijetlio je njegove plave oči poput vedrog, sunčanog neba vani. Angienim
srcem prošla je bol. Ljubav. Bila je to ljubav, pomislila je. Što bi drugo moglo biti? Za ovog
čovjeka koji ju je nastavio spašavati na toliko načina.
Nije odustao od nje kad je bila toliko slomljena da je pokušala uništiti sve dobro oko sebe.
Uključujući i njega. I što su dijelili.
“Da, i ja ću se morati suočiti sa sranjem,” rekao je, “nakon što sam se razdvojio usred hajke Club
Orange B i poletio za tobom. Ali razgovarao sam nekoliko puta s Takumijem telefonom. Imam
osjećaj da će sam htjeti preuzeti svu slavu zbog vođenja međunarodne operacije trgovine ljudima
koja je odsjekla glavu sjevernoameričkom ogranku takozvane
Crvene hobotnice.”
Angiene su se misli prebacile na hobotnicu koju je vidjela u Andersovoj
podvodne snimke, a kroz nju je prošao mali drhtaj.
“Zabijanje Kaganova”, rekao je Maddocks, “također će izazvati pukotine, potencijalno kobne,

sve do kraja praške operacije. Moja intuicija kaže da Takumi neće nastaviti s činjenicom da sam
neko vrijeme bio skitnica, jer da nisam, ovo ne bi ovako ispalo u njegovu korist. RCMP
vjerojatno neće htjeti ni pokrenuti bilo kakve optužbe protiv vas.”
“Mogu se samo nadati.”

Ispružio je ruku da joj pomogne ustati sa sjedala. “Hajdemo onda prekrižiti fige, može?”
Uspjela se nasmiješiti, ali zaboljelo ju je lice. Uhvatila mu je ruku i ustala. “I angažirati dobre
odvjetnike, pretpostavljam.”
"To također. Jeste li spremni ići kući?”
“Moram prvo još jednom posjetiti taj cedrovi gaj.”
"Jesi li siguran?"
"Naravno." Oklijevala je, osjećajući se pomalo blesavo, ali je svejedno rekla što joj je na umu.
“Tamo su oni, Maddocks. Moja mama i Mila. Ne njihova tijela, već njihov duh - u vjetru koji
lebdi kroz ta drevna stabla. Osjećam kao da tamo dopiru njihovi glasovi. Odatle su me pozvali da
pronađem odgovore. Iz te uvale ta je Milina noga otplovila prema jugu, pokrenuvši sve. Moram
otići i reći zbogom.”
Žuto poslijepodnevno sunce padalo je niz visoke cedrove dok su Angie i Maddocks polako
hodali ruku pod ruku kroz meku, dugu travu i preko proljetne mahovine udoline. Angie je zastala
i još jednom udahnula osjećaj mjesta. Vjetar je šumio, a ona ih je osjetila - Milu i njezinu majku.
Suze su joj napunile oči.
"Stvarno je prekrasno", rekao je Maddocks, klizeći rukom oko njezina struka, privlačeći je bliže.
Male ptice jurile su kroz grane. Nije bila sezona kupina ili maslačka,
ali bobice i cvijeće bili su ovdje, ispod zimske zemlje, gurali su se i spremali se da izniknu u
proljeće i potom u jesen.
"Želim onu Aninu fotografiju kada tehničari završe sa svime,"
rekla je Angie.
Kimnuo je glavom. "Rekao sam im da ćeš to htjeti."
“Bila je tako mlada. Nije me napustila, Maddocks. Ona je bila
očajnički pokušavajući nas oboje spasiti. Ne mogu vam reći koliko to znači.”
Na trenutak su stajali u tišini. Samo njih dvoje. Osjećaj starog drveća koje ih okružuje poput
drevnih živih bića bio je ponizan. Zvuk šaputanja vjetra kroz njihove grane bio je proganjajući,
spiritualan, žamor glasova na jeziku koji nije
razumiju obični smrtnici. Ta su stabla bila sićušne mladice kad je počela gradnja katedrale Notre
Dame, a raspoloženje ispod njih nije bilo ništa manje pobožno.
“Ako pronađemo ostatke Mile i moje majke,” tiho je rekla Angie, “ako ih ronioci uspiju izvući
gore, ovdje ću ih pokopati. Ostavite ih da se odmore. U ovoj katedrali drveća. Jednom sam se
ovdje osjećao sretno. Ja—” Progutala je dok joj se grlo stezalo od emocija. “Možda ću se s
vremena na vrijeme vratiti na ovaj otok da samo sjedim s njima. Brati bobice i maslačak.”
“Samo ako pođem s tobom.”
Podignula je pogled u njegove tamnoplave oči koje su je tako hipnotizirale kad ga je prvi put
vidjela u Foxyju. Od pogleda na njegovim crtama njezino je srce preplavilo toplinom, dirljivošću
koja ju je istovremeno plašila i uzbuđivala.
“Možda,” tiho je rekla, “možemo iskoristiti onaj rođendanski dar koji si mi dao. Mislim, kad se
stvari konačno završe.”
Oči su mu se promijenile. Crte lica su mu se napele. „Misliš na vaučer?
Onaj za kolibu u divljini? Samo ti i ja, daleko?"
Nasmiješila se. "Pa, budući da nemam posao ili tako nešto."
Oči su mu blistale. Progutao je slinu, podigao ruku i nježno, tako nježno dotaknuo dlan uz
njezino lice.
"Udaj se za mene, Angie", šapnuo je.
"Što?"
"Oženi me."
Mozak joj se zavrtio. “Ti . . . misliš, budi tvoj. . . žena?"
“To općenito znači vjenčanje, Angie Pallorino. Ne želim te nikada izgubiti. Prišao sam preblizu.
Kad sam pomislio . . .” Glas mu je zadrhtao dok su emocije gušile njegove riječi.
Angie je zurila u te oči, ne vjerujući. Ne još. Užasnut, a ipak razmišljam možda... . . samo je
možda ovo bilo sve što je htjela. Prilika —druga prilika da stvari u njezinu životu funkcioniraju.
Vjetar je iznenada zapuhao kroz drevne cedrove poput daha divovskih usnulih zmajeva kad se
probude. Na koži su joj se mreškale guske.
Otvorila je usta da progovori, ali on joj je prstom dotaknuo usne.

“Nemoj. Nemoj sada reći ni riječ. Samo želim da razmisliš o tome.”
EPILOG
DVA TJEDNA KASNIJE
Dok je hidroavion dolazio da sleti u vode Victoria's Inner Harboura, Angie je mogla vidjeti
Holgersena s Jack-O-om kako stoje na doku ispod. Stavila je ruku na Maddocksovo bedro na
sjedalu pokraj njezina. "Pogledajte, tamo dolje", rekla je dok je pokazala. "Konjica je ovdje."
Maddocks se nagnuo nad nju kako bi provirio kroz prozor i nasmijao se. “Motley crew je više
nalik tome. Devijanti."
Pilot je nagnuo avion, okrenuo se s vjetrom i udario klizače u vodu jakim udarcem. Vozili su se
prema terminalu po valovitoj površini. Bio je dobar osjećaj napokon biti kod kuće nakon svih
ispitivanja i pravnih sastanaka s raznim odvjetnicima. Ona i Maddocks su se cijelo vrijeme
skrivali u hotelu u Vancouveru, a Angie je bila više nego spremna za dom. Uslijedit će dodatna
pitanja, nakon čega će uslijediti pravni postupci, izjave svjedoka i drugo, ali za sada su Angie i
Maddocks slobodni.
Iskrcali su se iz hidroaviona, pokupili svoje torbe i krenuli niz dok do mjesta gdje se Holgersen
premještao s noge na nogu, držeći Jack O-jevu uzicu. Bilo je sunčano, morski povjetarac svjež.
Iznad njih kreštali su galebovi.
Holgersen je podigao ruku u znak pozdrava.
Angie mu je uzvratila mahanjem. "Nisam mislila da ću ikada biti sretna vidjeti tog čudaka," rekla
je dok ju je Maddocks pratio duž pristaništa, s rukom nježno položenom na njezina križa.
Holgersen je nazvao Angie kako bi obavijestio što je učinio Harvey Leo - kako je detektiv
veteran tvrdio da je naišao na njezin privatni sastanak s Pietrikowskim i Tranquadom i kako je
prenio informaciju
Grablowski. Angie je sumnjala da se Leo slučajno našao u sobi za promatranje. Bilo je

vjerojatnije da ju je vidio kako ulazi u sobu za razgovor sa ženom iz Mountieja i IDRU-a, te ju je
slijedio iz zloćudne znatiželje. Kladila bi se u svoje dupe da je uključio
audio prijenos kako bi slušao. Ali odlučila je pustiti to za sada - pustiti Grablowskog da napiše
svoju prokletu knjigu. Ali ona nije htjela surađivati s njim i odbijala je
odgovarati na pozive novinara. Njezina je prošlost sada gotova. Mogli su od toga napraviti što su
htjeli. Od ovog trenutka nadalje gledat će samo naprijed.
“Joj! Šefe,” povikao je Holgersen kad su se približili. Ispustio je Jack- Ojevo vodstvo.
Maddocks je spustio torbu, nisko se sagnuo i zazviždao, širom raširenih ruku. “Hej, dečko, dođi
ovamo!”
Životinja je divlje došepala do Maddocksa na njegove tri noge, otvorenih usta dok je on dahtao
od uzbuđenja. Maddocks ga je podigao, pročešljao mu malu glavu. Psić se radosno migoljio u
njegovim rukama. Od toga je Angieno srce zakrčilo. Nakratko je skrenula pogled kako bi prikrila
osjećaje. Još uvijek je bilo tako blizu površine. Dopustila je sebi da počne osjećati, a ono što je
izlazilo iz njezina srca još nije poznavalo granice. Kao da je otvorila branu koja se gradila od
njezina djetinjstva.
Da, mislim da volim ovog velikog, žilavog i nježnog policajca. Volim ga svim srcem.
Bacio je pogled na nju. "Jesi li dobro?"
"Da. Vjetar mi curi iz nosa.”
Podigao je obrvu, spustio Jack-O-a natrag, uzeo svoju torbu i uzeo je za ruku.
Holgersen je prišao i medvjed je zagrlio Maddocsa, snažno ga pljesnuvši po leđima. Zatim se

okrenuo da zagrli Angie, ali nije je dotaknuo, već je izgledao neugodno.
"Hej", rekla je, odlažući svoju torbu. Zakoračila je naprijed i zagrlila čudaka. Angie je to bio prvi
put, ali dovraga, bio je dobar osjećaj nakon što je to učinila. Odmaknula se, a Holgersen je
šmrcnuo i protrljao svoju čekičastu čeljust. "Drago mi je vidjeti te, Pallorino."
"Da, i ti."
"Vee-hickle je ovuda." Uzeo je Jack-O dok je govorio. "Mislio sam vas povesti." Prošetali su s
Holgersenom do mjesta gdje je parkirao.
"Dakle, sve te nove djevojke koje su sišle s tog broda bit će dobro?" On je rekao.
"Onoliko dobro koliko mogu biti", rekao je Maddocks. “Oni će otići kući, biti vraćeni svojim
obiteljima. Ako se Kaganov izjasni, Takumijeva družina mogla bi iskoristiti njegovo svjedočenje
da zakucaju klub iz Montreala i onaj dolje u Vegasu, plus onaj u New Yorku.
Odatle međunarodna policija može početi raditi na praškoj skupini. Bit će to dug proces, ali sada
se zahuktava.”
Dok su hodali duž luke, žuti morski taksi projurio je pokraj njih.
Boje u luci činile su se oštre, svijetle, a zrak čist. Galebovi su se kovitlali i kreštali iznad dok je
dječak objesio pecaljku preko ruba zida. Hotel Empress preko puta rive blistao je poput
gostoljubive stare dame. Angie se osjećala kao da je skinuo veo sa zime - i njezina svijeta. Kao
da je vidjela - ispravno vidjela - stvari po prvi put u punom fokusu. U svim vrstama složene
ljepote. Da, bila je tuga u njenoj duši. Ali i nada. To je, pomislila je, osjećaj biti pravi čovjek,
cjelovit.
Saznala je tko je - odakle je došla.
Da bi to učinila, morala se vratiti skroz na početak, pogledati u oči čudovišta i umjesto da ga

ubije, uspjela je pobijediti svog demona bijesa. Riješila se duhova koji su boravili
dolje u podrumu njezine podsvijesti.
“Čujem da su te kosti koje su nalazili ispod Kaganovljevih starih torova za ribe otišle na DNK
testiranje. Nekoliko tijela do sada, čujem." Bacio je pogled na Angie. "Uključujući jednog
malog."
Kimnula je glavom. “Sve je zapravo pronađeno u podmorju sjeverno od torova. Postupno ih je

isprala hladna struja u duboku jarugu ispunjenu sedimentom. Bit će to složena i dugotrajna
operacija ispravnog pretraživanja morskog dna tamo dolje i pokušaja identificiranja svih
ostataka.”
“Oni lososi koje je Kaganov uzgajao u tom području —oni su poslani
na tržište prije toliko godina nakon što su jeli ljudsko meso?"
Slegnula je ramenima. "Vjerojatno."
“Pretpostavljam da je to poput onog uzgajivača svinja, Picktona, ha? On hrani svoje svinje
ljudskim mesom prije nego ih proda za slaninu. Ljudi koji jedu tu slaninu ne znajući da je
napravljena od komadića nestalih žena.” Holgersen se zaustavio pokraj svog vozila i oglasio
bravu. “Bila je to jedna velika forenzika
rad i na farmi svinja. I svi oni Hells Angelsi koji su također povezani s njim. Pretpostavljam da
će proći neko vrijeme dok ne predaju ostatke iz obora za ribe, ha?”
"Da", rekla je Angie. “I tada obitelji konačno mogu otpratiti svoje voljene.”
Holgersen je na trenutak zadržao pogled, a zatim otvorio prtljažnik. Maddocks je odnio njihove
torbe do stražnjeg dijela vozila i ukrcao ih dok je Holgersen otvarao vrata s vozačeve strane.
Holgersen je stajao s rukom na vrhu vrata. "A ta Kaganovljeva majka - ona je sve znala?"
"Da", rekla je Angie. “Ona surađuje s istražiteljima. Očito je znala i Kaganovljeva žena. Supruga
i kći Semjona Zagorskog također su imale neku ideju.”
“Sveta. Sigurno sve to drže u obitelji s tim bratskim kodeksom lopova ili čime već. Od onih dana
gulaga u Sibiru.”
"Kaganov im je osigurao sredstva za život", rekao je Maddocks, prišavši i otvorivši Angie vrata
na suvozačevoj strani. “Čuvao ih je sigurnima i sve ih je držao prestravljenima. On je narcis koji
kontrolira. Točno su znali za što je sposoban.”
Angie je duboko udahnula pri pomisli na to što joj je otac. Dijelila je njegove gene. Ali dijelila je
i majčin. I njezinog djeda. Danek Kowalski očito je bio politički heroj svog vremena. Zbog čega
je Angie bila barem napola dobra. To što je njezin otac bio čudovište ne znači da je i ona bila
jedan.
"Mogu sjediti otraga", tiho je rekla Maddocksu.
Nakrivio je glavu. "Hajde, uđi."
Popela se na suvozačevo sjedalo. Sagnuo se da podigne Jack- O.
"Evo, daj da ga držim", rekla je.
Zašutio je i susreo njezin pogled. Među njima je narasla neizgovorena veza srodstva. Stavio joj
je Jack-Oa u krilo, a zatim se nagnuo, poljubio je u usta i šapnuo joj na uho. "Nastavi razmišljati
o tome."
Nasmiješila se. "Ja sam."
Maddocks je zatvorio suvozačeva vrata i popeo se na stražnje sjedalo. Dok je Holgersen palio
motor, rekao je: "Pa, što ćeš sada učiniti, Pallorino?"
"Još ne znam."
Ubacio je vozilo u brzinu, izašao s parkirališta i uključio se u tok prometa u središtu grada.
“Napravili ste prilično dobar posao istražujući sami. Jeste li ikada razmišljali o dobivanju PI
licence, kao, specijalizirati se za hladne slučajeve i sranje, pronalaženje nestalih osoba? Mogao
bi opet raditi s onim tipom Jacobom Andersom ako trebaš obaviti forenzičke stvari.”
Frknula je. “Tko zna - možda. Ali prvo moram srediti neke stvari.” Poput posjeta terapeutu kao
što je obećala Maddocksu.
“Kao da možda odem do moje rodbine u Poljskoj. Saznao sam da tamo imam strica koji je još
živ. Kontaktirao sam ga. Rekao je da je moj djed bio hrabar politički disident u pokretu
Solidarnost. Ana je pobjegla kad su mog djeda odveli u zatvor. Nikad nisu znali što joj se
dogodilo, sve do sada. Žele upoznati mene, Aninu kćer.”
"A Kaganovljeva majka također je tvoja rodbina", istaknuo je Holgersen. Pomilovala je Jack-O-
ja po glavi i promatrala krajolik koji je prolazio. Kaganovljevu majku nije mogla smatrati
vlastitom krvlju i mesom. Nije se mogla birati obitelj, ali Angie nije morala poštovati tu ženu,
iako je vjerojatno bila žrtva, zatvorenica na svoj način. Možda bi vrijeme promijenilo kako se
osjećala - ali ne sada.
"I ja moram srediti neke stvari", rekao je Holgersen kad ju je nakratko pogledao u oči.
"Kao?" rekla je Angie.
"Kao Harvey Leo."
"Što je s Leom?" Maddocks je rekao sa stražnje strane.
Holgersen je frknuo. “Imam plan. Tip pada, uhvaćen je. Hooooo.”
"Za što?" rekla je Angie. “Nije učinio ništa kriminalno u razgovoru s njim Grablowski o meni,
ako je to ono na što mislite.”
lica. Holgersen je samo slegnuo ramenima, čudan pogled promijenio mu je oblik
Angie ga je na trenutak proučavala, a zatim odustala. Holgersen je bio enigma i vjerojatno će

uvijek biti. Umjesto toga, okrenula se da pogleda kroz prozor, promatrajući svoj grad dok je on
vozio. Viktorija. Mir joj je ispunio srce pri pogledu na poznate znamenitosti.
Nije imala posao, ništa. A ipak je imala sve, jer je imala svoj identitet, svoje biološko mjesto u
tkivu stvari, a njezina će sestra i majka konačno biti pokopane. Završetak - bilo je sve ono što je
trebalo biti. Sada se mogla pogledati u ogledalo i znati da je učinila pravdu za Milu, malu
duhovitu djevojčicu u ružičastom.
Okrenula se i pogledala unatrag. Maddocks je pogleda u njezin pogled. Ozbiljnost mu je ušla u

lice. I da, sada je imala priliku za budućnost s detektivom Jamesom Maddocksom. Imali su i
sastanak za večeru s njegovom kćeri.
Sve se osjećalo dobro na svijetu.

ZAVIRITE U SLJEDEĆI ROMAN ANGIE PALLORINO— USKORO.
NAPOMENA UREDNIKA : OVO JE RANI IZVOD I MOŽDA NE ODRAŽAVA
GOTOVA KNJIGA.
KROZ NJEGA SE PROVLAČI TAJNA
I učini da iz zemlje izraste Gospodin Bog svako drvo lijepo za pogled i dobro za jelo; drvo života
također usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.
—Postanak 2:9
RUJAN 1994
Sumrak se zadržava na pedeset prvoj paraleli, bojeći nebo duboko indigo dok malene zvijezde
počinju bockati i drhtati poput zlatne prašine na nebu. Hladno je, zimski mraz već oštar na dahu
kasne rujanske večeri. Magla se poput utvara diže iznad slapova Bridal Fallsa. Magla se nadvija
nad šumom, igrajući se s raščupanim vrhovima okolnih planina. Pažljivo se kreće duž muljavih
stijena na rubu tamnozelenih vrtloga i jezerca rijeke Nahamish.
Zaustavivši se na trenutak, promatra oblak malih insekata koji su počeli juriti tik iznad žive
površine vode. Mir je potpun, opipljiva stvar koja je slična nježnom pokrivaču omotanom oko
njezinih ramena. Ona je u trenutku dok čučne dole i vadi kutiju za muhe veličine novčanika iz
prednjeg džepa svog ribičkog prsluka. Ona otvara srebrnu kutiju, osluškujući huk Bridal Fallsa
uzvodno i udaljenije bujanje Plunge Fallsa nizvodno. Vjetar se stišava kroz šumu gore na
grebenu iza njezinih leđa. Ona odabire sićušnu suhu mušicu koja najbolje odgovara kukcima koji
se izlegu nad vodom. Stisnuvši mušicu stisnutim prednjim zubima, šakom povlači uže sa svog
štapa. Uvježbanim pokretima, ona vezuje svoju mušicu na vrh glave pričvršćen za predvodnika
na kraju njezine suhe linije. Skrivena srebrna udica ugniježđena je u perje, koje je dizajnirano da
natjera pastrvu da pomisli da je muha hrana. Osmijeh joj izvija usta dok razmišlja o svom ocu.
H—zavezao joj je ovu mušicu.
Lovio je Nahamish mnogo puta. Kad mu je rekla da ide na ovo putovanje s djevojkama, dao joj
je neke od svojih omiljenih mušica. Rekao je da će ovaj najbolje funkcionirati baš kad je svjetlo
počelo slabiti u ovo doba godine. Podižući se na noge, počinje zabacivati - veliki veliki baletni
slijed petlji,
a njezin konop šalje dijamantne kapljice koje svjetlucaju u hladnom zraku. Smješta sićušnu
mušicu točno na rub dubokog, mirnog vrtloga, točno na
mjestu gdje struja počinje kolati površinom, gdje je vidjela ribu kako se diže za grotlom.
No kad njezina mušica počne lebdjeti niz rijeku, ona osjeti nešto. Osjećaj. Kao da je promatrana.
S namjerom. Ona miruje, ali puls joj je ubrzan. Njezin sluh iznenada postaje izoštren.
Snositi?
Vukovi?
puma?
Ostale više ne čuje. Oni su uzvodno od Bridal Fallsa.
Svi su otišli do područja za kampiranje nakon što su čamci izvučeni na obalu na izvlačenju. Bili
su oko logorske vatre, čekajući da njihova dva muška vodiča pripreme večeru, spremali se piti,
smijati se i jesti i smjestiti se za noć. Ali bila je gladna za još, samo nekoliko zadnjih bacanja
prije potpunog mraka ovog pretposljednjeg dana njihova putovanja. Bio je to njezin propust -
uvijek je željela samo još jedno, od svega, nesposobna prestati.
Možda to nije bila dobra ideja. Vrijeme hranjenja u šumi. Ona proguta slinu i polako okreće
glavu, gleda gore u stjenovitu obalu. Ništa se ne miče u
tamnim sjenama između stabala koja rastu rame uz rame duž grebena. Ipak, ona to još uvijek
osjeća —prisutnost. Opipljivo. Gledanje. Sa zlonamjernošću. Nešto je lovi - odmjeravajući je
kao mogući plijen.
Upravo dok lovi pastrve. Baš kao što ribe love insekte.
Stegnu se živci. Ona škilji, pokušavajući razaznati neki oblik iz sve tamnijih večernjih sjena.
Kamen se iznenada odlijepi. Zvecka niz obalu, uznemirujući još kamenja, koje zvecka i ruši se
do rijeke i prska u vodu. Strah joj zabija sjekiru u srce. Krv joj udara o bubnjiće. Zatim ga vidi -
oblik. Pomiče se i razlikuje se od šume. ljudski. Crvena vunena kapa. Olakšanje joj proreže prsa.
"Hej!" doziva ona mahanjem.
Ali osoba ostaje tiha, birajući odlučan put niz obalu, praveći joj se, s nečim teškim u ruci. L—
kao klada. Ili metalna šipka, otprilike veličine i težine bejzbolske palice. Nemir joj se vraća u
prsa. Ona nehotice napravi korak unatrag, bliže rubu vode. Njezine čizme za plivanje kližu po
masnoj mahovini unatoč potplatima s nitnama dizajniranim izričito za dobro prianjanje na
ovakvim površinama. Ona se klati, umiruje i nervozno se smije. "Uplašio si me", vikne ona,
pokušavajući odagnati vlastiti glupi strah. “Samo sam završavao ovdje, i
—”
Udarac dolazi brzo. Tako brzo. Okreće se, pokušava se skloniti izvan dohvata oružja, ali njezin
brzi pokret izbacuje čizme ispod nje. Njezin štap puca u zrak. Ona sleti uz jak udarac na stijene i
odmah se prevrne
u rijeku, ušavši uz pljusak. Udar hladne vode eksplodira njezinim tijelom. Krade joj dah. Ledena
voda nadire u njezine hlače za vodu s čarapama, visoke do prsa, prodire u njezine čizme za
plivanje s nitnama, natapa joj prsluk, vunenu košulju, termo donje rublje, težina svega toga vuče
je dolje. Rukama mlatara po površini, pokušavajući držati glavu iznad vode, boreći se da zgrabi
sklisko kamenje dok je struja pomiče nizvodno. Ali njezini nokti ne uspijevaju kupiti. Dobiva
zamah dok je rijeka usisava prema svom srcu, gdje se njezine struje snažno i duboko muče
prema gromoglasnom bujanju vodopada Plunge Falls, gdje magla ključa gusto iznad vode koja
se prevrće. To je smrtonosno mjesto, područje na koje su ljudi otišli kako bi počinili
samoubojstvo, a njihova tijela nikada nisu pronađena jer ih težina i pritisak vode koja pada
zarobljava duboko u bazenima i gura u potopljene špilje. Pokušava se ritati, plivati, nagnuti se
natrag prema obali. Ali Nahamish ima druge planove. Steže se za nju s novootkrivenim
veseljem, nemogućom snagom, baca je okolo poput igračke, povlači je dolje i u svoju uzburkanu
utrobu.
Pluća joj počinju pucati.
Uz zadirkujući potisak, struja je nakratko izbaci na površinu. "Pomozite!" vrišti dok joj glava
iskače. Ona izvuče svoju ruku s pandžama iz pjene, molećivo.
"Pomozite!" Guši se, ponovno pada, guta vodu, davi se.
Opet joj rijeka daje lažnu nadu i pokazuje joj površinu. Na trenutak uspijeva zadržati bradu iznad
vode. Vidi osobu na obali, sve manju, lice bijelo pod crvenom vunenom kapom, tamno
rupe gdje su oči. Iza figure vojska crnih smreka maršira duž grebena, oštrih vrhova poput
ratničkih kopalja koja probadaju maglu.
Zašto? To je sve što može misliti. Nema smisla.
Nahamish je povlači natrag, razbija je o podzemnu gromadu. Bol joj eksplodira kroz lijevo rame.
Ona zna da će proći nekoliko sekundi prije nego što hipotermija potpuno ukrade njezinu funkciju
mozga, prije nego što izgubi svu motoričku koordinaciju, svu sposobnost da se bori, da pliva.
Divlje, nespretno, bori se protiv struje. Mora zaustaviti svoju vožnju niz rijeku prije nego što
stigne do vodopada. Ali ruke su joj se smrzle u zgrčenim pandžama. Njene patrole i čizme vuku
je dolje kao da je čudovište odozdo vuče za noge, dolje, dolje, dolje u svoju jazbinu, u vodeni
grob.
S gorećim plućima, ona je uzburkana i udarena o još kamenja. Ona više ne
zna gdje je gore ili dolje, kojim se putem boriti za zrak. No kad se počne onesvijestiti, rijeka je
još jednom izbaci na zapjenjenu površinu.
Dok joj se glava diže, ona manijakalno traži zrak. Voda joj ulazi u usta. Guši se dok je ponovno
usisava. Ali ona grabi za srušeni balvan zabijen u obalu. Ovog puta njezine ruke s kandžama
pronašle su kupnju.
Stani. Stani, dovraga. . . . Stani . . .
Srce joj lupa o rebra. Zabija nokte u natopljenu koru dok je grane zarobljavaju poput stvari
uhvaćene u cjedilu. Ali osjeća kako se vretenaste grane lome, kako joj stisak klizi u trulom
ostatku trupca. Rijeka uporno trza svoje močvarne sprudove.
Trebao je nositi prsluk za spašavanje. P-bi li uopće pomoglo?
Uspijeva udahnuti, pa još jedan. Apsurdno, ona primjećuje indigo nebo - svjetlije točke dviju
večernjih zvijezda koje lebde poput baklji za hitne slučajeve. P — planeti, zapravo. Jupiter?
Venera? Nema pojma. Ali daju joj osjećaj za svemir, za njezino maleno mjesto u njemu. Osjećaj
nade.
Zvijezda sjajna, zvijezda sjajna, prva zvijezda koju vidim večeras. . . Bile su to noći poput
ove, sjediti uz logorsku vatru sa svojim tatom, koji ju je naučio loviti ribu na mušicu kad je bila
djevojčica - to je bio početak putovanja koje ju je dovelo do ove točke, do ove rijeke gdje sada
ide umrijeti . . . Život je poput rijeke. . . Život je apsurdan Jedina
...
konstanta je voda promjene. . .

Još jednom udahne, a zatim uspije pomaknuti ruke duž grubog debla, bolje se uhvati, povlačeći
se prema obali. Vrijeme je čudno kako se usporava, rasteže. To je već jednom doživjela tijekom
direktnog sudara na snježnoj autocesti. Pod ekstremnim životnim i smrtnim stresom, čovjek
doista ima priliku promatrati stvari usporeno, dugotrajno
pokret koji se u stvarnom vremenu događa u tren oka. Pandža za smrznutom pandžom, ona se
približava obali. Pipajući traži grane bezlisnog šipražja koje raste uz rub rijeke. Obala je ovdje
vrlo strma.
Neko vrijeme leži dahćući, napola u vodi, a napola izvan nje, a strana lica počiva na zelenoj,
ljigavoj zelenoj mahovini i crnoj ilovači. Miriše na kompost, na gljive. Kao ribnjak s ribama.
Zvuk joj dopire do svijesti —gavran. graktanje. Mora biti blizu, točno iznad nje negdje među
drvećem na obali. Inače ga ne bi čula iznad buke Plunge Fallsa. Gavran je lešar. Pametno je. Ono
zna da ona umire. Prvo će ići na njezine oči, mekane dijelove tijela. Um joj se počinje mračiti.
Ne ne!
Moram održati svoj mozak na životu. To je sve što sada imam. Moj um. . . .
Iskoristi. Da upravljam svojim tijelom, da živim Ona leži tamo u skliskom malču zemlje i
mahovine i jesenskog otpada, boreći se da shvati svoju situaciju, slijed događaja koji su je poslali
u rijeku. Mozak joj ponovno blijedi u crno. Sada je gotovo olakšanje. Ona to pozdravlja. Ali
mala zalutala iskra u tami ne umire. Lagano bljesne. Treperi. Zatim oživi dok strah pogađa
premosni kabel do njezina srca.
Vas.
Mislim na tebe. Moj strah je iznenada za tebe. . .
Oči su joj širom otvorene. Puls joj ubrzava. Adrenalin joj kola krvlju.
Što kažu o ljudima koji prežive unatoč svim izgledima kada bi drugi sigurno umrli? O onom
čovjeku koji je sam sebi odrezao ruku kako bi se oslobodio kamenih ralja koje su ga zarobile;
mlada žena koja se nakon pada aviona spustila sa snježne planine u minici i bez gaćica;
tinejdžerica koja je preživjela grozničave mjesece opterećene insektima u amazonskoj džungli
nakon što je poput kovitlajuće sjemenke pala s neba dok je još bila privezana na putničkom
sjedalu komercijalnog zrakoplova; čovjek koji je mjesecima plutao u splavi u oceanu. . . Svi su
se vratili u civilizaciju uz jedan zajednički refren. Kažu da su živjeli, preživjeli, učinili za
nekoga. Voljena osoba. Pomisao na tu voljenu osobu ulijevala im je nadljudsku snagu da se bore
sa smrću, jer su morali kući. Toj voljenoj osobi moram ići kući, zbog tebe. Moram živjeti za
tebe. Ovo mijenja sve. Sve. Ne mogu te iznevjeriti. Ja sam sve što imaš
...
...
Polako poseže za hrpom korijenja, odvuče se centimetar uz obalu. Ona skuplja dah, poseže za
višom grupom, povlači. Bol joj vrišti natrag u tijelo. Ona uživa u tome. Još je živa. Bori se sa
smrću znajući da će je jedno poskliznuće, jedan izgubljeni stisak baciti natrag niz klizavu obalu u
vodu. I preko vodopada.
Skoro je na vrhu banke. Zastaje, prikuplja dah, skuplja rezerve, povraća. Magla gmiže po njoj,
gusta od vlage i sve veće tame. Opet nešto osjeća. Nije sama. Kroz nju prolazi čudna
kombinacija nade i straha. Polako, vrlo polako, prestravljena onim što bi mogla pronaći, podiže
pogled. Srce joj zastaje.
Crni oblik među drvećem. Stojeći smrtno mirno. Tiho. Gledanje iz polumraka. Promatrajući
njezinu borbu.
Ili halucinira? Vjetar pokreće grane, grane se uvijaju i
oblik se kreće. Prilazi bliže? Ili su to samo sjene na vjetru?
Bolno, polako, otpušta šaku na travi, čineći nesigurnim svoj položaj na glatkoj obali. Ona podiže
svoju slobodnu ruku, ispruživši ruku prema obliku.
"Upomoć", šapne ona.
Nema kretanja.
"Molim. Pomozite . . . mi." Ona podiže ruku više, dajući gravitaciji više snage. Nema odgovora.
Prolazi kroz nju zbunjenost. Onda je pogodi. Kao grom iz vedra neba. I dok shvaća što se
događa, zašto se to događa, sva je nada isisana iz njezina tijela. Oduzima joj posljednje ostatke
snage. Njezina ispružena ruka prevrnula je ravnotežu i počela je kliziti. Iznenada ubrzava,
gravitacija oduševljena što joj je leđa, prevrće se i klizi je u njenim natopljenim čizmama i
čizmama sve dolje do rijeke. Ona sleti uz pljusak. Struja je grabi s oduševljenjem dok je ljudska
figura nastavlja proučavati u tišini s drveća iznad. Posljednja misao probije joj se kroz um dok
tone
...
Nemoguće je patiti, a da netko za to ne plati.
Ali tko će platiti ako se utopim?
Kako ćete dobiti pravdu? Kako će itko znati?
Jer mrtvi ne mogu reći.

O AUTORU
Fotografija © 2013. Paul Beswetherick
Loreth Anne White nagrađivana je autorica bestselera romantične napetosti, trilera i misterija,
uključujući Utopljene djevojke, prvu knjigu u serijalu o Angie Pallorino. Trostruka finalistica
RITA-e, također je osvojila nagradu Romantic Times Reviewers' Choice Award, National
Readers' Choice Award i Romantic Crown za najbolju romantičnu neizvjesnost i najbolju knjigu
u cjelini—osim što je bila najbolja finalistica knjižara, višestruki finalist nagrade Daphne Du
Maurier i višestruki dobitnik nagrade CataRomance Reviewers' Choice. Bivša novinarka i
novinska urednica koja je radila u Južnoj Africi i Kanadi, sada živi u planinama pacifičkog
sjeverozapada sa svojom obitelji. Kada ne piše, naći ćete je kako skija, vozi bicikl ili šeta
stazama sa svojim psom.
Posjetite je na www.lorethannewhite.com.

2.loreth Anne White-Djevojčica Uspavanka-GT

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

2.loreth Anne White-Djevojčica Uspavanka-GT

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

2.loreth Anne White-Djevojčica Uspavanka-GT

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Machine Translated by Google

Machine Translated by Google

FLOTSAM POGLAVLJE 1 2. POGLAVLJE POGLAVLJE 3 POGLAVLJE 4 POGLAVLJE 5

POGLAVLJE 34 POGLAVLJE 35 POGLAVLJE 36 POGLAVLJE 37 POGLAVLJE 38

DRUGI NASLOVI LORETH ANNE WHITE

Romani Angie Pallorino

Afera hladnih sluč ajeva

Sultanova otkupnina Pravila angaž mana Zavođenje plaćenika Srce odmetnika

Šeikova osveta Spašavanje kirurga Sheika Čuvanje princeze

“Sheik's Captive,” u Desert Knights s Lindom Conrad

Romani Snjež nog potoka

Sporo sagorijevanje tišine

Šeik koji me volio

Njezin 24-satni zaštitnik

Autorsko pravo na tekst © 2017. izdavač Cheakamus House Publishing

Sva prava pridrž ana.

Izdavač Montlake Romance, Seattle

Dizajn naslovnice Rex Bonomelli

FLOTSAM POGLAVLJE 1 2. POGLAVLJE POGLAVLJE 3 POGLAVLJE 4 POGLAVLJE 5

POGLAVLJE 28 POGLAVLJE 29 POGLAVLJE 30 POGLAVLJE 31 POGLAVLJE 32

SNEAK PEEK: SLJEDEĆI ROMAN ANGIE PALLORINO O AUTORU

Trajektni promet je tijekom blagdana uvijek bio lud.

tvoja guzica ovdje upravo sada, ili —”

Ty je č uč ao nad neč im i bockao štapom. Chloe

"Što je, Ty?"

Betsy spusti Emily, uhvati je za ruku i priđe bliž e da vidi. Magla

bio je deblji ovdje dolje. Emily je prestala plakati i zainteresirano je provirila.

“Ostavi to!” Zgrabila je sina za jaknu i povukla ga

leđa. “Podigni Chloein povodac —odmah! Makni je od te cipele.”

Znala je i za prijevare. Tenisica za trč anje koja je pronađena s djelomič no skeletiziranom ž

Drhtavih prstiju, pritisnula je 9-1-1.

"Devet-jedan-jedan, koji je tvoj hitni sluč aj?"

“Gdje je vaša lokacija, gospođo? Gdje si?"

“Plaž a nasipa na trajektnom terminalu Tsawwassen. Otprilike na pola puta, mislim.”

“S kojeg broja zoveš?”

"Mobitel." Dala je svoj broj.

“A kako se zovete, gospođo?”

“Jesi li siguran? Sve ostalo u redu?"

“Moj auto je u postavi. Oni trube...”

“Kontaktirati ćemo BC Ferries. Poslat će nekoga da usmjeri promet okolo. Betsy?"

rekla je tiho, a pozornost joj se vratila na malu lila visoku majicu.

Velič ina osam ili devet.”

"Pokazuje li velič inu?" rekao je operater.

"Ne. Ali otprilike su iste kao cipele moje kćeri.”

lež ala u mulju. “Ja . . . Volim vas, dušo.”

"Gdje je njen ostatak?"

To malo stopalo moglo je doći od bilo kuda. S broda mož da?

"Ne znam, Ty."

Sve se vraća na poč etak. . .

hladnoća izvire iznutra.

Te Badnje več eri '86., dok je tvoja majka pjevala sa zborom na

polnoćki, izbila je neka vrsta nasilne tuč njave u centru grada.

"Gđa. Marsden?" rekla je kad se ž ena približ ila.

“Cijenim što me uopće mož eš vidjeti, i to u tako kratkom roku.”

“To, da. I zato što imam malo slobodnog vremena.”

Ne svojom voljom - Angie je stavljena na administrativni dopust nakon što je ustrijelila

pronašao tvoje ime u novinskom č lanku iz '86. koji je bio digitaliziran.

iznad razine struka.