SKRIPTA IZ ORTOPEDIJE

 Zahvati u ortopediji:
Neoperacijski zahvati:
Repozicija: zahvat kojim se namještaju koštani ulomci kod prijeloma ili namještaju
dislocirana zglobna tijela u anatomski položaj. Dijele se na zatvorene i otvorene.
Repozicija zglobova: postupak namještanja dislociranih zglobnih tijela.
Imobilizacija: postupak dovođenja u stanje privremene nepokretnosti određenog dijela
koštano-zglobnog sustava: jednog ili više zglobova, dijela ili cijelog ekstremiteta, dijela ili
cijele kralježnice.
Operacijski zahvati:
Trepanacija: bušenje kosti
Osteotomija: operacijsko presijecanje kosti
Osteosinteza: operacijski postupak kojim se spajaju i učvršćuju fragmenti kosti nakon
prijeloma ili osteotomije
Artrotomija: otvaranje zgloba
Artroskopija: zahvat kojim se kroz malu inciziju (5mm) u zglob uvodi instrument s optikom
povezanom s kamerom, što omogućava pregled struktura zgloba na ekranu
Kapsulotomija i sinovektomija: zahvati na sinovijalnoj zglobnoj čahuri
Artroliza: agresivno presijecanje zglobne strukture
Otvorena repozicija: prikazujemo iščašena zglobna tijela te ih vraćamo ili postavljamo ili
namještamo u anatomski položaj
Artroplastika: oblikovanje zgloba, mogu biti resekcijske, apozicijske, interpozicijske.
Artrodeza: operacijsko ukočenje zgloba
Zahvati na tetivama:
Šav tetive
Presijecanje
Skraćivanje
Premještanje
Transplantacija
 Koštano cijeljenje:
Započinje nakon prijeloma, osnovni preduvjeti su očuvana vaskularizacija, primjerena
aktivnost na staničnoj i molekularnoj razini.
Osteoindukcija: proces kojim nastaje nova kost iz nediferenciranih mezenhimalnih stanica
(mišića, periosta…), koje su kemotaksijom privučene faktorima rasta i diferencijacije.
Faze sekundarnog koštanog cijeljenja: upala, mekani kalus, tvrdi kalus, remodelacija
Produženo koštano cijeljenje: ako traje duže od 4 do 6 mjeseci
Pseudartroza: stanje u kojem prijelom ne zacijeli ni nakon osam mjeseci ili više od ozljede
ili kirurškog zahvata.
 Opći poremećaji lokomotornog sustava:
Artroze: degenerativne promjene zglobne hrskavice, primarne artroze: počinju bez poznata
uzročnika, spadaju u normalni proces starenja zgloba, sekundarne artroze: izazvane raznim
promjenama u zglobu, posljedica trauma, bolesti…
Artropatije:
Neuroartropatije: nastaju zbog poremećene inervacije zgloba.
Charcotov zglob: neuropatski zglob u kojem otkinuti komadići zglobnih tijela stvaraju
slobodna zglobna tijela(zglobne miševe).
Hemofilična artropatija: oteklina zgloba, hiperplazija, fibrozacija sinovijalne membrane,
stvaranje adhezija i kontraktura, koljeni zglob.
Ishemična: slabi protok krvi kroz zglob
Dijabetička
Endokrinološke artropatije
Kortikosteroidne artropatije
Metaboličke artropatije
Karcinoidne artropatije: na šaci i ručnom zglobu

Reumatoidni artritis: kronična progresivna bolest koja se ubraja u sistemne bolesti vezivnog
tkiva, zahvaćeni su zglobovi, javlja se jutarnja ukočenost zglobova šake, otežano ustajanje i
kretanje.
Artrogripoza: prirođena bolest lm sustava u kojoj se javljaju kontrakture zglobova(fleksijske,
ekstenzijske, deformacija ručnog zgloba i stopala), kirurško liječenje.
Osteoporoza: sistemska metabolička bolest određena slabljenjem koštanog tkiva s
posljedičnim povećanjem koštane fragilnosti i mogućnošću prijeloma, nedovoljan unos
kalcija u prehrani i manjak vitamina D.
Morbus Paget: lokalizirano povećanje pregradnje kosti s posljedičnim područjima resorpcije
i reaktivne skleroze koštanog tkiva, bolest je češća u muškaraca iznad 45. godine života,
javljaju se promjene na zdjelici, sakrumu, kralježnici, lubanji i donjim udovima.
Giht: metaboličko oboljenje koje nastaje kao posljedica trajno visokog nivoa mokraćne
kiseline u krvi i taloženja kristala mononatrijeva urata u zglobovima i drugim dijelovima
organizma zbog poremećaja metabolizma purina, liječenje: medikamenti.
Pseudogiht: povremeni napadaji bolnog artritisa uzrokovanog taloženjem kristala kalcijeva
pirofosfat-dihidrata, zahvaćeni su: koljeno, ručni zglob…, liječenje: NSAID, aspiracija
zgloba.
Rahitis i osteomalacija: bolest ranog djetinjstva i dječje dobi karakterizirana poremećajem
metabolizma kalcija i fosfora uz nedostatnu mineralizaciju kosti.
Avaskularna nekroza kosti: smrt kosti zbog poremećaja vaskularizacije kosti, što dovodi do
urušavanja i destrukcije koštane strukture.
Sudeckova distrofija: kontinuirana bol, tri stadija: Prvi: traje obično 1 do 3 mjeseca, javlja se
oštra, progresivna bol koja se često širi izvan inervacijskog područja jednog perifernog živca,
Drugi: traje 3 do 6 mjeseci, jaka bol pri pokretima, trajno prisutna oteklina, Treći: može trajati
nekoliko mjeseci do nekoliko godina, sjajna, blijeda, suha, atrofična koža, hladna.
 Posljedice kljenuti:
Dječja moždana kljenut: uzrokovana je disfunkcijom mozga koja je nastala prije negoli su
rast i razvoj mozga bili završeni, uzročnici čimbenici: prenatalni, natalni i prenatalni,
postnatalni, spastični oblik dječje moždane kljenuti: najčešća je klinička manifestacija.
Mijelodisplazija: prirođena bolest kralježnice u koje zbog nezatvaranja ili rupture neuralne
cijevi postoji rascjep kralj. lukova udružen s različitim stupnjem protruzije neuralnih ovojnica
i neuralnih elemenata, 4 pojavna oblika: meningokela, lipomeningokela, rahishiza.
Miopatije: nasljedne neupalne bolesti koje karakt. postupno slabljenje mišića, liječenje:
fizikalne mjere, ortoze, kirurški zahvat.
Duchenova distrofija: zloćudni oblik mišićne distrofije, vezana uz x kromosom.
Hereditarna neuropatija: bolesti karakt. znatnim lezijama SŽS-a.
Peronealna mišićna atrofija: degenerat. proces ganglijskih stanica prednjeg roga kralj.
moždine, perifernih živaca pa i stražnjih snopova kralj. moždine, liječenje je
ortopedsko(korektivne sadrene udlage, ortopedska pomagala).
Friedrichova ataksija: uzrokovana je spinocereberalnom degeneracijom, a bolest počinje
nakon 10. g. života, ks: hod na širokoj osnovi, balansirajući, spoticanje, pad na ravnom.
Dječja kljenut: bolest perifernoga motoričkog neurona zbog koje nastaju flakcidne, mlohave
kljenuti, uzročnik je jedan od tipova virusa poliomijelitisa koji u organizam ulaze
orofaringealnim putem, nužno je kirurško liječenje.
 Infekcije lokomotornoga sustava:
Septički artritis i osteomijelitis: infekcije lm sustava bez prisutnosti stranog materijala.
Periprotetičke infekcije i posttraumatske infekcije: prisutnost stranog materijala.
Biofilm: zaštitni sloj kojim se bakterije štite od imunosne reakcije domaćina i antibiotske
terapije.
Akutne infekcije: burna klinička slika uz izražene osnovne znakove upale: bol(dolor),
oteklina(tumor), crvenilo(rubor), toplina(calor), gubitak funkcije(functio laesa).
Kronične infekcije: teže se dijagnosticiraju.
Sonikacija: postupak koji se provodi u mikrobiološkom laboratoriju gdje se doprema
odstranjena endoproteza u sterilnom plastičnom kontejneru prekrivena fiziološkom ili
Ringerovom otopinom.
Liječenje infekcija lm sustava: antibiotsko, kirurško
Periprotetičke infekcije: jedna od najtežih komplikacija ugradnje endoproteza.
Akutni hematogeni osteomijelitis: najčešće zahvaća djecu širenjem iz udaljenih žarišta,
ks: bolna oteklina praćena toplinom i crvenilom zahvaćenog područja uz simptome poput
febrilnosti, malaksalosti i gubitka apetita.
Septički artritis: gnojna upala koja nastaje endogeno: hematogenim putem i egzogeno:
direktnom inokulacijom kao posljedica intraartikularne injekcije, operacijskog liječenja ili
otvorene ozljede zgloba. Uzročnik: Stafilokok aureus i koagulaza-negativni stafilokoki.
Kronični osteomijelitis: posljedica neizliječenog akutnog osteomijelitisa, karakt. je
dugim razdobljima remisije i sklonošću recidivima.
Spondilodiscitis: infekcija kralježaka i intervertebralnih prostora, najčešći uzročnik je
zlatni stafilokok, konzervativno/kirurško liječenje.
Erizipel(crveni vjetar): najčešća infekcija kože koja je uzrokovana beta-hemolitičkim
streptokokom, liječenje je antibiotsko, najčešće penicilinom.
Celulitis: infekcija kože i potkožnog tkiva.
Septički burzitis: infekcija sluznih vreća, liječenje: evakuacija gnojnog sadržaja,
antibiotici.
 Tumori kosti i mekih tkiva lm sustava:
Tumori: abnormalna nakupina stanica, tj. tkiva, mogu biti dobroćudni i zloćudni.
Dobroćudni tumori kosti: 100 puta češći od zloćudnih
Osteohondrom: najčešći dobroćudni tumor, nalazi se u području koljena, ramena,
klinički se prezentira kao bezbolna nepomična kvrga na kosti.
Enhondrom: tumor koji se nalazi unutar medularnog kanala, nakupina hrskavice unutar
kosti.
Osteoid-osteom: češće se javlja kod muškaraca, javlja se na tibiji i femuru, ks: noćni
bolovi koji popuštaju na salicilate.
Juvenilna koštana cista: javlja se u području proksimalnog humerusa ili proksimalnog
femura.
Neosificirajući fibrom: česta promjena slična tumorima.
Osteoblastom: javlja se u stražnjim elementima kralježnice.
Hondroblastom: rijedak tumor koji se nalazi u epifizama dugih kostiju u bolesnika kod
kojih su ploče rasta još otvorene.
Gigantocelularni tumor kosti: javlja se u području epifiza, na koljenu, na ručnom
zglobu.
Aneurizmatska koštana cista: lokalno agresivna promjena iz grupe tvorbi sličnih
tumorima, fluid-fluid nivo nastaje zbog odvajanja staničnog debrisa od seruma.
Fibrozna displazija: fibrozno tkivo infiltrira i zamjenjuje normalnu trabekularnu kost,
lokaliziran je na jednoj kosti(femuru).
Zloćudni tumori kosti: rijetki
Osteosarkom: javlja se u dobi između 5 i 25 godina, javlja se u području koljena, kuka,
ramena, liječenje: neadjuvantna kemoterapija, resekcija tumora.
Hondrosarkom: liječenje: široka resekcija tumora.
Ewingov sarkom: zahvaća djecu i mlade odrasle, izaziva lokalne i sistemne smetnje koji
liče na upalnu bolest.
Metastaze: sijelo metastaza su: kralježnica, zdjelica, proksimalni dijelovi femura i
humerusa.
Dobroćudni tumori mekih tkiva:
Lipom: viđa se supkutano, ali može biti i u dubljim slojevima.
Hemangiomi: dobroćudni vaskularni tumori, često prisutni pri rođenju.
Gigantocelularni tumori tetivne ovojnice: područje koljena, gležnja, ramena, fleksornih
ili ekstenzornih tetiva šake, češće kod žena.
Švanomi: tumori koji nastaju od ovojnice perifernih živaca, palpacijski su bolni te
izazivaju električke fenomene, šireći bolove i parestezije distalno od mjesta
palpacije/perkusije.
Zloćudni tumori mekih tkiva:
Mekotkivni sarkom
 Traumatologija lm sustava:
Traumatologija: bavi se liječenjem ozljeda koštano-zglobnog sustava.
Ozljeda: poremećaj tkiva nastao djelovanjem mehaničkog, kemijskog, električnog,
radijacijskog ili termičkog uzročnika.
Zatvorene ozljede: nastaju djelovanjem sile koja ne premašuje otpornost ili elastičnost
kože ili sluznice, koje ostaju očuvane, takve ozljede su natučenja ili nagnječenja, Chrush
sindrom(stanje koje nastaje nakon produženoga pritiska duljega od dva sata) i uklještenja
ekstremiteta.
Otvorene ozljede: nastaju djelovanjem sile koja premašuje otpornost i elastičnost kože ili
sluznice. Tako nastaje rana.
Prijelomi:
Prijelomi prema uzroku(izazvani direktnom silom ili spontani), očuvanosti kože iznad
prijeloma(otvoreni ili zatvoreni), tijeku i izgledu lomne pukotine(poprečni, kosi, spiralni i
uzdužni), lokalizaciji(dijafizni i zglobni), broju ulomaka(jednostavni, klinasti i
multifragmentarni) i zahvaćenosti važnih okolnih struktura(jednostavni, komplicirani).
Avulzijski prijelom: prijelom koji nastaje otkinućem komadića kosti na mjestu hvatišta
mišića.
Sigurni znakovi prijeloma: patološka gibljivost, deformacija, krepitacije, vidljivi ulomci
pri otvorenom prijelomu, radiografski nalaz.
Nesigurni znakovi prijeloma: oteklina, bolnost na pritisak i pri pokretu, krvni podljev,
promjena boje kože, smanjenje funkcije.
Liječenje prijeloma: Bohlerovo načelo: 3R: repozicija, retencija, rana mobilizacija,
operacijsko liječenje:osteosinteza(ploče, vijci, žice…)
Prijelomi kralježnice: mogu izazvati nepovratne neurološke ispade u smislu paraplegije,
tetraplegije.
Prijelomi rebara: vrlo su učestali.
Prijelom sternuma: nastaje izravnim udarcem u prsnu kost te je potrebna kardiološka
obrada.
Prijelomi zdjelice: mogu biti rezultat traume niske ili visoke energije s posljedičnim
nestabilnim prijelomom zdjelice koji zahtijevaju operacijsku stabilizaciju.
Prijelomi ključne kosti: nastaju djelovanjem izravne sile na ključnu kost ili neizravne
sile.
Akromioklavikularna dislokacija: posljedica je ozljede ligamentarnog sustava ak
zgloba, uslijed čega dolazi do pomaka ključne kosti prema gore, a pritiskom na ključnu
kost može se izvršiti repozicija.
Dislokacija sternoklavikularnog zgloba: ozljeda između medijalnog okrajka ključne
kosti i sternuma, a pomak može biti unatrag ili unaprijed.
Prijelomi lopatice: nastaju uglavnom djelovanjem izravne sile na lopaticu.
Dislokacija ramena: najčešća je luksacija od svih zglobova u tijelu, a uzrok je tome
nerazmjer odnosno sa veličinom zglobnih tijela ramenoga zgloba.
Prijelomi humerusa: dijele se na prijelome proksimalnog zglobnog segmenta, prijelome
dijafize i prijelome distalnoga zglobnog segmenta nadlaktične kosti.
Prijelomi zglobnog dijela proksimalnog humerusa: dob veća od 65 godina.
Prijelom dijafize nadlaktične kosti: nastaje djelovanjem izravne sile na nadlakticu, dok
je pad na ruku ili lakat znatno rjeđi uzrok prijeloma.
Prijelomi zglobnog dijela distalnog humerusa: zahtjevni za liječenje
Dislokacija lakta: nastaje djelovanjem jake sile pri padu na ruku, dolazi do nestabilnosti
lakta.
Prijelomi podlaktice: pad na ispruženu ruku
Prijelomi dijafize radiusa i ulne: nastaju djelovanjem direktne sile na podlakticu.
Galeazzijev prijelom: prijelom dijafize radiusa uz leziju distalnog radioulnarnog zgloba
Monteggin prijelom: izolirani prijelom dijafize ulne i luksacija glave palčane kosti.
Prijelomi kostiju pešća: pad na šaku u ulnarnoj abdukciji, prijelomi proksimalne, srednje
i distalne trećine skafoidne kosti.
Luksacije unutar dvaju redova kostiju pešća: najčešće je zahvaćena os lunatum
Prijelomi u području metakarpalnih kostiju: djelovanje direktne sile na šaku s
flektiranim prstima ili rotacijom prstiju. Najčešće je zahvaćena 5. metakarpalna kost
Prijelomi članka prstiju
Prijelomi femura: česta problematika
Prijelomi pertrohanternog i suptrohanternog dijela femura: pretežno u starijih osoba
Dislokacija koljena
Prijelom proksimalne tibije zglobnog dijela
Prijelomi talusa: stopalo je u položaju jake dorzalne fleksije i rotacije
Prijelom petne kosti: direktna trauma petne kosti
Prijelomi navikularne kosti i kuboidnih kostiju stopala
Prijelomi metatarzalnih kostiju
Prijelomi nožnih prstiju
Komplikacije pri liječenju prijeloma kosti i iščašenju zglobova:
Sindrom fascijalnog odjeljka: posljedično može doći do nekroze, liječi se hitnim
operativnim zahvatom.
Dehiscencija i nekroze rane: češće previjanje te odstranjenje mrtvih dijelova tkiva.
Produljeno cijeljenje kosti i pseudartroza
Zaostali deformiteti, loše srasli lomovi, skraćenja kosti, malrotacija i neprihvatljiva
angulacija
Refraktura: stanje ponovnoga prijeloma kosti na istome mjestu.
Sudeckova distrofija
Posttraumatska artroza: ograničena i bolna funkcija zgloba
Kontraktura
Alergije, pucanje implantata ili mehaničke iritacije oko dijelova implantata.
Politrauma: znatna ozljeda za dva ili više različitih organskih sustava zajedno sa jednom
ili više dodatnih varijabli od pet fizioloških parametara: hipotenzija, razina svijesti,
acidoza, koagulopatija, dob
Multitrauma: kad postoji više ozljeda istoga organskog sustava.
 Sindromi prenaprezanja lm sustava:
Nastaje kad je tetiva ponavljano istezana za 4-8% svoje dužine.
Teniski lakat: pojavljuje se na lateralnom epikondilu humerusa
Rukometaški lakat: bolovi i ograničena pokretljivost lakta
Veslačka podlaktica: križanje među mišićima prvog i drugog dorzalnog karpalnog
kanala.
Gimnastičarski ručni zglob: nastaje zbog ponavljanih pokreta dorzifleksije i sudaranja
na dorzalnoj strani ručnog zgloba
Skakačko koljeno: bolni sindrom lokaliziran u distalnom dijelu ekstenzornog mehanizma
koljena.
Plivačko koljeno: pojava boli s medijalne strane koljena.
Trkačko koljeno: prednja koljenska bol
Sindrom trenja iliotibijalnog traktusa: nastaje tijekom ponavljanih kretnji fleksije i
ekstenzije koljena
Sindrom prenaprezanja Ahilove tetive: Ahilova tetiva je najjača tetiva u tijelu, oblaže je
opna-paratenon. Osnovni je simptom bol koja se javlja 2 do 6 cm proksimalno od hvatišta
tetive za petnu kost.
 Regeneracijska ortopedija i tkivni inženjering:
Stanice:
Diferencirane: proizvode specifičnu vrstu tkiva, rabe se u liječenju lokaliziranih oštećenja
zglobne hrskavice nazvanom autologna transplantacija hondrocita(ATH).
Nediferencirane: imaju sposobnost samoobnavljanja.
Materijali za izradu nosača: prirodni i sintetski.
 Kanalikularni sindromi:
Posljedica nastanka kompresivnih, bolnih sindroma.
Kanalikularni sindromi na gornjem ekstremitetu:
Sindrom gornjega torakalnog otvora: plexus brachialis i vena subclavia mogu biti
komprimirani u području gornjega torakalnog otvora od različitih anatomskih struktura i
ovisno o tome razvija se klinička slika tog sindroma.
Sindrom prednjega skalenskog mišića: plexus brachialis i arteria subclavia pri prolasku
preko 1. rebra, a između prednjega i srednjega skalenskog mišića, mogu biti komprimirani
uz karakt. sliku neurovaskularne kompresije. Simptomi: bol u prsima, šaci, podlaktici,
nadlaktici, hladnoća, promjena boje kože…
Kostoklavikularni sindrom: nastaje zbog pritiska na potključnu arteriju i venu te
brahijalni pleksus pri njihovu prolasku kroz procijep između ključne kosti i prvog rebra,
javlja se bol, parestezije, bljedilo prstiju, oteklina ruke, liječenje: konzervativno.
Hiperabdukcijski sindrom: pri ponavljanim ili produženim položajima hiperabdukcije
ruke neurovaskularni snop u aksili može biti napet ispod tetive m. pectoralisa minora i
korakoidnog nastavka, liječenje: prevencija lošeg držanja ruke.
Sindrom supraskapularnog živca: nervus suprascapularis u svojem toku prolazi kroz
otvor incisura scapulae(premoštena ligamentom transversum scapulae), dolazi do pritiska
na živac u tom uskom prostoru. Javlja se bol u ramenu(duž m. trapeziusa). Liječenje:
zabrana svih radnih i sportskih aktivnosti, kirurško.
Sindrom nervusa musculocutaneusa: živac može biti istegnut ili komprimiran u
području ramena i lakta, liječenje je konzervativno.
Sindrom suprakondilarnog nastavka nadlaktične kosti: poput kljuna oblikovana
koštana tvorba koja je fibroznim tračkom spojena s medijalnim epikondilom i tako tvori
tunel koji prolazi kroz n. medijanus koji može biti komprimiran. Liječenje: kirurško
odstranjenje processusa supracondylarisa.
Sindrom musculusa supinatora: ramus profundus nervi radialis može biti pritisnut i
napet, liječenje je konzervativno.
Sindrom musculusa pronatora teresa: n. medianus može biti komprimiran, liječenje:
smanjenje aktivnosti, kratkotrajna imobilizacija podlaktice u neutralnom položaju,
kirurško.
Sindrom žlijeba ulnarnog živca: komprimiran je sulcus nervi ulnaris, liječenje:
uklanjanje uzroka, kortikosteroidi.
Sindrom karpalnog kanala: komprimiran je n. medianus, javljaju se smetnje u
senzibilnosti, hipoestezija, parestezije…
Sindrom Guyonova kanala: taj kanal je smješten na ulnarnoj strani korijena šake ispred
karpalnog kanala, javlja se kompresija n. ulnarisa. Prisutna je bol, utrnulost, mravinjanje.
Cheiralgia paresthetica: naziv za izoliranu neuropatiju površinske grane radijalnog
živca.
Kanalikularni sindromi na donjem ekstremitetu:
Sindrom musculusa iliacusa: u tunelu koji omeđuju os ilii, m. iliopsoas, ingvinalni lig. i
ilijačna fascija, n. femoralis može biti pritisnut. Liječenje: konzervativno
Sindrom nervusa obturatoriusa: komprimiran je n. obturatorius.
Meralgia paresthetica: živac n. cutaneus femoris lateralis je pritisnut ili napet. Javlja se
trnjenje i žareća bol na lateralnom dijelu bedra.
Sindrom musculusa piriformisa: kompresija n. ischiadicusa, liječenje: fizioterapijske
procedure, kirurško.
Sindrom peronealnog tunela: pritisnut je n. peroneus communis.
Sindrom tarzalnog tunela: nervus tibialis je komprimiran, javlja se bol, parestezije,
trnci… bolesnik katkad osjeća kao da hoda po iglama ili po staklu.
Metatarzalgija: pojava boli u području prednjeg dijela stopala uzrokovana urođenim i
stečenim anomalijama stopala i osobito statičkim poremećajima u prednjem dijelu stopala.
Poseban oblik je Mortonova metatarzalgija, gdje dolazi do kompresije n. plantarisa.
Liječenje: otklanjanje uzroka, ortopedska pomagala, fizikalna terapija, kirurško.
Kanalikularni sindromi na trupu:
To su: notalgia paresthetica, sindrom nervusa cluneusa medialisa superiora, sindrom
rectusa abdominisa, sindrom n. iliohypogastricusa, nervusa ilioinguinalisa, nervusa
genitofemoralisa, pudendusa.
 Normalan i poremećen hod:
Šepanje: hod bez usklađenih prirodnih, ritmičnih i naizmjeničnih pokreta. Šepanje u
kuku: najčešći su uzroci u sagitalnoj ravnini fleksijska ankiloza i kontraktura zgloba
kuka, šepanje u kuku u frontalnoj ravnini zapravo je patološko naginjanje zdjelice oko
sagitalne osi kuka, a naziva se postranično šepanje, šepanje u horizontalnoj ravnini: krivi
položaj unutarnje ili vanjske rotacije. Šepanje u koljenu: genu valgum, genu varum,
kljenut m. quadricepsa femorisa. Šepanje u gležnju i stopalu: ograničena gibljivost, pes
varus, equinovarus…
Posebni oblici hoda:
Spastički hod: usporeni iskorak, kratak korak i povlačenje prednjeg dijela stopala po
podlozi, hodanje poput škara uslijed aduktorne kontrakture(zajedno s fleksijom i
unutarnjom rotacijom kuka).
Ataktičan hod: javlja se u nekoliko oblika: spinalna ataksija: karakt. je hodom na širokoj
bazi oslonca s izbacivanjem stopala, dvostruki udarac stopala, cerebralna ataksija: postoji
nekoordiniranost pokreta, hod na širokoj bazi te nepravilan i nejednolik hod.
Distrofički hod: uslijed nastanka različitih miopatija: slabost i jako brzo umaranje pri
hodu: geganje pri hodu, hod pingvina.
Hod u Parkinsonove bolesti: ovisi o stadiju i razvoju akinetičko-hipertoničkih
poremećaja, javlja se nestabilnost i veliki napor pri hodu, koraci su kratki, usporeni i
nesigurni, praćeni tremorom.
Atetotički hod: održavanje ravnoteže je otežano, javljaju se nepravilne, nehotične kretnje,
problem stabilizacije ekstremiteta.
 Ortopedska pomagala:
Ortoze: ortopedska pomagala koja služe za kontrolu i poboljšanje funkcije pojedinih
dijelova lm sustava, mogu biti privremene i trajne. Prema funkciji razlikujemo sljedeća
djelovanja ortoza: stabilizacija i imobilizacija, rasterećenje i potpora, korekcija položaja,
kompresija. Prema načinu izrade dijele se na: serijske i individualne. Ortoze za
kralježnicu: sakroilijačna, lumbosakralna, torakolumbosakralna, cervikotorakalna,
cervikalna ortoza. Ortoze za donje ekstremitete: ortoza za gležanj i stopalo, koljenska
ortoza, ortoza za koljeno, gležanj i stopalo, ortoza za kuk. Ortoze za gornje
ekstremitete: statičke i dinamičke.
Protetika: medicinsko-tehnička specijalnost koja se bavi konstrukcijom, izradom i
primjenom proteza u cilju funkcionalnog i estetskog nadomjestka izgubljenog ekstremiteta
ili njegova dijela.
Amputacija: kirurški zahvat kojim se odstranjuje dio ekstremiteta, a dezartikulacijom se
odstranjuje dio ili cijeli ekstremitet u razini zgloba.
Fantomska senzacija ili fantomski osjet: osjećaj ukočenosti, peckanje, škakljanje ili
pritisak na udu koji nedostaje.
Fantomska bol: sijevajuća, jak grč ili bolni osjećaj žarenja koji može biti lokaliziran u
amputiranom stopalu ili udu.
Rehabilitacija: prijeoperacijska faza, poslijeoperac. faza, predprotetička faza, protetička
faza. Škola hoda je obavezna nakon amputacija donjeg ekstremiteta!
Protetika donjih ekstremiteta: egzoskeletne proteze(čvrsta vanjska ovojnica, cijela
proteza je oblikovana kao zdrav ekstremitet), endoskeletna proteza(nosivi element je cijev
s adapterima, na koju se spoje stopalo i koljeno proteze).
Protetika gornjih ekstremiteta: estetske, funkcionalno-mehaničke i mioelektrične
proteze.
Ortopedski ulošci: npr. kod spuštenog stopala
Ortopedske cipele: primjenjuju se kod urođenih ili stečenih deformacija.
Štapovi, štake, hodalice, invalidska kolica: manualna, elektromotorna.
 Vrat:
Prirođene bolesti:
Prirođeni krivi vrat: držanje glave koja je okrenuta i nagnuta na stranu s pogledom
uperenim prema gore uz ograničenu pokretljivost vrata u novorođenčeta .
Klippel-Feilov sindrom: razvojni defekt vratne kralježnice s kliničkom slikom kratkog i
nekad iskrivljenog vrata.
Vratno rebro: anomalija koja se može vidjeti kao slučajan radiološki nalaz kod 1 do 2%
ljudi. Prisutna je bol i parestezije.
Stečene bolesti:
Stečeni krivi vrat: može nastati kao posljedica brojnih bolesti i patoloških stanja kao što
su ozljede, opekline, infekcije…
Degenerativne bolesti
Ostale bolesti:
Miofibrozitis vrata: difuzni bolovi mišićnog i vezivnog tkiva vrata.
Sindrom prednjega skalenskog mišića
 Prsni koš:
Prirođene bolesti:
Rascjep prsne kosti: djelomični ili potpuni, vide se izbočenja mekih česti pokrivenih
kožom, ektopije unutarnjih organa.
Canterellova pentalogija: rascjep donjeg dijela prsne kosti, defekt prednje trbušne
stijenke s prolapsom visceralnih organa, ektopijom srca i manjkom perikarda.
Polandov sindrom: sastoji se od hipoplazije ili aplazije velikog prsnog mišića te može
biti udružen s anomalijom šake.
Asfiktična torakalna distrofija(Jeuneov sindrom): kratka, široka, horizontalno
postavljena rebra koja završavaju u aksili, prsni koš je rigidan i uzak, česte su dišne tegobe
te može završiti smrću.
Deformacije prsnog koša:
Ljevkasta, udubljena prsa(pectus excavatum): udubljenje prsne kosti, prednjeg kraja
rebara i pripadajućih kostosternalnih spojeva.
Kokošja, izbočena prsa(pectus carinatum): različiti stupnjevi izbočenja dijela ili cijele
prsne kosti i dijela pripadajućih rebara.
Upalne bolesti stijenke prsnog koša:
Osteomijelitis rebara i prsne kosti: može nastati hematogeno ili per continuitatem iz
empijema pleure ili apscesa pluća.
Kostohondritis: upala hrskavičnog spoja između rebara i sternuma obično na više razina.
Teitzov sindrom: poseban oblik kostohondritisa kod kojeg je vidljivo povećanje
kostohondralnog spoja kao posljedica mikrotraume s aseptičnom upalom.
Ostale bolesti:
Sindrom gornjega torakalnog otvora odnosno sindrom kompresije plexusa
brachialisa, arterije i vene subclavije
Interkostalna neuralgija: bolni sindrom stijenke prsnog koša koji se javlja kao oštra,
sijevajuća bol u smjeru interkostalnog živca.
Sindrom subluksiranog/klizećeg rebra: nastaje zbog hipermobilnosti hrskavice najčešće
8., 9. i 10. rebra, manifestira se jakom intermitentnom boli u donjem djelu prsnog koša,
otežanim disanjem i preskocima.
Primarni tumori stijenke prsnog koša: najčešći su sarkomi.
 Kralježnica i zdjelica:
Prirođene anomalije: anomalije lukova kralježaka, anomalije mekih česti unutar
spinalnog kanala…
Stečene bolesti:
Osteomijelitis kralježnice: nastaje kao posljedica otvorenih ozljeda kralježnice ili kao
posljedica kirurških zahvata, bolovi, nepokretnost.
Tuberkulozna upala kralježnice: pogađa 1 kralježak, bolovi, neurološki ispad.
Reumatske bolesti kralježnice:
Ankilozantni spondilitis: kronična reumatska bolest nepoznate etiologije, zahvaća
sakroilijačne zglobove i kralježnicu, češća je u muškaraca, prvi znakovi se pojavljuju
između 16. i 25. g. Bolest se očituje ranojutarnjim bolovima.
Reumatoidni artritis kralježnice: može uzrokovati razne komplikacije.
Jatrogeni spondilitis: otežano liječenje ovog sindroma.
Deformacije kralježnice:
Skolioza: postranično iskrivljenje kralježnice uz rotaciju kralježnice oko udužne osi i
torziju kralježaka, mogu biti: idiopatske, neuromuskularne, kongenitalne, nestrukturalne…
Kifoza: konkavnost prema naprijed, mogu biti posturalne. Adolescentna kifoza: kaudalno
položena torakalna kifoza uz vidljive klinaste kralješke.
Ostale bolesti kralježnice:
Osteoporoza
Spondilolisteza: klizanje kralježaka prema naprijed, najčešće 4. ili 5. slabinskog.
Zdjelica:
Obostrani sacroileitis: prvi znak ankil. spondilitisa, jednostrani.
Coccigodynia: kronični bolni sindrom u predjelu sakrokokcigealnog zgloba, uzrok boli je
traumatski, liječenje: fizikalna terapija, anestetici, resekcija kokc. kosti.
 Minimalno invazivno liječenje degenerativnih bolesti kralježnice:
Degenerativne bolesti: najčešće su uzrokovane bolešću intervertebralnog diska.
Degenerativne promjene cervikalnog dijela kralježnice:
Ekstruzija diska: prodor pulpozne jezgre iz središnjega dijela diska u lumen spinalnoga
kanala.
Cervikalna spondiloza: proces nastanka osteofita u cervikalnom dijelu kralježnice.
Cervikalna radikulopatija i spondiloza: klinički se očituju bolovima, trnjenjem i
slabošću zahvaćenoga segmenta.
Cervikalna mijelopatija: obilježena je neurološkim ispadima koji se pojavljuju zbog
pritiska na kralježničnu moždinu.
Degenerativne promjene torakalnog dijela kralježnice:
hernijacije torakalnoga intervert. diska
Degenerativne promjene lumbalnog dijela kralježnice:
hernijacije lumbalnoga intervert. diska, spondiloza, spondilolisteza, stenoza spinalnog
kanala. Lumbalgia: bol u križima, Lumboischialgia: radikularna bol duž nogu.
Sindrom caude equine: obilježen je gubitkom osjeta u obliku jahaćih hlača uz poremećaj
kontrole sfinktera te predstavlja hitno stanje u neurokirurgiji.
Spinalni operacijski postupci:
Stražnji spinalni operacijski postupci:
Laminektomija: uklanjanje stražnjega dijela kralježka radi pristupa željenoj promjeni.
Hemilaminektomija: uklanjanje lamine kralješka s jedne strane.
Interlaminektomija: uklanjanje žutog ligamenta te određenog dijela kranijalne i
kaudalne lamine kralježaka.
Flavektomija: uklanjanje samo žutog ligamenta.
Foraminotomija: dekompresija kanala kroz koji prolazi korijen spinalnog živca.
Prednji spinalni operacijski postupci:
Prednja cervikalna diskektomija
 Rame i nadlaktica:
Prirođene i razvojne bolesti:
Dysostosis cleidocranialis: kongenitalni je poremećaj koji uključuje malformaciju
membranoznog i hrskavičnog dijela ključne kosti te abnormalnu osifikaciju kostiju glave,
javlja se poremećaj zubi, bolesnici su mentalno zdravi, ali su patuljasta rasta s dugim
vratom i uskim prsnim košem.
Sprengelov deformitet ramena: nastaje zbog nespuštanja lopatice u ranoj trudnoći te
zaostaje visoko položena lopatica nakon rođenja.
Kongenitalna pseudartroza klavikule: nepoznatoga je uzroka, a zahvaćena je samo
desna strana, liječenje: ekscizija fibroznog i hrskavičnog dijela klavikule.
Stečene bolesti:
Upale:
Reumatoidni artritis
Tuberkulozni artritis: konstantna bol uz ukočenost zgloba, atrofija mišića ramena.
Posttraumatska stanja:
Porođajna kljenut: dolazi do oštećenja brahijalnog pleksusa, zahvaćeni su korijeni C5,
C6 i katkad C7(Erbova kljenut) te C8 i Th1(Klumpkeova kljenut)
Scapula alata: posljedica slabosti ili paralize mišića serratusa anteriora.
Ruptura pectoralisa majora: dolazi do gubitka konture prsnog mišića.
Nestabilnost ramena: prednja, stražnja, donja
Degenerativne bolesti:
Osteoartritis glenohumeralnog zgloba, akromioklavikularnog zgloba,
sternoklavikularnog zgloba
Ostale bolesti:
Smrznuto rame: nepoznata etiologija, karakt. je boli i ograničenim aktivnim i pasivnim
pokretima u ramenu u svim smjerovima.
Kalcificirajući tendinitis: čest poremećaj nepoznate etiologije koji se očituje
nakupljanjem depozita kalcija u tetivama rotatorne manšete.
Subakromijalni sindrom sraza: nastaje kompresija rotatorne manšete između velikog
tuberkula i korakoakromijalnog luka. Javlja se bol i impingement znak je pozitivan.
Rupture rotatorne manšete: ograničenje pokreta ruke, slabost, bolovi.
Ozljede i oštećenja tetive duge glave bicepsa: bolesnici se žale na bol u prednjem dijelu
ramena.
SLAP ozljeda: lezija prednjega gornjeg dijela labruma glenoidale s avulzijom labruma i
oštećenjem duge glave bicepsa. Nastaje padom na rame, naglim povlačenjem ruke, javlja
se bol, mehaničke smetnje u obliku preskoka, zapinjanja i drobljenja u ramenu.
Neuroartropatija ramena: jaka destrukcija zgloba uz izraženu nestabilnost ramena te
odsutnost boli. Očuvan je taktilni osjet uz gubitak osjeta za bol i temperaturu. Liječenje:
ortoze.
 Lakat i podlaktica:
Prirođene i razvojne bolesti:
Kongenitalna dislokacija: prirođene iščašenja glavice radiusa znatna je anomalija u
području lakta.
Prirođeni manjak podlaktičnih kostiju: dijele se na promjene formacije i segmentacije,
te promjene odnose se na nepotpun razvoj(hipoplazija), izostanak razvoja pojedine
kosti(aplazija), prekomjeran razvoj(hiperplazija).
Radioulnarna sinostoza: mogući koštani ili vezivni spoj između radiusa i ulne.
Madelungova deformacija šake: to je genski predisponirana deformacija zapešća karakt.
palmarnim pomakom šake u odnosu na podlakticu. Otkriva se u dobi od 9 do 15 godina, a
učestalija je u djevojčica.
Bolna pronacija: uzrokovana je naglim povlačenjem odnosno podizanjem djeteta životne
dobi od šest mjeseci do tri godine za proniranu podlakticu.
Upalne i degenerativne boelsti:
Osteoartritis lakta
Reumat. artritis
Kontrakture i deformacije lakta:
Myositis ossificans: dolazi do stvaranja osifikata ili koštanih naslaga na atipičnim
mjestima izvan samih kostiju, najčešće se javljaju unutar mišićnog tkiva.
OHD lakta: bolest u kojoj dolazi do odvajanja osteohondralnog ili samo hondralnog
fragmenta u području lakta, najčešća lokalizacija je u laktu capitulum humeri. Simptomi
su: preskoci, krepitacije, oteklina, blokade.
Pannerova bolest: zahvaća kapitulum nadlaktične kosti, javlja se bolnost s vanjske strane
lakta.
Osteohondromatosis: posljedica je degenerat. procesa sinovijalnoga zglobnog tkiva,
bolest ima 3 faze: početna faza, prijelazna faza i završna faza. Liječenje: odstranjenje
slobodnih zglobnih tijela.
Bursitis olecrani: dolazi do upale burze, povećana je kolekcija tekućine unutar burze.
Liječenje: pošteda, krioterapija, punkcija burze, antibiotici.
 Ručni zglob i šaka:
Prirođene i razvojne bolesti:
Sindaktilija: manifestira se razvojem spojenih prstiju, može biti jednostavna, složena ili
komplicirana, najčešće su srasli 3. i 4. prst.
Polidaktilija: pojava većeg broja prstiju od onog normalnog.
Radijalna i ulnarna displazija: poremećaj razvoja palčane ili lakatne kosti, od
djelomičnog skraćenja do potpunog izostanka s deformitetom.
Kongenitalni škljocavi prst: manifestira se znakom škljocanja prilikom fleksije s
mogučnošću razvoja blokade palca u fleksiji proksimalnog interfalangealnog zgloba uz
posljedičnu hiperekstenziju u MCP zglobu palca.
Madelungova deformacija: poremećaj razvoja palmarne jezgre rasta na palčanoj kosti s
posljedičnim pomakom lunatuma i skafoida ulnarno te palmarnom translacijom šake i
ručnog zgloba.
Upalne i degenerativne bolesti:
Osteoartritis ručnog zgloba: bolovi i otok u području ručnog zgloba uz posljedični
razvoj simptoma s iritacijom tetiva.
Reumatoidni artritis: javlja se ukočenost više zglobova na šaci i ručnom zglobu. Kao
rezultat patoloških promjena tetiva i lig. nastaje tzv. Z-deformitet šake.
Giht: metabolički poremećaj koji dovodi do odlaganja kristala urata u meka tkiva.
Psorijatični artritis: manifestira se kožnim promjenama prstiju i šake te posljedičnim
ekstenzijskim kontrakturama MCP zglobova i fleksijskim kontrakturama PIP zglobova.
Heberdenova artroza: osteoartroza DIP zglobova šake.
Bouchardova artroza: osteoartroza PIP zglobova šake.
Posttraumatska stanja:
Loše srasli prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu: ostaju deformacije podlaktice i
šake.
Raynaudova bolest: periodična ishemija prstiju uslijed vazospazma uzrokovana
hladnoćom, uzrokuje bljedilo prstiju.
Sudeckova distrofija
Volkmannova ishemijska kontraktura: posljedica neliječenoga akutnog sindroma
mišićnih odjeljaka podlaktice, dolazi do poremećaja lokalne cirkulacije, ishemije i razvoja
nekroze mišića te stvaranja vezivnoga ožiljnog tkiva.
Pseudartroza skafoidne kosti
De Quervainova bolest: stenozirajući tendovaginitis prvog dorzalnog kompartmenta
ručnog zgloba iznad radijalnog stiloidnog nastavka, uzrokovan je upalom sinovijalne
ovojnice, javlja se bol i otok te bolna abdukcija palca.
Škljocavi prst: pojava otežane fleksije prsta uzrokovana stenozom u području A1
anularnog lig. fleksorne tetive, stvaranje nodularnog zadebljanja ovojnice tetive.
Ostale bolesti:
Dupuytrenova bolest: progresivna benigna hiperplazija vezivnog tkiva u području
palmarne fascije dlana i prstiju, najčešće su zahvaćeni 4. i 5. prst.
Kienbeckova bolest: posljedica poremećaja krvotoka u polumjesečastoj kosti karpusa
koja dovodi do postupne osteonekroze kosti i u krajnjem stadiju kolapsa reda kosti
karpusa, javlja se kod muškaraca u dobi od 20 do 40 g.
Preiserova bolest: idiopatska nekroza skafoidne kosti
Kanalikularni sindromi: npr. sindrom karpalnog kanala
 Kuk i natkoljenica:
Prirođene i razvojne bolesti:
Razvojni poremećaj kuka: poremećaj oblikovanja i fizioloških odnosa zgloba kuka s
poremećajem stabilnosti ili bez njega, posljedica je slabije razvijenosti acetabuluma.
Cervikoobturatorni kut: neprekinuta linija koja fiziološki prolazi gornjim rubom
obturatornog otvora i nastavlja se u neprekinutom luku medijalnim rubom vrata bedrene
kosti. Acetabularni indeks: kut između Hilgenreinerova pravca i pravca koji prolazi
tangencijalno lateralnim rubom krova acetabuluma, a medijalno donjim rubom bočne
kosti. Liječenje: Pavlikovi remenčići koji dozvoljavaju pokrete u kuku.
Epifizioliza glave bedrene kosti: najčešće se javlja u pubertetu, nepoznatog je uzroka,
javlja se bol u kuku uz šepanje.
Promjene kolodijafizalnog kuta:
Coxa vara: CCD kut je manji od fizioloških vrijednosti(manje od 120 stupnja).
Coxa valga: CCD kut je veći od fiziološkog(više od 140 stupnjeva).
Coxa antetorta: povećani je kut anteverzije, bolesnici hodaju sa stopalom okrenutim
prema unutra.
Upalne bolesti:
Tranzitorni sinovitis: prolazna reaktivna reakcija sinovije u djece u dobi od tri do deset
godina, nepoznatog je uzroka, manifestira se bolovima u području kuka ili natkoljenice i
šepanjem.
Septički artritis: upala kuka izazvana mikroorganizmima, najčešći uzročnik je stafilokok
aureus. Prisutno je šepanje uz bol u kuku.
Tuberkuloza kuka: nastaje kao posljedica limfohematogenog širenja bacila iz esktraart.
fokusa infekcije ili u nekim slučajevima širenjem infekcije iz susjednih žarišta. Bolest ima
polagani tijek, kuk je bolan, ograničene su kretnje.
Bolesti poremećene cirkulacije:
Legg-Calve-Perthesova bolest: avaskularna nekroza glave bedrene kosti, obično je
zahvaćen 1 kuk. Bolest ima 4 faze: rana, faza fragmentacije, reosifikacije i završna faza.
Avaskularna nekroza glave bedrene kosti: posljedica ishemije ili traume.
Ostale bolesti:
Škljocavi kuk: čujno škljocanje u kuku, najčešći uzrok je preskok iliotibijalnog traktusa
preko velikog trohantera adukcijom i unutarnjom rotacijom natkoljenice.
Femoroacetabularni sindrom sraza: najčešće je posljedica nesrazmjera glave bedrene
kosti i acetabuluma.
 Koljeno i potkoljenica:
Prirođene i razvojne bolesti:
Kongenitalna dislokacija koljena: poremećaj koji uključuje spektar poremećaja od
srednje izražene kontrakture koljena do potpune i rigidne dislokacije.
Prirođene anomalije patele: Patella bipartita(podijeljena patela) javlja se kao posljedica
poremećaja u okoštavanju patele, nesrastanju primarne i sekundarne osifikacijske jezgre,
najčešće je obostrana. Patella alta(visoko položena patela), Patella infera(nisko položena
patela).
Angularni deformiteti koljena: varus(O) i valgus(X) noge. Blountova bolest: patološka
je, progresivna varus deformacija proksimalnog okrajka tibije.
Diskoidni menisk: poremećaj u razvoju meniska, najčešće lateralnog gdje je on
hipertrofiran i diskoidne forme.
Deformiteti potkoljenice: savijena potkoljenica u bilo kojem smjeru(crus curvatum
congenitum), zakrivljenost tibije u distalnom dijelu s konveksitetom anterolateralno(crus
varum antecurvatum).
Ozljede hrskavice:
zbog povećanog pritiska, gubitak vaskularizacije…
Ozljede meniska: ruptura meniska nastaje kao posljedica degeneracije, traume. Zlokobni
trijas koljena: ozljeda medijalnog kolater. lig., medijalnog meniska i prednje ukrižene
sveze.
Ozljede ligamenata:
Mehanizam ozljede prednje ukrižene sveze: rotacija tijela s pričvršćenom
potkoljenicom za podlogu.
Ozljeda stražnje ukrižene sveze: najčešći mehanizam je direktni udarac u proksimalni
dio tibije.
Ozljede kolateralnih lig.: stradava medijalni ligament
Ozljede ekstenzornog sustava koljena:
Ruptura tetive m. quadricepsa: mehanizam nastanka je nagla kontrakcija uslijed
posrtanja noge kod silaženja niz stepenice.
Prijelomi patele: nastaju djelovanjem jake sile na ekstenzorni aparat s koljenom u
fleksiji.
Avulzija i ruptura ligamenta patele: prekid kontinuiteta ekst. aparata.
Gonartroza:
degenerativno-upalna bolest koja je rezultat međudjelovanja mehaničkih i bioloških
zbivanja.
Osteohondritis dissecans:
žarišno oštećenje hrskavice koje nastaje zbog oštećenja suphondralne kosti.
Juvenilne osteohondroze:
samoograničavajući razvojni poremećaji rasta kostiju koji zahvaćaju sekundarne zone
rasta.
Bolesti sinovijalne membrane i sluznih vreća:
Sinovijalna hondromatoza: benigna, proliferativna bolest sinovijalne ovojnice, burze ili
tetive zgloba koja rezultira stvaranjem slobodnih zglobnih tijela. Najčešća lokalizacija je
koljeno.
Sindrom sinovijalnih plika: bolni poremećaj koljena uzrokovan upalnim zadebljanjem
sinovijalnih nabora, javlja se bol u prednjem dijelu koljena kod sjedenja uz mehanički
osjećaj preskoka.
Hoffina bolest ili infrapatelarni liposinovitis: sindrom prenaprezanja kod kojeg uslijed
učestalih fizičkih opterećenja dolazi do kroničnih promjena u infrapatelarnom masnom
jastučiću, javlja se bol u prednjem dijelu koljena.
Pigmentirani vilonodularni sinovitis: neoplastična bolest nepoznatog uzroka karakt.
nekontr. bujanjem sinovijalnih resica i čvorića, zahvaća 1 zglob(koljeno), javlja se bol i
oticanje koljena, glavna karakt. je ponavljajuća prisutnost krvi u zglobu bez traumatskog
uzroka.
Sluzne vreće(burze)
Poplitealna burza ili Bakerova cista: proširena je gastrocnemius-semimembranosus
burza, javlja se zatezanje i povremena bol u stražnjem dijelu koljena, cista može narasti do
veličine jabuke i ponekad blokira puno savijanje koljena. Ponekad je potrebna punkcija.
 Gležanjski zglob i stopalo:
Prisutnost uporišnih točaka i svodova. Stopalo ima 3 uporišne točke: prednja unutrašnja,
prednja vanjska, stražnja.
Glavica 2. mtt kosti u poprečnom prednjem svodu djeluje kao tjemeni ili ključni kamen
koji daje stabilnost cijelom luku stopala.
Prirođene i razvojne bolesti:
Fleksibilna spuštena stopala dječje dobi: položaj stopala kojim dominira
pronacija(everzija) stopala i valgus pete uz gubitak medijalnoga uzdužnog svoda.
Prirođeni pes equinovarus: složena deformacija stopala koja nastaje za vrijeme
intrauterinog rasta i razvoja fetusa. Ks: stopalo je manje, hipotrofija mišića. Liječenje:
konzervativno i operativno.
Pes metatarsus adductus: glavna odlika je adukcija prednjeg dijela stopala, zahvaćeno
stopalo ima oblik slova C, a peta je u normalnom položaju ili umjerenom valgusu.
Statički poremećaji stopala:
Spušteno stopalo odrasle dobi: djelomični ili potpuni gubitak unutrašnjeg svoda stopala,
javljaju se grčevi i umor, liječenje: ortopedski ulošci, fizikalna terapija.
Udubljeno stopalo: povišeni svodovi stopala i savijeni prsti.
Hallux valgus(čukalj): javlja se lateralna devijacija i unutrašnja rotacija palca te
prominencija medijalne stranice glave 1. mtt kosti, prisutni su bolovi.
Upalne i degenerativne bolesti:
Urični artritis-giht: manifestira se i pojavom entezopatija-upalna promjena na hvatištima
tetiva za kost.
Hallux rigidus: odlikuje se bolovima i ograničenjem dorzifleksije, uz očuvanu plantarnu
fleksiju palca. Primarni ili juvenilni: javlja se u mlađih osoba, Sekundarni ili adultni:
dominiraju degener. promjene.
Reumatoidni artritis: 1. stadij: sinovitis mtf i inf zglobova, 2. stadij: oštećenja hrskavice,
disfunkcije tetiva, 3. stadij: progresivna destrukcija zgloba uz znatne deformacije gležnja i
stopala. Ks: dominira kontraktno-poprečno spušteno stopalo. Konzervat. lječenje.
Juvenilne osteohondroze stopala:
Severova bolest: osteohondroza apofize petne kosti koja se najčešće javlja u dječaka u
dobi od 10 do 15 godina, a karakt. je bolna i otečena peta.
Iselinova bolest: osteohondroza baze pete metatarzalne kosti koja se najčešće javlja
tijekom adolesc. zamaha rasta kod dječaka koji se bave sportom.
Freibergova bolest: aseptična nekroza glavica metatarzalnih kostiju, uzrok nastanka je
ponavljana mikrotrauma u području stopala.
Kohlerova bolest: aseptična nekroza navikularne kosti, javlja se između 3. i 8. g. života i
češća je u dječaka, javlja se obostrano.
Sindromi prenaprezanja u području stopala:
Tendinoza Ahilove tetive: nastaje uslijed dugotrajnih opterećenja, javlja se bol u
području 2 do 4 cm iznad pripojišta tetive u petnu kost.
Sindrom prednjeg i stražnjeg sraza u gležnju: zbog razvoja osteofita.
Plantarni fascitis: najčešći uzrok boli u donjem dijelu pete, a uzrokovan je
degenerativnim i upalnim promjenama u području plantarne fascije, prisutna je bol.
Osteohondritis dissecans talusa: ograničeno oštećenje zglobne hrskavice koje se očituje
odvajanjem komadića hrskavice s pripadajućom suphondralnom kosti ili bez nje.
Dijabetičko stopalo: jedna od najčešćih komplikacija dugotrajno ili slabo kontrolirane
šećerne bolesti. Javljaju se ulkusi(rane).
Prekobrojne kosti stopala: predstavljaju anatomsku varijaciju, najčešća je pridodana
kost os trigonum dok su ostale pridodane kosti: os tibiale externum, os peroneum, os
vesalianum.
Kanalikularni sindromi na stopalu: npr. sindrom tarzalnog kanala i Mortonova
metatarzalgija.