NASTAVNA PRIPREMA

OPŠTI PODACI
NASTAVNIK Nijaz Avdić
PREDMET Električna mjerenja
NASTAVNA OBLAST Električni instrumenti
NASTAVNA JEDINICA Klasa tačnosti i pogreške mjerenja
ŠKOLA JU Mješovita srednja škola Gračanica
DATUM
RAZRED II-14

METODIČKI PODACI
TIP ČASA Obrada nove nastavne jedinice
NASTAVNI METODI Frontalni, dijaloški, demonstrativni
NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA Tabla, kreda, spužva, udžbenik, literatura

CILJEVI I ZADACI
OBRAZOVNI CILJ Upoznavanje učenika sa pojmom i namjenom
klase tačnosti i pogrešaka instrumenata.
FUNKCIONALNI CILJ Razvijanje kod učenika osjećaja za benefite
praktičnog značaja klase tačnosti i pogrešaka
instrumenata.
ODGOJNI CILJ Razvijanje radnih navika, razvijanje osjećaja o
značaju klase tačnosti i pogrešaka instrumenata.
ARTIKULACIJA ČASA
UVODNI DIO ČASA
Ponavljanje gradiva sa prethodnog časa
GLAVNI DIO ČASA

Standardi za električne mjerne instrumente definiraju izradu, način korištenja mjerne opreme,
oznake i granice pogreške. Prema naprijed citiranom standardu instrumenti su razvrstani s
obzirom na tačnost u sedam, a mjerni pribor (šantovi i predotpornici) u pet klasa tačnosti. Klase
tačnosti označavaju se za mjerne instrumente indeksima: 0,1, 0,2, 0,5, 1 , 1,5, 2,5, 5, a za pribor
indeksima: 0,05, 0,1, 0,2, 0,5, 1,0. Pri tome indeksi klase označavaju dozvoljene granice
pogreške u procentima maksimalne vrijednosti mjernog opsega za sve instrumente osim za
kvocijentna mjerila, omometre i instrumente s logaritamskom i hiperbolnom skalom i za mjerila
frekvencije s jezičcima. Tako npr. Pogreška voltmetra klase 1 s maksimalnom vrijednosti
mjernog opsega (mjernog dometa) 150 V, na bilo kojem mjestu mjernog opsega, ne smije prijeći,
pod referentnim uslovima, vrijednost od ± 1 ,5 V, tj. ± 1% od 150 V

Instrumenti klase tačnosti 0.1 često se nazivaju etalonski instrumenti, instrumenti klase tačnosti
0.2 i 0.5 precizni instrumenti ili laboratorijski instrumenti, a instrumenti klase tačnosti od 1 do 5
pogonski instrumenti.
Cilj mjerenja je što tačnije odrediti vrijednost veličine koju mjerimo. Izmjerena vrijednost
praktički nikada nije prava vrijednost, kojoj u praksi težimo, već od nje odstupa u većoj ili
manjoj mjeri.

Prema uzroku nastajanja mjerne pogreške se mogu podijeliti na:

Grube, sistematske i slučajne pogreške.
Grube greške nastaju ljudskim propustima u toku mjerenja, naglim poremećajem u okolini ili u
mjernom uređaju.
Sistematske greške nastaju zbog niza malih, predvidljivih promjena koje se događaju u mjernom
objektu, okolini ili mjeritelju a poznate su i moguće je uzeti u obzir njihov uticaj na mjerni
rezultat. Uvijek su istog predznaka i poznatog iznosa.
Slučajne pogreške nastaju zbog niza malih, neizbježnih i neobuhvatnih promjena u mjernom
objektu, okolini ili mjeritelju (promjena temperature u laboratoriji, utjecaj magnetskog polja ako
se laboratorij nalazi blizu tramvajske pruge.) Mjerni rezultat čine nesigurnim.

Prema načinu iskazivanja mjerne pogreške se dijele na:

 apsolutne
 relativne

Apsolutna pogreška je prouzrokovana nesavršenošću mjerne opreme, mjernog objekta ili

odabrane mjerne metode, te pogreškama osobe koja obavlja mjerenja, a predstavlja razliku
između izmjerene vrijednosti i prave vrijednosti mjerene veličine.
pa= X mj− X p

Relativna pogreška se određuje iz odnosa apsolutne pogreške i stvarne vrijednosti mjerene

veličine. Ona se računa prema izrazu:
pa
p=
Xp
pa izraz za proračun relativnih pogrešaka možemo pisati kao:
X mj−X p
p=
Xp

ZAVRŠNI DIO ČASA

Ponoviti gradivo koje je rađeno na času