POSTTRAUMATSKI

STRESNI
POREMEĆAJ

• Klara Brkljačić i Sarah Buljat

• Zdravstveno Veleučilište Zagreb
• Studij: Sanitarno inženjerstvo
• 10.11.2023., Zagreb
 • anksiozni poremećaj
• javlja se kod osoba koje su doživjele šokantan ili
opasan događaj

• PTSP ≠ strah → prirodno je osjećati strah nakon

Što je PTSP? traumatične situacije
• većina se ljudi oporavi od početnih simptoma, dok dio
može imati probleme

• svatko i u bilo kojem stadiju života se može susresti s

ovim poremećajem
 Znakovi i simptomi PTSP-a

▪ 3 mjeseca od traumatskog događaja

▪ Simptomi dulji od jednog mjeseca zadovoljavaju kriterij poremećaja :

Ponovno
Izbjegavanje
doživljavanje

Kognicija i
Reaktivnost i
promjena
uzbuđenje
raspoloženja

▪ Ne smiju biti povezani s lijekovima ili drugim bolestima

Fizičko ili seksualno Prirodna katastrofa, Saznanje o traumi
nasilje/zlostavljanje nesreća, rat prijatelja/člana obitelji

Zbog čega dolazi do poremećaja?

 ASP
• trajanje : od 3 dana do 4 tjedana
• povezan s disocijativnim simptomima
Razlike kod • najčešći simptomi: noćne more, gubitak sjećanja, doživljavanje
akutnog stresa nakon podsjećanja na događaj, pojačana reakcija na
podražaje (pokreti, zvukovi)…
stresnog
poremećaja
PTSP
(ASP) i
• trajanje : od najmanje 1 mjeseca do par godina
PTSP-a • doživljavanje intenzivnih osjećaja tijekom duljeg perioda
• simptomi spadaju u 4 kategorije
• dijagnoza PTSP-a : nekoliko puta ponavljanja simptoma u
mjesec dana
• potpuno ispunjavanje kriterija za ASP = velika mogućnost
za dijagnozu kroničnog PTSP-a

• ne ispunjavanje kriterija za subklinički ASP = izrazito mala Ispunjavanje

mogućnost za dijagnozu PTSP-a
kriterija ASP-a i
• polovično ispunjavanje kriterija za ASP = polovična PTSP-a
mogućnost dijagnoze PTSP-a

• Zaključak: odsutnost značajnih simptoma ASP-a dobar je

prediktor naknadnog ishoda (odsutnost PTSP-a)
 Promjene u strukturi mozga
kod PTSP-a

o stres rezultira promjene u neurokemijskim sustavima i specifičnim

regijama mozga:

1. Hipokampus → verbalno deklarativno pamćenje

2. Amigdala → pamćenje emocionalnih valentnih događaja
(odgovor na strah)
3. Medijalni prefrontalni korteks → modulira emocionalnu
reakciju inhibicijom funkcije amigdale

o rezultat: dugoročne promjene u moždanim krugovima

Sken mozga bez i sa PTSP-om
Treba li osoba s PTSP-om potražiti
pomoć?

• Jedan razlog je pravilna procjena npr. izlaganja psihičkoj traumi,

rizičnih i zaštitnih čimbenika, opasnosti osobe za sebe i druge, težine
simptoma i dijagnostičke procjene, medicinskog i funkc. statusa i
komorbiditeta
• Nakon ovako provedene procjene se odlučuje o modalitetima liječenja,
neke osobe neće trebati specifično liječenje, dok će s druge strane,
nekima biti indicirano hitno bolničko liječenje, a većini pacijenata neki od
vidova liječenja koje je moguće provoditi ambulantno ili kroz programe
dnevnih bolnica
 Liječenje PTSP-a

Neće svakome tko je doživio traumatičan događaj trebati

psihološka prva pomoć (PPP), ali osobe koje su doživjele stres
mogu od ovakve neposredne vrste pomaganja imati koristi, dok će
rijetkima trebati specifična stručna pomoć.

U okviru PPP se pruža nespecifična pomoć čiji su ključni elementi:

kontakt i uključenost; sigurnost i ugodnost; stabilizacija i umirivanje;
prikupljanje informacija; praktična pomoć u zadovoljenju neposrednih
potreba; povezivanje sa članovima obitelji, prijateljima….

Tri su vrlo važna aspekta koja obuhvaćaju liječenje PTSP-a: edukacija,

psihosocijalna i psihoterapijska podrška i/ili liječenje i primjena psihofarmakoloških
metoda liječenja
 Prevencija PTSP-a

Iako će razvoj PTSP-a ovisiti o različitim

čimbenicima, nakon proživljene traume
važnu preventivnu ulogu igra upravo
pravilna i pravodobna psihoedukacija

Time se podiže razina znanja

psihotraumatizirane osobe o poremećaju,
njegovim simptomima i vlastitom ponašanju

Liječnici obiteljske medicine trebali bi

prilikom psihoedukacije poticati bolesnika
na razgovor s obitelji i prijateljima o
proživljenom traumatskom iskustvu, te
posebno naglasiti koliko je važno podijeliti
vlastite emocije s osobama kojima vjeruje
 Vrste liječenja PTSP-a

• aktualne terapijske smjernice za PTSP uključuju psihofarmakološke, psihoterapijske i psihosocijalne

smjernice

• u liječenju PTSP-a kada god je moguće treba preferirati psihoterapiju nad psihofarmakološkim liječenjem,
osobito kada su simptomi blagi i kada se radi o tzv. nekompliciranom PTSP-u bez komorbidnih poremećaja

• u slučajevima srednje teškog i teškog PTSP-a s komorbidnim poremećajima i razvojem posttraumatskih

promjena ličnosti, najčešće treba kombinirati psihoterapiju, psihosocijalne metode i farmakoterapiju
 Psihoterapija

• Predstavlja metodu izbora u liječenju posttraumatskog

stresnog poremećaja, ovisno o težini kliničke slike može se
provoditi samostalno ili u kombinaciji sa
psihofarmakološkom terapijom

• Do danas nema univerzalnog preporučljivog modela ili

psihoterapijske tehnike liječenja PTSP-a, kod nas se
najčešće koriste psihodinamska i integrativna psihoterapija,
a manje kognitivno bihevioralna

• Glavni cilj terapije je pomoći bolesniku da uspostavi osjećaj

sigurnosti i kontrole kako bi se mogao suočiti s traumom,
dekondicionira strah i anksioznost povezan s traumatskim
sjećanjima te ponovno uspostavi osjećaj osobnog
integriteta i kontrole kako bi kao žrtva traume ponovno
našao smisao u životu
 Psihofarmakoterapija

• Imajući u vidu različite biološke modele

PTSP-a, smatra se da je to poremećaj
brojnih neurotransmiterskih sustava
(noradrenergičkog, dopaminergičkog,
serotonergičkog, GABA-e, endogeno-
opioidnog), pa se za liječenje PTSP-a koriste
različite skupine lijekova.

• Bez obzira na različite mehanizme djelovanja

lijekova koji se primjenjuju kod PTSP-a, cilj je
uvijek isti: smanjiti simptome distresa, pojačati
psihološki obrambeni sustav i obnoviti
funkcioniranje pojedinca