Galvanski članci

Nikola Vujica, 3.g

25. listopada 2023.
Prvi pokus: Istiskivanje metala iz soli reaktivnijim metalom

Pribor: stalak za epruvete, dvije velike epruvete, pinceta

Kemikalije: vodena otopina modre galice, vodena otopina srebrova(I) nitrata,
čisti željezni čavao, bakrena žica

Opis pokusa
U prvu epruvetu stavimo željezni čavao. U epruvetu do polovice visine čavla
dodamo vodenu otopinu modre galice. Epruvetu odložimo na stalak. Nakon
jednog sata pincetom izvučemo čavao, stavimo ga na papir. Bilježimo opažanja
na početku i na kraju pokusa.
U drugu epruvetu stavimo komadić bakrene žice. U epruvetu dodamo vodenu
otopinu srebrova(I) nitrata. Epruvetu stavimo na stalak. Nakon jednog sata
pincetom izvučemo bakar, stavimo ga na papir. Bilježimo opažanja na početku i
na kraju pokusa.

Opažanja
Na željeznom čavlu nastao je crveno-smeđi talog, a na bakrenoj žici sivi talog.
Zaključujemo da je u prvoj reakciji nastao bakar, a u drugoj srebro.

Jednadžbe

𝐹𝑒(𝑠) + 𝐶𝑢𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) → 𝐹𝑒𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) + 𝐶𝑢(𝑠)

𝐶𝑢(𝑠) + 2𝐴𝑔𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 2𝐴𝑔(𝑠)

Zaključak
U objema reakcijama jedan je metal istisnuo drugi metal iz njegove soli zbog
veće reaktivnosti. Nastale su otopine novih soli, a istisnuti metali istaložili su se
u krutom stanju.
Drugi pokus: Reaktivnost metala

Pribor: četiri čaše

Kemikalije: komadići cinka, bakra, magnezija i željeza, voda, alkoholna
otopina fenolftaleina, HCl(aq), HNO3(konc.)

Opis pokusa
Svaki od četiri metala (cink, bakar, magnezij, željezo) isprobali smo u reakciji
sa sva tri medija (voda, HCl(aq), HN3(konc.)) i bilježili opažanja.

Opažanja
S vodom je reagirao samo magnezij, dok kod ostalih metala nije bilo nikakve
reakcije. Dodavanjem fenolfteleina u vodu s magnezijem vidimo ljubičastu
boju, pa zaključujemo da je otopina lužnata. U klorovodičnoj kiselini reagiraju
svi osim bakra, ali željezo reagira nešto slabije od cinka i magnezija. U čaši sa
željezom otopina poprima zelenkastu boju. Bakar je reagirao tek sa
koncentriranom dušičnom kiselinom.

Jednadžbe

𝑀𝑔(𝑠) + 2𝐻2 𝑂(𝑙) → 𝑀𝑔(𝑂𝐻)2 (𝑎𝑞) + 𝐻2 (𝑔)

𝑀𝑔(𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙(𝑎𝑞) → 𝑀𝑔𝐶𝑙2 (𝑎𝑞) + 𝐻2 (𝑔)

𝑍𝑛(𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙(𝑎𝑞) → 𝑍𝑛𝐶𝑙2 (𝑎𝑞) + 𝐻2 (𝑔)

𝐹𝑒 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞 ) → 𝐹𝑒𝐶𝑙2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 (𝑔)

𝐶𝑢(𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 𝐻2 (𝑔)

Zaključak
Možemo zaključiti da je poredak metala koje smo koristili prema rastućoj
reaktivnosti sljedeći: Cu, Fe, Zn, Mg. Primjećujemo da se to poklapa s Voltinim
nizom elemenata, pa zaključujemo da je standardni redukcijski potencijal mjera
za reaktivnost metala.
Treći pokus: Konstrukcija Daniellovog članka

Pribor: dvije čaše (100 mL), traka „Vileda“ krpice, voltmetar, spojni kablovi
Kemikalije: vodena otopina cinkovog sulfata koncentracije 1 mol/L, vodena
otopina bakrovog(II) sulfata koncentracije 1 mol/L, zasićena vodena otopina
kalijevog klorida, pločica cinka, pločica bakra

Opis pokusa
Uzmemo dvije čaše. U jednu do polovine volumena čaše stavimo vodenu
otopinu modre galice, a u drugu do polovine volumena vodenu otopinu
cinkovog sulfata. U otopinu modre galice stavimo pločicu bakra, a u otopinu
cinkovog sulfata pločicu cinka. Traku „Vileda“ krpice namočimo u zasićenu
otopinu kalijevog klorida. Pomoću nje načinimo elektrolitski most kojim
povežemo otopine u čašama. Bakrovu i cinkovu pločicu povežemo spojnim
kablovima s voltmetrom te zatvorimo strujni krug. Očitamo napon galvanskog
članka i zapišemo ga.

Slika 1: Fotografija pokusa

 Slika 2: Skica galvanskog članka
Opažanja
Na voltmetru smo izmjerili napon 𝐸č𝑙 = 1.04 𝑉.

Jednadžbe

A(-): 𝑍𝑛(𝑠) → 𝑍𝑛2+ (𝑎𝑞) + 2𝑒 − oksidacija

K(+): 𝐶𝑢2+ (𝑎𝑞) + 2𝑒 − → 𝐶𝑢(𝑠) redukcija

𝑍𝑛(𝑠) + 𝐶𝑢𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) → 𝑍𝑛𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) + 𝐶𝑢(𝑠)

Zaključak
𝐸°(𝑍𝑛2+ /𝑍𝑛) = −0.76 𝑉
𝐸°(𝐶𝑢2+ /𝐶𝑢) = 0.34 𝑉
2+
𝐸č𝑙 = 𝐸𝑘𝑎𝑡𝑜𝑑𝑎 − 𝐸𝑎𝑛𝑜𝑑𝑎 = 𝐸° (𝐶𝑢 /𝐶𝑢)- 𝐸°(𝑍𝑛2+ /𝑍𝑛)
𝐸č𝑙 = 0.34𝑉 − (−0.76 𝑉) = 1.10 𝑉
Napon koji smo mi izmjerili iznosi 1.04 V.
1.10𝑉 − 1.04𝑉
𝑟= = 5.5%
1.10𝑉
Relativna pogreška iznosi 5.5%.

Pitanja i zadaci
1. Voltin niz elemenata je niz u kojem su elementi poredani prema
svojim standardnim redukcijskim potencijalima.
2. 𝑍𝑛(𝑠) | 𝑍𝑛2+ (𝑎𝑞) || 𝐶𝑢2+ (𝑎𝑞) | 𝐶𝑢(𝑠)
3. Elektrolitski most služi da bi se zatvorio stujni krug.
4.

A(-): 𝐴𝑙(𝑠) → 𝐴𝑙3+ (𝑎𝑞) + 3𝑒 − oksidacija

K(+): 𝐴𝑔+ (𝑎𝑞) + 𝑒 − → 𝐴𝑔(𝑠) redukcija

𝐴𝑙(𝑠) + 3𝐴𝑔𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐴𝑙(𝑁𝑂3 )3 (𝑎𝑞) + 3𝐴𝑔(𝑠)

shematski prikaz: 𝐴𝑙(𝑠) | 𝐴𝑙3+ (𝑎𝑞) || 𝐴𝑔+ (𝑎𝑞) | 𝐴𝑔(𝑠)

Elektroni kroz metalni vodič teku od aluminija prema srebru.
5.
a) Najjače redukcijsko sredstvo je aluminij jer ima najnegativniji
redukcijski potencijal.
b) 𝐴𝑙(𝑠) | 𝐴𝑙3+ (𝑎𝑞) || 𝐶𝑢2+ (𝑎𝑞) | 𝐶𝑢(𝑠)
c)

A(-): 𝐴𝑙(𝑠) → 𝐴𝑙3+ (𝑎𝑞) + 3𝑒 − oksidacija

K(+): 𝐶𝑢2+ (𝑎𝑞) + 2𝑒 − → 𝐶𝑢(𝑠) redukcija

d) Ne bi se dogodila nikakva reakcija jer aluminij ima negativniji

redukcijski potencijal od bakra.
𝐸°(𝐴𝑙3+ /𝐴𝑙) = −1,66 𝑉
𝐸°(𝐶𝑢2+ /𝐶𝑢) = 0.34 𝑉