Sofoklo, Antigona

Sofoklo je, uz Eshila i Euripida, najveći grčki dramatičar. Stvarao je u 5.

stoljeću prije Krista, a njegove su najpoznatije tragedije su Kralj Edip i Antigona.
Građu za svoja djela Sofoklo je preuzeo iz grčke mitologije. Antigona je tragedija u
stihovima napisana u sedam činova, a govori o tragičnoj sudbini istoimene junakinje
koja se suprotstavila Kreontu i zakonima koji nisu dopustili da se pokopa njezin brat
Polinik. Upravo u tome i leži njezina tragična krivnja. Priloženi ulomak nalazi se… (na
početku tragedije, u središnjem dijelu, pred kraj tragedije).
William Shakespeare, Hamlet

William Shakespeare najveći je svjetski dramatičar, a njegova najpoznatija

djela su tragedije Romeo i Julija, Othello i Hamlet. On je najveći renesansni pisac, a
svoju tragediju Hamlet napisao je ne prijelazu iz renesanse u barok, na početku 17.
stoljeća. To je jedna od najpoznatijih i najizvođenijih drama na svijetu. Napisana je u
stihovima i sastoji se od pet činova. Glavni je motiv Hamletova osveta zbog očeve
smrti, ali u ovoj se tragediji otvaraju i mnogi drugi problemi: borba za vlast, zločin,
ljubav, prijateljstvo… Priloženi ulomak nalazi se….
Honore de Balzac, Otac Goriot

Realizam u Europi traje od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća. Honore de

Balzac najvažniji je francuski romanopisac, tvorac realističkog romana i začetnik
kritičkog realizma. Prvi je u svjetskoj književnosti povezao djela u ciklus romana –
Ljudsku komediju, a najpoznatije djelo iz toga ciklusa je svakako roman Otac Goriot.
Radnja se odvija u Parizu početkom 19. stoljeća, a u njemu pratimo tri fabularne linije
vezane uz tri glavna lika. Tema je uspon i pad na društvenoj ljestvici, uspon mladog
studenta Rastignaca i pad Goriota - bivšeg tvorničara tjestenine. Priloženi ulomak
nalazi se…
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

Fjodor Mihajlovič Dostojevski najvažniji je ruski prozni pisac i predstavnik

visokog ruskog realizma koji se u Rusiji javlja 70-ih i 80-ig godina 19. stoljeća. Autor
je mnogih romana, a najpoznatiji je, svakako, Zločin i kazna koji govori o ubojstvu i
prihvaćanju kazne, o moralnoj neopravdanosti zločina, o krivnji i kajanju. Radnja
ovoga psihološkog romana odvija se u Petrogradu u 19. stoljeću, a glavni je lik
Raskoljnikov, mladi student koji se ne snalazi u velikom gradu i koji želi ispraviti
njegovu društvenu nepravdu. Priloženi ulomak nalazi se…
Ante Kovačić, U registraturi

Hrvatski realizam javlja se 1881. i traje do 1892. godine. Jedno od

najpoznatijih hrvatskih realističkih romana svakako je roman Ante Kovačića U
registraturi. U njemu pratimo tragičnu sudbinu Ivice Kičmanovića, nadarenog
seoskog dječaka koji dolazi u veliki grad na studij, na snalazi se u gradskoj sredini i
na kraju tragično završava. Iako je ovo djelo nastalo u realizmu, u njemu pratimo
obilježja i ostalih razdoblja, prije svega romantizma, ali i naturalizma i modernizma.
Roman ima i neobičnu uokvirenu kompoziciju koja ne dopušta da vrijeme teče
kontinuirano. Priloženi ulomak nalazi se…
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

Vjenceslav Novak stvarao je u realizmu koji u hrvatskoj književnosti traje

od 1881. do 1892. godine. Njegovo najpoznatije djelo je roman Posljednji Stipančići,
a mnogi smatraju da je ovo najbolji hrvatski realistički roman. Radnja je smještena u
Senj početkom 19. stoljeća. U romanu pratimo propadanje jedne senjske patricijske
obitelji uslijed raznih povijesnih i društvenih zbivanja. Ovaj psihološki realistički
roman donosi izvrsnu socijalno-psihološku karakterizaciju glavnih likova, a ima i
neobičnu uokvirenu kompoziciju koja ne dopušta da vrijeme teče kontinuirano.
Priloženi ulomak nalazi se
Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

Milutin Cihlar Nehajev jedan je od vodećih proznih predstavnika hrvatske

moderne koja traje od 1892. do 1914. godine. Autor je najboljeg modernističkog
romana „Bijeg“. Naglasak je u tom romanu na psihološkoj analizi glavnoga lika i na
njegovim unutarnjim monolozima. Time je realistička tema obrađena modernističkim
stilom. Razbijeno je kronološko izlaganje fabule pa se može reći da se u ovome
romanu nastavlja proces defabularizacije hrvatske moderne proze. Već sam naslov
djela nosi naglašenu simboliku – pasivan odnos prema životu Đure Andrijaševića –
bijeg od obveza, problema i u konačnici od života. Priloženi ulomak nalazi se…
Franz Kafka, Preobrazba

Franz Kafka stvarao je u razdoblju europske avangarde koja traje od desetih

do tridesetih godina 20. stoljeća. U njegovu se stilu, tzv. magijskom realizmu,
miješaju elementi realizma, ekspresionizma i nadrealizma. Pripovijetka „Preobrazba“
sastavljena je od triju dijelova. Radnja se odvija kronološki, a djelo je zasićeno
simbolima, parabolama i paradoksima. U „kafkijanskoj“ atmosferi, atmosferi straha i
tjeskobe, glavni lik Gregor Samsa tipičan je lik bespomoćnoga čovjeka u
dehumaniziranom obiteljskom i društvenom svijetu u kojem nedostaje komunikacije i
u kojem je vidljivo otuđenje čovjeka u društvu i obitelji. Priloženi ulomak nalazi se…
Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

Miroslav Krleža centralna je ličnost hrvatske književnosti 20. stoljeća. Njegov

opus temelji se na obilježjima mnogih razdoblja, od ekspresionizma do druge
hrvatske moderne. Njegov „Povratak Filipa Latinovicza“ prvi je moderni roman u
hrvatskoj književnosti i pripada razdoblju hrvatske književnosti od 1929. do 1952.
godine te ima obilježja monološko-asocijativne te analitičko-psihološke proze.
Tematski je podijeljen na dva dijela. U prvome dijelu dominira retrospekcija, a u
drugome se prikazuje kostanjevačka sredina i pripovijedanje uglavnom teče linearno.
U romanu su naglašene tri tematske okosnice: tema povratka, socijalna tema i tema
umjetnosti. Priloženi ulomak nalazi se…
Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža centralna je ličnost hrvatske književnosti 20. stoljeća. Drama

„Gospoda Glembajevi“ čini, zajedno s dramama „U agoniji“ i „Leda“, trilogiju u tzv.
psihološkoj Krležinoj dramskoj fazi. Djelo se sastoji od tri čina, a tematizira pad
obitelji Glembay te napose sukob Leonea Glembaya s ocem i obitelji. U ovoj
komornoj drami u kojoj je vidljiva reduciranost vremena i mjesta radnje uočavamo i
naglašenu ibsenovsku kvalitativnu dramaturgiju za koju je bitno uvođenje suvremenih
tema i zamjena vanjskih sukoba unutarnjim, kao i naglašena naturalistička obilježja i
govorna karakterizacija likova. Priloženi ulomak nalazi se…
Albert Camus, Stranac

Albert Camus francuski je filozof i književnik te dobitnik Nobelove nagrade.

Stvarao je u razdoblju kasnoga modernizma koje traje od tridesetih do sedamdesetih
godina 20. stoljeća. Njegov se stil pisanja temelji na ideji apsurda ljudske
egzistencije. Roman lika „Stranac“ njegovo je najvažnije djelo koje govori o životu
kao besmislenom i apsurdnom, a upravo taj nihilistički doživljaj svijeta proteže se u
Camusovu cjelokupnu stvaralaštvu. Roman je podijeljen u dva dijela – u prvome
dijelu prikazuje se Mersaultov život na slobodi, a u drugome njegov boravak u
zatvoru i suđenje. Priloženi ulomak nalazi se…
David Jerome Salinger, Lovac u žitu

J. D Salinger američki je romanopisac i pripovjedač koji je stvarao u razdoblju

kasnoga modernizma od tridesetih do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Njegovo
najvažnije djelo moderni je roman „Lovac u žitu“ koji je ujedno obilježio i početak
proze u trapericama. Naime, radi se o čitavoj generaciji mladih i inteligentnih, ali
nemotiviranih i neangažiranih ljudi bez ciljeva koji se ograđuju od malograđanske
sredine koju doživljavaju kao kulturu odraslih. Upravo je takav i glavni lik navedenog
romana Holden Caulfield. Priloženi ulomak nalazi se…
Ranko Marinković, Kiklop

Ranko Marinković najvažniji je predstavnik druge moderne koja u hrvatskoj

književnosti traje od 1952. do 1969. godine. Svojim djelima najavljuje i sljedeće
razdoblje – postmodernizam. Egzistencijalni roman "Kiklop" njegovo je najuspješnije
prozno djelo u kojem tematizira tjeskobnu atmosferu u zagrebačkoj boemskoj sredini
uoči Drugoga svjetskog rata. Glavni je lik Melkior Tresić, antijunak, intelektualac koji
se gotovo paranoično boji rata i mobilizacije. Autor problematizira tri egzistencijalne
teme – život, smrt i strah. Priloženi ulomak nalazi se…
HRVATSKI PJESNICI

Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš najvažnija je ličnost hrvatske moderne koja traje od 1892.
do 1914. godine. Pisao je novele, putopise i eseje, a poezijom se počeo baviti
relativno kasno. Njegovo je pjesničko stvaralaštvo simbolično obilježeno temama
ljubavi i smrti. Prva objavljena pjesma je „Utjeha kose“, a posljednja napisana
„Notturno“. Između tih dviju pjesama smjestile su se pjesme različite tematike:
programatske pjesme, pjesme o ljubavi i pjesme s domoljubnom tematikom.
Temeljna obilježja Matoševe poezije su sugestivnost, ritmičnost i muzikalnost.

Antun Branko Šimić

Antun Branko Šimić najveći je predstavnik hrvatskoga ekspresionizma koji

traje od 1914. do 1929. godina 20. stoljeća. To je pjesnik koji je umjetnost smatrao
vječnom, a njezinu ljepotu vidio je u ekspresivnosti umjetnikovih osjećaja. U
književnost je unio slobodan stih, a izostavljajući interpunkciju dao je i vizualnu snagu
svojim lirskim motivima. Njegova jedina pjesnička zbirka „Preobraženja“ (1920.)
sastavljena je od četrdesetak pjesama u kojima se svijet preobražava u pjesnikovu
ekspresiju, tj. u pjesnikov izraz stvarnosti.

Tin Ujević

Tin Ujević najznačajniji je hrvatski pjesnik 20. stoljeća. U svojim je

pjesmama uspješno spajao hrvatsku tradiciju s modernom europskom književnošću
zbog čega ga se često naziva klasikom modernizma. Svoje je stvaralaštvo započeo
kao matoševac u duhu simbolističke, a kasnije i ekspresionističke poetike. U prvim
dvjema zbirkama (Lelek sebra i Kolajna) dominantni su motivi patnje, osamljenosti i
ljubavi, a u kasnijim zbirkama (Auto na korzu i Ojađeno zvono) Ujević pokazuje
zaokret od emocionalnoga k misaonome. U posljednjoj zbirci (Žedan kamen na
studencu) osjeća se rezignacija i mirenje sa svijetom.