SKRAĆENE KNJIGE ZA STRUČNI

ŠAGUD, M. (2005). ODGAJATELJ KAO REFLEKSIVNI PRAKTIČAR.

-do 2005. u RH obrazovanje odgajatelja realiziralo se unutar dvogodišnjeg stručnog
studija (osim Rijeke i Osijeka- tri godine)
-primjena Bolonjske deklaracije (2006./07.) donijela je niz promjena u obrazovanju
odgajatelja
+AKCIJSKA ISTRAŽIVANJA:
-polaze od uočene potrebe za promjenom unutar određenog područja odgojno-
obrazovne prakse
-omogućuju bolje razumijevanje, integraciju i prepoznavanje znanja te razvoj
određenih vještina
-SUVREMENI ODGAJATELJ (vještine): preusmjeravanje na proces učenja,
kontruiranje i sukonstruiranje znanja, prihvaćanje i zadovoljavanje individualnih
različitosti djece, potreba za suradnjom s kolegama, razvijanje sposobnosti
refleksije i samorefleksije
-odgajatelj NIJE posrednik znanja, već aktivni sukonstruktor
+kompetencija---(1.Mijatović,2.Šagud)
1. osobna sposobnost da se djeluje na osnovu određenog znanja, umijeća i
sposobnosti
2. profesionalna mjerodavnost visoke stručne razine u smislu kvalitetne pedagoške
izobraženosti i osposobljenosti
+ 4 područja koja određuju kvalitetu odgajatelja---(Olson,1994)
1) znanja o djetetovu razvoju i teorijama učenja
2) znanja o razvojnom pristupu kurikulumu
3) znanja o kreiranju zdrave, sigurne i poticajne sredine/okruženja
4) razvijena sposobnost promatranja djece i komunikacije (njihove i s njima)
-odgojno obrazovni kontekst mora biti otvoren za kontinuirane promjene u kojima
će se neprestano definirati poželjno, odnosno nepoželjno ponašanje
+ZA RAZVOJ PROFESIONALNE KOMPETENCIJE ODG. POTREBNO JE:
1) poznavanje materije osnovnih koncepcija i istraživanja djetetova razvoja
2) poznavanje osnovnih zakonitosti djetetova učenja, prepoznavanje njegovog
individualnog intelektualnog, socijalnog, emocionalnog i tjelesnog razvoja
3) poznavanje različitih stilova učenja i razvijanje sposobnosti prepoznavanja i
osiguravanja uvjeta za tu različitost
4) prepoznavanje i organiziranje sigurne i povoljne sredine za razvoj djece na
temelju njihovih interesa i potreba
5) izgrađivanje komunikacijskih vještina potrebnih u interakciji sa svim sudionicima
odg-obr procesa
6) razvoj osnovnih postavki za obrazovanje budućih odgajatelja u refleksivne
praktičare
-tijekom refleksije odgajatelj kritički analizira vlasititu, ali i tuđu praksu te raspravlja
i argumentira o svojim i tuđim idejama
-refleksivna praksa gradi se na osnovnu razmišljanja o njoj→ PRIJE, TIJEKOM I
POSLIJE AKTIVNOSTI
-tradicionalne organizacije određene su rutinom koja ne dozvoljava promišljanje o
akcijama
-razumijevanjem i prihvaćanjem naših krivo postavljenih pretpostavki bit ćemo u
mogućnosti unositi konkretne promjene
-ZNANJE SE GRADI TIJEKOM SAME AKCIJE (analiziranjem i promišljanjem vlastitih i
tuđih postupaka)
-refleksija NIJE samo mentalna aktivnost nego se dalje proširuje na PRAKSU
-često se događaju kontradikcije (razlike) između onoga što želimo činiti (intencija)
i onoga što u stvari činimo (akcija)→ to možemo promijeniti tek kada kritički
analiziramo svoju praksu
-PROCES POSTAJE REFLEKSIVAN I KONSTRUKTIVISTIČKI KADA RIJEČIMA MOŽEMO
OPISATI TEORIJU KOJU SMO KORISTILI U NEKOJ AKCIJI
+DVIJE VRSTE REFLEKSIJE
1) REFLEKSIJA U AKCIJI: tijekom same akcije kada praktičar mijenja svoje postupke
bez prekidanja aktivnosti i tako stvara novu praksu
2) REFLEKSIJA NA AKCIJU: kritička analiza svojih ili tuđih postupaka nakon završetka
akcije
-refleksija dobija smisao tek kada dovede do praktičkih implikacija, odnosno
promjena (primjenjivih) u praksi
-REFLEKSIVNA PRAKSA JE GLEDANJE UNATRAG, S CILJEM KRETANJA UNAPRIJED
-CILJEVI REFLEKSIJE: 1) podatci o načinu rada, 2) utjecaj na buduće postupke
-transformirati ISKUSTVO u MISAO, MISAO u REFLEKSIJU, REFLEKSIJU ponovno u
MISAO I NOVU AKCIJU
-PREPREKE REFLEKSIJI: premalo vremena, nedostatak podrške, nedovoljna
uključenost kolega, nedovoljna motiviranost za mijenanje prakse,...
+ 3 područja ljudske osobnosti povezana s refleksijom
1) PRAKTIČNO→ akcija (što radim)
2) INTELEKTUALNO→ ideja (što o tome mislim)
3) EMOCIONALNO→ osjećaji (kako se pri tome osjećam)
+argumenti za unaprjeđenje obrazovanja odgajatelja:
1) obrazovanje odgajatelja jako je nisko u usporedbi sa srodnim zanimanjima
2) odgoj i obrazovanje djece kompleksna je djelatnost, a uloga odgajatelja vrlo je
zahtjevna i zahtjeva odgovornost
3) usporedba trendova obrazovanja odgajatelja kod nas i u svijetu
4) pripremanje odgajatelja na ulogu mentora
5) pružanje mogućnosti za znanstveni rad
POZITIVNE POSLJEDICE BOLONJSKE DEKLARACIJE STRANICA 62!!!
-u odgoju i obrazovanju ZNANSTVENA razina je precijenjena s obzirom na
PRAKTIČNU koja je podcijenjena
-potrebno je mijenjanje odgajatelja iz ONOGA KOJI ZNA u ONOGA KOJI UČI
-potrebno je uključivati odgajatelje (praktičare) u svaku odgojno-obrazovnu
reformu ili promjenu
-odgajatelji moraju preuzeti inicijativu, a ne čekati da se netko drugi izbori za njih
-ISTRAŽIVANJA U OBRAZOVANJU/ OBRAZOVNA ISTRAŽIVANJA: praktičari i
istraživači su ujedinjeni
-ISTRAŽIVANJA O OBRAZOVANJU: praktičari su u pasivnom položaju
-kritika kvalitativnim istraživanjima: rijetko se ponavljaju/ provjeravaju rezultate

TRADICIONALNI PROFESION. RAZVOJ SUVREMENI PROFESIONALNI RAZVOJ

Odvojenost teorije i prakse
Akademska zajednica je izolirana i
privilegirana
Nastava na faksu ima znanstvenu i
praktičnu razinu koje NISU međusobno
povezane
U praksi dominira poučavanje
Orijentacija na stvarne probleme
Akademska zajednica zajedno s odgaj.
analizira i mijenja praksu te stvara novu
Na faksu se uči teorija koja se
provjerava u praksi
Studenti konstruiraju znanje
ŠAGUD, M. (2002). ODGAJATELJ U DJEČJOJ IGRI
-simbolička igra (imaginativna/ igra mašte/ igra uloga...)
-najvažnije za definiranje simboličke igre: unutarnja motivacija, fleksibilnost,
povezanost igre s pozitivnim emocijama, usmjerenost na proces
-TRI SREDIŠNJA ASPEKTA DJEČJE IGRE: 1) FLEKSIBILNOST, 2) VAŽNOST IGRE ZA
KOGNITIVNI RAZVOJ (Piaget i Vygotski) 3) ODNOS IGRE I EKSPLORACIJE
*PIAGET:
-teorija kogitivnog razvoja
-dijete prvo kognitivno sazrijeva pa se onda simbolički igra
-asimilacija→ kognitivni proces u kojem uzimamo nova iskustva i informacije i
ugrađujemo ih u naše već postojeće ideje
-akomodacija→ razvijanje novih shema u svrhu stvaranja novog znanja
-ekvilibracija→
-VYGOTSKI:
-simbolička igra nije vezana isključivo za kognitivno i simboličko
-naglašava važnost emocionalnih faktora i motiva za igru
-za razliku od Piageta naglašava važnost socijalne sredine
IGRA VS. EKSPLORACIJA
Igra→ odgovor na pitanje ŠTO JA MOGU S TIM PREDMETOM/ OBJEKTOM?
Eksploracija→ odgovor na pitanje ŠTO TAJ PREDMET/ OBJEKT MOŽE RADITI?
-istraživanje 1980. je pokazalo da se djeca rado uključuju u igru kada u njoj sudjeluje
odgojitelj, ali njegovo sudjelovanje ne znači i višu razinu igre.
-Vrlo dobra, dobra, loša i vrlo loša ponašanja odg (napisano u bilj, nije potrebno)
-u početku igre vanjski objekt određuje igru, a kasnije se dijete oslobađa realnosti i
prelazi na mentalno planiranje igre
-DIVERGENTNO MIŠLJENJE→ sposobnost pojedinca da ponudi različite odgovore
na isto pitanje
*NEPOTICAJNA PITANJA I NEŽELJENA PONAŠANJA ODGOJITELJA TIJEKOM IGRE:
-vidite li što je vani? (ptice), što treba napraviti pticama (kuću)
-ČEGA SE TO IGRATE?
-prekidanje dječjeg dijaloga pitanjima
-inzistiranje na odgovoru
-pretjerano šetanje od stola do stola (od centra do centra)
-ne uspostavljanje kvalitetne komunikacije (dođe-pita-ode)
-nadgledanje aktivnosti (iz ptičje perspektive)
-određivanje radnje (ovdje stavi krov) BOLJE JE pitati što će se dogoditi ako počne
padati kiša
-inzistiranje na redu (pospremanje materijala) bez prethodnog uvida u tijek igre
-prednost VANJSKOM REDU (tišina, urednost), nasprem unutarnjem (interes,
motivacija)
-ČESTO DJECA SAMO ISTRAŽUJU PONUĐENI MATERIJAL, A NE IGRAJU SE S NJIM
-prepustiti djeci postavljanje pitanja, a odg. Bi ih trebao koristiti samo kao poticaj
daljnjeg razvoja igre
-DOPUSTITI DJECI DA IMAJU SVOJ SCENARIJ IGRE, A NE IM NAMETATI NAŠ
(planirani)
-je li potrebno da odgojitelj stalno bude uključen u dječju igru??? NE→ bitna je
kvaliteta uključenosti, a ne kvantitet (kako je angažiran, a ne koliko je)
-DJECA SU ČESTO ZAOKUPLJENA IGROM, A PREUZIMAJU NELOGIČNE ULOGE npr.:
Dijete1 dolazi u ambulantu i sjeda (pacijent), dijete2 (medicinska sestra) ga poziva
te mu sluša srce, ali odmah nakon toga D1 zamata sebi ruku zavojem, a D2 stavlja
masku i šeta po sobi
-novi materijali često djeci povećavaju proces istraživanja mogućnosti, a umanjuju
mogućnost kreativne i izvorne prerade iskustva (DARVILLOVA PRETPOSTAVKA)
-sposobnost uključivanja u igru kao RAVNOPRAVNOG SUIGRAČA i preuzimanje
SPOREDNE ULOGE znatno doprinosi razvoju igre
-rečenice za neizravno poticanje na poštivanje pravila u igr npr: u igri bolnice
odgojitelj (pacijent) pita JE LI KOD VAS U BOLNICI UVIJEK DOPUŠTENO OVAKO
VIKANJE? ZNATE LI ZAŠTO PACIJENTI VIČU?

IZBJEGAVATI:
-određivanje radnje (idemo u vlak, idite kupiti kartu)
-direktno postavljanje pravila (morate pregledati sve karte, prestanite vikati, ne
bacajte to po podu...)
-često podsjećanje pravila ponašanja može umanjiti dječju organizaciju igre
-inzistiranje na logičnom prikazu stvarnosti (umanjuje se dječja kreativnost, a
povećava se nesigurnost i osjećaj nekompetentnosti
-stalno nuđenje gotovih zadataka (ovo će biti police, napišite cijene na papir,
izradite novac, otiđi u trgovinu i kupi...)
BOLJE JE:
-na čemu nam ovo može stajati? Što ni nam mogle biti police?
-kako će kupci znati koliko što košta? Kako će kupci znati koliko novca trebaju imati?
-čime mogu platiti ove namjernice?
-treba mi kruh za napraviti sendvič, gdje bi ga mogla uzeti?
VAŽNO JE OBJAŠNJAVANJE I RAZRAĐIVANJE DJEČJIH IDEJA POTICAJNIM
PITANJIMA
-kada je riječ o zahtjevu za POŠTIVANJE PRAVILA JAKO JE VAŽNO DA ZAHTJEVI
BUDU U IGROVNOM KONTEKSTU (primjer s bukom u bolnici)
*loša komunikacija:
dijete: teta, tata nas je jučer sve počastio.
Odgojiteljica: koga? Tebe, mamu i seku?
Dijete: da
Odg: super.
KVALITETNIJE JE POTICATI DIJETE NA NASTAVAK RAZGOVORA (o dojmovima,
iskustvu, osjećajima) kako bi se dijete osjećalo važnim.
KVALITETAN PRAKTIČAR:
-sposoban je promatrati sebe kao osobu koja kontinuirano uči bez potrebe da
uvijek ima odgovor na pitanje
-ima izraženu potrebu za stalnim napredovanjem
-dobar je promatrač i slušatelj
-poznaje sredinu (socijalnu, prostornu, kulturnu)
-poznaje zakonitosti djetetova razvoja
-poznaje procese učenja predškolskog djeteta
-postavlja poticajna pitanja, NE ZAKLJUČUJE odmah, istražuje
-ne opterećuje se unaprijed postavljenim planom
-spreman na kompromis, omogućuje kreativno izražavanje
-fleksibilan je→ organizira prema trenutnim interesima/ potrebama
-uključuje se u rasprave s djecom→ sluša njihova objašnjenja i mijenja svoja
gledišta
INTERES DJECE ODREĐUJE POČETAK KURIKULUMA
RAZVOJNI RASPON IZMEĐU DJECE ISTE DOBI MOŽE BITI VRLO ŠIROK, A
INDIVIDUALNE POSEBNOSTI VELIKE. DOPUSTITI PROVJERU SVIH IDEJA, POGOTOVO
„KRIVIH“→ najbolji oblik učenja predškolske djece
SLUNJSKI, E. (). INTEGRIRANI PREDŠKOLSKI KURIKULUM- rad djece na projektima
-često djeci nudimo jednostavnije zadatke od onih koji su u skladu s njihovim
potencijalima
-predškolsko dijete NAJBOLJE UČI „ČINEĆI“ i to u onim aktivnostima za koje je
INTRINZIČNO MOTIVIRANO i u kojima RAZMIJENJIVA POMOĆ I PODRŠKU s drugom
djecom i odraslima
-dijete ima ideje→ odgojitelj ih uočava i provocira nove
KURIKUKUL treba biti HOLISTIČKI, a ne rascjepkan po predmetima/ razvojnim
područjima
-kurikulum nije unaprijed definiran plan, već OKVIR koji odgojitelji i djeca mijenjaju
prema individualnim potrebama i interesima skupine
-učenje je SPIRALNI proces, a ne linearni→ postavljanje hipoteza koje će djeca imati
priliku provjeravati i mijenjati po potrebi (a ne pasivno učiti činjenice dok odgojitelj
„predaje“)
-djeca imaju urođenu potrebu za istraživanjem i učenjem
-METAKOGNITIVNI PROCESI→ samorefleksija i samoevaluacija→ omogućuje
organizaciju i reorganizaciju učenja, preuzimanje odgovornosti za proces vlastitog
učenja

*RAD NA PROJEKTU→ skup aktivnosti u kojima jedno ili više djece dublje
proučavaju neku temu ili problem. Pri čemu doživljavaju smislenost, odnosno
svrhovitost te im to omogućuje da maskimalno koriste svoje dispozicije.
-djeci omogućuje potpunije upoznavanje s temom kako bi se kvalitetnije snalaziti u
neposrebnom okruženju
-djeca postavljaju pitanja i HIPOTEZE koje mogu samostalno ili suradnički ispitati
-rad na projektu= holistički razvoj
-djeca imaju pravo izbora→ kako? S kim? Što? Gdje?
-omogućuje učenje na djeci prirodan način (kroz igru, čineći, surađujući,
istaživajući,...)
-ne smijemo unaprijed odrediti što bi djeca trebala usvojiti na određenoj razini jer
je svaka razina za dijete individualna
TEME PROJEKTNOG UČENJA (prema Katz):
1) svakodnevni život (kuća, obitelj, hrana)
2) život lokalne zajednice (bolnica, trgovina, zanimanja...)
3) blagdani i događanja (karneval, Dan zahvalnosti, vjenčanje...)
4) proučavanje vremena (sat, kalendar, povijest...)
5) prirodni fenomeni (vrijeme, voda, životinje, vjetar...)
6) zanimljiva mjesta (obala rijeke, planina, susjedstvo...)
7) općenite teme (brodovi, izumi, svemir...)
8)zanimljivi predmeti (šeširi, lutke, knjige...)
ETAPE RADA NA PROJEKTU (slika na mobu 15.ožujka→tablica)
1) planiranje i započinjanje→ razumijevanje, sakupljanje, zajedničko planiranje,
uključivanje roditelja i drugih osoba
2) razvoj projekta→ propitivanje postavljenih hipoteza, odgojitelj osigurava
materijalne poticaje, rasprave, postavljanje novih hipoteza i dokumentiranje
3) refleksija→ s evaluacijom, potiče dječje daljnje istraživanje, djeca postaju
svjesna svojih znanja
-UČENJE USMJERENO NA DIJETE:
1) dijete uči aktivnije od odgojitelja
2) odgojitelj nije predavač nego organizator raznovrsnih situacija
3) poticanje isporabavanje strategija učenja koje vodi razvoju kompetencije UČITI
KAKO UČITI, što je znatno kvalitetnije od učenja činjenica
PROCES UČENJA NAJVAŽNIJI JE DOK SU SADRŽAJI U FUNKCIJI TOG UČENJA
-odgojitelj nije prezentator znanja već suoblikovatelj okoline učenja te potpora u
procesu učenja
***TRANSAKCIJSKO-TRANSFORMACIJSKI PRISTUP UČENJU>>>transmisijski***
TRANSMISIJA (predškolski plan i program iz 1971.)
-usmjerenost na produkt
-dijete pasivni primalac znanja
-sve isplanirano i progromirano
-unaprijed definirane zadaće i ciljevi
-dijete je potrebno motivirati za učenje
-svrha predškolskog odgoja je priprema za školu
-rigidnost, čvrsta struktura vremena
TRANSAKCIJA
-promišljanje o procesu učenja
-znanje je vlastita konstrukcija i rekonstrukcija iskustava, dijete je sposobno za to
-fokus je razumijevanje onoga što se uči
-dijalog djeteta s fizičkim i socijalnim okruženjem
-stvaranje uvjeta za samostalno učenje
-sukonstrukcija znanja s drugima
-dijete je intrinzično motivirano za uči
-predškolsko razdoblje NIJE priprema za školu

TRANSFORMACIJA:
-znanje se konstruira tijekom procesa učenja
-odgojitelj nije osoba koja sve zna, već uči zajedno s djecom tijekom procesa
-potreba za stalnom refleksijom
-PROUČAVANJE djece koje vodi učenju s djecom
-dijete uključeno u SVE etape procesa (planiranje, provođenja, evaluacija)
*ne prilagođavati DJECU KURIKULUMU, već KURIKULUM DJECI (ne usmjerenost na
razvojne zadaće ovisno o dobi, već individualne posebnosti)
TEORIJA SITUACIJSKOG UČENJA→ analiza životnih situacija djeteta ??
JOŠ***????
*HOLISTIČKI RAZVOJ→ svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju razvoja, utječe
i na druge dimenzije
RASCJEPKANOST djeci ne nudi CIJELU SLIKU već samo dijelove koje ono mora
složiti→ što otežava primjenu tih znanja u drugim situacijama
SLIKA O DJETETU:
-želi učiti
-zanima ga svijet oko njega pa ga spontano kreće istraživati
-sposobno je postavljati pitanja
-razmišlja kritički, kreativno i sposobno je rješavati probleme (problemske situacije)
-subjekt je svog odgoja i procesa učenja
-sposobno je raspravljati s drugima....

REGGIO slika o djetetu:

-snažno kompetetno biće
-bogato potencijalima, znatiželjno
-izražava se kroz mnogo simboličkih jezika
-dijete ima prava i potrebe
PRAVO: na razumijevanje i razvijenje svojih potencijala, na povjerenje od odraslih i
u odrasle, na podršku odraslih u ostvarenju svojih potencijala
ULOGA ODGOJITELJA:
-partner u procesu učenja
-osoba koja omogućuje razvoj konstruktivističkog kurikuluma (grade se na osnovu
neposrednih iskustava djeteta)
-osoba koja izaziva djecu na razmišljanje i potiče samostalnost
-osigurava osjećaj pripradanja
-osoba koja i sama stalno uči i dijeli svoja opažanja
ODGOJITELJI UVIJEK TRAGAJU ZA ODG. NA PITANJA:
-kako bolje razumijeti i dokumentirati način na koji dijete razmišlja?
-što djeca rade u nastojanju da razumiju svijet oko sebe?
-koji su mediji najprimjereniji za izražavanje razmišljanja djece?
-kako djeca koriste metafore da bi iskomunicirali svoje ideje?
REFLEKSIJA
-kada sam postavila dobro pitanje?
-što sam učinila da bih olakšala konverziju djece/ s djecom?
-jesam li dobro razumjela djelovanja djeteta?
-jesam li previše ili prema intervenirala?

-SURADNIČKO UČENJE→ poticati djecu na iznošenje mišljenja, uspoređivanje

mišljenja, pregovaranje i argumentiranje, aktivno slušanje i razmišljanje o tuđim
idejama i agrumentima
ZONA IDUĆEG RAZVOJA→ mnoštvo nastojanja koje dijete u trenutku ne može
savladati samostalno, ali može uz pomoć i podršku vršnjaka i odraslih
-dijete uči i iz NETOČNIH hipoteza pa mu se mora omogućiti da ih ispita, a ne mu
sugerirati mijenjanje bez ispitivanja
DOKUMENTACIJA: služi i djeci da se reflektiraju ma svoje hipoteze i početne načine
razmišljanja→ META-RAZINA
-djeci treba vrijeme da se upoznaju s materijalom kako bi s njim mogla manipulirati,
odnosno koristiti ga za stvaranje, konstruiranje, kombiniranje...

POTICAJNA PITANJA FORMULIRANA SU:

-kakvo je...
-čemu bi još moglo služiti?
-kako bi se još moglo koristiti?
-što ti još treba?
-treba li ti još nešto za..?
-intervencije bi trebale potaknuti dječje samostalno istraživanje, a NE sugerirati
daljnji tijek aktivnosti
-rješenja do kojih dijete dođe uz sugestiju odgojitelja često nisu bolja rješenja jer
koče djetetove istraživačke potencijale
-PREPOZNAVANJE AKTUALNOG stanja djece o njihovim interesima (temama
projekta) prvi je korak u stvaranju uvjeta za PRELAZAK U FAZU IDUĆEG RAZVOJA

-poticati djecu da nacrtaju svoj iskaz→ pomoć odgojitelju da bolje razumije dječje
razmišljanje, djeca imaju priliku uvidjeti nelogičnosti svojih misli, poticati raspravu
i argumentiranje svog crteža (razgovor, pregovaranje, argumentiranje,
dogovaranje)
MILJAK, A. (). HUMANISTIČKI PRISTUP TEORIJI I PRAKSI PREDŠKOLSKOG ODGOJA
-mikro organizacija: odgojna grupa
-makro organizacija: predškolska ustanova
-odgojno obrazovnu praksu mogu mijenjati SAMO refleksivni praktičari
-razlike u odg.obr praksi (između različitih vrtića, a i skupina) nisu povezane s
teorijom, već radom odgojitelja (IMPLICITNA PEDAGOGIJA)

*PROGRAM ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA U DV 1971.

-područja razvoja jasno odjeljena
-rigidnost
-vremenska isplaniranost
-TRANSMISIJA
-frontalni rad
-homogene skupine
*OSNOVE PROGRAMA ODG-OBR RADA S DJECOM PREDŠK.DOBI 198?
-orijentacijski usmjeren
-fleksibilnost vremena
-potrebe djece moraju biti zadovoljene
-cilj odgoja je razvoj svestrane socijalističke ličnosti
-uloga odgojitelja je i dalje ograničena u izboru sadržaja (planiranost)
*PROGRAMSKO USMJERENJE ODGOJA I OBRAZOVANJA 1991.
-nema sadržaja koji se MORAJU odraditi
-ističu se dječje potrebe
-naglasak na slobodi i pluralizmu u primjeni pedagoških ideja
-poticanje slobode odgojitelja (planiranje, neposredni rad)
-poštovanje individualnosti
-humanistička koncepcija

KONTEKSTI U KOJIMA SE OSTVARUJE KURIKULUM:

1) strukturalni kontekst→ odgojna grupa, vrtić i uspostavljanje uloga u grupi,
odnosno vrtiću
2) sociokulturni→ varijable šireg društva npr. socijalni, ekonomski i politički uvjeti

4 RAZINE KURIKULUMA:
1) službeni, pisani dokument
2)nivo ustanove koja ga prihvaća i prilagođava svojim uvjetima
3)nivo odgojitelja koji ga prihvaća i prilagođava
4)realizacija u praksi (odnos teorije o akciji i teorije u akciji)
-kurikulum je nastojanje da se komuniciraju temeljna načela i značajke jedne
odgojne koncepcije na takav način da omogućuje kritičku raspravu i primjedbe.
Miljak: kurikulum nije unaprijed strogo određen i završen niti ono što praktičari
moraju prenijeti u praksu. On podrazumijeva kontstrukciju zajedničkom akcijom
praktičara
-teorijske osnove prenose se u praksu, ali se tako ISPITUJU i po potrebi
MIJENJAJU→ stvaranje novih teorijskih osnova koje će se opet primjenjivati u
praksi
-razvijanje kurikuluma je pokušaj PREVLADAVANJA JAZA između teorije i prakse
HUGHES: raskorak između teorije i prakse neće se moći smanjiti dok praktičari ne
postanu ISTRAŽIVAČI
IMPLICITNA PEDAGOGIJA
-teorija o akciji, teorija u akciji
-odgojitelj verbalno i neverbalno djeci pokazuje što od njih zahtijeva i što o njima
misli
-također pokazuje smatra li vrtić predškolskom ustanovom ili čuvalištem
-prema socijalnoj dimenziji vanjski promatrači mogu prepoznati odgojiteljevu
teoriju o vrtiću i djetetu
-PRVI KORAK K REFLEKSIJI JE OSVJEŠTAVANJE SVOJIH POGREŠAKA→ razlike između
teorije u akciji i teorije o akciji
-važnije je mijenjati praksu u smislu KAKO raditi nego ŠTO raditi
-za refleksiju sudionici (SVI) moraju biti spremni na profesionalnu raspravu
-KVALITETNIJE JE TEORIJE ISPROBATI U PRKASI NEGO IH SLIJEPO SLIJEDITI (jer smo
tako naučili)
-NE SMIJEMO S DJECOM OBRAĐIVATI TEME!!!!!!! → transmisija→dijete pasivnp→
pogrešno shvaćanje dječjeg učenja
PROCES INTERAKCIJSKIH KREATIVNIH KONSTRUKCIJA→ dijete izgrađuje svoje
znanje na osnovu osobne aktivnosti uz podršku odgojitelja

MIŠLJENJE RUKU (vanjska aktivnost) → što je dijete mlađe to je ona češća. Djeca
sve žele opipati, isprobati, baciti, istražiti
-aktivnost postupno prelazi na unutrašnji plan→ mentalna aktivnost, ali uz veliku
uključenost vanjske aktivnosti

ZNAČAJKE HUMANISTIČKOG KURIKULUMA

1) USMJERENOST NA DIJETE I INTERAKCIJU MEĐU DJECOM
-priznavanje različitosti, prihvaćanje individualnosti i autonomije
-ne usmjerenost na sadržaj
-odgojitelj bira sadržaje na osnovu poznavanja djece
-aktualni razvojni stupanj→ zona idućeg razvoja
-pomoć vršnjaka→ lakši put od aktualnog k potencijalnom stupnju razvoja

2) RAZVOJ DJEČJE SAMOSTALNOSTI

-poticanje autonomije→ uzajamno poštovanje, razumijevanje, tolerancija
-pogreške se smatraju putem unaprijed u dječjem razvoju
-povjerenje u djecu→djeca to moraju osjećati
-svaka ideja mora se razmotriti i isprobati u praksi

3) RAZVOJ DJEČJEG STVARALAŠTVA

-kreativnost je proces koji se javlja svaki put kada je osoba suočena s problemom
ze koji nema odgovor (naučen ili stečen iskustvom)→ S. Torrence
-Malaguzzi→ dijete ima stotinu jezika i načina izražavanja
-uloga odgojitelja je prepoznati te jezike i pružiti im mogućnost razvoja
-DIVERGETNO MIŠLJENJE
3 etape stvaralačkog procesa: 1)upoznavanje s predmetom, 2)ovladavanje
predmetom, 3)nova upotreba, stvaranje kombinacija

4) IZBOR SADRŽAJA
-u središtu je interes djece
-nema obaveznih sadržaja
-posrednička uloga odgojitelja između interesa i poticaja
5) PRAKTIČNA KOMPETENCIJA ODGOJITELJA
-ne znači isključivo primjenu znanja u praksi
-zahtijeva razmišljanje nakon akcije→ refleksija
-praksa je prepuna neodređenih problemskih situacija koje zahtijevaju akciju u tom
trenu→ važno je razmišljati o tome nakon akcije
-akcijska istraživanja najbolji su način za poboljšanje praktične kompetencije
odgojitelja
6) INSTITUCIJSKI KONTEKST
Makro organizacija→ sve ono što čini organizaciju i načine funkcioniranja ustanove
Mikro organizacija→ sve ono što čini organizaciju i načine funkcioniranja skupine
7) ULOGA RODITELJA
-sudionici koji odgojitelju pomažu u shvaćanju razlika u vrijednostima i osobinama
koje oni zastupaju
-partnerstvo→ izravo sudjelovanje roditelja u svim etapama procesa
-ravnopravnost, uvažavanje, dvosmjerna otvorena komunikacija
-roditelj je kompetentan u poznavanju svog djeteta, a odgojitelj u pedagoškim
znanjima o djetetu
8) ULOGA ODGOJITELJA
-organizira poticajno okruženje
-neizravno stvara problemske situacije
-model je ponašanja
-mora naučiti uskladiti verbalno, neverbalno s ponašanjem