Opservirati pet komunikacijskih situacija:

a) Između bračnog para

b) Između momka i djevojke
c) Između odraslih i djeteta
d) Izneđu prijatelja – vršnjaka
e) Između brata i sestre

a) Posmatrajući bračne parove, u većini slučajeva primjetila sam da među bračnim

parovima koji su duže u braku vlada poštovanje I ljubav. Rekla bih da sa godinama ta
ljubav I poštvanje raste. Dijele obaveze oko djece I kuće I zajedno riješavaju sve životne
izazove. Primjetila sam da se supružnici veoma dobro poznaju, I sada shvatam zašto kažu
da su supruznici I najbolji prijatelji. Njihovi pogledi “govore jezikom” koji je samo njima
poznat. Kažu da supružnici s’ godinama liče jedan na drugoga, a ja zahvaljujući ovom
zadatku shvatam da u tome ima istine.

b) Prvo što primjećujem u komunikaciji između momka I djevojke jeste ogromna doza
ljubavi, I takvi parovi uvijek su mi privlačili pažnju. Između dvoje mladih ljudi osjeti se
ljubav koja nosi neku posebnu I veselu energiju. Voljenu osobu nazivaju karakterističnim
nadimkom, pa često jedno drugome kažu srce, dušo, mišu, medo I sl. Primjećujem veliku
količinu radosti, smijeha, poljubaca, zagrljaja… Njihova komunikacija mi govori da su oni
zaljubljeni, I da ljubav “cvijeta”.

c) Komunikacija između roditelja I djece razlikuje se I zavisi od mnogo faktora. Kada

govorimo o odnosu roditelja I djece uvijek pomislimo na ljubav koja je nephodna.
Posmatrajući mladi bračni par I malo dijete primjetila sam da djete uvijek oponaša svoje
roditelje. Dijete “opipava” teren I tačno zna šta smije a šta ne, kao I koji će postupak
razljutiti njegove roditelje, a koji će ih razniježiti. Kada roditelji uče svoje dijete šta smije,
a šta ne, primjetila sam da često govore kratke rečenice koje djeca prepoznaju kao
poruku roditelja.

d) Kada dva prijetelja razgovaraju uvijek primjetim slodobu u njihovoj komukaciji, to je

karakteristično za dvoje ljudi koji su prijatelji od malih nogu. Imaju ista interesovanja čak
I u više različitih životnih situacija. Često dvije drugarice vole istu boju, sličan način
oblačenja, slušaju istu vrstu muzike, pa sve do toga da obje piju čak I istu vrstu kafe. To
najbolje opisuje činjenica da se prijateljstva rađaju onoga trenutka kada jedan od dvoje
 ljudi kaže “Što? Zar I ti? Mislio/la sam da sam jedini/a.” Kada prijatelji razgovaraju
osmijeh je prisutan na njihovom licu, a radost se čuje u njihovom glasu.

e) Posmatrala sam komunikaciju između brata I sestre – blizanaca. Po nekad jako slični, a
nekada se toliko razlikuju da niko ne bi pomislio da su brat I sestra a kamo li blizanci.
Ključna stvar u njihovom odnosu jeste to što je sestra mlađa od brata čak cijela 4
minuta. Ta 4 minuta od velikog su značaja kada su kućni poslovi u pitanju, kada mora da
se ide u trgovinu ili kada treba da se odluči čije omiljeno jelo se danas pravi za ručak.
Zanimljivo je to što su oni povezani nekim nevidljivim nitima, pa često misle jedno na
drugo u istom trenutku, I veoma dobro se poznaju. Primjetila sam da često znaju da kažu
kako su jedno drugome najbolji prijatelj kojeg im je majka rodila.