-jonski se red, kao i dorski na dorskom stupu, zasniva na jonskom stupu

-utjelovio je i imitirao gracioznost i ljepotu ženskog tijela, a potječe iz 6. st.pr. Kr. iz Jonije,
jugozapadnog obalnog područja i otoka Male Azije koji su naselili Jonski Grci

-trodijelni stup s bazom, trupom i kapitelom

-njegova osnovna karakteristika je stup koji počiva na kitnjasto profiliranoj vlastitoj osnovi, trup je
vitkiji, a sužavanje i entazis (laka ispupčenost stabla stupa) su manji, kapitel ima veliku dvostruku
volutu između ehinusa i abakusa

- jonski stup s kapitelom i bazom vitkiji je u proporcijama od dorskoga reda i obično ima visinu
od devet do deset donjih promjera trupa

- standardni je oblik trupa kaneliran s dvadeset četirima kanelurama, odijeljenih tankim

vrpcama, daje trupu elegantan obris, djelovanje pojačano izmjenom svjetla i sjene

-u odnosu na dorski, jonski je stup lakši i graciozniji, podsjeća na izraslu biljku

-visok je osam ili devet dijametara

-nudi veće mogućnosti za oblikovanje i kombinaciju elemenata

-stup se sužava rastom u visinu za šestinu donjega promjera trupa stupa. Visina napusta
standardno iznosi dva donja promjera trupa stupa. Friz može biti ili čista vrpca ili reljefno obrađen, a u
helenističkim zdanjima može biti izostavljen

-ophodni trjemovi stoje na krepidomi(stepeničasto podnožje grčkoga hrama) s 2 – 4 sloja, na podiju s

otvorenim stubištem ili na višeslojnoj podgradnji s podijem ili bez njega

-trup krase kanelure koje mu daju elegantan obris, čije je djelovanje pojačano izmjenom svjetla i
sjene

-volute na kapitelu bile su postavljene u jednoj ravnini, da bi se naknadno ustanovilo kako se mogu
postaviti pod kutom na kutovima kapitela i time je jonski postao prihvatljiviji od dorskog reda –
volute su tako postale jednake sa prednje strane i bočnih strana
-klasični grčki red u kojemu standardni omjer visine stupa i napusta(razrađeni sustav vodoravnih
elemenata klasične arhitekture koje pridržavaju stupovi, a sastoji se od arhitrava, dekorativnoga friza i
vijenca; visina jonskoga napusta najčešće iznosi petinu ukupne visine reda i sastoji se od arhitrava s
fascijama, kontinuiranoga bogato ukrašenoga friza te također bogato profiliranoga vijenca
podvučenoga zuborezom) iznosi 4:1

- stup ima profiliranu atičku ili azijsku inačicu baze, kanelirani trup i specifični bogato profilirani kapitel
s volutama, ehinom i abakom te bogato razrađen profilirani napust koji sadržava arhitrav s fascijama,
friz i vijenac podvučen zuborezom
BAZA

-baza pri dnu stupa povezuje stup sa stilobatom

-kod ranih stupova otočnog jonskog kruga trup je postavljen na glatki kameni valjak (plinta)

-na velikim arhajskim hramovima stup preko lagane krivulje prelazi u fini prsten koji je oblikovan
često kao astragal (ukrasni izbočeni prsten ili prutić koji označuje granicu između dvaju građevnih
elemenata, kod stupa (jonskog, romaničkog i renesansnog) nalazi se između trupa i kapitela)-
predstavlja prijelaz u tor (okruglasta ploča ispupčena prema van (konveksna)

-spira (nosivi članak baze, najdonji dio?) –samski oblik –lagnao konkavni kameni valjak s brojnim
kanelirama i prugama

-efeški oblik –izmjena dvaju udubljenja (dvostruki trohil) i triju plitkih izbočina, od kojih donja
leži izravno na stilobatu (gronja stepenica krepidoma) ili na kvadratičnoj ploči (plinta)

-tor+efeška spira i plinta=klasilni maloazijski tip

-antičko-jonska baza-tročlana raščlamba tor-trohil(okruglasta ploča koja je udubljena (konkavna)-tor

KAPITEL

-lezboski lisnati kapitel i eolski kapiteli s volutama odaju orijentalne utjecaje

-tročlani oblik-

-ehin sa kimama (valoviti lisnati ukras) prihvaća kružni presjek trupa stupa-na njemu počiva plošni
jastuk koji se na obje strane savija u spiralne volute-one su povezane u jastuk uvučenim žlijebom
(canalis)-zajedno s prugama on voluti daje dinamičnost

-palmeta koja je prvotno stajala između voluta, kasnije visi iz kutnih umetaka iznad ehina

-između jastuka volute i arhitrava umetnut je plošni abak (četvrtasta ploča na kojoj leži arhitrav)
ukrašen jonskom ili lezboskom kimom

-kapitel sa zrcalno simetričnim volutama koji s profiliranim astragalom i ehinom nasjeda na vrh trupa
stupa i nosi profilirani abak

-Jonski kapitel sedlastom formom ukupne širine tri polovine donjega promjera trupa stupa nasjeda na
gornji dio trupa, a prati ga abak neznatno širi od donjega promjera trupa

-visina volute jednaka je polovini donjega promjera trupa, a jednako je toliko udaljeno i oko volute od
osi stupa

-ukupna visina kapitela iznosi tri petine donjega promjera trupa

-posebno elegantni kapiteli imaju i hipotrahelij, vrat kapitela, obogaćen kontinuiranim nizom
antemiona. Jedan je od većih problema pri upotrebi jonskoga kapitela razlika u frontalnoj elevaciji
voluta, s njihovim spiralnim profilacijama i bočnim dijelovima u obliku smotuljaka povezanih vrpcom.
Ugaoni kapitel trijema tako će imati vanjske volute sljubljene u konkavnoj krivulji, pod kutom od 45
stupnjeva. Taj će nespretni detalj ukloniti Rimljani, oblikovanjem kapitela s četirima identičnim licima s
osam voluta koje izlaze dijagonalno prema van. Brojne rasprave o podrijetlu jonskoga kapitela ističu
utjecaje egipatskih i azijskih uzora, ali i arhajskih drvenih konstrukcija s umetkom sedla između trupa
stupa i grede.
JONSKI RED: Jonski red ima određenu vitkost pa simbolizira ženstvenost i proporcije zrele žene.
Najčešće je korišten u hramovima posvećenima ženskim sveticama (obično srednje dobi) i ponekad
učenim svecima. U superpoziciji dolazi iznad dorskog reda, ali ispod svih ostalih.
Kod jonskog reda se pojavljuje ugaoni konflikt: na uglovima se ne vide jednako volute sa svake strane
jer je bočni dio volute balustar. Rješava se kada dvije volute (koje se susreću na uglu) saviju u jednu
ugaonu volutu, balustar se izbaci, a svitci se pomaknu na uglove.
Baza je atička, odnosno sastoji se od plinte, tora, trohila, i još jednog tora. Deblo započinje apofizom,
a nakon nje dolaze kanelire. Kapitel ima volute i abak. Arhitrav ima dva pojasa između kojih je
astragal, a iznad njih je lezboska kima. Friz je obično gladak, vrlo jednostavan, može imati
ornamente, ali ne mora. Vijenac započinje lezboskom kimom, nakon koje dolaze zupci (denti), pa ovul
(2. značenje). Iznad njega je kruna (geison), pa lezboska kima i jonska kima.

NOSAČI: baza, tijelo (deblo) stupa i kapitel (glava stupa, završni dio)
GREĐE: sve grede u redovima koje leže na nosačima (arhitrav, friz i vijenac).
ATIČKA BAZA: plinta, tor, trohil, tor.
PLINTA: ploča četvrtastog oblika postavljena ispod baze stupa ili njegova podnožja.
TOR: okruglasta ploča ispupčena prema van (konveksna).
TROHIL: okruglasta ploča koja je udubljena (konkavna).
APOFIZA: zaobljeni prijelaz kojim se smanjuje promjer debla.
KANELIRE: plitke užljebine, okomiti urezi.
TRAKA: uglata izbočina.
ASTRAGAL: zaobljena izbočina.
HIPOTRAHELIJ: vrat kapitela.
ANULI: plitki prstenovi.
EHIN: jastučasto okruglo tijelo, četvrtina kruga.
ABAK: četvrtasta ploča na kojoj leži arhitrav.
LEZBOSKA KIMA: ukrasna traka u obliku slova 'S'; počinje izbočenjem, a završava udubljenjem.
JONSKA KIMA: ukrasna traka u obliku slova 'S'; počinje udubljenjem, a završava izbočenjem.
OVUL: dva značenja: 1. ukras u obliku ovalnog tijela, 2. zaobljena profilacija
POJAS: plošna vodoravna traka.
KAPLJE (GUTTAE): mali stožasti motivi.
REGULA: pločica.
TENIJA: uski istaknuti pojas.
TRIGLIF: ploča s 3 uspravna utora.