Life In Santa County

Kratak sadržaj
Stari ribar Santiago ribario je u svom malom čamcu u Golfskoj struji. Prošlo je već
osamdeset i četiri dana, prvih četrdeset dana pomagao mu je dječak Manolino, sve
dok mu roditelji nisu zabranili da ide na Santiagov brod jer su vjerovali da starca
prati loša sreća.

Manolino je bio Santiagov pomoćnik od svoje pete godine, starac mu je bio iznimno
drag pa mu je nastavio pomagati kad god je stigao. Bio je rujan, najbolji mjesec za
lov na ribe. Starac se pripremao za svoj osamdeset i peti dan na moru.

Na dječakovu zamolbu prije puta ga je posjetio i probudio. Skupa su popili kavu

nakon čega je Manolino predao starcu mamce koje je dan prije sam uhvatio. Starac je
čitavo vrijeme na moru provodio sam, ali već se navikao na samoću.

Razmišljao je o tome kako često promatra more kao ženu, kao nešto što dijeli ili
uskraćuje milost. Bacio je mamce i nastavio s čekanjem. Sunce je sad već upeklo, a
ptice su oblijetale površinu mora u potrazi za hranom. Ugledao je nekoliko kornjača
pa se prisjetio svih legendi koje su mu poznate o njima.
Mirno je promatrao okolinu i razmišljao o svojim mladim danima. Jedna ptica je
kružila nad morem, to je sigurno znak da je pronašla plijen. Dok je tako promatrao
prizor pred sobom njegov štap zadrhti. Povrazi mu polako zategnu ruke i tad je već
osjetio snagu ribe koja se uhvatila za mamac.

Bilo je jasno da je riba zagrizla mamac, ali bila je toliko snažna da je nije mogao
privući sebi već je ona njega počela vući s čamcem. Starac se nije namjeravao
predati. Držao je čvrsto povraze i nije ih puštao iako je bio žedan.
Riba ga je odvukla toliko da se više nije vidjelo kopno, ali to Santiaga nije
pretjerano zabrinjavalo, moći će se ravnati po svjetlima Havane kad za to dođe
vrijeme. Riba je non stop vukla starca. Sad su ga već zaboljele ruke pa je povraze
prebacio preko leđa. Pomislio je kako bi mu bilo puno lakše da je dječak sad tu da
mu pomogne.

Riba čitavo vrijeme nije mijenjala smjer. Tek se pred svitanje novog dana okrenula
prema sjeveru. Santiago se nadao kako će se riba s vremenom izmoriti i vratiti se u
Golfsku struju. On je imao još snage samo što je sad već postao nestrpljiv. Riba u
jednom trenutku povuče povraze naglo tako da su se zarezali starcu u dlan.

Uz tu ozljedu uhvatio ga je grč u lijevoj ruci kad je osjetio kako se riba polagano
diže na površinu. Santiago je bio oduševljen njenim izgledom, svijetloljubičasta
boja pruga na bokovima se prelijevala preko grimiznog tijela. No, nije se dugo
zadržavala na površini. Riba je bila iz porodice sabljarki i bila je duža pola
metra od starčeva čamca.

Starac se pomolio Bogu kako bi mu pomogao uhvatiti ribu, pritom je izbacivao udice
za manje ribe koje su mu služile kao obrok. Prolazio je drugi dan kad je riba
počela usporavati. Santiago se prisjetio vremena kad su ga zvali El Campeon
(Šampion) jer je bio najbolji u obaranju ruke.

Iako je riba usporila Santiago je imao drugi problem. Nije spavao skoro dva dana, a
bojao se sklopiti oči da mu riba ne bi pobjegla. Htio je završiti s tim što prije,
nadao se da će se riba umoriti i posustati pa da je konačno priveže za čamac i
odnese kući.

Dosjetio se kako bi mogao malo odspavati ako legne čitavim tijelom na povraze, što
je na kraju i učinio. Probudili su ga trzaji povraza. Osvanuo je treći dan, a riba
je počela kružiti i tako se polako dizala prema površini. To je trajalo gotovo dva
sata, a Santiago je bio spreman s harpunom u rukama.
Morao je iskoristiti svu snagu kako bi se koncentrirao jer ga je već hvatala
nesvjestica od umora. Uhvatio je priliku u jednom trenutku i zario harpun ispod
prsne peraje ribe. Počeo se pripremati za posljednju fazu privezivanja ribe na
čamac i pri tom je maštao koliko će zaraditi ovim ulovom.

Krenuo je prema smjeru kopna zadovoljan pobjedom, ali nevolja se javila ubrzo u
vidu prvog morskog psa kojega je privukla krv ranjene ribe. Morski pas je krenuo na
ribu, ali starac ga uspije pogoditi harpunom u glavu. Riješio se prijetnje, ali pas
je uspio otkinuti dobar komad ribe i uz to je ostao bez harpuna.

Predvečer su nasrnula druga dva morska psa kojih se uspio riješiti nožem, ali
cijenu je platio jer je sad nedostajao dobar komad ribe. Ipak, ugledao je svijetla
grada i to ga je utješilo. Morski psi su sada dolazili u čoporima, a starac ih je
tjerao udarcima s veslima. Napadi su se nastavili tijekom čitave večeri.

Od ribe je sada ostao kostur, ali bar je čamac plovio brže nakon što se riješio
tereta. Kad je stigao u lučicu Havanu svi su još uvijek spavali. Iskrcao se,
privezao čamac i uputio se prema svojoj kući, no prije odlaska promotrio je ostatak
ribe.

Odmah se spustio na krevet i zaspao. Ujutro ga je pronašao dječak koji se sažalio

nad starcem kad je ugledao njegove izranjavane ruke. Otišao je po kavu, a na luci
su se ispred starčevog čamca okupljali radoznali ljudi. Kostur ribe bio je dugačak
oko šest metara. Dječaku je Santiago poklonio kljun ribe, a glavu je dao ribaru
Pedericu kako bi je izrezao za mamce.

Dok je starac vodio bitku s ribom, za njim su tragali obalna straža i avioni.
Dječaku je Santiago nedostajao i sad je bio sretan jer može s njim opet zaploviti i
naučiti nove trikove.