Gospodin iz San Francisca

Gospodin iz San Francisca - ime mu niti u Napulju, a niti u Capriju nije zapamtio - putovao je
u Stari svijet na cijele dvije godme, sa ženom i kćerkom, samo radi razonode. Bio je čvrsto
uvjeren da ima pravo na odmor, na zadovoljstva, na sjajno putovanje u svakom pogledu.
Razlozi takvom uvjerenju bili su, prvo, to što je bio bogat, a drugo, što je tek ulazio u život i
unatoč svojih pedeset osam godina. Do toga vremena on nije živio, već je samo postojao,
doduše, u dobrim uvjetima, ali ipak polažući sve nade u budućnost. Radio je neumorno -
Kinezi koje je na tisuće zapošljavao kod sebe dobro su znali kako to izgleda! - i naposljetku je
uvidio da je mnogo napravljeno, da je postao gotovo ravan onima koje je nekada držao za
uzor i odlučio se odmoriti . Ljudi kojima je pripadao imali su običaj da počinju uživati u
životu putovanjem u Europu, u Indiju i u Egipat. I on se odlučio postupiti na isti
način.Dakako, mnoge godine rada želio je nagraditi ponajprije sebe, ali se ipak radovao što
će moći razveseliti ženu i kćer. Žena mu se nikada nije odlikovala nekakvom dojmljivošću no
sve starije Amerikanke strastvene su putnice. A što se tiče kćeri, već odrasle djevojke, pomalo
bolešljive, njoj je putovanje bilo upravo prijeko potrebno: osim koristi za zdravlje, zar se na
putovanju ne zbivaju sretni susreti? Može se dogoditi da sjediš za stolom i gledaš freske
zajedno s milijarderom.

Gospodin iz San Francisca izradio je veoma opsežan plan putovanja. U prosincu

siječnju želio se nauživati sunca južne Italije, spomenika davne prošlosti, tarantelle, serenada
putujućih pjevača i onoga na što su ljudi u njegovim godinama vrlo osjetljivi - ljubavi mladih
Napolitanki, makar ona i ne bila posve nesebična; karneval je namjeravao provesti u Nici, U
Monte Carlu, gdje se u to vrijeme okuplja najotmjenije društvo – ono od kojega ovise sve
blagodati civilizacije: i kroj smokinga, i stabilnost prijestolja i objave ratova i blagostanje
hotela – gdje se jedni strastveno predaju automobilističkim utrkama i natjecanju jedrenjaka,
drugi ruletu, treći onome što se zove flertom, a četvrti gađanju golubova, koji izlijeću iz
krletki iznad smaragdnih travnjaka, na pozadini mora boje potočnice, da bi se ubrzo poput
bijelih grudica srušili na zemlju; početak ožujka htio je posvetiti Firenci, pred Veliku nedjelju
doputovati u Rim da čuje Miserere; u planu su bili i Venecija i Pariz, i borbe bikova u Sevilli,
i kupanje na engleskim otocima, i Atena, i Carigrad, i Palestina, i Egipat, pa čak i Japan -
razumije se, tek na povratku .. . I sve je krenulo prekrasno.
 Bio je konac studenog, i do Gibraltara su morali ploviti čas u ledenoj magli, čas kroz
buru s vlažnim snijegom; no plovili su sasvim dobro. Putnika je bilo mnogo, parobrod –
čuvena Atlantida - nalikovao je na golemi hotel sa svim komforom - s noćnim barom, s
istočnjačkim kupeljima i vlastitim novinama- i život se na njemu odvijao po pravilima:
ustajalo se rano, na znak trube što je snažno odjekivao hodnicima još u polumraku , kad je
lagano i smrknuto svitalo nad sivozeleno vodenom pustinjom, teško uzburkanoj u magli;
nakon što su se odjenule flanelske pidžame, pila se kava, čokolada, kakao; zatim se išlou
kupaonicu, gimnasticiralo se da bi se potaknuo tek i dobro raspoloženje, obavljala se dnevna
toaleta i odlazilo na prvi doručak; do jedanaest sati valjalo je bodro šetati palubom i
udisatihladnu svježinu oceana, ili igrati šeflbord ili koju drugu igru za ponovno poticanje
apetita, a u jedanaest - okrijepiti se sendvičima s buljonom; okrijepivši se tako, s uživanjem bi
se čitale novine i mimo čekalo na drugi doručak, koji je bio još hranjiviji i raznovrsniji od
prvog. Sljedeća su dva sata bila posvećena odmoru; sve palube bile su zakrčene naslonjačima
na kojima su ležali putnici pokriveni pledovima, motreći oblačno nebo i pjenušave valiće koji
su promicali kraj broda, ili su slatko dremuckali; u pet sati su se, osvježeni i raspoloženi, pojili
krepkim mirišljivim čajem s kolačićima; u sedam su trubom obavijestili da dolazi glavni cilj
cijeloga putovanja, njegova kruna... I tada je gospodin iz San Francisca jurio u svoju bogatu
kabinu - odjenuti se...

...Ručak je trajao više od sat vremena, a poslije obroka u plesnoj dvorani je počeo ples,
za vrijeme kojega su muškarci, a među kojima dakako i gospodin iz San Franciska, ispruživši
noge na stolcu, pušili toliko havanskih cigara da su im lica poprimala malinovu boju, ili su
ispijali like u baru, gdje su posluživali Crnci u crvenim bluzama, s velikim izbuljenom očima
nalik na oguljena tvrdo kuhana jaja....

...U toj blistavoj gomili ljudi bio je nekakvi veliki bogataš, obrijan, dugačak, sličan
biskupu, u staromodnom fraku, bio je znameniti španjolski književnik, bila je bjelosvjetska
ljepotica, bio je elegantan zaljubljeni par, koji su svi sa zanimanjem promatrali i koji nije
skrivao svoju sreću: on je plesao samo s njom, i sve je kod njih bilo tako profinjeno, tako
očaravajuće, da je samo kapetan znao kako je Lloyd unajmio taj par da za dobre novce glumi
ljubav i da već dugo plovi sad na jednom, sad na drugom brodu.

Listopad 1915.