UVOD U KEMIJU

U antičkoj mitologiji se sačuvala priča o Prometeju koji je bogovima ukrao vatru i predao je
ljudima. Otkrivši vatru, ljudi je nisu htjeli izgubiti.U 19.stoljeću je engleski liječnik trljanjem
između dva papira sa zalijepljenim sitnim pijeskom načinio prve glavice na šibicama.
današnje šibice oblikovane su tek 1870.g.
Prvim kemičarem se smatra osoba koja je prvi put načinila vatru, tj. načinila prvu kemijsku
reakciju- reakciju gorenja koja je ujedno i najvažnija reakcija u povijesti čovječanstva.
Kemijska promjena je promjena u kojoj od jedne ili više tvari nastaju nove tvari.
Posebno važan rad bio je rad alkemičara od 3. do 16. stoljeća. Oni su tražili “eliksir života”
kojim bi ljudi bili besmrtni. također, tražili su “kamen mudraca” kojim bi mogli iz različitih tvari
dobivat zlato. Iako nisu uspjeli u svom naumu, zahvaljujući njima mi danas znamo da je to
nemoguće.
Engleski kemičar, Robert Boyle je sredinom 17.st. postavio temelje suvremene kemije
uvodeći pokus ili eksperiment u kemiju.
Kemičari danas istražuju i proučavaju svojstva i sastav tvar bez obzira jesu li oni prirodno ili
umjetno proizvedeni,ispituju različite mogućnosti njihove primjene i pokušavaju uočiti
opasnosti koje te tvari mogu uzrokovati. Njihova zadaća je briga za razvoj industrije ,
sprečavanje bolesti i zagađivanje okoliša, te promicanje osnovnih uvjeta za zdrav život.
Kemija je usko povezana sa biologijom, fizikom, geologijom i matematikom.
Kemija ispituje od čega je sagrađen svijet oko nas i kako mijenjati nekorisne ili manje
korisne tvari u vrlo korisne, primjerice željeznu rudu, u vrlo korisnu, željezo ili čelik.

VAŽNIJE KEMIJSKO POSUĐE I LABORATORIJSKI PRIBOR

STAKLENO POSUĐE
● obična epruveta, epruveta za odsisavanje
● čaša
● lijevak
● satno staklo
● Petrijeva zdjelica
● Erlenmeyerova tikvica, tikvica za odsisavanje, okrugla tikvica s ravnim dnom, okrugla
tikvica s okruglim dnom, tikvica za destilaciju
● lijevak za odjeljivanje
● Liebigovo hladilo
● menzura
● kapaljka
● U-cijev s odvodima sa strane
PORCULANSKO POSUĐE
● porculanska zdjelica
● tarionik s tučkom

METALNI PRIBOR
● plamenik
● tronožac
● hvataljka s mufom, prsten s mufom
● laboratorijska kliješta, laboratorijska žlica
● pinceta
● željezni stativ

OSTALI PRIBOR
● stalak za epruvete
● mrežica
● boca štrcaljka
● glineni trokut
● drvena štipaljka

TVARI
POKUSI
1. GORENJE MAGNEZIJA
Pribor i kemikalije: plamenik, pinceta, magnezijeva vrpca, Petrijeva zdjelica
Izrežemo komadić magnezijeve trake i uzmemo ga pincetom te stavimo iznad plamenika.
Komadić se zapalio na plamenu i gori u obliku bijelog plamena. Komadić stavljamo u
Petrijevu zdjelicu i usitnimo ga. Dobili smo bijeli prah magnezijeva oksida.
2Mg + O2 → 2MgO

2. REAKCIJA MAGNEZIJA SA SUMPOROVOM KISELINOM

Pribor i kemikalije: 2 epruvete, stalak za epruvete; voda, sumporna kiselina, magnezijeva
vrpca
U jednu epruvetu sipamo vodu, a u drugu sumpornu kiselinu. U obe epruvete dodajemo po
komadić magnezijeve vrpce. Komadić magnezijeve vrpce nije reagirao s vodom, no sa
sumporovom kiselinom je reagirao; pojavikla se pjena i sadržaj je pobijelio; nastao je
magnezijev sulfat.
Mg + H2SO4 → MgSO4 + H2
 3. ZAGRIJAVANJE MODRE GALICE
Pribor i kemikalije: epruveta, plamenik, drvena štipaljka; prah modre galice, voda
U epruvetu prvo stavljamo prah modre galice te ga uz pomoć plamenika zagrijavamo držeći
epruvetu drvenom štipaljkom. Uočavamo kako se boja mijenja iz plave u bijelu. Sada
dodajemo vodu i bijeli prah ponovno postaje plavi.
CuSO4 x 5H2O→ CuSO4 + 5H2O

Tvar je sve što ima masu i zauzima prostor. Razlikujemo ih po fizikalnim i kemijskim
svojstvima.
FIZIKALNA SVOJSTVA: boja, miris, točka tališta, točka vrelišta, agregatno stanje, gustoća,
tvrdoća, električna provodljivost.
KEMIJSKA SVOJSTVA: kemijske promjene (reakcije)

IZVORI TVARI
Najvažniji izvori tvari: Zemljina kora, more, zrak, biljke

ZEMLJINA KORA
U zemljinoj kori nalazimo mineralne tvari, rudna ležišta, ležišta ugljena,nafte, zemnog plina i
još mnoge industrijski važne proizvode.Zemljina je kora najbogatiji izvor različitih mineralnih
tvari koje u većini slučajeva mormo preraditi kako bismo dobili željenu tvar.
★ UGLJEN je smjesa ugljika i različitih organskih spojeva u čijem sastavu osim ugljika
ima vodika, kisika, dušika, sumpora. Prirodni je ugljen nastao raspadanjem i
pougljenjivanjem biljnih ostataka bez pristupa zraka. Različite vrste ugljena rabe se
kao industrijska goriva i kao sirovine.
★ NAFTA je masna zapaljiva tekućina koja se nalazi duboko ispod površine Zemlje.
Nastala je raspadanjem sitnih morskih organizama bez pristupa zraka, a proces je
trajao više milijuna godina. Sirova nafta je male važnosti, dok je prerađena nafta od
mnogostruke važnosti čovjeku. - dizel, kerozin, benzin, umjetna guma, plastika,
eksploziv, odjeća, plin…
★ ZEMNI PLIN se dobiva najčešće iz bušotina na naftonosnim poljima. Rabi se kao
gorivo, ali se i prerađuje čime se dobivaju umjetna goriva, plastična masa i sl.

VODA
Oko tri četvrtine zemljine površine prekriveno je vodom. Najviše vode ima u morima i u
oceanima, a morska voda je prepuna različitih soli od kojih je najpoznatija kuhinjska sol.
-Pag, Nin, Ston-hrv. solane
Osim kuhinjske soli, tj. natrijevog klorida (NaCl), u moru ima kalijevog bromida (KBr),
magnezijevog klorida (MgCl2), kalcijevog klorida (CaCl2), natrijevog
hidrogenkarbonata, tj. sode bikarbone (NaHCO3), natrijevog bromida (NaBr)...
ZRAK
Zrak je homogena smjesa plinova. Stalni sastojci zraka su: dušik, kisik i argon. Promjenjivi
sastojci zraka su vodena para, ugljikov (IV) oksid i prašina.

BILJKE
Biljke stvaraju iz anorganskih tvari, ugljikovog (IV) oksida i vode pomoću Sunčeve svjetlosti
organske tvari: glukozu, kisik i vodu. Ta reakcija se naziva fotosinteza.
-šećeri, ulja, kisik, kozmetika, papir, odjeća, guma, čajevi…

PODJELA TVARI
Tvari dijelimo na smjese i čiste tvari.
Smjese dalje možemo podijeliti na homogene i heterogene. Homogene smjese su smjese
čiji sastav ne možemo vidjeti niti golim okom niti mikroskopom (čista voda, zrak, ruda,
morska voda). Heterogene smjese su smjese čiji se sastav tvari jasno vidi (ulje i voda,
pijesak i voda, pijesak i zemlja).
Čiste tvari dijelimo na kemijske elemente (aluminij, ugljik, bakar) i kemijske spojeve (natrijev
klorid, voda).
FILTRIRANJEM odvajamo tekućinu od taloga pomoću filtara (filtar papir). Na njemu se
zadržava talog, a kroz njega prolazi tekućina, tj. filtrat.
DESTILACIJOM odvajamo otapalo od čvrste tvari. Čisto otapalo koje dobivamo ovim
postupkom nazivamo destilat.
KROMATOGRAFIJA je postupak razdvajanja čistih tvari iz homogenih smjesa. Postupak
razvijanja kromatograma.
EKSTRAKCIJA je jedna od metoda odvajanja sastojaka smjese na osnovi različite topljivosti
sastojaka u otapalima koja se međusobno ne miješaju. Postupak se provodi u lijevku za
odjeljivanje.

SIMBOLI KEMIJSKIH ELEMENATA I NJIHOVO ZNAČENJE

Dalton je prvi uveo simbol za svaki element, a simbole koje danas poznajemo, tj. njihove
nazive je uveo Berzelius. U današnjem nazivu stoji prvo i/ili još jedno slovo latinskog naziva
elementa. Svi metali, plemeniti plinovi, polumetali te određeni nemetali pišu se samo
simbolom. EL. tvari koje su izgrađene od dvoatomnih molekula: vodik, kisik, dušik, fluor, klor,
brom i jod. Od višestrukih molekula su građeni sumpor i fosfor.
 RASPROSTRANJENOST ELEMENATA
ZEMLJINA KORA: kisik, silicij, aluminij, željezo, kalcij
PLANETA ZEMLJA: željezo, kisik, silicij, magnezij, nikal
SVEMIR: vodik, helij
ZRAK: dušik, kisik

AGREGACIJSKA STANJA TVARI

ČVRSTO (s)
Udaljenost između čestica čvrstih tvari su male, a uređenost strukture velika. Čestice titraju
oko središnjeg položaja i ne napuštaju određenu geometrijsku strukturu. Svaka čvrsta tvar
ima stalan oblik i volumen. Čvrste tvari su nestlačive.

TEKUĆE (l)
Udaljenost između čestica je veća u odnosu na Čvrsti agr. stanje,a uređenost strukture
manja. Čestice se relativno slobodno gibaju i mijenjaju položaj. Tekućina poprima oblik
posude u kojoj se nalazi. Kao i čvrste tvari, tekućina je nestlačiva.

PLINOVITO (g)
Udaljenost između čestica je velika te nemaju uređenu strukturu. Položaj čestica brzo se
mijenja u svim smjerovima. Posuda u kojoj se nalazi potpuno je ispunjena plinovima.
Plinovite tvari su stlačive, tj. na njih djeluje tlak.

Prelazak iz čvrstog u tekuće je taljenje, iz tekućeg u čvrsto očvršćivanje, iz čvrstog u

plinovito sublimacija, iz plinovitog u čvrsto kristalizacija, iz plinovitog u tekuće kondenzacija,
iz tekućeg u plinovito isparavanje.