"Čudnovate zgode Šegtra Hlapića", je predstava temeljena na istoimenom dječijem romanu
naše spisateljice Ivane Brlić – Mažuranić. Radnja se odvija u šest dana, i jednu noć u kojoj šegrt Hlapić bježi od svoga majstora Mrkonje na put razgaziti svoje nove čizme. Na tome ga putu prati vjerni prijatelj, pas Bundaš, a pored njega upoznaje i prijateljicu Gitu koja bježi iz cirkusa, sa svojom papigom, i nastavlja put sa Hlapićem. Na početku je Hlapićevo putovanje bilo kao dječja igra, no poslije biva sve teže i opasnije kako to već biva. Redatelj predstave je vijerno prikazao njihov put, i sve zgode i nezgode koje su ih pratile na njemu.Scenografija je bila jednostavna i maštovita, glumci su je sami mijenjali. Hlapić se prikazao veseo kao ptica, mudar, dobar i vrijedan dječak. Doživljaji na selu, sajmu, cirkusu susret sa Crnim Čovjekom su još više povezali Gitu i Hlapića. Hlapić je zapamtio kako je majstor rekao da na sajmu možeš naći samo nevolje. Pomogli su mnogim ljudima, jedan od njih je Rđavi Grga koji se promijenio i odlučio napustiti Crnog Čovjeka kada mu je Hlapić uručio srebrnjak koji mu je poslala stara majka. Srebrnjak je pripadao njegovom pokojnom djedu koji je bio poštenjak. Majstor Mrkonja odluči biti bolji prema Hlapiću kada ga on i Gita slučajno pronalaze vezanog za drvo, gdje su ga razbojnici ostavili da umre. Svi zajedno, sretni, odlaze nazad kod majstora gdje odluče Gitu primiti kao vlasititu kćer. Majstor i majstorica, kada upoznaju Gitu, otkrivaju svoju bolnu istinu o gubitku kćeri na sajmu. Nizom okolnosti shvate kako je Gita njihova kćer, i to po malom ožiljku na prstu. Ostatak života su svi živjeli sretno.Majstor je svoju kćer Gitu odlučio dati Hlapiću za ženu. Kako to biva u svim pričama, svi su živjeli sretno do kraja života. Kroz priču se gotovo doslovce prenosi poznata priča, i sve one univerzalne vrline koje propagira svojim sadržajem, kao što su dobrota, suosjećanje, razumijevanje i ljubav.