Vladimir Nazor: Njezin san

Vanjska kompozicija:
-pjesma se sastoji od 4 strofe, što znači da je strofična
-prve dvije strofe su katreni, a druge dvije su dvostisi
-svaki stih ima 11 slogova (jedanesterac)
-pjesma ima u sebi rime
-prva i druga strofa imaju obgrljenu rimu (abba)
-treća i četvrta strofa imaju rimu (aa)

Unutarnja kompozicija:
-ovdje se radi o ljubavnoj lirskoj pjesmi jer pjesma priča o ljubavi pjesnika i njezine drage
-tema ove pjesme: san pjesnikove drage i strah pjesnika da će je zaboraviti
-glavni motiv: san
-motivi: noć, šljunak, plahta, postelja, trava, sjaj, jastuk
-lirski subjekt u ovoj pjesmi je pjesnik jer se odvija radnja oko pjesnika
-stilske figure: -inverzija –„Ona je htjela u noć tihu, snenu,…“
-metafora – „Da odrežem dvije plahte mjesečine…“
-usporedba – „Da pravim jastuk mekši nego runo…“
-aliteracija – „Sad spava. Sanja. – A ja dugo stojim…“
-epitet - „…noć tihu…“, „…sunčane trave…“
-eufemizam – koma u ovome tekstu je zamijenjena snom
-ritam: u pjesmi je ritam umjeren, a taj ritam pjesnik postiže točkama, zarezima, stankama, stilskim figurama i rimom
-pjesničke slike: - vizualna - „…što sav blista od bjeline…“
- „Da odrežem dvije plahte mjesečine“
- taktilna - „Da pravim jastuk mekši nego runo“
- slušna - „Ona je htjela u noć tihu…“
U pjesmi uglavnom prevladavaju vizualne pjesničke slike.

Obrada pjesme:

1. kitica:
Ona je htjela u noć tihu, snenu,
Sa šljunka, što sav blista od bjeline,
Da odrežem dvije plahte mjesečine
Pa da ih stavim na postelju njenu.

Prva kitica govori o prostoru i radnji u ovoj pjesmi, prostor je noć dok je radnja gradnja njezinog „kreveta“.
U prvom stihu se spominje motiv noći, a noć općenito u djelima pa i u ovome ukazuje na nebo, gluho doba noći te na
neke romantične događaje. Šljunak je ovdje kao jedan od elemenata koji daju svjetlost u ovoj noći. Ona želi da dobije
plahte od mjesečine kako bi osvijetlila tu tamnu i gluhu noć. Posteljina nas asocira na krevet koji nam označava
toplinu i sigurnost za kojom žudi.

2. kitica:
I ona htjede, od sunčane trave,
Sa koje sjaj se nije nikad sruno,
Da pravim jastuk mekši nego runo;
Pa da ga metnem ispod njene glave.

Druga kitica govori o drugoj radnji. Ovdje se radi o izradi njezinog „jastuka“. Opet koristi epitet sunčan kako bi
naglasio da se njezin krevet „sastoji od svjetlosti“ i s tom svjetlošću će stvoriti neki ljepši ugođaj kada utone u san
tijekom ove pjesme. Sa trave se nije nikada maknula svjetlost jer je uvijek osvjetljena tijekom dana pa na sebi ima
svjetlosti tijekom noći. Jastuk je mekši nego runo kako bi joj bilo ugodno tijekom sna.

3. kitica:
Sad spava. Sanja. - A ja dugo stojim
Uza nju. Bdijem. Znam, čega se bojim.

U prve dvije kitice se draga bila pripremala za san koji je objašnjen u 3. i 4. kitici. Sada je krenula glavna radnja a to je
njezin san, a pjesnik koji ju je pripremao za njezin san se boji njezinog sna. Boji se posljedica koje bi mogle biti
negativne vezane za njihovu ljubav.

4.kitica
Oda sna toga kad se ona prene,
Prepoznat nikog neće. - Pa ni mene.

Pjesnik u zadnjoj kitici otkriva kako će se draga probuditi iz tog sna bez sjećanja na njega i sve ostale voljene. Taj san
je zapravo bio sam eufemizam. San je bila zapravo druga riječ za komu. Pjesnik na kraju pjesme naglašava sebe jer
smatra ta je on bio jako bitan dio njezinog života i kako bi njega zadnja zaboravila ako bi recimo izgubila svo sjećanje
osim na jednu osobu.

Zaključak:
Cijela pjesma je zapravo priprema njegove drage za njezin ulazak u komu. Bila je budna ali na rubu smrti
najvjerojatnije zbog neke bolesti. Zatražila je neke stvari koje joj je pjesnik ispunio i nakon toga je „mirno“ otišla u
komu. U prve dvije kitice je bila neka priprema za „san, a u druge dvije kitice je ona u „snu“.

Maks Pus, 1.I, predano 27.10.2023.