VISOKA ŠKOLA ZA PRIMIJENJENE I PRAVNE NAUKE

„ PROMETEJ „
BANJA LUKA

SEMINARSKI RAD

Iz predmeta: Poslovno pravo

Na temu: Stečaj privrednih društava

Student: Mentor:
Marinko Radanaović Ptof dr Brana Komljenović
Index br: 312/16

Banjaluka, maj 2018 godine

 SADRŽAJ
UVOD........................................................................................................................................3
1.1 Istorija stečaja...................................................................................................................5
1.2 Vrste stečaja.....................................................................................................................6
1.3 Načela kod stečaja............................................................................................................7
2. STEČAJNI POSTUPAK........................................................................................................9
2.1. Organi i stranke stečajnog postupka...............................................................................9
2.1.1. Stečajni sudija........................................................................................................10
2.1.2 Stečajni upravnik.....................................................................................................11
2.1.3 Skupština povjerilaca..............................................................................................13
2.1.4. Odbor povjerilaca...................................................................................................13
2.2 Nadležnost......................................................................................................................14
2.3 Prethodni stečajni postupak............................................................................................14
2.4 Pokretanje stečajnog ( glavnog) postupka......................................................................16
3. PRAVNE POSLJEDICE STEČAJA....................................................................................18
3.1 Unovčenje stečajne mase...............................................................................................18
3.2 Zaključenje stečajnog postupka.....................................................................................21
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................23
LITERATURA.........................................................................................................................24

2
UVOD

Možemo slobodno reći da nam svakodnevno razna sredstva informisanja serviraju

„motivirajuće“ vijesti o tome kako se jedno po jedno privredno društvo gasi, a brojne
porodice ostaju bez možda jedinog prihoda koji bi im omogućio egzistenciju. Pod gašenjem
privrednog društva, naravno misli se na stečaj. Da, to je ta riječ koja većini ljudi para uši i
tjera ih na pomisao koliko je zapravo sigurna njihova budućnost, da li će u jednom momentu
sve nestati, da li će dočekati penziju prije nego što njihovo privredno društvo pokopaju tamo
neki stečajni upravnici koji su doveli do toga da neke od najvećih fabrika prestanu sa radom.
No, da li je ipak sve tako crno, da li stečaj znači i definitivnu smrt privrednih subjekata ili
ipak postoji mogućnost za oporavak tog istog subjekta i mogućnost za njegov dalji rad?

Postupak se pokreće pismenim zahtjevom stečajnog dužnika ili bilo kojeg povjerioca koji ima
pravni interes. Postupak stečaja se može pokrenuti nad svim privrednopravnim subjektima sa
pravnim subjektivitetom, nad dužnikom pojedincem ili javnim preduzećem, a ne može se
pokrenuti nad društveno političkom organizacijom ili fondom finansiranim iz budžeta.
Razlozi za pokretanje stečajnog postupka su insolventnost ili očekivana insolventnost.
Insolventnost nastaje onda kada subjekt nije u stanju da izvršava svoje prispjele obaveze u
kontinuitetu od 60 dana. Očekivana insolventnost je procjena da subjekt neće biti u
mogućnosti da izvršava svoje obaveze u narednom periodu i u tom slučaju pravo na zahtjev
za poktetanje stečaja ima samo dužnik. Nadležan sud za stečaj je sud koji je stvarno nadležan
u mjestu gdje subjekt ima sjedište.

3
1. POJAM STEČAJA

S obzirom na sve veće ekonomske prilike ili bolje rečeno neprilike, sve je veći i broj
privrednih subjekata koji imaju teškoća u poslovanju, pa samim tim nisu pošteđeni ogromnih
novčanih gubitaka, što prvo dovodi do nemogućnosti izvršavanja obaveza tj. nemogućnosti
plaćanja, da bi u konačnici dovelo do neizvršenja obaveza prema povjeriocima, ali i trećim
licima. U jednoj takvoj situaciji, jedno privredno društvo prestaje da postoji, odnosno dolazi
do stečaja koji pored likvidacije zapravo predstavlja način prestanka jednog privrednog
društva. Stečaj, dakle možemo definisati kao stanje, koje je sud proglasio, u kome se nalaze, s
jedne strane dužnik, koji je obustavio plaćanja ili mu je imovina nedovoljna da se iz nje
namire potraživanja svih povjerilaca, a sa druge strane povjerioci čija su potraživanja
ugrožena obustavom plaćanja ili prezaduženošću njihovog zajedničkog dužnika. Iz date
definicije možemo zaključiti da je primarni cilj stečaja da se namire povjerioci i da se ispune
odnosno ostvare njihovi imovinski zahtjevi. 1

Drugi cilj stečajnog postupka jeste gašenje privrednog subjekta koji nije u stanju da izvršava
svoje obaveze. U literaturi pored pojma stečaj susrećemo i pojam stečajni postupak pa
možemo postaviti pitanje da li su to termini koji označavaju jedan isti institut ili su to ipak
različiti termini? Već smo rekli da je stečaj stanje jednog privrednog subjekta u kojem ono
nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze. S druge strane, stečajni postupak označava put
koji se mora preći do kraja kada se gasi jedan privredni subjekt- stečajni dužnik, odnosno koji
će se u jednom momentu prekinuti, kada dolazi do obustavljanja stečajnog postupka i
nastavka rada dužnika. Dakle, mogli bismo reći da su stečaj i stečajni postupak dva termina
koja označavaju jedan institut, s tim što prvi termin označava stanje finansijski nesposobnog
subjekta- dužnika, dok drugi označava postupak u kome će se primijeniti posebna pravila radi
utvrđivanja da li je određeni subjekt platežno nesposoban, koliko period platežne
nesposobnosti traje, postoji li vjerovatnoća da taj subjekt nastavi sa radom, na koji način će se
namiriti povjerioci tog subjekta, itd.

1
Mičić, M., (2004), „ Reorganizacija ili redresman stečajnog dužnika“, Pravo i privreda, Beograd.

4
1.1 Istorija stečaja

S ustanovom stečaja susrećemo se još u starom Rimu. Rimsko pravo je kao najstarija
društvena nauka tvorac najvećih pravnih ustanova pa tako i missio in bona i cessio bonorum
koje se smatraju pretečama stečaja. Prema ustanovi missio in bona, u slučaju sticanja više
povjerilaca jednog dužnika, rimski pretor je puštao u imanje dužnikove povjerioce da bi ga
ovi mogli prodati i tako se namiriti iz prodatog. Cijela imovina bi se prodavala jednom licu-
bonorum emptor, koji je postajao pretorski dužnikov opšti sukcesor i isplaćivao je utvrđene
procente povjeriocima. Kasnije je nastalo i tzv. pojedinačno otuđivanje, gdje je imenovan
curator od strane pretora, koji je iz sume pojedinačno prodatih dužnikovih imanja izvršavao
djelimično namirenje povjerilaca. U slučaju ustanove cessio bonorum, dužnik je svojevoljno
ustupao svoje imanje povjeriocima, a samim tim dužnik je bio u stanju da očuva svoju
ličnost, ali i da izbjegne zatvor. U srednjem vijeku se dužniku koji je pobjegao, davao saluus
conductus za povratak, odnosno da bi ga na neki način natjerali da se vrati, njegovi povjerioci
su bili prinuđeni da mu otpuste jedan dio duga. 2

Tako je postupano i sa onim dužnikom koji nije pobjegao. Razlog tome bio je jednak odnos
prema dužnicima. U Italiji je u srednjem vijeku, stečaj regulisan statutima gradova. Stečaj su
tražili povjerioci i dužniku se oduzimalo imanje koje se prodavalo staraocu. Postavljao se i
prokurator, tzv. opšti branilac koji je podizao tužbe i kontrolisao potraživanja. Dužnik je
gubio upravu nad imanjem. U Srbiji je donošenjem Zakona o sudejskom postupku u
parnicama građanskim iz 1853. god. po prvi put je regulisan i institut stečaja. Naime, glava
IX ovog Zakona sadržavala je odredbu o stecištu odn. stečaju, glava XI „o pogodbi dužnika
sa povjeriteljima“, a glava XII „ o ustupanju imanja povjeriteljima“. Godine 1929. donijet je
Stečajni zakon Kraljevine Jugoslavije, koji je stupio na snagu 1930. godine. Možemo reći da
je osnovni princip Stečajnog zakonika iz 1929. god. bio da se stečaj može otvoriti samo po
prijedlogu, i to bilo dužnika bilo ličnih povjerilaca. Međutim, Zakon o prinudnom poravnanju
van stečaja, koji je donijet 1929. godine, sadrži odredbu da treba otvoriti stečaj po službenoj
dužnosti, ako je dužnik trgovac čim postane pravosnažna odluka o obustavi postupka za
poravnanja.

2
Milosavljević, M., (2011), „ Pravo privrednih društava“, Novi Sad

5
1.2 Vrste stečaja

Što se tiče vrsta stečaja u teoriji se susrećemo sa tri podjele i to:

1. Građanski i trgovački stečaj;
2. Opšti i posebni;
3. Glavni i sekundarni postupak sa kojim se susrećemo kod međunarodnog stečaja

Za građanski stečaj je karakteristično da obuhvata sva lica kako fizička tako i pravna. U
savremenom stečajnom zakonodavstvu sve se više javljaju izvjesna ograničenja koja prate
građanski stečaj i koja predviđaju da se neka lica mogu izuzeti iz stečajnog postupka koji je
pokrenut protiv njih. Ova vrsta stečaja prihvaćena je u anglosaksonskom sistemu. Pravila
opšteg stečaja se primjenjuju u vođenju stečajnih postupaka protiv većine privrednih
subjekata. Radi postojanja posebnih privrednih subjekata kao što su banke, osiguravajuća
društva, itd. i njihove specifične djelatnosti potrebna je i primjena posebnih pravila. Iako je
riječ o posebim privrednim subjektima koji samim tim zahtijevaju i posebna pravila ipak je
veći dio stečajnog postupka koji se vodi protiv njih ragulisan pravilima opšteg stečaja iako bi
se zbog specifične djelatnosti ovih subjekata određena pravila morala posebno definisati. I na
kraju kada govorimo o glavnom i sekundarnom stečaju zapravo se radi o mogućnosti da se
protiv istog stečajnog dužnika istovremeno vode dva ili više stečajnih postupaka, jedan glavni
i ostali sporedni.

Slika 1. Stečaj

6
1.3 Načela kod stečaja

Institut stečaja karakteriše 8 načela i to:3

I. Načelo kolektivne zaštite neprivilegovanih povjerilaca- stečaj omogućuje
ravnomjerno namirenje potraživanja povjerilaca u zavisnosti od ukupne visine
njihovog potraživanja i obima stečajne mase. Ovim načelom se nekim dijelom
pokušavaju ublažiti negativne posljedice pokretanja stečaja.
II. Načelo jednakosti neprivilegovanih povjerilaca- ovim načelom se onemogućuju
nedozvoljene radnje odn. nedozvoljene transakcije koje bi jednim povjeriocima godile
dok bi drugima prouzrokovale štetu. Pravila stečajnog postupka omogućavaju
privilegovanim povjeriocima i povjeriocima sa pravom na odvojeno namirenje
prednost u naplati potraživanja. Jednakost privilegovanim povjeriocima omogućava
institut pobijanja pravnih radnji dužnika koji reguliše situacije u kojima dužnik
raspolaže svojom imovinom, na taj način da se smanjuje vrijednost stečajne mase.
III. Načelo univerzalnosti- znači da cjelokupna imovina stečajnog dužnika ulazi u
stečajnu masu iz koje se kasnije namiruju povjerioci.
IV. Načelo sudskog vođenja postupka- tzv. atrakcija nadležnosti stečajnog suda, koji
preuzima i parnice koje se vode protiv stečajnog dužnika u momentu pokretanja
stečajnog postupka kod drugih sudova. Ono je neophodno radi eliminacije
insolventnog subjekta iz privrednog života. Sud mora biti stvarno i mjesno nadležan
kako bi mogao da pokrene postupak protiv stečajnog dužnika.
V. Načelo ekonomije postupka- znači da je stečajni postupak hitan, dakle nema
zadržavanja izvršenja rješenja i nema vanrednih pravnih lijekova. Svi prijedlozi i
prigovori se mogu podnositi jedino u predviđenom roku. Stečajni postupak može
trajati po pravilu godinu dana , a u slučaju iz čl. 28. st. 1. Zakona o stečajnom
postupku Republike Srpske (u daljem tekstu ZSP RS) dvije godine.
VI. Načelo srazmjernosti- ovo načelo znači da neprivilegovani povjerioci svoja
potraživanja namiruju srazmjerno visini njihovog potraživanja u odnosu na stečajnu
masu.

3
Mitrović, V. (1926), „ Stečajno pravo s naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo“, Beograd

7
VII. Načelo izuzetnosti- podrazumijeva da se stečajni postupak ne može pokrenuti bilo
kada već samo u izuzetnim slučajevima predviđenim ZSP ili kao što navode neki
autori ako ne uspije ustanova reorganizacije stečajnog dužnika.
VIII. Načelo reorganizacije stečajnog dužnika- Ukoliko postoji mogućnost, stečajni
dužnik može da nastavi sa radom, ali samo ukoliko izmiri svoje obaveze prema
povjeriocima. Sam postupak reorganizacije je dosta složen, a krajnji rezultat zavisiće
od odabranih mjera koje dužnik treba da ispuni.

Za navedena načela možemo reći da predstavljaju karakteristike stečajnog postupka.

8
2. STEČAJNI POSTUPAK

2.1. Organi i stranke stečajnog postupka

Prema ZSP RS organi stečajnog postupka su:

1. Stečajni sudija
2. Stečajni upravnik
3. Skupština povjerilaca
4. Odbor povjerilaca

U pravilu svaki od ovih organa ima svoju ulogu odnosno funkciju u toku postupka. Stečajni
sudija ima najveća ovlašćenja u postupku, dok je obim poslova i ovlašćenja skupštine
povjerilaca koja se kao organ pojavila u novijim zakonima određen postojanjem odbora
povjerilaca i njegovim ovlašćenjima. Pored organa stečajnog postupka imamo i određene
stranke u postupku, a jedna od njih je i stečajni dužnik. Stečajni dužnik u materijalno
pravnom smislu označava lice nad čijom imovinom je otvoren stečaj. U procesnom smislu
stečajni dužnik je stranka u stečajnom postupku bez obzira na njegov ishod, odnosno da li je
on uspješno okončan. Sam stečajni postupak značajno utiče na poziciju dužnika, jer nakon
pokretanja prethodnog stečajnog postupka, stečajni sud može ograničiti prava ovlašćenih lica
stečajnog dužnika da obavljaju određene poslove, odnosno može im se ograničiti pravna i
poslovna sposobnost.

Do ograničenja poslovne sposobnosti može doći već u prethodnom postupku, kada se

dužniku postavlja i privremeni stečajni upravnik i kada se dužniku zabranjuje da raspolaže sa
svojom imovinom kao i da samostalno vrši druge poslove. Međutim, dužnik zadržava
stranačku sposobnost, a njegova procesna poslovna sposobnost bila bi u granicama njegove
potpune poslovne sposobnosti. Dužnik će dakle zadržati svoju stranačku sposobnost, ali će
izgubiti procesnu poslovnu sposobnost iz razloga što je izgubio poslovnu sposobnost.
Stečajni postupak se može sprovesti nad imovinom pravnog lica kao i imovinom dužnika
pojedinca. Dužnik pojedinac prema ZSP: komplementar u komanditnom društvu i osnivač.
Stečaj se može otvoriti i nad imovinom pravnih lica javnog prava izuzev nad imovinom
Republike Srpske, opština, javnih fondova koji se u cjelosti ili djelimično finansiraju iz
budžeta, ortačkog društva.

9
2.1.1. Stečajni sudija

Stečajni sudija- je sudski organ. On ima glavnu ulogu u postupku, tj. u vođenju stečajnog
postupka. Slobodno možemo reći da on vodi kompletan stečajni postupak, a samim tim i
njegovi poslovi i njegova odgovornost su obimni i raznovrsni. Osim što je glavni organ on
zapravo predstavlja i nadzorni organ jer posjeduje ovlašćenje za nadzor i kontrolu stečajnog
upravnika. Stečajni sudija može stečajnom upravniku izreći novčanu kaznu ili ga smijeniti i
imenovati drugog stečajnog upravika ukoliko se ustanovi da stečajni upravnik svoju dužnost
ne obavlja u skladu sa zakonom. On odobrava troškove stečajnog postupka prije njihove
isplate. Imenuje vještake u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnik, članove
privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika. Određuje preliminarnu naknadu i
nagradu stečajnom upravniku; odobrava nacrt plana reorganizacije stečajnog dužnika. Ovo su
samo neke od mnogobrojnih funkcija i ovlašćenja stečajnog sudije.

Sva navedena ovlašćenja mogli bismo da definišemo u jednoj rečenici, a koja bi bila
konstruisana na sljedeći način: Stečajni sudija u stečajnom postupku vrši glavnu sudsku ulogu
i ovlašćen je za vršenje sljedećih osnovnih radnji koje su uslov za funkcionisanje postupka: ƒ

 Odlučivanje o stečajnom razloguƒ

 Imenovanje svih subjekata u stečajnom postupku. ƒ
 Namirenje povjerilaca. ƒ
 Zaključenje stečajnog postupka.

Što se tiče njegovih ovlašćenja u postupku reorganazacije stečajnog dužnika možemo reći da
je i u ovom slučaju obim njegovih ovlašćenja veliki. On je i u ovom postupku glavni sudski
organ. On može odbaciti stečajni plan ukoliko prilikom njegovog donošenja nisu poštovani
propisi Zakona o stečajnom postupku. Isto tako stečajni sudija može tražiti mišljenje o
stečajnom planu i od privredne komore ili nekog drugog nadležnog organa. Tokom čitavog
postupka stečajni sudija mora voditi računa o mogućnosti sprovođenja stečajnog plana kao i o
tome da ne ugrozi stečajnu masu. Stečajni sudija zakazuje i ročište za raspravljanje i glasanje
o stečajnom planu. Nakon prihvatanja stečajnog plana, stečajni sudija odlučuje o potvrdi
plana, i to nakon što dobije mišljenje o planu od strane stečajnog upravnika, odbora
povjerilaca i stečajnog dužnika.

10
Kada stečajni plan stupi na snagu, stečajni sudija će donijeti rješenje o zaključenju stečajnog
postupka. Da sumiramo: Postupak reorganizacije stečajnog dužnika zavisiće od odluka
stečajnog sudija, a koje se odnose na: ƒ 4

 sadržinu stečajnog plana; ƒ

 donošenje stečajnog plana; ƒ
 položaj povjerilaca; ƒ
 sprovođenje stečajnog plana; ƒ
 nadziranje stečajnog plana; ƒ
 zaključenje stečajnog plana; ƒ
 ukidanje nadzora u postupku reorganizacije

2.1.2 Stečajni upravnik

Stečajni upravnik- Stečajni upravnik je poseban organ stečajnog postupka koji je pod
nadzorom stečajnog sudije, a koji vrši prikupljanje i unovčenje imovine dužnika i stara se o
namirenju povjerilaca, ali i zastupa dužnika i vrši druge poslove koji su predviđeni Zakonom
o stečajnom postupku. Imenuje se rješenjem o pokretanju stečajnog postupka. Za stečajnog
upravnika može se imenovati lice koje se nalazi na listi stečajnih upravnika i ispunjava
sljedeće uslove:

 da je državljanin BIH; ƒ
 da ispunjava opšte zdravstvene uslove; ƒ
 da ima završen Ekonomski, pravni ili fakultet tehničkog smjera i najmanje 5 godina
radnog iskustva u struci; ƒ
 da ima položen stručni ispit za stečajnog upravnika; ƒ
 da nije osuđivan za krivična djela iz oblasti privrednog kriminaliteta; ƒ
 da se protiv njega ne vodi krivični postupak, te da nije potvrđena optužnica; ƒ
 da nije razriješen dužnosti direktora ili drugog odgovornog lica u pravnom subjektu
protiv kojeg je podnijet zahtjev za vođenje stečajnog postupka ili se vodi stečajni
postupak.

4
Stanković, G., Petrušić, N., (2004) „ Stečajni upravnik kao subjekt stečajnog postupka“, Pravo i privreda,
Beograd

11
  da nema negativnih razultata rada o čemu prilaže potvrdu Privredne komore
Republike Srpske.

Zakon takođe navodi i ko ne može biti imenovan za stečajnog upravnika i kaže da su to lica
koja:

 bi morala biti izuzeta kao sudija u stečajnom postupku; ƒ

 su bliski srodnici stečajnog sudije; ƒ
 su odgovorni za obaveze u stečaju ili su članovi organa za zastupanje stečajnog
dužnika; ƒ
 su povjerioci stečajnog dužnika ili koja su u konkurentskom odnosu sa stečajnim
dužnikom; ƒ
 po posebnom zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana nadzornog organa ili za
zastupanje stečajnog dužnika; ƒ
 su bila ili jesu zaposlena kod stečajnog dužnika ili su bila ili jesu član nekog
njegovog organa; ƒ
 su za stečajnog dužnika radila savjetodavno ili su učestvovala u poslovima

Stečajni upravnik ima prava, dužnosti i ovlašćenja kako u samom postupku tako i izvan
postupka. Kada se otvori stečajni postupak, sva prava koja su imali zastupnici i organi
upravljanja stečajnog dužnika prestaju i sve njihove funkcije pralaze na stečajnog upravnika.
Stečajni upravnik obavlja dužnost organa upravljanja. On ispituje potraživanja povjerilaca,
prikuplja stečajnu masu, odlučuje o njenom unovčenju. Stečajni upravnik je dužan da ažurira
knjigovdstvenu evidenciju do dana otvaranja stečajnog postupka, da obrazuje komisiju za
intervenisanje, itd. Zakon o stečajnom postupku određuje da je stečajni upravnik obavezan da
zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za sve rizike koji su povezani sa njegovim
vršenjem poslova u stečajnom postupku. Visina osigurane sume je 50000 KM, ali stečajni
sudija je slobodan da odredi i veći iznos osigurane sume. Obaveza uplate osiguranja ima za
cilj da zaštiti povjerioce, ali i druge učesnike u stečajnom postupku. Stečajni upravnik ima
posebno pravo koje se naziva pravom na pravnu promjenu, a koje se sastoji u izjašnjavanju u
pogledu odustanka od dvostrano teretnog ugovora koji su zaključeni sa dužnikom prije
otvaranja stečajnog postupka. Isto tako on ima pravo da otkaže ugovor o zakupu.Njegovo
pravo se ogleda i u pravu na nagradu i naknadu za svoje angažovanje.

12
2.1.3 Skupština povjerilaca

Skupština povjerilaca- je novi organ stečajnog postupka. Mora se formirati najkasnije na

prvom povjerilačkom ročištu. Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju jedino povjerioci koji
su prijavili sva svoja potraživanja pod uslovom da njih nije osporio bilo stečajni upravnik bilo
neki od povjerilaca sa pravom glasa. Skupštinu povjerilaca saziva stečajni sudija koji ujedno
njome i rukovodi. Odluke se donose apsolutnom većinom prisutnih povjerilaca, s tim da
suma iznosa potraživanja povjerilaca koji su glasali za odluku mora biti veća od polovine
sume iznosa potraživanja prisutnih povjerilaca. Skupština povjerilaca odlučuje propisanom
većinom o nastavljanju stečajnog postupka putem reorganizacije ili putem bankrotstva, bira i
opoziva odbor povjerilaca, razmatra izvještaje stečajnog upravnika o toku stečajnog postupka
i stanju stečajne mase

2.1.4. Odbor povjerilaca

Odbor povjerilaca- bira skupština povjerilaca, preciznije rečeno može da izabere iz redova
povjerilaca odbor povjerilaca, što nas dovodi do zaključka da odbor povjerilaca nije obavezan
organ stečajnog postupka. Odbor povjerilaca je organ koji u stečajnom postupku zastupa
interese prije svega povjerilaca. Broj članova odbora mora biti neparan radi lakšeg donošenja
odluke i ne veći od sedam. Zakonom o stečajnom postupku navedene su grupe povjerilaca
koje moraju biti zastupljene, a to su: stečajni povjerioci sa najvišim potraživanjima, stečajni
povjerioci sa malim potraživanjima, predstavnici radnika stečajnog dužnika i razlučni
povjerioci. Rad odbora povjerilaca sastoji se u tome da: pregleda poslovne knjige i
cjelokupnu dokumentaciju koju je preuzeo stečajni upravnik; daje mišljenje stečajnom
upravniku o načinu unovčenja imovine stečajnog dužnika ukoliko se prodaja ne vrši javnim
nadmetanjem; daje saglasnost na sve važnije poslove koji su od važnosti za imovinu. Članovi
odbora mogu biti smijenjeni na osnovu prijedloga člana odbora skupštine povjerilaca. Nakon
što sasluša člana odbora povjerilaca stečajni sudija će donijeti takvu odluku. Zakonom o
stečajnom postupku Republike Srpske predviđeno je da odbor povjerilaca ima dužnost da na
svaku sjednicu pozove stečajnog sudiju, s tim da on može, ali i ne mora da prisustvuje
sjednici.

13
Za razliku od našeg Zakona, Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije isključuje tu
mogućnost, odnosno kaže se da stečajni sudija ne može da prisustvuje sjednicama odbora
povjerilaca. Članovi odbora povjerilaca imaju pravo na naknadu stvarnih i korisnih troškova
koje odredi stečajni sudija, a odgovaraju za štetu koju su pouzrokovali svojim radom ostalim
povjeriocima i to namjerno ili krajnjom nepažnjom.

2.2 Nadležnost

Stečajni postupak sprovodi sud koji je nadležan po sjedištu ili prebivalištu dužnika. Ukoliko
stečajni dužnik ima sjedište na domaćoj teritoriji strani sud ne može provoditi stečajni
postupak. Ukoliko bi se prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio sudu koji nije
nadležan on bi se oglasio nenadležnim, a primljeni prijedlog dostavio bi nadležnom sudu.
Sud koji je nadležan za pokretanje stečajnog postupka, nadležan je i za pravne sporove koji
mogu nastati u vezi sa osporavanjem potraživanja stečajnih povjerilaca. Isto tako, taj sud je
nadležan i za pravne sporove pobijanja pravnih radnji dužnika, kao i za sporove koji mogu
nastati u vezi dosuđivanja naknade, u slučaju umanjenja imovine od strane organa ovlašćenog
za zastupanje dužnika- pravnog lica, u slučaju skrivljenog postupanja stečajnog upravnika.

2.3 Prethodni stečajni postupak

U prethodnom postpuku se odlučuje o sudbini stečajnog dužnika. Svrha prethodnog stečajnog

postupka je utvrđivanje postojanja stečajnih razloga. Da bi se pokrenuo stečajni postupak
potrebno je da budu ispunjeni i određeni uslovi. Ti uslovi su materijalnopravne i formalno
pravne prirode.

 Materijalnopravni uslovi za otvaranje stečajnog postupka tiču se platežne

nesposobnosti stečajnog dužnika. Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije
u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja. Okolnost da je
stečajni dužnik podmirio ili da može podmiriti u cjelosti ili djelimično potraživanja
nekih povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban.

14
U pravilu se smatra da je stečajni dužnik platežno nesposoban ako 60 dana neprekidno ne
izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Isto dejstvo kao i nesposobnost za plaćanje ima i
prijeteća nesposobnost za plaćanje. Ona postoji ako se učini vjerovatnim da stečajni dužnik
neće moći da ispuni svoje obaveze do momenta njihove dospjelosti.

 Formalnopravni uslov za pokretanje stečajnog postupka predstavlja prijedlog

ovlašćenog lica. Lica koja mogu podnijeti prijedlog za pokretanje stečajnog postupka
su: stečajni povjerilac sa neobezbijeđenim potraživanjem ili stečajni dužnik, nadležan
državni organ i poreska uprava. Svaki predlagač je dužan učiniti vjerovatnim
postojanje zakonskog osnova za pokretanje stečajnog dužnika, a stečajni povjerilac i
postojanje svog potraživanja.

U ovoj fazi postupka ispituje se da li su ispunjeni uslovi koji su predviđeni Zakonom za

otvaranje stečajnog postupka i da li prijedlog koji je podnijet ispunjava procesne pretpostavke
za postupanje po istom. Stečajni sudija će u pravilu donijeti rješenje o pokretanju prethodnog
postupka, na osnovu prijedloga za pokretanje stečajnog postupka radi utvrđivanja postojanja
uslova za otvaranje stečajnog postupka i to u roku od 3 dana od dana dostavljanja prijedloga
o pokretanju stečajnog postupka. Protiv rješenja kojim se otvara prethodni stečajni postupak
nije dozvoljena žalba. Neće se pokretati prethodni stečajni postupaku u sljedećim
slučajevima:5

 ako prijedlog za pokretanje stečaja sa potrebnim ispravama i prilozima podnese

stečajni dužnik; ƒ
 ako prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese stečajni povjerilac, a stečajni
dužnik prizna postojanje stečajnog osnova; ƒ
 ako postoji pretpostavka nesposobnosti plaćanja

Stečajni sudija može rješenjem o pokretanju prethodnog stečajnog postupka postaviti i neku
od sljedećih mjera obezbjeđenja:

 postaviti privremenog stečajnog upravnika koji će preuzeti sve ili određeni dio
ovlašćenja organa stečajnog dužnika; ƒ
 zabraniti isplate sa računa stečajnog dužnika bez njegove saglasnosti (stečajnog
sudije);

5
Stanković, G., (2008), Arbitražno pravo, Niš: SVEN, Niš.

15
  zabraniti ili odložiti sprovođenje izvršenja prema stečajnom dužniku uključujući i
zabranu ili odlaganje koje se odnosi na ostvarivanje prava razlučnih povjerilaca i
druge

Rješenje o ovim mjerama obezbjeđenja objaviće se na oglasnoj tabli suda, ali i dostaviti
registru radi upisa. Prethodni stečajni postupak ne može trajati duže od 30 dana od dana
podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka od strane ovlašćenog predlagača.

2.4 Pokretanje stečajnog ( glavnog) postupka

Stečajni sudija donosi rješenje o pokretanju stečajnog postupka protiv dužnika i to nakon
izvještajnog ročišta, u roku od tri dana od njegovog zaključenja, a na osnovu izvještaja
privremenog stečajnog upravnika i mišljenja vještaka ukoliko je on imenovan. Rješenjem o
pokretanju stečajnog postupka imenuje se i stečajni upravnik, takođe se određuje rok za
prijavu potraživanja i pozivaju povjerioci stečajnog dužnika da prijave svoja potraživanja,
rješenje sadrži i datum i čas otvaranja stečajnog postupka, a ako čas nije naveden uzima se da
je stečajni postupak pokrenut u 12 časova onog dana kada je rješenje donijeto. U slučaju da
dođe do otvaranja stečaja protiv dužnika , stečajni sudija će donijeti odluku o tome jedino ako
je: prijedlog dopušten, ako postoji stečajni razlog i ako je imovina stečajnog dužnika dovoljna
da pokrije troškove stečajnog postupka. U slučaju da imovina stečajnog dužnika nije
dovoljna, stečajni sudija će donijeti odluku o pokretanju stečajnog postupka, ako lice koje je
podnijelo prijedlog za pokretanje stečajnog postupka uplati predujam za pokriće troškova.
Izuzetno, stečajni postupak se pokreće, ali se ne sprovodi ako:

 prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese likvidacioni upravnik, ukoliko su

se ispunili uslovi za otvaranje stečajnog postupka; ƒ
 prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese povjerilac koji ima pravosnažno
rješenje o izvršenju nad imovinom dužnika, a to potraživanje čije je namirenje
utvrđeno u rješenju nije izmireno u roku 60 dana. Tada stečajni sudija prihvata
pretpostavku da je nemogućnost plaćanja dokazana.

16
Zakonom nije određeno vremensko trajanje stečajnog postupka, ali je zato određeno kada
nastupaju pravne posljedice postupka i kada se taj postupak zaključuje. Vrijeme između ova
dva trenutka nije određeno. Rješenje o otvaranju stečajnog postupka postavlja se na oglasnoj
tabli suda i objavljuje se u Sl. glasniku RS. Stečajni sudija je dužan da povjeriocima i
dužnikovim dužnicima pošalje kopije tog rješenja, dok se podnosiocu prijedloga za
pokretanje stečajnog postupka i dužniku mora lično dostaviti to rješenje. U stečajnom
postupku vrši se i niz drugih radnji: 6

 osporavanje nekih potraživanja i upućivanje na parnični postupak;

 stečajni upravnik sastavlja prijedlog stečajnom sudiji za usvajanje liste prijavljenih,
osporenih i utvrđenih potraživanja i njihov isplatni red u propisanom roku;
 raspoređuju se eventualno neraspoređena sredstva po podmirenju povjerilaca
vlasnicima društva;
 zaključuje se stečajni postupak i usvaja završni račun.

U pojedinim fazama stečajnog postupka mogući su i neki redovni pravni lijekovi o kojima
odlučuju sudovi više instance.

6
Čolović, V., (2010), „ Stečajno pravo“, Panevropski univerzitet Apeiron u Banja Luci, Banja Luka.

17
3. PRAVNE POSLJEDICE STEČAJA

Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastaju početkom dana kada je oglas o
otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj tabli suda. Oglas o otvaranju stečajnog
postupka mora se istaći na oglasnoj tabli suda istog dana kada je donijeto rješenje o otvaranju
postupka stečaja. Posljedice otvaranja stečaja su propisane Zakonom. Prva pravna posljedica
otvaranja stečajnog postupka ogleda se u prestanku prava direktora; zastupnika; kao i organa
upravljanja i nadzora stečajnog dužnika i prelaz tih funkcija na stečajnog upravnika.
Otvaranjem stečaja nastupaju i pravne posljedice koje se tiču i statusa zaposlenih kod
stečajnog dužnika. Stečajni upravnik će pismeno obavijestiti radnike o prekidu radnog
odnosa, ali on ima mogućnost da eventualno zaključi novi radni ugovor sa licima za koje on
smatra da su potrebni kako bi se nastavilo sa poslovanjem stečajnog dužnika. Otvaranjem
stečajnog postupka formira se i stečajna masa.

Stečajnu masu čini sva imovina privrednog društva. Momentom otvaranja stečajnog postupka
dolazi do gašenja računa dužnika. Uz privredno društvo dodaje se oznaka „u stečaju“. Protiv
privrednog društva u stečaju nisu dopuštene mjere obezbjeđenja niti mjere prinudnog
izvršenja radi namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava. Otvaranjem
stečajnog postupka dolazi do ograničenja poslovne sposobnosti pravnog lica, te stečajni
upravnik nije ovlašćen da zaključi arbitražni sporazum. Prekidaju se sudski postupci i
postupci pred arbitražnim sudom, ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do
zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi. Potraživanja u
stranoj valuti mogu se unijeti u stečajnu masu, ali će se takva potraživanja obračunavati u
protivrijednosti domaće valute. Ukoliko postoje uzajamna potraživanja povjerilaca i društva u
stečaju ona se neće prijavljivati u stečajnu masu, ukoliko su se mogla prebiti do dana
otvaranja stečajnog postupka.

3.1 Unovčenje stečajne mase

Nakon što se pokrene stečajni postupak, stečajni upravnik će preuzeti kompletnu imovinu
dužnika s obzirom da je jedna od njegovih dužnosti da preduzme sve mjere kako bi zaštitio
imovinu stečajnog dužnika.

18
Stečajni upravnik treba da stvori stečajnu masu koja će služiti za namirenje stečajnih
povjerilaca, ali i za namirenje troškova stečajnog postupka. Stečajni sudija može donijeti
odluku o unovčenju stečajne mase ako:

 je očigledno da stečajni dužnik ne pokazuje interesovanje za reorgenizaciju; ƒ

 nijedan plan reorganizacije nije usvojen u vrijeme održavanja ročišta; ƒ
 nijedan plan reorganizacije nije podnijet u propisanom roku i dr

Pokretanjem stečajnog postupka gase se računi stečajnog dužnika, a stečajni upravnik je

ovlašćen da otvori nove račune na koje će prebaciti sve iznose sa starih računa dužnika,
naravno ukoliko postoje. Predmeti od vrijednosti kao što su gotov novac, vrijednosni papiri i
dragocjenosti će se pohraniti, a uslove i način na koji će se to učiniti određuje odbor
povjerilaca, a ukoliko nije formiran to će učiniti stečajni sudija. Stečajni upravnik će sastaviti
popis predmeta koji će predstavljati stečajnu masu, popis stečajnih povjerilaca u kojem će
naznačiti povjerioce sa pravom na odvojeno namirenje i isplatni red svakog od njih. Što se
tiče povjerilaca sa pravom na odvojeno namirenje, potrebno je navesti i predmet na kojem ti
povjerioci imaju pravo odvojenog namirenja, kao i iznos koji će takvi povjerioci zahtijevati
kao stečajni povjerioci.

Stečajni upravnik mora sačiniti i određenu vrstu tabele, koja će predstavljati pregled
imovine.On to mora učiniti u roku od 45 dana od dana kada je imenovan. Ta tabela će
sadržavati predmete koji čine stečajnu masu i sve obaveze dužnika. Stečajni upravnik
podnosi izvještaj o finansijskom stanju dužnika na izvještajnom ročištu, a takođe se
izjašnjava o mogućnosti da dužnik nastavi sa radom odnosno o mogućnosti da dođe do
reorganizacije stečajnog dužnika. Skupština povjerilaca ima glavnu ulogu kada je u pitanju
odlučivanje o tome da li će stečajni dužnik nasatviti sa radom, jer ona ima ovlašćenje da
donese odluku o obustavi rada ili o privremenom nastavku rada. Nakon sastavljanja početnog
bilansa i izvještajnog ročišta, može se pristupiti unovčavanju stečajne mase. Unovčavanje
stečajne mase prepušteno je stečajnom upravniku, koji je dužan da posao unovčavanja izvrši
u što kraćem roku, a nadzor nad njegovim postupcima ima stečajni sudija. Način prodaje
stvari koje čine stečajnu masu zavisiće od toga da li je riječ o pokretnim ili nepokretnim
stvarima.

19
Kad su u pitanju nepokretnosti, one se unovčavaju po propisima o prinudnom izvršenju.
Obezbjeđenje određuje stečajni upravnik i ono ne može iznositi više od 10 % procijenjene
vrijednosti predmeta prodaje, s tim da taj iznos ne može biti veći od 50000 KM. Naravno da
uvijek postoji mogućnost da se nepokretnost ne proda, pa će se u tom slučaju nepokretnost
izdvojiti iz stečajne mase na taj način što će uz saglasnost povjerilaca istu predati njima,
srazmjerno njihovim potraživanjima. U slučaju da je nepokretnost opterećena razlučnim
pravom, za prodaju neposrednom pogodbom potrebna je saglasnost razlučnog povjerioca. Iz
dijela dobivenog prodajom koji pripada razlučnom povjeriocu izdvaja se 5 % za stečajnu
masu. Što se tiče unovčavanja pokretnih stvari, stečajni upravnik na javnom nadmetanju ili
slobodnom pogdobom može da unovči pokretne stvari na kojima postoji razlučno pravo. On
može naplatiti ili na drugi način unovčiti potraživanje koje je stečajni dužnik ustupio ili
založio radi obezbjeđenja nekog prava. 7

Ono što je bitno je da stečajni upravnik ne može unovčiti pokretnu stvar nad kojom postoji
razlučno pravo, sve dok o tome ne obavijesti razlučnog povjerioca, a koji ima pravo da traži
izvještaj o stanju te stvari i pravo da istu razgleda. Isto tako razlučni povjerilac ima pravo i da
sam proda stvar pod uslovom da se ta stvar nalazi kod njega i da je na to ovlašćen od strane
stečajnog upravnika.Nakon prodaje pokretne stvari, od dobijenog iznosa se prvo namiruju
troškovi postupka unovčavanja, a zatim se namiruju razlučni povjerioci. U slučaju da stečajni
upravnik odugovlači sa prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo, tada se razlučnom
povjeriocu mora nadokanaditi gubitak vrijednosti njegovog udjela u unovčavanju. Stečajni
upravnik nije ovlašćen da sam donese odluku o unovčenju stečajne mase ukoliko se ta odluka
tiče izvršenja neke od sljedećih radnji, već je dužan tražiti saglasnost odbora povjerilaca. Te
radnje su: ƒ

 prodaja dijela fabrike ili pogona dužnika, veće nepokretnosti, broda, aviona, udjela
dužnika u drugom privrednom subjektu; ƒ
 uzimanje zajma; ƒ
 ako se radi o pokretanju ili preuzimanju parničnog postupka veće vrijednosti, tada će
se morati tražiti saglasnost odbora odn. skupštine povjerilaca.

7
Čolović, V., Milijević, N., (2010), „ Stečajni postupak“, Panevropski univerzitet Apeiron u Banja Luci, Banja
Luka.

20
3.2 Zaključenje stečajnog postupka

Nakon što primi izvještaj stečajnog upravnika o završetku svih poslova vezanih za stečajni
postupak, stečajni sudija odlučuje o zaključenju stečajnog postupka. Dakle, ta odluka
odnosno rješenje se donosi nakon okončanja glavne diobe. Rješenje kojim se odlučuje o
okončanju stečajnog postupka, objavljuje se u Sl. glasniku. Stečajni povjerioci mogu, nakon
zaključenja stečajnog postupka pokrenuti prinudno izvršenje protiv dužnika samo na osnovu
izvršne isprave izvoda iz tabele, koju izdaje stečajni sudija, nakon zaključenja stečajnog
postupka. Stečajni sudija može na prijedlog stečajnog upravnika, stečajnog povjerioca, ali i
po službenoj dužnosti odrediti naknadnu diobu, ako se nakon zaključenog ročišta :

 ispune uslovi da se zadržani iznosi podijele stečajnim povjeriocima; ƒ

 iznosi koji su plaćeni iz stečajne mase vrate nazad u stečajnu masu; ƒ
 naknadno pronađe imovinu koja ulazi u stečajnu masu

ZSP predviđa da povjerioci stečajne mase za čije je zahtjeve za namirenje stečajni upravnik
saznao kod djelimične diobe, tek poslije podnošnje diobnog popisa ili kod glavne diobe tek
poslije okončanja završnog ročišta za diobu, odnosno pri naknadnoj diobi, tek poslije
objavljivanja popisa o toj diobi, mogu tražiti namirenje samo iz sredstava koja poslije diobe
preostanu u stečajnoj masi. U slučaju da stečajna masa nije dovoljna za isplatu troškova
stečajnog postupka, tada će stečajni sudija, odmah zaključiti stečajni postupak. U slučaju da
je imovina dužnika dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka, ali ne i za namirenje
ostalih dospjelih obaveza tada je stečajni upravnik dužan da stečajnom sudiji prijavi
nedovoljnost stečajne mase, koju će dostaviti povjeriocima stečajne mase. Iako prijavi
nedovoljnost stečajne mase, stečajni upravnik je dužan da namiri prije svega troškove
stečajnog postupka, dugove stečajne mase koji su zasnovani poslije objavljivanja prijave o
nedovoljnosti stečajne mase kao i ostale dugove. Stečajni sudija će zaključiti postupak čim
stečajni upravnik izvrši diobu, poslije prijave nedovoljnosti stečajne mase. Ukoliko se nakon
toga pronađu predmeti koji ulaze u stečajnu masu tada će stečajni sudija na prijedlog
stečajnog upravnika ili povjerilaca odnosno po službenoj dužnosti odrediti naknadnu diobu.
Bez obzira na zaključenje stečajnog postupka naknadna dioba se može održati.

21
Postoji i obustava stečajnog postupka, ukoliko stečajni dužnik da prijedlog za obustavu, pod
uslovom da pruži obezbjeđenje da nakon obustave neće nastupiti njegova nesposobnost za
plaćanje. Stečajni postupak se može obustaviti i ako dužnik pribavi saglasnost svih
povjerilaca koji su prijavili potraživanja za obustavu. Ovaj prijedlog se javno oglašava. Kada
rješenje o obustavi stečajnog postupka postane pravosnažno tada se u registru briše zabilježba
upisa o pokretanju stečajnog postupka protiv dužnika. Zaključenjem stečajnog postupka i
brisanjem dužnika iz sudskog registra kao poslovnog subjekta ispunjava se uslov koji
postavlja sam stečaj kao institut, a to je eliminacija privrednog subjekta iz prometa.

22
ZAKLJUČAK

Generalno, stečaj posljedica ne samo lošeg rada pojedinaca nego problem treba posmatrati na
širem planu. Država bi trebala bolje iskorištavati resurse kojima naša zemlja raspolaže i
ulagati u naša privredna društva koja bi mogla proizvoditi većinu onoga što nam je potrebno
umjesto da uvozimo proizvode koji su i slabijeg kvaliteta od domaćih proizvoda.
Pretpostavljeni bi trebali racionalnije raspolagati sa finansijskim sredstvima i dobitima koje
ostvare privredni subjekti, unatoč tome što možda sjajno posluju, jer tržište je takvo da se za
tili čas može može dosta toga izgubiti. Radnici dati sve od sebe i posao za koji su zaduženi
obavljati na što profesionalniji način. Na ovaj način očuvali bismo prehrambenu, drvnu i
druge industrije i naravno broj privrednih subjekata koji su u stečaju bi se smanjio za dosta
veliki procenat. Uprkos većem broju privrednih društava nad kojima je sproveden stečaj i u
kojima na još veću žalost reorganizacija nije uspjela, važno je napomenuti da baš ovdje u
Republici Srpskoj postoje i privredni subjekti kao što su Nova DI Vrbas iz Banja Luke i Nova
DIPO iz Donjih Podgoraca kod Gradiške koji su nakon reorganzacije nastavili sa uspješnim
poslovanjem, što nam na kraju krajeva može pružiti barem malo nade za našu budućnost.

23
LITERATURA

1. Čolović, V., (2010), „ Stečajno pravo“, Panevropski univerzitet Apeiron u Banja Luci,
Banja Luka.
2. Čolović, V., Milijević, N., (2010), „ Stečajni postupak“, Panevropski univerzitet
Apeiron u Banja Luci, Banja Luka.
3. Mičić, M., (2004), „ Reorganizacija ili redresman stečajnog dužnika“, Pravo i
privreda, Beograd.
4. Milosavljević, M., (2011), „ Pravo privrednih društava“, Novi Sad. Mitrović, V.
(1926), „ Stečajno pravo s naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo“, Beograd.
5. Mitrović, V. (1926), „ Stečajno pravo s naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo“,
Beograd
6. Stanković, G., Petrušić, N., (2004) „ Stečajni upravnik kao subjekt stečajnog
postupka“, Pravo i privreda, Beograd
7. Stanković, G., (2008), Arbitražno pravo, Niš: SVEN, Niš.

Pravni propisi
1. Zakon o stečajnom postupku ( „ Sl. Glasnik Republike Srpske“, br. 01-334/03 )

24