Izgubljena rukavica

- Ohoho! Padaaaaam! - vikala je uplašena vunena rukavica dok je ispadala iz džepa jednog

ljubičastog kaputa. Nitko je nije čuo. Mimi uopde nije primijetila kako je ostala bez jedne

rukavice. I to kakve! Ispletene od najfinije ovčje vune, tamnoplave boje s našivenim

privjeskom u obliku pahuljice. Rukavice koje joj je svojim rukama ispleo tata. Mimi do tog

trenutka nije znala da tata umije išta isplesti. Ni tata do tog trenutka nije znao da de uspjeti u

svom prvom pletačkom zadatku, ali čvrsto je odlučio svladati pletenje.

- Nikada nije kasno za naučiti nešto novo! Učenje novih stvari održava naš mozak mladim! -

često je govorio. Zamolio je svoju mamu, Miminu baku Ivu, da ga pouči i nakon punih mjesec

dana rukavice su bile gotove. S ponosom ih je poklonio Mimi. A sad je jedna iz para ljepotica

završila na pločniku. Na mokrom pločniku. Točnije, u lokvi nasred pločnika nedaleko Mimine

zgrade.

- Mimi! Mimi! - dozivala je rukavica svoju vlasnicu. - Desna! Desna, ovdje sam, pomozi! -

dozivala je i svoju prijateljicu iz para, Desnu. Izgubljena je sirotica, naime, bila Lijeva. - Pa

smrznut du se, joooj... - cvilila je.

Osjeti tada kako gubi tlo pod nogama. Najednom više nije ležala u lokvici ved ju je gledala

odozgo. - Mimi! - viknula je Lijeva od radosti što ponovno vidi svoju vlasnicu. - Pronašla si

me! - nastavila je kao da je Mimi može razumjeti. Ali ne može. Mimi ne razumije jezik

rukavica kao što ni rukavice ne razumiju jezik ljudi. Ali kada je nakon

dva dana Mimi svoju izgubljenu rukavicu, sada čistu i suhu,

navukla na svoj dlan, njih su se dvije savršeno sporazumjele.

Mimina sreda radi pronalaska izgubljene Lijeve i sreda male

rukavice jer je ponovno na poznatim rukama osjetila se u toplini

koju su međusobno dijelile.

pricazatebe.com