TEHNIKE I AKTIVNOSTI UTEMELJENE NA TERAPIJI

IGROM

Iva Lafta, mag. edukacijske-rehabilitacije

Certificirana za provođenje Terapije igrom
Massage in schools programme instructor
Halliwick swimming therapy trainer
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Djeci su igra i aktivnost prirodni načini komunikacije
• Igra djetetu služi kao jezik- simboli zamjenjuju riječi
• Igra je za dijete ono što je verbalno izražavanje za odrasle
• Igra je centralna aktivnost u djetinjstvu
• Za malu djecu igra je oblik improvizirane dramatizacije
• Igrajući se dijete uči o svijetu
• Igra je bitna za djetetov razvoj
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Igra predstavlja djetetov pokušaj da organizira svoja iskustva
• Dijete ima mnogo više iskustva nego što ga može izraziti jezikom,
te se koristi igrom da bi ga formulirao i asimilirao
• Igra je spontana, ugodna, dobrovoljna , slobodna i nije usmjerena
prema cilju
• Dijete kroz igru rješava zbunjenost, tjeskobu i sukob
• Kroz igru dijete doživljava osjećaj kontrole nad situacijom
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE

• Povezuje nas na pozitivan način

• Potiče kreativnost i znatiželju
• Regulira emocije i osnažuje ego ( Landreth, 2002.)
• Omogućava nam da razvijamo vještine i uloge koje su nužne za
snalaženje u raznim životnim situacijama
• Učenje i razvoj najučinkovitije se potiču kroz igru ( Russ, 2004.)
• Igra premošćuje razlike između konkretnog iskustva i
apstraktnog mišljenja ( simbolička igra)
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Igra je djetetov simbolički jezik samo-izražavanja i može otkriti:

(a) što je dijete doživjelo

(b) reakcije na ono što je doživjelo
(c) osjećaje o onome što je doživjelo
(d) što dijete želi i koje su njegove potrebe
(e) djetetovu percepciju sebe

• To su važne poruke koje terapeut traži u djetetovoj igri

• Dinamika izražavanja i pokretači komunikacije različiti su za
djecu ali su osjećaji ( strah, zadovoljstvo, ljutnja, sreća,
frustracija) slični onima iz svijeta odraslih
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Prema Piagetu igru možemo podijeliti na:
• funkcionalnu (koja u sebi sadrži senzomotornu i organiziranu
igru)
• simboličku (uz koju i unutar koje se odvija i konstruktivna igra)
• igre s pravilima

• Senzomotorna igra /6-8 mjeseci/odigrava se simultano u dijadi s

odraslim /igra s jednim objektom
• Organizirana igra / 6-9 mjeseci/igračke su organizirane prema
dječjoj namjeri bez obzira na njihovu funkciju
• Funkcionalna igra /18 mjeseci/ jednostavni pokreti / dijete je
svjesno pažnje drugih ljudi dok se igra, poštuje funkciju igračke/
rani dijalog
• Konstruktivna igra /18-24 mjeseci/ korištenje predmeta s
namjerom da se od njih nešto stvori
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Igre s pravilima / od 7godina/ Igranje igara u skladu s unaprijed
poznatim pravilima i ograničenjima(npr. Čovječe ne ljuti se )
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Razvojni stadiji igre :
• Istraživačka / Senzomotorna igra 0-24 mjeseci
• Imitativna igra 9-24 mjeseci
• Konstruktivna igra 24+ mjeseci
• Dramska/ Simbolička igra 21-72 mjeseci
• Igre s pravilima 60+ mjeseci
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Simbolička igra /18-24. mjeseci/upotreba predmeta ili ljudi kao
simbola za nešto što oni inače nisu npr. pretvaranje da je trupac
brod, igranje Batmana ili Supermana s prijateljima/ dijete je
sposobno za internalnu reprezentaciju tj. može zamisliti što drugi
ljudi misle

• „Simbolička igra se pojavljuje kada dijete počinje koristiti

apstraktno mišljenje ili predstavlja jedan objekt koristeći se
drugim. Simbolička igra objedinjuje djetetovu sposobnost
shvaćanja pojmova, postojanosti objekata, te shvaćanja svrhe i
značenja predmeta kao i razumijevanja situacija. Simbolička igra
se može interpretirati kao kognitivna vještina koju dijete unosi u
igru odnosno situacije u igri. Simbolička igra potiče razvoj
logičkog mišljenja, razumijevanja uzročno - posljedičnih veza,
sposobnost generalizacije i razvoj vještina rješavanja problema.
To je važna pred-čitalačka vještina. Kroz simboličku igru dijete se
potiče da razvija sposobnost prepričavanja, obogaćuje riječnik i
organizira mišljenje. Tijekom ranih godina simbolička igra razvija
se usporedno s razvojem govora. „
( Ginott,1994)
 KLJUČNE KARAKTERISTIKE IGRE
• Razvoj tema unutar simboličke igre:
• 18 mjeseci- povezana s djetetovim tijelom ( spavanje/ hranjenje)
• 20-23 mjeseci- povezana je s djetetovim dnevnim aktivnostima
unutar kuće ( hrani lutku)
• 24-30 mjeseci- svakodnevni život u kući i izvan kuće ( kupovina)
• 30-35 mjeseci- rjeđe doživljena životna iskustva ( posjet liječniku)
• 36-42 mjeseci – izvan osobnog iskustva ( npr. spašavanje ljudi)
• 42-47 mjeseci – izvan osobnog iskustva ali razrađenije
• 4 godina- izvan osobnog iskustva uključujući sporedne radnje
• 5 godina- emocionalnije teme i sporedne radnje
(K. Stagnitti)
 DOBROBITI IGRE
• Igra je nužna za djetetov psihički, fizički, emocionalni i socijalni
razvoj
• Igra potiče razvoj imaginacije i kreativnosti
• Igra razvija samopouzdanje i pažnju
• Pomaže djeci u stvaranju prijateljstva i stjecanju novih iskustava
• Omogućava djeci da na siguran način uče iz svojih pogrešaka
• Igra se može koristiti za uspostavljanje odnosa s djetetom
• Djeca kroz igru izražavaju osjećaje i iskustva koja ne mogu
verbalno izraziti
IGRA JE “DJETETOV JEZIK” A TERAPIJA IGROM
• Omogućava psihološku distancu od problema i omogućava
djetetu izražavanje misli i osjećaja na njegovoj razvojnoj razini
• Terapeuti strateški koriste igru da pomognu djeci razriješiti
probleme kada ne mogu verbalno izraziti svoje misli i osjećaje (
Gil, 1991.)
• Kroz igru terapeuti uče djecu novim adaptivnim ponašanjima
kada im nedostaju socijalne i emocionalne vještine (Pedro-Carroll
& Reddy, 2005)
• U dobi od 2-2,5 godine počinjemo koristiti TERAPIJU IGROM jer
u toj dobi dijete razvija svijest o SEBI
• “Govor pamćenja” pomaže u razvijanju osjećaja SEBE kod djece
npr. “Bio si odličan kada si se jučer popeo na ono drvo !”
• Djeca čiji roditelji često koriste takav govor imaju vrlo razvijene
vještine igre
 TERAPIJA IGROM

• Temelji se na principima promatranja i praćenja djeteta

• Program koji potiče razvoj samostalne dječje igre i spontane
dječje igre istovremeno omogućavajući djetetu da povećava
repertoar aktivnosti kroz igru
• Terapeutski pravac temeljen na spoznajama o dječjem razvoju
• Proces u kojem dijete odabire objekte, simbole i tip igre putem
kojih izražava svoju unutarnju napetost i konflikte
• Terapiju igrom vodi educirani dječji terapeut koji zna
interpretirati dječju igru te pomaže roditelju i djetetu u
poticanju zdravog djetetovog rasta i razvoja
 TERAPIJA IGROM
• Terapija igrom može pomoći djeci:

• da razviju učinkovitije strategije ponašanja te nova i kreativna

rješenja za probleme s kojima se suočavaju
• da izgrade samopoštovanje i nauče prihvatiti sebe i druge
• da nauče kako doživjeti i izraziti osjećaje na socijalno prihvatljiv
način
• da razviju empatiju te poštuju misli i osjećaje drugih
• da nauče nove socijalne vještine i razviju samovrednovanje i
uslijed toga da budu sigurniji u vlastite sposobnosti
 TERAPIJA IGROM
• U terapiji igrom educirani dječji terapeut razumije metafore u
igri i opaža obrasce igre koji se pojavljuju i ponavljaju
• Uloga terapeuta je da s djetetom komunicira na njegovoj razini i
kroz medij u kojem se dijete najbolje osjeća
• Uspjeh terapije ovisi upravo o razvoju i održivosti veze između
djeteta i terapeuta
• Odnos terapeut-dijete postaje pokretač promjene i razvoja za
dijete
• Ovisno o orijentaciji terapeut promatra i prati dijete da potakne
njegov razvoj samospoznaje, razumijevanja i prihvaćanja sebe
• Svaki terapeut ima vlastiti stil postizanja osjetljive ravnoteže
između vođenja seanse i upravljanja njome s jedne strane te
praćenja djetetovih želja s druge strane
 TERAPIJA IGROM
• Kako započinjemo pratiti djetetovu igru?
• Slijediti djetetovo vodstvo- budi strpljiv
• Gledati- Čekati- Promišljati
• Praćenje i reflektiranje djetetovih radnji
• Reflektirati ne-verbalno, emocije i verbalni sadržaj i pratiti likove
u igri
• Ostati u igri- fokusiraj se na proces ili sekvence igre
• Prilagoditi glas/ intonaciju/ intenzitet situaciji, budi animirajući
• Promatrati djetetove reakcije i odgovore
• Promatrati područje i sadržaj igre
• Ostati u djetetovoj metafori
• Osigurati igračke koje omogućavaju djetetu da se igra izvan
“realnog svijeta”
 TERAPIJA IGROM
• Kako se razvija proces praćenja djetetove igre?
• Iskoristiti prilike za uključivanje u igru, ostani u metafori
• Iskoristiti preokrete ili pomake u igri za kreiranje simboličnih
rješenja ( izvaditi doktorski pribor ako lutka padne)
• Dati simbolično značenje radnjama i objektima
• Odgovarati na djetetove potrebe i želje glumom, koristeći tijelo,
glas,cijelog sebe
• Razraditi ideje, namjere, osjećaje
• Razmišljati ZAŠTO? KADA? KAKO? to pomaže djetetu i je li to
pravi trenutak
• Voditi brigu o tome je li dijete spremno razgovarati
• Biti strpljiv- dopustiti da dijete vodi!
 TERAPIJA IGROM
• Šta ne činiti?
• Pokušati voditi čitav proces
• Postavljati granice koje nisu potrebne
• Pratiti i reflektirati baš sve
• Ograničavajte igru na realnost
• Ne dozvoljavati si da se zabavite
 TERAPIJA IGROM
• 1 .Grupna vježba
• Rad u paru
• Izaberite nekoliko figurica
• Tražite prilike za praćenje i reflektiranje partnerove igre
• Ostanite u metafori
• Ne pokušavajte interpretirati ili razgovarati o onome što se
događa ili dovoditi događaje ili teme iz partnerove igre u vezu s
svjesnom razinom
• 2x po 5 minuta
• 2. Grupna vježba
• Rad u paru
• Započnite s praćenjem i reflektiranjem
• Tražite prilike da uđete u partnerovu igru ( ostanite u partnerovoj
metafori)
• 2x po 5 minuta
 TERAPIJA IGROM
• Česte teme u dječjoj igri :
• Snaga/ Kontrola
• Ljutnja/Tuga
• Povjerenje/Odnosi/Napuštanje
• Njegovanje/ Odbijanje/ Sigurnost
• Granice/Ometanje
• Nasilje/ Zaštita
• Samopouzdanje/ Svijest o vlastitoj vrijednosti/ Moć
• Strahovi/ Anksioznost
• Vjernost/ Izdaja
• Gubitak/Smrt
• Prilagođavanje/Promjena
 TERAPIJA IGROM
• Razvoj odnosa potiče omogućavanje razvojno prihvatljivog
modaliteta za dijete kroz koji može izraziti sebe i svoje potrebe
• Pozitivan odnos koji se razvija između djeteta i terapeuta u toku
terapije igrom djetetu omogućava korektivno emocionalno
iskustvo (Moustakas, 1997.)
• U terapiji igrom dijete koristi cijelog sebe (um i tijelo) za
izražavanje svojih nesvjesnih misli, strahova, anksioznost i želja
što mu pomaže da procesira ili osjećaje i misli
• Glavni cilj je pomoći djetetu da povrati prijašnju razinu
funkcioniranja, poboljša samopoštovanje i samopouzdanje i
razvije strategije suočavanja s problemom
• “ Moja uloga nije da procjenjujem ili prosuđujem dijete “, Garry
Landerth
 TERAPIJA IGROM
• Kako putem igre možemo pomoći djetetu?
• Komunicirajući o djetetovim iskustvima koristeći simbole i metafore
• Kroz ponavljanje i igranje onih iskustava koja su djetetu teška kako bi se
naučilo nositi s njima
• Reorganiziranjem djetetovih iskustava kroz igru i razvijanjem smisla u
odnosu na sebe i svijet
• Razvijanjem i jačanjem osjećaja sebe , smanjenjem anksioznosti i jačanjem
kapaciteta za stvaranje odnosa
 TERAPIJA IGROM
• U procesu terapije fokusiramo se na proces promjene i
utvrđujemo je li došlo do značajne promjene

• Opći ciljevi terapije igrom:

• Dijete je manje ovisno
• Dijete je manje zbunjeno
• Dijete otvoreno izražava potrebe
• Dijete je sposobno fokusirati se na sebe
• Dijete prihvaća odgovornost za svoje ponašanje i osjećaje
• Dijete kontrolira svoje ponašanje na prihvatljiv način
• Dijete je više samo-usmjereno
 TERAPIJA IGROM
• Dijete je tolerantnije
• Dijete je fleksibilnije
• Dijete inicira aktivnosti
• Dijete je spremno na suradnju
• Dijete izražava ljutnju na socijalno prihvatljiv način
• Dijete više nije negativno-tužno već sretno-zadovoljno
• Dijete uvažava i prihvaća sebe u većoj mjeri
• Djetetova igra je usmjerena
 TERAPIJA IGROM

• KOME JE NAMJENJENA?

• Djeci s teškoćama u razvoju

• Djeci s problemima u pažnji i koncentraciji
• Djeci s problemima u ponašanju (agresivnost, ljutnja,
anksioznost,…)
• Djeci s problemima prilagodbe
• Djeci koja su doživjela traumu poput gubitka bliske osobe ili
kućnog ljubimca, obiteljskog nasilje, automobilsku ili neku drugu
nesreću
• Djeci koja nekontrolirano mokre tijekom ili imaju teškoće
zadržavanja stolice
• Djeci koja imaju učestale noćne strahove
• Djeci koja imaju stereotipije
• Djeci čiji roditelji su se razveli ili su u postupku razvoda
• Djeci koja su odvojena od roditelja
 TERAPIJA IGROM
• Igrom se u terapiji koristimo na isti način kao i pričanjem priča,
crtanjem, lutkarskim predstavama ili improviziranim dramama.
• Proći ćemo skupa kroz tehniku korak po korak
• Pozorno pratim svako dijete dok se igra
• Kako se igra, kako prilazi materijalu, koje igračke bira a koje
izbjegava?
• Kakav je općenito stil igre? Ima li poteškoća pri promjenama?
• Je li dijete organizirano ili ne? Koji je njegov uzorak igre?
• Promatram i sadržaj igre. Igra li se ono usamljenosti? Nasilja?
Njegovanja? Ima li u igri mnogo sudaranja ili avionskih nesreća?
 TERAPIJA IGROM
• Promatram i sposobnost kontaktiranja. Osjećam li
uspostavljenu vezu s djetetom dok se igra?
• Je li toliko zaokupljeno igrom da vidim dubok kontakt s igrom i
samim sobom? Ili je stalno na rubu kontakta, nesposobno da se
prepusti bilo čemu?
• Kakav je kontakt u granicama igre? Dopušta li ga dijete
između objekata igre? Vide li se, razgovaraju li, kontaktiraju li
životinje, auti ili ljudi?
• Ponekad iskoristim priliku i usmjerim djetetovu svijest na proces
igre i problem kontakta
• Kažem: „ Ti to voliš raditi sporo“, „ Čini mi se da ti se ne sviđaju
ove životinje-vidim da ih i ne gledaš“, „ Ovaj avion ti je sasvim
sam.“
• Katkad odlučim čekati i u djetetovu svijest usmjeriti te stvari tek
na kraju
 TERAPIJA IGROM
• Ako se uzorak unutar igre ponavlja, pitanja usmjeravam na
djetetov život
• Kažem, na primjer, „Voliš li da kod kuće vlada red?, „Pravi li
netko nered u tvojoj sobi ? „
• Ponekad jednostavno skrenem djetetovu pozornost na ono što radi
„ Ti zakopavaš ove životinje.”
• U svakom trenutku mogu tražiti od djeteta da stane, ponovi ,
naglasi ili izvede pretjerano radnju koju je igralo
• Na primjer desetogodišnji dječak često je u detaljno izvedenim
scenama,auti, kuće, ljudi, upotrebljavao aparat za gašenje požara.
Rekla sam mu da je njegov aparat vrlo koristan i da ponovi kako
bih bolje vidjela. On je to učinio a ja sam ga upitala ne podsjeća li
ga ta situacija na nešto iz njegovog života. Odgovorio je : „ Moja
mama očekuje da joj u svemu pomažem. Od kada je tata otišao ,
na brod, ona očekuje da ja sve radim!“
 TERAPIJA IGROM
• Usmjeravam djetetovu pozornost na osjećaje koje sugerira
njegova igra ili njezin sadržaj: „Zvučiš ljuto!“ ili kažem „ Taj je
otac sigurno jako ljut na dječaka!“
• Tada promatram njihova lica, geste i cijelo tijelo
• Slušam glas, primjedbe, opaske
• Mogu tražiti od djeteta da se identificira s bilo kojom osobom,
životinjom, stvari. „ Budi taj aparat za gašenje požara. Što kaže?
Opiši što radi u tvojoj priči, opiši kao da si ti?“
ili na primjer „ Što bi ta zmija rekla o samoj sebi?“, „ Kako je
biti morski pas?“ ili „ Koji si ti od njih?“
• Mogu zatražiti da dijete govori umjesto raznih predmeta i
osoba.“ Što bi taj aparat za gašenje požara rekao kamionu da
može govoriti?”
• Situaciju tada prenosim na dijete i njegov život „ Osjećaš li se
ponekad kao taj majmun?” , „ Potučeš li se ikada kao ta dva
vojnika?“
 TERAPIJA IGROM
• Uvijek čekam trenutak predaha da bih postavila pitanje ili nešto
komentirala, vrlo sam pažljiva da ne bi prekinula tok igre.
• Kad sam sasvim uključena u proces onoga što dijete radi, znam
prepoznati pravo vrijeme za razgovor ili molbu da nešto učini
• Djeca mi se često obraćaju za vrijeme igre ,pa ponekad mogu
sasvim nenametljivo usmjeriti njihovu svijest u nekom smjeru
• Nikad ne tražim da dijete usvoji, komentira ili se identificira s
bilo kojom igrom,procesom ili sadržajem ako se meni ne čini
prikladnim ili ga dijete odbija
• Vrlo mala djeca ne žele ili nemaju potrebe verbalizirati svoje
osjećaje i „ svjesno „ usvojiti ono što su igrom izrazila
• Određen stupanj integracije postignut je već iznošenjem
osjećaja, situacija i tjeskoba na površinu
 TERAPIJA IGROM
• Integracija se postiže i otvorenim izražavanjem ,premda je ono u
simbolima ali se ostvaruje iskustvom igre u atmosferi sigurnosti i
prihvaćenosti
• To ne znači da granice ne postoje, one su zapravo važan oblik
terapije
• Granice se odnose na vrijeme ( obično 45 minuta) i pravila o
postupanju s igračkama
• Djecu treba unaprijed upozoriti na završetak seanse : „ Imamo još
samo 5 minuta.“, „Morati ćemo uskoro prestati.“
• Igračke u igraonici služe drugoj namjeni, a ne izravnoj terapiji
• Igra može biti i dobro dijagnostičko sredstvo
• Kroz djetetovu igru mogu uočiti mnogo detalja o njegovoj zrelosti,
inteligenciji, mašti, kreativnosti, mogućnosti spoznaje, orijentaciji
u stvarnosti, razini koncentracije, mogućnosti rješavanja
problema, razini uspostavljanja kontakta…
 HOLISTIČNO DIJETE
Spoznaja
Komunikacija

Fizičke
sposobnosti Socijalno

Igra

Upotreba sebe Emocionalno

Moralno/Duhovno
Kreativnost
 MODALITETI TERAPIJE IGROM

• Glina
• Umjetničko izražavanje
• Ples i pokret
• Pijesak
• Lutke
• Terapeutske priče
• Gluma
 GLINA

• Podatnost i mekoća gline odgovaraju najrazličitijim potrebama

• Glina je jasnija od ostalih medija u omogućavanju terapeutu da
slijedi proces kod djeteta. On zaista vidi što se događa s djetetom
gledajući kako ono radi s glinom
• S glinom se lako poistovjetiti
• Glina nudi taktilno i kinestetičko iskustvo
• To je medij koji se lako može „ zbrisati“ i koji nema određena,
jednoznačna ni posebna pravila uporabe
• Dijete u radu s glinom može uživati samo , a isti se posao može
pretvoriti u zajedničku aktivnost
• Prilično je teško pogriješiti radeći s glinom
 GLINA
• Repertoar djece vezan uz glinu prilično je uzak
• Dajte djetetu grudu gline i ono će neizbježno napraviti pepeljaru,
zdjelu ili zmiju
• Što bude imalo više iskustva s začudnom prilagodljivošću i
podatnošću gline to će i njegova mogućnost izražavanje biti veća
• Pomoći će kutija s „alatom za glinu“ : gumeni čekić ( vrlo bitan),
plastični nožić, razne vrste plastičnih rezalica, sprava za
pravljenje pirea, olovka za bušenje rupa…
• Kada s glinom radimo u skupini obično sjednemo u krug na pod i
svakom djetetu dam papirnati tanjur, novine kao podmetače i
papirnati vlažni rupčić
• Važne su i zdjelice s vodom za vlaženje gline, omekšavanje ili
jednostavno zalijevanje
• Mlađa djeca više vole mijesiti glinu gledajući, vole s njome pričati
i igrati se
 GLINA
• Dok dijete radi ili o tome govori, promatramo njegove grimase,
pratimo promjene tona i položaja tijela.
• Pomoću gline, čini se da tijelo nešto priopćava, čim primimo
poruku znamo da se u djetetu događa za njega nešto važno
• U takvom se trenutku možemo se odvažiti pitati: „ Osjećaš li se i
ti tako? Ili Događa li se to i u tvom životu?
• Druga su moguća pitanja: Što ti se dogodilo?, Odgovara li nešto
što si rekao kao glina nečemu što osjećaš kao osoba?, Sviđaš li se
drugima kao glina?, Podsjeća li te to na nešto u tvom životu?, Gdje
si?, Jesi li dobar?, Jesi li zločest?, Sviđaš li se sebi kao glina?
• Ograničenje od tri minute po zadatku onemogućuje
perfekcionizam i često daje zanimljive rezultate
 IDEJE ZA RAD S GLINOM
• Pustiti glazbu dok djeca samostalno rade s glinom
• Izvedi neki oblik žmireći i pusti glinu da te vodi
• Napravi zamišljenu životinju, pticu, ribu…
• Napravi nešto izmišljeno a sad nešto stvarno
• Zažmiri i zamisli svoj svijet , svoj život
• Napravi nešto osobito ili baš ništa takvo
• Napravi priču, scenu pomoću gline
• Modeliraj svoju obitelj u obliku ljudi, predmeta, životinja ili
simbola
• Modeliraj svoju idealnu obitelj
• Napravi simbolički prikaz sebe
• Napravi sebe kao bebu ili malo dijete
• Radite po dvoje na istoj grudi gline ili neka cijela skupina
zajednički izradi veću površinu
 IDEJE ZA RAD S GLINOM
• 1. Grupna vježba
• Budi komadić gline
• Zažmirite i uđite u svoj svijet…
• Osjetite nekoliko trenutaka svoju glinu objema rukama. Nekoliko
puta duboko udahnite
• Sad i dalje žmireći napravite nešto sa svojom glinom. Neka se
miču samo vaši prsti. Pustite prste da se sami miču. Obratite
pozornost,možda se glina oblikuje na neki svoj način. Možda biste
je željeli oblikovati sami?
• Napraviti neki oblik, neku formu. Imate li na pamet što biste
željeli modelirati učinite to žmireći, da vidimo što će se dogoditi.
Možete je jednostavno valjati. Neka vas iznenadi.
• Imate na raspolaganju samo nekoliko minuta. Kad završite
otvorite oči i pogledajte što ste napravili. Dodajte glini završni
sjaj, ali nemojte mIjenjati njezin oblik. Pogledajte ga pomno s
različitih strana i različitih kutova
• Opiši taj glineni predmet: „ Budi taj komadić gline,ti si glina.“
 IDEJE ZA RAD S GLINOM
• 2. Grupna vježba
• Moja prijateljica glina
• Zažmirite dok budete ovo radili. Obratite pozornost na to da su vaši
prsti i ruke mnogo osjetljivije na glinu dok žmirite. Otvorenih očiju ne
potpunije ćete ju osjetiti. Isprobajte sami da biste se uvjerili. Morate li
načas otvoriti oči, u redu . Zatim opet zažmirite
• Sjednite načas s rukama položenim na svoju grudu gline. Duboko
udahnite nekoliko puta ( i ja radim isto s svojom glinom da bi stekla
osjećaj za vrijeme) a sad slijedite upute
• Osjetite grudu gline- sprijateljite se s njom. Je li glatka? Hrapava?
Mekana? Kvrgava? Hladna? Topla? Vlažna? Suha? Podignite je i
držite. Je li lagana, teška?
• Sad je spustite i uštipnite je objema rukama. Štipajte je sporo,brže,
uštipnite je jako, a zatim slabo. Nastavite neko vrijeme. Stisnite je a
sad je zagladite
• Koristite se pritom palčevima, prstima, dlanovima, šakama. Kad ste
je zagladili dodirnite glatke površine, skupite je u lopticu, pljesnite je
a ako se spljoštila opet ju skupite , pa je ponovno pljesnite
• Iskušajte i drugu ruku, skupite je i mlatnite je pa pljesnite, pljusnite,
probajte glatku površinu dobivenu pljuskanjem. Skupite je ponovno
 IDEJE ZA RAD S GLINOM
• Trgajte, otrgnite male, a zatim velike komade. Ponovno je skupite
• Podignite je i bacite s visoka. Možda ćete pri tome morati malo
otvoriti oči, ponovite, ponovite jače i činite to vrlo zvučno. Ne bojte se
jako udariti, sad je opet skupite, zabijte u nju prste, pri tom izbušite
rupu, još neku rupu , izbušite rupu kroz glinenu loptu. Osjetite
rubove rupe koju ste napravili.
• Skupite je i u njoj prstima i noktima napravite izbočine i rupice ,
probajte to što ste napravili. Pokušajte isto s zaglavcima, zapešćima,
dlanovima- iskušajte sve dijelove ruke. Da vidimo što se s time može
napraviti, možete pokušati i s laktovima
• Sad otkinite komad gline i napravite zmiju. Ona postaje sve tanja i
dulja što je dulje valjate. Omotajte je oko druge ruke ili prsta.
Ponovno otkinite komadić i mijesite ga dlanovima da napravite
kuglicu
• Osjetite je, ponovno skupite glinu. Sjednite opet na trenutak i položite
obje ruke na svoju grudu gline. Sad je već poprilično dobro poznajete
• Poslije razgovaramo o iskustvu: “Što vam se najviše svidjelo? Što
niste voljeli raditi? ”
 CRTANJE I MAŠTANJE
• Tehnike koje pomažu djeci da izraze osjećaje crtanjem ili
slikanjem bezbrojne su
• Bez obzira što smo dijete i ja odlučili raditi za vrijeme određene
seanse, cilj joj je uvijek pomoći djetetu da postane svjesno sebe i
svoje egzistencije unutar svog svijeta
• Proces rada s djetetom nježan je , rastući –živ događaj
• Ono sto se na svakoj seansi događa u terapeutu i u djetetu nježno
se isprepliće
• Slikanje se može koristiti na bezbrojne načine, za različite svrhe i
na različitim razinama
• I sam čin crtanja bez terapeutove intervencije snažno je
izražavanje sebe koje pomaže u pronalaženju identiteta i
omogućuje izražavanje osjećaja
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE

• 1. Grupna vježba
• Tvoj svijet boje, oblika i linija
• Ponekad od djece zahtijevam da stvaraju svoj svijet na papiru
služeći se isključivo oblikom , crtom i bojom ali tako da ne crtaju
samo prepoznatljive oblike
• Zažmiri i uđi u svoj prostor. Pogledaj svoj svijet, kako izgleda?
Kako bi ga prikazao samo pomoću crta i oblika? Razmisli o
bojama svoga svijeta
• Koliko prostora na crtežu zauzima pojedina stvar? Gdje ćeš na toj
slici smjestiti sebe?
• Budi taj oblik i opiši se. Budi taj obris i reci mi što radiš
• Prije početka crtanja sudionici se podjele u parove
• Rad u paru- razgovor o crtežima
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Crtanje obitelji
• Vrlo je plodonosno tražiti od djece da nacrtaju članove svoje
obitelji u obliku simbola ili životinja.
• Zažmiri i naći ćeš se u svom svijetu. Razmisli o svakom članu
svoje obitelji. Kad bi ih trebao nacrtati u obliku onoga na što te
podsjećaju a ne onakve kakvi zaista jesu , što bi to bilo?
• Ako te netko podsjeća na leptira zato jer stalno leprša okolo hoćeš
li ga tako i nacrtati? Možda te netko od njih podsjeća na krug jer
je stalno oko tebe? Počni s onim na koga najprije pomisliš. Ako
zapneš zažmiri i vrati se u svoj svijet
• Upotrijebi grudice, boje, oblike, predmete, stvari, sve što ti padne
na pamet
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• 2. Grupna vježba
• Šaranje
• Izvorni postupak sastoji se od toga da dijete najprije cijelim
tijelom ritmičkim pokretima crta po zraku
• Zatim zatvorenih očiju iste pokrete ponovi na velikome papiru.
• Sviđa mi se ideja da dijete zamisli da stoji pred velikom papirom
visokim i širokim kao njegove raširene ruke
• Zahtijevam od djece da zamisle kako u svakoj ruci imaju bojicu i
njome šaraju po tom zamišljenom papiru tako da pošaraju svaki
njegov dio
• Čini se da ta vježba tijela ima učinak oslobađanja i opuštanja, te
da na pravom papiru nastaju nesputaniji crteži.
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Slika ljutnje
• Ponekad dijete iskaže jaku ljutnju a ja tu priliku koristim kako bi
mu pokazala da crtanje osjećaja može značiti otkriće
• Tražim od djeteta da odmah nacrta svoje osjećaje
• Zatim tražim od djeteta da nešto kaže o svom crtežu.
• Slikanje
• Djeca vole to iskustvo i ja im četo savjetujem da slikaju što god
žele, pa čekam da vidim što će se dogoditi.
• Budući da se ton, boja i fluidnost slikarske boje tako dobro
podudaraju s osjećajima, često zamolim djecu da naslikaju sliku
svojih trenutnih osjećaja ili svog osjećaja tuge ili sreće
• Mlađa djeca vole slikati bez uputa. Vrlo su zauzeta nanošenjem i
miješanjem boja a kasnije će to ispričati u obliku izmišljene priče
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Grupno crtanje
• Ponekad cijela grupa djece može crtati na istom papiru
• Kažem „ Nacrtajte linije i krugove ili neke druge likove i boje. Da
vidimo kako ćete se osjećati dok to radite? “
• Tražim od velike grupe da zajednički nacrtaju sliku
• To se može izvesti na više načina a jedan od najčešćih je mural
• Svakom djetetu u osmeročlanoj grupi dam papir i zamolim ih da
počnu crtež
• Na neki znak svi prestaju crtati i svoj list dodaju svom susjedu
koji nastavlja crtež
• Ciklus se ponavlja do završetka svih crteža osam crteža
• Djeca se zabavljaju govoreći o tome na što ih slika podsjeća i
dijeleći osjećaje koje su iskusili
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Drugi je način crtanje zajedničke slike na istom listu papira
• Svi čekaju da jedno po jedno dijete doda nešto svoje , pri tom
dijete govori o tome što radi dok drugi slušaju
• Ponekad možemo sami započeti sliku određenom temom, nekom
crtom, bojom ili oblikom ili istodobno započeti priču o tome
• Na primjer: „ Jednom davno živio jedan crveni krug u velikom
prostoru. Jednog dana...”
• Važno je ono što se događa za vrijeme crtanja: suradnja ili
nedostatak suradnje unutar grupe , strpljenje, nestrpljenje
pojedinog djeteta
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Ponudite djetetu različite stvari, sve veličine papira ( novinski
papir je odličan) , flomastera, bojica, kreda u boji, pastela, debelih
flomastera, olovaka
• S vremena na vrijeme upotrijebite štopericu, sat za kuhanje jaja ,
brojčanik
• Mogli biste reći: „ Promatrati ćemo ovaj cvijet jednu minutu.
Mjeriti ću vrijeme svojom stopericom i zamoliti vas da nacrtate,
ne cvijet,nego kako ste se osjećali gledajući ga, ili kako ste se
osjećali kad je vrijeme isteklo.“

• Lista koja slijedi sadrži mnoge inspiracije, motivacije,

upute i tehnike :
• Napravimo nekoliko vježbi disanja, nacrtajte kako se sada
osjećate
• Nacrtaj sretne, tužne, ljutite, uplašene i druge linije! Za vrijeme
crtanje možeš se kretati, glasati se , radi lijevom ili desnom
rukom
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Nacrtaj suprotnosti jak-slab, sretan-tužan, volim-ne volim, dobar-
zao, pozitivno-negativno, srdit-miran, odgovoran-šašav, ozbiljan-
smiješan, pozitivan osjećaj-negativan osjećaj, kad si otvoren-kad
si povučen, ljubav-mržnja, veselje-žalost, povjerenje-sumnja
• Promatraj cvijet, školjku, list, bilo što dvije minute. Nacrtaj svoje
osjećaje, namjestite štopericu, možda i neku glazbu
• Nacrtaj mjesto na kojem bi želio biti-idealno mjesto, najomiljenije
mjesto ili ono koje ne voliš
• Nacrtaj reakciju na priču, zamišljanje, pjesmu , glazbu!
• Nacrtajte dijete i zamolite ga da prokomentira sliku. Neka se
djeca podijele u parove te neka svatko nacrta svog člana para
• Nacrtaj zamišljenu životinju, budi ta životinja- što sve ona može?
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• 3. Grupna vježba
• Ružin grm
• Tražim od sudionika da zažmire, odu u svoj svijet i zamisle da su
Ružin grm
• Kod upuštanja u ovo zamišljanje obično iznesem mnoštvo
prijedloga ili mogućnosti
• Tako primjerice kažem: „ Kakva si ti vrsta ružina grma? Jesi li
mali i li veliki grm? Debeo? Visok? Ima li na tebi cvjetova? Ako
ima kakvi su ? ( to ne moraju biti ruže)
• Kakve je boje tvoj cvat? Jesi li u punom cvatu ili imaš samo
pupoljke? Imaš li lišća? Kakvog?
• Kakvo je tvoje stablo? A grane? Kakvo imaš korijenje? Možda ga i
nemaš? Ako imaš je li dugačko i ravno? ili kvrgavo? Duboko?
• Imaš li trnja? Gdje rasteš? U dvorištu? U parku? U pustinji?
Gradu? Selu? Usred oceana? Jesi li lončanica ili rasteš na
otvorenome, možda na betonu ili čak u u njemu?
• Što je oko tebe? Ima li drugog bilja ili si sam? Ima li tu drveća?
Životinja? Ljudi? Ptica?
 IDEJE ZA CRTANJE I MAŠTANJE
• Izgledaš li kao ružin grm ili kao nešto drugo? Postoji li oko tebe nešto
nalik na ogradu? Ako postoji kakva je? Ili rasteš na otvorenom?
• Kako je to biti ružin grm? Kako preživljavaš? Brine li netko o tebi?
Kakvo je sad vrijeme u tvom kraju?
• Tada ih zamolim da otvore oči kada budu spremni i nacrtaju sebe kao
grm
• Obično dodam: „ Ne brinite zbog crteža, sigurno ćete ga moći
objasniti.“
• Zadatak za rad u paru :
• Dok partner/ica opisuje grm, drugi partner/ica bilježi taj opis
• Tražite da govori u sadašnjem vremenu kao da je upravo sada Ružin
grm
• Postavljajte pitanja tipa : “ Tko se brine o tebi? „
• Nakon opisa vratite se na bilješke i pročitajte ih tražeći od
partnera/ice da vam kaže podudara li se ono što govore s njihovim
životima i kako
 PRIČANJE PRIČA
• Pričanje priča u terapiji obuhvaća:

• Priče koje sami izmislimo

• Priče koje izmišljaju djeca
• Čitanje priča
• Pisanje priča
• Diktiranje priča
• Upotrebu sredstava koji potiču priče: slike, karte, crteži, lutke,
nedovršene fantazije, lažni mikrofon, diktafon ,masaža…
• Sve su priče potencijalno iscjeljujuće ili terapeutske ( narodne
priče, bajke)
• Samo iskustvo slušanja priča može biti iscjeljujuće
• Redovito pričanje priča može razviti dječju koncentraciju te
aktivirati maštu
 PRIČANJE PRIČA

• Određene priče mogu djelovati na ponašanje u određenim

situacijama ili ga promijeniti
• Takve priče opisati ćemo kao “ terapeutske”
• Terapeutsko pričanje je nježan, lagan i učinkovit proces za
rješavanje problematičnih situacija s djecom
• Priča omogućava djeci da započnu maštovito putovanje, umjesto
da slušaju lekcije ili izravne upute
• Identificirajući se s glavnim likom ili likovima dijete je osnaženo
dok nadvladava prepreke ili dolazi do rješenja
• Terapeutske priče pomažu u procesu vraćanja ravnoteže
neuravnoteženom ponašanju ili situacije
 PRIČANJE PRIČA

• Što je ponašanje?
• Kada su djeca u pitanju riječ ponašanje znači jednostavno način
na koji dijete djeluje
• Može biti pozitivno, suradnja, pomaganje, djeljenje, ljubaznost,
pouzdanst, iskrenost i negativno , agresija, neiskrenost, lijenost,
nepoštovanje, pohlepa, razdražljivost

• Što utječe na dječje ponašanje?

• Dob i stadij razvoja- fizički, kognitivni, socijalni, emotivni
• Individualnost- temperament, osobnost
• Kulturalna pozadina
• Zadovoljenje osnovnih potreba
• Zdravstveno stanje/ opće stanje
 PRIČANJE PRIČA
• Obiteljsko okruženje
• Okruženje u vrtiću, predškoli ili školi
• Prisutnost ili nedostatak rutine ili dosljednosti kod kuće i u vrtiću
• Druge odrasle osobe, starija djeca, vršnjaci, braća
• Prošla iskustva koja je dijete steklo u vezi s ponašanjem

 Neki oblici ponašanja koji se smatraju problematičnima u biti su

reakcije primjerene djetetovoj dobi
 Dvogodišnjak koji ima bijesni ispad kada mu se nametnu
ograničenja, trogodišnjak koji „ posuđuje” stvari iz vrtića...
 PRIČANJE PRIČA

• Određenim ponašanjem djeteta teško se možemo baviti izolirano

• Prvo treba uzeti u obzir kontekst: kako, kada, gdje i zašto se
određeno ponašanje pojavljuje
• Drugo djetetov odnos s drugom djecom u skupini i /ili s ostalim
članovima obitelji može također utjecati na ponašanje
• Treće na probleme u ponašanju može utjecati način na koji se
odrasla osoba odnosi prema djetetu ili situaciji
 PRIČANJE PRIČA
• Zahtjevno ili problematično ponašanje može biti:
• Ponašanje kojim se ometaju drugi, nanosi šteta drugima ili
nepravedno krši njihova prava
• Ponašanja kojim se nanosi šteta okolišu ili se ozljeđuju druga živa
bića
• Ponašanje kojim se dijete može ozljediti ili ugroziti
• Tipično ponašanje koje se prečesto ponavlja ili ne odgovara
djetetovoj dobi
• Ponašanje koje ometa učenje ili spriječava dijete da primjeni već
naučene vještine
• Prikadno ponašanje na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme
• Ponašanje koje predstavlja stalan problem i na koje se žali više
osoba
 PRIČANJE PRIČA
• Konstrukcijski model za pričanje priče s trodijelnim okvirom:

• “Metafora”
• “Putovanja”
• “Rješenja”

• Prvo pitanje koje trebamo postaviti prije nego započnemo pisati

priče je “ Postoji li uopće nešto što je izvan ravnoteže? ”
• Drugo pitanje prije planiranja radnje priče je “ Potiče li priča
temeljne vrijednosti? ”

 Moramo znati što želimo postići koristeći terapeutsku priču

 Svrha priče ne smije biti moraliziranje ili nametanje osjećaja
krivnje
 PRIČANJE PRIČA
• Tijekom pisanja priče odabiremo terapeutske metafore i
putovanje koji odgovaraju potrebama situacije i dobi djeteta
• Fokusiramo se na specifična i jasno određena ponašanja
• Cilj je odraziti ono što se događa i kroz “metafore “ i “ putovanje” u
priči ponuditi načine koji mogu utjecati na ponašanje, polako ga
početi mijenjati i ponuditi realistična rješenja
• Metafora postiže magičnu transformaciju pretvarajući određenu
stvar ili pojavu u nešto drugo
• Metafora govori izravno imaginaciji, gradeći poveznicu kroz
osjećaje
• Metafora je integralni dio priče putovanja
• Pomaže uspostaviti maštovite poveznice koje privlače slušatelja
 PRIČANJE PRIČA
• Metafore često imaju :
• Negativne uloge ( prepreke, smetnje , napasnici, kušnje ) koji
pokušavanju izbaciti situaciju iz ravnoteže
• Pozitivne uloge ( pomoćnici, vodiči) koji dovode
ponašanje/situaciju u ravnotežu
 Metafore se mogu izraditi uz pomoć životinja ili predmeta koji se
mogu dovesti u izravnu vezu s određenim oblikom ponašanja tj.
imaju slične karakteristike
 Metafore se mogu odabrati prema djetetovoj omiljenoj životinji ili
igrački
 Kada se piše priča za cijelu skupinu ideje možemo tražiti u nekoj
temi iz kurikuluma ili vrtićkog okruženja
 PRIČANJE PRIČA
• Putovanje je oblikovni dio strukture terapeutske priče
• Putovanje predstavlja način da se u priči izgradi napetost te vodi
radnju kroz ponašajnu neravnotežu do ponovne uspostave
ravnoteže
• Priče za manju djecu obično sadrže jednostavne događaje i samo
malo napetosti tijekom putovanja
• Događaji u pričama za stariju djecu mogu biti detaljni i složeniji
• Napetost i sukob tijekom putovanja obično se gradi uz pomoć
metafora “ prepreka” a rješenje se postiže metaforama „pomoći”
 Na pravom ste putu kad dobijete ideju za tijek radnje “ nešto
izvan ravnoteže vraća se u ravnotežu” i za metaforu s kojim želite
raditi
 PRIČANJE PRIČA
• Rasplet ponovno uspostavlja harmoniju i ravnotežu
• Priča ne bi smjela nuditi više od stvarnog života

• „ Ozdravljujuća bajka treba , koliko god je moguće , ostaviti

malom slušatelju prostora za samostalno zaključivanje – na taj
način „moć priče” sama obavlja svoj posao.” Ben Okri
 PRIČANJE PRIČA
• Ideje za pričanje priča:
• Počnite s dječjom pjesmicom ili rimom…zatim to razvijte u priču

• Ritam i ponavljanje u svakodnevnom životu jednako kao i u

pripovjedanju djetetu pomažu:
 afirmirati univerzalne ritmove i kontinuitet života
 steći povjerenje i sigurnost kroz upoznatost s onime što slijedi
 razvijati memoriju i vještine koncentracije
 razvijati smisao za glazbu i ritam , osobito gdje postoji rima s
ponavljanjem
 razvijati jezične vještine
 PRIČANJE PRIČA
• Neka vam priroda i prirodni rekviziti služe kao izvor ideja
 uzorci, ritmovi i metafore iz prirodnog svijeta
• Pričajte priče iz uspomena
• Koristite rekvizite
 dajte ga djetetu kao dar uz priču
 igrajte se s rekvizitima tijekom priče
 ispričajte priču koristeći rekvizite
• Napravite vlastitu “ Kutiju priča”
 PRIČANJE PRIČA
• 1.vježba
 kutiju ili vreću napunimo raznim zanimljivim predmetima
 sjedimo u krugu i jedni drugima dodajemo “Kutiju punu priča”
 svaka osoba odabire po jedan predmet koji mora koristiti za
razvijanje priče

• 2.vježba
 Čitanje terapeutskih priča koje su odgajateljice napisale za djecu
iz svojih skupina
 TERAPIJA PIJESKOM
• Ne- verbalni terapeutski model za djecu i odrasle utemeljen na
psihologiji C.G.Junga
• Razvila ga je švicarska psihoterapeutkinja i učiteljica Dora Kalff
• Predstavlja siguran i zaštićen prostor unutar kojeg kompleksnost
unutarnjeg svijeta može biti istražena i integrirana u psihi
• Upotrebom minijaturnih figurica i sanduka s pijeskom djeca i
odrasli stvaraju vizualnu reprezentaciju psihičkog sadržaja i
otkrivaju nesvjesne osjećaje i iskustva
• Kako sadržaj nesvjesnog izlazi vizualno i simbolično, integrira se
u osobni doživljaj sebe i može biti aktiviran kako bi potaknuo
promjene u ponašanju
• Učinkovitost terapije pijeskom dolazi s razumijevanjem
Jungovske psihologije kao i arhetipskog i osobnog simbolizma koji
se pojavljuje u pijesku
 TERAPIJA PIJESKOM
• Ne-verbalne terapije kao što je terapija pijeskom su
najučinkovitiji način da se otpusti „ nesvjesne” osjećaje i iskustva
te da ih se „dovede” na svjesnu razinu gdje mogu biti razrješeni
• Terapija pijeskom provodi se u slobodnom i zaštićenom prostoru
gdje terapeut ne interpretira i ne usmjerava klijentovu ekspresiju
• Neurobiološka istraživanja podržavaju činjenicu da se
emocionalne uspomene i traumatska senzorna iskustva
pohranjuju u limbičkom sustavu i desnoj hemisferi mozga
zajedno s ne-verbalnim senzoričkim iskustvima kao što su slike,
fizičke senzacije, doživljaji ili emocije
• „ Often the hands will solve a mystery that the intellect has
struggled with in vain.” , C.G.Jung
 TERAPIJA PIJESKOM

• Potrebni materijal
• Suhi/mokri sanduk s pijeskom
• Figurice

• Što pratimo ?
• Osjećaje
• Teme
• Upotrebu prostora
• Odnos između objekata
• Fizičke reakcije
• Verbalne komentare
 TERAPIJA PIJESKOM
• Kolekcije figurica za terapiju pijeskom :
• Agresivne
• Fantasy
• Njegovanje
• Dinosaurosi
• Vozila
• Kamenje
• Kovanice
• Biljke
• Vojska
• Životinje
• Kukci /pauci
 TERAPIJA PIJESKOM
Pravila:
 Ne stavljamo ruke u pijesak osim ako nas dijete pozove i kaže šta
da radimo
 Kad dijete završi pitamo želi li još nešto dodati i što nam može
reći o svojoj sceni
 TERAPIJA PIJESKOM
• 1 . vježba
 rad u paru
 pomičemo pijesak na razne načine razgovor s partnerom

• 2 . vježba-
 rad u paru
 stvaramo scenu koristeći figurice
 kada je scena gotova započinjemo razgovor
 TERAPIJA PIJESKOM
Smjernice za vođenje razgovora tijekom terapije pijeskom:
 „Izgleda kao da si gotov/a s tvojom scenom.”
 Želiš li još nešto dodati? Što mi možeš reći o njoj?”
 Razmišljamo o kontekstu i odnosima
 Zašto dijete dolazi ?
 Kako vidite povezanost s stvarnim životom ( problemom) u igri ?
 LUTKE
• Lutke pomažu djeci da razviju sposobnost razumijevanja stvari iz
različitih perspektiva
• To je preduvjet za toleranciju, empatiju i emocionalnu
inteligenciju
• Vasta, Haith i Miller smatraju da su uvid u situaciju iz
perspektive drugih, kao i empatija, glavni preduvjeti
prosocijalnog ponašanja
• Socijalne vještine su osnova dobrih odnosa između djece te
između njih i odgojitelja u vrtiću
• To su vještine slušanja, govorenja, traženje pomoći i prihvaćanje
druge djece
• Te vještine, između ostalog, uključuju postavljanje pitanja,
čekanje reda i sudjelovanja u igri, slijeđenje uputa ,uključivanje u
aktivnosti, nalaženje prijatelja za igru i pomoć drugima
 LUTKE
• Drugim riječima, odgovarajući društveni razvoj zahtijeva znanje i
razumijevanje normi, pravila i vrijednosti zajednice u kojoj djeca
žive
• Dijete koje ih je usvojilo, razvilo je vještine socijalne kompetencije
• Neverbalna i verbalna komunikacija uz pomoć lutaka pomaže
djetetu da se socijalizira u okolini te omogućava nesigurnoj i
suzdržanoj djeci bolju integraciju
• Odgojitelji imaju priliku da utječu na ponašanje djece, uz
odgovarajuće oblike komunikacije i odnosa, uključujući i uporabu
lutke na različite načine
 LUTKE
• Djetetova komunikacija putem lutke je spontana, održava njegovo
dostojanstvo i učvršćuje pozitivnu sliku o sebi
• Kada odgajatelj djeci koja su u svađi ponudi lutku, ona će moći verbalizirati
svoj bijes i početi razumijevati zašto su se ljutili i svađali
• U takvoj situacji lutka će biti konstruktivan posrednik koji omogućuje da
djeca pronađu rješenje pogodno za sve
• Lutka će lakše preusmjeriti dječje neprihvatljivo ponašanje a igre s lutkama
ojačati će djetetovu komunikaciju
• Ako dijete dobiva priliku da animira svijet koji ga okružuje , može ga vidjeti
iz različitih perspektiva
 LUTKA

• Bandura, teoretičar socijalnog učenja, proučavao je učenje u

društvenom okruženju
• On je objašnjavao kako kroz socijalnu intrakciju pod utjecajem
ponašanja drugih ljudi u skupini, pojedinci uče modificirati svoje
ponašanje
• Takvo učenje, koje on naziva opservacijskim (učenje
promatranjem), odvija se u dva oblika: modeliranje i vikarijsko
• Vikarijsko učenje se odnosi na promjene ponašanja koje su
rezultat promatranja kako su drugi nagrađeni ili kažnjeni za
svoje ponašanje; učenje iz tuđeg iskustva
• Modeliranje se odnosi na promjene u ponašanju pojedinaca kao
rezultat promatranja ponašanja drugih
 LUTKA

• Modeliranje je vrlo važan mehanizam za učenje

• Roditelj i odgojitelji imaju odgovornost pokazati djeci poželjno
ponašanje modela
• Poznato je da djeca prije oponašaju ono što rade roditelj i
odgojitelji nego ono što im oni nalažu da učine
• Prema Banduri postoje četiri vrste modeliranja, kojima je
zajedničko da pojedinac uči neko ponašanje promatranjem drugih
• Za djecu predškolske dobi dva su karakteristična načina učenja :
direktno i simboličko modeliranje
• Direktno modeliranje bi značilo da djeca jednostavno pokušavaju
oponašati roditelje, odgojitelje, vršnjake
 LUTKE
• To u kontekstu lutke znači da djeca ponašanjem odražavaju
način na koji se odgojitelj ponaša s lutkom, kako je postavlja na
ruku i prste te kako je oblikuje
• Simboličko modeliranje je oponašanje ponašanja prikazanog u
knjigama, filmovima ili na televiziji
• Pričanje priča i lutkarske predstave bitan su model za
djetetovu igru s lutkom u kojoj će ono oponašati govor, ponašanje
i odijevanje omiljenih likova
• Igre s lutkom daju posebnu priliku za praćenje usvajanja
modeliranog ponašanja jer kroz nju djeca pokazuju osjećaje i
ponašanje različitih modela i njihov stav prema njima
 LUTKA
• Dijete od modela usvaja prosocijalne oblike ponašanja kao što su
suradnja, odgovornost, suosjećanje, velikodušnost, uslužnost,
radoznalost ali i druge pojave kao što su svadljivost, konfliktnost
i sebičnost povezane s problemima socijalizacije (Diamond,
Guralnick i sur., Wittmer i sur., Wilson)
• Broggini ističe da scenska igra s lutkom ostvaruje nekoliko oblika
interakcije: lutkar-lutka, lutkar-publika i lutkar-lutkar
• Svaki od tih odnosa je bogat i ohrabrujući, osobito onaj između
lutkara i lutke
 LUTKA

• Broggini navodi načine uporabe lutke u odgojno-obrazovnom

radu u dječjem vrtiću
• To su:
 lutka / skupina,
 lutka / sadržaj,
 lutka / područje
 lutka / odgojni projekt
 lutkovne igre sa scenskom lutkom (lutka / dramatizacija)
 LUTKA
• Primjena načina lutka / skupina uključuje odgojiteljevo
usmjeravanje dječje pozornosti služeći se lutkama u situacijama
svakodnevnog života i navika skupine
 pri ulasku i izlasku iz vrtića
 pri doručku i ručku
 odlasku u WC
 tijekom različitih aktivnosti kao što su dječje igre
• Lutka informira i potiče dječju pozornost, najavljujući očekivano
ponašanje djece u svakoj situaciji
• Ova uporaba lutke omogućava odgojiteljima gradnju i održavanje
pozitivne komunikaciju s djecom
 LUTKA
• Načinom lutka / sadržaj te lutka / područje odgojitelj aktivno
potiče djecu da uče i stječu iskustva unutar određenog sadržaja
• Lutkarska igra na životan način omogućuje djeci da bolje
strukturiraju vlastita iskustva i uspješno grade svoje
razumijevanje tih iskustava
• Ona potiče prijateljstvo i suradnju među djecom i smanjuje
sukobe
• Lutka u rukama odgojitelja pomaže djetetu u boljem
razumijevanju pravila ponašanja, integraciju u različite situacije,
svakodnevne aktivnosti u vrtiću
 LUTKA
• Način lutka / odgojno-obrazovni projekt metoda je gdje lutka
postaje medij za razvoj teme, preko sadržaja i aktivnosti u
različitim odgojno-obrazovnim područjima
• Ako su odgojitelju lutka i njezina priča nit vodilja, lutka pomaže
u poticanju djetetova zanimanja za proučavanje problema koje
treba rješavati, istodobno kao i održavanje djetetove pažnje
• Lutkina priča prenosi se s jedne aktivnosti na drugu unutar
teme, što potiče integrirano učenje
• Znači da se primjenom načina lutka / odgojno-obrazovni projekt
potiče razvoj vještina i djetetov emocionalni, moralni i estetski
senzibilitet
 LUTKA

• Igra s lutkom uključuje lutkarske improvizacije, lutkarske

predstave i adaptaciju umjetničkih tekstova
• Služeći se lutkom za stjecanje vještine pričanja priča potiče se
kognitivni razvoj i sposobnost za kreativno izražavanje
• Također nudimo i mogućnost poboljšanja komunikacije odgojitelj
– djeca
• Pričanje priče pomoću lutke omogućuje djeci doživjeti i proživjeti
razne životne situacije
• Promatranje i stvaranje lutkarske predstave dijete navodi na to
da se naknadno lakše snađe u takvim situacijama
• Za dijete je zanimljiva svaka komunikacija s lutkom i sve vrste
lutaka
 LUTKA
• Lutka oblikovana čovjekovom voljom dobiva novi simbolički
smisao, postaje novo biće
• Lutka kao model i metafora prenosi energiju lutkara i “oživljava”
• Najvažnije je vjerovanje u čaroliju preobrazbe, vjera u moć jezika
predmeta
• Transformacijska moć lutke može biti jako intenzivna za djecu
• Kada govorimo o igri lutkama govorimo o preuzimanju uloga
• 3.5- 4 godišnjaci mogu razgovarati s lutkama ali njihova će igra
biti jako kratka
• Nakon igre moramo pomoći djeci da izađu iz uloge i vrate se u
stvarni svijet
 LUTKE

• 1.vježba
 Kreiraj lutkin glas
 Pronađi lutku koja te privlači
 Isprobaj nekoliko glasova- eksperimentiraj i pridodaj
karakteristike lutki- dob, spol, zanimanje i dr.

• 2.vježba
 Podjelite se u grupe po 3
 Ostanite s svojim lutkinim glasom , uđite u međusobnu
interakciju i održavajte komuniaciju među lutkama

• 3. vježba
 Osmislite zajedničku kratku priču i ispričajte ju kao lutke
 LUTKE

• Pitanja nakon vježbi:

• Koji dio / karakteristike sebe ste primjetili tijekom vašeg
predstavljanja kao lutka?
• Koje su se uloge pojavile tijekom tog perioda?
• Kako vam je bilo držati vaš glas kao lutka?
• Jeste li primjetili da vaša lutka mijenja svoju ulogu tijekom
vremena?
• Je li se vaša lutka osjećala uključena u grupu?
 PLES I POKRET
• Terapijsko korištenje pokreta staro je gotovo kao i sam pokret
• U mnogim primitivnim zajednicama ples je bio temeljni dio
življenja poput hranjenja ili spavanja
• Ples je omogućavao ljudima izražavanje emocija, komunikaciju s
drugim članovima plemena i iskustvo jedinstva s prirodom
• Plesni rituali su pratili glavne životne promjene i bili u službi
promocije osobne integracije, ili integracije pojedinca unutar
zajednice
• Upravo zbog neverbalne komunikacije terapeutske tehnike
plesa i pokreta izuzetno su pogodne za rad s djecom
 PLES I POKRET
• Riječ je o terapijskoj primjeni pokreta i plesa u kreativnom
procesu s ciljem poticanja emotivne, kognitivne, socijalne i
tjelesne integracije pojedinca
• Glavne začetnice plesne terapije su Marian Chace i Mary
Whitehouse
• Tjelesni pokreti odražavaju unutarnje, psihičke sadržaje te da
promjene obrazaca kretanja i stavova tijela rezultiraju
promjenama u psihi
• Važnost se pridaje i disanju, gestikulaciji, mimici, mišićnom
tonusu, ritmu izvođenja pokreta, načunu korištenja prostora
 PLES I POKRET

• Neke od dobrobiti psihoterapije plesom i pokretom su:

• kontakt sa sobom kroz tijelo
• ravnoteža/ balans tijela
• jačanje samopouzdanja i sigurnosti kroz tijelo
• odnosi s drugima, socijalizacija
• jačanje fokusa i koncentracije (u odnosu na sebe i druge)
• osvještavanje i uključivanje svih osjetila u aktivnosti
• suradnja misli, osjećaja, riječi i ponašanja
 PLES I POKRET

• 1. vježba
 Mačka
• 2.vježba
 Turist
• 3 .vježba- u paru
 Izgubljeni turist
• 4.vježba- u paru
 Zrcaljenje partnera