stolica ne stoji onako kako je stajala jucer, ja se i sam onda ne

snalazim), gledao na prozor, i sve uzalud ... nije mi nimalo

odlanulo! Pomislio sam dapace da zovnem Matrjonu i da je odmah
ocinski ukorim radi paucine i uopce radi neurednosti; ali ona me
samo u cudu pogledala i otisla, ni rijeci mi nije odgovorila, tako da
paucina jos i danas sretno visi na svome mjestu. Naposljetku sam
se tek jutros dosjetio sto je posrijedi. Eh! Ta oni izmicu od mene
na ljetovanje! Oprostite mi trivijalnu rijeccu, ali meni nije bilo do
visokoga stila... jer eto sve, stogod je bilo u Petrogradu, ili se
preselilo ili se seli na ljetovanje; jer svaki cestiti gospodin ozbiljne
vanjstine, koji naima kocijasa, u mojim se ocima pretvarao odmah
u cestita oca porodice, koji nakon svakidasnjih sluzbenih poslova
odlazi bez prtljaga u krilo svoje porodice, na ljetovanje; jer u
svakoga je prolaznika bio sada vec sasvim drugaciji lik, koji tek
sto ne govori svakomu sretaocu: »Mi smo, gospodo, ovdje tek
tako, usput, a za dva cemo sata otici u ljetovaliste.« Ako se otvori
prozor, po kojem najprije zabubnjaju tanani, bijeli kao secer
prstici, te se promoli glavica ljepuskaste djevojcice, koja doziva
raznosaca lonaca za cvijece — meni se onda onoga casa cinilo da
se to cvijece tek samo onako kupuje, to jest i ne kupuju ga zato da
se u zagusljivom gradskom stanu naslađuju proljecem i cvijecem
nego ce se, evo, vrlo brzo preseliti svi na ljetovanje i cvijece ce
ponijeti. Stavise, tolike sam vec uspjehe postigao u svom novom,
osobitom nacinu otkrivanja da sam mogao vec bez zabune, jednim
pogledom otkriti u kakvom tko ljetovalistu zivi. Zitelji Kamenoga
ili Apotekarskoga otoka ili Peterhofske ceste isticali su se
proucenom finocom manira, gizdelinskim ljetnim odijelima i
krasnim kocijama, na kojima su doputovali u grad. Zitelji
Pargolova i iz daljega na prvi su pogled »imponirali« svojom
razboritoscu i ozbiljnoscu; posjetitelj Krstovskoga otoka
odlikovao se nepomutivo veselim likom. Kad bi mi se dogodilo da
sretnem dugu povorku vozaca, koji s vodicama u rukama lijeno
koracaju pokraj kola, natovarenih cijelim brdima svakakva
pokucstva, stolova, stolica, divana turskih i neturskih i drugom
kucnom starudijom, na kojoj povrh svega toga cesto sjedi na vrhu