Sakramentalno iskustvo milosrdnoga Boga

Razred: 4. razred srednje škole

Tematska cjelina: II. BIBLIJSKA SLIKA BOGA I ISKUSTVO BOGA

Nastavna jedinica: Sakramentalno iskustvo milosrdnoga Boga

Ključni pojmovi: Božje milosrđe, grijeh, iskustvo i posredništvo Božjeg milosrđa, sakrament
pomirenja, nazivi, elementi i učinci sakramenta pomirenja, obraćenje, ispovijed, oproštenje, pokora.

Cilj: Istaknuti važnost Božjega milosrđa u biblijskoj objavi i shvaćanju Boga te kroz različite nazive
sakramenta pomirenja, bitne elemente i učinke doživjeti Boga kao onoga koji praštanjem spašava, daje
olakšanje i mir te mogućnost novoga početka.

Ishodi:

Obrazovni/kognitivni
Učenik će: opisati odnos Boga i čovjeka u Starom zavjetu; objasniti iskustvo i posredništvo Božjeg
milosrđa po Isusu Kristu; prikazati sakramentalnu praksu pomirenja kroz povijest; definirati što je
grijeh; navesti i protumačiti značenje različitih naziva sakramenta pomirenja; nabrojiti elemente bitne
za valjanost sakramenta pomirenja; obrazložiti bitne učinke sakramenta pomirenja, vrednovati svoj
odnos prema sakramentu pomirenja.

Djelatni/funkcionalni ili psihomotorički

Učenik će: razvijati svijest o osobnom vjerodostojnom pristupanju sakramentu pomirenja; iskusiti
posredništvo Božje milosti po sakramantu pomirenja; rješavati zadatke u skupinama; iznijeti sadržaj
rada u skupinama, sudjelovati u provjeri naučenog, ispitati svoj odnos prema sakramentu pomirenja;
izrađivati plakat sakramentalnom iskustvu milosrdnoga Boga; razvijati sposobnost produbljivanja
vlastitoga odnosa prema Bogu i njegovom milosrđu; proširiti sposobnosti razmišljanja, zaključivanja i
primjene stečenih znanja u osobnome životu.

Odgojni/afektivni
Učenik će: razvijati odnos povjerenja prema Bogu i Božjem milosrđu; preispitivati i njegovati osobni
odnos prema Bogu, sebi i bližnjima; naučiti da se iskrenim kajanjem može dobiti oproštenje od Boga i
od ljudi; surađivati u izvršavanju zadataka skupine; sudjelovati u molitvi; izgrađivati kulturu rada i
pozitivnog radnog ozračja; razvijati iskrenost, samopouzdanje i suradništvo te kulturu govora i
poštivanja u životu općenito.

Metodički sustav (pristup): kombinirani (heuristički s elementima interpretativno-analitičkoga)

Oblici rada: frontalni, individualni, rad u paru, rad u skupinama

Aktivnosti učenika: slušanje molitve i promatranje fotografije, slušanje pjesme, čitanje, pisanje,
razgovor, opisivanje, razmjena iskustava, usmeno i pisano izražavanje, razgovor, čitanje teksta, rad na
tekstu, izlaganje, izrada plakata, definiranje, analiziranje, sintetiziranje, zaključivanje.

Nastavne metode: molitva i molitveno izražavanje, promatranje, predočavanje, meditativno poniranje

u tekst, slušanje meditativne glazbe, opisivanje, objašnjavanje, izvještavanje, razgovor, pisanje,
usmeno izlaganje, postavljanje poticajnih pitanja, čitanje i rad na tekstu, stvaralačko izražavanje,
individualno promišljanje, umna mapa, grozd metoda.
Korelacija:
- Međupredmetna (Hrvatski jezik, Povijest)
- Unutarpredmetna (Zlo i grijeh - povreda ljubavi prema Bogu - 3. razred)

Nastavna sredstva:
- vizualna (A3 bijeli papir, plakat)
- auditivna (slušni izvor znanja–riječ učitelja ili stručne osobe, glazba u svrhu molitvenog
završetka)
- audio-vizualna (slajd – molitva na kraju susreta; istovremeno je angažiran i osjet vida i sluha–
plakat)
- tekstualna (radni listovi za rad u skupinama, sistematizirani materijali, bilježnica)

Nastavna pomagala: ploča, kreda, računalo, LCD projektor, zvučnici, magnetići, ljepilo, pano,
markeri, bilježnica i olovka, udžbenik, radni listovi.

Plan ploče:

Sakramentalno iskustvo milosrdnoga Boga

1. skupina 3. skupina
POMIRENJE OBRAĆENJE

2. skupina 4. skupina
ISPOVIJED OPROŠTENJE

5. skupina
POKORA

(Plan ploče izveden je temeljem učeničkih zaključaka iz tijeka nastavnog sata.)

Pitanja za provjeru ishoda:

Opiši odnos Boga i čovjeka u Starom zavjetu; objasni iskustvo i posredništvo Božjeg milosrđa po
Isusu Kristu; prikaži sakramentalnu praksu pomirenja kroz povijest; definiraj što je grijeh; navedi i
protumači značenje različitih naziva sakramenta pomirenja; nabroji elemente bitne za valjanost
sakramenta pomirenja; obrazloži bitne učinke sakramenta pomirenja; vrednuj svoj odnos prema
sakramentu pomirenja.

Izvori za pripremanje nastavnika: Jeruzalemska Biblija; Plan i program katoličkoga vjeronauka za

četverogodišnje srednje škole; Svjetlom vjere, udžbenik katoličkoga vjeronauka za 4. razred srednjih
škola, KS, Zagreb, 2016.; Katekizam Katoličke crkve, HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA
(prir.), Glas koncila, Zagreb, 1994.; ČAPLAR, Dejan (prir.), Didaktičko-metodička priprava za
nastavni sat, Đakovo, 2008.; Primjena Bloomove taksonomije znanja u nastavi, Elvira Nimac, pdf.
dokument sa stranice: www.azoo.hr/images/razno/E._Nimac.doc; Dokumenti Drugog vatikanskog
sabora, KS, Zagreb, 2002.; MADINGER, Herbert, Temelji vjere, Priručnik za srednjoškolski i
studentski vjeronauk, UPT, Đakovo, 1991.; Temeljna pitanja religioznog odgoja i kateheze, bilješke s
predavanja, Đakovo, 1999.; LÉON-DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, 1998.,
Dikasterij za pastoral mladih, Pastoral mladih (opće upute), KSC, Zagreb 2003.; RAHNER, Karl-
VORGRIMLER, H., Teološki rječnik, Forum bogoslova Đakovo, Đakovo, 1992.

Internet:
- https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/faustina-kowalska-svetica-bozjeg-milosrda-2/
- https://www.google.com/search?q=slika+milosrdnog+isusa+original&rlz
- Navještenje - Tada priznah (Psalam 32) - https://www.youtube.com/watch?v=GKP6EletXeQ
- https://www.google.com/search?q=pasija+foto+isus+i+grešnica&rlz

Posebni izvori za pripremanje učenika: Svjetlom vjere, udžbenik katoličkoga vjeronauka za 4.

razred srednjih škola, KS, Zagreb, 2016.; Radni materijali i predlošci za rad; bilježnica.

Globalna struktura sata:

Molitveno-meditativni početak
Motivacija
Najava teme
Prvi susret s tekstom
Emocionalna pauza
Izražavanje prvih dojmova
Otkrivanje i razumijevanje sadržaja (samostalni rad učenika uz iznošenje rezultata)
Sinteza
Aktualizacija
Molitveno-meditativni završetak

Tijek izvođenja vjeronaučnog sata

1. Molitveno-meditativni početak

Potaknuti učenike na pažljivo slušanje. Pročitati tekst:

Okreni lice, Gospode
Okreni lice i pogledaj na me
i blago mojim koracima sudi
Jer život pun je zasjeda i tame
A svi smo slabi, svi smo samo ljudi!
Ko sjene tonu stoljeća i puci
I srce često za prolaznim luta
A Ti tek znadeš svrhu moga puta
I Pravi život u Tvojoj je ruci.
I ništa nema što čuvati mogu
Od prolaznosti u kucanju sata.
Gorku sam čašu već ispio mnogu
I strah je često kucao na vrata.
I zato blago, kada klonem sudi
Jer svi smo slabi,
svi smo samo ljudi.
(Antun Branko ŠIMIĆ, Okreni lice, Gospode)
Ili
Ps 51, 3-15: Smiluj mi se Bože po milosrđu svome…
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

2. Motivacija
Podijeliti svim učenicima radni listić s napisanim tekstom. Na poleđini trebaju napisati svoj osvrt tj.
odgovor na pitanje. Kada svaki učenik individualno riješi zadatak, učenici rade u paru, tj. uspoređuju
svoj odgovor i komentiraju.
Koji stav najviše odgovara vašem iskustvu sakramenta pomirenja i zašto?

PRIMJER 1.
Prije sam se ispovijedao za velike blagdane. Više mi se ne da. Zapravo ima jedan razlog zbog kojega
mislim da se ne trebam ispovijedati: zar uvijek ponavljati isti popis grijeha koji sam naučio kad sam
bio mali, pa to je neozbiljno! Uostalom, nisam se s Bogom ni posvađao da bismo se pomirili. Nisam ja
neki grešnik. Tu i tamo činim male loše stvari, neko dobro propustim učiniti, ali pokajem se u sebi i to
je to.

PRIMJER 2.
Ispovjediti se znači svaki put otkriti da je Bog tamo i da me čeka, da je puno trpio za mene, da je na
sebe uzeo moje grijehe; da ja sada trebam njegovu ljubav i on moju.

PRIMJER 3.
Sakrament pomirenja ponajprije je otajstveni susret s Božjim oproštenjem, a ne prvenstveno
čovjekovo suočavanje s vlastitim grijesima u prisutnosti svećenika. Pravi osjećaj grijeha sastoji se ne
toliko u kršenju određenih moralnih normi, nego u raskidu prijateljstva među dvojicom partnera.

PRIMJER 4.
Za ispovijed se pripremam čitanjem prigodnih biblijskih tekstova te ispitom savjesti. Pokušam se
uvesti u duhovnu atmosferu kako bih što iskrenije i temeljitije pristupio sakramentu pomirenja.
Pomirenje mi pomaže da iskorijenim loše navike, zle sklonosti i grijehe. Nakon takve ispovijedi imam
iskustvo skidanja tereta, poleta i pomlađivanja duše. Pokajanje me mijenja, odnosno moje grešne
stavove. Osjećam se kao novi čovjek.

Prozvati nekoliko parova koji će prokomentirati svoje tekstove i odgovore.

3. Najava teme
Vidimo da svatko od vas zauzima određeni stav prema sakramentu pomirenja. Na današnjem satu
istaknut ćemo važnost Božjega milosrđa u biblijskoj objavi i shvaćanju Boga te kroz različite nazive,
bitne elemente i učinke sakramenta pomirenja doživjeti Boga kao onoga koji praštanjem spašava, daje
olakšanje i mir te mogućnost novoga početka. Naš naslov glasi Sakramentalno iskustvo milosrdnoga
Boga.
Nakon toga napisati naslov na ploču.

4. Prvi susret s tekstom

Pročitati tekst: Iv 8, 1-11 (Isus i preljubnica)

5. Emocionalno stanka
Učenike kratko ostaviti u tišini kako bi im u srcu odjeknula Božja riječ koju su čuli.

6. Izražavanje prvih dojmova

Što vam se svidjelo u biblijskom tekstu? Što vas je iznenadilo u tekstu? Što vam se nije svidjelo?

Nastaviti: Evanđeoski tekst donosi nam sliku Boga koji je milosrdan i koji oprašta grijehe. To Božje
milosrđe najviše možemo iskusiti po sakramentu pomirenja.
Učenicima postaviti pitanja:
Koji su još nazivi sakramenta pomirenja? Koje je njihovo značenje? U kojim iskustvima čovjek traži
Božje milosrđe? Koji su bitni elementi i učinci sakramenta pomirenja?
Odgovore ćemo zajednički pronaći radeći u skupinama.
7. Otkrivanje i razumijevanje sadržaja (samostalni rad učenika uz iznošenje rezultata rada)

Objasniti učenicima način podjele u skupine: svaki učenik izvlači jedan papirić na kojem je napisana
riječ: POMIRENJE, ISPOVIJED, POKORA, OBRAĆENJE, OPROŠTENJE. Svi koji su izvukli istu
riječ dolaze do klupe određene za pojedinu skupinu.

Učenike podijeliti u 5 skupina. Svaka skupina dobije jednu kuvertu u kojoj su radni materijali sa
zadatcima. Na kuvertama piše naziv skupine. Učenike zamoliti da pažljivo pročitaju tekst, te na
temelju pitanja i uputa riješe zadatke koristeći priložene materijale. Svi članovi skupine sudjeluju u
radu, podijeljeni su im individualni zadatci: voditelj, zapisničar, dizajner, inspektor rada, izlagač –
ovisno o broju učenika u skupini. Nakon izlaganja, magnetićima pričvrste A3 papir na ploču oko
unaprijed pripremljenog hamera na kojem je simbolična fotografija.

1. skupina
BIBLIJSKO ISKUSTVO UDALJAVANJA OD BOGA I VRAĆANJA K BOGU

Stari zavjet opisuje odnos čovjeka prema Jahvi kao traženje, ali i udaljavanje od njega. Bog izabire
Izrael kao svoj narod, izbavlja ga iz ropstva, dovodi u obećanu zemlju, hodi s njima. No usprkos svim
dokazima Božje ljubavi narod se počinje udaljavati od Boga i svaki se grijeh vrednovao kao raskid
Saveza, kao zakazivanje čitavog naroda, a ne neki privatni odnos s Bogom. Unatoč nevjernosti, narod
je znao da je Bog milosrdan i milostiv. I premda nije uvijek imao uspjeha s Izraelom, Bog od njega ne
odustaje te će sam potražiti zalutale i dati im novo vjerno srce.
U Novom zavjetu to se ostvaruje u Isusu Kristu koji je došao „potražiti i spasiti izgubljeno“, poticao
je ljude na obraćenje, naviještao je Božje milosno djelovanje koje potiče i omogućuje promjenu. Isus
ističe da Bog prvi dolazi čovjeku u susret i raduje se kad mu se on vrati. Grijeh se ne zaboravlja, ali
Bog prihvaća grešnika onakva kakav on jest. U Isusovim susretima s grešnicima očituje se Božja
ljubav. Isus zna da pred Bogom nitko nije bez grijeha. On ga oprašta i istodobno poziva na promjenu,
na novi život s Bogom.
Na dan uskrsnuća Isus nalaže apostolima da nastave njegovo poslanje: Kao što mene posla Otac i ja
šaljem vas... Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite,
zadržani su im (Iv 20, 21-23). Tim je riječima Isus ustanovio sakrament pomirenja i očitovao želju
da Crkva oprašta grijehe i pomiruje ljude s Bogom i međusobno (Svjetlom vjere, str. 64-65.).

Na A3 papiru u obliku natuknica ispišite ključne pojmove koji odgovaraju na postavljena pitanja.
1. Kako se u Starom zavjetu opisuje odnos Boga i čovjeka?
2. Kako se u Novom zavjetu govori o Božjem milosnom djelovanju?
3. Kakvo poslanje Isus daje apostolima?

2. skupina
SAKRAMENTALNA PRAKSA POMIRENJA KROZ POVIJEST

Već se dulje govori o nestanku osjećaja sa socijalnu dimenziju grijeha. U Prvoj poslanici Korinćanima
sv. Pavao usporedbom tijela pokazuje da su svi vjernici međusobno povezani. Osobni odnos s Bogom
nikad nije izdvojen od vjere zajednice, koja mu prethodi. Osobnim grijesima pojedinaca zlo ulazi u
zajednicu i razara je. Ranjavanje zajedništva osobnim grijehom bio je jedan od razloga zašto se u
Crkvi od 2. do 6. stoljeća prakticirala javna pokora (najčešće za teške grijehe poput ubojstva,
preljuba, otpada od vjere…). Pokornik je javno priznavao grijeh, bio isključen iz zajednice i nije
mogao slaviti euharistiju. Nakon izvršenja pokore primao je javno odrješenje i pomirenje sa
zajednicom. Sakrament se smatrao drugim krštenjem te ga se slavilo samo jednom. Monasi irske
Crkve zaslužni su što se javna pokora u 7. stoljeću zamjenjuje tzv. privatnom pokorom. Ona
uključuje priznanje grijeha u tajnosti i mogućnost ponavljanja.

Propis IV. lateranskog koncila (1215. godine) nalaže da se svi vjernici barem jedanput
godišnje moraju ispovijedati, a Tridentski koncil (1560. godine) određuje da se teški grijesi trebaju
ispovijedati po vrsti, broju i okolnostima. Drugi vatikanski koncil donio je novi oblik sakramentalnog
odrješenja, koje svećenik i danas moli: »Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i
uskrsnućem svojega Sina, i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve
on udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.« (Svjetlom vjere, str. 66.).

Na A3 papiru izradite umnu mapu (grozd metoda) odgovarajući na postavljena pitanja.

1. Kakva je sakramentalna praksa pomirenja kroz povijest (javna pokora, privatna pokora, odredbe
koncila)?
2. Ispiši obrazac sakramentalnog odrješenja.

3. skupina
GRIJEH I POMIRENJE DANAS

Pastoralna praksa pokazuje da djeca pristupaju sakramentu pomirenja s djetinjom iskrenošću i

oduševljenjem, ali to se s odrastanjem mijenja. Nekim se mladima sakrament pomirenja čini
beskorisnim ili kao nepotrebno samooptuživanje. No „redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da
oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da
napredujemo u životu Duha. Primajući češće po ovom sakramentu dar Očeva milosrđa, poticani smo
da i sami budemo milosrdni“ (KKC, 1458).

Na slavlje sakramentalnog pomirenja uvelike utječe ispravno vrednovanje vlastitih čina i svijest o
potrebi pomirenja. Krivo mišljenje je da se trebaju ispovijedati samo teški grijesi, jer takvo stajalište
vodi do navike na grešno stanje i do većeg otuđenja od Boga i Crkve. Najveći grijeh sadašnjice jest da
ljudi sve više gube smisao za grijeh. Ako se često ispovijedamo, bolje vidimo u kakvom smo stanju u
odnosu prema Bogu, sebi, bližnjima.

Grijeh nije samo kršenje moralnih propisa nego ponajprije kidanje prijateljstva s Bogom i
promašivanje svrhe života. Bog ne dokida ljudsku slobodu, ali i ne odustaje od čovjeka. Bog je
milosrdna i ustrajna ljubav. Grijeh je moralno zlo koje treba shvaćati u kontekstu vjere u Boga koji je
ljubav…kojemu nije svejedno kako živimo svoj život, kako se ponašamo prema svojoj braći i
sestrama i kako brinemo za svijet što ga je Bog stvorio kao naš dom. „Grijeh je prije svega uvreda
Boga, prekid zajedništva s njim, ali grijeh u isto vrijeme nanosi štetu i zajedništvu s Crkvom. Zato i
obraćenje obuhvaća istodobno i Božje oproštenje i pomirenje s Crkvom; i to sakrament Pokore i
Pomirenja izražava i liturgijski ostvaruje“ (KKC, 1440).
U novije vrijeme javlja se trend da se ispovijed izjednači s psihoterapijom. Na taj način se obezvređuje
i dokida njezino božansko utemeljenje. Ispovijed je sakrament, mjesto rasta i dozrijevanja u vjeri, ali
ima i terapeutske učinke je u njoj Bog oslobađa čovjeka od krivnje. Ona nije „razgovor“, ali svojom
zaštićenošću otvara prostor iskrenosti i istinitosti daleko jasnije od mnogih drugih razgovora. U
ispovijedi sam Bog dolazi čovjeku ususret i potiče ga da živi svoje temeljno opredjeljenje (Svjetlom
vjere, str. 66. i 68.).

Na A3 papiru u obliku natuknica ispišite ključne pojmove koji odgovaraju na postavljena pitanja.
1. Koja su kriva mišljenja o sakramentiu pomirenja?
2. Što je grijeh?
3. Zašto je važna redovita ispovijed i koje je njezino pravo značenje?

4. skupina
NAZIVI SAKRAMENTA

Različiti nazivi sakramenta vežu se uz elemente bitne za valjanost sakramenta.

Sakrament pomirenja – cilj sakramenta nije samo ostaviti svoje grijehe nego nešto primiti. To je
slavlje pomirenja s Bogom. Začetnik mu je Bog koji nas sa sobom pomiri po Kristu (2 Kor 5, 18), a
postaje djelotvorno za one koji ga vjerom prihvaćaju i djelima svjedoče. Krist je htio da svekolika
njegova Crkva, u molitvi, životu i u djelovanju, bude znak i oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je
on pribavio cijenom svoje krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi. Njoj je
povjerena "služba pomirenja" Apostol je poslan "u ime Kristovo", a "sam Bog" po njemu potiče i
preklinje: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20).
Sakrament obraćenja (metanoja) – naziv se povezuje s Isusovim pozivom na obraćenje (Mt 1, 15)
kao vraćanje Bogu. Grijehom je čovjek sišao s puta koji mu je Bog pokazao. Obraćenje je kao dugo
putovanje na kojem čovjek uz Božju pomoć radi na sebi, obnavlja odnose s njim, bližnjim i
zajednicom, vjerno i ustrajno. Metanoja nije samo odvraćanje od grijeha i pomirenje za počinjene
grijehe nego i novo usmjerenje za budućnost. Sakrament ispovijedi – Kad čovjek učini nešto loše,
osjećaj krivnje ga tišti i opterećuje sve dok ga se ne oslobodi. Ljudsko na iskustvo govori da se čovjek
osjeća lakšim kada izrekne svoju pogrešku. Na taj način zauzima pravilan odnos prema svojoj
prošlosti i preuzima odgovornost za svoj čin, te započinje proces oslobađanja. Priznanje često dovodi
do iskustva velike blizine i dubokog razumijevanja za druge. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom
značenju i "ispovijedanje", priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku
grešniku. "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se
pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od
Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine
javno". Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik, pošto je došao u godine rasuđivanja, obvezan je
barem jedanput godišnje iskreno ispovjediti svoje teške grijehe". Tko je svjestan da je učinio jedan
smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije
primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće
pristupiti svećeniku. Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po prvi put prime svetu
pričest. Ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha), premda nije nužno potrebna, Crkva je ipak
živo preporuča. Redovita ispovijed (mjesečna) lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se
borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha.
Primajući češće po ovom sakramentu dar Očeva milosrđa, poticani smo da i sami budemo milosrdni
poput njega (KKC, 1424. 1456-1458). Oni koji imaju poticaj mogu i češće pristupati sakramentu
pomirenja.
Sakrament oproštenja – oproštenje oslobađa čovjeka od onoga što ga sputava i onemogućuje mu da
živi puninu sinovskog odnosa s Bogom, za koji ga je Krist osposobio svojom smrću i uskrsnućem.
Sakrament pokore – naziv prenaglašava tzv. kazneni vid sakramenta koji je dominirao u prvih sedam
stoljeća kršćanstva. Pokora je bitan element, ali ponajprije kao stav obraćenja, a potom kao
zadovoljština za počinjeni grijeh (Svjetlom vjere, str. 69-70.).

Na A3 papiru izradite umnu mapu odgovarajući na postavljena pitanja.

1. Navedi nazive za sakrament po kojem na poseban način iskusimo Božje milosrđe.
2. Objasni svaki naziv.
3. Obrazloži važnost redovitog pristupanja sakramentu pomirenja tj. pastoralnu praksu mjesečne
ispovijedi.

5. skupina
ELEMENTI I UČINCI SAKRAMENTA POMIRENJA

Možemo istaknuti četiri elementa bitna za valjanost sakramenta. Kad čovjek spozna da se udaljava od
Boga, počinje se kajati. Kajanje je žaljenje zbog počinjenog grijeha kojim se čovjek odrekao Boga i
uključuje afektivnu i efektivnu razinu tj odluku i nastojanje oko promjene života.
Iskrena ispovijed grijeha Bogu pred svećenikom bitan je dio sakramenta koji u svojem nazivu
podrazumijeva i ispovijest, priznanje vjere u Božje milosrđe koje grešnika nikad ne odbacuje, nego,
baš suprotno, želi ga odjenut’ radošću spasenja.
Preko svećenika koji izgovara obrazac odrješenja, sâm Bog oprašta grijehe, i to je vrhunac
sakramenta. Bog nas odrješuje od grijeha i daje nam mogućnost da iznova usmjerimo svoj život prema
njemu. Onoga tko iskreno i svjesno prihvati oprost čini poslanikom praštanja. Obrednik reda pokore
donosi obrazac odrješenja koji izgovara svećenik: „ Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet
smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za oproštenje grijeha. Neka ti po služenju
Crkve on udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga.“
Pokora je bitan element sakramenta, i to najprije kao stav obraćenja, a potom kao zadovoljština za
počinjeni grijeh koju nalaže svećenik. To može biti molitva, djelo milosrđa, nadoknada štete, neki čin
kojim bi društveni vid grijeha i oproštenja bio vidljiv. Sveto pismo osobito ističe tri oblika pokore:
post molitvu i milostinju.
Sakramentalno pomirenje je individualni događaj koji ima i zajedničarsku dimenziju. Grijeh kojim se
udaljavamo od Boga pogađa i nagrđuje Crkvu te je učinak sakramenta i pomirenje s Bogom i
Crkvom. Potrebno je da se to vidi u obnavljanju međuljudskih odnosa. Oproštenje i pomirenje koje
nam je Bog udijelio nastavlja se u bratskom i sestrinskom opraštanju i pomirenju (Svjetlom vjere, str.
69-70).

Na A3 papiru izradite umnu mapu odgovarajući na postavljena pitanja.

1. Navedi elemente bitne za valjanost sakramenta pomirenja.
2. Protumači učinke sakramenta pomirenja.

Skupine izlažu rezultate svoga rada. Nadopuniti izlaganje ako je potrebno te ponoviti ključne
pojmove.

8. Sinteza
Učenicima objasniti koji im je zadatak. Vjeroučitelj/ica će rukom pokazati na neki A3 papir/skupinu
koji je pričvršćen za hamer. Zatim iz kuverte izvući listić s napisanim nazivom skupine koja će
napraviti usmenu sintezu za označenu skupinu. Tako redom do kraja. Na kraju sata podijeliti im na
listiću napisanu sintezu koju će zalijepiti u bilježnicu (ako imaju udžbenike, nije potrebno).

(U Bibliji susrećemo iskustvo udaljavanja od Boga, ali i vraćanja Bogu. U Novom zavjetu Bog pokazuje svoje milosrđe po Isusu Kristu koji
je ustanovio sakrament pomirenja i očitovao želju da Crkva oprašta grijehe i pomiruje ljude s Bogom i međusobno. U Crkvi se od 2. do 6.
stoljeća prakticirala javna pokora, a u 7. stoljeću zamjenjuje se tzv. privatnom pokorom. Drugi vatikanski koncil donio je novi oblik
sakramentalnog odrješenja, koje svećenik i danas moli. Grijeh je prije svega uvreda Boga, prekid zajedništva s njim, ali u isto vrijeme
nanosi štetu i zajedništvu s Crkvom. Nazivi za sakramentalno iskustvo milosrdnoga Boga su: sakrament pomirenja, ispovijedi, oproštenja,
obraćenja i pokore. Bitni elementi sakramenta pomirenja su: kajanje, ispovijed grijeha, sakramentalno odrješenje i pokora. Učinci
sakramenta su: pomirenje s Bogom i s ljudima.)

9. Aktualizacija
Radeći u skupinama navodili ste nazive, bitne elemente i učinke sakramenta pomirenja te pisali o
značenju Božjega milosrđa. Svake godine, na prvu nedjelju poslije Uskrsa slavimo nedjelju Božjega
milosrđa. 8. travnja 1993. godine, papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Petra u Rimu proglasio je blaženom
sestru Faustinu Kowalsku, a prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. i svetom. Tako je s.
Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća i svetica Božjeg milosrđa.
Isus joj se ukazivao više puta o čemu je pisala u knjizi „Dnevnik Faustine Kowalske”. U njoj ističe
„Neka najveći grešnici polažu svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih
pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa.“
Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa,
koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku s natpisom „Isuse, uzdam se
u te“;, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu.

I sam sv. Ivan Pavao II. ispovijedao se jednom tjedno (kao i mnogi drugi svetci) jer nas ispovijed
približava Bogu.

Učenike uputiti u zadatak te podijeliti radni listić.

Promotri sliku Milosrdnog Isusa. Ispitaj svoju savjest i odnos prema sakramentu pomirenja te dovrši
sljedeće rečenice:

„Ni ja te ne
osuđujem. Idi…

Vjerujem da mi Sakramentalno
Krist kaže: …. pomirenje s Bogom
znači mi…

… Iznova prihvaćam
ruku pomirenja i …

Zamoliti nekoliko učenika koji će pročitati svoje uratke.

10. Meditativno-molitveni završetak

Molitva sv. Faustine Milosrdnom Isusu

O presveto Srce Isusovo, izvore milosrđa iz kojeg izviru nepojmljive rijeke milosti nad čitavo
čovječanstvo, usrdno Te molim da prosvijetliš jadne grešnike i budeš im milostiv. O Isuse, spomeni se
svoje pregorke Muke i ne dopusti da se izgube duše koje si Predragocjenom Krvlju i Vodom svoga
Srca otkupio. O Isuse, spominjući se silne cijene Tvoje Predragocjene Krvi raduje me njezina veličina
jer je i jedna kap dovoljna da spasi sve grešnike. Premda grijeh predstavlja bezdan zlobe i
nezahvalnosti, za nas je plaćena neusporediva cijena. Zato neka svaka duša nađe povjerenje u Tvoje
beskonačno Milosrđe.

Pustiti pjesmu - Navještenje - Tada priznah (Psalam 32). U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.