Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
A Christmas Wedding in the Cotswolds

Lucy Coleman

NAŠE
BOŽIĆNO
VJENČANJE

S engleskoga prevela
Julijana Jurković Ravić

2
 Knjige.Club Books

Svim divnim ljudima koji velikodušno posvećuju

svoje vrijeme prikupljajući sredstva za pomoć,
posebice u vrijeme Božića. Ova knjiga je za vas!
Pusa

3
Knjige.Club Books

LIPANJ

4
 Knjige.Club Books

PROLOG

Moje ime je Immi Tolliman. Kad sam imala četrnaest godina, preselila sam se u
Prevodničarevu kuću u Aysburyju i otada živim sa svojim djedom, Ernestom
Tollimanom. Budući da sam netom prije toga izgubila oca, bila sam ljutita i
buntovna tinejdžerica. A djed, kojega su svi - uključujući i mene - zvali Tollie,
isto je tako tugovao.
Gubitak sina vratio je staru bol i baka mu je počela još više nedostajati. Nakon
nekog vremena shvatila sam koliko mu ja zasigurno otežavam cjelokupnu
situaciju unatoč tome što se svim silama trudio udovoljiti svojoj - tada nadasve
ćudljivoj - unuci.
Naposljetku je među nama zavladalo primirje koje se s godinama pretvorilo
u divljenje i međusobno poštovanje. Vidjeli smo se u najgorem izdanju i u
najtežim trenucima, i upravo je to ojačalo vezu među nama.
Najvažniji dio godine za Aysbury, gradić smješten u pitoresknom
Cotswoldsu1, bez sumnje je Božićna plovidba s Djedicom, koja ima humanitarnu
svrhu: njome se želi pomoći lokalnom stanovništvu. A ove će godine biti posebna
po još nečemu.
Deseta je godišnjica nečega što je grupicu prijatelja pretvorilo u obitelj, a to
nešto pokrenuo je moj djed. Tollie je aysburški Djed Božićnjak. Sa mnom kao
glavnom Djedičinom vilenjakinjom, mojim dvjema pomoćnicama, Jade i Jude,
mojim zaručnikom Grayem Adamsom, našim zgodnim kapetanom, i ostalom
ekipom koja obavlja poslove u sjeni, počinju naše božićne plovidbe koje
označavaju početak božićnog razdoblja za sve aysburške stanovnike.
Doduše, stanovnici su raspršeni posvuda, ali mala grupa lokalnog
stanovništva živi blizu riječne marine. Njezina je specifičnost da je u njoj usidreno
mnoštvo brodova čiji se vlasnici ovdje pojavljuju vrlo rijetko, no isto tako ima i
dosta vezova koji pripadaju brodovima ljudi koji ovdje prebivaju tijekom cijele
godine. Uvijek će se naći netko tko će vam pomoći; od njih do obitelji koje vode
Konačište Bullrush i Rasadnik Lockside.

1
Područje u jugozapadnoj Engleskoj poznato po iznimnim prirodnim ljepotama (nap. prev.)

5
 Knjige.Club Books

Tollie, koji je dvadeset i pet godina bio upravitelj marine, kaže da je Aysbury
utočište zalutalih duša, a s ponosom i samoga sebe ubraja među njih. Ljudi su
ovdje završili jer im je očajnički nešto trebalo - najčešće zapravo i nisu bili svjesni
što im točno treba. Možda im je bio nužan osjećaj zajedništva ili pak osjećaj
pripadnosti, ponajprije ako to nikad prije nisu iskusili; primjerice ako nemaju
blisku obitelj, ili im je jednostavno potrebna utjeha. I onda ostanu ovdje jer
napokon osjete da negdje mogu pustiti korijenje. „Oni koji se nigdje drugdje ne
uklapaju“, kako to zna reći Tollie. „I upravo se zato svi tako dobro slažemo i
nadopunjujemo. Jer dobro znamo kako se onaj drugi osjeća.“
Vrlo dobro znamo da nas ne određuje naša prošlost; ako netko ne želi pričati
o svojoj prošlosti, poštujemo njegov izbor, no isto tako, ako iskrsne neki problem,
uvijek će ga netko saslušati i biti voljan pomoći. A činjenica je da smo svaki dan
suočeni s kojekakvim, bilo malim, bilo velikim, izborima.
Nedugo nakon Božića Tollie se preselio u moj bivši dom, staju
prenamijenjenu u stambenu zgradu nazvanu Utočište koja se nalazi u vrtu iza
Prevodničareve kuće. Gray i ja radimo na tome da ostvarimo Tolliejev san: da
obnovimo staru kuću i pretvorimo je u svoj dom, no, nažalost, ne ide sve glatko
kako sam se nadala...

6
 Knjige.Club Books

NE, NE, NE, NE, NE!

Naginjem se prema naprijed dok mi čelo ne dodirne zaslon računala koje se nalazi
preda mnom te nato ogorčeno zastenjem. Ruka mi i dalje čvrsto stišće mobitel:
već sam dvaput pročitala poruku, no ne mogu se natjerati na odgovaranje.

Bok, Immi, nažalost, loša vijest. Pukla je glavna vodovodna cijev. Daj mi
sat vremena da sredim problem, a onda bih te molio da svratiš. Tollie
ima gostinsku sobu, zar ne?

Poruku mi je napisao Reggie, nadzornik radova u kolibi, a očito je da me

njome upozorava da se pripremim na najgore.
„Ups, ispričavam se. Hm... je li sve u redu?“
Nepoznati glas prenuo me je iz samosažalijevanja, stoga se brzo saberem,
izravnam ramena i uspravno sjednem u stolcu. Brzo otvorim ladicu pisaćeg stola,
ubacim u nju mobitel te ju zatvorim, na što se začuje škljocaj.
„Je, je, hvala na pitanju. Kako vam mogu pomoći?“ Okrenem se prema
neznancu uputivši mu nekakvu vrstu polusmiješka, ali to je sada najbolje što
mogu. Problem s vodovodnom cijevi u Prevodničarevoj kući kap je koja mi je
danas prelila čašu, a tek je jedanaest prijepodne. Zgodan muškarac srednjih godina
stoji preda mnom, oklijevajući i ogledajući se iza ramena, kao da ni sam ne zna bi
li mu bilo pametnije ostati ili otići. Prebacuje se s jedne noge na drugu, u nelagodi.
„Ja sam... hm, pa, došao sam se naći s Martinom, ali bojim se da sam malko
uranio.“
Jadan čovjek izgleda isprepadano, stoga brzo skočim sa stolca pobojavši se
što li, zaboga, misli o mome ponašanju.
„A da, naravno! Patrick Hirst, je li tako?“ Ispružim ruku u znak upoznavanja.
„Ja sam Imogen Tolliman, ali svi me zovu Immi. Molim vas, sjednite, raskomotite
se. Nažalost, Martin će malo kasniti. Ja ću nam dotad napraviti kavu... ili možda
želite čaj?“
Prvi put se susrećem s Martinovim poslovnim savjetnikom koji je, kako mi je
sam Martin rekao, posljednjih godina preuzeo velik dio posla na svoja pleća.
7
 Knjige.Club Books

„Drago, mi je što te napokon upoznajem, Immi. Martin cijelo vrijeme govori

o tebi. Zaista ti ne bih htio smetati. Čini mi se da si primila neke loše vijesti.“
„Nije baš najugodnije čuti da ti je u kući u ponedjeljak ujutro pukla glavna
vodovodna cijev, ali sigurna sam da će radnici uspjeti riješiti stvar.“ Nije da me
brine samo popravak, nego i novac koji ću morati odvojiti za njega.
Patrick se nato namršti. „Ajme meni, draga. Sad mi je sve jasno. I ja bih lupao
glavom u računalo na tvom mjestu. No, ako misliš da ti neću smetati, rado bih
popio šalicu čaja.“
Ostavim ga da se smjesti, a ja odem u malu kuhinju Rasadnika Lockside.
Jutros je u stražnjim prostorijama tiho jer kamioni trenutačno obavljaju dostavu,
a ostali su ili gore na katu u trgovini ili pak rade u staklenicima. Kad se vratim u
ured, pločica na vratima ponovno mi izmami osmijeh na lice. Odluka koju sam
donijela početkom siječnja, o tome da preuzmem novoosnovano radno mjesto
„zamjenice voditelja“ kod Martina, bila je velik korak za mene. Ne žalim što sam
dala otkaz na svome drugom privremenom poslu, kao pomoćnica u računovodstvu
voditelja aysburske marine. Svi ga znaju kao Fishera - obraćaju mu se po
prezimenu jer je lako pamtljivo. Ja sam mu bliža od većine ostalih - štoviše,
smatram ga dijelom obitelji. Nije mi krivo zbog te odluke jer znam da je moje
mjesto zauzela dobra radnica, naša suseljanka, Valerie Price.
Gurnem nogom vrata da ih otvorim te uđem u svoj ured, no vidim da Patrick
ne sjedi nego proučava oglasnu ploču.
„Dosta ste rano počeli planirati božićne aktivnosti“, ustvrdi pokazavši prema
vjenčiću sa svjetlucavim bijelim pahuljicama.
„Aha, jer je moj djed, Tollie, začetnik ideje Božićne plovidbe s Djedicom.
Ove godine je deseta obljetnica i nastojimo zaraditi dovoljno novca da napravimo
dječje igralište.“
Dodam Patricku šalicu čaja koju on zahvalno uzme spuštajući se na prazan
stolac pokraj stola.
„Eh, načuo sam nešto u vezi s tim. Božić nikad nije imao neko posebno
značenje meni i ženi... pa, zapravo uskoro bivšoj ženi, e, da; uvijek smo večerali
negdje vani na sam Božić. Bilo je lako kad smo ionako oduvijek sami nas dvoje“,
rekao je, s tužnim prizvukom.
Nisam znala što bih mu rekla na to jer je meni Božić oduvijek čarobno
vrijeme, i dok sam odrastala, a i sada u odrasloj dobi nastojim održati tu tradiciju.
Božić nije čaroban samo za djecu; magija je u tome da se čovjek okruži ljudima s
kojima voli provoditi vrijeme i zapravo mi je jako tužno što Patrick i njegova
supruga to nisu uspjeli uvidjeti.
Izgleda kao da nosi vrlo težak teret na plećima, čak su mu i obrve namreškane
od brige. Jasno se vidi da je riječ o čovjeku koji pati i ne mogu ne zapitati se kakva
je točno njegova životna priča.
„Čaj je izvrstan, hvala ti, Immi. Živiš u blizini?“

8
 Knjige.Club Books

„Aha. Moj zaručnik, Gray, i ja renoviramo Prevodničarevu kuću. Smještena

je sa stražnje strane staze s druge strane kanala, A jutrošnje vijesti u vezi s
renovacijom su, blago rečeno, poprilično nezgodne.“
Patrick nato spusti svoju šalicu na stol pritom tresući glavom. „Stvarno mi je
žao. Dakle, već ste bili riješili sve grube, glavne radove?“
Ovaj mu put uputim iskren smiješak. „Da. Gray radi u Londonu, a ja
jednostavno nemam srca obavijestiti ga da ćemo se na neko vrijeme morati iseliti,
odnosno vratiti se u svoj bivši dom.“
„Dobro što imate kamo otići.“
„To je staja prenamijenjena u stambenu kuću i nalazi se u vrtu Prevodničareve
kuće, no ondje sada živi Tollie.“
Patrick se nato nasmije. „Oooo, onda i nije baš bajno. Nadam se da se slažeš
s djedom?“
„Ma Tollie je najbolji. Primio me je k sebi nakon što mi je tata umro i hrabro
se borio s mojim izljevima bijesa kad sam bila tinejdžerica iz pakla.“
„Mislim da to razdoblje nije bilo lako ni za jedno od vas dvoje. Ne slažeš se
s mamom?“ upitao je Patrick, a u glasu mu se jasno osjećala empatija.
„Nismo imale nikakav kontakt još otkad sam bila mala i nisam je ni
poznavala, no to je duga priča. Sad smo se upoznale i izvrsno se slažemo. Samo
mi je trebalo više vremena da uvidim koliko sam zapravo sretna u životu. „
„Zvučiš kao borac, Immi, tako da sam siguran da ćeš i taj trenutačni problem
uspjeti riješiti.“ Uzme šalicu i podigne je u svojevrsnu zdravicu meni, a zatim
otpije gutljaj. „Nije valjda da se udaješ sad za Božić, ha?“
„A da, udajem se baš za Božić.“
„Hrabra odluka, s obzirom na onu snježnu mećavu od lani.“
„Pa, trebalo je to biti ljetno vjenčanje“, počnem mu objašnjavati, „ali Gray
trenutačno radi na važnom projektu: sklada glazbu za neki film. Već je sve bilo
dogovoreno, no uz planiranje Tolliejeve obljetnice zaista nam nije ostajalo
vremena i za planiranje vjenčanja, stoga smo ga morali odgoditi.“
Jadan čovjek, dobar je slušač, a ja sigurno zvučim kao prava plačljivica, ali
stres mi je toliko istanjio živce da burno reagiram i na najmanju sitnicu, što mi
inače nije svojstveno.
„Hej, hej, a gdje je nestao onaj smiješak?“ upita Patrick namignuvši mi. Uspio
je oraspoložiti me - usnice mi se automatski izviju prema gore.
„Jako ljubazno od vas što ste me saslušali dok vam se žalim, Patrick. Sigurno
sam vam zvučala kao kakva luđakinja“, kažem mu smijući se.
„Ima trenutaka, Immi, kad nam je svima potreban ispušni ventil, tako da se
ne brineš zbog toga. I meni se to događa u zadnje vrijeme. Nije lako, ali život se
nastavlja dalje i uvijek se nekako uspijevamo izvući iz svake krize.“

9
 Knjige.Club Books

Uto krajičkom oka spazim nekakvo kretanje - došao je šef. Martin Williams
je dobar šef koji me je u mojoj najranjivijoj dobi, kad sam imala samo šesnaest
godina, subotama upošljavao kao svoju pomoćnicu. U to vrijeme nisam znala
ništa o biljkama i on me je naučio svemu što sada znam. Kad si zamjenik voditelja
u rasadniku, jako ti pomaže da znaš što se događa na terenu, u samim
staklenicima, jer s lakoćom obavljam sav posao u uredu dok Martin ide na
sastanke. On je pravi obiteljski čovjek i ima dobro srce i to su sve razlozi zašto
volim raditi za njega.
„Ajme, što bih sad dao za šalicu čaja!“ reče Martin umjesto pozdrava pritom
pruživši Patricku ruku. „Oprosti što si me morao čekao, Patrick. Zapeo sam u
koloni iza traktora.“
„Nema problema. Ja sam malko uranio pa sam napokon dobio priliku
upoznati Immi. Drago mi je zbog toga, posebno što sam toliko toga čuo o njoj.
Sad mi je jasno zašto ti posao cvjeta.“ Patrick me nato pogleda i načas mu licem
preleti smiješak da bi mu lice već u sljedećem trenutku poprimilo ozbiljan izraz.
„Najbolja stvar koju sam napravio bila je kad sam uspio uvjeriti Immi da
počne raditi za mene na puno radno vrijeme. Mnogo je organiziranija od mene
kad je riječ o papirima i računima, stoga i posao bolje ide. Samo njoj mogu
zahvaliti što sad bez problema mogu odlaziti na sastanke i dogovarati nove
poslove. Patrick, ajmo sad krenuti s raspetljavanjem tih računa.“
Patrick nato potvrdno kimne Martinu, a potom se ponovno okrene prema
meni. „Hvala ti, Immi, na čaju i na razgovoru. Cijenim to. Nadam se da će nam
se putovi uskoro opet ukrstiti. A uz malo sreće, radnici će ti problem riješiti brzo
i s lakoćom.“
Martin se na te njegove riječi namršti. „O, ne. Još jedna prepreka i zastoj u
radovima!“ zavapi Martin.
„A da. Još jedan divan ponedjeljak i hladni tuš za početak tjedna. A čini se da
me Reggie priprema na najgore.“
„A jadna“, tužno će Martin. „Ja ću ovdje biti do kraja dana tako da možeš
slobodno otići ako trebaš što obaviti, ili se malo sabrati, Immi. Nadoknadit ćeš to
drugi dan.“
„Hvala ti, Martine. Cijenim to.“
Nakon što su izašli iz ureda, ni sama ne znam čega bih se najprije uhvatila.
Bože, nadam se da ovo nije znak da će cijeli tjedan otići nizbrdo jer zaista
nemam snage da sve to izdržim. Zašto uvijek na sebe preuzmem toliko stvari?
Čovjek bi pomislio da sam se dosad već naučila ne činiti to. U tom mi se trenutku
oglasi mobitel: poruka moje najbolje prijateljice Sare, iz Konačišta Bullrush.

Bok, draga, jesi već donijela odluku za svadbeni jelovnik? Pusa

10
 Knjige.Club Books

Naravno da Saru zanima što sam odlučila, da se i ona zna pripremiti, tako da
je napokon vrijeme da donesem tu odluku. No svaki put kad otvorim folder
„Vjenčanje“, iskrsne nešto drugo, hitnije, čime se trebam pozabaviti. Inače
nemam problema s usredotočivanjem, no činjenica je da mi je trenutačno nužna
pomoć. Uto mi se u glavi formira misao. Vrijeme je da nekoga zamolim za pomoć,
nekoga tko će uspjeti hladne glave ovo organizirati, a mislim da znam i tko bi to
mogao biti.

***

„Očito se nešto loše dogodilo kad si mi se u ponedjeljak u ovo vrijeme pojavila

na vratima. Samo uđi“, reče Val širom otvorivši vrata Kućice Byre.
Ovdje uvijek ugodno miriše. Na svježe pečene poslastice i ugodan cvjetni
miris. Obično je riječ o Valinu cvijeću iz vrta, ali katkad se osjete esencijalna ulja
koja nakapa u difuzor. Ziggy, Valina prekrasna bengalska mačka, pojavi se iz
smjera biblioteke i počne mi se motati oko nogu. Puno mi toga „izgovori“ svojim
mijaukanjem dok se saginjem da je pomazim te i ja nju pozdravim jednim mijau.
Ziggy potom počne presti i kimati glavom prema meni u znak da je počešem po
bradi; ponaša se kao mali čovječuljak.
„Oprosti što ti smetam ovako u vrijeme ručka, ali obećavam da ti neću dugo
smetati.“
Val načas pogleda preko moga ramena, kao da očekuje da će se još netko
pojaviti.
„Ja... hm... pa, vjerujem da će mi Fisher oprostiti ako zbog tebe malko
zakasnim“, ustvrdi kroz smijeh. „U svakom slučaju, upravo sam ubacila u pećnicu
pogačice sa sirom i maslinama.“
„Odlično mirišu i vjerujem da će ti Fisher, ako mu poneseš jednu pogačicu,
oprostiti bilo što. U svakom slučaju, htjela sam s tobom razgovarati o svom
vjenčanju.“
Val zatvori vrata za mnom i požuri me prema dnevnoj sobi.
„Jesi ii jela? Možeš li ostati na brzom ručku?“
„Hvala ti na pozivu, ali, nažalost, ne mogu. Taman sam krenula natrag u
Prevodničarevu kuću jer je pukla glavna vodovodna cijev.“
Val se zaprepastila. „Jao, Immi, zaista mi je žao. Taman su najgori
građevinski radovi bili iza vas i ovo je zaista loša vijest. Mogu li ti ja kako
pomoći?“
Bez razmišljanja tužno uzdahnem, a ona me uputi prema kauču.
„To vjenčanje sad mi se čini poput onog konačnog udarca koji te skroz
ošamuti!“ izleti iz mene i tek onda shvatim koliko je to grozno zazvučalo. Val me
zaprepašteno gleda, šokirana, a na licu joj se jasno ogleda bol. „Oh, ma nemoj

11
 Knjige.Club Books

misliti da Gray i ja imamo problema u vezi. Dobro smo i dobri smo, sve je divno
i krasno. Ali tko ima vremena baviti se cvijećem i jelovnikom i...“ Izgovorim sve
to u jednom dahu, vidno uzrujana.
„Samo mi reci što želiš da napravim, i napravit ću to. Mislim da to i znaš.“
Val sad već zvuči prilično zabrinuto.
„Trebala bih nekoga tko će umjesto mene isplanirati vjenčanje, tko će se
pobrinuti za sve ono što je preostalo.“
Ona se nato suosjećajno nasmiješi i nježno se spusti na kauč pokraj mene.
„Želiš da ti ja nađem nekoga tko bi to učinio?“ blago me upita.
„Hm. Ne baš. Pitala sam se bi li ti imala vremena pomoći mi s tim.“
„Dala bi mi povjerenje za takvo što? Ali ja nikad prije nisam planirala ničije
vjenčanje“, ustvrdi. No, prema sjaju u očima vidim da joj je drago što sam je to
pitala.
„Val, očajna sam. Svi pretpostavljaju da mlada zna što želi, ali meni je sve to
previše. Ne želim razočarati Graya, ali jednostavno nemam pojma što točno
radim. Zaista mi treba netko tko će mi sve isplanirati jer će u suprotnome
vjenčanje biti jedna velika katastrofa.“
„Naravno da ću ti pomoći u planiranju!“ entuzijastično će Val, a pritom joj se
lice ozarilo. „Bit će mi čast.“
„Val, problem je u tome što ne znam otkuda početi, jer sam rastrgana na sve
strane, a bojim se da se u dogledno vrijeme moje obveze neće umanjiti. Poznaješ
me, stoga znaš da neću dopustiti da mi stvari izmaknu kontroli, a ako se na bilo
koji način opustim, sve će krenuti nizbrdo. Budući da Gray nije ovdje preko
tjedna, imamo samo vikende za sebe. A isto tako preuzimam i sve više posla na
sebe tako da se i Martin može malo opustiti. Usto stalno moram komunicirati s
radnicima, a i glavni sam organizator i blagajnik fonda Božićne plovidbe... počela
sam se osjećati kao muha bez glave. Ušli smo u drugu polovicu godine, a što se
tiče vjenčanja, rezervirala sam nam termin u crkvi i seoskoj vijećnici i znam da će
se proslava održati u Konačištu Bullrush. No nismo odabrali ni jelovnik niti
imamo popis gostiju, a Sarah mi je opet jutros poslala poruku u kojoj me pita
jesam li odabrala jelovnik, očito sa željom da me požuri.“
Potonem prema naslonu kauča jer se osjećam obeshrabreno i poraženo.
„Nemoj se brinuti, Immi. Samo mi daj popis zadataka i ja ću ti sve polako
početi rješavati nakon što jednu večer lijepo sjednemo i porazgovaramo što
otprilike želiš.“
Brada mi načas zadrhti prije negoli joj uputim pogled pun zahvalnosti i
olakšanja.
„Samo se nemoj uzrujavati. Kad smislimo plan, lako ćemo uključiti još neke
ljude koji će nam moći pomoći. No ti ćeš morati biti dostupna i predana te donositi
odluke poprilično brzo. Žao mi je što zbog Grayeva posla niste uspjeli organizirati
ljetno vjenčanje. Znam da ste oboje bili poprilično razočarani zbog toga.“
12
 Knjige.Club Books

Nagnem se prema naprijed i slegnem ramenima. „Ovo mu je životna prilika i

nisam nm htjela otežavati odluku.“ Nato umorno uzdahnem. „Željela sam
jednostavan obred u polju kukuruza uz kanal samo s najbližim prijateljima, a
potom zabavu pod velikim šatorom. Seoska vijećnica je zgodan prostor, ali nije
baš isto, zar ne?“
Val gricka usnicu, duboko zamišljena. „A Gray nikako ne želi odgoditi
vjenčanje za šest mjeseci pa da se vjenčate iduće ljeto? Svašta se sad događa, a
sve je na tvojim plećima, Immi.“
„Znam. Ali stvarno želimo malo vjenčanje, samo s najbližim prijateljima i
susjedima. Gray osjeća grižnju savjesti što sam pomaknula vjenčanje na Božić,
da njemu odagnam stres, no zapravo mi se sviđa ideja o božićnom vjenčanju. Na
kraju krajeva, i zaručili smo se na Božić, a to je i moje omiljeno doba godine.“ Na
taj moj zaključak počnemo se obje smijati.
„Jeste, da“, reče Val cereći mi se. „No zaruke baš i nisu bile romantične kako
si se nadala, ha?“
„I upravo zato trebam tvoju pomoć. Moji savršeni planovi potonuli su poput
lađa od papira, zar ne? Ali“, podignem ruku na kojoj se nalazi bakin zaručnički
prsten i ponosno ga pokažem, „prevladali smo i to. No vjenčanje je s druge strane
sasvim druga priča i doslovno se borim s organizacijom. Voljela bih da to bude
nešto što ćemo Gray i ja zauvijek pamtiti, ali trenutačno se ne mičem s mjesta.“
„Jesi li barem razmislila o vjenčanici?“
Žalosno je pogledam i Val nato duboko uzdahne tresući glavom. „Oh, Immi.
Moramo najprije riješiti osnovne stvari, a potom se posvetiti detaljima. Ja ću na
Internetu pregledati stranice sa savjetima i uputama.“
„To bi bilo izvrsno, Val. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti.“
„Jako mi je drago što ću biti uključena u organizaciju tvog vjenčanja“, reče
ona zazvučavši mi kao da je na rubu suza. „Nazvat ću i Ronu, ne možemo ne
uključiti i Grayevu mamu. Mislim da će biti oduševljena. Mogle bismo se nas tri
naći jedan dan ovaj tjedan i početi s pripremama.“
„Odlično, samo mi javi kad vama dvjema bude odgovaralo pa ću se prilagoditi
i ponijeti vjenčanu mapu. U njoj, bojim se, nema previše toga, no vjerujem da će
ipak biti dobar početak i da ćete vas dvije to vrlo brzo početi dovoditi u red.“
Pogledam je glupasto no Val se ne nasmiješi.
„Pa, to će nam svakako barem malo olakšati. Kad porazgovaram s Ronom,
poslat ću ti poruku. A sad lijepo idi kući i nemoj više razmišljati o vjenčanju.
Samo se usredotoči na ono što je pošlo po krivu u Prevodničarevoj kući.“
Nato obje ustanemo i ja je čvrsto zagrlim.
„Hvala ti što si pristala spasiti me. Znam da zvuči grozno jer bi mi vlastito
vjenčanje trebalo biti prioritet, ali Tollie i ostatak ekipe se toliko trude učiniti
desetu obljetnicu posebnom. Toliko je ljudi uključeno u to, skuplja se i novac, no

13
 Knjige.Club Books

trebamo ga još dosta prikupiti ako želimo postići svoj cilj. Zaista se moram
potpuno posvetiti tome ako želim sve dobro napraviti.“
„Sve razumijem, Immi, ne trebaš mi objašnjavati. Samo imaj na umu da su ti
svi jako zahvalni za sve što činiš. I nemoj zaboraviti da se uvijek možeš osloniti i
na druge članove naše zajednice. Previše si toga preuzela na sebe, a zaista nije
sramota pitati druge za pomoć i raspodijeliti zadatke.“
Na te njezine riječi izmijenimo značajan pogled. Tollie ima osamdeset i
sedam godina i još je uvijek poprilično živahan, ali mene i Val je život podučio
da nikad ništa ne uzimamo zdravo za gotovo. Obje znamo da upravo zbog toga
želim da sve teče glatko.
„Ne zaboravi da si ti prava zvijezda svoga vjenčanja i da će Grayu laknuti kad
čuje da imaš pomoć.“
„Nekako je tiho kad nema Graya“, zamišljeno će ona. „Sigurno ti nedostaje
njegovo stalno pjevušenje melodija koje mu se motaju po glavi, a i njegovo
pjevuckanje je isto tako jako simpatično.“
„Oh, svakako, njegova strast za glazbom jedna je od stvari zbog kojih ga
toliko volim. U svakom slučaju, te njegove melodije su zarazne i često ih i ja sama
počnem pjevušiti. No nekad mi znaju i odvratiti pozornost od onoga što činim. E,
sad stvarno moram poći. Moram obavijestiti Tollieja o razvoju događaja jer
postoji mogućnost da ćemo ga uskoro Gray i ja morati moliti da nas na neko
vrijeme primi pod svoj krov.“
Val razrogači oči od čuđenja. „Jao, draga. Nije najbolji početak tjedna.“
„Nije, da. Ali opet, nije sve ni tako crno, zahvaljujući tebi.“ Zbog toga
osjećam golemo olakšanje, a to je dovoljno da me digne toliko da imam snage
prebroditi sve one nedaće koje me tek čekaju.

14
 Knjige.Club Books

OSJEĆAM DA DOLAZI GLAVOBOLJA

Izađem iz Kućice Byre. Konačište Bullrush mi se nalazi na putu prema kući i bit
će mi jako teško proći pokraj njega nezamijećeno, stoga odlučim banuti i pokušati
uvjeriti Saru da imam sve pod kontrolom i da ću odlučiti za jelovnik do početka
idućeg tjedna. Sarah i Kurt, vlasnici Bullrusha, i njihove dvije kćeri blizanke, Jade
i Jude, isto će biti gošće na našem vjenčanju, što zapravo naše planiranje jelovnika
čini kompliciranijim. Naime, uz ljetno razdoblje, za vrijeme božićnih blagdana
imaju najveću gužvu tako da im briga za jelo na našoj zabavi svakako stvara
dodatni stres.
Otvorim vrata i zakoračim unutra, a isti me čas zapahne divan miris iz kuhinje
te shvatim da sam jako gladna. Krčenje u želucu potvrdi moju pomisao, no,
nažalost, ne mogu se zadržavati. Bacim brzinski pogled po blagovaonici, ali ne
ugledam ni jedno poznato lice budući da je još uvijek rano za ručak. U ovo doba
dana mušterije su obično parovi koji su se šetali uz kanal i ogladnjeli, sretni što
im se na putu našla gostionica koja nudi ukusnu domaću hranu, ali Bullrushu
svakako u korist ide i to što tijekom cijelog dana nude doručak. Često kod njih
sobe iznajmljuju i ljudi koji su na proputovanju pa ostanu ondje samo dan-dva,
dok ne obiđu ono što ih zanima. Svakako je prednost ne morati kuhati, a ipak
pojesti domaći obrok, stoga je Bullrush postao nadaleko poznat.
„Evo i nje“, pozdravi me Kurt izašavši kroz pomična vrata iz kuhinje noseći
u rukama pladanj sa začinima. „Kako je, Immi? Jesi li došla na ručak ili trebaš
Saru?“
Kurt i Sarah su jedan od najljubaznijih parova koje poznajem, a kad su se
doselili u Aysbury, djevojčice su tek bile napunile sedam, a sad već imaju
četrnaest godina. Kurtu i Sari je trebala godina i pol da obnove ovo mjesto i to im
nipošto nije bilo lako, pogotovo jer su većinu posla obavili sami. Istodobno su se
morali brinuti o dvjema živahnih djevojčicama i pravo je čudo da su uspjeli
otvoriti gostionicu u vrijeme dok su se još uvijek obavljali grubi građevinski
radovi u samoj zgradi. I na koncu su uspjeli ovo mjesto preobraziti u srce naše
male zajednice. Jude i Jade su odmalena učili da se težak rad isplati i da je i
najmanja pomoć hvalevrijedna. Preko dana Bullrush je kafić i darovni dućan, a
svakog petka, subote i nedjelje navečer, između šest poslijepodne i deset sati

15
 Knjige.Club Books

navečer, postaje okupljalište za članove Aysburškog jedriličarskog kluba. Budući

da se nedaleko od našeg mjestašca nalazi nadaleko poznata pivovara Middle
Norton, u ponudi imaju zaista raznovrsno pivo, za svačiji ukus. Uvjerena sam da
neki članovi tog kluba nikad nisu stali za kormilo, no svakako svi uživaju u
plovidbama po kanalima i rijekama. Ovdje su svi dobrodošli i zaista je lijepo
vidjeti poznata lica, unatoč činjenici što ne žive u samom Aysburyju nego uokolo.
No, isto tako, svaki put kad se organizira akcija prikupljanja smeća ili kakvi drugi
radovi za dobrobit marine, odmah dođu pomoći. E, to je, po mome mišljenju, klub
kakvom valja pripadati.
„Navratila sam samo da kažem Sari da ću joj poslati e-mail krajem tjedna,
kad se moja planerka vjenčanja i ja sastanemo i dogovorimo detalje.“
Kurt me upitno pogleda i ustvrdi začuđenim tonom: „O, pa ti imaš planerku
vjenčanja.“
Potvrdim to entuzijastičnim kimanjem glave. „Pa, zapravo se nadam da imam
dvije budući da mi je Val obećala da će zamoliti i Ronu da uskoči.“
Sarah se pojavila iza njega baš u trenutku da čuje moju zadnju rečenicu.
„Hvala dragom Bogu! Toliko si toga preuzela na sebe, Immi. Bilo je i vrijeme da
zamoliš nekoga za pomoć. Poslat ću ti na mail meni najzanimljivije svadbene
jelovnike koje smo dosad slagali. Možeš ih izmiješati, ali i smisliti svoj vlastiti,
naravno. Odluka je na tebi. Znam da si jako zauzeta, ali bilo bi dobro da mi kažeš
barem okvirni broj gostiju, da znamo s čime moramo računati.“
„Znam“, odgovorim spustivši glavu. „Ja sam napravila popis gostiju sa svoje
strane, no čekam da Gray dođe u petak navečer i napravi popis svojih.“
Osmjehne mi se. „Oh, pa nemoj baš navaliti na njega čim stigne. Žao mi vas
je oboje. Ni tebi ni njemu prva polovica godine nije prošla lagodno, je li tako?
Kako napreduje renovacija kuće?“
„Bolje ne pitaj. Stalno neki problemi, bojim se, a ni danas nije puno drugačije,
ali nemam sad snage pričati o tome. Kako su cure?“
„Jade i Jude su dobro. Katkad se zateknem kako ih promatram i ne vjerujem
da su već toliko narasle. Čini mi se kao da sada imam tri žene u kuhinji.“
„I to lijepo odgojene mlade žene. A sada moram ići dalje. Radnici me čekaju
da mi pokažu razmjere najnovije katastrofe.“
Sarah sa simpatijom preokrene očima.
„Nadam se da je ipak nešto što se može riješiti bez previše muke. Vidjet ćemo
se s tobom i Grayem u petak navečer, ako ne prije. Rezervirat ću vam vaš omiljeni
stol“, i Kurt se ljubazno priključio.
„Hvala vam. Sad mi se čini kao da će petak biti tek za cijelu jednu vječnost“,
odgovorim. Prije nego što smo se Gray i ja zaručili, petkom smo uvijek odlazili
na spoj. No, nažalost, bilo je vikenda kad ne bi uspio doći u Aysbury te bismo bili
osuđeni na videopoziv. Bilo je teško ostati dobre volje kad nam je ta naša

16
 Knjige.Club Books

razdvojenost jako teško padala. A sad kad smo napokon počeli živjeti skupa, on
ne radi ovdje nego u Londonu. Kao da smo se vratili korak unatrag.
„Lijepo se provedite danas“, pozdravim ih preko ramena, na izlasku. Jako sam
sretna što imam tako dobre prijatelje, a kad se nađem vani ha zraku, sunčane zrake
počnu mi obasjavati lice i podizati mi raspoloženje.
S kanala je počeo puhati lagani povjetarac i najradije bih da sam preko kratke
majice obukla i tanku jaknu. Krenem putom koji vodi prema mojoj kući, a onda
skrenem lijevo i preda mnom se ukaže Delamereov brod gdje se ljuljuška po rijeci,
a s njega mi mahne neki par. Odmahnem im sa smiješkom. Ili su potpuni stranci
ili su neki ljudi koji znaju doći ovamo s vremena na vrijeme, samo ih ja sada nisam
prepoznala, no nije ni važno. Vlasnici brodova koji plove po rijekama obično su
opušteni i prijateljski raspoloženi. Upravo mi se zbog toga i sviđa život ovdje, kao
uostalom i Grayu.
Nebo je prekrasne boje potočnica, a zrakom odjekuje zvuk iz radionice u
marini kao podsjetnik na to koliko smo sretni što imamo priliku živjeti ovdje.
Lipanj mi je najdraži mjesec, kad sve postane zeleno i mirisno, s vatrometom boja
na svakom uglu što privlači pogled mnogobrojnih šetača i ulijeva im radost. Ako
se usredotočim na disanje, osjetim mirisnu slatkoću svježe trave i svjež zrak koji
se probija kroz lišće i grane iznad moje glave. Ptice lete svuda uokolo, kao da se
igraju lovice i zabavljaju se. Prepiru se poput male djece koja će zauzeti najbolju
granu ili se domoći najukusnije travke.
Jedina naznaka da se u blizini nalaze polja kukuruza jest miris koji mi dopire
do nosnica na povjetarcu. Čuje se i šuškanje njegova lišća dok se vjetrić poigrava
njime. To šuškanje u kombinaciji s lišćem, koje se nježno dodiruje dok vjetar njiše
grane, proizvodi zvuk vrlo sličan glazbi, kao da postoji nevidljivi dirigent koji ih
svojim dirigentskim štapićem sve usmjerava. Zrnca kukuruza, zaštićena kosom,
tek trebaju postati debeljuškasta i slatkasta, ali dosad je, od ožujka, već bilo
dovoljno sunčanih dana, što daje slutiti da bi berba mogla biti dobra.
Otprilike sam na krajnjem dijelu parkirališta koje se nalazi oko Bullrusha kad
se na splavi pojavi skupina pataka koju je očito uznemirilo brundanje brodova,
stoga su odlučile maknuti se odande. Dok hodaju po skliskom terenu meni zdesna,
počnu kvakati. Starije se spuste po kosini kao po toboganu, da bi u podnožju
dočekale mlade koji se međusobno bore koji će biti prvi. Jedan od njih popne se
na vrh uzvisine, blizu samog ruba šetnice. Nije se čak ni okrenuo prema meni,
valjda je osjetio da mu nisam nikakva prijetnja. No, kad mu se neka druga patka
odlučila približiti, postao je iznimno glasan. U tom sam trenutku shvatila da ne
kvaču sve patke, ova je zvučala kreštavo i kao da gunđa. To me je navelo na
smiješak jer je zazvučalo kao da ima grlobolju, no uspio je tim svojim čudnim
glasom potjerati nametljivu patku.
Trava je svugdje ista, neovisno o tome gdje se zaustave, ali shvatila sam da
im je to svojevrsna igra, a kad sam shvatila da me dvije patke prate iznimno glasno

17
 Knjige.Club Books

kvačući, počela sam se smijati. Uto mi je zazvonio telefon i oduševljeno sam

shvatila da me zove Gray.
„O, već ti nedostajem, ha?“ upitam ga zavodničkim glasom.
„Uvijek mi nedostaješ kad odem, naravno, ali sad te zapravo zovem da ti
kažem da sam zaboravio ponijeti električnu četkicu. Ostavio sam je na punjaču uz
krevet jer sam cijelo vrijeme rabio utičnicu za brijaći aparat u kupaonici pa je
najvjerojatnije nisi ni uočila. A sad ću se morati vratiti u stare dane i prati zube
najobičnijom četkicom za zube.“ Nato se sam sebi počeo smijati.
Nije baš romantični poziv kakav bih poželjela, ali razvedrio me i sam Grayev
glas. On je razlog zašto se sve u mome majušnom životu mijenja i uskoro će svi
ti dosadni problemi vezani za kolibu biti riješeni i zaboravljeni.
„Upravo se vraćam kući. A tebi će to biti pouka za drugi put da više ne
izlijećeš iz kuće.“
„A kako da si pomognem kad si mi toliko neodoljiva? Izgledaš prezamamno
s raščupanom kosom i s krmeljima. Ponedjeljci ujutro su sami po sebi grozni, a
dodatno i zbog toga što te moram napustiti.“ Svjesna sam da mi se ruga, ali isto
tako u njegovu glasu osjetim i tračak tuge. Ni jednome od nas nije lako.
Prošle smo godine proveli previše vremena žudeći za onim danima kad će
doći u posjet i sad mi se čini kao da doživljavam déjà vu. Ali tada se bio brinuo o
Roni, kojoj je trebala pomoć dok ne povrati zdravlje. Gray je pokušavao žonglirati
između posla i bivanja potpore Roni dok je radio od kuće - stoga se nemam prava
žaliti jer se njegova mama sada preselila u malu kolibu s druge strane kanala. A
kad njega nema, ja sam uvijek tu za nju.
„A što ćeš, ako želiš biti slavan skladatelj, to ti je cijena uspjeha. Oprosti što
ću ti sad prekinuti, ljubavi, ali nazvat ću te večeras u devet, kao i inače. Moram
obaviti razgovor s radnicima prije nego što odu na pauzu za ručak. Volim te,
pusa.“
„I ja tebe, ljubavi. Čujemo se navečer.“
„Immi!“
Pogledam prema marini da vidim je li tamo Fisher, koji je postao upravitelj
marine nakon što se Tollie povukao u mirovinu. On je osoba koja je, kad sam
došla ovamo, bez ijednog prigovora slušao, iz dana u dan, kako me moj djed Tollie
ne razumije. Mislila sam da sve znam i željela sam više slobode da mogu raditi
ono što želim. Fisher me je uspio spasiti od bilo kakve nevolje samim time što mi
je uvijek bio podrška. Nije uvijek mnogo govorio, ali kad bi nešto rekao, ja sam
ga slušala. A sad kad je Val preuzela moj posao na pola radnog vremena u marini
da bih mogla preuzeti puno radno vrijeme u rasadniku, shvatila sam da mi
nedostaju ti naši svakodnevni razgovori. Samo sjećanje na naš jutarnji ritual da
mu napravim dvije kave vrlo brzo jednu za drugom, a onda mu se ne približavati
dok s drugom ne bude pri kraju, uvijek mi izmami osmijeh. Nedostaju mi vremena

18
 Knjige.Club Books

kad bismo stanke za ručak provodili u Bullrushu, ispravljajući sve nepravde u

svijetu i jačajući posebnu vezu između nas.
Zakoračim na stazu taman kad se na njoj pojavio i Fisher, stoga pojurim
zagrliti ga.
„Lijepo mirišeš!“ ustvrdim kad me obgrli rukama i u šali me odigne od tla pa
me vrati u početni položaj.
„Ma da?“ prepredeno će on. Pogledam u njega i zatresem glavom.
„Ideš k Val na ručak, zar ne?“ upitam s natruhom optužbe u glasu. „Meni
nikad nisi dopuštao da odem tako rano na pauzu za ručak. Još mi je bilo čudno što
nije na poslu.“
„Paa... dijete drago, ne sjećam se da si mi ikad ponudila napraviti ručak“,
zaključi on zločesto se nasmiješivši.
Još se uvijek navikavam na činjenicu da su Fisher i Val par. No oboje su se
na svoj način bili borili s usamljenošću, a otkad su počeli hodati, lijepo je vidjeti
ih sretnima i zadovoljnima. Fishera je njegova bivša supruga ostavila radi nekog
udovca s dvoje djece osnovnoškolske dobi. Srce mu je bilo slomljeno, ne zbog
toga što nisu bili blagoslovljeni djecom nego zato što je mislio da su došli u godine
kad su to preboljeli. Išli su prema ostvarenju plana za drugačiju vrstu budućnosti,
budućnost koja bi im osigurala jednu određenu slobodu. Prvi korak je bio riješiti
se hipoteke na kuću, a da bi se to ostvarilo, bilo je potrebno da se radi duže i više.
Fisher je kupio Star Gazer, prekrasan stari, drveni brod za plovidbu kanalima,
i svaki slobodni trenutak koristio je da obnavlja tu, kako je naziva „ljepoticu“,
dugačku 18 metara, pretvarajući je u nadasve ugodno prijevozno sredstvo. A onda
odjednom, bez ikakvih naznaka, cijeli mu se život preokrenuo. Prodali su svoju
prekrasnu kuću i on sada živi u maloj kamenoj kući u jednoj uličici iza marine. S
vremena na vrijeme plovi na svome brodu po rijeci, a tijekom adventa Star Gazer
preuzima glavnu ulogu u Božićnoj plovidbi s Djedicom.
„A sigurna sam i da će to biti samo takav ručak“, našalim se i nasmiješim mu
se. Oči mu nato zasjaje i vidim da se osjeća razotkriveno. „Danas mi jednostavno
treba domaći obrok“, odgovori zazvučavši kao da se samosažalijeva, što mu inače
nije svojstveno.
„Što se događa? Mogu ti ja kako pomoći?“
„Ne. Samo se borim sam sa sobom da li da nakon Božića pokrenem službeni
postupak za odlazak u prijevremenu mirovinu. Kao što se vjerojatno sjećaš, to je
bila sigurna stvar. No... pa... to sam prije smatrao dobrom odlukom, ali sad više
nisam siguran bih li se trebao povući već sad.“
„Ako želiš jednu večer navratiti na čašicu razgovora u Prevodničarevu kuću“,
uto se zaustavim sjetivši se da ću se uskoro - ako se ovaj zadnji problem s kućom,
na što me, nažalost, intuicija već upozorava, pokaže teško popravljivim - možda
morati odseliti odande. „Kad malo bolje razmislim, bilo bi bolje da ja dođem k

19
 Knjige.Club Books

tebi. Radovi ne napreduju kako treba, opet problemi, a bojim se da se neće uspjeti
brzo sanirati.“
Fisher tužno odmahne glavom. „Žao mi je što to čujem, Immi. Sigurno ti nije
lako s toliko stvari o kojima se moraš brinuti, s raznim nepredviđenim situacijama.
I hvala ti na ponudi, svakako ću ti se javiti jer želim porazgovarati o nečemu s
tobom prije nego što to priopćim Val.“

***

„Što se, zaboga, dogodilo?“ zabezeknem se, ne mogavši pojmiti da je šteta toliko
golema.
„Izgleda gore nego što zapravo jest“, dovikne Reggie požurivši prema meni.
Prekrasna stara kamena terasa sa stražnje strane kuće postala je blatna jama s
golemom rupom u sredini.
„Je li Tollie ovo vidio?“ upitam jer mi je teško zamisliti kakva bi mogla biti
njegova reakcija.
„Jest, jer je čuo kad je pukla cijev. Umirili smo ga, a on nas je uputio da
kamene ploče preselimo u pomoćnu zgradu, tako da se ne brineš jer su na
sigurnome.“
„A gdje je Tollie sad?“
„U Utočištu je, ali... pa, mislim da ima posjetitelja.“
Stara kamena terasa oduvijek je bila na ponos Tollieju, a sad je samo hrpa
blata i mulja.
„Što se zapravo dogodilo?“ teško mi je prikriti strah koji iznenada osjetim.
Donji rub gospina plašta potpuno je uništen, s njegovim prekrasnim mekim
okruglim listovima, a bodljikava plava božikovina s olovno plavim bobicama
potpuno je spljoštena. Udar vode očito je bio toliko silovit da je izbio i mnogo
zemlje. Sve je uništeno.
„Cijevi su stare, Immi. Sve ih treba zamijeniti, a sad kad sam obavio provjeru,
bojim se da to uključuje i septičku jamu. Nisam htio pitati Tollieja, ali zašto,
pobogu, nije zamijenjena za vrijeme radova u Utočištu? Bilo bi lakše da su obje
kuće povezane na isti odvod i da je to učinjeno odjednom.“
Jasno se vidi da je Reggie frustriran zbog toga.
„Znam, i sada je to potpuno razumno pitanje, no u ono vrijeme nije bilo lako.“
Kad sam napunila osamnaest godina, željela sam se na neki način osamostaliti.
Nisam željela ostaviti Tollieja samoga, ali mi je bila potrebna privatnost.
Sporazumjeli smo se da ću preuzeti nasljedstvo moga oca i Utočište preurediti u
svoj budući dom. Kuća je bila prepisana na mene, ali Tollie me isto tako nije želio
kočiti ako se ikad budem odlučila preseliti. „To su dvije potpuno odvojene zgrade
i, ako bi bilo potrebno, mogu se prodati svaka za sebe.“
20
 Knjige.Club Books

Reggie se nato počeše po glavi zagledavši se u mene kao da ne znam što

govorim. „A sad se ta Prevodničareva kuća tebi i Grayu, koji ju pokušavate učiniti
svojim budućim domom, pretvara u golem trošak.“
„Znam. Tollieju jako puno znači što je sređujemo da nam postane budući
dom“, objasnim mu. Tada nisam gledala dalje od uzbuđenja što ću napokon imati
svoju kuću. Nisam razmišljala ni o udaji, a kamoli o nekom mogućem budućem
preseljenju u Prevodničarevu kuću.
Reggie začuđeno podigne obrve i smrknuto me pogleda. „E pa, sad je ovo,
bojim se, cijena koju ćete morati platiti. Morat ćemo promijeniti sve cijevi, od
glavnog ventila koji dovodi vodu na imanje koji se nalazi na početku kanala.
Glavna vodovodna cijev se proteže s jedne strane kuće i s njezine stražnje strane,
a zaporni ventil je u kuhinji. Kad smo počeli kopati zemlju za proširenje kuće s
druge strane, nismo pronašli ni jednu jedinu oronulu cijev. I nikako mi nije jasno
kako su cijevi koje prolaze ispod kuhinje gotovo nove; doživio sam šok kad sam
pogledao u ovu rupu i zatekao ovakvo stanje.“
„Prije nekoliko godina poplavila je kuhinja, a to je imalo nekakve veze s cijevi
ispod sudopera. Sjećam se da je vodoinstalater izbušio rupu u betonu i onda je
ponovno zacementirao“, kažem mu. „Tada se to činilo samo poput neugodnosti
jer je voda prošla u dnevnu sobu i uništila tepih, koji smo onda morali zamijeniti.“
Svim se silama trudim ne uzdisati. Novac koji smo Gray i ja namijenili za
proširenje kuće uključivao je i vodoinstalaterske radove tako da je dio njega već
potrošen. Sav novac koji nije rezerviran za obnovu kuće jest fond za crne dane i
nešto novca koji smo uštedjeli za kupnju novog pokućstva.
„Možete li mi barem okvirno reći koliko bi sve to koštalo?“
„Pa, robusni sustav za pročišćavanje otpadnih voda koji zahtijeva malo
održavanja, npr. Bio-Pure, košta oko tri i pol tisuće.“
„A cijena vašeg rada?“
„Barem još nekoliko tisuća. Ovisi o tome hoćemo li naići na još kakav
problem. Svakako će nam se radovi produljiti za koji tjedan, možda čak i za
mjesec dana od roka koji smo dogovorili, Immi. Morat ću pretumbati naše
rasporede da vidim na koje ću ljude moći računati za iskopavanje. No u
međuvremenu neće biti moguće živjeti ondje.“
Reggie je, vidim, iskreno zabrinut.
„Može se reći da mi je drago što se ovo dogodilo sad, a ne kad su svi
građevinski radovi gotovi. Sad namjeravam otići do Tollieja, da vidim što on misli
o svemu.“
„Poslat ćemo ti e-mailom točan izračun razlike u cijeni, kad uzmemo u obzir
sve okolnosti. Grozno mi je što sam ti upravo ja morao prenijeti loše vijesti, Immi,
i to kad su radovi već bili pri kraju. Da smo znali da su te cijevi toliko dotrajale,
najprije bismo se pozabavili njima.“

21
 Knjige.Club Books

„Nije to vaša pogreška, Reggie, i hvala što ste ublažili priču za Tollieja.
Poznajem Tollieja jako dobro već deset godina i znam da će se osjećati krivim
zbog ovoga. Valjda je dobra stvar što ćemo sada barem imati sve novo.“
Kad sam krenula prema Utočištu, glavom su mi se krenule motati razne stvari.
Svakako ćemo imati mnogo veći trošak nego što smo planirali, a to je trošak koji
si Gray i ja jednostavno ne možemo priuštiti. A, nažalost, nemamo više ništa
novca ni u svom svadbenom fondu, gdje ga ionako i nije bilo previše. Neću Grayu
prenositi loše vijesti do petka, a dotad ću možda, barem se nadam, imati bolju
predodžbu o našim predstojećim troškovima.

22
 Knjige.Club Books

IZNENAĐENJA NE PRESTAJU

„E pa, ovo je poprilično ugodno“, reče Rona podižući šalicu sa svojim Earl Gray
čajem i potom se ušuškavši među jastučiće na Valinu kauču. Vidi se da je
oduševljena što je uključena u planiranje vjenčanja, a ja ne mogu vjerovati da
meni samoj nije palo na pamet takvo što.
Pojavi se Ziggy te dođe do svake od nas po dozu maženja, a potom odjuri
gore po stubama, bez sumnje s namjerom da se smjesti ispod kreveta.
Val se još uvijek bavi pečenjem, no to me ne obeshrabri da se poslužim jednim
kolačićem od začinjenih jabuka. „Mmm...“ promrmljam od užitka već pri prvom
zalogaju. „Jako je ukusno i prava stvar koja mi može dići raspoloženje. Srijede su
mi inače teške. Ali barem u četvrtak već mogu reći da Gray dolazi sutra.“
I Rona i Val me pogledaju; na licima im se ocrtava tuga.
„Šteta što Gray ponovno radi u Londonu.“ Znam da Roni nedostaje njezin sin
jednako kao i meni.
„Joj, djevojke, nećemo sad naricati nad stvarima koje ne možemo promijeniti.
Ajmo vidjeti što je dosad napravljeno tako da možemo planirati što i kako dalje.
Već sam se počela brinuti da bi se moglo dogoditi da se vjenčanje još jedanput
odgodi, a to ne bismo htjeli, zar ne?“ ustvrdi Val iznoseći gole činjenice.
Taman sam bila uzela drugi kolač i zagrizla ga te joj uputim zahvalan osmijeh
od uha do uha.
„Ovo je tako uzbudljivo“, reče Rona. „Nakon razočaranja što si se morala
vratiti natrag u Utočište, ovo će te sigurno malo oraspoložiti, Immi.“
Pojedem ostatak kolača i brzo prebrišem usne.
„Kad smo već kod Tollieja, zna li ijedna od vas ženu koja se zove Daphne
Harris?“
Val odmah zatrese glavom, no Rona se nagne prema stoliću i odloži svoju
praznu šalicu na njega, a ja primijetim da pritom stišće usnice, kao da je u
dubokom razmišljanju. „Pa, možda nije riječ o istoj ženi, no ubrzo nakon što sam
se preselila u Aysbury, nazvala me je neka žena koja se tako zove. Živi u Middle
Nortonu. Ta Daphne ondje vodi Ženski institut i jedna od mojih prijateljica joj je
bila dala moj broj. Zašto?“

23
 Knjige.Club Books

„Tollie je uzgred spomenuo to ime“, odgovorim nastojeći ne zvučati previše

znatiželjno.
No, u svakom slučaju, njih dvije izmijene zbunjeni pogled, začuđene mojim
interesom za nju.
„Nije iz Aysburyja. Ne mogu se sjetiti da sam ikad prije čula njezino ime, a
Tollie je odmah promijenio temu. A to mi je bilo prilično neobično.“
„Najvjerojatnije je u vezi s prikupljanjem sredstava“, predloži Val.
„Da, vjerojatno je tako“, doda Rona osjetivši moju nelagodu.
„Ajmo zasad to nikome ne spominjati, ali ako što čujete o njoj, bilo bi dobro
da me obavijestite. Tollie mi ništa ne želi reći, što mu nije nalik. A uz to, ja sam
blagajnica fonda i ako je riječ o novom ulaganju, ne razumijem zašto me se o tome
nije obavijestilo. Iskreno se nadam da nije zbog toga što misli da nisam sposobna
sve obaviti na zadovoljavajući način.“
Val me pogleda posegnuvši rukom prema mojoj ruci i nježno je stisne.
„Tollie te vjerojatno samo želi malo rasteretiti, Immi. On je osoba kojoj nije
teško raditi, naprotiv, sigurno ga nećeš vidjeti da odmara dok se mučimo dostići
cilj.“
Preokrenem očima. „Znam. Sad kad je zemljište ograđeno, vrijeme je da
počnemo razmišljati o rokovima: kada trebamo platiti polog za preuređivanje te
predujam za sprave za igralište. Počet će ga graditi šest tjedana prije otvorenja
parka, no predujam treba platiti najmanje mjesec dana ranije. A to me je sad
podsjetilo na to da moram pitati Tollieja o proceduri prebacivanja vlasničkih
papira i koliko to traje.“
Val počne raščišćavati stolić. „No dobro, zasad dosta o tome. Večeras se
moramo usredotočiti na drugu stvar. Ja ću ovo odnijeti u kuhinju, a Rona će dotad
pripremiti popis sa zadacima.“
Ja nato posegnem za svojom torbom i iz nje iskopam kopije jelovnika koje mi
je Sarah poslala e-mailom. Kad se Val vratila, razdijelim nam ih.
„Ovo su neki primjeri jelovnika. Proći ću kroz njih svakako s Grayem za
vikend, no budući da on samo jednim uhom sluša kad spomenem neke sitne
detalje, kako ih on naziva, zaista bih cijenila vaše mišljenje.“
„Je li već odlučio koga želi pozvati?“ upita Rona.
„Nije. A ja sam to spomenula toliko puta da se sad svaki put kad to spomenem
počnemo prepirati.“
„Hoćeš li da ja porazgovaram s njim? Ne želim ga opravdavati, ali kad se
Gray posveti glazbi, sklon je sve ostalo zanemariti“, zaključi ona suosjećajno.
Nato kimnem u znak da se slažem s njom jer znam na što misli. Gray i ja
primjerice vodimo neki ozbiljan razgovor, a onda on odjednom samo ustane,
zgrabi svoj iPad i ode u sobu jer, eto, baš mu je u tom trenutku nadošla inspiracija.

24
 Knjige.Club Books

U takvim situacijama često zna ne izići satima iz sobe, što katkad bude
neprimjereno, no dosad sam se već i navikla.
„Ako uspiješ porazgovarati s njim o tome prije subote, to bi bilo odlično. Ja
ga namjeravam pozvati u šetnju tako da mu ništa ne može svrnuti pozornost od
razgovora. Ne mogu procijeniti koliko svojih kolega u Londonu smatra
prijateljima, pogotovo jer nikoga od njih nisam upoznala; no, u svakom slučaju,
često ih spominje. Sad je samozaposlen, što je ipak malo drugačije. Londonski
studio za koji radi u izravnoj je vezi s onim iz Los Angelesa, naravno, budući da
oni i snimaju sam film. Tako da možda želi pozvati i nekoga od njih. No, da
budem iskrena, ja bih htjela skromno vjenčanje, samo s našim najbližim
prijateljima.“
„Prepusti to nama, Immi. Ti si zatrpana poslom i Gray to jednostavno mora
shvatiti. Iako je jako zaposlen, trebaš ga da i on donese neke odluke. Ako ga
namjeravaš nagovoriti da izaberete jelovnik sad za vikend, Val i ja možemo
sastaviti popis nekoliko jelovnika koji su nama ušli u uži izbor i poslati vam ih e-
mailom. Bilo bi lijepo da Sarah dobije konačni jelovnik do ponedjeljka. Ajmo
sada proći kroz sve ono što je potrebno za svadbu, kako nam što padne na pamet.“
Cvijeće, zdravice i govori, hoće li biti večernji tulum nakon svadbenog
ručka... pitanje za pitanjem za pitanjem... ali barem su diskusije produktivne.
Polako se uobličava okvirni plan same svadbe, iako ima još toliko detalja koje
treba riješiti.
„Odlično, sad smo se barem pomaknuli s mrtve točke, a to je dobro, zar ne?“
ustvrdi Val čekajući da ja potvrdim njezinu misao. Budući da nisam ništa
odgovorila, ispitivački se zabulji u mene.
„Izgleda da nas to vodi ponovno na odabir vjenčanice i lokacije samog
vjenčanja.“
„Immi, jesi li sigurna da je seoska vijećnica dobar odabir za vjenčanje?“
nježno me upita Rona.
„To mi je najjednostavnije“, odgovorim.
„Istina, ali, Immi“, ubaci se Val, „govorimo o tvom vjenčanju. Zaslužuješ
nešto romantičnije i ljepše. To je dan koji ćete oboje zauvijek pamtiti i, nadajmo
se, prepričavati svojoj djeci jednoga dana.“
U pravu su obje, naravno da jesu, a ja bih zaista voljela da imam divnu,
romantičnu zamisao svoga vjenčanja. No, kad god pomislim na vjenčanje, pred
očima mi se pojavi samo nas dvoje, kako izmjenjujemo zavjete i gledamo se
duboko u oči.
„U pravu si. To uopće nije ono što želim, ali sad sam je već rezervirala. A
budući da je to prostor u kojem se ionako obavljaju civilna vjenčanja, nećemo
morati ići u crkvu. A tko bi htio toliko hodati zimi?“
I Rona i Val me na to pogledaju u šoku.

25
 Knjige.Club Books

„Vjenčanje zaista nije trenutak za bivanje praktičnim, Immi, sada trebaš

razmišljati u smjeru ostvarenja svojih snova. To je to. Otkazat ćemo termin za
vijećnicu sutra“, odlučno će Val.
„A što ti točno želiš?“ upita Rona na svojevrstan me način pritišćući.
Ja nato potonem u naslon kauča, zatvorim oči i promeškoljim se da se
savršeno smjestim. Obuzme me neka nježnost i toplina.
„Gray i ja na brodu, plovimo niz kanal dok si izgovaramo zavjete.“ Nato
otvorim oči i zapljusne me surova stvarnost. „Ali to nije praktično jer sam ja već
napravila popis s dvadeset i dvoje gostiju, a ako i Gray bude imao otprilike toliko
svojih gostiju, seoska vijećnica nam je manje-više jedina opcija.“
Val na te moje riječi pogleda u Ronu, a zatim u mene. „Ajmo malo razmisliti
o tome prije nego što poduzmemo daljnje korake“, odlučno će ona.
Prije nego što sam stigla išta reći, Val kimne prema Roni, koja odnekud izvuče
hrpu časopisa s vjenčanicama.
„Sljedeći zadatak je vjenčanica. To je najzabavniji dio“, razveseli se Rona.
Ne puštaju me sljedećih sat vremena dokad sam uspjela svesti uži izbor na tri
vjenčanice, iako me ni jedna zapravo nije oduševila. Pogledam na sat i shvatim
da je već skoro devet, stoga se ispričam da će me uskoro nazvati Gray i pođem.
Dok hodam prema Utočištu, obuzme me nada jer osjećam kao da se ipak nešto
pomiče. Sama spoznaja da me podržavaju dvije žene koje iznimno cijenim, dvije
žene koje će se potruditi pomoći mi da sve bude sređeno na vrijeme, čini mi se
kao pravi blagoslov. No što se tiče vjenčanice... Ako ćemo iskreno, jednostavno
se ne mogu zamisliti ni u jednoj od njih. Ako je Gray zamislio da će mu mladenka
nositi pufastu vjenčanicu, ostat će u šoku, bojim se, a isto tako i Rona i Val, no
zasad im nisam imala srca reći. Nikad se nisam, čak ni kad sam bila mala
djevojčica, ponašala „curičasto“. Više sam voljela ići u razne pustolovine negoli
se oblačiti u haljinice, a tatin pojam odlaska u kupnju odjeće uključivao je dolazak
u jednu trgovinu, razgledanje i probavanje artikala koji ti se sviđaju te kupnju
onoga što ti pristaje. A to bi obično bile traperice i majica, nikakva haljina.

***

„Dušo, kasniš.“ Obrati mi se Tollie kad sam ušla u sobu. Na trenutak mi prouči
lice. „Kako je prošlo?“
„Zapravo, dosta dobro. Što se tiče nekih stvari, bolje nego što sam mislila, a
u vezi s nekim drugima pak lošije od očekivanoga. Nazvat ću Graya na putu kući.
Samo da znaš, još mu nisam rekla koliko je problem na koji smo naišli u vezi s
kućom golem. Mislila sam mu predložiti da u petak dođe ravno u Bullrush i onda
mu to reći dok večeramo.“

26
 Knjige.Club Books

Tollie napravi grimasu. „Siroti momak. Ne očekuje da će se morat vratit

ovamo u Utočište. Ali to je samo na nekoliko tjedana pa ćemo se snaći.“
Hm. Snaći ćemo se. Neobično je da Tollie to kaže jer je on inače oduševljen
s društvom. Večeras mi izgleda dosta umorno pa je možda riječ o tome da
ponovno previše radi, a posljedično nije baš dobre volje.
„Je li s tobom sve u redu, Tollie?“ upitam nastojeći ne zvučati previše
zabrinuto.
„Dobro sam. Prestani se brinuti za mene. Ja sam, pa, ono što sam želio reći...
uglavnom, taj problem s kućom nastao je mojom krivnjom, stoga ću ga ja
financirati. Ja sam dopustio da stvari izmaknu kontroli: kad smo prije nekoliko
godina imali poplavu u kuhinji, vodoinstalater me je upozorio da bi trebalo
zamijeniti glavne cijevi, no nisam se obazirao na to. To ti je tako kad čovjek ne
razmišlja unaprijed, zar ne? A sad se osjećam krivim što sam takvo što dopustio.“
Pogledam u njega zatresavši glavom.
„Već si dao dosta novca, Tollie. Gray i ja ćemo ovo platiti, tako da više to
nemoj ni spominjati. Kako su ta tvoja leđa danas?“
„Dobro su.“
Budući da sjedi u jako čudnom položaju u stolcu, jasno vidim da nisu, iako je
prije samo mjesec dana bio kod kiropraktičara.
„Znaš, stvarno mislim da bi trebao razmisliti da si nabaviš hidromasažnu
kadu. Wes, s Adlerove farme, kaže da mu je to najbolja investicija ikad. A i sam
znaš koliko su ga mučila leđa budući da je cijeli život dizao teret.“
„Hm...“ promrmlja Tollie vrativši pozornost na novine u svojim rukama.
„Ako ti se da pristaviti čajnik, rado bih popio šalicu čaja“, reče sasvim očito
nastojeći promijeniti temu.
„Zašto ga ne bi posjetio i provjerio kakvu on ima kadu? Sigurna sam da mu
to ne bi smetalo“, dobacim preko ramena dok hodam prema kuhinji, ne dopustivši
mu da me smete.
Tollie progunđa. Mislim da je umoran jer ga bole leđa i možda bi trebao početi
piti kakve tablete. Doktor je rekao da su problemi s leđima uobičajeni za njegove
godine i da zapravo nema lijeka, jedino ako se stanje baš jako pogorša. No čim je
čaj gotov, Tollie uzme svoju šalicu i pođe gore na kat pripremiti si toplu kupku.
Barem sam ga natjerala da se malo zamisli, što nije loš početak.
Ja nato uzmem laptop i sklupčam se na kauču te upišem u tražilicu
„alternativna vjenčanica“. O Bože, dvije trećine ponuđenih vjenčanica otkrivaju
previše za zimsko vjenčanje, a isto tako odmah odbacim crne, tamno crvene i
ljubičaste. Ima jako puno vjenčanica do koljena koje ne izgledaju loše, no ni jedna
me nije fascinirala. Nato upišem „zimske vjenčanice“, no, nažalost, rezultati su
manje-više isti, jedino što se pokaže i nekoliko malih satenskih jakni. E, baš će to
mladu sačuvati od hladnoće u dan kad mraz ne popusti ni do ručka. Oni valjda
očekuju da se mlade smrzavaju i počnu drhturiti dok su odjevene samo u haljinu,
27
 Knjige.Club Books

a onda prebace preko ramena tu jaknicu i odjednom im postane toplo? Poklopim

laptop i naslonim se te nastavim piti kavu. Svoje tinejdžerske godine provela sam
bez ženske ruke, stoga mi kupnja odjeće nikad nije bila posebno iskustvo.
Kupujem kad mi nešto treba, ali nikad ne ostanem satima u šopingu. Od same
pomisli na razgledavanje izloga nakostriješi mi se kosa na glavi. Koji je to gubitak
vremena ako samo hodaš uokolo i na kraju ništa ne kupiš. Posjedujem nekoliko
haljina, no sve su vrlo jednostavne - ni jedna nije otmjena jer ni ja nisam takva.
Uostalom, nije bilo ni nekih posebnih prilika koje bi zahtijevale sređivanje, tako
da si mogu priuštiti jednostavno odijevanje. Stoga sada zapravo trebam pomoć, i
to od nekoga tko se vrlo dobro razumije u svečano odijevanje. A mislim da je
najbolja osoba za takvo što Sarah.
Dok hodam prema spavaćoj sobi, zastanem ispred vrata kupaonice. „Laku
noć, Tollie. I žao mi je što sam poremetila tvoj mir.“
„Nemoj se brinuti zbog toga. Ionako sam ja kriv za to zbog svoje krive
procjene. Noć, mila. Lijepo spavaj.“
„I ti isto.“
Ovo je prvi put da spavam u gostinskoj sobi i baš me zanima što će Gray
misliti o tome kad mu priopćim novosti u petak. Reggiejevi dečki su napravili
privremeni puteljak s pokrajnje strane kuće izbjegavajući blatni dio, no Gray će
trebati ući u kuću i uzeti si neku odjeću prije nego što uspiju napraviti isto s
prednje strane kuće. Jao, ovo je prava pravcata noćna mora!
Stanem uz prozor i zagledam se u polja kadli me iz sanjarenja prene zujanje
mobitela na što brzo dohvatim torbu. Stalno govorim Grayu kako nema potrebe
da provjerava jesam li sigurno stigla kući, ali nije me iznenadilo što me svejedno
zove.
„Taman sam razmišljala o tebi“, kažem mu nastojeći ne zvučati tužno kako
se osjećam.
„I ja o tebi. Krenuo sam na spavanac, no nešto me je nagnalo da te nazovem.
Mrzim srijede.“
„Oh, i ja isto.“
„Jedva čekam petak. Jesi li nam rezervirala naš stol?“
„Naravno da jesam.“
„Zvučiš udaljeno. Ne u smislu kilometara nego... nekako kao da nisi
uobičajena ti. Nešto te muči?“
Zatomim jecaj. „Ma samo svakodnevne stvari. A današnje odlučivanje o
stvarima vezanima za naše vjenčanje, podsjetilo me je kako je krajnje vrijeme da
obavimo ozbiljan razgovor sad za vikend. Zaista je vrijeme da donesemo odluke.“
„Jao meni, joj“, tmurno progunđa Gray. „Možda ću morati nešto ubaciti u
raspored, no neću biti siguran do petka poslijepodne. Nešto se priča da bismo
trebali ići u Los Angeles, kako bi se dogovorili detalji novog projekta, no nisam

28
 Knjige.Club Books

siguran kad bi to moglo biti. Još uvijek čekaju da budu uplaćena sva financijska
sredstva.“
Svjesna sam da je riječ o poslu, i da bih trebala biti sretna zbog njega, ali u
tom mi trenutku glavom prođe misao da tajming ne može biti gori.
„U svakom slučaju“, nastavi, „nemoj se sada zamarati time. Zvučiš mi jako
umorno, tako da mislim da je najbolje da pokušaš večeras više ne misliti ni o čemu
- lijepo lezi i naspavaj se. E, zaboravio sam te pitati kako je Tollie.“
„Opet ga bole leđa. Mislim da bi ponovno trebao otići doktoru.“
„Trebat će ti vraška sreća da ga nagovoriš da zakaže pregled, Immi, znaš i
sama kakav je.“
„A da, no zaista sam iscrpljena tako da te sada moram pozdraviti. Laku noć,
Gray, volim te.“
Nisam željela prekinuti razgovor s njim, no ako me Tollie čuje kako
razgovaram, mogao bi mi pokucati na vrata da provjeri je li sve u redu, a nisam
sigurna da bih mogla prikriti koliko se loše osjećam.
„Ja tebe volim još više. Lijepo spavaj, Immi.“

29
 Knjige.Club Books

SVE JE POD KONTROLOM

„Petak je. A gdje je nestao tvoj poletni korak, Immi? Obično ne moram pogledati
na kalendar nego po tvome ponašanju točno znam koji je dan“, našali se Martin
dok nalijeva vruću vodu u šalice. Kimne glavom prema njima da uzmem jednu od
njih.
„Nisam još stigla razmišljati o današnjoj večeri. Jesi li vidio koliko mi je stol
zatrpan? Imam osjećaj da su svi pohrlili k nama prije nego što počnu praznici, da
riješimo njihove zahtjeve, no nisam sigurna kako ćemo uspjeti sve usrećiti.“
„Čini mi se da si jako loše volje. Ima li to veze s tvojim privremenim
povratkom u Utočište?“
Zatresem glavom, u sebi se prekorivši što sam takav Grinch. „Ma samo me
ignoriraj. Čim prionem poslu, sve ću riješiti. Nisam dobro spavala, samo to. Treba
mi vremena da se naviknem spavati u drugom krevetu.“
Martin popije gutljaj kave, a potom me sažaljivo pogleda.
„Svašta ti se sad događa, Immi, ali bit će bolje. E da, imam novosti koje će te
sigurno razvedriti. Kad sam jučer dostavio ono drveće u Hotel Linden, glavni
menadžer, Harrison, prišao mi je i rekao da razmišljaju donirati još novca, da
pomognu ostvarenju cilja fonda Božićne plovidbe. Pitao je hoćeš li imati vremena
nazvati ga jedan dan da malo porazgovarate o tome.“
Može biti da mi je kofein podario iznenadni nalet energije, no U svakom
slučaju odjednom se osjećam čilo i spremno za akciju.
„Pretpostavljam da ti nije rekao ništa konkretno?“ upitam ga s mrvicom nade
u glasu.
„Da, nije. Mislim da se on nada da ćeš ga ti bolje uputiti u stanje stvari.“
„Ah! U redu onda.“ Još jedan zadatak koji treba dodati mom beskonačnom i
stalno rastućem popisu zadataka.
„Ali“, Martin nastavi, „Patrick je spomenuo da bi se volio više uključiti u sve
to, stoga imaj to na umu kad ga nazoveš. Ima dosta vremena, a isto tako, dobar je
s brojkama, s obzirom na to da je započeo kao računovođa.“
„Hm... dobar je s brojkama, kažeš... To mi je korisna informacija“, kažem mu.
„Lijepo od njega da se ponudio pomoći.“
30
 Knjige.Club Books

„Gle, znam da nije iz našeg mjesta, ali u zadnje mu je vrijeme bilo jako teško.
Nedavno ga je ostavila žena uzevši mu sve što je mogla uzeti, a to je, nažalost,
gotovo cijela njihova zajednička ušteđevina. Prošli su kroz mučan i složen razvod,
a, kako se čini, ona još uvijek ima sav njegov novac.“
„Grozno. Jadni čovjek.“
„Patrick nije od osoba koje će se žaliti, no zbrojio sam dva i dva iz djelića
koje mi je prepričao i zaista mi je žao tog čovjeka. I iskreno, Immi, bit će mu
drago da ima nešto što će mu zaokupiti misli i odvratiti pozornost od svega toga,
a nije da živi predaleko. Iako mislim da će prodati kuću i kupiti si neku manju.
Patrick je još prije bio rekao da je ta kuća prevelika i za njih dvoje, a kamoli ne za
njega samoga; a otkad je sam, jedva čeka otići odande.“
„Razumijem i zašto. Sigurno ću mu naći neki posao.“
„Možda bi on mogao porazgovarati s Harrisonom, ha?“
Ne želim da Martin pomisli da nisam ozbiljno shvatila Patrickovu ponudu, no
još uvijek ne zna ništa o našem prikupljanju sredstava, stoga ne bi znao odgovoriti
na neka eventualna pitanja koja bi mogla iskrsnuti.
„Mislim da bih najprije trebala porazgovarati s Fisherom jer on poznaje
Harrisona dulje nego ja.“
„Naravno, ne znam kako se ja toga nisam sjetio. Jer je zapravo potpuno
logično.“
„U svakom slučaju, hvala ti, i obećavam da ću razmisliti o Patricku. Gdje on
živi?“
„U Sjevernom Charltonu, s druge strane Middle Nortona. Poslat ću ti njegov
broj.“
Dok se rastajemo, postajem svjesna da mi ne pada lagano prenošenje ovlasti
na nekoga, pogotovo ako tu osobu i ne poznajem. Svakako bi mi dobro došla
pomoć, no većinom bi tu pomoć čovjek želio od nekoga koga poznaje, a ne samo
pomoć radi pomoći.
Iznenada začujem glasan tresak te počnem trčati u smjeru buke. Martin mi se
nalazi odmah iza leđa, a kad dođemo u dvorište, ugledamo kako se viličar svojim
stražnjim dijelom zabio u jedan od staklenika koji se zbog toga dijelom urušio.
Izgleda kao da je na njega pala bomba, s toliko metala, stakla i srušenih polica,
kao i razbijenih tegli s petunijama, francuskim nevenima i dalijama trenutačno
pretvorenih u neurednu hrpu. Očito je riječ o nezgodi, a vozač upravo pregledava
koliku je štetu načinio izgledajući kao da mu je strašno neugodno. Martin stoji i
promatra razmjere štete tresući glavom u nevjerici. Barem je polovica jučerašnje
isporuke biljaka sada uništena.
„Ponovno ću sve naručiti, Martine. Nadam se da bi nam mogli dostaviti biljke
do sredine sljedećeg tjedna.“
On nato kratko kimne glavom u znak slaganja. „Hvala ti, Immi. Nazvat ću
osiguravajuću kuću da vidim što se može učiniti. Ogradit ćemo mjesto nezgode,
31
 Knjige.Club Books

a sreća u nesreći je što nitko nije nastradao. No s druge strane, dogodilo se baš
pred vikend, dakle poprilično loš odabir trenutka.“
Vikendi su nam tijekom proljeća i ljeta zauzeti, no to je samo dio posla budući
da su trgovački ugovori takvi da troškovi u odnosu na zaradu postaju sve manje
isplativi.
„Popravit ćemo to“, krenem ga uvjeravati. „Idem odmah napraviti novu
narudžbu.“

***

Kad je Gray ušao kroz vrata u restoranski dio Bullrusha, pojurim prema njemu.
Spustim se dvjema stubama i bacim mu se u naručje, a odjednom mi se i
raspoloženje popravi. Gray me čvrsto zagrli i podigne te zavrti na što završimo
okrenuti prema ostalim gostima, a oni nato podignu čaše u znak zdravice za nas.
„Spoj, spoj!“ počnu naglas navijati, a mi prasnemo u smijeh.
„Tako smo predvidljivi“, promrmlja Gray, usana blizu moga uha.
„Kakav ti je bio tjedan, Gray?“ dovikne mu Fisher kad me Gray spusti, a zatim
stojimo držeći se za ruke.
„Projekt je skoro gotov“, odgovori mu Gray s osmijehom od uha do uha i
prema tome zaključim da mu je tjedan završio izvrsno.
„Kad će film biti u kinima?“ dovikne mu Abe, što naizgled iznervira Ethel.
„Pusti ih na miru, Abe. Uživajte oboje u večeri i ignorirajte te njihove
upadice“, nježno nam se obrati Ethel.
Abe i Ethel posjeduju brod The Merry Robin. To je brod klase Admiral s četiri
ležaja, dug gotovo četrnaest metara i jedan je od rijetkih brodova koje posjeduju
ovdašnji stanovnici. Njihovi se životi vrte oko naše male zajednice, a naše
Božićne plovidbe ne bi prolazile tako glatko da njih dvoje ne sudjeluju u
organizaciji. Ethel doživljavam poput Majke Prirode, a Abea poput mitskog
Zelenog Čovjeka i beskonačno ih volim. Nikad im ništa nije teško i ponašaju se
prema meni kao da sam im unuka.
Mahnem im dok me Gray vuče za ruku prema našem uobičajenom stolu uz
prozor koji gleda na kanal i marinu. No prije nego što smo sjeli, Gray me zavrti i
utisne mi nježni poljubac na usne. Ne želim prekinuti taj trenutak, no većinu
gostiju čine neznanci i opasno smo blizu tome da od sebe napravimo spektakl.
„Svi su nekako napasni večeras“, reče Gray držeći mi stolac da sjednem za
stol.
Za nekoliko trenutaka pojavi se Karl s dva jelovnika i svijećnjakom.
„Sretan vam petak, ljudi. Immi, evo, zaručnik ti je napokon stigao. Kakav li
je samo tjedan s problemima iza tebe.“

32
 Knjige.Club Books

Na te Karlove riječi prijekorno ga pogledam jer je već nadaleko poznato da je

majstor za govorenje krivih riječi u krivo vrijeme. Kako smo saznali prošle
godine, jednostavno nije sposoban sačuvati tajnu. Izletjelo mu je pred Tolliejem
da mu planiramo prirediti svečanu večeru čime smo željeli obilježiti desetu
godišnjicu Božićne plovidbe s Djedicom, ali Tollie je tu ideju isti čas odbacio kao
nepotrebni trošak i sve je otkazano. I zato sada prikupljamo novac za izgradnju
dječjeg igrališta i imat ćemo skromnu večeru u seoskoj vijećnici na Svetog
Stjepana2 kada će svatko donijeti nešto što je sam pripravio.
„U pravu si, ali napokon je došao vikend“, vedro mu odvratim, a on iz moje
reakcije shvati skrivenu poruku iza tih mojih riječi.
„Sad ću vas ostaviti da odlučite što ćete jesti.“
I navrat-nanos odjuri, prije nego što ga je Gray stigao i pozdraviti.
„Problemi?“ upita Gray stisnuvši usnice. Potom ispruži ruku i dlanom pokrije
moje prste - zatim ih isprepletemo.
„Dogodila se nezgoda u Rasadniku Lockside. Nitko nije ozlijeđen, no jedan
od staklenika morat ćemo zamijeniti.“
„Prava noćna mora. Žao mi je što se to dogodilo, pogotovo u ovo doba godine.
Hvala Bogu što postoje police osiguranja. Ja umirem od gladi, a ti?“
Uzmemo jelovnike, a ja kao i obično ne znam što bih jela tako da se odlučimo
za dva različita jela. To nam je postalo uobičajeno: kad dođe hrana, svatko pojede
pola porcije svakog jela. Gray kaže da je to baš simpatično. No istina je da ja ne
mogu pojesti tanjur istog jela što mi već u početku eliminira sva jela s tjesteninom.
Da se razumijemo, ja volim tjesteninu, samo što ne volim goleme porcije, a,
nasreću, Gray je uvijek gladan.
„Jeste li odlučili što ćete jesti?“ pojavila se Jade; izgleda vrlo profesionalno u
crnoj haljini i bijeloj pregači. Uočim da se malo našminkala. Obje blizanke su
jako dobre cure i znam da će Karlu biti jako teško kad ih jednoga dana počnu
zanimati dečki.
„Jesmo“, odgovorim smiješeći se. „Gray će makarone s gljivama, slaninom i
prženim povrćem, a ja ću sezonsku salatu s feta sirom, rajčicom i jagodama. Jade,
možemo li, molim te, dobiti i porciju prženih krumpirića?“
„Naravno. A što ćete piti?“
Pogledam Graya. „Kao i obično, molim te“, reče on i namigne joj. „Immi mi
dopušta da pijem pivo samo na Božić“, šaljivo joj prišapne.
„To nije istina!“ ispalim braneći se. „Jade, donesi njemu pivo, a ja ću mali
bokal vašeg rosea. Hvala ti.“

2
U Engleskoj poznat kao Boxing Day - prvotno zamišljen kao dan kad se dariva siromašne,
danas općenito označava dan početka božićne rasprodaje (nap. prev.)

33
 Knjige.Club Books

Kad se Jade odmaknula da nas više ne može čuti, on se nagne prema meni.
„Samo sam se šalio. Tjedan ti je bio jako težak, zar ne? Što mi to nisi rekla,
Immi?“
Nelagodno pogledam oko sebe, no nitko nam ne sjedi toliko blizu da bi nas
mogao čuti. Gray je jako sretan, no bojim se da ću mu ja sad pokvariti
raspoloženje.
„Pa, želiš li najprije dobru vijest ili lošu?“ Mogu samo malo odgoditi ono
neizbježno, no Gray zgrči lice i nagne mi se još bliže.
„Znao sam da se nešto dogodilo.“ U tom se trenutku pojavi Kurt donijevši
nam piće i mi se odmah razdvojimo.
„Brzo će i jelo. Evo, izvolite, uživajte!“ Kurt reče ljubazno, potpuno
nesvjestan da je Gray sav na iglama dok nestrpljivo čeka da ga obavijestim o
novostima. Kurt smjesti čaše ispred nas. Gray uzme svoje pivo i potegne dobar
gutljaj.
Kad je Kurt otišao, Gray duboko udahne. „Okej. Najprije dobra vijest.“
„U najgorem slučaju mjesec dana.“
On se zagleda u mene i ponovno se nagne naprijed te stiša ton kad mi se krene
obraćati. „U redu. To možda i nije kraj svijeta, iako uvelike ovisi o onome što tek
slijedi. A loša vijest?“
„Toliko ćemo ostati u gostinskoj sobi u Utočištu.“ Trenutačno ga ne mogu ni
pogledati u oči.
„Molim?“
Kad napokon smognem snage objasniti mu što se dogodilo, vidim da se on
čvrsto drži za naslone stolca na kojem sjedi kao da bi inače odletio s njega.
„Ne zezaš me, ha? Što je, pobogu, sada pošlo po krivu?“
„Puknula je glavna vodovodna cijev u kući pa su pregledali što se dogodilo i
zaključili da treba promijeniti sve cijevi. A kad je Reggie shvatio da Tollie nije
promijenio cijevi za vrijeme radova na cijevima Utočišta, pregledao je septičku
jamu i zaključio da su i njoj dani odbrojeni.“
Gray se nasloni na naslon stolca, vidno zaprepašten. „Ali rekao je da ona cijev
koja je pukla u kuhinji nije starija od deset godina.“
„I to je istina. Kad je došlo do oštećenja ventila, voda je ozbiljno procurila,
no majstori su iskopali samo manji dio i zamijenili cijev koja vodi u kuhinju.“
„A kad je ono Tollie kupio tu kuću, prije nekih pedeset godina, ha?“
„Da, baka i Tollie su kupili Prevodničarevu kuću 1969. Rekao je da cijevi
nisu olovne što je bilo dobro i nikad nismo imali većih problema, osim jedanput
problem s ventilom.“
Uto se Gray namršti i bora mu postane izraženija te odmah znam što slijedi.
„A troškovi?“

34
 Knjige.Club Books

„U najgorem slučaju deset tisuća, a Reggie kaže da možemo zatražiti i ponudu

od tvrtke koja nudi ugradnju vodovodnih cijevi bez iskopavanja, no misli da bi
nam jeftinije bilo da sve iskopamo i zamijenimo cijevi. Morat će ukloniti staru
septičku jamu te iskopati veću rupu za novu i već sam mu rekla neka to učini.
Kaže da će, ako bude mogao, pokušati sve to riješiti za manji iznos od toga jer
zna da nismo baš pri novcu. „
Gray podigne svoje pivo, ponovno otegne dobar gutljaj, a zatim čašu smjesti
na drugo mjesto, da bi me mogao uhvatiti za ruku. Podari mi topao smiješak.
„Hej, ma to je samo novac, Immi. Riješit ćemo već to. Hvala Bogu što se
dogodilo sada, a ne kad su svi radovi već gotovi. Kako je Tollie prihvatio tu
vijest?“
„Osjeća se krivim što to nije riješio ranije. Ali shvaćam zašto nije jer ni sam
nije mogao znati razmjere njihove dotrajalosti. No, ispalo je da njegova teorija
‘ako nije pokvareno, ne treba se popravljati’ nije baš najpametnije rješenje za sve.
A sad je terasa skroz uništena, a one stare kamene ploče smještene su u pomoćnoj
zgradi. Tollie želi platiti radove, naravno, ali ja sam mu odmah rekla da nema
šanse.“
„Naravno, i ja se slažem s tobom. Dakle, spavat ćemo u Tolliejevoj gostinskoj
sobi neko vrijeme?“
„Tako je. Ja sam uzela iz kuće neke tvoje stvari, no pretpostavljam da ćeš
trebati još nešto tako da to možeš obaviti sutra ujutro. Sa stražnje strane se uopće
ne može pristupiti kući, a počet će s kopanjem s prednje strane već početkom
idućeg tjedna.“
Upravo u tom trenutku ugledam Jade kako ide prema nama s dvama tanjurima
te trznem glavom u tom smjeru da upozorim Graya i naslonim se na naslon stolca.
„Izgleda odlično“, reče Gray. „Hvala ti, Jade. Ovo će biti najbolji obrok u
cijelom tjednu.“ Ona se nato počne hihotati i ode.
„Dakle, morat; ćemo biti tihi“, reče Gray sa sjajem u očima. Jedna od stvari
koju obožavam u vezi s tim svojim muškarcem jest što sve okrene na šalu. Ništa
ga ne može pokolebati i rijetko ga se može čuti da kuka. Kad je vrijeme da se
zamijenimo za tanjure, nije se odmah bacio na moje jelo.
„Što je bilo? Nije ti ukusna moja salata?“ upitam ga.
„Vjerujem da je dobra. No samo uživam gledati tebe kako jedeš. Tako si
metodična i savjesna“, ustvrdi.
Na te njegove riječi pogledam u svoj tanjur i shvatim da je u pravu: nikad ne
krenem od sredine nego uvijek uredno počnem jesti s rubova.
„Kakve još neobične navike imam koje si primijetio?“ upitam zagledavši se
u njega.
„Ooo, ma previše ih je da ih sad krenem nabrajati. Ajmo mi sad završiti večeru
i ravno kući. Hoću reći, svojoj privremenoj kući za sljedeća četiri tjedna. Držat ću
Reggieja za riječ“, ustvrdi. „Dakle, upozori ga da mu je to krajnji rok!“
35
 Knjige.Club Books

U SAVRŠENOM SVIJETU...

Nakon zajedničkog bruncha3 Tollie ležerno predloži da Gray i ja odemo u

šetnju. Čim izađemo van, Gray me pogleda podigavši obrvu.
„Jutros je prilično živahan“, napomene.
„Znači, i ti si to primijetio? Sinoć mi je rekao da će danas otići kiropraktičaru.
Nakon zadnjeg posjeta mogao je uspravno sjediti i nije se mučio ni dok bi se
spuštao u sjedeći položaj ni dok bi ustajao; čak je na neko vrijeme povratio svoju
prijašnju čilost.“
„To znači da te ipak sluša dok mu govoriš što je...“
„Hm. Nisam baš sigurna. Odbio je moj prijedlog da ga ja odvezem onamo, a
bojim se da on nije sposoban sjesti za volan. Nekako mislim da očekuje
posjetitelja jer je jedva dočekao da nas potjera van, ne čini ti se tako?“
„Pa zapravo i jest bilo tako“, složi se Gray.
„Jesi li primijetio i da je Tollie skratio bradu?“
Gray se namršti. „Bih li trebao pročitati nešto između redaka?“
Na to njegovo pitanje samo slegnem ramenima. „Tko bi ga znao. No možda
zadnjih dana ne sluša samo mene.“
„Ako ga bol ubija, kiropraktičar bi ga mogao posavjetovati kako je vrijeme
da ponovno posjeti doktora. A to će, Immi, svakako biti dobro budući da mu leđa
onemogućuju da bude aktivan kao prije. Kao što znamo, Tollie nije ljubitelj
doktora. Samo budi zadovoljna što se pomaknuo s mrtve točke i opusti se.“
„Kad sam u srijedu za vrijeme ručka došla kući po jaknu, Tollie me je dočekao
u hodniku. Krajičkom oka sam u dnevnoj sobi uočila neku ženu na kauču. Kad
sam kasnije došla kući s posla, pitala sam ga tko je to bio kod njega, a on mi je
rekao da se zove Daphne Harris. Prešao je preko toga kao da su stari prijatelji koji
se dugo nisu vidjeli, ali nikad prije nisam čula da je spominje.“
Gray se napola okrene prema meni i pogleda me, no ne vidim da se iznenadio.

3
Obrok između doručka i ručka (nap. prev.)

36
 Knjige.Club Books

„I, Tollie ima ženu za prijateljicu, a to je dobro, zar ne?“ Do očiju mu nato
dopre topao osmijeh. „Nije valjda da te je to uzrujalo?“
„Naravno da nije“, ispalim. Jednostavno sam zabrinuta zašto to Tollie taji od
mene.
Gray me načas promatra, a potom u nevjerici zadigne obrve.
„Ne stoji ti taj optužujući pogled“, kažem mu. No, činjenica je da je meni
Gray uvijek zgodan; čak i kad mu crna kosa visi kao sad i pada mu gotovo do
ramena - pogotovo jer ovako izgleda poput pravog glazbenika.
Približi mi se i obgrli me rukama oko struka. „Prestani se brinuti. Ako Tollieju
bude zatrebala tvoja pomoć, zatražit će je. Nego... jesam li ti nedavno rekao koliko
te volim?“ upita me Gray naočigled mijenjajući temu.
„Jesi. A ja sam jednostavno osoba koja se brine.“
„E pa, moj jedini cilj je promijeniti to. Da Tollie zna da ti svojim ponašanjem
stvara dodatni stres, misliš da bi bio sretan? Ne bi. Bio bi užasnut. Stoga, pregledaj
mu malo kroz prste i prestani pokušavati biti Super Žena.“
„Ja Super Žena? Ma ti si lud, Gray, no svejedno sam shvatila što želiš reći.“
Možda je u pravu. Tollie ima pravo imati svoje male tajne, kao uostalom i svi mi,
ali osjećala bih se grozno da ga netko povrijedi.
Uhvatim Graya za ruku, a on se nato nagne prema meni i utisne mi lagan
poljubac, a onda mi pusti ruku.
„Hajmo do šume. Dan je lijep, a i pretpostavljam da je bolje da se ne žurimo
kući. Dakle, ta Daphne je obavijena tajnom, ha?“
„Pitala sam Val i tvoju mamu znaju li neku Daphne i pogodi što je bilo? Tvoja
mama je rekla da ona vodi Ženski institut u Middle Nortonu.“
Gray mi pomogne da preskočim ogradu, a zatim ga pričekam s druge strane.
„Oh, sad sam se sjetio da je mama spomenula kako ju je neki ženski institut
kontaktirao na nagovor nekoga od suseljana. Nedostaju joj njezini stari prijatelji,
no sad kad je ponovno počela raditi, sumnjam da će imati vremena za njih.
Pogotovo sad kad je i tebi počela pomagati s pripremama za vjenčanje. Mama je
jako uzbuđena zbog toga“, zaključi i pritom me pogleda krajičkom oka dok
hodamo preko prostranog pašnjaka.
„Onda si svjestan koja je naša sljedeća tema“, uzvratim.
„Jesam. Moramo sjesti i ozbiljno porazgovarati o vjenčanju, zar ne?“
odgovori.
„Tako je, a palo mi je na pamet i pravo mjesto za to.“
Povedem nas na udaljeni dio, gdje se nalazi puno drveća i grmlja, i gdje smo
prošlog Božića došli s jutenim vrećama koje smo napunili zelenilom i
božikovinom kako bismo dekorirali Star Gazer i pretvorili ga u pravi božićni brod
za plovidbu s Djedicom. Kao i obično, Gray ne hoda pravocrtno nego ide lijevo-
desno, sve mu lako može odvratiti pozornost. U mnogo situacija pokazuje da

37
 Knjige.Club Books

dijete u njemu još uvijek nije nestalo, ili možda uživanje u malim stvarima. Možda
mu pozornost odvlači glazba koja mu neprestano odzvanja u glavi. Čudi me što
već nije zastao i izvadio mobitel jer mu se u glavi pojavila melodija koju naprosto
treba zabilježiti. Kreativni umovi rijetko se mogu potpuno isključiti iz svoga
svijeta i prepustiti se trenutku.
Skratimo si put prolazeći pokraj jednog od onih stabala koja su bila srušena
zbog snažnog vjetra prošlog studenog. To mi je najdraže mjesto. Trenutačno me
obuzima osjećaj gubitka, no ovo prirodno okruženje podsjeti me da život teče u
krug. Kako godine budu prolazile, istrunut će i učiniti tlo plodnijim odakle će s
godinama izrasti nove sadnice koje će malo-pomalo rasti.
„Čekam te“, poviknem i dovučem se do panja, zapravo uistinu sretna što
imam priliku sjediti ovdje i uživati u ljepoti prizora. Kako se sunce diže sve više
na nebu, sunčeve zrake probijaju se kroz grane i blagi povjetarac miče lišće iznad
moje glave omogućujući tako svjetlosti da u većim snopovima prodre do mene.
Zvončići polako umiru, cvijeće je dalo sve od sebe. Grmići medvjeđeg luka
razbacani su svuda po tlu i sad se okreću prema suncu te raspršuju oko sebe oštar
miris. Na nekim mjestima smjestili su se po borovim iglicama koji tu i tamo
izgledaju kao tanki šumski tepih i zajedno stvaraju snažan i ugodan miris koji
putuje na povjetarcu do mojih nosnica.
„Miriše na Božić!“ doviknem Grayu dok on hita prema meni.
„Mogu li te nešto pitati prije nego što me počneš ispitivati stvari vezane za
vjenčanje?“ upita me Gray sjedajući uz mene.
„Slušam.“
„Na stranu novac, problemi i pokušaj da sve učiniš sretnima... opiši mi kako
bi izgledalo tvoje vjenčanje iz snova.“
Pogledam si u ruke koje sam sklopila u krilu te uvučem dubok uzdah dok
smišljam odgovor na to pitanje.
„Vjenčanje nije samo dan za mladu i mladoženju, Gray. Znaš da bih se voljela
udati na Star Gazeru dok plovimo po rijeci, ali kako bismo u tom slučaju odlučili
koga ćemo pozvati, a koga ne? Naravno da možemo skroz pojednostaviti. Ti i ja
u maloj župnoj crkvi izmjenjujemo zavjete, a uz nas Tollie, Rona, Fisher i Val i
kao svjedoci.“
„Nitko drugi? A nakon toga?“
Nasmijem se. „Veliki tulum. Opušten, zabavan i bez ikakva stresa. A tvoje
savršeno vjenčanje?“
„Hm... Kompliciranije je nego što sam mislio, zar ne? Naši prijatelji su nam
bliski poput obitelji i ne bih volio nikoga izostaviti iz priče.“
Gray podigne glavu i zagleda se u skupinu ptica koje su glasno počele
prelijetati između grana iznad naših glava. Njihovo lepršanje krilima po granama
razbacuje po nama prašinu i neko sitno smeće. Očistim te mrvice s krila i
nasmiješim se samoj sebi.
38
 Knjige.Club Books

Nakon jako napornog tjedna, dok sjedim ovdje, počinjem žudjeti za time da
pronađem najbolje rješenje za sve.
Gray se nasloni na mene. „Budi mirna“, promrmlja dok mi nježno miče suho
lišće iz kose. A onda se njegove usne nađu na mojima i ja zatvorim oči, uživajući
u trenutku. Imamo jedno drugo i u trenucima kad mi je potrebna podrška, on je tu
za mene, kao i ja za njega.
„Volim te, Immi. Više od ičega na svijetu. Život te nije mazio, a opet se toliko
žrtvuješ za druge ljude. Samo te želim usrećiti jer ti to zaista zaslužuješ.“
Obgrlim mu dlanovima lice i maknem mu kosu s lica koja ga djelomično
zaklanja.
„Volim kad ti je kosa te dužine, baš nekako ide uz tvoju osobnost...“ Ostanem
bez daha od odanosti koju ugledam kako zrači iz Grayeva pogleda - ta njegova
zabrinutost dira me ravno u srce. „I ne želim razočarati ni tebe ni ljude koji nam
toliko znače. Mislim da će Rona i Val to dobro izvesti, Gray. Ja sama nisam
uspijevala ništa smisliti. Nije mi namjera pravdati se, ali tata mi je uvijek govorio
da je je važno znati se pobrinuti za sebe i poticao me je da više vremena provodim
vani, nego u kući. Podučio me je nekim praktičnim vještinama, na čemu sam mu
zahvalna. No sad kad je došlo vrijeme da trebam isplanirati vlastito vjenčanje,
nisam znala otkud krenuti ni što je uopće važno - i to je jedina istina.“
Malko se odmaknemo jedno od drugoga i Gray stavi moju ruku u svoju.
„Prvo ste bili slamo ti i tata, a nakon toga ti i Tollie, tako da mi je to
razumljivo. S obzirom na ono što se dogodilo tvom tati, pretpostavljam da se samo
želio pobrinuti da se jednoga dana znaš brinuti o sebi.“
Gray je u pravu.
„Tata me je vodio u istraživačke pohode i doživljavali smo razne pustolovine.
Penjali bismo se po drveću i gacali po potocima, a ja bih vrištala da je voda jako
hladna. Znao bi napraviti poligon i onda bismo ga morali proći, čisto radi zabave.
Nakon što bi odradio svoj radni tjedan u Centru za obuku Kraljevske mornarice
obučavajući svoje novake, došao bi kući i počeo provoditi razne testove i sa
mnom. Meni je to bilo super, no u školi sam se nakon nekog vremena počela
osjećati čudno, i to ne samo zato što nisam imala mamu. Jednom kad smo došli u
Aysbury, očito sam se bila požalila baki jer je tata odjednom počeo mijenjati
ponašanje prema meni. Ako bih išla na rođendan nekoj prijateljici iz razreda, on
bi mi nalakirao nokte ili bi mi napravio neku frizuru. Zajedno smo nekako
uspijevali sve to pohvatati, no svejedno sam u nekom trenutku shvatila da ni jedna
od mojih prijateljica nije poput mene pa sam s njima odlučila glumiti, iako sam
bila svjesna da to nisam ja. No kad je tata umro, ja nisam bila nikakva svetica,
Gray. Svima sam, uključujući i Tollieja, priuštila zaista teške trenutke jer sam bila
ljuta što mi je glupa nesreća oduzela osobu koja mi je bila sve na svijetu. No
svejedno nitko nije digao ruke od mene i sad im samo vraćam za tu njihovu
dobrotu, kao i za to što su tebe prihvatili širom otvorenih ruku.“

39
 Knjige.Club Books

„I ja sam im za to zahvalan. A velik mi je teret pao s leđa i kad se mama

preselila ovamo, a k tome i što su je svi lijepo prihvatili. Ponovno je samostalna,
što je divno, no isto tako mi puno znači što znam da joj uvijek ti možeš uskočiti
kad nema mene - to mi je zaista golemo olakšanje. Smatram se pravim sretnikom,
Immi, što znam da si uvijek tu za mene. A i kad nismo jedno pokraj drugoga,
uvijek si mi u mislima i u srcu.“
„Dakle, dobro sam učinila što sam zamolila tvoju mamu i Val za pomoć? Ne
misliš da sam nesposobna što nisam jedna od onih mladi koje točno znaju što žele
i jedva čekaju isplanirati sve do posljednjeg detalja?“
„Ma naravno da ne mislim! Ja se osjećam krivim što nisam ovdje da ti
olakšam sve skupa, pogotovo ako uzmemo u obzir s čime se sve suočavaš svaki
dan. Gle, ispao sam baš nepažljiv. Jer na kraju krajeva i ja mogu pripomoći našim
planerkama“, ustvrdi entuzijastično. „Ja ću u svakom slučaju izabrati glazbu, ali
uključit ću se i druge stvari te s Val i mamom organizirati sve kako treba. Na taj
način neće morati tebe zvati za svaku sitnicu pa ćeš se moći posvetiti mnogo
važnijim stvarima, a zaista mi nije problem odraditi to telefonski. Pusti da se ja
pobrinem za to. Jedino ako nemaš povjerenja da ću ja to dobro izvesti..
Gray nudi svoju pomoć i želi da mu potvrdim da se slažem s time. Svjesna
sam da mu nije lako raditi daleko od kuće i da ta njegova ponuda označava dosta
veliku žrtvu s njegove strane, no isto tako vidim da mi zaista želi pomoći.
„Naše mi vjenčanje zaista puno znači, Gray, ali ne mogu se baviti i time i
svime ostalim. Tako da... ako misliš da imaš vremena za to, samo daj, podupirem
te! Prošlo je vrijeme kad sam odbijala tuđu pomoć.“
„Što te još muči, Immi?“
Gray me čita poput otvorene knjige.
„Bojim se da nećemo uspjeti prikupiti dovoljno novca za izgradnju igrališta
do trenutka kad se bude obilježavala deseta godišnjica. I onda će Tollie željeti
nadoknaditi razliku koja bude nedostajala, a ne čini mi se fer da, nakon što je već
toliko nama pomogao s renovacijom kuće, još jedanput mora dirati svoju teško
stečenu ušteđevinu. Kad saznam koliko smo točno skupili, imat ću detaljniji uvid
u cijelu situaciju i moći ću Odboru podastrijeti prave brojke. Tako bih mogla i
ostale uputiti, no bojim se da su mi već sad stvari izmaknute kontroli.“
„Ma nisu, Immi. Samo si rastrgana na sve strane, a ja sam trebao ranije shvatiti
koliki je teret na tvojim leđima. Dakle, što nas dvoje trebamo riješiti prije nego
što stupim u kontakt s našim malim timom zaduženim za vjenčanje?“
„Ja moram odlučiti koju kombinaciju boja želim. Rona i Val me pritišću da
se što prije odlučim za vjenčanicu i prelistale smo hrpu magazina s vjenčanicama,
ali ni jedna me nije impresionirala. Nije valjda da ti imaš neku viziju mene u
nekakvoj određenoj bijeloj vjenčanici, ha?“ upitam ga nastojeći ne zvučati
prestrašeno.
Gray podigne moju ruku do svojih usana i poljubi vrške prstiju.

40
 Knjige.Club Books

„Potpuno mi je svejedno hoćeš li obući balsku haljinu poput kakve princeze

ili svoje vilenjačko odijelo. Samo mi prije toga moraš reći što si odabrala tako da
budemo usklađeni.“
„Želiš tematsko vjenčanje - božićno?“ nasmijem se dobro znajući da nije
ozbiljno mislio to s vilenjačkim odijelom.
„Nisam osoba koja voli nositi odijela“, prizna mi, a sad je ozbiljan. „Isto tako,
ne volim ni kravate, no ako ti to želiš, žrtvovat ću se. I napisat ću popis gostiju sa
svoje strane, no neću odabrati kuma dok napokon ne uspijemo organizirati da ti
dođeš u London i upoznaš moje prijatelje. Pokušavam srediti da u to vrijeme svi
budu u Londonu, no to nije nimalo lako, a opet, vrijeme je da te napokon
upoznaju.“
Nisu mi najjasniji detalji Grayeva posla, a sad mi prvi put sam pothvat
upoznavanja njegovih prijatelja djeluje upravo tako, poput pothvata, i to teško
izvediva. Na to je svakako utjecalo i to što smo već dvaput prošle godine otkazali
put u London, jedanput jer se Rona loše osjećala, a drugi put jer je napadao snijeg.
Iz izraza njegova lica vidim da mu to puno znači.
„Naravno“, veselo uzvratim.
„Hvala ti, Immi. Ne čini mi se ispravnim da ispišem popis gostiju koji tebi
neće značiti ništa osim hrpe imena i prezimena. A uostalom, porast će mi
vrijednost u njihovim očima“, ustvrdi sa smiješkom na licu, očito zabavljen tom
mišlju. „Još uvijek ne mogu vjerovati da tako lijepa, ljubazna i pametna žena želi
biti s nekim poput mene.“
„Poput tebe?“
„Ekscentrikom i glazbenim čudakom. Nasreću, većina mojih prijatelja mi je
slična.“
„Dakle, na dogovoreni dan upoznavanja neću ući u sobu punu muškaraca u
odijelima s njihovim ženama ili djevojkama u otmjenim haljinama gdje ih damski
drže pod ruku?“
Gray prasne u smijeh. „Teško. Nathan nosi isti model traperica od 1990.
godine. Reece je noćna ptica kad je riječ o poslu, što njegovoj curi strašno ide na
živce, i rijetko ustane iz kreveta prije 11. No isto je u bendu, uz to što je
tekstopisac. Dobri su ljudi i lijepo će te prihvatiti, kao što su i meni ovdje odmah
izrazili toplu dobrodošlicu. Kad si zadnji put bila u Londonu?“ upitno me pogleda
Gray. Budući da on radi ondje, nikad o Londonu ne razmišljamo kao o mjestu za
odmor, a uostalom, ja više volim selo, nego grad.
„Samo sam dvaput bila u Londonu. Drugi put je bilo na moj rođendan - tata
me je odveo u Harrod’s. Popili smo poslijepodnevni čaj u kafiću i tada sam se prvi
put osjetila odraslom. Taj sam dan nosila haljinu jer je bio poseban dan i sjećam
se da sam ga u jednom trenutku pogledala i na njegovu licu ugledala tračak
ponosa. „ Uto mi se u grlu počne stvarati knedla i duboko udahnem da se saberem.

41
 Knjige.Club Books

„Možemo jednu subotu otputovati u London, otići na piće s ekipom, a onda

se sutradan vratiti natrag. Što misliš o tome?“
Gray me gotovo nikad ništa ne traži, stoga je zaista vrijeme da mu ispunim
želju. Primijetila sam da u zadnje vrijeme često zna uzgred spomenuti kako ga je
njegov šef, Oliver, pitao kad će me napokon upoznati. Baš me zanima hoće li Gray
na kraju njega pitati da mu bude kum.
„Može, iako bih ja mogla zatražiti da mi petak bude slobodan dan i doći
vlakom. Ako ostanem ondje za vikend, ti ćeš se malo odmoriti od vožnje tamo i
natrag.“
„Gle, ja ću se prilagoditi tebi. A kad smo već spomenuli izlet... nismo još
odlučili kamo ćemo na medeni mjesec“, doda. „Nije da ćemo imati previše novca
nakon što sredimo kuću.“
„Razmišljala sam da je možda najbolje da medeni mjesec odgodimo na iduće
ljeto. Znam da to nije običaj, ali ako ponovno dođe do snježne oluje kao prošle
godine, radije bih bila ovdje i brinula se da sve prođe u redu.“
Nije riječ samo o Tollieju jer je prošle godine cijela zajednica trebala udružiti
snage da se izbori sa snježnom mećavom koja je poharala Aysbury.
„A isto tako bih voljela uživati u našem novouređenom domu tijekom
čarobnog razdoblja oko Božića“, nastavim. „Možemo ići u duge šetnje, a onda
uživati sklupčani pred kaminom u hladnim večernjim satima. A znaš da smo
razgovarali i o nekim jednodnevnim izletima na koje bismo željeli otići. Više me
privlači ideja da se ujutro dižemo kad god poželimo i onda vidimo kamo će nas
trenutačno raspoloženje odvesti. „
„Zvuči savršeno. Kad potpišem novi ugovor, možemo rezervirati neko
putovanje jer ja bih želio da odemo na neko egzotično mjesto.“
„Stvari su se nekako ipak posložile, zar ne? A to mislim u dobrom smislu.
Bila sam na rubu živčanog sloma, Gray, no nisam te željela zabrinjavati. To je još
jedan od razloga zašto ti odmah u ponedjeljak nisam ispričala za puknuće cijevi.
I tako ne možeš ništa učiniti kad nisi ovdje, a moja je pogreška bila što sam
pogrešno procijenila dosege našeg fonda za nepredviđene situacije.“
„Ej, dušo, ma nije to ničija pogreška. Takve se stvari događaju. Meni je samo
žao što smo morali odgoditi vjenčanje za prosinac zbog mojih prevelikih obveza
na poslu.“
„Pa, kako se ispostavilo, nema načina da uspijemo sve posložiti kako želimo.
Znaš li da bi nam vjenčanje, da je sve ostalo po prvotnom planu, bilo za tjedan
dana? Zamisli da sada, u ovoj situaciji kad živimo s Tolliejem, obavljamo zadnje
pripreme.“
Gray se zahihoće. „Bilo bi grozno. U svakom slučaju, Božić mi je ionako
najdraži dio godine“, zaključi.
„I moj isto. Očito nam je bilo suđeno božićno, zimsko vjenčanje.“ A zaista to
i mislim, tako da vjerujem da će se sve posložiti... nekako...
42
 Knjige.Club Books

„E, a hoćeš mi učiniti jednu uslugu?“ Prema Grayevu izrazu lica vidim da se
ne šali. „Stalno govoriš da ćeš upisati jogu, a mislim da bi ti bilo dobro da se
navečer malo zabaviš.“
„Razmislit ću o tome“, odgovorim. Prijedlog mu nije loš, iako zapravo jako
puno pješačim, no joga bi svakako poradila na oblikovanju mojih mišića. A koja
mlada ne bi željela lijepo izgledati na dan svoga vjenčanja? Ne mogu se zamisliti
da odlazim u teretanu, no joga bi mi zaista mogla pomoći da se malo opustim.
Činjenica je da spavam dobro samo kad uz mene leži Gray jer se samo tada čini
da je sve kako treba biti.

43
 Knjige.Club Books

NAŠ MALI KRUG LJUDI

Danas je nedjelja i idemo na ručak u Bullrush. Fisherov je rođendan i rezervirao

je velik stol za sve nas. Čim smo Tollie, Gray i ja stupili unutra, shvatimo da u
gostionici vlada popriličan žamor. Tollie se zaustavi pokraj jednog muškarca koji
radi na brodogradilištu pa ga mi ostavimo i krenemo prema slavljeničkom stolu
putem mahnuvši Jade i Jude u prolazu.
Buka koja se čuje u zimskom vrtu glasna je gotovo kao i u gostionici, iako je
dosad stiglo samo sedam gostiju, s Fisherom na čelu stola.
„Bok, ekipice“, pozdravi ih Gray i krene izvlačiti stolac da ja sjednem, no ja
prije toga pođem prema Fisheru koji odmah skoči sa svoga stolca da me pozdravi.
Široko raširim ruke, a onda se zagrlimo. „Sretan ti rođendan! Pedeset i
četvrti... ali tko još broji?“ šaljivo naglasim, na što se svi počnu smijati.
„To je trebala biti tajna“, on odgovori.
„Oh, ali pretpostavljam da je negdje sigurno sakrivena torta, a jako je bitno
da je se ukrasi pravim brojem svjećica.“
„Ma neee, pa to bi opasno ugrozilo otapanje glazure, a znamo da nam je torta
omiljeni dio svakog rođendana. Bok, Gray, hvala ti što si došao. „
Gray i Fisher izmijene osmijehe u znak pozdrava. „Još jedna godina bliže
prijevremenoj mirovini“, reče Gray, a ja ga nato prostrijelim pogledom. Moj dragi
zaručnik odmah promijeni temu. „Prošlo je već neko vrijeme otkako smo se zadnji
put ovako okupili radi nekog slavlja... tko još nije došao?
Gray i ja sjednemo pokraj Rone te joj Gray utisne brzinski poljubac u obraz.
Uočim da se Fisher okrenuo prema Val, a kad su se nasmiješili jedno drugome,
postane mi jasno koliko je zapravo sada sretan; teško je uopće povjerovati koliko
mu se život promijenio u zadnjih šest mjeseci.
„Danas će nas posluživati Maggie jer Sarah i Kurt danas imaju veliku gužvu
i ne mogu sve stići pa nam se ona, nažalost, neće pridružiti na ručku“, obavijesti
nas Rona. Maggie je u odboru pa nas obavještava što se događa na sastancima i
tko su novi pokrovitelji naše dobrotvorne akcije.
Bernie i Yvonne su također došli. Oni žive u starinskoj kamenoj kući s druge
strane kanala. Bernie vodi jedan štand na božićnom sajmu i nekoliko godina

44
 Knjige.Club Books

nakon smrti svoje supruge proveo je ploveći duž kanala i niz rijeku da bi se
prošlog Božića k njemu uselila Yvonne. Sad su se oboje svesrdno uključili u našu
humanitarnu akciju i zaista je lijepo što se zauvijek vratio u naše malo mjesto. To
je dobro i za Tollieja jer sad ponovno može viđati svoga najboljeg prijatelja iz
djetinjstva kad god poželi.
Isključim se kad Ethel i Abe počnu zadirkivati Graya pitajući ga gdje je
nestala njihova pozivnica za vjenčanje i, nasreću, na ramenu mi se pojavi nečija
ruka. Okrenem se i ugledam Martina i njegovu suprugu, Ursulu, koji su upravo
došli i stali iza mene. Ustanem i zagrlim Ursulu.
„Nismo se zaista dugo vidjele, Ursula. Kako si? Kako su i cure?“
U tom se trenutku svi zagledaju u nas jer njihova starija kći, Olivia, koja ima
dvanaest godina, ima Kronovu bolest i artritis. Zadnjih nekoliko godina puno je
vremena provela po bolnicama i imala je dvije teške operacije, od kojih je jedna
bila nedavna. Ursula mi je jednom rekla da su Olivijina hrabrost i odlučnost
nadahnuće cijeloj obitelji. Rekla je da kad ti netko od voljenih ima tešku bolest,
naučiš cijeniti dobre dane i biti si potpora u onima lošima. Život počneš gledati iz
sasvim druge perspektive; usredotočiš se na ono što je zaista bitno i upravo im je
zato obitelj postala bliža i povezanija.
„Dobro su. Olivia se ovaj put dobro oporavlja, iako se još uvijek privikava na
nove lijekove. Svaki put kad joj promijene lijek, ima dosta burnu reakciju, no
zaista je pravi borac. A Katie je kao i inače puna energije i luda za nogometom.
Uspjela se ubaciti u školski tim i sad vježba svaki put kad dobije priliku. Danas
su kod bake i djeda koji će im udovoljavati u svemu, u to nimalo ne sumnjam.“
Na te riječi Martin i Ursula izmijene pogled pun nježnosti. Sigurna sam da im
godi malo vremena nasamo za što rijetko dobiju priliku.
„Nemam pojma od koga je naslijedila taj talent za nogomet. Meni nikad nisu
išli sportovi, ali Katie je stvarno dobra s loptom“, ustvrdi Martin s ponosom u
glasu.
„Pa, svakako ćemo morati nadoknaditi sve ono propušteno i potruditi se da
do sljedećeg viđanja ne prođe toliko vremena“, zaključim dok Martin krene prema
svom mjestu preko puta mene. „Usput, imaš zaista prekrasnu haljinu, Ursula.“
„Hvala ti, Immi. Sama sam je sašila“, odgovori mi, a onda i ona pođe za
Martinom.
Evo, možda je osoba kojoj se trebam obratiti za pomoć u vezi s vjenčanicom
upravo Ursula. Uvijek je dotjerana, ali na ležeran način. Ne sjećam se da sam je
ikad vidjela u trapericama, no isto tako nikad nije bila ni previše sređena.
„Dobro izgledaš, Fisheru“, zatresti Tolliejev glas kad je zakoračio u zimski
vrt te se smjestio na začelje stola, nasuprot Fisheru. „Sretan rođendan, prijatelju.
Još jednu godinu stariji i godinu dana bliži prijevremenoj mirovini. Uzeo sam si
slobodu i naručio nekoliko boca vina.“

45
 Knjige.Club Books

Pogledam Fishera. Očito da svoje dvojbe o prijevremenoj mirovini nije

spomenuo nikome osim meni i osjećam se čudno zbog toga. Fisher nije ništa
iskomentirao na to, no kako bih samo voljela da sam spomenula Tollieju da ne
spominje mirovinu na proslavi.
„Evo ga“, reče Kurt stavivši posudu za hlađenje vina na stol, a potom i bocu
crnog vina uz nju. Odmah se vrati do bara te nam donese i bocu bijelog
rashlađenog vina koje smjesti u posudu s ledom.
Tollie gestom pokaže da će on svima naliti vino, a Bernie na to prikupi sve
čaše pred njega, da mu olakša. Cure se pojave odmah nakon Kurta donoseći nam
jelovnike i odjednom svi govore uglas i prepričavaju zgode i nezgode: i službeno
je naše druženje počelo. Nekoliko ljudi se nije pojavilo, no to je uobičajeno za
tako velika druženja. Fisher bi pozvao sve, ali zadnjih je dana jako teško pogoditi
vrijeme koje bi svima odgovaralo.
Gray ispod stola potraži moju ruku te dlanom prekrije moju nadlanicu. „Ako
želiš izbjeći ispitivanje o tome kako napreduje planiranje svadbe, možda bi ti bilo
pametno da sama potakneš tu priču i sve obavijestiš o trenutačnom statusu. Eto,
nemoj reći da te nisam upozorio.“
U pravu je, stoga Gray, čim je Tollie završio sa zdravicom u čast slavljeniku
Fisheru i nakon što su se svi poklici stišali, lupne rukom po stolu. „Immi vam želi
nešto reći“, obavijesti ih.
„Gray i ja smo odlučili pronaći pomagače za planiranje vjenčanja. Točnije
pomagačice, stoga dignimo čaše u znak zdravice za Val i Ronu koje su svesrdno
preuzele taj zadatak.“
Svi odmah dignu čaše prema Roni i Val, a one djeluju zadovoljne same
sobom.
„Bilo je i vrijeme, Immi. Ne možeš sve sama. Ako ja nešto mogu pomoći,
slobodno mi se obratite“, usrdno se ponudi Ethel.
„A mi ćemo pripremiti cvjetne aranžmane“, nadoveže se Martin. „To će biti
naš dar Immi. Toliko si me puta dosad izvukla iz nevolje tako da jedva čekam čuti
upute kakvo cvijeće želiš za svoj dan!“
„Ajoj, pa hvala vam, Martine i Ursula, to je jako velikodušno od vas.“
Okrenem se prema Grayu, koji im je oboma uputio zahvalan osmijeh.
„Ajmo, ekipa, naše konobarice kruže oko nas tako da je krajnje vrijeme da
odlučimo što ćemo jesti“, ljubazno će Tollie. Naravno da smo se svi odlučili za
pečeno meso i krumpir jer se nadaleko zna da je ovdje tradicionalno nedjeljno
pečenje najbolje.

***

46
 Knjige.Club Books

Bila sam se napola šalila kad sam spomenula tortu, no kad je Jude došla do nas
preuzeti narudžbe za kavu, restoranom se počne širiti žamor jer Kurt tetura noseći
u rukama najveću tortu koju sam ikad vidjela. Val na brzinu napravi mjesto na
stolu ispred Fishera, a kad ju Kurt oprezno spusti na stol, svi se oduševimo
shvativši da je riječ o replici Star Gazera u njezinoj prekrasnoj, grimiznoj boji. I,
da, ipak se na torti nalazi mnoštvo svjećica tako da pretpostavljam da jest riječ o
točnom rođendanskom broju.
„Bolje da ih brzo ugasiš“, Sarah posavjetuje Fishera stavljajući hrpu tanjura i
nož za rezanje torte na stol. I ostali gosti krenu prema zimskom vrtu poneseni
znatiželjom čemu takvo komešanje. Završetak pjevanja pjesme „Sretan ti
rođendan“ završi bučno i potpuno neharmonično. Fisher duboko udahne da bi
ugasio sve svjećice.
„Hvala vam svima. Ne znam točno ni što bih rekao na ovakvo što, osim da
ćemo se sada svi lijepo zasladiti... Tko je uopće napravio ovakvu prekrasnu
tortu?“
„Val i Ethel“, ustvrdi Sarah. „Dame moje, zaista ste napravile odličan posao.
Jade i Jude, ipak ćemo trebati još dosta tanjura. Možda bi ti, Fisheru, htio razrezati
tortu?“
Sarah doda nož prema Fisheru koji u čuđenju podigne obrve te preda nož Val.
„Bojim se da ovdje imamo stručnjaka za rezanje torte koji nišani ja.“
Srce mi zatreperi kad ugledam da im se prsti načas dodirnu. Iz njih zrači
iskrena sreća, no isto tako znam da je prijevremena mirovina već dugo, dugo
Fisherov plan. Ne znam je li Val uopće svjesna koliko je ozbiljan u vezi s tim i
koliko bi to dugoročno moglo utjecati na njihove živote. Fisher je prije nego što
ga je supruga napustila imao plan započeti novi posao: želio je Star Gazer
pretvoriti u brod za luksuzna putovanja. Pitam se je li Fisher planirao zaposliti
nekoga da mu pomaže. Pretpostavljam da jest. U tom bi slučaju bio zauzet
vikendima i večerima u kasno proljeće, tijekom ljeta i najvjerojatnije u ranu jesen.
A to bi moglo imati značajan utjecaj na njihovu vezu. Osim što radi za Fishera tri
dana tjedno u marini, Val online podučava francuski za Linguis Linguispeak.
Dugo je bila sama i zapravo se još prilagođava ponovno imati nekog muškarca u
životu. Došlo je vrijeme kad bi Fisher trebao odbrojavati mjesece do ostvarenja
svoga sna, no on se umjesto toga nalazi u teškoj i neočekivanoj dvojbi.

***

„Vikend je jednostavno proletio.“ Uzdahnem stisnuvši se uz Graya. On nato

omota ruku oko mojih ramena približivši me još bliže sebi.
„Uvijek proleti, ali bio je divan, zar ne?“
Okrenem se na leđa tako da ga mogu pogledati i vidim da su i njegove oči
pomalo suzne dok su moje pune suza koje samo čekaju da se preliju iz očiju.

47
 Knjige.Club Books

„Divan je samo jedna od riječi kojom ga se može opisati! Spavamo u gostinskoj

sobi u Utočištu i šuljamo se da ne bismo uznemirava li Tollieja. On se pretvara da
nema žensku prijateljicu, a mi imamo golemu, skupu rupu u vrtu koja svakim
danom postaje sve veća.“
„Shvaćam što želiš reći. Mislim da bismo odsad mogli zvati Predvodničarevu
kuću rupom bez dna. No svejedno je vikend bio dobar. Ja sam čak napisao popis
svojih gostiju, no ne bih volio da utanačimo konačni popis dok ne upoznaš moju
ekipu jer su jedan ili možda čak dvojica njih prilično prefrigani“, našali se.
Sama pomisao na to da idem u London upoznati njegov bliski krug prijatelja
čini me pomalo nervoznom, no ne želim da on to vidi. „Katkad baš znaš biti
naporan, jesam li ti to već rekla?“ prekorim ga, iako znam da je taj njegov uvrnuti
smisao za humor dio njegove osobnosti.
„Hej, pa vjenčanje je napokon počelo dobivati neki okvirni plan, Fisher je
imao odličnu rođendansku proslavu, a ti ćeš uskoro uvjeriti svoje pomagače da se
bace na sumanuto prikupljanje novca za dobrotvorne svrhe. Meni se život čini
prilično lijepim“, odlučno zaključi Gray.
„A zašto onda više ne pjevušiš?“ uzvratim.
„Sad sam se počeo baviti ozbiljnijim projektima, Immi. Skladanje kratkih i
zabavnih džinglova za reklame je zabavno, ali to nije ono što želim raditi. Znaš
kako se ljudi često znaju žaliti da su zapeli u filmu koji im se vrti po glavi? E pa,
isto je i kad smišljaš takve melodije. Sad želim više od života i u mojoj glavi se
ne vrte samo kratkotrajne melodije, nego cijela glazbena djela s violinama, čelima
i puhačkim instrumentima.“
„A postoji li ikakva mogućnost da ćeš u nekom trenutku moći raditi od kuće?“
Grayevo lice se isti čas promijeni i iz očiju mu nestane onaj maloprijašnji sjaj.
„Oprosti, Gray. Nisam to trebala reći.“
On na trenutak šuti, a ja se nadam da ga nisam uznemirila, no nedjeljne večeri
uvijek me navode da se objesim na njega i nikad ga ne pustim i najviše mrzim
ponedjeljke ujutro kad Gray odlazi.
„Bilo bi lijepo kad bih si mogao napraviti studio u kući. Mislim da bi se
trebalo naći mjesta sad kad smo je proširili, no sad su se već planirani troškovi
koje smo predvidjeli za obnovu uvelike povećali. Gle, teško je što nismo zajedno
četiri noći tjedno, no nadam se da to neće trajati zauvijek.“
„Ima li novosti o putu u Los Angeles?“
„Ollie još uvijek pregovara o tome, sad se samo trebamo dogovoriti za
datum.“
„Dakle, bliži se i taj dan, ha?“
„Aha. Pozvali su mene i Ollieja nakon završetka snimanja Kolumbovih
pustolovina. Upravo radim na audioisječcima za najavu filma i to je to. Novi

48
 Knjige.Club Books

projekt uključuje iste producente, no ostatak tima potpuno je nov. A kad smo već
tamo, Ollie je dogovorio još nekoliko poslovnih razgovora, za svaki slučaj.“
„Pa to zvuči odlično, Gray. I vidjet ćeš svoje ime na odjavnoj špici! Kakvo je
to samo postignuće. Naporno si radio na tom filmu, a ono što si zaradio nije
pomoglo samo s građevinskim radovima na našoj kući, nego i tvojoj mami. Ali
zašto mi nisi rekao ranije to za Los Angeles?“
„Ako ćemo iskreno, nisam znao kako točno započeti tu temu, a i imam grižnju
savjesti što ću se ja zabavljati dok ti budeš radila, a k tome i biti sasvim sama. Ali
nije samo o tome riječ. Nekad se pitam jesam li uopće dobro odlučio što sam rekao
da ću pomagati mami financijski i kad se doseli ovamo. Moj otac je vrlo dobro
znao da polovica novca od prodaje njihove kuće neće biti dovoljna da si ona kupi
kućicu u Cotswoldsu.“
„Meni je stalo do Rone koliko i tebi, Gray, i ja je isto nikad ne bih ostavila na
cjedilu.“
„To je zato što si dobrodušna, Immi. Itekako sam svjestan da joj je moj otac
dužnik, i to ne samo zbog činjenice da me je podigla sama. No isto sam tako znao
da mama sigurno neće uzeti ikakav novac od njega. Uvjerio sam je da to nema ni
veze i bio sam presretan što joj ja mogu nekako pomoći, no bili bismo debelo u
dugovima da njih dvoje nisu riješili svoje repove. Stvar je u tome da mu nisam
htio omogućiti da se kasnije naslađuje činjenicom da joj je baš on pomogao.“
Grayeva baka je uspjela u svom naumu da rastavi njegove roditelje, no pritom
je i sama izgubila kontakt s unukom kad je njezin sin, Grayson, otišao natrag u
SAD. Kad se Grayson prošle godine javio Roni i Grayu želeći obnoviti odnos s
njima, Gray je shvatio da njih dvoje uopće nisu razvedeni. I da je kuća u kojoj su
on i majka živjeli zapravo njihovo zajedničko vlasništvo. Gray je zbog svega toga
bio strašno ljut. Bio je dao otkaz i došao živjeti s Ronom da joj u bolesti bude
pomoć i podrška, i u svemu je bio sam.
„Ti ne bi bio čovjek u kojega sam se zaljubila, Gray, da joj nisi pokušao
pomoći na svaki mogući način. Rona je sada neovisna i ništa ne duguje Graysonu
upravo zbog tebe; sada ponovno radi i sretna je. Pred nama je cijeli život da si
priskrbimo ušteđevinu. Svjesna sam da nas ulaganje u Prevodničarevu kuću
financijski potpuno uništava, ali s druge strane, ta kuća toliko znači meni i
Tollieju. U toj je kući Tollie proveo s bakom Nell trideset i pet sretnih godina. To
je bila kuća koja je meni i mome tati bila jedino sigurno mjesto, jedina konstanta
u vremenima kad se on stalno selio zbog posla. A mislim da nas to čini jednako
krivima za situaciju u kojoj smo se trenutačno našli, slažeš li se?“
Gray pruži ruku da me pomiluje po obrazu.
„A čini nas i neizmjerno sretnima s obzirom na to da većina parova kreće od
nule. Zamisli samo kako će nam život izgledati kad sljedeće godine budem
dolazio za vikende kući, i to u našu kuću. A bit će zgodno i jer će dotad prestati
ovo stalno istjecanje novca iz naših novčanika, zar ne?“

49
 Knjige.Club Books

Kimnem u znak slaganja, no jedva držim oči otvorenima. Kad sam se nakon
nekog vremena trgnula iz drijemeža, izvučem Grayevu ruku koja je bila poda
mnom i nakratko samo ležim promatrajući ga. Jedna od stvari zbog kojih ne volim
da ide u London jest ta da onda ne sudjelujem u njegovim svakodnevnim
aktivnostima, iako on zapravo cijelo vrijeme govori o svojim prijateljima
glazbenicima. A s druge strane, kad Gray za vikend dođe ovamo, on bude dio mog
svakodnevnog života. Što ako njegovi prijatelji misle da ga ja sputavam vežući ga
za neko malo mjestašce? Kako stvari sada stoje, svakako ću to uskoro saznati.
Legnem na svoj jastuk pitajući se kako netko može spavati tako blaženo i
glasno kad je Tollie toliko pojačao ton na televiziji. Mislim da bi zaista trebao
otići na pregled sluha. Okrenem se leđima prema Grayu i sklupčam se na svojoj
strani prekrivši uho jastukom. Još samo tri tjedna i dva dana do našeg povratka u
Prevodničarevu kuću... no... tko uopće broji takvo što?

50
 Knjige.Club Books

NAPOKON SE USPIJEVAMO
ORGANIZIRATI

Kad razmišljam unatrag, shvatim da sam prošli tjedan bila poprilično deprimirana
u vezi sa svime, ali nakon što sam porazgovarala s Grayem, došla sam do
zaključka da stvari nisu ni upola loše kako su mi se činile. Kad smo se pozdravili
u pet sati ujutro, odlučila sam sve misli koje mi se motaju po glavi zapisati na
papir.
Sjela sam za stol doručkovati i pokraj sebe stavila bilježnicu i olovku i vrlo
brzo se ispunila cijela jedna stranica. Tollie, koji je sjedio sučelice meni, cijelo
me je vrijeme zabrinuto pogledavao. On ne voli popise, pogotovo jer zna da mi
je, kad dosegnem tu točku, prekipjelo i da više nema šale.
„Ovo mi izgleda kao da se trebam zabrinuti“, dobaci mi Tollie.
„Ma ne trebaš, samo je došlo vrijeme da malo posložim stvari i odlučim što
bih još mogla prebaciti na nekoga drugog. Želim se osigurati da ću se moći
osloniti na nekoga u slučaju da Reggieju bude potrebna pomoć. Sad ću svaki dan
u vrijeme ručka svraćati kući.“
„Mila, možda mogu ja to preuzeti na sebe?“
Tollie izgleda pomalo nesretno.
„Reggie je dobar čovjek, ali kao i svi građevinari istodobno ima više poslova.
Jesi li primijetio da se drugačije ponaša prema meni, a drugačije prema tebi?
Katkad je čak i prednost kad si žena“, kažem mu, a Tollie me neodobravajuće
pogleda.
„Pa, ja sam svakako stalno ovdje i mogu ti uštedjeti malo vremena. Pauza za
ručak služi da se čovjek malo odmori, a dok se došećeš najprije ovamo, a onda i
natrag na posao, postat će ti kraća nego što jest. Ako se predomisliš, obavijesti
me.“
Nisam sigurna je li mi Tollie ponudio pomoć zato što mu u to vrijeme dolazi
Daphne Harris pa me ne želi u blizini. Ako itko zna što se točno događa dok me
nema, to je jedino Reggie - i mislim da je vrijeme da on i ja malo porazgovaramo.
Stavim bilježnicu pod ruku i dođem do Tollieja da ga poljubim u obraz.
„Vidimo se kasnije. Zabavi se.“
51
 Knjige.Club Books

Izađem na improvizirani, privremeni puteljak ispred kuće i mahnem trima

muškarcima koji se nalaze na udaljenom kraju, naslonjeni na lopate. „Jutro.“ Svi
mi odmahnu u znak pozdrava, no nigdje ne vidim Reggieja. Na stazi uz kanal, na
svoje iznenađenje, ugledam Bernieja kako hoda prema meni.
„Je li Tollie završio s doručkom?“ upita čim mi se približio dovoljno da ne
mora vikati.
„Je. Taman si je krenuo skuhati drugu kavu. Neki problemi?“
„Ma ne, samo sam bio u prolazu i poželio se malo njegova društva“, odgovori
mi djelujući pomalo suzdržano.
Bernie nije bio „samo u prolazu“, jedino ako je krenuo u dugu, dugu šetnju, a
onda se predomislio u zadnji čas. Zemlja koja je u posjedu Prevodničareve kuće
graniči s Bullrushovim parkiralištem, a ono završava vrlo blizu mosta kod marine.
Iza Prevodničareve kuće nalazi se veliko, otvoreno polje koje seže skroz do ceste.
„Bit će mu drago to čuti. Moram se požuriti ako ne želim zakasniti, Bernie.
Bok, vidimo se.“
Pogled koji mi je uputio na rastanku prilično je neobičan, ali danas sam
odlučila ne živcirati se. Moj će popis do kraja dana biti uvelike kraći i neću
dopustiti da mi išta pomrsi te planove.

***

„Bok, Sarah, jučerašnji je ručak bio odličan. Svaka čast na onoliko svjećica na
torti. Sigurna sam da nije bilo lako sve ih poslagati!“
Ona na te moje riječi prestane brisati kuhinjski pult te se uspravi.
„Nije, istina, ali nije mi bilo žao ni jedne jedine vlasi koja je nastradala zbog
vatre kad sam vidjela Fisherov izraz lica. Pretpostavljam da nisi došla ovamo
jesti?“
„Oh, nisam! Žao mi je što ti je kosa nastradala, a pogodila si i da nisam došla
jesti. Krenula sam razgovarati s Val i Ronom.“
„Aha“, odgovori ona spustivši ton, „planiranje vjenčanja!
„Tako je, ali najprije sam ti donijela popis gostiju što će ti, znam to, biti teško
povjerovati.“
Dodam popis gostiju Sari; ona ga pogleda i vrati mi ga. „Četrdeset - prava
brojka za jedno intimno, opušteno vjenčanje.“
„Pa, zapravo je trideset i devet, ali zaokružila sam na četrdeset. U to sam
ubrojila i tebe, Karla, cure i Maggie. Ako misliš da se možeš osloniti na moju
družbu“, uputim je nastojeći ne zvučati samodopadno, „one će pronaći konobare
i nekoga tko će cijelo vrijeme moći stajati za barom i posluživati piće.“
Sarah podigne ruku i nabacimo si pet. „Drago mi je što si odlučila malo stati
na loptu, Immi. Ja ti obećavam da ćemo mi paziti na svaki detalj.“
52
 Knjige.Club Books

„Hvala ti na pomoći, Sarah. Zaista to cijenim - dobra si prijateljica. Dobra

sam u administraciji i s brojkama. No kad je riječ o detaljima, koji su vrlo bitni za
vjenčanje, nemam pojma što točno želim. Samo želim nešto jednostavno, božićno
i opušteno“, nagnem se prema njoj i stišam ton. „Je li to grozno od mene? Čini mi
se da to Grayu ne smeta.“
Nekoliko trenutaka samo me promatra, a zatim posegne rukom prema mom
ramenu i stisne ga.
„Immi, mislim da je vrijeme da napokon osvijestiš činjenicu da ljudi vole
pomagati. Na kraju će sve biti čarobno, ali nipošto pretjerano jer svi vrlo dobro
znamo da ne voliš pompozne stvari.“
Na brzinu se osvrnem uokolo; nitko nas ne može čuti budući da je vrlo malo
ljudi u lokalu: tek će za sat vremena zavladati gužva, u vrijeme večere.
„I, hm, kad sam već ovdje... bi li htjela razmisliti o tome da mi budeš kuma?“
Sarah od iznenađenja stavi ruku preko usta, a onda požuri oko kuhinjskog
pulta da me zagrli.
„Immi, i oduševljena sam i počašćena. Draga moja prijateljice, nemaš pojma
koliko mi to znači. Smatram te sestrom koju nikad nisam imala. Ne kupujem često
haljine, ali kao kuma morat ću imati novu, stoga se pripremi da ćemo skupa u
kupnju!“ uzbuđeno će Sarah. Vidim da je stvarno ganuta, što me iznimno
usrećuje.
„Dogovoreno. Nadam se da si ti dobra u nošenju sa stresom jer mislim da ću
ja taj dan biti izvan sebe! E, i zamalo sam zaboravila. Gray, Rona i Val se
dogovaraju oko svadbenog jelovnika tako da ga uskoro možeš očekivati.“
„Cure će se sigurno pobrinuti odabrati nešto posebno. Garantiram ti da neće
biti lisnato s hrenovkama i pizza.“ Nato se nasmije.
Navikla sam da Gray pjevuši dok šeće, no sad se meni u glavi pojavila vesela
melodija. I to svadbena koračnica. Gray je zadužen za glazbu i ako bude odabrao
svadbenu koračnicu za ulazak u crkvu, moram priznati da ću se razočarati, no ne
želim mu ništa reći - prepuštam to potpuno u njegove ruke. A to je zapravo dobar
osjećaj. Ako je jedini način da uživam u vlastitu vjenčanju tako da drugima
prepustim njegovu organizaciju - i na taj ih način povežem - to je onda bolje od
bilo kakvog dara.
„Immi, Immi!“ okrenem se na Ronino dozivanje koja hita da me sustigne.
„Bok, Rona. Kako si provela dan?“ upitam je zagrlivši je.
„Dobro, hvala na pitanju. Bilo je poprilično bučno jer ti osmogodišnjaci frcaju
od energije, a imam ih dvadeset i šestero u razredu.“
„Uf, svejedno, bolje ti, nego ja“, napravim grimasu.
„Ma zapravo je zabavno, samo ih treba dovesti u red. Uvijek jedno-dvoje
uživaju u zvuku svoga glasa, ali nadgledam ih poput jastreba. Malo kasnim i
bojala sam se da me ti i Val već dugo čekate. „

53
 Knjige.Club Books

„I ja isto. Upravo sam odnijela popis gostiju u Bullrush.“

„Odlično. Dakle, uspjela si obdariti Graya da odredi koga će pozvati“,
entuzijastično će Rona. Dobro zna koliko je nekad teško nagovoriti njezina sina
da se usredotoči na neke stvari koje je rekao napraviti, ali koje mu zapravo nisu
mile.
Kad smo sjele za stol, pogledam u nju dok mi se misli komešaju.
„Gray će uskoro u Los Angeles. Još uvijek ne zna točno kad, ali misli da će
biti vrlo skoro.“
„Hvala Bogu što ti je to rekao. Gray je bio jako zabrinut jer si u zadnje vrijeme
izložena prevelikom stresu i nije znao kako da ti to priopći. Čekao je pravi
trenutak, iako, s obzirom na to kakav ti je bio prošli tjedan, čudim se da je odabrao
baš ovaj vikend.“
I to je jedna od stvari koje volim kod Rone: nikad se ne petlja u naš odnos,
čak i kad se ne slaže s načinom kako smo odlučili nešto riješiti. Sad sam se prvi
put zapitala koliko dugo Gray već zna za taj put u Los Angeles.
„Drago mi je zbog njega. Zvuči odlično. Ovo je njegov prvi rad na filmu i sad
ima priliku sjesti s producentom i ostalom ekipom i finalizirati konačnu verziju
filma. Ne sviđa mi se što mi nije prije rekao jer ga ni u kojem slučaju ne želim
sputavati, Rona.“
„Znam, Immi. I Gray to zaista cijeni. No ovo je zaista jedno neobično i
naporno razdoblje za vas, zar ne? A nakon svih onih godina u kojima ste imali
razne uspone i padove, svi smo se nadali da će zavladati zatišje i da ćete napokon
moći uživati jedno s drugim.“
„Ma hoće, doći će i to vrijeme, uskoro. Sigurna sam u to.“
„A taj put... pa... ja... uglavnom, Grayson živi u Santa Barbari i razmišljam
trebam li mu išta reći.“
Osjećam se krivom jer su Gray i Rona trebali ići u posjet Graysonu taman
prije Nove godine. I onda je Gray na aerodromu promijenio mišljenje i vratio se
kući, k meni.
„Kome? Grayu ili Graysonu?“
Nato ona proizvede zvuk koji odražava jasnu frustraciju. „Hm. Zapravo
obojici. Sviđalo se to njima ili ne, činjenica je da će se u nekom trenutku morati
sastati. Gray je jedini Graysonov nasljednik i u nekom će trenutku morati ići
potpisati papire da bi se oporuka lakše mogla izvršiti jednom kad kucne čas za to;
nadam se da će još mnogo godina proći do tada, no Grayson je zabrinut i želio bi
to riješiti što prije.“
„Rona, molim te, nemoj ovo krivo shvatiti, no je li to samo izlika da ih
konačno spojiš?“
Taman smo stigle do Kućice Byre i ja dignem ruku na ogradu da otvorim
zasun, no načas se zaustavim i okrenem se prema Roni.

54
 Knjige.Club Books

„Mislim da je“, plaho će ona. „No je li to baš tako loše? A Gray će biti tako
blizu svome ocu dok bude u studiju. To je savršena prilika da se upoznaju. Budući
da nemaju izravan kontakt, bi li bilo pogrešno od mene da ih obojicu uputim na
činjenicu da će se nalaziti pod nosom jedan drugome i onda njima prepustiti što
će napraviti s tim saznanjem?“
Grayson se vratio u SAD dok Gray još nije napunio ni pet godina, nakon što
mu je njegova majka postavila ultimatum. Prvotni je plan bio da se svi odsele u
Santa Barbaru i žive u njihovoj raskošnoj vili, no Rona je bila svjesna da će se
Graysonova majka potruditi da joj zagorča život i u konačnici je prisili da ona
bude ta koja će napustiti obitelj. U zadnjem je trenutku Rona shvatila da je
trenutak za izbor: ili će izabrati muža, kojega voli cijelim svojim srcem, ili ono
što je najbolje za njezina sina.
„Mislim da trebaš napraviti ono što ti nalaže srce, ali imaj na umu da Gray ne
želi nikakvo pomirenje. I dalje ga jako boli što te je Graysonova obitelj odbacila.
I bio je poprilično šokiran kad je saznao da si još uvijek udana za njegova oca i
da kuća u kojoj je odrastao nije samo tvoje vlasništvo. Sve mu je to bilo jako teško
prihvatiti.“
„Znam, i zapravo mi je s jedne strane čak i drago što Gray prošli put nije išao
sa mnom. Grayson i ja smo tako mogli otvoreno porazgovarati o svemu. Sad kad
mu je majka umrla, jako je usamljen.“
Nije na meni da je pitam kako napreduje razvod. Kad se vratila, rekla je Grayu
samo da će se kuća prodati i da će ona taj novac iskoristiti za preseljenje u
Aysbury. Grayson nije želio polovicu novca, ponajprije jer mu nije potreban, no
Gray je rekao da će on pomoći Roni s kupnjom kuće u Aysburyju tako da je na
kraju odbila Graysonov prijedlog. Ah, kakva zbrka.
„Hoćete li vas dvije ući ili ćete samo stajati vani?“ Val nas zazove iz svoga
malog vrta krenuvši prema vrtnim vratima.
„Upravo sam nam napravila čaj. Uđite i poslužite se“, pozove nas.
„Grayson ne zna za naše vjenčanje, zar ne?“ tiho je upitam kad smo sjele
jedna do druge na Valin kauč.
„Ne zna. Mislim da nije na meni da mu to kažem.“
Kimnem u znak slaganja kadli se na vratima pojavi Val noseći pladanj i ja
automatski poskočim da na stoliću napravim mjesta za njega.
„Baš sam rekla Roni da sam na putu ovamo bila navratila u Bullrush da
predam Sari popis gostiju. Napokon smo ga utanačili - ponijela sam kopiju i na
naš sastanak. Gray je rekao da će vam se javiti u vezi s jelovnikom.“
„Ajme meni, pa ovo je stvarno neočekivano.“ Rona izgleda iskreno
iznenađeno.
„Ponudio se da će on to riješiti, a ja sam sigurna da ćete ga vas dvije pogurnuti
u pravom smjeru. Imat ćemo trideset i devet gostiju tako da planiramo jelovnik za
četrdeset ljudi.“
55
 Knjige.Club Books

Val je odmah počela otvarati bilježnicu i zapisivati dok si je Rona krenula

natočiti šalicu čaja.
Iznenada nam se pridruži Ziggy - samo se odjednom stvorila iza komode za
televizor i glasno mijauknula da nas obavijesti da je i ona tu. „To joj je najdraže
mjesto“, nasmije se Val.
Ziggy se krene protezati ispruživši sve četiri noge i podsjeti me na robota.
Nakon toga izvije leđa i uputi se prema kuhinji.
„Jadna maca, čini se da smo je uznemirili“, kažem.
„Joj, ma svakako ćemo saznati ako nije sretna. Nekad mi bez kraja i konca
mijauče. Sam Bog zna što mi govori, ali uvijek mi je to jako zabavno.“
Nevjerojatno koliko je večer brzo prošla, a samo sam ih u kratkim crtama
izvijestila o onome o čemu smo Gray i ja razgovarali, da dobiju okvirnu
predodžbu o tome što želimo.
„Smislit ćemo nekoliko prijedloga za pozivnice s božićnim motivima i vi ćete
odabrati ono što vam se najviše svidi“, reče Rona u trenutku kad mi se učinilo da
smo došle pred kraj današnjeg sastanka. Glava mi puca od misli.
„Treba nam tvoja pomoć oko odabira cvijeća. Jako lijepo od Martina što ti je
odlučio darovati cvijeće. Kakav li je to samo velikodušan dar od njega i Ursule.
Vjerujem da ti nećeš biti prezahtjevna ni za buket ni za dekoraciju crkve i
dvorane“, reče Val.
„Mislim da mi oni čak neće dopustiti da se previše petljam u cvjetne
aranžmane. Budući da će u to vrijeme ionako sve biti ukrašeno mnoštvom
zelenila, božikovinom i bršljanom, a u zraku će se osjetiti miris bora... s obzirom
na božićno doba i uobičajen božićni ugođaj... mislim da ću ja kao vjenčani buket
odabrati obične ruže.“
„A paleta boja?“ upita Val i obje se s iščekivanjem zagledaju u mene.
„E, to još ne znam.“
„Dakle, još uvijek nisi odabrala ni vjenčanicu?“ nježno me upita Rona. „Ne
želimo širiti paniku, no stil vjenčanice koju odabereš, usmjeravat će daljnje
planiranje vjenčanja. Ja sam se dopisivala s Grayom o njegovu odijelu, no ni to
ne možemo odabrati dok ti nisi odabrala vjenčanicu. Dakle, ipak neće biti bijela
vjenčanica?“
Grozno mi je što ih moram razočarati, pogotovo jer su se prošli tjedan bile
potrudile s odabirom časopisa za vjenčanje pokazujući mi pregršt divnih
vjenčanica od čipke i elegantnih satenskih vjenčanica do poda. No nije da znam
što želim samim time što znam što ne želim - znat ću to tek kad ugledam onu
pravu. „Nisam, no počela sam prebacivati neke svoje obveze na druge tako da si
oslobodim vrijeme da pronađem savršenu vjenčanicu.“
Imam neki osjećaj da sam ih razočarala. „Možda ne bi bilo loše da si
rezerviraš termin u salonu vjenčanica i isprobaš nekoliko vjenčanica koje ti se
svide. Čisto da si osvijestiš stil vjenčanice koju želiš“, reče Val želeći me ohrabriti.
56
 Knjige.Club Books

Hm, odgovor je ne bez imalo razmišljanja.

„Razmišljala sam da si sama dizajniram vjenčanicu. Željela bih da bude
posebna. Neće to biti ni balska haljina ni haljina kakvu nose princeze, i čim
smislim kakvu bih točno željela, to će mi pomoći i s odabirom tematske boje.“
Rona i VM se na te moje riječi nasmiješe jedna drugoj tako da sam ih barem
uspjela uvjeriti da sve ovo shvaćam vrlo ozbiljno.
„Najvažnija je stvar kod vjenčanja da se mlada i mladoženja jednoga dana
sjećaju toga dana kao svoga. Tu nije riječ o tome da trebaš ugoditi drugima, Immi.
Trebaš nas usmjeriti, ali se najprije usredotoči na vjenčanicu, a nama prepusti sve
ostalo. Mi ćemo komunicirati s Grayem i obavještavati ga o svakom koraku. A
što se tiče torte... pa, Ethel i Val su se ponudile da će vam one ispeći tortu... sa
zimskim ukrasima“, obavijesti me Rona.
„Joj, to je tako lijepo od vas. Fisherova torta mi je bila predobra. A tek sve
one svjećice... njegov izraz lica bio je za deset!“
Nismo namijenili mnogo novca za svadbene troškove tako da smo zahvalni
što nam svi nastoje olakšati jer nam to znači mnogo više nego nekakvi bespotrebni
darovi. Sad već živimo zajedno šest mjeseci i, ako ćemo iskreno, nabavili smo si
sve ono što nam treba. Neke su stvari još u kutijama, na hrpi u jednoj sobi koja
nam trenutačno služi kao skladište.
„Pozivnice možemo nasloviti kao ‘Zimsko vjenčanje’. Zvuči blagdanski, a
opet nije previše službeno“, predloži Val prekinuvši time moj tijek misli. „I hoćeš
li napisati popis darova tako da pomogneš svojim gostima u odabiru, a i da ne bi
završila s doživotnom zalihom tostera?“
„Popis darova? Ne mogu se sjetiti ni jedne manje stvari koja bi nam bila
potrebna“, iskreno odgovorim.
„Ali trebate kupiti dosta pokućstva, Immi“, ubaci se Rona. „A običaj je i da
možeš predložiti da svatko financijski pridonese koliko može, umjesto
konkretnog dara, za neku veću stvar koja vam treba. Što misliš o tome?“
Pogledam u Val, a ona nato kimne glavom u znak slaganja s Ronom.
„Ako se to tako inače radi, ja se slažem“, odgovorim. „Dajte mi najviše dva
tjedna da smislim i onda vi to možete početi rješavati s Tolliejem, Grayem i
njegovim kumom, ako se Gray dotad odluči koga želi za kuma.“
Ronine oči nato zasjaje. „Vjenčanje je uvijek posebno, ali božićno vjenčanje
je čarobno.“
Nakon što sam Ronu i Val ostavila da se bave detaljima, hodam prema kući i
razmišljam kako mi je divno što su tako uzbuđene oko mog i Grayeva vjenčanja
i što je sasvim očito da se dobro zabavljaju. Dosad sam se svaki put kad bih
pomislila na vjenčanje, osjećala bespomoćno i ne bih znala otkuda početi.
Smatrala sam da nemam pojma što radim i samim time da to nije za mene.

57
 Knjige.Club Books

Taman kad sam stigla do Utočišta, dobijem Grayevu poruku da je upravo na

piću s Olliejem i da će se najvjerojatnije duže zadržati jer moraju dogovoriti neke
stvari vezane za posao.

Taman se vraćam kući nakon što sam nekoliko sati provela s našim
svadbenim planerkama. Uživaj na piću!

Poruku završim s nizom srca.

Znam - mama mi je već poslala e-mail pa smo se usput dogovorili za

videopoziv sutra navečer, da svi troje raspravimo o jelovniku. Stvarno su
brze! Laku noć, ljubavi, lijepo spavaj. Volim te do neba, pusa

Iako je već prošlo devet sati, uz kanal još uvijek ima mnogo šetača - očito žele
iskoristiti lijepu i ugodnu večer. Neki od njih su, bez sumnje, večerali u Bullrushu
i sad prelaze most preko rijeke na putu do kuće. Kad sam prošla i zadnje šetače i
ostala manje-više sama na stazi, začujem neke korake iza sebe i osjetim kako mi
puls počinje ubrzavati.
„Immi! Immi!“
Zastanem i okrenem se te ugledam Patricka kako mi se približava. Vidim da
teško diše.
„Zovem te već duže, no nisi me čula. Mogu li te otpratiti do kuće?“
On je pravi pravcati džentlemen.
„Hvala ti, Patrick, bilo bi lijepo. Kako si ti?“
„Dobro sam, hvala na pitanju“, reče zvučeći slomljeno. „Martin i ja smo se
našli u Bullrushu na večeri. Bio sam zahvalan što imam društvo. Katkad sam baš
usamljen. Uglavnom, htio sam ti samo reći da sam tu ako ti bude trebala ikakva
pomoć s dobrotvornim fondom, ili s papirima... vikendima sam većinom
slobodan. Tako da me bez ustručavanja nazovi, volio bih se uključiti i pomoći.
Zamolio sam i Martina da proslijedi moj kontakt.“
„Jako ljubazno od tebe. Smislit ćemo neki zadatak za tebe.“
„Bit će mi čast. Dakle, ovo je Prevodničareva kuća“, reče Patrick ugledavši
krov i dimnjak iznad visoke živice koja opasava prednji dio imanja. „Obično se
ne šećem ovako daleko, ali lijepo je ovdje.“
„Da, je. Na onoj čistini tamo gradit će se dječje igralište.“
„E da, Martin je spomenuo da Tollie daruje svoju zemlju za to. Je li i voćnjak
u njegovu vlasništvu?“

58
 Knjige.Club Books

„Je. Prije nego što smo raščistili zemljište, sve je bilo skroz obraslo i puno
kopriva i korova. Ni u snu nisam mogla zamisliti da bi se takvo zapušteno
zemljište moglo iskoristiti za bilo što korisno.“
„Pa, jedna od stvari koju sam dosad naučio jest da nikad ne znaš što se može
dogoditi. U svakom slučaju, sad je vrijeme da te pozdravim. Drago mi je što smo
malo porazgovarali, Immi. Uvijek mi je lijepo družiti se s tobom.“
„Čujemo se uskoro, Patrick.“
Ostanem stajati na kapiji gledajući za njim, kako se vraća stazom kojom smo
upravo došli i odlazi na parkiralište. Ramena su mu se pognula - izgleda mi kao
da ga mori mnoštvo briga. Možda bi ga užurbane aktivnosti vezane za našu malu
zajednicu mogle malo razvedriti, a uostalom, svaka pomoć je uvijek dobrodošla.

59
 Knjige.Club Books

POTPUNA POSVEĆENOST
PLANIRANJU

„Bok, dušo. Kako si provela dan?“ Gray mi zvuči kao da je imao super dan i da
je pun energije, iako je nazvao kasnije nego inače što znači da je još uvijek na
poslu i da je izgubio pojam o vremenu.
Naslonim se na naslon kreveta, prozor mi je odškrinut. Još uvijek se jako čuje
zvuk traktora, iako je kasno i iako sam prozor otvorila tek toliko da uđe malo
zraka. Prvi usjevi su već požnjeveni i sad se zemlja mora pripremiti za novo
obiranje plodova. Večeras su čak i ptice još aktivne - čini se da se nikome ne
spava. Tollie gleda film u dnevnoj sobi koja se nalazi ispod moje i do mene dopire
tihi mrmor.
„Odlično. Zaposleno i užurbano kao i inače. Ti zvučiš veselo i energično za
ovaj kasni sat.“
„Taman sam završio razgovor s mamom i Val.“
„O, joj. I, kako je prošlo?“ upitam bojažljivo.
Gray se nato grleno zahihoće. „Zapravo, jako dobro.“
„Slušam, želim sve znati!“ ponukam ga.
„Evo, i to smo bili spomenuli. Da si odlučila drugima dodijeliti kojekakve
zadatke, no da se nisi dokraja opustila, nego ipak sve želiš sama držati pod
kontrolom. One će te svakako pitati kad god bude trebalo donijeti kakvu veliku
odluku, primjerice o tematskoj boji vjenčanja, a o manjima će se konzultirati sa
mnom. A o ostalim stvarima... palo mi je na pamet što bi te moglo usrećiti i bilo
bi mi drago kad bi imala povjerenja da ćemo ti mama, Val i ja pripremiti divno
bajkovito božićno iznenađenje. Ako ćemo iskreno, ne znam zašto im je važno da
se sve slaže s tvojom vjenčanicom, ali budući da su one rekle da je to jako važno,
odlučio sam im vjerovati.“
„Jasno se vidjelo da su se poprilično razočarale kad sam im rekla da to neće
biti veliko bijelo vjenčanje. Osim, naravno, ako ne bude snijega!“ Ne mogu ne
zapitati se jesam li sve ovo trebala shvatiti malo ozbiljnije.

60
 Knjige.Club Books

„Naš je cilj iznenaditi te i oduševiti te, i nećemo te razočarati, Immi. Želim

započeti svoj brak sa sretnom suprugom tako da su ulozi visoki, ali spreman sam
na izazov.“ Gray zaista zvuči jako uzbuđeno.
„Dok god imaš na umu opušten, seoski, romantičan i božićni ugođaj, ja sam
zadovoljna. Pitala sam Saru da mi bude kuma tako da smo sad u potrazi za dvjema
haljinama. Ti, Val i Rona ćete se morati pobrinuti za Tolliejevo odijelo. Još uvijek
mu pristaje ono njegovo staro, ali je plavo i...“
„Primio na znanje. Bitno je da su boje skladne. I ne brini se za Tollieja, to
ćemo mi srediti. A isprobavanje haljina je najbolji dio, zar ne? Zašto ne bi otišla
u šoping sa Sarom i zabavila se? Možda pronađeš vjenčanicu koja će ti se svidjeti,
tko zna?“
Kako muškarci ne mogu shvatiti da su na dan vjenčanja sve oči uprte u mladu,
a da bi ona izgledala posebno, važno je ne samo da ima prekrasnu haljinu nego i
da je nosi sa samopouzdanjem? Ako bude s previše nabora i volana, izgledat će
kao da me je haljina pojela i neću se osjećati ugodno u njoj.
„Nemaš pojma kako mi je, Gray. Roni se sviđaju balske haljine kakve nose
princeze, Val se sviđaju elegantne uske haljine, a ja bih se samo htjela osjećati
ugodno u svojoj vjenčanici. Kao sređena verzija mene. Ne kao one figurice mlade
u pufastim haljinama koje stavljaju na svadbenu torbu.“
„Shvaćam, iako to nije tema u kojoj sam stručan. Samo ti želim reći da kad
odabereš vjenčanicu i kažeš im tematsku boju, bit ćeš rasterećenija i moći ćeš se
posvetiti prikupljanju sredstava za dječje igralište. Kad budeš imala uvid u
činjenicu koliko je novca dosad prikupljeno, znat ćeš na čemu si i moći ćeš
Odboru podastrijeti stvarne brojke i apelirati na njih da udvostruče svoje napore
u skupljanju priloga ako bude bilo potrebno. Volio bih da i to mogu preuzeti na
sebe, ali ne mogu, zato mi dopusti da se barem za ovo pobrinem, ljubavi. Neka to
bude moj uranjeni božićni dar.“
„Volim te, Gray. I hvala ti. Zaista se smatram sretnicom i svaki sam dan
zahvalna na tome. A sad pucaj s drugim novostima, osjećam da ovo nije sve.“
On nato pročisti grlo. „Još uvijek čekamo konačnu potvrdu, ali Olliejev
asistent nam traži karte za Los Angeles, i najvjerojatnije letimo za dva tjedna ako
nam uspije naći slobodna mjesta.“
„O!“ Iznenadila sam se i čim shvatim da je moj komentar zazvučao negativno,
brzo krenem popraviti stvar. „Pa to je odlična vijest. Koliko ćete dugo biti tamo?“
„Osam dana. Imamo jako puno sastanaka, i to na tri lokacije. Volio bih da
sam ranije saznao, Immi, i zaista mi je žao što sam te uhvatio na prepad.“
„Sve okej, Gray. Nije samo da svoj prvi veliki projekt privodiš kraju, nego ti
se smiješi i prilika za nove poslove što je jednako važno. To su zaista odlične
vijesti i jako sam uzbuđena zbog tebe!“ Moj entuzijazam je iskren, ali od same
pomisli da ga neću vidjeti osam dugih dana potone mi srce u grudima.

61
 Knjige.Club Books

„A jesi li razmislila o onoj večernjoj zanimaciji koju sam ti bio predložio?“

ohrabrujuće će Gray.
„Nisi zaboravio na to, ha? Nećeš vjerovati, ali jesam - porazgovarat ću s
Ursulom jer mi se čini da mi je Martin jednom spomenuo da ona ide na jogu.“
„Odlično! Zajedno ćemo sve ovo prebroditi, dušo, i sve će biti kako treba.
Mislim da znaš da se uvijek možeš osloniti na mene, iako katkad baš ne odajem
taj dojam.“
„Samo sam ti htjela reći da ne volim tradicionalnu svadbenu koračnicu, za
svaki slučaj.“
„Immi Tolliman, ona mi nije bila ni u primisli“, reče on, toliko nježno da sam
na trenutak pomislila da se nalazi tik pokraj mene na krevetu. Ove će se godine
ispuniti moj san: Gray će mi konačno na prst staviti vjenčani prsten. Neću se stoga
zamarati bespotrebnim detaljima jer oni ionako nisu važni u cjelokupnoj slici
našeg budućeg života: važno je samo da voliš cijelim svojim srcem.

***

„Dobro jutro, Immi. Danas dolazi procjenitelj pregledati staklenik i procijeniti

štetu te će snimiti nekoliko fotografija. Planira doći oko 11 sati. Ne vjerujem da
ću se ja dotad vratiti pa sam te htio pitati bi li ti bio problem da to preuzmeš na
sebe?“
„Naravno da ne bi. E, i da ne zaboravim, možeš li mi, molim te, poslati
Patrickov broj? Sinoć sam ga slučajno srela pa smo nakratko porazgovarali.
Mislim da bi nam mogao biti od pomoći.“
„Oprosti, mislio sam da sam ti ga već poslao. Drago mi je što isto razmišljamo
jer ja mislim da on ima razne dobre ideje. I, pa, nekako mi nije ugodno pitati te
kako ide, ali...“
Osmijeh mi isti čas iščezne.
„Novac stalno kapa, ali, nažalost, sve su to mali iznosi što je za jednog
računovođu noćna mora. Kad dobijem uvid u točan iznos kojim raspolažemo,
daljnji napredak ovisi o Fisherovu pregovaranju s prodavačima opreme za
igrališta i dogovaranju o mogućnosti obročnog plaćanja.“
„Ako ti treba malo više vremena samo za to, Immi, već ćemo se nekako snaći
ovdje. Nemoj se samo preopteretiti.“
„To je jako ljubazno od tebe, Martine, ali odlučila sam prenijeti na druge dio
svojih obveza tako da si oslobodim vrijeme za to. E, a još sam te nešto htjela
pitati... Ide li Ursula još uvijek na jogu?“
Martin me iznenađeno pogleda. „Ide, zašto?“
„Ma i ja sam razmišljala da krenem.“

62
 Knjige.Club Books

Ponovno čuđenje. „Onda je svakako nazovi. Sad je pokupila cure u školi, a

onda mora završiti neku narudžbu rimskih zastora tako da će sigurno biti kod
kuće.“
„Hvala ti. Čujemo se nakon dostave pa ću te obavijestiti i kako je prošlo s
procjeniteljem.“
„Bojim se da će reći da ga treba srušiti. To znači da će nam se sljedeće godine
povećati premija, ali tome ionako služi osiguranje, zar ne?“
Nadam se da Martin nije ponovno zabrinut za novac jer posao nam cvjeta.
Nakon dosad najprometnijeg božićnog razdoblja prošle godine, uslijedilo je
pretrpano proljeće i ljeto. Ako se zaista bude morao srušiti jedan staklenik, to je
zapravo četvrtina našeg maloprodajnog prostora što znači da ćemo ostati bez
dijela prihoda, a izgradnja novoga svakako neće biti brza.

***

„Bok, Ursula. Zovem li te možda u nezgodan trenutak? Imam samo jedno

brzinsko pitanje.“
„Nije, sve je u redu. Još uvijek sam u fazi pripreme. Kako je inače?“
„Hvala Bogu, mnogo bolje nego prošli tjedan. Baš mi je drago što smo se
vidjele na Fisherovu rođendanskom ručku u nedjelju. Bučna smo ekipa, zar ne?“
„Bogme jeste.“ Nasmije se. „Ali bilo je baš zabavno. A i nisam jako dugo
vidjela Graya tako da mi je i to bilo jako drago.“
„Ma znaš zašto te zovem? Zbog joge. Mislila sam se upisati na tečaj, ali ne
znam održava li se još onaj koji je nekoć bio u seoskoj vijećnici.“
„Nažalost, ne. Stalno je opadao broj polaznika. Ja idem u Middle Norton
utorkom navečer - tamo se održava u crkvenoj dvorani. Ima nas puno, a vodi ga
jedna žena koja se time bavi već više od deset godina. „
„Utorak mi odgovara. Kad počinje?“
„Oho, dakle stvarno si ozbiljna u vezi s jogom. U pola osam i traje do devet.
Mogu te ja povesti. Bilo bi lijepo imati društvo.“
„Zašto nas ja ne bih vozila? Zadnjih dana sjedam za volan samo kad trebam
odnijeti kutije s doniranim novcem“, požalim se.
„To je problem kad na posao ideš pješice, zar ne? A ja još i radim kod kuće
što za sobom povlači činjenicu da ne viđam previše ljudi. Samo mušterije koje se
najave da će doći po svoju narudžbu.“
„Upravo tako. Ursula, mogu li te pitati još nešto? Jesi li ikada šivala
vjenčanicu?“
Nastane kratka stanka. „Nisam. Maturalne haljine jesam, ali općenito
izbjegavam raditi s tilom.“

63
 Knjige.Club Books

„Oh. Shvaćam. I ne krivim te zbog toga.“

„I, jesi spremna za današnji sat joge?“
„Što mi sve treba? Imam prostirku za plažu koju inače koristim za sunčanje,
a pretpostavljam da se vježba u tajicama i običnoj majici kratkih rukava?“
„Tako je. Sve je jako opušteno. Nitko ne dolazi u skupocjenim dizajnerskim
kompletićima za vježbanje. I ima nas svih oblika i veličina. Ako zaista želiš ti
voziti, ajmo krenuti u sedam. Stigneš li u tom slučaju otići kući i pojesti neki
lagani obrok?“
„Naravno. Odlično, hvala ti, Ursula, baš se veselim. Vidimo se kasnije.“
Kad sam krenula spuštati mobitel, on se oglasi, još uvijek u mojoj ruci.
„O, Fisheru, dobro jutro. Je li sve u redu?“
„Htio sam te pitati je li moguće da se danas nađemo na ručku, Immi. Stvarno
mi treba netko da me sasluša.“
„Oh.“ Ustuknem, zatečena oštrinom u njegovu glasu. „Naravno da može.
Svaki dan idem kući jer želim nadgledati radove. Ako dođeš po mene u jedan,
možemo se zajedno prošetati i putem pojesti sendvič. Što misliš o tome?“
„Dogovoreno. Možemo razgovarati i putem, samo bih volio da ono što ti
budem rekao ostane među nama.“
O Bože, stvarno zvuči tjeskobno. Samo da nije ništa ozbiljno. Ono što brine
Fishera, automatski brine i mene jer moj život ne bi bio isti bez njega.

64
 Knjige.Club Books

UHO KOJE SLUŠA I

RUKA KOJA POMAŽE

„Lijepo izgledaš, reče Fisher nagnuvši se prema meni da me kratko zagrli. Kad
sam pod stresom, obično samo izjurim iz kuće još uvijek mokre kose, ali nije da
se i inače puno više sređujem. Danas sam se, evo, čak malo i našminkala.
„Oprosti što sam ti poremetio planove za ručak, ali ne mogu se usredotočiti
na posao.“
„Zašto mi se nisi javio ranije? Pa znaš da sam te uvijek spremna saslušati.“
Usporimo kad smo se našli na šetnici pokraj rijeke. Imamo još desetak minuta
do kuće, a ne znam hoće li netko biti tamo.
„Mirovinski zavod mi je odobrio odlazak u prijevremenu mirovinu i poslali
su mi sve dokumente, uključujući procijenjen iznos mirovine. S te strane je sve
riješeno.“
„To su odlične vijesti, Fisheru. Sigurno si oduševljen“, iskreno se razveselim.
„Jesam, da, ali ipak je to jedan velik korak.“ U glasu mu se osjeti tračak
oklijevanja, stoga shvatim da iza cijele priče u njemu postoji unutarnja borba.
„Misliš u financijskom smislu?“
„Dijelom i to, da, iako imam i nešto ušteđevine, u slučaju da krstarenja Star
Gazerom ne budu zaživjela kako se nadam. Nitko ti ništa ne može garantirati, zar
ne?“
„Tako je, ali ne možeš znati ako ne probaš. To je ipak tvoj davni san, Fisheru,
i sad si dobio priliku ostvariti ga. Dokad je krajnji rok za odluku?“
„Do kraja prosinca bih trebao odlučiti, a prvi dan mirovine službeno bi mi bio
prvi studenoga sljedeće godine.“
„Zaista sam sretna zbog tebe, Fisheru. Toliko dugo to čekaš.“
Udijeli mi smiješak zbog mog oduševljenja, ali jasno vidim da mu nedostaje
entuzijazma. „Naravno, bit će pravi izazov prilagoditi se novom načinu života.“
„Nikad nije lako napraviti korjenite promjene u životu“, složim se, „no samo
se sjeti koliku ćeš slobodu osjećati kad napokon budeš mogao provoditi vrijeme

65
 Knjige.Club Books

ploveći svojim brodom, a ne u nekom uredu pritom sa zavišću gledajući kroz

prozor druge kako plove. I, kako si zamislio to sa Star Gazerom?“
„Mislio sam organizirati krstarenja za rođendane, neke posebne prigode i
poslovne proslave. Dakle od luksuznih večernjih krstarenja sa šampanjcem i
kanapeima do opuštenih poslijepodnevnih plovidbi uz čaj i kolače. Star Gazer je
spreman i čeka, Immi, doziva me.“
„Pa, vrijeme je za teške odluke. Jesi li se ustrtario?“ upitam ga, a on mi se
naceri.
„Čini se da jesam. Teško je ostaviti posao koji voliš i napustiti sigurnost koju
ti pruža i preuzeti tako velik rizik.“ Nato spusti pogled na svoja stopala.
Nastavimo hodati u tišini dok ja razmišljam o njegovim riječima.
„Barem imaš vremena dobro promisliti o svemu prije nego što doneseš
konačnu odluku. Dođi sad, hajdemo nešto pojesti. Teško mi je razmišljati kad mi
kruli u želucu, a sigurna sam da se i tvoj buni.“
Otvorim kapiju i povedem ga pokraj Predvodničareve kuće, a on ne može
skrivati koliko je šokiran kad je ugledao privremenu stazu oko nje.
„O Bože, Immi. Znao sam da ima problema s tom kućom, ali nisam znao da
su ovoliki. I to baš kad ste njezinu unutrašnjost uspjeli koliko-toliko dovesti u red.
Ovo je katastrofa koja tebi i Grayu svakako nije trebala.“
„Nije grozno kao što izgleda“, ustvrdim. „Morat ćemo ponovno popločiti ovaj
dio dvorišta nakon što se postave vodovodne cijevi i zatrpaju rupe, ali gore je na
stražnjoj strani.“
Kad smo zašli za ugao, ono što je nekoć bila divna terasa popločana kamenim
pločama s tradicionalnim britanskim vrtom uokolo sad je postalo blatnjavo ruglo.
Fisher zastane u pola koraka. „Dođavola! Pa ovo je zbilja jezovito!“
„Bok, Reggie. Vidim da si danas doveo više dečki. Cijenim to, hvala ti!“
doviknem Reggieju. Okrenem se prema Fisheru i došapnem mu: „Nije naodmet
malo ih provjeravati.“
Vidim da je Fisher poprilično iznenađen dok ja jurim prema Utočištu, gdje
stoji Reggie i čeka me.
„Je li Tollie tu?“ upitam ga.
„Nije“, reče Reggie. „Otišao je rano jutros i otad ga nisam vidio. Bok,
Fisheru.“
„Bogme imaš ovdje poprilično velik zahvat, Reggie“, reče Fisher umjesto
pozdrava, dosad se već pribravši.
„Je, ali već se pomalo mičemo.“
„Večeras ću obavijestiti Graya kako napreduju radovi“, kažem Reggieju usput
mu uputivši jedan od svojih zahvalnih osmijeha. „Je li Tollie bio sam kad je
otišao?“

66
 Knjige.Club Books

Reggie me pogleda, jasno se vidi da sam ga zbunila i da mu je neugodno.

„Hm... pa... da... nisam siguran.“
To bi onda značilo da nije. „Ma ništa se ne brini. Samo me je zanimalo trebam
li mu pripremiti ručak ili ne.“
„Ne vjerujem da će se dotad vratiti...“ Reggie se zaustavi usred rečenice, očito
shvativši da bi mogao reći previše. „Naravno, može biti da sam krivo procijenio.
U svakom slučaju, sad se moram vratiti poslu. Vidimo se kasnije.“
Kad smo Fisher i ja ušli u kuću, on se okrene prema meni. „Što se to događa?
Što to Reggie ne želi izlanuti?“
„Čini se da Tollie ima novu prijateljicu koja se zove Daphne Harris. Samo što
mene zanima gdje su se uopće uspjeli upoznati. Očito je da je Reggieju rekao da
mi ništa ne smije reći. Ali u ponedjeljak ujutro je ovdje bio Bernie i sav se
uspaničio kad je shvatio da ja još nisam bila otišla na posao. Jasno se vidjelo da
mu je neugodno i mogu se kladiti da je i njemu Tollie rekao da ga ne smije odati.“
„Oh.“ Fisher je naizgled počeo povezivati konce. „Misliš da se Tollie viđa s
tom damom dok si ti na poslu?“
Prođemo kroz hodnik i odemo do kuhinje, a ja se odmah zaputim do sudopera
da operem ruke. „Gle, to su neke moje sumnje, ali sve se savršeno poklopilo.
Samo što nikako ne mogu shvatiti zašto je odlučio skrivati mi to. Meni se čini da
se počeo pomalo dobivati nakon one krize u koju je upao početkom godine. To
mu je ionako teško razdoblje s obzirom na to da je baki bio rođendan u siječnju.
Ja ga uvijek odvedem na bakin grob da joj odnese cvijeće, no ove godine se dugo
nije uspio othrvati tuzi koja ga je obuzela nakon toga. No sad mi se čini da se
stvari vraćaju u normalu. Može sir i rajčica?“ upitam dok Fisher vadi tanjure i
pristavlja čajnik.
„Može, odlično, Immi. Možda se samo osjeća čudno zbog toga.“
„Želiš reći da misli da ja ne bih imala razumijevanja?“
„Hm... Ne baš jer Nell sad već dugo nije s nama, a svjestan je da mu i ti želiš
samo najbolje. No katkad svi mi trebamo malo privatnosti, a budući da živite
toliko blizu jedno drugome, to je jako teško postići.“
„Svakako ne pomaže ni to što sljedećih nekoliko tjedana Gray i ja živimo u
njegovoj gostinskoj sobi“, izlanem, a Fisher u čuđenju visoko podigne obrve.
„Jao, kakav loš tajming!“
„Fisheru, misliš da bih ga trebala izravno pitati za to?“
„Drago dijete, pusti ga da ima svoju malu tajnu. Ako ikad bude spreman
povjeriti se, on će ti sve priznati. Možda samo treba prevladati osjećaj grižnje
savjesti zbog Nell. Nije lako nastaviti sa životom nakon što si ostao bez ljubavi
svoga života ako je nikad nije prebolio.“
„Ne želim da bude usamljen, Fisheru. I grozno se osjećam jer ima potrebu
skrivati se, kao da radi nešto loše.“

67
 Knjige.Club Books

„Želiš reći da se ponaša isto kao ti kad si upoznala Graya?“ ustvrdi Fisher.
Vratim se u mislima u vrijeme kad sam upoznala Graya i sjetim se kako sam
se brinula što će Tollie misliti i hoće li mu se svidjeti čovjek za kojega sam od
početka bila sigurna da je onaj pravi.
„Na kraju se sve posložilo, no prvih nekoliko mjeseci bilo je prilično napeto,
zar ne?“ napravim grimasu. Gray se morao iskazati prije nego što ga je Tollie
prihvatio.
„Upravo tako. Strpi se dok Tollie ne bude spreman reći ti novosti. Nema šanse
da bi on želio da ti sad odeš negdje drugdje, tako da se slobodno opusti, Immi.
Jednostavno mu daj prostora i pusti da sve ide svojim tijekom.“
Prerežem nam sendviče po pola, stavim ih na tanjure te ih odnesem do
blagovaonskog stola dok nam Fisher pripravlja čaj.
„Čim sam ovdje, ne mogu ne pomisliti na onu večer kad smo kampirali ovdje.
To je bila baš posebna večer, zar ne?“
Vidim da se Fisher isto prisjeća te snježne olujne noći, a meni pogled odluta
prema vratima koja vode na terasu. Zagledam se u vrt i nepregledna polja iza
njega; čini se kao da su odonda prošle godine, a zapravo je riječ samo o šest
mjeseci. No toliko se toga dogodilo otkad smo se Gray i ja zaručili.
„Nisi požalila što si ispoštovala Tolliejevu želju i preselila se u
Predvoničarevu kuću, zar ne?“ upita Fisher pridružujući mi se za stolom.
„Nisam. Da je on ostao u njoj, počela bi se raspadati njemu naočigled, a on
jednostavno nema živaca živjeti u neredu i dok su radovi uokolo. Barem ovdje u
Utočištu ima malo mira jer mu buka dovde ne prodire toliko, a znamo da voli
sjediti za stolom i gledati kroz prozor.“
„Ali“ nije baš bilo najpoštenije manje-više prisiliti Graya da se preseli u
Aysbury, zar ne? Budi iskrena.“
„Nije. Ne mogu to poreći. Imali smo dva mjeseca mira, a sad već četiri
mjeseca imamo građevinske radove kojima se ne nazire kraj. No znam da ćemo
već za godinu dana potpuno zaboraviti na ovo teško razdoblje i uživati u
prekrasnom domu i izvana i iznutra.“
„Ha, ha, ha! Samo ti možeš u ovakvim situacijama vidjeti i svijetlu stranu,
Immi. Ajmo sad jesti. A onda će mi trebati tvoj savjet u vezi s mojom situacijom
jer stvarno ne znam što je najbolje učiniti.“
Oboje znamo da se to odnosi na njegovu vezu s Val. Ni inače nije bio dobar
u iznošenju osjećaja, no mučna situacija kroz koju je prošao s bivšom ženom
učinila ga je samo još zatvorenijim. Jasno mi je da ga je strah da opet ne bi bio
povrijeđen. A što se tiče Val... i ona je jednaka u neiznošenju osjećaja, stoga je
nemoguće znati ni što se njoj mota po glavi. Koliko su uopće iskreni jedno s
drugim? Ako ona želi samo prijateljstvo, on bi opet mogao izaći povrijeđen iz tog
odnosa jer mislim da njemu svakako to nije na pameti.

68
 Knjige.Club Books

Jedini savjet koji mu mogu dati jest da bude iskren s Val, da joj kaže kako se
osjeća prije negoli donese bilo kakvu odluku. No isto tako znam da Fisheru to
nipošto neće biti lako jer ni samome sebi još nije osvijestio činjenicu da ga upravo
odnos s Val koči u donošenju odluke o prijevremenoj mirovini.

***

„Nisam ni sama znala da mi je toliko potrebna joga. Bila sam među najmlađima,
a većina šezdesetogodišnjakinja bila je gipkija od mene“, uzdahnem osjećajući se
posramljeno. „No svejedno, sve što će mi oblikovati mišiće dobrodošlo je i
odlučila sam da ću se potruditi da se dovedem u psihičku i u fizičku formu.“
Uključim desni pokazivač smjera da se isključim s glavne ceste i započinjem
glavnu dionicu puta po seoskim cestama dok se ne nađemo kod marine.
„Ah, dakle, onda je ovo priprema za veliki dan. Drago mi je što si uživala.
Meni je joga jako opuštajuća i doživljavam to kao vrijeme koje sam odvojila samo
za sebe. Dva i pol sata kad nijedanput ne čuješ mama, mama! Samo ja i nitko
drugi, što čovjeku baš da poleta. Zvučim li možda sebično?“ upita me Ursula, a ja
osjetim kako se okrenula prema meni s nestrpljenjem iščekujući moj odgovor.
„Uopće ne. Mislim, ja nemam djecu, kao što znaš, ali nekad je i meni muka
kad me stalno netko doziva i nešto treba. A opet sam istodobno i sama sebi najveći
neprijatelj. Već dugo govorim kako želim upisati jogu, no Gray je mislio da mi
treba poticaj. I bio je u pravu.“
„Joj, on je tako drag čovjek. Podsjeća me na Jacka Blacka u onom filmu...
kako se ono zove? E, Ljubav i praznici, da. Lik kojega je glumio stalno je pjevušio
i lupkao prstima u ritmu zamišljene glazbe.“
To mi izmami osmijeh na lice. „Jako volim taj film i zaista si u pravu. Gray
je umiljat i sladak poput Jacka Blacka.“
„Da ne zaboravim, a stalno mi je na pameti. Pitala si me za vjenčanicu. Imaš
problema s nalaženjem one prave?“
„Osim što sam prelistala nekoliko časopisa s vjenčanicama, nisam nigdje
drugdje ni tražila. Da budem iskrena, na samu pomisao da idem po salonima
vjenčanica i isprobavam razne haljine počne me boljeti glava.“
Ursula uzdahne. „Ali to bi trebao biti najbolji dio planiranja vjenčanja“, reče
ona zazvučavši iskreno začuđena mojim zajedljivim odgovorom.
„Za mene zaista nije. Odrasla sam noseći samo traperice i pulovere. Nosim
hlače na posao. Na prste jedne ruke mogu nabrojiti koliko puta tijekom godine
odjenem haljinu. Što bih ja uopće mogla znati o kupnji haljine?“
„Nikad nisi išla u kupnju haljine? Nijedanput u životu?“ Iako sam
usredotočena na cestu, nakon ta dva Ursulina pitanja osjetim kako se uzbudila.
„Oh, Immi. Oprosti, nisam razmišljala. Dakle, kupuješ samo online?“

69
 Knjige.Club Books

„Aha. A sad još moram ići u potražnju haljine i za kumu.“

„Imaš li uopće kakvu zamisao?“
Instinktivno se na djelić sekunde okrenem prema njoj, a ona me pogleda,
naizgled zaprepaštena. „Joj, Immi. Zaista si pod stresom zbog vjenčanice, ha?«
Neugodno mi je jer mi se oči počinju puniti suzama, stoga duboko udahnem
i ponovno se usredotočim na cestu pred sobom. Ima mnoštvo zavoja, no u ovo
doba na cesti nema gotovo ni jednog auta - naišle smo samo na traktor koji se
vraćao na Adlerovu farmu i koji smo maločas zaobišle.
„Oprosti. Svjesna sam da je to glupo.“
„Nije, Immi“, reče Ursula, a u glasu joj osjetim iskreno suosjećanje. „No
dobro. Ajmo krenuti otpočetka. Zašto točno ne želiš?“
„Sve zbog čega se osjećam kao da glumatam.“ Glas mi je tek nešto glasniji
od šapata.
„A što točno glumataš? Pa ti si mlada i to je tvoj dan da zablistaš.“
Duboko i glasno uzdahnem. „I to svi očekuju. No to jednostavno nisam ja. Ne
sviđa mi se da su sve oči uperene u mene, to mi je strašno nelagodno.“
Ursulin uzdah još je snažniji od moga. „U redu. Ajde sad nekoliko puta
duboko udahni da se smiriš, Immi, jer ne želim da završimo u nekom jarku. Ako
ne želiš haljinu od tila i punu čipkastih volana, mogle bismo ti smisliti i sašiti
vjenčanicu u kojoj bi se ugodno osjećala. Imam mnoštvo izrezaka iz časopisa, i
raznih krojeva haljina tako da sam sigurna, kad bismo odvojile nekoliko sati da to
sve prođemo, da bismo uspjele smisliti savršenu vjenčanicu za tebe.“
„Zaista to misliš?“
„Naravno. A koja ti se kombinacija boja sviđa?“
U škripcu sam s vremenom, ali ovo je prilika koja mi se čini kao pojas za
spašavanje i osjetim kako me preplavljuje nevjerojatno olakšanje kad odlučim
napokon to izgovoriti.
„Željela bih da mi vjenčanica bude srebrno-siva.“
„Odlično, to je savršen odabir za božićno vrijeme. Srebrno-siva... i mogu li te
posavjetovati da dodaš neku življu boju?“
Življu boju? Očajnički vrtim boje po glavi, no kao da mi je mozak odjednom
ispraznio.
„Što misliš o nježno ružičastoljubičastoj, poput vrijeska?“ predloži ona.
„Zar ta boja postoji?“ upitam a da mi nijedanput nije prošlo kroz glavu koliko
je to pitanje glupasto.
„Aha, to ti je nježnija nijansa ljubičaste boje s primjesom zagasito ružičaste,
dovoljno da ublaži ružičastu koju se doživljava bojom za djevojčice. Mislim da bi
lijepo išla sa srebrnom bojom vjenčanice i sivim ukrasima, da malo podigne
cjelokupni dojam. A što se tiče cvijeća, postoje divne ruže u toj nijansi ružičaste.“

70
 Knjige.Club Books

Ruže. To mi se učini kao znak. Baka Nell je voljela ruže, a i ja sama sam
razmišljala o ružama.
„Ursula, mislim da si me upravo spasila i nemaš pojma koliko sam ti zahvalna
zbog toga. Sad napokon imam kombinaciju boja što će beskrajno razveseliti Ronu
i Val.“
Ursula neko vrijeme samo šuti i ne mogu a da se ne zapitam jesam li rekla
nešto pogrešno, pogotovo jer sam shvatila da je, kad je napokon progovorila, na
rubu suza.
„Prije nekoliko godina, kad je Olivia imala prvu operaciju, bila je jako
nesretna, a ni posao nije dobro išao. A ti si nam pomogla, Immi. Nikad to nisam
zaboravila niti hoću. Zamolila si Fishera da ti da slobodno kako bi mogla pokriti
Martinov izostanak s posla iz Rasadnika Lockside. Znali smo da si zbog toga
morala odrađivati posao kad bi došla kući, u svoje slobodno vrijeme. To je bilo
toliko lijepo od tebe i Martin i ja smo bili svjesni da ćemo ti takvu uslugu jako
teško moći vratiti. No sad je došao naš trenutak.“
Zaustavim se na prvom ugibalištu jer mi suze klize niz lice. Kad ugasim
automobil, shvatim da i Ursula plače.
„Bila si pravi anđeo, Immi, u trenucima kad smo mislili da ćemo izgubiti kćer.
Održala si naš posao živim. Ovo je najmanje što mogu učiniti za tebe, a Martin će
pucati od sreće što ću ti baš ja sašiti vjenčanicu koja će biti savršeno usklađena s
njegovim cvijećem.“

71
Knjige.Club Books

SRPANJ

72
 Knjige.Club Books

10

SUOČAVANJE S ČINJENICAMA

„O, Immi, tako bih volio da si sa mnom. Tako je... zapanjujuće i nevjerojatno.
Ollie i ja se vozamo uokolo u jednoj od limuzina koje pripadaju studiju. Sutra
ćemo pogledati film u cijelosti, da vidimo kako je ispao, a večeras idemo na
večeru s jednim od članova upravnog odbora. Vjeruj mi, ovo je iznad svih mojih
očekivanja.“
Danas je petak i obično u ovo vrijeme brojim sate kad ću se baciti u Grayev
zagrljaj. Ali sad se osjećam izgubljeno, a Gray nasuprot tome zvuči kao uzbuđeno
dijete koje su pustili u prodavaonicu igračaka. Već je tri dana u Americi, a osim
nekoliko poruka koje smo izmijenili, ovo je prvi put da me je nazvao. Vikend će
mi užasno sporo proći bez njega, no ne smijem dopustiti da moja tuga utječe na
njegov poslovni put jer to ne bi bilo pošteno.
„Samo uživaj da te se tetoši, zaslužio si to, ali ipak mislim da je limuzina za
dvoje ljudi pretjerivanje“, našalim se.
„Znam. Ali tako stvari funkcioniraju u Los Angelesu. Jesu li se pojavili
projektanti za uređenje okoliša?“
„Nisu. Pokvario im se kombi, no već im ponestaje izgovora. Reggie tu ne
može ništa učiniti, no vidim da mu je neugodno i da ih stalno zivka jer ih je on
bio preporučio. U svakom slučaju“, odlučim prebaciti temu na pozitivne stvari jer
me loše teme uznemiruju, „provest ću cijeli vikend čisteći kuću. Reggie je doveo
dvojicu radnika da dovrše radove u vezi s proširenjem kuće i ako uspiju sve
završiti, mogu započeti s velikim čišćenjem. Kad se ti vratiš u Englesku, moći
ćemo se vratiti u svoju kuću. Samo ćemo, dok vanjski radovi ne budu gotovi,
obavezno morati skidati cipele prilikom ulaska u kuću.“
„Misliš na pravo useljenje? A ne samo na kampiranje u dvije sobe?“
„Tako je. Vrijeme je za raspakiravanje svih onih kutija i dogovaranje za
dostavu pokućstva.“ Uto začujem glasan uzdisaj; čini mi se da se Gray proteže.
„Koliko je sati kod tebe?“
„Šest sati poslijepodne, ali od jutra smo u pogonu. Jeste li svi spremni za
sastanak odbora u ponedjeljak navečer?“

73
 Knjige.Club Books

„Ima još nekoliko nepoznanica jer Tollie čeka neke informacije od odvjetnika
i lokalne vlasti“, odvratim teško uzdahnuvši. „Ali stres je svejedno velik, iako je
dobro što sada barem znam koliko nam točno nedostaje novca. Moguće je skupiti
toliko, no svi bi se trebali uključiti. Ako sastanak prođe kako se nadam, bit će
potrebno sve uputiti da upru iz sve snage i ne posustaju dok se ne postigne zadani
cilj, no to nipošto nije tako loše.“
„A ja se ovdje vozikam kao da sam neka zvijezda, a nisam. Bolje da sam sad
uz tebe i da pokušavam zajedno s tobom iznaći neka rješenja. Ako se nečega
sjetim, poslat ću ti mail. Jesi li kontaktirala onog Harrisona iz Hotela Linden?“
Otpuhnem. „Nisam, naravno, prebacila sam to na nekog drugog. To sam sada
ipak nova ja. Zadala sam Patricku da to obavi pa da se kasnije nađemo i
prokomentiramo.“
„Bravo, Immi. A daj mi reci namjeravaš li ići na jogu i sljedeći tjedan?“
„Najvjerojatnije da, a sinoć sam bila kod Ursule na kavi, a nakon toga mi je
otprilike sat vremena uzimala mjere za vjenčanicu. Moram se sad još dogovoriti
sa Sarom da zajedno odemo k Ursuli da uzme i njezine mjere, a onda se nadati da
ni jedna od nas do vjenčanja neće nabaciti koji kilogram. „
„Drago mi je što si otvorila tu temu. Mama i Val misle da bi se pozivnice
trebale uskoro poslati, bolje prije nego kasnije. One su ih već odabrale, stoga ih
možemo potpisati čim se ja vratim.“
„Nije li malo prerano za to?“
„I ja sam to rekao, no s druge strane, nismo nikoga službeno obavijestili o
točnom datumu i iako svi zapravo znaju o kojem je točno datumu riječ, one misle
da je važno da se pozivnice pošalju na vrijeme budući da je vjenčanje tako blizu
Božiću. A ne zaboravi da moja ekipa, na kraju krajeva, dolazi iz Londona. Val će
nazvati Hotel Linden i pitati mogu li im dati neki grupni popust. Ona tvrdi da bi
im bilo najisplativije da unajme minibus i zajedno dođu ovamo. Zato sam te i
pitao za Harrisona, da ga pitaš kad se budete nalazili.“
„O, to je odlična ideja, ali zaista ne mogu reći Patricku da pita takvo što.
Možda je najbolje prepustiti to Val. O Bože, pa te naše planerke vjenčanja zaista
misle na sve, zar ne?“
Razgovor počne zapinjati i mislim da smo oboje svjesni da postoji ta tema
koja nam visi nad glavom a oko koje se ne slažemo. To se ne događa često tako
da ni jedno od nas ne zna kako se postaviti u vezi s tim.
„Hoćeš li ti to prva spomenuti ili ja?“ Iz Grayeva glasa nestalo je uobičajene
topline tako da znam da je ljut na mene.
„Mislila sam da ne želiš razgovarati o tome“, izjavim s dozom opreza.
„Kako čovjek koji je otišao dok sam bio toliko malen da ga se uopće i ne
sjećam, može pokrenuti svađu među nama, Immi? To mi nema nikakva smisla.
Žao mi je što sam te bio ušutkao, to nije bilo lijepo od mene. Pogotovo jer je očito
da cjelokupna situacija utječe i na tebe, sviđalo se to meni ili ne.“
74
 Knjige.Club Books

Tako sam podvojena u vezi s onim što osjećam. „Samo zato što je riječ o
nedovršenom poslu, Gray, i nečemu što si ti napravio većim problemom nego što
jest, ali ne razumijem zašto ne možeš to napraviti zbog mame? Samo trebaš
potpisati nekoliko dokumenata i to je to.“
„Zvuči jako jednostavno kad to tako kažeš, zar ne? No nepodnošljiva mi je i
sama pomisao da budem u istoj prostoriji s tim čovjekom. Ako bi se netko usudio
stati između nas dvoje, Immi, borio bih se za tebe do posljednjeg daha. A on je
samo tako odustao od mame.“
Rona o tome može otvorenije razgovarati sa mnom, nego s Grayem jer se on
isti čas kad se spomene njegov otac razbjesni. A ono što se dogodilo nipošto nije
bilo tako jednostavno i Grayson svakako nije odustao od Rone. Nakon iznenadne
smrti Graysonova oca njegova majka se trudila održati obiteljski posao. Na kraju
je njegov povratak u Ameriku bio neminovan, no isto tako je bio svjestan a će
njegovoj ženi i sinu biti bolje ako im se nitko ne bude miješao u život.
„Znam da će ovo što ću sada reći zazvučati poput emocionalne ucjene, Gray,
no znaj da nije jer ja to nikad ne radim. Ronu bi jako usrećilo kad bi se našao s
Graysonom i potpisao te dokumente, i to ponajviše jer si njegova krv. Tvoji
roditelji nastoje ispraviti nepravdu koja ti je nanesena uplitanjem Graysonove
majke u njihov život. Znaš, ni Graysonu nije bilo lako - izgubio je ženu koju je
volio i jedinog sina.“
Šutnja koja je nato zavladala gotovo je opipljiva koliko je teška.
„Razumijem ja sve što ti govoriš, Immi, ali zaista ti ne mogu ništa obećati.
Osim toga, u danima koji dolaze, raspored nam je prebukiran, a put s jednog dijela
Los Angelesa na drugi radi sastanka može potrajati i sat i pol, pogotovo ako se
vozimo u vrijeme gužvi.“
Ono njegovo dobro raspoloženje s početka razgovora potpuno je nestalo i
svjesna sam da ga ništa što ću reći ne može povratiti.
„Nedostaješ mi, Gray. Ali nemoj se brinuti ako me ne uspiješ nazvati,
dovoljno mi je samo da mi pošalješ poruku, čisto da znam da si dobro. Šaljem ti
virtualne zagrljaje i pozdravljam te.“ Pokušam oponašati američki naglasak
nadajući se da mu je to izmamilo osmijeh na lice.
Dosad me je Rona dvaput zamolila za uslugu, a oba puta je željela da nekako
nagovorim Graya da porazgovara sa svojim ocem. Ona je snažna žena koja je
divno odgojila svoga sina, i to sama samcata, no to je isto tako učinila pod svojim
uvjetima. Nikad ništa nije uzela od Graysona, samo je ishodila ono što joj je
pripadalo: da ostane živjeti u njihovoj zajedničkoj kući. Plaćala je polovicu
kredita za kuću svaki mjesec dok Gray nije završio školu. Grayson je inzistirao
da se njihov dogovor nastavi i nakon toga, a sad je čak i ta njihova poveznica
okončana. No ono što Grayu najviše smeta zapravo je činjenica da njegova majka
nikad nije prestala voljeti njegova oca. To joj nikako ne može oprostiti, a zbog
nekog samo njemu shvatljivog razloga svoj je bijes zbog toga usmjerio na
Graysona. No kako god, ja sam učinila sve što sam mogla i sad je sve na Grayu.
75
 Knjige.Club Books

***

Dogovorila sam se naći s Patrickom u ponedjeljak navečer na Bullrushovu

parkiralištu tako da se zajedno možemo prošetati do seoske vijećnice. Nekako mi
se učinilo da bi mu bilo neugodno da se mora sam pojaviti na sastanku. Odlučila
sam doći ranije, no kad sam se približila našem mjestu sastanka, iznenadim se kad
shvatim da je on već tamo i čeka me.
„Dobra večer, Patrick. Ne bih se vukla da sam znala da si već ovdje. Večer je
prekrasna i prava je šteta da sastanak nismo mogli održati na terasi na stražnjoj
strani Bullrusha“, čeznutljivo ga pozdravim uzvrativši mu osmijeh koji je uputio
meni čim me je ugledao.
„Ja sam uranio. Jednostavno sam takav. Napisao sam sažetak svoga razgovora
s Harrisonom. Želiš li da ga zajedno pročitamo prije samog sastanka, Immi?“
Blagi Bože, Patrick je očito svoj zadatak shvatio ozbiljno. Nije ni čudo da ga je
Martin toliko nahvalio.
„Zašto ne bi pročitao taj sažetak na sastanku? Znam da ćeš biti prvi put tamo
i da nikoga ne poznaješ, ali sigurno će te lijepo dočekati. Svakako je blagoslov
imati još nekoga tko želi pridonijeti i pomoći zajednici“, kažem mu, iako nikako
iz glave ne mogu otresti činjenicu da ću ih morati obavijestiti da smo podbacili s
prikupljanjem novca.
„Dakle, loše vijesti, ha?“ upita me, a pritom mu izraz lica postane još ozbiljniji
nego inače.
„Mnogo toga smo ostvarili, ali vrijeme leti, stoga ne možemo sada ni ništa
ozbiljnije mijenjati.“
„Pa, moja bi žena rekla - mnogo ruku olakšava posao. Zapravo, bivša žena,
nikako da se naviknem na to.“
„Martin mi je rekao da si u procesu selidbe. Sada živiš u Sjevernom Charltonu
ako se ne varam?“
„Tako je. U procesu smo mijenjanja vlasničkog ugovora što se tiče naše
zajedničke kuće i nadam se da ćemo uspjeti dogovoriti barem mjesec dana odgode
selidbe kako bih uspio pronaći neki privremeni smještaj. Ne želim ulaziti u tako
velik trošak dok si ne posložim život.“
„Sigurno ti nije lako, Patrick. Imaš li, osim Martina, još puno klijenata u ovom
kraju?“
„Nemam baš puno, ali najveći dio mog posla čini pomaganje razvojnim
tvrtkama u fazi planiranja njihova djelovanja tako da većinom radim online.“
Šetnicom uz most treba nam desetak minuta do kamene seoske vijećnice, a
dok hodamo, Patrick mi govori o svom hobiju, izradi modela brodova.
„U tom slučaju, kanal ti je sigurno primamljiv.“

76
 Knjige.Club Books

„Oh, obožavam biti ovdje. Volio bih imati brod, ali rijetko se pojavi slobodan
trajni vez.“
„Abe i Ethel su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme tako da nikad ne
znaš - možda ti se posreći. Možda da to spomeneš Fisheru jer on svugdje ima
kontakte i ako nešto sazna, sigurna sam da bi ti odmah javio. A sad ajmo unutra
uhvatiti se ukoštac s tim sastankom.“
Ispalo je da smo došli zadnji, iako smo zapravo uranili. Ostali su se već
smjestili za produženi stol u sobi za sastanke. Čavrljanje prestane isti čas kad smo
nas dvoje ušli u prostoriju, a ja uto uvidim da jedna osoba još nije došla.
„Nema Tollieja?“ upitam. „Ranije danas bio me je nazvao i rekao mi da se
vidimo na sastanku, a dobila sam dojam da je bio s Berniejem.“ Nato pogledam
prema Bernieju, a on mi se nasmiješi.
„Bio sam danas s Tolliejem, ali nije mi rekao da će kasniti na sastanak“,
ustvrdi Bernie slegnuvši ramenima.
„Ha!“ Tolliejev glas propara dvoranom dok hita prema svome mjestu, večeras
odjednom prilično okretno. „Ne kasnim ja, vi ste svi uranili.“
Svi se smjestimo, a ja dignem ruku i naslonim se prema naprijed da privučem
Tolliejevu pozornost.
„Prije nego što počnemo, samo bih vam htjela predstaviti Patricka Hirsta. On
je najnoviji novak naše dobrotvorne udruge i već je razgovarao s Harrisonom iz
Hotela Linden pa će nas obavijestiti kako je taj razgovor prošao i što su dogovorili.
Sad ću na brzinu predstaviti sve članove Patricku. Tollie je naš predsjednik, Val,
koja sjedi pokraj njega, naša je tajnica, zatim su tu Fisher, Abe, Ethel, Martin,
Kurt i Bernie. I ja, koja sam blagajnik.“ Sad se okrenem prema Patricku da vidim
je li sve pohvatao, a on mi potvrdno kimne. „David se ispričava. Možda ga
poznaješ, Patrick, jer on i njegov brat vode pivovaru Middle Norton. Oni svake
godine održe božićnu dobrotvornu večeru, a David je k tome i tajnik naše udruge.“
„Bok svima. Nekoliko ljudi čak i poznajem. Aysburyjevo zajedništvo
proizlazi iz dobrotvornog rada kojim se bavite kao zajednica. U ovakvim
vremenima to je takva rijetkost tako da je to jedan od razloga zašto sam toliko
sretan što sam dobio priliku biti ovdje s vama.“
Čini se da će se Patrick dobro uklopiti: svi su mu odmah uglas krenuli izraziti
dobrodošlicu.
„Ajmo se sada svi stišati“, krene ih nadglasati Tollie, „večeras imamo dosta
posla.“ Prva stvar dnevnog reda jest moje izvještavanje o trenutačnom stanju. „Na
prošlom sastanku sam rekla da ću otići do lokalne vlasti riješiti sve s pravne strane
u vezi sa zemljištem tik do Bullrushova parkirališta. Sad je sve oko dijela
zemljišta koji smo predvidjeli za igralište raščišćeno i ograđeno kao što smo se
dogovorili na sastanku.“
Tollie doda uručak dokumenata da krene u krug, tako da ih svi imaju prilike
pogledati.

77
 Knjige.Club Books

„Ovo je kopija iz zemljišne knjige o vlasništvu dijela zemlje gdje se nalazi i

Prevodničareva kuća. Dio zemljišta o kojem govorimo označen je crvenom
bojom.“
Tollie šuti dok dokumenti ne obiđu cijeli krug, a zatim se oglasi.
„Kad se dogovori postavljanje dječje opreme i igralište dobije sigurnosnu
dozvolu, moj odvjetnik će sastaviti ugovor da se vlasništvo prenese na lokalnu
vlast. Ima li nekih pitanja?
Fisher digne ruku. „Koliko će vremena proći od gradnje igrališta do
sređivanja papira, Tollie?“
I ja sam ga to pitala jučer, no nije mi znao reći, a sumnjam da je uspio saznati
odgovor do večeras.
„Prije sat vremena obavio sam jedan poziv, tako da ni Immi još nije čula
najnovije vijesti. Sigurnosnu dozvolu trebali bismo dobiti do kraja prvog tjedna
studenog, u slučaju da dođe do nekih problema s ugovorom i prebacivanjem
vlasništva. Ako nema više pitanja, vrijeme je da nas Fisher obavijesti o svom
napretku.“
Ja sam već počela zapisivati datume i potreban novac.
„Većina vas imala je pred sobom detaljnu ponudu sprava s pripadajućim
cijenama tvrtke ‘Dječja igrališta - Charlton i sinovi’... „
Fisher brzinski prođe kroz fascikl te izvuče taj dokument i pogurne ga po stolu
prema Patricku. „Kao što sam vas već ranije obavijestio, lokalna je vlast
zadovoljna jer sva njihova oprema zadovoljava najviše sigurnosne standarde.“
„Jesi li riješio problem s popločavanjem igrališta?“ upita Martin.
„Jesam. Na kraju smo se dogovorili da ćemo staviti gumene obloge.
Napravljene su od gumenog granulata i otporne na sunčeve zrake, starenje,
habanje te na visoke i niske temperature. U načelu, to se neće negativno odraziti
na konačnu financijsku računicu, a sad je Immi u pregovorima s njima u vezi s
načinom plaćanja.“
Svi su oduševljeni: lijepo je vidjeti nasmijana lica, no bojim se da ću ih ja
sada oneraspoložiti.
„Čini se da sve sjeda na svoje mjesto. Sad si ti na redu, mila.“ Tollie pogleda
prema meni. O Bože, danas je brz poput munje - ovim tempom sastanak će biti
gotov za sat vremena.
„Dat će nam popust od deset posto i k tome će nam darovati dvije drvene
klupice za park, što će kompenzirati blago povećanje cijene uslijed postavljanja
ovog tipa podloga, tako da smo naposljetku dobili istu cijenu. Kad dobiju polog
od pet tisuća funti - a platili smo im dvjesto šezdeset četiri funte - dodat će naše
igralište popisu poslova. Od tog trenutka do konačne realizacije projekta obično
im treba dva i pol mjeseca.“

78
 Knjige.Club Books

Pogledam uokolo po licima i jasno mi je da svi misle isto - da je sve to na

knap; svi su potonuli, pa tako i Patrick.
„S obzirom na to da je njihov posao obiteljski, pokazali su se jako
susretljivima, a, nasreću, na ruku nam je išla i naša reputacija i cilj. Dogovorili
smo se da ćemo im polovicu novca uplatiti mjesec i pol prije postavljanja dječjih
sprava, kad započnu s procesom gradnje samog parka.“ Nato počne blago
uzdisanje jer su očito svi počeli računati u glavi. „Nakon što smo shvatili da
prikupljanje humanitarnih sredstava ne ide željenom brzinom i poprilično je
nepredvidivo, dogovorili smo se da ćemo im ostatak novca uplatiti unutar mjesec
dana od završetka postavljanja dječjih sprava. Ali pristali su na pomicanje rokova
ako nam bude bilo potrebno.“
Nastala je sablasna tišina jer sad svi žele saznati koliko je točno novca
prikupljeno. „Raspoloživi saldo u banci, uključujući sto osamdeset i sedam funti
i pedeset tri penija od zadnje uplate, iznosi nevjerojatnih jedanaest tisuća i
četrdeset i šest funti.“
To je zadivljujuća brojka i želim da svi to pojme.
„Nisam dobar u računanju napamet, Immi. Koliko nam još treba?“ Abe
postavi ključno pitanje, kao i obično bez okolišanja i ravno u sridu.
„Trebamo još najmanje petnaest tisuća dvjesto sedamdeset i četiri funte.“
Pogledam uokolo i vidim da su svi ostali poprilično začuđeni. „Prije nego što
počnemo paničariti, dajte mi da vam objasnim dvije stvari. Da bismo mogli platiti
polog i prvi dio računa sredinom kolovoza, potrebno nam je još samo nešto malo
manje od pet tisuća funti. Polovica tog iznosa već nam je obećana, a vjerujem da
i neki od vas imaju novosti u vezi s budućim donacijama. S obzirom na to kako
sada stvari stoje, vjerujem da ćemo uspjeti skupiti sav iznos.“
„Ali ta posljednja uplata zvuči zastrašujuće“, reče Martin.
Neočekivano se za riječ javi Kurt, a ja sam zahvalna što napokon mogu sjesti
i slušati druge. „Nije prošlo dugo otkad nas je sam spomen brojke od dvadeset i
šest tisuća funti bacio u očaj, a gledajte što smo otad postigli. Čini se da imamo
vremena do kraja prosinca za tu posljednju uplatu. A svakog prosinca nadmašimo
donacije iz prethodne godine, i to se pokazalo kao pravilo a ne kao iznimka, s
obzirom na to da je već deset godina ista priča. Koliko smo ono skupili prošle
godine, Immi?“
Preda mnom su sve brojke i namjeravala sam ih iznijeti, no katkad ljudi u
takvim situacijama prestanu slušati pa sam zahvalna Kurtu jer je pridobio svačiju
pozornost.
„Od Božićne plovidbe s Djedicom te raznih lokalnih predbožićnih zbivanja
uz donacije od božićnog sajma koji je organizirao Bernie, uključujući naknade od
parkiranja automobila, zaradili smo dvije i pol tisuće funti.“ Na trenutak
zastanem, da im se ta informacija slegne. „A zahvaljujući Davidu, njegovu bratu,

79
 Knjige.Club Books

Kurtu i Sari, Pivovara Middle Norton priskrbila nam je dodatne tri tisuće funti
tijekom tri mjeseca prodaje njihova božićnog piva.“
„A David je već potvrdio da ove godine planiraju još veću kampanju“,
obavijesti nas Kurt. „Prošla godina bila je prva i testna. Mi smo počeli prodavati
njihovo božićno pivo tek početkom prosinca i solidno se naručivalo skroz do kraja
veljače. U svakom slučaju, ovogodišnji nam je plan početi ga prodavati već
početkom listopada tako da dostignemo željenu brojku. David i njegov brat
planiraju ga oglasiti i u lokalnom listu.“
„Hvala ti, Kurte, to su odlične vijesti. Znam da ništa nije zajamčeno dok ne
bude vidljivo na bankovnom računu, ali zaista mislim da možemo postići željeni
cilj. Vrijeme je da se bacimo na razmišljanje što i kako dalje s kreativnim i
neuobičajenim prijedlozima, ali da pritom imamo na umu unaprijed zadani plan.“
„Samo malo, milena. Prije nego što nastavimo s daljnjim izvještajima, volio
bih da izglasamo povjerenje u naš projekt. Neka dignu ruku oni koji misle da
idemo u dobrom smjeru.“
Svi osim Patricka dignu ruke; on nije siguran smije li nam se pridružiti, no ja
mu odobravajuće kimnem pa i on podigne ruku.
„Odlično, a sad počujmo tvoje novosti. Svaka funta znači korak bliže našem
cilju.“
Uspjeli smo prijeći polovicu teškog puta i čovjek ne može ne zapitati se koliko
će nam trebati da prijeđemo ostatak. No ako na trenutak zastanemo i osvrnemo se
na to koliko smo dosad postigli, shvatit ćemo da smo napravili veliku stvar. A taj
će nas uspjeh svakako pogurnuti prema naprijed i dati nam potreban elan za dalje.

80
 Knjige.Club Books

11

NIJE LI ISTINA DA SVAKA

LOŠA SITUACIJA IMA I SVOJU
POZITIVNU STRANU?

Ostavim Patricka u razgovoru s Fisherom i Martinom. Očito je da se nabacuju

kojekakvim idejama, tako da sam predložila da se vratim kući s Val i ostavim ih
njihovu živahnom razgovoru. Sigurna sam da će na kraju završiti na pivu u
Bullrushu, no meni je za danas dosta svega.
„Znam da vijesti nisu bajne“, započne Val čim smo ostale nasamo. „Ali bila
si u pravu - treba isticati koliko smo dosad uznapredovali. Lako je zanijeti se, a
mislim da nas je večerašnji sastanak malo trgnuo i dao nam dodatnu energiju za
dalje.“
Hodamo preko vjetrovitog puteljka koji vodi na šetnicu preko rijeke.
Okrenem se i pogledam u zatamnjene prozore marine.
„Nedostaje ti rad s Fisherom, zar ne, Immi?“
„Aha. Znali smo se dobro zabavljati, a nekad bih nam napravila sendviče pa
bismo pauzu za ručak proveli jedući i gledajući brodove.“
„I ti njemu nedostaješ“, nježno će ona. „Ali naučila sam kako treba s njim. Ne
smiješ mu dopustiti da se lati posla niti mu se previše obraćati dok nije popio prvu
jutarnju kavu jer dotad nije svoj. Ali zaista je dobar čovjek.“
Način na koji govori o njemu jasno mi daje do znanja da joj nije rekao ništa
o svojim dvojbama, stoga odlučim promijeniti temu.
„Je, da. U svakom slučaju, drago mi je da ono što sam rekla večeras nije
shvaćeno u negativnom smislu, ponajviše jer su svi uložili toliko truda u sve to.“
„Pa, svi su večeras bili prilično entuzijastični, to se vidjelo. Patrick jedva čeka
početi, a mislim da nam se isto tako pridružio u pravom trenutku. Često netko
novi unese malo svježine i drugačije viđenje tako da stvari krenu u boljem
smjeru.“
„Hm. I ja sam pomislila istu stvar. E, da ne zaboravim... Gray mi je spomenuo
da su pozivnice spremne kad smo se bili čuli.“

81
 Knjige.Club Books

„Da, jesu. Trebala sam ti to spomenuti. Želiš li da ti se dostave kući ili ćemo
ih sada zajedno ići pokupiti?“
„Možemo i sad kad me ionako nitko ne čeka kod kuće, a i šetnja s tobom je
ugodna.“
„Kad se Gray vraća?“
„Avion slijeće tek u ranim jutarnjim satima u srijedu. Ne očekujem ga prije
sedam ujutro. Čak i dosta kasnije ako putem stane i malo odspava u autu.“
„Rona mi je rekla da ste sada smješteni u Utočištu.“
„Aha. Na jednom su se zidu stvorili mjehurići i nabubrila je boja pa su
dekorateri za vikend išli sanirati štetu i ponovno bojiti zid. Planirala sam počistiti,
ali budući da nije išlo kako sam zamislila, nazvala sam agenciju za čišćenje i
rezervirala ih da dođu sutra i počiste sve kako treba.“
Uto smo se našle sučelice The Merry Robinu, brodu Abea i Ethel klase
Admiral dugom gotovo četrnaest metara; užitak ga je gledati. Ethel je žena koja
voli boje tako da je središnji dio gornjeg dijela kabine pretvorila u svoj vrt. Tegle
za biljke pune su cvijeća živopisnih ljetnih boja i svaki prolaznik jednostavno
mora zastati načas i diviti se prizoru pred sobom.
„Sigurno je divno voditi jednostavan život i živjeti na usidrenom brodu na
rijeci“, naglas razmišljam.
„Tako mali prostor može biti divan i svakako je lakše za održavanje, ali takav
život me jednostavno ne privlači. Ja volim čvrsto stajati na zemlji.“
„Je li to razlog zašto nam se nikad nisi pridružila na Božić noj plovidbi s
Djedicom. Uvijek sam se pitala zašto te nema.“
Na te moje riječi zaigra joj osmijeh oko usana. „Zadovoljna sam svojim
mjestom na kraju mostića gdje provjeravam karte posjetiteljima.“
Jadni Fisher. Mislim da mu takvo što nije ni palo na pamet. U sebi zastenjem.
Svaki put kad se nađe za kormilom Star Gazera, na licu mu se stvori specifičan
izraz, a to je izraz čovjeka koji je u tim trenucima zaboravio sve svoje brige.
Vožnja brodom jednostavno je dio njega, reklo bi se da mu je u krvi. Baš me
zanima je li to Val već shvatila ili je jednostavno zadovoljna svojim životom u
Kućici Byre koju dijeli sa svojom mačkom Ziggy, sretna što joj Fisher živi blizu.
Doduše, čini se da im to trenutačno oboma odgovara, ali s obzirom na nedavno
Fisherovo ponašanje, mislim da njemu to neće biti dovoljno i zadovoljavajuće.
„A kako je Grayu u Los Angelesu?“
„Koliko mi se čini po njegovu tonu, odlično im je, no zbog vremenske razlike
i njegovih stalnih sastanaka, rijetko se čujemo, većinom komuniciramo samo
preko poruka. Sljedeći tjedan će uzeti nekoliko dana slobodno i želi da ja tada
dođem u London da se za vikend upoznam s njegovim prijateljima. Shvaćam da
mu je bitno da me upoznaju prije vjenčanja, pogotovo jer živimo sasvim različite
živote. Jedino je Ollieja, koji mu je šef, i njegovu ženu tek upoznao.

82
 Knjige.Club Books

Ostale zna već više od deset godina i postali su prava, povezana ekipa, a samo
ja nisam dio te ekipe - još.“
Val okrene glavu i pogleda me. „Potpuno razumijem kako se osjećaš, sigurno
te užasava i sama pomisao da moraš upoznati tako povezanu skupinu ljudi. Gray
je dio naše zajednice i on poznaje sve koje i ti poznaješ, tako da je njegov popis
gostiju i tvoj. No isto tako mislim da ti je to nepotrebna bojazan. Vodi se svojim
srcem, Immi. Vjeruj da njegovi prijatelji dobro znaju koliko te Gray voli, a budući
da ti toliko govori o njima, oni ti i nisu potpuni stranci. Nemaš razloga bojati se
da te neće dočekati toplo i izraziti ti dobrodošlicu.“
Valine riječi potpuno su me dirnule. Takvo što bi mi rekla baka da je još živa.
„Hvala ti, Val. Izgleda da mi je trebalo da čujem takve riječi od nekoga kome
vjerujem.“
Osim Tollieja, i Fisher mi je postao rame za plakanje, ali u zadnje vrijeme Val
je postala moj glas razuma. Netko tko sagleda stvari iz drugog kuta i da mi jednu
sasvim novu perspektivu onoga što me muči, a to zaista cijenim.
„Drago mi je to čuti, Immi. Uvijek sam ovdje ako ti zatreba netko tko će te
saslušati. A sad hajdemo obaviti ono što smo si zadale jer se počelo smračivati, a
ne želim da sama ideš kući po mraku.“

***

Sarah nikad prije nije uzela slobodnu večer. No Ursula ju je nekako uspjela
nagovoriti da ide s nama na jogu, a zatim će ići k njoj na ceremonijalno uzimanje
mjera za haljinu.
„Neću se osjećati krivom što danas pijem vino“, reče Ursula kad smo podigle
čaše u znak zdravice. „Samo... čemu ono nazdravljamo?“
„Činjenici da smo dobile nekoliko sati slobode.“
„E da“, priključi se Ursula. „Večeras nisam ni majka, ni supruga, ni kći, samo
dobra stara ja.“
„A ja ne brišem čelo u pregrijanoj kuhinji istodobno nastojeći čuti što mi
govori troje ljudi u isto vrijeme“, iskreno će Sarah.
Nato se obje okrenu prema meni.
„A ja nisam sklupčana na kauču s kalkulatorom u ruci stalno nešto zbrajajući
i oduzimajući nastojeći uravnotežiti budžet“, priključim im se sliježući ramenima.
„Kakva li smo samo tužna skupinica!“ reče Ursula zazvučavši pomalo
ogorčeno. „Ali nije li zaista okrepljujuće imati nekoliko sati samo za sebe?“
„Mislite li isto što i ja?“ upita Sarah, a Ursula i ja kimnemo glavom u znak
potvrde.
„Sati joge su samo jedanput tjedno. Svijet neće propasti ako si mi uzmemo
večer za sebe. A ako to sačuva naš zdrav razum...“ entuzijastično će Ursula.
83
 Knjige.Club Books

„... onda je prijeko potrebno“, ustvrdim ja dok se kucamo čašama. „No neće
li Kurtu to biti problem?“
„Maggie će uskočiti umjesto mene. Ona je uvijek sretna kad dobije priliku za
dodatni rad. Kad nema gužve, Kurt obično sjedne i popije piće s nekim iz kluba,
no ako ja ne kuham, ne slažem jela ili ne serviram, ne mogu se opustiti nego uvijek
nešto čistim. Cure odu u svoje sobe pisati zadaću ili na tabletima igraju online
igrice s prijateljima, a ja dotad ribam pećnice i pripremam sve za sljedeći dan.“
„Rad u uslužnoj djelatnosti nije lak“, zaključi Ursula namrštivši se. „Je l’ ti
nekad dosade stalna zahtijevanja, Sarah?“
„Iskreno, ne. Mi smo zahvalni što smo uspjeli stvoriti vlastiti biznis i raditi
zajedno kao obitelj. Cure nam vole pomagati i uskoče kad god stignu, no to će se
promijeniti kad završe školu, a to je za samo nekoliko godina. Tada ćemo morati
donijeti važne odluke i vidjeti što i kako dalje. Možda ću ja morati raditi samo
pola radnog vremena i preuzeti na sebe manje važnu funkciju. A, Ursula,
pretpostavljam da je tebi jedina opcija da radiš od kuće“, istakne Sarah na kraju.
„Da, a tako će biti i u doglednoj budućnosti. Olivia ima boljih i gorih dana,
nasreću, mnogo je više boljih nego onih lošijih. No ako joj postane loše u školi,
mogu odmah otići po nju, a k tome mi je dobro i što sam sama sebi šef.“
Nato se obje okrenu prema meni. „Hoće li se tebi puno toga promijeniti kad
postaneš gospođa Immi Adams?“ upita Ursula s očitim zanimanjem.
„Oh... zvuči zaista smiješno. Imogen Adams... kao da govorite o nekom
drugom!“
„Ima li Tollie braću koja će nastaviti nositi obiteljsko prezime?“ upita Ursula.
„Nema. Nažalost, izgubio je sestru dok je još bio dječak. Tollie doživljava
Graya kao sina. No zaista još ne razmišljam dalje od tog vjenčanja. Nadam se da
ćemo se lijepo useliti u svoju novouređenu kuću i da će sve biti na svome mjestu.
Voljela bih da Gray katkad može raditi i od kuće, čisto da ne mora toliko vremena
trošiti na vožnju. A, naravno, da nas poštedim i usamljenosti koja neminovno iz
toga proizlazi. No, ako ćemo iskreno, isto sam tako svjesna da to nije izvedivo,
osim ako ne kupi dodatnu opremu koja mu je prijeko potrebna za rad..“
„Jooj. Kakva šteta. No, kako bi rekla moja svekrva: život nam ne bi trebao
biti lagodan“, ustvrdi Ursula. „On služi tome da nam izgradi karakter.“
Nato sve tri prasnemo u smijeh.
„Ne znam za vas dvije, ali ja mislim da sam dosad naučila već dovoljno lekcija
i da bi sad bilo vrijeme da mi život istom mjerom uzvrati lijepim trenucima!“
izjavim entuzijastično.
„Pa, to će se dogoditi kad ti i Gray počnete razmišljati o zasnivanju obitelji.
No i tada ćete samo jednu vrstu uspona i padova zamijeniti drugom. Život se zaista
vrti u krug, a kad ga jedanput prođeš, u novu vrtnju ulaziš s ponešto promijenjenim
okolnostima. U svakom slučaju, hoćemo li sada odvesti Saru da malo pogleda
krojeve haljina?“ upita Ursula ostavivši me u razmišljanju o onome što je maločas
84
 Knjige.Club Books

rekla: da svi u životu imamo svoje jedinstvene izazove i probleme. Kad je Ursula
otišla po svoju krojačku knjižicu, Sarah i ja sjednemo na kauč.
„Ako ti se bude svidio neki model, zadatak će nam biti jednostavniji: samo
odabir boje. Moja vjenčanica će biti srebrna sa sivim ukrasima, i ponešto
ružičastoljubičastih“, obavijestim je.
„Evo, ovo je Immina vjenčanica“, Ursula na trenutak lista po bilježnici tražeći
je. „A hama dvjema su se svidjela dva kroja haljina za tebe, Saro, koje, naravno,
možemo promijeniti i prilagoditi tvojim željama. I jednu i drugu haljinu nacrtala
sam kao duge, no mislim da bi obje bile lijepe i kao kraće, ako više voliš takve
haljine. Što ti misliš?“
Sarah blista, a prilično sam sigurna da to nije rezultat večerašnjeg rastezanja
na jogi. „Vau. Predivne su, a tek tvoja vjenčanica, Immi... Gray će se ponovno
zaljubiti u tebe, kao da te vidi prvi put.“
E, te su riječi zaslužile novu zdravicu, kao i svi oni divni utorci koji tek trebaju
doći. Znamo se već jako, jako dugo, ali kao zaposlene žene, lijepo je da smo
napokon odlučile osloboditi vrijeme za opušteno druženje. Nije da ijedna od nas
želi promijeniti svoj život, no zabavno je katkad se opustiti u društvu prijateljica
s kojima se osjećaš opušteno i kad nisi dotjerana i s kojima se možeš smijati, a
ako treba, i zaplakati.

85
 Knjige.Club Books

12

ZAJEDNIŠTVO

Gray stoji iza mene, tijelo mu prianja uz moje koje je obgrlio rukama. Naslonio
je bradu na moju dok gledamo kako su nam proširili kuću.
„Predivno, zar ne?“ promrmlja teško dišući, još uvijek zadihan jer me je
maločas bio vrtio po praznom prostoru dok smo plesali od sreće.
„Što? Pogled ili činjenica da na vidiku nema ni jednog radnika?“
„Ma sve. To što sam ovdje s tobom, činjenica da smo napokon sredili svoj
dom kako treba. I...“
Snažno kucanje po ulaznim vratima ponuka nas da se razdvojimo, dakako
nerado.
„Očekuješ nekoga?“ upita me Gray.
„Sigurno ne u sedam ujutro, jedino ako na vratima nije poštar koji je stekao
dojam da smo se već vratili natrag. Idem provjeriti tko je.“ Ostavim Graya samoga
da tumara po kući. Gledati potpuno završeno proširenje kuće, bez ijednog trunka
prašine na podu, i prozore kroz koje se napokon može vidjeti van stvarno podiže
raspoloženje. Najgore je iza nas i neće dugo proći dok se ne uselimo. Odem u
hodnik i, otvorivši širom vrata, pred sobom ugledam krupnog mladića s podlogom
za pisanje u rukama.
„Jutro. Dolazim iz Uređenja krajobraza i okoliša.“
Napokon! „Dobro jutro i tebi! Ja sam Immi Tolliman.“
„Ja sam Pete“, reče pruživši ruku pa se rukujemo. „Reggie mi je rekao da se
kamene ploče nalaze u pomoćnoj zgradi. Ako mi možeš pokazati gdje je to točno,
mi bismo rado odmah počeli s radovima.“
„Naravno da mogu.“
Gray se stvori iza mene, obgrli me oko struka i nasloni se na mene. „Bi li ti
smetalo da malo odspavam? Slomljen sam.“
Napola se okrenem da mu utisnem nježan poljubac na usne i nasmiješim mu
se.
„Samo se idi odmoriti. Tollie će većinu dana provesti vani, a ja ću se vratiti
oko pet poslijepodne. U redu, Pete, slijedi me.“

86
 Knjige.Club Books

Gray ode u kuću, a ja izađem na prednju stazu zatvorivši vrata za sobom.

„Mi ćemo biti pomalo bučni“, Pete mi se ispriča.
„Ne brini se, Gray je toliko umoran da će moći spavati bez obzira na sve.
Upravo se vratio s desetosatnog leta avionom i trosatne vožnje automobilom.“
„Ah, shvaćam. Parkirali smo kod Bullrusha, ali Reggie mi je rekao da ovdje
postoji i stražnji izlaz, ha?“
„Tako je. Postoji puteljak koji vodi od Bullrushova parkirališta do kapije koja
se nalazi tik do našeg voćnjaka. Između se nalazi jedno pošljunčano područje za
parkiranje. Reggie mi je rekao da će vam trebati dva-tri dana da sredite terasu?“
„Otprilike da. Iako sam pozvao još jednog momka da nam pomogne jer
kasnimo nekoliko dana s početkom radova. Prošli tjedan kao da nam je bio uklet
- sve što je moglo poći loše, pošlo je. Tako da te još jednom molim da uvažiš našu
ispriku jer nipošto ne volimo nikoga razočarati i iznevjeriti.“
„Ne brini se“, srdačno odvratim. „To se svakome može dogoditi.“
No jednom kad prođe loše razdoblje, stvari moraju krenuti nabolje - ili barem
tako kažu - a danas mi je sve lijepo i za promjenu, život mi se čini zaista lijepim.

***

„Dakle, vratio se?“ upita Martin čim sam ušla u ured.

„Je li tako očito?“ uzvratim pitanjem, iako ne mogu sakriti zadovoljni
smiješak s lica.
„Sva blistaš. Dobio sam e-mail od osiguranja u kojem nas obavještavaju da
staklenik nije siguran za uporabu. Ali nije sve tako crno - sve će biti razrušeno,
istina, no Patrick misli da bismo trebalo nabaviti plastenike.“
„Ali zar to nije dodatni trošak koji ti osiguranje neće podmiriti?“
„Tako je, da, ali sad proizvode plastenike raznih boja i oblika, a oni
najjednostavniji koštaju nekoliko stotina funti. Ako ih nabavimo - na primjer
desetak - i postavimo ih ondje gdje nam se sada nalazi kompost i kante s otpadom,
mogli bismo isprazniti drugi staklenik. U tom bismo slučaju njega mogli
prenamijeniti u privremeni maloprodajni prostor, dok se ne podigne novi. Dobra
stvar je što bismo plastenike mogli iskoristiti i za rast sadnica kako bismo u
budućnosti mogli potpuno isprazniti drugi staklenik.“
„S kojom svrhom?“
„Pa, razmišljamo proširiti ponudu cvijeća. Zasad dostavljamo cvijeće samo
velikim klijentima, ali nekakav prirodan tijek stvari bio bi da nabavimo neki
kombi i zaposlimo vozača koji bi dostavljao cvijeće ljudima po kućama.“
Malo sam zatečena jer sad prvi put čujem o tom planovima, a čini se kao da
su temelji za njih već odavno postavljeni. „To je... ambiciozno“, zaključim.

87
 Knjige.Club Books

„Patrick je zbrojio sve troškove tako da možemo započeti s izgradnjom. Isto

tako, uzet ćemo još jednog cvjećara, naravno, na pola radnog vremena, barem dok
se stvari malo ne uhodaju. Sređujem nam za početak letak i reklamu u lokalnim
novinama koje čitanošću pokrivaju radijus od nekih tridesetak kilometara. Volio
bih da ti to preuzmeš, ali to još može pričekati početak sljedećeg tjedna. Danas
ćeš ipak htjeti riješiti sve svoje trenutne poslove prije nego što odeš iskoristiti
svoje slobodne dane.“
Barem oni nisu postali upitni, no svejedno sam zabrinuta. Martin se ionako
bakće s mnoštvom obveza na vrhuncu ljeta, a usto sam prilično iznenađena i s tim
novim širenjem posla.
Moj poslovni mobitel u tom trenutku zavibrira - poruka. „Oprosti, Martine,
moram otići do službe za korisnike.“
Ubrzam korak nadajući se da me nitko neće zaustaviti putem. Jutros zaista
ima mnogo kupaca koji se vrzmaju uokolo. To je ohrabrujuće s obzirom na to da
inače do sredine prijepodneva nije bilo ni žive duše. Rasadnik Lockside sad je
postao popularan, ne samo zbog malog kafića gdje ljudi mogu uživati u kavi i
kolaču nego i zbog darovnog dućana koji je odmah po otvorenju postao velik hit.
„Bok, Rona, kako ti mogu pomoći?“
Rona i inače ima običaj samo tako banuti, ali sada stoji u očitoj nelagodi uz
pult naše službe za korisnike.
„Nadam se da ne smetam, ali došla sam kupiti ruže za svoj vrt pa sam te htjela
zamoliti da mi pomogneš u odabiru ako ti nije problem.“
Nešto se događa, ali odlučim igrati njezinu igru.
„Naravno da mogu. Hajdemo po kolica.“
Čim smo otišle izvan vidokruga ostalih kupaca, okrenem se prema Roni, a
ona me pogleda - i to s nelagodom.
„Zaista mi treba nekoliko sadnica ruže, no to nije glavni razlog zašto sam
došla ovamo. Grayson mi je poslao e-mail da mi kaže kako su dokumenti
potpisani. Je li ti Gray išta rekao?“
Ta me vijest zaustavi u pola koraka. „Potpisani? Ne, nije mi to uopće ni
spomenuo. Je li to bilo neposredno prije Grayeva leta? Jutros smo samo kratko
razgovarali, a sad spava.
„Nije. Čini se da je bilo prije nekoliko dana. Gray se jedan dan odvezao do
Graysona i onda ih je Graysonov odvjetnik proveo kroz sve papire. Od mojega
novogodišnjeg posjeta Graysonovi e-mailovi su dugi i rječiti, no ovaj je drugačiji.
Vrlo štur, no nije mi ostavio dojam da je posjet prošao loše. Gray mi je poslao
poruku kad je sletio rano jutros napisavši mi da će me nazvati kad se naspava. Je
li ti djelovao uznemireno?“
„Nije, samo je jasno pokazivao da mu je drago što je kod kuće, iako je bio
preumoran. Sigurna sam da će te nazvati i sve ti ispričati kad se odmori i nešto
pojede.“
88
 Knjige.Club Books

„A sad dođi, da netko ne bi pomislio kako zabušavaš. Ajmo izabrati neke tegle
za cvijeće i stavimo ih u kolica. Možda je najbolje da Grayu ništa ne spominjemo
i pustimo ga da nam sam kaže. Grayson i ja bili smo razgovarali da ga ponovno
posjetim, no pretpostavljam da je to zato što se nadao da bi u tom slučaju možda
mogao doći i Gray. Sad to očito više nije potrebno i Grayson taj posjet nije ni
spomenuo.“
Razočaranje u Roninu glasu gotovo je opipljivo. Kad smo stigle u izložbeni
prostor, počela mi je djelovati uznemireno, stoga ne mogu ne zapitati se je li
možda ipak prilikom svoga posjeta Los Angelesu potpisala papire za razvod.

***

„Naša posljednja večer u ovom starom, rasklimanom krevetu, ako pretpostavimo

da ćemo si moći priuštiti neki novi“, ustvrdi Gray, itekako svjestan da dosad
nijedanput nismo spomenuli novac.
Tollie je uzeo samo dva komada pokućstva kad se preselio u Utočište: bračni
krevet je smjestio u gostinsku sobu, a ostatak pokućstva je donirao. Gray i ja smo
kupili mali kauč jer smo željeli staru spavaću sobu u Prevodničarevoj kući
prenamijeniti u dnevni boravak i tako otada živimo. Budući da smo morali
adaptirati donji dio kuće, ostali smo privremeno bez mogućnosti za kuhanje.
Jedemo kod Tollieja ili naručimo hranu u Bullrushu, pogotovo tijekom hladnih,
zimskih vikenda kad nam je jedina želja sklupčati se jedno uz drugo ispred
televizora. No sada moramo renovirati cijelu kuću, a sutra napokon dolazi
pokućstvo čiju smo narudžbu odgađali koliko god smo mogli. Na počeku smo se
bili dogovorili da si možemo priuštiti najviše osam tisuća funti za to, no u
međuvremenu sam obavijestila Graya da smo taj iznos potrošili do zadnjeg penija.
Odsad nadalje na raspolaganju imamo samo svoja mjesečna primanja, a to
uključuje i vraćanje duga.
„Nemojmo upropastiti tvoju prvu večer otkad si se vratio, Gray.“ Očito mu se
ne spava, iako je odspavao samo pet sati sa željom da dođe sebi i prevlada jet lag.
„Bolje da odmah porazgovaramo o tome. Hajde, pa nije baš tako loše.“
„Morat ćemo iskoristiti sav novac, čak i prekoračenja po računu“, priznam
mu.
„Hm. A koliko nam je ostalo novca za vjenčanje?“
Teško progutam. „Imam hrpu računa koje još treba platiti, ali kad sve sredimo,
opet nam neće ostati previše novca, pogotovo s obzirom na činjenicu da smo
planirali malo vjenčanje, a četrdeset ljudi baš i nije malo, zar ne?“
„Shvaćam koja ti je poanta. A što ako ja nekom magijom stvorim novac?“
Preokrenem očima pritom ih skupivši da vidim njegov izraz lica u polumraku.

89
 Knjige.Club Books

„To mi zvuči kao da si čarobnjak koji namjerava izvući zeca iz šešira.“

Nasmijem se, a zapravo toliko volim taj njegov vječiti optimizam. „Znači, ovaj si
projekt priveo kraju. Planiraš li pronaći neki privremeni posao dok ne nađeš neki
drugi projekt?“
„Ne. Jedino što ti svaki ovakav ugovor ima klauzule“, iznese mi on tu
činjenicu dok mu oči svjetlucaju.“
„Slušam.“
„Dakle, imali smo rok za završetak koji se ne smije prekoračiti, no to već znaš,
a ja sam sve zgotovio i prije tog roka. Kad smo se vraćali iz Amerike, Ollie mi je
u avionu rekao da nam ganja bonus koji se dobiva po isteku ugovora. Ja sam
mislio da je to isplaćeno prilikom zadnje isplate, no čini se da nije.“
Zatečena sam. „Je li ti spomenuo o kojem je iznosu riječ?“
„Nije. Ponašao sam se skroz cool kad mi je to rekao jer nisam htio da pomisli
da sam totalna budala. No ugovor sam spremio u jednu od ovih kutija kojima smo
zatrpani, a jedino na što sam se bio usredotočio bili su datumi i rokovi. Koliko
god novca bilo u igri, uskoro ćemo ih dobiti pa ih možemo dodati svadbenim
troškovima, dogovoreno? A kad smo već kod toga, sad mi počinje nešto mirnije
razdoblje, no već sam u razmišljanju oko nekoliko novih projekata za koje se
nadam da će se ostvariti. A budući da sam službeni član našeg tima za planiranje
vjenčanja, mislim da bi bilo najbolje da se ja pobrinem za plaćanje računa vezanih
za svadbu. Ti si se već dosta napatila i stalno si u nekim računicama i
preslagivanjima. Što misliš o tome?“
Stisnem se bliže njemu i položim glavu na njegova prsa slušajući njegove
otkucaje srca: snažne, ali nepravilne.
„Srce ti snažno lupa i imam osjećaj da ti se rasulo po cijelim prsima!“
ustvrdim.
„Eto vidiš što mi radiš“, promrmlja on zabivši nos u moju kosu.
Prijeđem prstima po njegovim prsima i zaustavim ih na njegovu trbuhu;
odmah se počne migoljiti jer je jako škakljiv. „Samo ako obećaš da ćeš brojiti sve
novčiće i da nećeš izgubiti razum.“
„Misliš da bi mama i Val dopustile da izgubim razum? Volim što mogu
pomoći u planiranju. Nikad nisam mislio da ću izgovoriti takvo što, ali eto jesam.“
Nakon toga neko vrijeme ležimo u tišini. „Znam da je teško i neizvjesno u
razdobljima kad nemaš stalan posao ili ništa ne zarađuješ. Pogotovo ako uzmemo
u obzir činjenicu da nemamo ništa ušteđevine, ali ja sad, otkad sam zamjenica
voditelja u Rasadniku, zarađujem više, a posao nam ide dobro. A za razliku od
većine ljudi danas, nemamo kredit za stan tako da bez problema možemo platiti
režije i malo-pomalo rješavati se dugova.“
„Hvala ti, dušo. Ja se zaista nadam da ću uskoro preuzeti novi projekt. Uskoro
ćemo mi posložiti svoje financije i srediti svoje malo gnijezdo.“
„Žališ li zbog ičega, Gray?“ upitam ga nesigurnim glasom.
90
 Knjige.Club Books

„Ne bih promijenio ni jednu jedinu stvar. Kuća je ionako zahtijevala temeljitu
obnovu, a sad ćemo lijepo sve srediti - ionako će nam ovo biti mjesto gdje ćemo
provesti cijeli život. A sad dođi. Slijedi me.“
Gray spusti noge na pod i ja pođem za njim - otapkamo do vrata sobe i onda
stubama nastavimo prema dolje. Čak i ovako u polumraku, hodnik je svijetao jer
ulazna vrata imaju ostakljene kocke po sebi, a nove svijetle vapnenačke pločice
čine hodnik svjetlijim i prozračnijim nego prije.
Gray me uzme za ruku i stišće je ohrabrujuće dok me vodi prema središnjem
dijelu našeg doma.
„Okreni se i pogledaj naš novi ugradbeni kamin. Što vidiš?“
„Vidim svog divnog jelena od lijevana željeza, na straži. I koji me podsjeća
na dan kad smo se zaručili“, odvratim odjednom obuzeta osjećajima.
„I što još vidiš, Immi?“
Glava mi se automatski okrene udesno i kao da vidim Tollieja gdje sjedi u
svom starom naslonjaču, a onda ulijevo i eno bake u njezinu naslonjaču, nogu
prekrivenih dekom, a pogleda uperena u svjetlucajuće iskrice razigrane vatre. Još
su uvijek tu, sve moje uspomene, iako kuća sada izgleda potpuno drugačije, i u
tom trenutku shvatim što mi je Gray želio reći.
„Dolazi naše vrijeme, to mi želiš reći?“ prošapćem dok me on privlači bliže
sebi prislonivši usne na moje.
„Da. Tvoje uspomene nisu nikamo nestale, još su uvijek u tvom srcu. Što
misliš, što bi tvoja baka mislila o ovom pogledu?“
Odvede me do kliznih vrata na drugom kraju sobe i trenutačno razabirem
samo livadu tamo u daljini, s druge strane živice, gdje se proteže unedogled da bi
se daleko na horizontu pojavili obrisi šumarka koji prekida postojanost inače
ravna krajolika.
„Bila bi oduševljena stojeći ovdje i gledajući prirodu svoga voljenog mjesta.“
Gray uzme moju ruku i privuče moje prste svojim usnama da im utisne
poljubac.
„Imaš njezine gene, Immi. Stoga, dio nje i stoji ovdje pred vratima s tobom,
a jednom u budućnosti možda ćemo stajati ovdje s našim djetetom. Tko zna? Ono
što želim reći je ovo: radimo na svojoj budućnosti i ni jedan novčić koji potrošimo
nije uzalud bačen.“
„Volim te, Gray“, kažem dok stojimo u zagrljaju. Srce mi je puno, ali isto
tako imam osjećaj da bi se moglo raspasti u tisuću komadića jer je mnome
ovladala tuga. Voljela bih da su sa mnom na dan vjenčanja tata i baka - jer tek bih
se tada osjećala potpunom - ali očito nije bilo suđeno da budu uz mene. Čini se da
Gray shvaća koliko su mi neke stvari važne i zašto ih grčevito držim; i iako kuća
sada izgleda potpuno drugačije, u pravu je. Promjene su samo materijalne - one
nam ne oduzimaju dragocjene uspomene koje će zapravo zauvijek živjeti u našim
srcima.
91
 Knjige.Club Books

13

SVE SE DOBRO RAZVIJA

Jutros smo se oboje rano probudili, svježi i odmorni, sa željom da što prije odemo
u trgovinu po namirnice kojima ćemo napuniti svoj novi hladnjak i zamrzivač.
Kad je Gray otvorio vrata hladnjaka i shvatio da je on doslovno prazan, nakon
tjedan dana isprobavanja i jedenja sve američke hrane koja bi mu došla pod ruku,
jednostavno mu nije bilo do kruha s marmeladom.
Na povratku kući iz nabavke, Gray mi je pričao o svome putovanju priznavši
kako je bio na iglama dok je gledao film u sobi za projekcije s četvoricom
producenata i dvojicom scenarista. Na kraju su svi ustali i zapljeskali, i u tom je
trenutku shvatio na kakvom je velikom projektu radio te ga je obuzeo ponos.
„I drago mi je da je tako. Davao si cijeloga sebe čak i u smišljanje džinglova.
Svaki put kad perem kosu, shvatim da pjevušim onu pjesmicu koju si napisao za
onaj neki šampon, a čak ga i ne koristim. Onaj za blistavo svježu kosu.“
Naravno da ju je Gray odmah počeo pjevati, što me natjera na smijeh. Vidim
da je sretan, a opet... još uvijek mi nije spomenuo da se sastao s Graysonom. Uto
mu zazvoni mobitel pa se javi i to pjevušećim tonom: „Pa bok, mama, dobro jutro
i kako si mi danas? Da, naravno da sam te namjeravao danas posjetiti. Upravo se
vraćamo iz dućana pa ću navratiti čim doručkujemo, dogovoreno? Odlično,
vidimo se uskoro.“
Kad sam prošla kroz kapiju, Gray mi kaže da parkiram što više postrani kako
bi radnici imali više mjesta za palete i ostale svoje potrepštine.
„Što kažeš na to da nam pripremim francuski sendvič?“ predloži kad sam se
parkirala i kad smo krenuli s vrećicama prema kući. „Kvragu, trebao sam kupiti
malo slanine, no naša je ionako najvjerojatnije pretanko narezana da bi mogla
ispasti hrskava poput američke.“
„Znaš mene, pojest ću bilo što.“
S rukama punim vrećica hodamo kroz voćnjak, a kad se približimo kući,
ugledamo Petea i dvojicu njegovih radnika kako već naveliko rade na obnavljanju
terase.
„Odlično, već su tu. Računam na to da će zabetonirati terasu do kraja dana.
Nakon toga trebat će ponovno posaditi biljke uz rubove, tu i tamo nešto poravnati,

92
 Knjige.Club Books

a zatim posaditi travu na okolno područje. Oni nisu donijeli nikakve biljke - hoćeš
li ih ti donijeti s posla?“
Kimnem. „Hoću, da. Poredane su s bočne strane sporedne zgrade. Izabrala
sam nešto novo, što smo dobili u ponedjeljak. Najbolje da uđemo na ulazna vrata,
da ih ne ometamo.“
Dok hodamo s pokrajnje strane kuće, neki čovjek otvori dvorišna vrata.
„Pretpostavljam da sam na pravom mjestu“, reče on i pogleda papir u svojoj
ruci. „Gospođica Tolliman?“
Pogledam Graya i nacerim mu se. „Tako je.“
„Dovezli smo vam bračni krevet i nekoliko ormara. Ovdje piše ‘sporedni ulazʼ
pa pretpostavljam da ne možemo ući sa stražnje strane?“
Glavom pokažem Grayu neka odloži vrećice pokraj ulaznih vrata tako da se
može pobrinuti za našeg dostavljača.
„Zapravo možete, ali, nažalost, ne možete kolicima prevesti ništa teško jer je
parkiralište prekriveno šljunkom, a prije dolaska na stazu kod kuće dodatno se
nalazi i golemi voćnjak s neravnim tlom“, obavijesti ga Gray.
„Objasnila sam vam teškoće s kojima ćete se susresti pri dostavi, stoga smo
povrh standardne dostave platili i dodatnu naknadu“, istaknem, ali muškarac se
svejedno ne čini nimalo zadovoljnijim.
„Jeste li parkirali na javnom parkiralištu kod Bullrusha?“ ubaci se Gray.
Muškarac kimne glavom.
„Tako sam i mislio. Pođite sa mnom do stražnjeg dijela, iako mislim da je
najbolje da krenete stazom. „
Muškarac preokrene očima, no malko se razvedri kad ugleda Tolliejevo
priručnu drvenu napravu na kotačima koju je sam složio za prijenos glomaznih
stvari - dvojica muškaraca time mogu prenijeti bilo što, neovisno o težini
predmeta.
Ostavim ih same, a ja uzmem vrećice i unesem ih u kuhinju kadli se maltene
isti tren odnekud pojavi i Tollie. Vidim da kratko razgovara s njima, a zatim
povede vozača kamiona i Graya prema velikom skladištu.
Brzo spremim svu hranu na njezino mjesto u kuhinji, a zatim se bacim na
pretraživanje interneta u potrazi za pripremom francuskog sendviča. Možda bih
trebala razmisliti da upišem kakav kulinarski tečaj. Iz čiste znatiželje, upišem u
tražilicu naše mjestašce s poštanskim brojem i počnem listati što se nudi. Prvi se
pojavi neki blizu Strouda, u vlastelinskoj kući koja nudi luksuzni vikend s
kulinarskim tečajem ujutro, a poslijepodne možeš izabrati ili odlazak u vinariju i
druženje s iskusnim vinarima ili opuštanje uz jogu ili masažu i kupanje u bazenu.
Kakav bi to divan svadbeni dar bio za Graya umjesto medenog mjeseca. Možemo
oboje otići na to, a uz to bi njegova novopečena supruga dobila nadahnuće za malo
više kreativnosti u kuhinji.

93
 Knjige.Club Books

***

Gray je otišao k Roni kasnije nego što je obećao, ali nadam se da će svejedno
uspjeti porazgovarati iskreno i otvoreno. Ja sam u međuvremenu izglačala novu
posteljinu i pospremila krevet. Nema veće uživancije nego kad legneš na svježe
opranu plahtu koju si postavio na madrac, a onda preko sebe navučeš mirisni
poplun. Sljedeći zadatak je raspakiravanje kutije s porculanskim posuđem. Dok
hodam gore-dolje po stubama, svaki moj korak odzvanja praznom kućom. Toliko
toga još treba učiniti da bi se ovaj prostor od kuće pretvorio u dom i poprimio
obrise ugodnog mjesta za život.
„Vratio sam se i imamo društvo“, Grayev se glas probije do mene taman u
trenutku kad sam podigla još jednu kutiju na kojoj piše „staklo - lomljivo“.
„I donijeli smo pizzu“, sekundu kasnije dovikne Fisher.
Kad sam se spustila u kuhinju, oprezno stavim kutiju na kuhinjsku plohu dok
Fisher prebire po ladicama.
„Imate li nož za rezanje pizze?“
„Negdje imamo. Ali možda je još uvijek u nekoj kutiji. Izvadila sam samo
ono najnužnije. U svakom slučaju, kako to da si ti vani u vrijeme ručka u
četvrtak?“
Dvojica muškaraca nato izmijene pokajnički pogled.
„Što se događa?“ upitam gledajući čas u jednoga, čas u drugoga.
„Uzeo sam nekoliko dana slobodno pa sam se sjetio da bi Grayu možda
trebala pomoć.“
Osjetim kako mi se u kutku oka pojavljuje suza pa Fisher spusti nož te me
brzo zagrli.
„Hej, samo sam htio pomoći. Nemoj sad plakati zbog toga. Danas je Val
preuzela posao na sebe, znaš da je pouzdana i dobra. Pa ti si je na kraju krajeva
svemu podučila.“
„Nemoj mene kriviti“, doda Gray. „To nije bila moja zamisao. U svakom
slučaju, ajmo najprije pojesti pizzu, a onda se bacamo na posao. Ne trebamo
tanjure, zar ne?“
Stojimo za kuhinjskim pultom i jedemo pizzu, a Fisher gleda uokolo po
praznoj prostoriji. „Imate dosta velik prostor, treba to sve namjestiti“, ustvrdi.
„Nadam se da ćemo do kraja dana staviti stol i šest stolaca te dva kauča.“
„Kladim se da dostavljači nisu bili presretni.“
Gray se namršti. „Na kraju sam im ja morao pomoći s krevetom i ormarima.
Jedan od dostavljača bio je niškoristi, ali, nasreću, ona Tolliejeva kolica su zlata
vrijedna. Jedino što smo nekoliko puta morali ići ovdje-ondje jer je bilo
nevjerojatno puno kutija.“
„Ja sam, eto, prilično spretan s bušilicom“, razdragano će Fisher.
94
 Knjige.Club Books

Sam je preuredio cijelu unutrašnjost Star Gažera - voli raditi s rukama i

prilično je vješt u takvim poslovima.
„Tollie mi je pomogao razvrstati alat iz kutije i sad se nalazi gore u gostinskoj
sobi“, prizna Gray.
Nije nam dugo trebalo da pojedemo pizzu, a kad sam ja pristavila čajnik, dečki
su već krenuli gore. Kad sam im stavila šalice s čajem na pladanj i došla na kat,
oni su već bili u spavaćoj sobi, Gray pogrbljen nad uputama za sastavljanje
debelima poput kakvog časopisa. Fisher se zabavlja razvrstavanjem vijaka,
klinova i metalnih kutnih nastavaka u uredne hrpice.
„Izgleda zastrašujuće“, napomenem. „Stavit ću vam ovo na prozorsku dasku
i odlazim. Ako što zatrebate, samo viknite.“ Jedva da su digli glave kako bi mi
dali do znanja da su me čuli, stoga samo brzo odmaglim. Ovo će biti dugo
poslijepodne.

***

Za sat su stigli i kauči, no ovaj put dostavljači ne mogu biti ljubazniji i srdačniji.
„Super kuća“, reče jedan od njih dok su se probijali kroz hodnik s prvim
kaučem. „A tek lokacija.“
„Da, lokacija nam je odlična.“
„A pogled zadivljujući“, priključi se i drugi muškarac hvalospjevima.
Kad su otišli prema svome kombiju vozeći kolica za teret, ja krenem potražiti
svoju torbicu. Znam da smo platili dodatnu naknadu na standardnu dostavu, ali
mislim da su zaslužili napojnicu zato što su ljubazni iako im posao ovdje nije
nimalo lak.
Kad su se vratili, a prije nego što sam uopće dobila priliku dati im napojnicu
od deset funti koje sam pripremila, mlađi dostavljač reče: „Želite li da vam mi
raspakiramo kauče i onda odnesemo vreće i kartone u kojima se sada nalaze?
Nikakav problem.“
„To bi mi bilo od velike pomoći, hvala vam od srca.“ Uto mi počne zvoniti
mobitel, no prije negoli sam se javila, pružim mu napojnicu. Izgledao mi je
zbunjeno. „Zaslužili ste piće zbog toga“, objasnim mu svoju namjeru.
„Hvala, gospođo, cijenimo to!“
Prislonila sam mobitel uz uho i tek kad se oglasio glas s druge strane, shvatim
da me nazvala Val te odem na drugi kraj hodnika radi kolike-tolike privatnosti.
Radnici se taman koriste strojem za izravnavanje tla koji stvara popriličnu buku,
a istodobno potresa tlo pod mojim nogama.
„Ne znam je li ti Fisher rekao, no čim završim s poslom, dolazim k vama.
Tako da nemoj baš sve ti odraditi.“

95
 Knjige.Club Books

To mi izmami grleni smijeh. „Mislim da je dovoljno posla za sve nas za

sljedećih tjedan, ali svakako sam ti zahvalna, Val.“
„Mogla bih pripremiti večeru. Možda najbolje da skoknem kući jer imam
odrezak i pitu koje sam napravila sinoć, ako ti to odgovara, naravno.“
„Ma nemoj ići kući, dođi ravno ovamo. Jutros smo obavili velik šoping tako
da ću ja već nešto smisliti.“ Ako uspijem shvatiti kako se uopće koristi nova
pećnica, obavila sam pola posla.
„Može, ako si sigurna da je to u redu. Onda se vidimo kasnije.“
Uto se odozgo začuje glasan udarac i potom zvuk bušenja. Nakon toga
ponovno snažan udarac. Nadam se da je sve u redu. Zastanem u dnu stubišta
pitajući se što se gore događa kad me dovikivanje prene iz misli.
„Sve je gotovo.“ Pojave se dvojica dostavljača, ruku punih plastike i papira
kojim je bio zaštićen namještaj koji su dostavili. „Pomno smo pregledali oba
kauča i sve je u najboljem redu. Postavili smo noge i sa strane vam ostavili
garantni list. Hvala vam za napojnicu, gospođo.“
„Hvala vama za sve. Otpratit ću vas do vrata.“
Nakon što sam ih otpratila, pohitam gore na kat vidjeti kako to izgleda. Kauči
u boji limete izgledaju savršeno, a sama boja nevjerojatno diže prostor. No moram
priznati da isto tako djeluju premalo u praznom prostoru, iako su poveliki. Istina,
mislila sam da će dominirati prostorom i privlačiti svu pozornost, no iako su divni,
malo sam razočarana. Nešto kasnije začujem lagano kuckanje po staklu na
vratima: Pete usmjerava dostavljače, koji su očito pronašli put od stražnjeg dijela
kuće prema ulazu. Dosad sam samo jedanput otvorila ova vrata i još su uvijek
kruta tako da dignem ruku i pokažem im da odu prema ulaznim vratima. Nađemo
se s pokrajnje strane kuće.
„Htjeli smo pokušati možemo li doći putom sa stražnje strane jer imamo samo
kombi za prijevoz“, reče mi stariji od njih dvojice. „Ne bismo htjeli oštetiti vašu
lijepu terasu tako da je bolje da nosimo kutije okolo, do ulaznih vrata.“
„O, u redu, ako vam je to prihvatljivo. Jeste li možda za kavu ili čaj?“
Obojica me pogledaju zahvalno i sa smiješkom. „Hvala vam puno. Može dva
čaja, što jača, jedan bez šećera, a drugi s jednom žličicom šećera.“
Uđem unutra ostavivši vrata odškrinuta, a potom začujem glasan tresak i
psovku. Mislim da bi svakako bilo u redu svima napraviti čaj, uključujući i moju
ekipu na katu, a isto tako ću im poslužiti i kekse, da im izrazim svoju zahvalnost.

96
 Knjige.Club Books

14

NAJBOLJE STVARI U ŽIVOTU

SU BESPLATNE

Sudeći prema uputama za uporabu pećnice, trebalo bi biti vrlo jednostavno

koristiti se njome. Ali naravno da nije tako. Uočim dva gumba i uključim pećnicu
na rad s ventilatorom nakon čega zasjaje tri ikone na kontrolnoj ploči. Istodobno
krene i mjerenje vremena, namješteno je na deset minuta. Budući da prije prve
uporabe pećnicu treba pustiti da prazna odradi ciklus od pola sata, krenem
pritiskati i minus i plus da namjestim vrijeme, no naizgled se ništa ne događa.
Morala sam ga još dvaput resetirati, a u uputama piše da je pritom dobro
prozračivati zbog ispušnih plinova, stoga otvorim kuhinjski prozor.
Odem prema staklenim vratima terase i zagledam se u divne kamene ploče
koje su sad vraćene na staro mjesto, gdje izgledaju mnogo bolje sad kad su
očetkane i oprane, no već vidim po fugama da će se one vrlo brzo vratiti na staro
i prilagoditi površini. Zemlja uz rubove je prekopana, nakon čega je dodano i
gnojivo, dakle sve je spremno za sutrašnju sadnju cvijeća. Samo je jedan od starih
puzavaca preživio iskopavanje rovova za nove cijevi. Riječ je o ružičastoj ruži
penjačici; istodobno mi je žao zbog svega što je propalo, no isto tako jedva čekam
da sve cvijeće u vrtu procvjeta. Ponovno se okrenem prema vratima jer miris koji
se širi iz pećnice nije nimalo ugodan. Okrenem ključ u bravi, no klizna stijena kao
da je zapela. U uputama je pisalo da se vrata lako otvaraju i zatvaraju, no ja ih,
eto, ne mogu nikako pomaknuti.
Bip, bip, bip. Timer još uvijek odbrojava i ja u očaju odem prema štednjaku
da bih isključila pećnicu i ponovno je uključila. Uto začujem kucanje na ulaznim
vratima i pogledam na sat. Netom je prošlo šest sati pa pretpostavljam da je Val,
no kad otvorim vrata, ispred njih stoje i Rona i Val držeći u rukama velike posude
omotane aluminijskom folijom.
„Samo uđite“, pozdravim ih oduševljena što imam goste.
„Srele smo se na stazi uz kanal“, obavijesti me Rona. „Mislila sam da bi ti
bilo lakše da samo ubaciš nešto u pećnicu i nakratko zagriješ, nego da kuhaš.“
„Oh, to je vrlo ljubazno od tebe, Rona“, odgovorim, a isti čas mi prođe kroz
glavu da ne znam ni kako se koristi pećnica. Nadam se da se Val nije naljutila što

97
 Knjige.Club Books

sam bila odbila njezinu ponudu ranije danas, ali, kako sada stvari stoje, ne mogu
biti zahvalnija nego što jesam što su se ipak pojavile s hranom.
„A Sarah ti šalje pitu od jabuka“, uključi se Val.
„Oho, bogme je to onda zaista velika pita od jabuka“, ustvrdim. „Uđite, uđite.
I oprostite na smradu. Imam problema s otvaranjem vrata terase.“
Obje su naborale nosove kako se približavaju izvoru smrada.
„Dajte mi te posude da ih pospremimo. A Sarah je baš ljubazna. Evo, stavit
ću ih ovdje, a onda ponovno probati otvoriti vrata.“
„Kakva promjena!“ oduševi se Val, a ja tek tada shvatim da od Nove godine
nijedanput nije bila ovdje u Prevodničarevoj kući.
„A vidim da je namještaj došao na vrijeme“, doda Rona.
„Gray ga još uvijek nije vidio - njih dvojica su još uvijek u sobi na katu: bave
se slaganjem ormara. Dobila sam dojam da nije baš najjednostavnije, što su mi i
oni sami rekli, tako da sam ih odlučila ostaviti na miru.“
Dok petljam s ključem i razbijam glavu je li možda stvar u kvaki, shvatim da
se preda mnom pojavila neka sjena te podignem pogled i ugledam Tollieja.
Podignem obje ruke u zrak i slegnem ramenima. On mi glavom pokaže da će ući
s druge strane te nestane iza ugla.
„Možete li, molim vas, otvoriti Tollieju? Ja ću još jedanput probati otvoriti
ova vrata.“
„Ja ću“, reče Rona dok se Val sagnula i pokušava odgonetnuti kako radi
pećnica.
„Upute su ti u prvoj ladici do zida. Timer se ne želi isključiti. A ova vrata se
ne žele pomaknuti!“ reknem, sad već lagano na rubu strpljenja.
„Dobar dan, moje dame. Immi, što kažeš da ja pokušam otvoriti ta vrata? Još
su uvijek nova i mehanizam se mora razraditi. A za to se ne smije upotrebljavati
sila. Bogme ste sad dobili golem prostor ovdje.“
Sad i Val i Rona kleče na podu ispred pećnice kad u jednom trenutku Val
usklikne. „Shvatile smo o čemu je riječ. Treća ikona služi za gašenje. Još uvijek
jako smrdi tako da mislim da treba još malo odraditi na prazno.“
Rona se nagne preko sudopera i otvori prozor do kraja. Tollie nema sreće s
vratima tako da upita može li dobiti ključ za otvaranje drugih vrata, a ne ovih. „O
Bože, Immi, pogled vam je fantastičan.“
Za manje od minute vrata se pokrenu, i to s nevjerojatnom lakoćom, stoga se
zbunjeno pogledamo. Nato ih on ponovno zatvori. „A sad ti probaj.“
Krenem to učiniti sumnjičavo, no, začudo, klizna vrata odmah se pomaknu.
„Druga staklena stijena mora se podesiti“, reče. „Vjerojatno nije dobro
namještena pa je utonula u prag i sad zapinje. To se popravi za pet minuta, samo
je potreban pravi alat za to.“

98
 Knjige.Club Books

Pridruže nam se Val i Rona diveći se činjenici kako se vrt sada čini kao
prirodan produžetak same terase, a tako i kuće.
„Kad se makne taj privremeni puteljak oko kuće i posadi se novi travnjak,
terasa će ti moći biti u funkciji“, ustvrdi Tollie.
„Znam, a znaš da se kaže i strpljen, spašen“, dobacim preko ramena budući
da sam se zaputila prema kuhinjskom dijelu da pripremim salatu. „A očito da je
meni strpljenje slabija strana. Ajde, barem više ne smrdi onako, a dobro je
prozračiti i od mirisa novih kauča, da uđe malo svježeg zraka u prostoriju.“
„Da odem gore i vidim kako dečki napreduju?“ upita Rona. „Uskoro će
potpuno nestati ovog oštrog mirisa pa bi mogla zagrijati lazanje koje sam
pripremila. Sa salatom će biti odlične.“
„Super ideja. Zagrijat ću i neke zamrznute ciabbatte koje smo kupili tako da
se možemo lijepo najesti.“
Rona me pogleda s ustručavanjem. „O, ali ja nisam namjeravala zadržavati
se.“
„Ma ne, samo ostani. Jako sam sretna što ste svi došli. A za četrdesetak minuta
jelo će biti na stolu, naravno, ako ne bude popratnih nedaća.“
Rona se namršti što me natjera na smijeh. „Ma bit će sve u redu.“
„Ajoj, Val, raspakirala sam samo dva tanjura. Na više kutija piše ‘porculan’,
no nisam sigurna u kojoj su tanjuri. Bi li ti bio problem da ih ti potražiš? Ja sam
dosad izvadila i pospremila u ormariće samo čaše.“
„Idem ja do Utočišta pa ću nam donijeti bijelo i crno vino i nekoliko piva“,
ponudi Tollie.
„Imamo crno vino tako da donesi samo bijelo. Vidiš, uopće mi nije bilo palo
na pamet kupiti pivo. Hvala ti, Tollie.“
Nato se okrenem i nastavim prati zelenu salatu, a iza mene se pojavi Tollie i
stisne mi oba ramena.
„Lijepo je vidjeti ovaj prostor s namještajem. Počinjete ga činiti svojim
domom i jako sam sretan zbog toga, mila“, prošapće.
„Ovdje ćemo provesti ostatak života i drago mi je što uz sebe imam muškarca
koji dijeli moje osjećaje. Tollie, hvala ti za sav novac koji si nam dao. Željela sam
nešto bezvremenski i što će dugo, dugo potrajati, a hrastov stol i stolci jednostavno
su prekrasni. A sad ćemo ih isprobati svi zajedno, sa zajedničkim obrokom.“
„A najbolje od svega je što nisam morao kuhati“, zagrmi on i počne se tresti
od smijeha. „Tako mi je drago što sam danas s tobom, mila.“

***

„Ima još lazanja ako je netko gladan“, obznanim, a Gray i Fisher poskoče u isti
čas s tanjurima u rukama. Tollie, Rona i Val razgovaraju o posebnosti ovogodišnje
99
 Knjige.Club Books

Božićne plovidbe s Djedicom i koliko ćemo odraditi vožnji ove godine, s

naglaskom na to koliko je ova godina važna.
„Mislim da bismo trebali početi s plovidbama zadnji vikend u studenom kako
bismo dobili vikend više. Što vi kažete?“ predloži Tollie.
„Poželjno je prodati što više karata“, ubacim se. „Ako se svi slažu, hajdemo
onda tako. A ja sam mislila obići lokalne škole i ponuditi im vožnju brodom kao
izlet. Znate li postoji li još uvijek slobodan dan u školama. Od igrališta će imati
koristi sva djeca pa sam pomislila da ne bi bilo naodmet da se i njih uključi u
prikupljanje sredstava za njegovu izgradnju.“
„Little Hampton nekoliko puta godišnje organizira dobrotvorne akcije.
Obično to bude na poticaj Društva roditelja i učitelja - nekad sa svrhom
nabavljanja kojekakve opreme za školu, nekad za subvencioniranje školskih
izleta. Mislim da je dobra ideja obići osnovne škole koje su nam u blizini i vidjeti
žele li sudjelovati“, složi se Rona.
„A i djeca vole priliku da sudjeluju u takvim aktivnostima - uzmimo na
primjer Svjetski dan knjige“, nastavi Rona. „Mogla bih zamoliti tajnicu da mi da
popis imena i adresa iz Društva ako si im mislila poslati pismo, Immi.“
Uto Gray ustane i krene nam dotakati vino.
„Jesi za još jedno pivo, Fisheru? A ti, Tollie?“
„Ja ne bih, pazim na liniju“, odgovori Tollie dok Fisher istodobno
entuzijastično kima glavom. Otkad se Tollie brine za koji kilogram viška? Obično
ga čitam kao otvorenu knjigu, no ovih mi je dana teško prodrijeti u njegove misli.
Gray mi stavi ruku na rame dok mi toči vino do vrha čaše. „Hvala ti.“ Pogled
koji izmijenimo izraz je čiste zahvalnosti. Prvi put su kod nas gosti - naši prijatelji
- i dugo smo čekali ovaj trenutak.
„Dakle, slažemo li se svi da ove godine plovidbe počnu ranije nego obično?
No, to su isto tako dva radna dana više, stoga moram pitati i Abea i Ethel odgovara
li im to s obzirom na to da bez njih ne možemo. Također, Immi, ne znam hoće li
Jade i Jude to odgovarati pa bi se moglo dogoditi da tada budeš jedina vilenjakinja.
Nadam se da ti to ne smeta“, reče Tollie gledajući uokolo stola dok svi potvrdno
kimaju u znak slaganja s njegovim prijedlogom.
„Nešto ćemo već smisliti.“ Nasmijem se dobro znajući da će cure objeručke
pristati na to.
„Odlično! Hajdemo onda nazdraviti. Djecu čeka izvrsno iznenađenje. Ona nas
čine sretnima i podsjećaju nas da mi odrasli katkad znamo život zakomplicirati
više nego što je potrebno. Neka nam svima ovo bude podsjetnik da nikad ne
dopustimo da nestane dijete u nama.“
I dok se kucamo čašama a dnevno svjetlo počinje blijedjeti, obuzme me
osjećaj da se sve počinje sjedati na svoje mjesto. Zadnjih pola godine bilo je
poprilično kaotično, ali čini mi se da se sad sve polako razrješava: sa svakim
danom koji prođe, sve ono što se činilo nemogućim, kao da je korak bliže svome
100
 Knjige.Club Books

ostvarenju. Moj tata je volio citirati Normana Vincenta Pealea: „Ciljaj na Mjesec.
Čak i ako promašiš, završit ćeš među zvijezdama“, no trebalo mi je neko vrijeme
da shvatim što to točno znači.
Kad sam imala osam godina, zamišljala sam raketu koja kreće na put i onda
ostane bez goriva prije nego što dosegne svoj cilj: Mjesec. Na trenutak lebdi
zrakom, okružena zvijezdama, a potom krene na svoj put natrag prema Zemlji.
Smisao sam shvatila tek kad sam odrasla. Autor zapravo želi reći da ne trebamo
uvijek birati najlakši put i prihvatiti sve ono što nam se usput dogodi, nego da
trebamo sami krojiti svoju sudbinu. Ja sam čekala pravog muškarca s kojim ću to
moći učiniti i mislim da bi tata bio ponosan na mene da je živ. Bile su to tri teške
godine za nas: otkad smo se upoznali, kao da nam ništa nije išlo lako. Jedna
prepreka za drugom, ali, evo, uspjeli smo ih sve prevladati - okruženi obitelji i
bliskim prijateljima, i nemamo nikakvih kajanja. Možda mi strpljenje i nije slabija
strana kako mislim. Još jedna, posljednja prepreka i u novu godinu ulazimo kao
muž i žena.

***

Gray zaključa ulazna vrata i vrati se u dnevni boravak. Ja gledam kroz prozor,
pokušavajući nazrijeti utabanu stazu preko livade kroz posvemašnju tamu. Sjetim
se dana kad je Gray ondje kleknuo u snijeg da me zaprosi. Prošli Božić trebao je
biti savršen, no ništa nije išlo po planu. Ove godine bi Božić zaista trebao biti
Božić iz snova, a osjećam da će tako i biti.
„Kako li se samo ovaj dan na kraju preokrenuo i postao divan“, Gray napola
prošapće kad se stvorio pokraj mene. „Moram ti priznati da Utočište nikad nisam
doživljavao domom. Znam da si ti ondje živjela i da jest bio tvoj dom, ali ja sam
se osjećao poput kakvog podstanara vikendom kad bih te posjećivao. A ova mi se
kuća, s druge strane, već čini poput doma“ iako smo tek počeli raspakiravati kutije
i još nismo dokraja sredili sve. Uložili smo vrijeme i novac da izvučemo najbolje
iz nje. Znam da imamo još puno posla s njom, ali nadam se da ni za čim ne žališ,
ha?“
Okrenem se prema njemu, a zatim prema kaminu. U nekadašnjoj kući nalazio
se u samom središtu kuće, ali mi smo ga sada pomaknuli bliže kuhinji.
„Ja ne žalim ni za jednom jedinom stvari, a gle onog Berta kako je samo
otmjen, poput kakvog čuvara, gdje ponosito stoji u onom kutu.“ I Gray isto smatra
Berta dijelom obitelji - bio je to dar za naše zaruke u čijoj su kupnji svi sudjelovali
jer je bio skup, no bez daljnjega poseban. Napravljen od lijevana željeza, čvrsto
stoji i ponosno pokazuje svoje rogove. Zaljubila sam se u tog jelena dok sam u
Rasadniku bila radila na pola radnog vremena. Nikad ne bih otišla s posla a da ga
ne bih pozdravila, bio on tada u plasteniku ili pak u izložbenom dijelu budnim
okom pazeći na božićna drvca.

101
 Knjige.Club Books

„Da. I to mu se sviđa. No kamin mi izgleda pomalo usamljeno, ne misliš li?

Trebaju nam dva naslonjača. U nekoj živoj boji, svakako modernog dizajna i
udobna, tako da u zimske večeri možemo sjediti pred vatrom i peći sljezove
kolačiće i kestene kao što sam uvijek činila s Tolliejem i bakom Nell.“
„Onda ćemo tako učiniti, moja draga Immi.“
„Ti i Fisher ste napravili dobar posao s ormarima. Jedva čekam razvrstati svu
onu odjeću koja stoji na stalcima za odjeću u dodatnoj spavaćoj sobi, koja
trenutačno izgleda poput kakve trgovine odjećom.“
„Ostala nam je hrpa vijaka i kojekakvih svrdala, no ovi ormari su čvrsti. Ako
sutra budemo radili cijeli dan i završimo sa svim poslom, što misliš da u subotu
poslijepodne odemo u London? Nemoj se uznemiravati, samo opušteno; otići
ćemo na piće s onima koji u tom trenutku budu bili ondje. Možemo i prespavati,
a onda se u nedjelju ujutro vratiti kući. Što misliš o tome?“
S obzirom na to da sam večeras jako sretna i ispunjena, sva ona moja
uznemirenost oko Londona kao da je isparila. Kad se svašta događa i čini mi se
da više nemam snage za išta, sve što trebam poduzeti čini mi se teškim i
nesavladivim, ali trenutačno mi taj London ne predstavlja ništa problematično.
„Voljela bih ih napokon upoznati, Gray. A sutra ujutro odmah nakon doručka
moramo potpisati pozivnice za vjenčanje i ubaciti ih u poštanski sandučić.“
„Vjenčanje sad već počinje poprimati obrise, zar ne?“
„Da. Sve sjeda na svoje mjesto. I to zahvaljujući tebi, Roni i Val.“
Gray počne pjevušiti dok me grli rukama oko struka. „Biba-bi-ba-du-ba-du...“
nježno mrmlja. Ne prepoznajem melodiju i ne mogu se ne zapitati je li u
skladateljskoj fazi. Otkad se vratio, ovo je prvi put da ga čujem da pjevuši i to
znači da je trenutačno zadovoljan, a ne mogu tražiti više od toga. Ništa ti ne znači
novac koji imaš na bankovnom računu; važni su samo ljudi koje imaš tu kad ti
zatreba pomoć. A mi iz aysburške obitelji uvijek smo tu jedni za druge, što god
se dogodilo.

102
 Knjige.Club Books

15

POTPUNO NENADANO

Ostavim Graya da čavrlja s Reggiejem i momkom kojega je doveo sa sobom da

riješe problem s kliznim staklenim vratima. Čim sam se pojavila s pokrajnje strane
kuće, pozove me Pete.
„Jutro, Immi. Kad počnemo raznositi cvijeće, bi li mogla odvojiti nekoliko
minuta da nas uputiš gdje da koje stavimo?“
Isti čas se razveselim. „Naravno da bih mogla! Jedva čekam. Hajde, ja ću ti
pomoći.“
Krenemo prema stražnjem dijelu dvorišta, a Pete se zagleda u nebo. „Čini se
da će pasti kiša. Nadam se da neće do poslijepodne. Čim rasporedimo ovo cvijeće,
postavit ćemo umjetnu travu. Nema smisla imati zadivljujući pogled, a istodobno
ispred svoje kuće imati ovakvo ruglo“, ustvrdi.
„Pa to su izvrsne vijesti. Kad misliš da biste mogli završiti s time?“
„Nadam se sutra do kraja dana.“
„Graya i mene neće biti za vikend, ali Tollie će biti tu ako vam išta bude
trebalo. Reći ću mu da svakako kratko navrati, Pete. Već sad izgleda mnogo bolje,
Pete, i nadam se da vas kiša neće omesti.“
On mi se nato nasmije. „Zapravo, kiša je dobra stvar, ali ne dok stavljamo
cvijeće, ili dok vadimo staru, usahlu umjetnu travu. Ali ako nas opere kiša nakon
što postavimo novu umjetnu travu, to će nam uštedjeti vrijeme koje bismo utrošili
na zalijevanje prskalicama.“
Donesemo prvu rundu lončanica i on me uputi da ostanem iza i počnem ih
razvrstavati po goloj zemlji. S druge strane staklenih vrata Gray mi se smješka
dok me promatra. Treba mi dosta vremena da rasporedim cvijeće budući da dečki
stalno donose novo. Neke je biljke najbolje posaditi zajedno, u istu lončanicu, dok
neke trebaju posebnu posudu jer će se pretvoriti u grmove. Svako malo se udaljim
da dobijem bolju sliku kako izgleda sve zajedno i svaki put uhvatim Graya kako
me promatra sa smiješkom na licu. Odjednom se staklena vrata otvore s lakoćom,
a tri muškarca izgledaju zadovoljni.
„U pragu je bio zapeo komadićak plastike od pakiranja“, prizna Reggie. „Sve
izgleda odlično, Immi.“

103
 Knjige.Club Books

Pete i kompanjon idu prema nama noseći sadnicu grmova i pelargonije,

potonja izabrana da u proljeće i ljeto doda malo boje svekolikom zelenilu.
„Evo ga, mislim da će ovako biti dobro.“ Malo se udaljim da mogu uživati u
pogledu na djelo svojih ruku. Tek je jutro, no oblaci nisu bijeli i pahuljasti, nego
su se počeli skupljati na horizontu.
Ostavivši njih da rade svoj posao, pokucam na vrata Utočišta. Vrata se širom
otvore i Tollie me pozdravi sa: „Dobro jutro, mila. Nije bilo zaključano. Oho,
vidim da mi je pogled sada puno ljepši!“
Pogleda preko mog ramena, a s ovog mjesta vidi uređenu terasu s dovoljno
zelenila koje joj je udahnulo dašak ljepote.
„Nije lijepa kao što je bila, ali cvijeće će uskoro narasti i razgranat će se
grmovi, a lavanda će ponovno privlačiti pčele koje će onda zujati uokolo kao
nekoć.“
Krenem za njim unutra i već mi u hodniku počne kruliti u želucu, čim mi je
do nosnica dopro miris kolača.
„Što to pečeš?“ Prema mirisu, rekla bih da je neki fini kolač.
„Spužvastu tortu“. Kasnije ću imati goste“, odgovori mi s dozom opreza.
„Baš lijepo. Onda ti neću smetati. Mislila sam te nazvati da ti kažem kako
Gray i ja sutra idemo u London. Prespavat ćemo tamo i planiramo se vratiti u rano
poslijepodne u nedjelju. Majstori će najvjerojatnije doći i sutra, naravno, ako ne
bude padala kiša. No nazire se završetak radova, a mislim da je i njima u interesu
završiti ovdje što je prije moguće.“
„Ja ću biti ovdje ako im nešto bude trebalo. I drago mi je što si ipak navratila“,
reče Tollie. „A kad si već tu, nešto sam ti ionako mislio ispričati.“
Ton mu je ozbiljan dok mi to govori i vodi me prema kauču, a ja na trenutak
ostanem bez daha, kao da me je netko upravo udario u prsa.
„Planiram riješiti ovaj svoj problem s leđima. A sad, nemoj me gledati tako
ozbiljno, nije to ništa strašno. Samo se ukliještio živac među kralješcima i već će
mala operacija učiniti čudo.“
Tollie se koristi liječničkim izrazima što sigurno znači da nije bio samo kod
kiropraktičara. „Operacija na leđima je opasna, Tollie. Treba uzeti u obzir sve
moguće rizike. Zar ne postoji ni jedna druga opcija?“ Ne želim paničariti, no ne
mogu vjerovati da me nije pitao za savjet u vezi s tako velikom odlukom.
„Gle, Immi, znam da si navikla voditi brigu o svemu tako da nisam želio
dodati još jednu stvar tom beskonačnom popisu. Pokušali su s injekcijama
steroida, no nisu pomogle. Doktor kod kojega sam bio kaže da je osamdeset posto
šanse da će mi nakon šest mjeseci od operacije prestati bolovi. Imam jednu
prijateljicu koja je išla sa mnom na svaki pregled i koja se razumije u medicinu.“
Zapanjena sam. Otvorim usta da bih nešto rekla, no Tollie digne ruku da me
zaustavi.

104
 Knjige.Club Books

„Zove se Dahne Harris. Lijepo nam je kad smo u društvu i stvarno mi puno
pomaže.“
U glavi mi se vrti hrpa pitanja, no znam da ga ne mogu bombardirati njima.
No, i dalje smatram zabrinjavajućim činjenicu da je to toliko dugo skrivao od
mene. Postoji toliko priča gdje su stari ljudi obmanuti i prevareni, a iako Tollie
nije glup, baka mu jako nedostaje. „A gdje si upoznao tu Daphne?“
„Ona je Berniejeva i Yvonnina prijateljica koju su pozvali jednom kad smo
imali kartašku večer. Svidjet će ti se, Immi. Medicinska sestra je, a prije pet godina
otišla je u mirovinu - bila je voditeljica sestara na kliničkom odjelu. Dobra je u
tome i točno zna što treba pitati. A znaš mene: ja samo sjedim kod doktora i
kimam glavom na sve što kažu, a u toj glavi mi je samo da što prije završimo s
mučenjem...“
„Pretpostavljam da za tu operaciju postoji lista čekanja?“ Prva pomisao mi je
bila da ne znam koje su posljedice te operacije, kao ni što zapravo uključuje. Dok
ne pročitam o čemu je zapravo riječ, nastavit ću paničari ti. Tollie mi je upravo
priredio golemo iznenađenje, a ako postoji i drugo rješenje, vidim da nije izravan.
„Postoji, da, ali ja ću ići kod privatnika. Za dva tjedna.“
Potpuno sam zaprepaštena. „Ali... ali... bit će ti potrebna njega nakon
operacije, a treba razmisliti i o mnoštvu drugih posljedičnih stvari.“ Ne znam o
kakvoj je točno operaciji riječ, tako da ne znam ni što uključuje postoperativna
njega. Koliko će mu uopće trebati da se oporavi?
„Evo, upravo je to jedan od razloga zašto ti ništa nisam govorio. Daphne će
doći ovamo i pomagati mi neko vrijeme, tako da će ona biti moja njegovateljica.
Nešto poput cjelodnevne patronažne sestre“, obavijesti me kao da to nije ništa
posebno.
„Uselit će se kod tebe?“
„Daphne je uvjerena da ću vrlo brzo biti onaj stari. Budući da su mi simptomi
dosta teški, bol u živcima mogla bi se zadržati još neko vrijeme nakon operacije,
a, naravno, i sama operacija ostavi posljedice, no sve je to normalno u slučaju
ovakvih problema s leđima. Daphne točno zna što treba raditi nakon takve
operacije tako da će se ona pobrinuti da sve odradim kako treba“, obavijesti me
kao da je zaposlio neku medicinsku sestru koja će ga njegovati nakon operacije.
Je li možda to i učinio?
„Aha, pa... dobro onda... mogu li ja što učiniti?“ upitam nastojeći ne zvučati
uznemireno što je Tollie u svoje planove uključio nekoga tko je meni potpuni
stranac.
„Samo se nemoj brinuti jer ću zaista biti u dobrim rukama. Moj doktor je
rekao da ću se osjećati kao novi čovjek ako sve prođe kako treba. Leđa me
neprestano bole, Immi, i to mi je počelo utjecati na kvalitetu života. Planiram biti
stari ja do trenutka kad ću prvi put ove godine obući odijelo Djeda Božićnjaka.
Želim samo da se ne brineš. Uskoro ću organizirati da se ti i Daphne upoznate pa

105
 Knjige.Club Books

ćeš vidjeti da će ti svi strahovi nestati. A sad idi. Moraš puno toga obaviti danas
ako sutra ideš na put i neće te biti cijeli vikend. Bilo je i vrijeme da upoznaš
Grayeve prijatelje - nadao sam se da će te odvesti tamo prije vjenčanja. Moram
sad izvaditi tortu iz pećnice.“
Imam osjećaj kao da me tjera, no ustanem i gledam Tollieja kako se polako i
pažljivo diže s kauča i jedva se suzdržavam od suza. „Pa“, kažem teško progutavši
ne bi li odagnala knedlu koja mi se stvorila u grlu, „sama pomisao na to da će ti
bolovi prestati čini se divna.“
„Uskoro ću moći ponovno kositi travu.“ Nato se počne hihotati te mi se
približi da me umirujuće zagrli. Držim ga nekoliko sekundi dulje nego što je
potrebno jer mi je Tollie sve na svijetu i boli me što je osjetio potrebu da me ovako
isključi iz nekog dijela svog života.
Iz Utočišta se zaputim u Prevodničarevu kuću i odmah zasjednem pred
računalo da istražim što na internetu piše o operaciji ostavivši Graya da sam
namješta zavjese koje nam je Ursula sašila za spavaću sobu. No nije prošlo dugo
da me pozove jer mu je zatrebala pomoć.
„Dobro izgledaju“, ustvrdim, iako mi se čini da ih je postavio malo ukoso.
Gray me pogleda s vrha ljestava upitno podigavši obrve.
„Da, znam, lijepe su, ali mene zanima jesu li ravno postavljene. Postavio sam
karnišu uz pomoć libele, no malo je nezgodno ravno postaviti zavjese na čičak.“
„Hoćeš da ja probam?“
Njegovo olakšanje gotovo je opipljivo. „Osjećam se krivim što te odvraćam
od pretraživanja po internetu.“
„Mislim da sam saznala sve što sam mogla s internetskih stranica, bez
razgovora s pravim kirurgom. Tollie je u pravu: ne mogu stopostotno garantirati
uspješnost te operacije, no osamdesetpostotna je sigurnost da će pacijentu prestati
bolovi nakon nje.“
Gray siđe s ljestava i utisne mi brzinsku pusu u obraz.
„Immi, samo te molim da to ne shvatiš krivo, jer znam da se boriš sama sa
sobom da shvatiš zašto te je Tollie isključio iz tih svojih planova. Pretpostavljam
da se osjećaš kao da te je odbacio i okrenuo se nekom strancu, no meni se čini da
je očito da se Tollie i Daphne dosta dobro poznaju. A on isto tako nije čovjek
kojega bi se lako moglo natjerati na bilo što. Vrijeme je da ga malo pustiš.“
„I napustim ga?“ upitam iznervirana Grayevim nepokazivanjem ikakve
zabrinutosti oko toga što se događa s Tolliejem.
„Vidiš na što sam mislio? On je tako odlučio, a ti si sad ljuta jer te nije uključio
u tu svoju odluku. Nego je umjesto toga potražio savjet... prijateljice. Koliko smo
odluka ti i ja donijeli otkad smo zajedno? Odluka koje su utjecale na daljnji tijek
naših života. Kad si mene upoznala, nije li i Tollie imao razdoblje kad se morao
povući iz tvoga života i pustiti mene da postanem njegov dio. To je jednostavno
prirodan tijek.“
106
 Knjige.Club Books

Uhvatim rub zavjese i povučem. Čičak se razdvoji i zrak propara ljutit zvuk,
identičan onome kakav se pojavio u mojoj nutrini. Gray se okrene, podigne
bušilicu i ode do drugog kraja prozora. Okrenut leđima, sagne se i postavi je na
pod te krene vaditi drugu zavjesu dok ja razmišljam o njegovim riječima.
„Dobro, možda i jesi u pravu, ali neću znati što mislim o njoj dok je ne
upoznam.“ A ako to ne bude brzo, saznat ću sama gdje ta Daphne živi i lijepo je
iznenaditi posjetom.

107
 Knjige.Club Books

16

LUDNICA TEK TREBA ZAPOČETI

Kad smo napokon uskočili u automobil i krenuli prema Londonu, prvi put sam
osjetila da je Gray sretan što mora voziti. Njegove „uradi sam“ vještine dotjerane
su do samog ruba u zadnja dva dana i sad je vrijeme da se malo odmori.
„Jutros mi se činiš mnogo opuštenija“, Gray kao da mi je pročitao misli.
„Sinoć sam Tollieju poslala poruku da u utorak imam jogu.“
Gray se počne smijuljiti. „Dakle, ne tako suptilno poručila si mu da očekuješ
da će te s Daphne upoznati već sljedeći tjedan i da je to jedina večer koja ti ne
odgovara?“
„Tako je, a ako to ne organizira, to će mi svakako biti upozorenje da nešto
nije kako treba.“
Gray napravi grimasu kad ugleda da se iza jednog zavoja ispred nas pojavio
traktor. Počne bubnjati prstima po volanu jer smo morali drastično smanjiti
brzinu.
„Stvara li se to nekakva melodija unutar tvoje glave?“ upitam nasmijavši se.
„Pogodila si, a da budem iskren - koliko mi god bilo zabavno baviti se
uređivanjem naše kuće, zaželio sam se pravog posla.“
„Oh, a sastavljanje ormara i vješanje zavjesa nisu pravi posao?“
„Ajmo samo reći da mi je drago što je to iza nas i da bez Fisherove pomoći
još uvijek ne bih bio gotov s time. Znaš što mislim. Jedva čekam zapisati sve ove
ideje koje mi se vrte po glavi jer se dotad neću uspjeti smiriti.“
Traktor uspori i stane u jedno ugibalište da nas propusti ispred sebe, a nas
dvoje mu u znak zahvalnosti mahnemo uto prepoznavši da je to jedan od momaka
s Adlerove farme.
Očito da je Gray zabrinut jer ne zna hoće li i kada dobiti sljedeći posao. Mogli
bismo izdržati i s jednom plaćom, ali razumijem da ga to kopka kao i njegovu
potrebu da se kreativno izrazi svaki put kad mu se pojavi inspiracija.
„Ja isto jedva čekam ići na posao u ponedjeljak. Inače, dopisivala sam se s
Patrickom. Ponudio je da preuzme moju ulogu blagajnika u Udruzi ne bi li mi
malo olakšao. Počeli smo se nabacivati idejama za dodatnim prikupljanjem
sredstava brže nego što ja stignem delegirati zadatke, ali postoje neke stvari koje
108
 Knjige.Club Books

svakako moram prebaciti na nekoga drugog. U svakom slučaju, treba nam još
jedan par ruku i to od nekoga tko živi ovdje i ima poznanike s kojima nas može
spojiti - već je to polovica obavljenog posla.“
„Aha, kužim što misliš. Ako je suditi po onome što je rekla Val, Patrick je
impresionirao Harrisona iz Hotela Linden. To mi je spomenula kad mi je donosila
letak s detaljima o hotelu i minibusu za moje prijatelje iz Londona. Harrison joj
je rekao da je Patrick bio došao s nekoliko dobrih ideja. Jedna od njih je da hotel
pozove svoje goste na dobrotvorno podupiranje fonda Božićne plovidbe. A druga
da na primjer organiziraju večeru za koju će se morati kupovati karte od čega će
se po deset funti donirati za fond. Mislim da je to prilično neobična ideja.“
„Tako je, Harrison je to i meni ispričao i pomislila sam isto što i ti. Ako
uspijemo u svome naumu, isprintat ćemo umjetničke prikaze, da svi imaju pred
sobom papir s izgledom parka. Netko će onda morati ići na večeru s upravom
hotela da bi se uživo dogovorili oko svega. Mislila sam da će ta osoba biti Tollie,
no možda bi i Fisher mogao preuzeti na sebe taj razgovor ako bude bilo potrebno.
Ovisi kad će to točno biti.“
Okrenem se prema prozoru i zamišljeno zagledam u krajolik. „Prilično sam
sigurna da možemo skupiti dovoljno novca u razdoblju koje nam je ostalo“,
zaključim s popriličnom sigurnošću. „Patrick je došao u pravi trenutak, da unese
dašak svježine i novina. Planiram raspodijeliti zadatke kako bi sve skupa brže
napredovalo, a bolje se osjećam i sad kad nam je kuća počela poprimati koliko-
toliko prihvatljiv izgled. Nakon što smo tjednima živjeli takoreći na gradilištu,
ono najgore odjednom je iza nas. Sad još samo da Tolliejeva operacija prođe
dobro i moći ću reći da sam zadovoljna životom. Grozno mi je gledati ga kako ga
boli i mogu misliti koliko je on sam frustriran zbog toga.“
Gray kimne glavom u znak slaganja. „U dobroj je formi i snažan s obzirom
na svoje godine, no problem s leđima mu je malo poljuljalo samouvjerenost.
Iskreno, Immi, ne znam koliko se dugo viđa s Daphne, ali očito je da se u zadnjih
nekoliko mjeseci promijenio, unatoč bolu koji trpi. Mislim da je na to svakako
imala utjecaj Daphne i da mu je vratila vjeru u sebe, tako da nemoj biti prestroga
prema njoj.“
Je li Tollie na početku bio prestrog prema Grayu? Više se ne sjećam. Ali kad
sad razmislim o tome, sigurna sam da mi je Tollie samo želio najbolje čak i ako
jest bilo tako. Sigurno će shvatiti da se i sama osjećam isto.

***

„Kako izgledam?“ upitam zagledavši se u Graya i pokušavši procijeniti njegovu

prvu, najiskreniju reakciju kad sam se, spremljena, vratila u našu hotelsku sobu.
„Vau. Mogu reći samo - vau!“

109
 Knjige.Club Books

„Okej. Ali je li možda pretjerano?“ povučem haljinu preko bokova osjećajući

nelagodu. I Sarah i Ursula rekle su da trebam obući ovu haljinu jer je ljetna i
lepršava, a opet u njoj ne izgledam presređeno.
„Oprosti, ali ne viđam te često u haljinama, a zaista mi izgledaš jako lijepo.
Jednostavno si prelijepa.“
Nato preokrenem očima. „Trebao bi me promotriti očima ekipe koja me nikad
nije vidjela, a ne očima zaljubljenika koji misli da sam savršena u bilo čemu što
odjenem“, uzdahnem. Nije da nisam zahvalna na tome, ali Gray smatra da mi sve
savršeno stoji.
„U redu. Izgledaš... cool, samouvjereno i... divno. Svaki muškarac u prostoriji
poželjet će da je upravo on došao s tobom. Je li sad bolje?“
Dignem ruke u znak predaje. „Nemoguć si, jesam ti to već rekla?“ No pritom
se smijem, a on me privuče k sebi i zapleše sa mnom valcer vodeći me duž sobe.
Iznenada mi više nije važno što je on rekao ili nije, odlučim pogledati se u zrcalo
i sama procijeniti kako izgledam.
A u mene gleda osoba koja je sretna. Zaljuljam se lijevo pa desno i haljina mi
zapleše oko nogu cijelom dužinom do koljena, a ja se osjetim samouvjereno.
Haljina je posebna: svilena, bez rukava, A-kroja. Njezina tirkizno plava boja
podsjeća me na potočnice koje rastu na livadi na koju imamo pogled iz kuće. Ima
dublji okrugli izrez, stoga sam stavila samo jednostavnu ogrlicu i pripadajuće
naušnice u obliku lista. Ovo je haljina, prema Ursulinim riječima, koja se lako
transformira iz dnevne u večernju. Što je odlično, s obzirom na to da smo se s
Grayevim prijateljima dogovorili u četiri poslijepodne.
„I?“ upita Gray dok, prilično sam sigurna, zadržava dah, sav na iglama
iščekujući što ću reći.
„Dobro je, spremna sam. Nikad spremnija.“
No dok me prati prema vratima, nagne se da mi šapne: „Volim te, Immi, a i
moji će te prijatelji zavoljeti.“

***

„Immi, ovo su Ollie i njegova žena Sylvia.“ Upute mi iskrene osmijehe, a onda
me, na moje iznenađenje, zagrle pri upoznavanju.
„Zaista mi je drago što te napokon upoznajemo, Immi, i hvala vam na pozivu
na sjenčanje“, nježno će Sylvia.
Odahnula sam kad sam vidjela da je i Sylvia obukla ljetnu haljinicu jer sam
se isti čas osjetila opuštenije.
„Već sam počeo sumnjati da si plod Grayeve mašte“, našali se Ollie, a Gray
nato prasne u smijeh. „Sigurno si jako strpljiva osoba kad se možeš nositi s ovim

110
 Knjige.Club Books

tu muškarcem. Kako ga uopće natjeraš da se posveti bilo čemu drugome osim

glazbi?“
Gray je shvatio da ne znam što bih odgovorila na to, stoga se ubaci.
„Immi je moja muza i najstrpljivija je osoba na svijetu. A budući da sam
zadnja dva dana proveo slažući namještaj i stavljajući zavjese, mislim da mogu
reći da znam kako usrećiti ženu!“
Gray me obgrli rukom oko struka i stisne me bliže sebi, a kad ga pogledam,
vidim da je sav ozaren.
„U svakom slučaju, ne mogu dočekati posjetiti Aysbury. Cotswolds je
prekrasan. A kako vam napreduju planovi za vjenčanje?“ upita Sylvia.
Gray i ja izmijenimo brzinski pogled. „Dobro pitanje, Gray, kako napreduju?“
upitam ga.
„Kao jedan od tri planera vjenčanja, mogu mirne duše reći da sve teče prilično
glatko.“
I Ollie i Sylvia se naizgled začude. „Pustila si Grayu da organizira vjenčanje?“
upita Ollie izgledajući poprilično iznenađeno.
„U tom mi se trenutku činilo kao dobra ideja“, ustvrdim pa se malko
odmaknem od Graya, da ga mogu namršteno pogledati. „Ne misliš da sam
pogrešno procijenila, zar ne?“
Ollie i Sylvia počnu se u nevjerici smijati. „U svakom slučaju, hrabra si žena“,
reče Ollie.
„Ekipice, hvala vam na povjerenju“, našali se Gray. „To je baš pravi zadatak
za mene, iako znam da to još ne možete shvatiti. No vidjet ćete da sam u pravu.“
Razgovor je zabavan i iako smo u neznanom mi okruženju, ne osjećam se kao
da ne pripadam ovdje među njih, dapače, osjećam se ugodno.
„Dame, zašto vas dvije ne biste otišle sjesti za naš stol dok nam ga netko drugi
ne pokuša preoteti, a mi ćemo otići naručiti piće?“ ponuka nas Ollie.
Sylvia nas povede. „Dođi“, pozove me preko ramena. „Na terasi smo.“
U modernom smo vinskom baru, sređenom u industrijskom stilu, iako mislim
da je nedavno preuređen jer sve djeluje kao novo.
Na moje iznenađenje, terasa je ukrašena loncima prepunima cvijeća u raznim
bojama. Sylvia krene do dugačkog stola na kojem se nalazi znak „Rezervirano“.
Oko nas se nalaze stolovi za četiri do šest osoba.
„Čini se da smo mi prvi stigli. Jako je lijepo ovdje na terasi“, kažem Sylviji
te sjednem pokraj nje.
„Ja sam rekla Ollieju da se nas četvero nađemo malo ranije. On je ionako želio
porazgovarati s Grayem nešto o poslu, a i manje je zastrašujuće ako upoznaješ
ljude ponaosob, zar ne?“
„To je jako pažljivo od tebe, Sylvia. Cijenim to. Malo sam nervozna što
nikoga ne poznajem.“
111
 Knjige.Club Books

„Pa, Ollie i ja smo im se tek nedavno pridružili, a lijepo su nas prihvatili.“

„Koja je točno Olliejeva uloga?“ upitam, s iskrenim zanimanjem o njegovoj
ulozi u nastajanju filma.
„Ollie poznaje puno ljudi vezanih za glazbenu i filmsku industriju. Kad se
dogovori neki projekt, njegov je zadatak pronaći najbolje ljude i predložiti ih
producentima. A onda oni odaberu one koji im se čine najprikladnijima.“
„Hm... Dakle, on je zapravo neka vrsta agenta?“
„Aha, možemo ga i tako nazvati, pogotovo kad pregovara oko uvjeta koji će
se unijeti u ugovor. Iako je agent zapravo osoba koja te veže samo za sebe, a Gray
smije tražiti i prihvaćati i poslove neovisno o Ollieju. Još je nekoliko dečki iz naše
skupine prihvatilo poslove koje im je Ollie pronašao i zasad su jako zadovoljni
njima.“
„Sad barem znam ponešto o tome jer ne bi bilo zgodno da provalim neku
glupost.“
Sylvia kimne glavom u znak slaganja; vidim po njoj da zaista shvaća o čemu
govorim. „Tu je konkurencija velika, ali isto tako pravi talenti uvijek isplivaju na
površinu. Ollie ne može nahvaliti Graya; ne znam je li ti to Gray rekao, ali prije
nekoliko tjedana bili smo ga pozvali na večeru. Nakon što smo pojeli, Gray i Ollie
su prošli plan puta za Los Angeles. Gray je u prolazu spomenuo da te planira
nagovoriti da dođeš u London kako bi upoznala njegove prijatelje. Oni su...
poprilično glasni, ali samo zato što im je uvijek zabavno kad su skupa. Samo se
opusti i prepusti jer će oni puno pričati.“
„Tko će puno pričati?“ Olliejev se glas začuje iza nas.
„Baš sam govorila Immi da su glazbenici glasna ekipa s kojom je uvijek
zabavno“, reče Sylvia.
„To je jedan od načina kako nas doživljavaju“, Gray ustvrdi prije nego što je
Ollie uspio išta reći.
Obojica nose pladanj s tapasima, a iza njih nalaze se dva konobara s posudama
za hlađenje vina.
„Došli smo u pravo vrijeme!“ zatrešti nekoliko glasova u isto vrijeme, a mi se
svi okrenemo i ugledamo desetak ljudi kako prilaze našem stolu. „Nije valjda da
ste mislili početi bez nas?“
Gray se odmah vrati natrag da bi ih pozdravio: s jednima se rukuje, s drugima
izmijeni prijateljsko lupanje po leđima, a s trećima zagrljaj; sve popraćeno bučnim
smijehom.
„Dakle, nisi nam donio ništa iz L. A.-a, ha?“ najglasniji momak među njima
pretvara se da traži uokolo darove za sve. „Znao sam da ćeš se umisliti i da ćeš
nas zaboraviti isti čas kad odeš od nas.“

112
 Knjige.Club Books

„Nikad!“ Gray dramatično podigne ruke, kao da se predaje. Njihov je odgovor

jako smiješan: petero ljudi oko njega počne pjevušiti dok se visok, mršav momak
pravi da im dirigira. To je uvodna pjesma koju je Gray napisao za film.
Neobično mi je jer vidim da se svi dobro poznaju i da su takoreći obitelj, a ja
nisam dio te obitelji, nego objektivni promatrač, promatrač koji nije upoznat s
ovim dijelom Grayeva života.
„Immi, dođi ovamo. Bolje da te upoznam s ekipom prije nego što stvari
izmaknu kontroli.“
Osjetim kako postajem sve nervoznija dok se sve glave okreću prema meni i
onda ustanem. Očajnički pokušavam smisliti nešto šaljivo da razbijem led. No
isto tako se bojim da bi mi mozak mogao eksplodirati ako se ne opustim i u tom
me trenutku Gray uzme za ruku i krene upoznavati dovevši me u središte skupine
svojih prijatelja.
„Još nisu svi stigli, ali ajmo sada nekim nasumičnim redoslijedom: ovo je
Nathan. Već si primijetila da je najglasniji od nas: njega uvijek svi zapaze i
zapamte.“
Nathan iskorači iz kruga; visok je gotovo dva metra, sigurno tridesetak
centimetara viši od mene. Pogledam u njega, ne znajući da li da mu pružim ruku
ili ne, no on se uto sagne i neočekivano me stisne u zagrljaj od čega zamalo
ostanem bez daha.
„Kako li je, pobogu, netko poput Graya uspio uloviti takvu curu? E, da mi je
to saznati!“ Nathan me pusti iz zagrljaja i sad svi čekaju što ću ja reći.
„Luda sam za džinglovima“, odgovorim, a moja doskočica padne na plodno
tlo.
Gray počne pjevušiti melodiju koju je smislio za reklamu za šampon, a onda
se svi uključe u pjevanje. Led je probijen.
„Vjerojatno će te trebati podsjetiti tko je tko, ali ovo je Chrissy, Nathanova
žena, a ovo su Reece i njegova partnerica Leanne. Tamo iza je Phil - čekaj, gdje
je Katie?“ upita Gray dok se ja mičem od jednoga do drugoga upoznajući se.
„Bok, Immi, drago mi je što smo se upoznali.“ Paul se progura da me brzinski
zagrli. „Morala je ostati na poslu i ispričava se što neće moći doći.“ Okrene se
prema Grayu i zaigrano ga lupne u rebra. „Nedostaje mi frend za trčanje. Nikad
se neću vratiti u formu ako nastaviš uzimati slobodne dane.“
Pogledam ga ne vjerujući svojim ušima. Gray trči?
„Bilo je to radi posla, a i muškarac smije uzeti koji dan slobodno da bi usrećio
svoju zaručnicu, zar ne?“ I Gray njega lupne iz zezancije, no vidim da mu je
pomalo neugodno što je otkriven. Dakle, moj je muškarac zaista ozbiljno shvatio
pripremanje za vjenčanje, iako ga ja volim takvoga kakav jest.
„Oprostite što kasnimo, no vidimo da još niste počeli ni jesti ni piti!“ Došlo
je još četvero ljudi i sad smo svi nagurani u uskom prolazu. Dok su se pristigli
gosti već smjestili za stol, Gray mene upoznaje s novopridošlima.
113
 Knjige.Club Books

„Ovo su Dharma i njezin dečko Grif. I da te ne zaboravimo upozoriti: bolje ti

je da dođeš do hrane prije Dharme. Ona je uvijek gladna i može pojesti čak i više
od svoje vlastite težine. I naposljetku - ovo su Kerrin i njezin zaručnik Mark. Oni
će sljedeće godine uploviti u bračne vode.“
Kerrin mi se približi i uputi mi osmijeh od uha do uha. „Bok, Immi, dobro
došla u ovu ludu ekipu. Mark i ja se nadamo ponekom korisnom savjetu od vas
kad počnemo planirati svoju svadbu“, doda.
Moram priznati da mi je sve ovo malo previše, no isto tako, vesela su ekipa,
a vidim i da je Gray jako sretan. Sad vidim da je ono što je Sylvia rekla - da su
zabavni i glasni - istina, a i da je Gray bio u pravu kad je rekao da se nemam zašto
brinuti. Sličnosti se uvijek privlače, a njegovi su prijatelji svakako iskreni i skloni
podupirati jedni druge baš kao i naši prijatelji i obitelj u Aysburyju. Do kraja
večeri vilice me bole od smijanja: ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko
smijala. I svi jedva čekaju doći u Aysbury na naše vjenčanje. Uzbuđenje je već
uzelo maha!

114
 Knjige.Club Books

17

PREKO NEKIH STVARI NIJE

LAKO PRIJEĆI

„Hvala ti što si navratio, Patrick. Ne želim ti upropastiti cijelu večer ovako u

četvrtak, a zaista sam sigurna da sve možemo riješiti za najviše sat vremena.“
„Ma ne brini se, Immi. Zaista sam sretan što mogu pridonijeti svojom pomoći.
O Bože, kakav li ste samo posao napravili s ovom kućom. Kad je vidiš sa staze,
iz daljine, pomisliš da je ista kao svaka druga kamena kuća, no kad uđeš unutra,
tako je svijetla i prozračna.“
„Hvala ti. Još uvijek smo na početku i ima još dosta stvari koje treba obaviti,
no i mi smo zadovoljni kako napreduje renovacija. U svakom slučaju, sve sam
papire posložila po stolu pa, molim te, sjedni. Jesi li za kavu ili čaj?“
„Može čaj, hvala ti. S malo šećera.“
„Ti dotad možda možeš pročitati dokument koji se nalazi na vrhu hrpice - u
njemu se nalaze manje-više sve informacije koje bi trebao znati. Jutros su mi javili
iz banke da si od sada i službeno uveden kao blagajnik, stoga imaš ovlast
potpisivati sve dokumente, a uskoro bi, za dan-dva, trebao dobiti i službenu
obavijest o tome.“
„Odlično. Dakle, ovo je samo predaja ovlasti, a nakon što dobijem dokument,
preuzimam uzde. Nadam se da će ti to bar malo olakšati.“
Patrick je zaista dobar što je pristao preuzeti tu ulogu, a Martin mi je rekao da
i njemu to pomaže, da nastavi dalje sa životom.
Donesem pladanj do stola, no Patrick kategorički odbije kekse.
„Dosta sam dobio na težini kako već neko vrijeme živim na hrani iz dostave
i odlučio sam da je vrijeme da stanem na loptu. Ne smijem se zapustiti, zar ne?“
Ohrabrujuće ga podržim kimanjem glave. „Uskoro ćeš steći novu rutinu,
sigurna sam u to. U svakom slučaju, ajmo krenuti od početka. Svjesna sam da smo
dosad samo jedanput ispraznili kutije sa sakupljenim prilozima. To će trebati
ponoviti tek za neka tri tjedna - i molim te da se ne ustručavaš pitati me za pomoć
ako misliš da to nećeš moći sam. A ovdje negdje je i popis s adresama... samo
malo... ah, evo ga.“

115
 Knjige.Club Books

„Ma bit će sve u redu, a i taj će mi popis svakako pomoći da nikoga ne

zaboravim.“
„U redu. Dakle, što je iduće? Ah, da, Fisher se ponudio da će biti glavni i
odgovorni za sve čekove koje fond dobije. Na dnu sam ti napisala njegov broj
mobitela, a njemu sam već proslijedila tvoj.“
Zadovoljna sam što križam jednu po jednu stvar i približavam se kraju.
„I zadnje, ali ne i najmanje važno, poslat ću ti e-mail s proračunskom tablicom
prihoda i rashoda u kojoj se vidi točan iznos svake uplate. Proći ćemo detaljno
kroz tablicu kad popiješ čaj. Vidjet ćeš da uz svaku donaciju postoji još jedan
redak. Volimo staviti popis svojih donatora na web-stranicu Božićne plovidbe s
Djedicom. Obično to radi David. Jesi li ga već imao prilike upoznati?“
Patrick zatrese glavom. „Sljedeći put kad budeš prolazio pokraj pivovare, uđi
unutra i predstavi se. Bit će oduševljen. David obično uspije doći samo na dva-tri
naša sastanka, no to je i razumljivo kad je jako zaposlen i stalno u žurbi i na sto
strana. Lijepo od njega što je preuzeo ulogu tajnika naše Udruge.“
„Otići ću tamo čim uzmognem.“
„A ovdje je popis svi predstojećih sastanaka. Ajmo sada proći kroz onaj
dokument s početka - i mislim da je to to, jedino ako ti nemaš kakvo pitanje.“
Patrick pogleda najprije mene, a onda kratko papire u svojim rukama.
„Nemam. Mislim da si mi rekla sve što si trebala, Immi. Zadivljen sam kako si
samo dobro organizirana.“
To mi izmami osmijeh na lice. Netko drugi upotrijebio bi neku drugu riječ, s
ružnijom konotacijom, primjerice, rekao bi da sam metodična. Istina je da volim
da se stvari obavljaju na određen način, no došlo je vrijeme da se povučem i imam
povjerenja u druge ljude da će dobro obaviti svoje zadatke.
„Jako sam ti zahvalna, Patrick. Sad se mogu usredotočiti na prikupljanje
sredstava kako bismo postigli potrebnu, ciljanu svotu.“
„Immi, ni sama ne znaš koliko mi je trebalo ovako nešto. I jedva čekam da se
počnem baviti time.“

***

Gray me pogleda. „Hoćeš li ti pokucati? Ili ja?“

Stojimo pred ulaznim vratima Utočišta, a u nekim uobičajenim okolnostima
ovako u petak navečer, Gray i ja bismo sjedili u Bullrushu isprepletenih ruku dok
čekamo svoju večeru. No večeras nije uobičajeni petak: večeras upoznajemo
Daphne. Inače samo pokucam, no danas odlučim pozvoniti, a Gray me začuđeno
promatra.
„Razvedri se, bit će sve okej“, prošapće mi na uho dok se vrata otvaraju, a
Tollie nas požuruje da uđemo.

116
 Knjige.Club Books

„Kao u dobra stara vremena“, našali se Tollie dok se naginje da me poljubi u

obraz. Nato se ispravi zajecavši. „Prokleta leđa! U svakom slučaju, samo uđite.“
Dobra stara vremena? Teško. Večeras nas je ipak četvero.
Uđem u kuću i za štednjakom ugledam ženu za koju pretpostavim da je
Daphne gdje miješa jelo u loncu. Uto pogleda prema nama, sa smiješkom na licu.
„Ispričavam se, ali umak će se zgrudati ako ga ne budem neprestano miješala.
Tollie, bi li ti bio problem pripremiti pića pa ću ih ja poslužiti čim završim s ovim,
za otprilike pet minuta.“
Iznervira me što me se u kući u kojoj sam živjela do prije samo pola godine
tretira kao običnu gošću. Gray me pogleda na sebi svojstven način, čudno stojeći
u mjestu, a Tollie pohita učiniti što mu je naređeno.
„Kad je sunce ovako nisko na horizontu, to je znak da slijedi lijepo vrijeme“,
reče Gray veselo, pokazujući mi glavom da pođem s njim do balkonskih vrata i
da pogledamo zalazak sunca. Pridružim mu se, no taman kad sam zaustila nešto
mu reći, on više usnama oblikuje negoli izgovori: „Opusti se“.
„Predivan je pogled, zar ne?“ ustvrdi Daphne, prema mome mišljenju,
ponašajući se kao da je ona prava gazdarica kuće.
„Crno ili bijelo?“ upita nas Tollie.
Gray me pogleda, a ja kimnem. „Može dvije čaše crnoga.“
Ponovno nastane nelagodna tišina, a dok su nam Tollie i Daphne okrenuti
leđima, Gray me trkne u bok te pokaže bradom prema kuhinji.
„Mogu li... pa... ja nekako pomoći?“ poviknem.
„Ma ne“, Daphne isti čas odgovori. „Sve je pod kontrolom, ali hvala ti, Immi.
Slobodno možete sjesti za stol.“
Možemo? Ajme, kako divno. Zbog takve misli isti si čas opalim packu po
prstima. Zašto se ponašam tako... tako... kao neka ćudljiva tinejdžerica? Ja sam
odrasla žena i ne smijem biti ovako djetinjasta. Moja glupasta reakcija nasmije i
mene i Graya, koji je već na putu prema stolu, a Tollie sada pogleda prema meni.
„Što je smiješno?“ upita namrštivši se u mom smjeru.
„Oh... ma samo sam se sjetila nečega što mi je Patrick rekao sinoć kad sam
mu službeno predavala funkciju blagajnika. Rekao je da sam organizirana.“
Tollie se nato počne grohotom smijati, no Grayu to naizgled nije smiješno.
„To je samo jedna od riječi kojom se to može nazvati“, reče Tollie. „Nadam
se da će sve raditi po pravilima. Moja unuka je jako posebna, Daphne“, doda na
kraju.
Ona se na te njegove riječi okrene prema meni. „I ja sam. Pametni umovi
slično razmišljaju, Immi.“
Ostanem bez teksta. Je li ova žena upravo aludirala na to da smo nas dvije
slične? Razvučem usne u hinjen smiješak i pridružim im se za stolom. Tollie i

117
 Knjige.Club Books

Gray ne znaju kako bi se ponašali, a ja imam neki loš predosjećaj da bi stvari

mogle krenuti samo nagore, a ne nabolje.

***

„Zaista, Immi, što je s tobom?“ upita me Gray isti tren kad prijeđemo prag svoje
kuće. „Nikad se nisi tako ponašala.“
„Oprosti, ali jesmo li mi bili s različitim osobama?“ upitam ga sarkastično.
Gray se zaprepastio. „Što ti to znači?“
„Ta Daphne je postavila svoja pravila u vezi sa svime.
Odakle joj to pravo?“
Gray podigne obje ruke da me zaustavi u daljnjoj priči.
„Opa. Bojim se da bi ti ovo moglo izmaknuti kontroli, Immi. Ona je bila
nervozna, ti si bila nervozna... Kvragu, Tollie nije znao prema kome da se okrene.
A ja.
„A ti si samo sjedio i puštao Tollieju da ti stalno nadopunjuje čašu iz koje si
bez prestanka samo ispijao.“
„Immi, nisi fer. U nekim trenucima smo se Tollie i ja samo pogledavali, a u
očima nam se jasno vidjelo da bismo obojica najradije pobjegli odande.“
„Super. Dakle, kad si već odlučio da nisi na mojoj strani, ja ću noćas spavati
u gostinskoj sobi. Vidimo se ujutro.“
„Ali... ali... pa tu nije riječ o zauzimanju strana.
Ostavim Graya usred rečenice, toliko ljuta da mu nisam mogla poželjeti ni
laku noć.
U nekom trenutku Gray je otišao na zahod, a Tollie po novu bocu vina.
Daphne je čekala da se udalje, tako da je ne mogu čuti dok mi se obraća.
„Uvijek je mudro ostaviti njegu bolesnika nakon operacije profesionalcima,
nekome tko zna što radi, zar ne, Immi? Obitelj, u redu je i to... ali obitelj često zna
biti samo smetnja prilikom oporavka. Sigurna sam da ću ga ja brzo vratiti u staru
formu. Dok god ne bude izložen stalnoj najezdi posjetitelja koji će ga samo
iscrpljivati, sve će biti u redu.“
Pogled koji mi je pritom uputila nije mogao biti rječitiji. Daphne je odredila
granice bojnog polja, ali ako misli da ću se samo tako prepustiti njezinim
pravilima, grdno se vara. Ovo je očito rat, a nema šanse da ću joj dopustiti da
naređuje Tollieju samo zato što je trenutačno u bolovima i nije sav svoj. Ja sam
tu za njega oduvijek i zauvijek, ali čini mi se kao da je on na to privremeno
zaboravio i to mi slama srce.

***

118
 Knjige.Club Books

„Što se dogodilo?“ Fisher me promatra, a znam da mu moji podočnjaci otkrivaju

da me nešto jako muči.
„Gray i ja smo se sinoć posvađali. Nešto vezano za Tollieja.“
Fisher nato povuče zubima donju usnu. „Tollieja?“
„Pa, čini se da mu Daphne poprilično naređuje i drži ga na uzdama.“
„Oh, dakle, to je onda pravi problem?“
Teško mi je ne zvučati ogorčeno kad se osjećam namjerno odbačeno. „Tollie
sljedeći tjedan ide na operaciju leđa.“
„Operaciju? Leđa? O Bože, pa nisam znao da je tako loše. Stvarno mi je žao,
Immi. Ako ti ja ikako mogu pomoći, molim te, slobodno mi reci.“
„Hvala ti, Fisheru. No, kako se čini, njemu ne treba nikakva pomoć s obzirom
na to da se Daphne seli k njemu da ga može njegovati nakon operacije.“
„Molim?“
„Znam što misliš. Gray i ja smo sinoć bili pozvani na večeru u Utočište i otišla
sam odande ljuta ko ris, mislila sam da ću eksplodirati od bijesa. Zato smo se Gray
i ja posvađali, jer on misli da se ponašam nerazumno.“
Fisher se namršti. „A ponašaš li se?“
Na to njegovo pitanje slegnem ramenima. „Daphne je prije nego što je otišla
u mirovinu radila na kliničkom odjelu. Tollie mi nijedanput nije spomenuo da je
otišao doktoru, a onda odjednom, bum, kaže mi da je dogovorio operaciju. Što
ako ga je Daphne nagovorila na to? Da smo barem razgovarali o tome ranije, i da
znam što mu je točno liječnik rekao, ne bih bila ovako zabrinuta. A kunem ti se
da mi je ona, na sve načine - pod krinkom ljubaznosti - jasno naznačila da mu
moja pomoć nije potrebna. Uopće. Tollie i Gray samo su sjedili ondje želeći da
su negdje drugdje.“
Fisher pročisti grlo, ne mogavši sakriti nelagodu. „Hm, Immi, nemoj me krivo
shvatiti, ali, pa, Tollie nije budala.“
„Zar i ti?“
„Slušaj, prije nego što doneseš bilo koji zaključak, trebala bi znati sve
činjenice. A ako ti Tollie nije sve rekao, to je njegovo pravo. Operaciju meni
uopće nije ni spomenuo, tako da vjerojatno ne želi razgovarati o tome.“
„Dakle, onda najbolje da ga ostavim nekoj neznanki kao da nije najvažniji
muškarac u mome životu? Nikad si ne bih oprostila da nešto pođe po zlu, Fisheru,
a mislim da to i znaš. Tollie bi se ponašao isto kao ja da su nam pozicije
zamijenjene. Čak iako zna i voli Graya, kad bih imala kakvih problema, Tollie bi
stalno bio uz mene, želeći znati da sam ja dobro. Sve je ovo tako pogrešno,
Fisheru, i neću se samo tako povući.“
Nekoliko trenutaka - koji mi se čine kao vječnost - sjedimo u tišini.
„U pravu si, dijete. Ali ne zaboravi jednu stvar: bol nas katkad zna učiniti
čudnima, a ako je on na kakvim lijekovima, može biti da ne razmišlja racionalno.
119
 Knjige.Club Books

Želiš li da ga nazovem i pitam kako je - možda mi se bude htio povjeriti? A nas

dvoje se uvijek možemo naći u Bullrushu.“
„To bi bilo odlično, hvala ti. Samo želim da bude zdrav i sretan. Da poznaje
tu Daphne već dugo, bilo bi sve skupa drugačije, ali mislim da se njih dvoje
poznaju uvrh glave nekoliko mjeseci.“
„A sad će se ona useliti u tvoj stari dom.“ Fisherov glas pun je nježnosti.
„Kunem ti se da nije to. No nije se uopće potrudila da mi se svidi. Bila je
ljubazna, ali je na sve načine jasno pokazala da su planovi zacrtani i da ja nemam
ništa s time.“
„Baš ti je to izričito rekla?“ Fisher pritom duboko udahne.
„Nije. Naravno da nije. Na svu sreću, ja sam istražila sve u vezi s tom
operacijom tako da otprilike znam što čeka Tollieja, no svakako da takvo što za
sobom vuče rizik. I da, naravno da znam da je ta odluka samo na njemu, no ne
razumijem zašto i ja ne bih mogla biti uključena u postoperativnu brigu o njemu?“
„Ajde da se probam naći s njim pa ću te izvijestiti što smo razgovarali. No u
međuvremenu, jedino ako izričito ne bude tražio tvoje mišljenje, suzdrži se od
izražavanja onoga što misliš.“
Fisher uhvati Kurtov pogled. „Može još jedan cappuccino za Immi, molim te,
i meni jedna crna kava. Hvala ti.“
„Dobro, mislim da je sad dosta o mojim problemima. Što ima kod tebe?“
Nikad nisam vidjela da je Fisheru bilo ovoliko nelagodno. Počeo se meškoljiti
u stolcu i zagledao se kroz prozor u nekoga tko je taman bio u prolazu.
„Mislio sam pitati Val bi li se htjela udati za mene.“
Zatekao me je s time. Udati se za njega? Ostavio me je bez teksta.
„Immi, molim te da to nikome ne govoriš. Tebi sam prvoj rekao i svjestan
sam da sam te zasigurno iznenadio.“
„Nije valjda da želiš reći da bi to moglo biti iznenađenje i samoj Val, ha?“
bojažljivo upitam, a izraz na njegovu licu potvrdi moju bojazan.
„A znaš mene, nisam neki cmizdravac koji pokazuje svoje osjećaje svima na
dlanu. Nikad to nisam bio niti ću ikada biti. Ali s njom se osjećam jako ugodno,
razvedrim se čim je vidim i nasmijava me.“
„Je li to tvoj način da kažeš da je voliš?“
To ga moje pitanje nije previše uznemirilo, no ionako mu se zabrinutost cijelo
vrijeme ocrtava na licu.
„Pretpostavljam da jest, ako ti tako kažeš.“ Glas mu je bezizražajan.
Zašto su mi odjednom svi muškarci koji su mi važni počeli uzrokovati
probleme?
„Fisheru, kružiš kao mačka oko vruće kaše u vezi s odlukama koje se tiču
tvoje budućnosti, a mislim da ih više ne bi trebao odgađati. Na primjer, zašto o

120
 Knjige.Club Books

ovome razgovaraš sa mnom, a ne s Val? Prestani smišljati kojekakve isprike.

Iskoristi trenutak, najbolje odmah sad.“
„Sad?“ Vidim da se uspaničio.
„Uvijek treba iskoristiti sadašnji trenutak. Ja sad idem kući izgladiti situaciju
s Grayem. A ti bi trebao ravno do Kućice Byre jer dok god ne znaš što točno Val
osjeća, ne možeš odlučiti što dalje sa životom.“
On nato kimne glavom u znak slaganja, pritom stisnuvši usnice i namrštivši
se. „Shvatio sam poantu. Dobar savjet. Hajde, ti požuri kući pomiriti se s Grayem.
A ja ću..
„Lijepo ustani i put pod noge. Vrijeme je da pokažeš da si muško. Uostalom,
što možeš izgubiti?“
„U pravu si. Hoću. I hvala ti, Immi, puno si mi pomogla.“
Kako god, Fisher izgleda pomalo traumatizirano.
Ohrabrujuće ga zagrlim i nježno potapšam po leđima u znak podrške, a potom
ga ostavim da popije svoju kavu dokraja, a ja svoju ponesem da je popijem putem
do kuće. Toliko od opuštajuće subote - bolje da sam ostala u krevetu!

121
 Knjige.Club Books

18

ŽIVOTNE LEKCIJE

Kod Graya volim što je, iako je nekad sav u svom svijetu, posvećen glazbi koja
mu se rađa u glavi, uvijek tu za mene kad se dogodi nešto važno. Ne mogu ne
zapitati se jesu li svi umjetnici takvi: je li nužno da imaju neki samo svoj svijet u
koji nitko drugi nema pristup.
Sinoć smo oboje izrekli svoje mišljenje o novonastaloj situaciji s Tolliejem.
Nije mi bilo lako i mirno saslušati Grayevo mišljenje, shvatila sam da zapravo
samo želi biti neutralan. Moj doživljaj - budući da sam samo ranjivo ljudsko biće
- dolazi ravno iz mog srca, no ipak me je uspio uvjeriti da trebam razumski
promisliti kako da riješim problem koji je nastao i ublažim daljnji tijek događaja.
Podsjetio me je da je odlazak u bolnicu svakome zastrašujući i da je prirodno da
je Tollie zabrinut radi operacije. Postavio mi je ovo pitanje: „Pomažeš li mu ili ga
činiš još zabrinutijim takvim svojim ponašanjem?“
Nekoliko sam trenutaka promislila o tome, no zapravo znam da je u pravu.
Sebično je da stavljam svoje osjećaje na prvo mjesto kad je jedino važno da Tollie
bude dobro.
Možda trenutačno proživljavam ono što roditelji osjećaju kad im dijete počne
odrastati i postaje neovisno.
Nekoć sam o takvim stvarima raspravljala s Tolliejem, sad razgovaram s
Grayem. A ako su moje sumnje opravdane i Daphne će igrati sve veću ulogu u
Tolliejevu životu, ja bih se trebala povući. Jednu stvar nisam rekla Grayu: kad
smo sinoć ušli u Utočište, dok je Daphne stajala za štednjakom i prije nego što se
okrenula pozdraviti nas, na trenutak, sam pomislila da ondje stoji baka Nelk Zbog
toga sam osjetila strašnu tugu i može biti da je Daphne na mome licu, kad se
naposljetku okrenula prema nama, ugledala totalno razočaranje. A to sigurno nije
zaslužila.
Odlučim prekinuti s raspravom te počnem raščišćavati stol nakon doručka, no
Gray mi rukom pokaže da stanem. Dok guta zadnji zalogaj svoga kroasana,
prstom odmahuje u gesti da me zaustavi.
„Ostavi to meni. Ti se samo obuci i idi do Val.“
„Pokušavaš me se riješiti?“ optužim ga zazvučavši ozlojeđeno.

122
 Knjige.Club Books

Gray zatrese glavom smijući se. „Ne... ali pretpostavljam da te neće biti neko
vrijeme tako da ću i ja uspjeti nešto odraditi. A kasnije bismo mogli otići na trčanje
koje već dugo dogovaramo, a nikako da odemo.“ Još uvijek ga zadirkujem zbog
Philova razotkrivanja. Čini se da i mladoženje postanu malo samosvjesniji zbog
nadolazećeg vjenčanja.
„Okej. Imaš sat, najviše dva, a onda dolazim kući i idemo trčati.“
„Ljudima će sigurno biti čudno vidjeti nas gdje trčimo, ali vrijeme je da
poradimo na sebi u nekom drugom obliku fizičke aktivnosti osim one jedne u
spavaćoj sobi.“
Nato mi se naceri. „U svakom slučaju, koja je to toliko važna tema o kojoj
moraš razgovarati s Val, a meni ne želiš ništa reći?“
„Moramo ponovno raspraviti o cvijeću“, obavijestim ga, a on nato samo
preokrene očima.
„Ah, da. Kad me je Val pitala za to, samo sam slegnuo ramenima. To je jedna
od stvari u kojima ne mogu biti ni od kakve pomoći. Lijepo se zabavi!“
Odmaknem stolac, a Gray požuri oko stola da me brzinski poljubi u obraz.
Vidim da je već u radnom, pomalo odsutnom raspoloženju tako da odem bez
daljnje priče.
Šećem po stazi uz kanal; danas ima baš puno obitelji i ljudi koji se šeću sa
psima. Dok prolazim pokraj Bullrusha, zapahne me divan miris pržene slanine i,
premda sam upravo jela, shvatim da mi je u želucu svejedno zakrulilo. Uto
ugledam Ethel i Abea kako zalijevaju cvijeće.
„Dobro jutro, još jedno koje je predivno“, pozdravim ih.
Abe mi odsalutira, a Ethel se okrene prema meni.
„Ništa se ne može usporediti s osjećajem kojim te ispuni vrtlarenje u nedjeljno
jutro“, ustvrdi ona vidno sretna. „Ideš u šetnju bez Graya? On još uvijek spava?“
Nasmijem se i zatresem glavom. „Priprema se za sutrašnji sastanak sa svojim
agentom, Olliejem, a ja idem do Val. Znaš kakav je. Sad kad je završio s jednim
poslom, žudi da počne nešto novo tako da se trenutačno bavi proučavanjem
potencijalnih klijenata. Mora suziti izbor jer su sve prijave vremenski ograničene.
Dakle, vrijeme je da se vrati u London.“
„Ah, Bog ga blagoslovio. Teško radi, a opet nas sve uveseljava kad je ovdje“,
reče Ethel. Znam da simpatizira Graya jer je pomalo poput plišanog medvjedića.
Umiljat je, srdačan i uvijek zna nasmijati druge - a to su osobine koje ljude
privlače.
„A gle tko nam je još ovdje - čini se da je došla ovamo upravo zbog tebe,
Immi.“
Okrenem se i ugledam Val kako korača prema nama.
„Zar kasnim?“ poviknem, u tom trenutku postavši svjesna da zapravo ne znam
kad sam točno izašla iz kuće.

123
 Knjige.Club Books

„Ma ne kasniš. Trebalo mi je svježeg zraka pa sam pomislila da bismo mogle

razgovarati i dok šetamo. A vas dvoje — Bože sveti, pa ove ste godine nadmašili
sami sebe. Čestitke na osvojenom drugom mjestu na natjecanju za Najljepše
cvijeće na brodovima.“
„Jedne godine osvojit ćemo prvo mjesto“, promrmlja Abe gladeći bradu.
„Konkurencija je jaka. Uvijek damo sve od sebe i nema šanse da se samo tako
predamo. „
„Nisam znala da su već obznanili rezultate“, ubacim se. „To su odlične vijesti,
i svakako zasluženo mjesto!“
„Imali smo sreće i jer je većinu vremena bilo sunčano. Potrebna je samo jedna
jača kiša da uništi ono najnježnije cvijeće i pokvari cjelokupni dojam. No sad se
možemo opustiti i uživati u pogledu“, zaključi Ethel.
„Pa, ja se zaista uvijek razveselim kad ugledam vaše cvijeće“, reče Val
okrenuvši se prema meni. „Hoćemo li sada malo porazgovarati o cvijeću za tvoje
vjenčanje?“
Kimnem u znak slaganja te pozdravimo Abea i Ethel, no Val se ne okrene
nego krene hodati istim smjerom iz kojega je došla pa uhvatim korak s njom.
„Ajmo nastaviti do raskrižja, može?“ predloži.
„Odlično.“ Kad smo došle u ravninu Bullrusha, usporim korak, a Val učini
isto.
„Što je bilo?“ upita.
Kimnem u smjeru pješačkog mosta ispred zgrade marine. „Daphne upravo
prelazi most. Pretpostavljam da je krenula k Tollieju, a radije ne bih nabasala na
nju.“
Nekoliko minuta samo stojimo gledajući najmoderniji brod Viking 24 s
plavim svjetlima gdje plovi prema nama. „To je jedan od brodova koji ima stalni
vez u marini, iako ne znam vlasnika. U svakom slučaju, lijepo je vidjeti da se brod
vozi. Uvijek kad ih pogledam, pomislim da je tužno što su cijelo vrijeme usidreni.
Brodovi bi se trebali voziti“, iznesem svoje razmišljanje.
„Neobično što si baš to spomenula. Jer sam upravo o tome željela razgovarati
s tobom. Nadam se da se ne ljutiš što ubacujem drugu temu.“
„Naravno da ne. Reci.“
Val se okrene da vidi dokle je Daphne stigla, a onda me uhvati za nadlakticu.
„Ajmo ipak preko mosta. Nikad ne znaš, možda će Tollie i Daphne u šetnju pa je
bolje da nas dvije odemo u suprotnom smjeru. Njihovo prijateljevanje, dakle, više
nije tajna?“
Promijenimo smjer i ja uzdahnem prije odgovora. „Tako je. Jesi li znala da
Tollie ide na operaciju leđa zbog ukliještenog živca i da će mu Daphne ‘pomoći s
oporavkom’, kako je ona sama to rekla?“

124
 Knjige.Club Books

„Oh, nisam to znala. A to je bila Tolliejeva odluka?“ Val provjeri, a ja kimnem

u znak potvrde. „Onda bi trebala biti zadovoljna. Koliko poznajem Tollieja,
mislim da neće biti baš najlakši pacijent za njegovanje, a i katkad je obitelji teško
njegovati svoje članove.“
Val je praktična žena, a njezina prošlost dovoljno govori o tome kako gleda
na svijet. Voljela bih biti objektivna poput nje, ali mene vodi srce, a ne razum.
„To je manje-više ono što mi je i Gray rekao sinoć. U svakom slučaju, dosta
o mojim patnjama i kušnjama. Pretpostavljam da želiš razgovarati o Fisheru, zar
ne?“
„Da. Iznenada se pojavio kod mene i jasno sam vidjela da mu se nešto mota
po glavi. Stalno je govorio da nije ništa, ali znaš mene, ne volim okolišanje. I onda
sam mu napokon rekla da bi bilo vrijeme da to izbaci iz sebe.“
Pokušavam zamisliti Fisherov izraz lica na takav komentar. „I?“
Val se zaustavi točno na polovici mosta, stoga zastanemo i promatramo kako
se onaj isti Viking vraća do svoga sidra.
„Dođi, idemo sjesti na klupicu tamo ispod ureda marine.“
Znajući što joj je Fisher želio reći, pomalo sam obeshrabrena s obzirom na to
da je jasno da je Val u dvojbi. U tišini hodamo do klupice, a Val tek kad sjednemo,
nastavi govoriti.
„Fisher me je pitao da se udam za njega, Immi.“
Loša sam u pretvaranju i dok razmišljam što bih joj mogla reći, Val se okrene
prema meni.
„Ali, naravno, on je već razgovarao o tome s tobom.“ Zvuči kao da joj je to
sasvim normalno, a ne kao da je ljuta zbog toga.
„On mi je poput drugog oca, Val. On je bio taj kojemu sam trčala svaki put
kad bismo se Tollie i ja posvađali, a bilo je to zato što sam ja bila nepodnošljiva i
samoživa. Normalno je da se sad obratio meni za savjet jer mislim da i sama znaš
da mu je teško govoriti o osjećaj ima. „
Val pogne glavu. „Ispunio ti je prazninu koja ti je nastala nakon očeve smrti,
je li tako? I zaista sam mu zahvalna na tome, kao i na činjenici da si ti postala
njegova potpora.“
Val je moja biološka majka, no dok mi prošloga Božića nije otkrila istinu,
doživljavala sam je samo susjedom koja živi nedaleko od nas. Doselila se u
Aysbury pet godina prije nego što je moj tata umro, a kad sam se ja doselila
Tollieju, još mu je kratko bila kućepaziteljica. Val je neumorno radila da pomogne
ovdašnjoj zajednici, ali držala se postrani i bila je pomalo usamljena. Treba
napomenuti da je samozatajna i ne voli druge puštati u svoj osobni prostor. No
postupno je počela micati štit koji je podigla prema drugima i tijekom ove godine
postale smo dobre prijateljice, ponajviše jer se uključila u organizaciju Božićne
plovidbe s Djedicom pa se češće i viđamo.

125
 Knjige.Club Books

Osim bake i Tollieja, u Aysburyju je još samo Bernie znao da je Valerie Price
zapravo Alison Tolliman. Iz ljubavi prema meni i poštovanja prema mome ocu,
nikome nisu odali tu tajnu. Nisam sigurna slažem li se s tatinom odlukom da mi
se to zataji, no očito je Val bilo vrlo izričito zapovjeđeno da mi ne smije otkriti
svoj pravi identitet. No činjenica da su baka i Val nakon Valina povratka
prijateljevale, govori mi da je baka vjerovala njezinoj priči. Ja sam o svojoj majci
znala samo da je nekoliko mjeseci nakon moga rođenja nestala i da se zove Alison,
kako je bilo zapisano u mome rodnom listu. Nemam nikakvih sjećanja na nju, a
tata nikad nije govorio o njoj. Prošlog Božića Val mi je otkrila svoju tajnu, a ja
sam onda Grayu, Fisheru i Roni sve ispričala, no nitko od njih nije spomenuo da
je ona moja biološka majka jer se tim saznanjem zapravo nije ništa promijenilo.
Prijateljstvo ne može čudesno prerasti u snažnu vezu majka-kći samo zato što je
odjednom otkrivena prava istina. Voljela bih da je tako lako, ali, nažalost, nije.
Njišem nogama naprijed-natrag, a dlanovima čvrsto držim sjedalicu klupe u
potrazi za pravim riječima.
„Fisher je bio nervozan, Val. Samo sam mu rekla neka bude iskren s tobom:
da ti kaže kako se osjeća i kakvi su mu planovi za budućnost.“
„Dakle, nije te tražio blagoslov?“
Zašto je to uopće pomislila? „Nije, naravno da nije. On je muškarac koji ne
zna dobro izraziti svoje osjećaje i to je to... i... pa...“
„I ja sam takva“, ubaci se Val. „To nije bio ugodan razgovor, Immi, jer ja
nisam bila spremna na takvo što, a on je to jasno mogao vidjeti. Fisher razumije
moje oklijevanje i jednostavno mi je predložio da uzmem vremena i da razmislim
o njegovoj prosidbi. Obećala sam da ću mu dati odgovor sutra navečer. Skuhat će
nam večeru kod sebe.“
„Joj, Val, pa cijeli ćete dan sutra sjediti jedno blizu drugoga u uredu. Bit će
vam to agonija.“
„Nećemo. Uzela sam slobodan dan. Odlučili smo da ne bi bilo dobro da sutra
radim upravo zbog toga što si sad rekla. Znaš u čemu je stvar, Immi. Nakon
razvoda od Liamova oca zaklela sam se samoj sebi da se nikad više neću udati.
Dva propala braka ne slute na dobro. Čini se da sam kažnjena za svu bol koju sam
nanijela tebi i tvome ocu. Možemo to nazvati i karmom. I ne mogu riskirati da
upropastim i Fisheru život.“
Znam da Val nikad neće prestati osjećati grižnju savjesti što je napustila svoje
tek rođeno djetešce i muža. Iako u to vrijeme Zapravo nije bila psihički dobro,
kako se kasnije ispostavilo; neko vrijeme nije se mogla brinuti čak ni o samoj sebi.
Puno mi je značilo saznanje da nije odbacila mene kao osobu. Na kraju je
promijenila ime i počela novi život, kilometrima odavde, dok naposljetku nije
smogla dovoljno hrabrosti da se vrati. No koliko god ja razumjela cijelu situaciju,
jednostavno je ne mogu zvati mama - osjećala bih se kao da time izdajem tatu.

126
 Knjige.Club Books

Kad bismo došli u Aysbury, baka Nell mi je bila ženski uzor, zapravo, bila je
jedini ženski uzor koji sam imala u životu, a premda je tata znao da Val živi
nedaleko od bake i djeda, putevi im se nikad nisu ukrstili. A to je, kako su mi
rekli, bio njegov izbor. Val i ja smo postale prijateljice jer, unatoč tome što je bila
svjesna da nema nikakvih prava na mene, nikad nije prestala voljeti kćer koju je
napustila. Ali iako cijenim to što je sada postala dio mojega života, u našem
odnosu još uvijek postoji određena nelagoda. Ponajprije zbog njezina odnosa s
Fisherom, koji je, otkad sam se doselila u Aysbury, postao važna osoba u mome
životu. Nekad Fisher i ja u Valinu društvu počnemo razgovarati o prošlosti, a ona
onda samo zašuti. Stoga mi brzo promijenimo temu jer nitko je ni za što ne
okrivljuje, ali prošlost nitko od nas ne može promijeniti.
„Fisher se svim silama trudi ostaviti bol iz prošlosti u prošlosti, gdje joj je i
mjesto, Val. Otvorio ti je srce priznavši svoje osjećaje, a to ga ponovno čini
ranjivim. Zar ti to ne pokazuje koliko su mu snažni osjećaji koje gaji prema tebi?“
Val se nasloni na klupu, na trenutak zatvori oči lica izložena toplim sunčevim
zrakama. Ja pogledam uokolo upijajući zvukove pasa koji laju i žamora ljudskih
glasova koji dopiru do nas od grupice šetača s druge strane rijeke. I uto shvatim
da su to Aysburški izviđači koji su se danas našli radi petnaestokilometarskog
pješačenja za naš fond. To su organizirali Sarah i Kurt i osigurali su svima
besplatne bočice vode i energetske pločice da im olakšaju hodanje.
„Što ako nisam sposobna voljeti kako treba, Immi?“ Val se okrene od mene i
potapka nadolazeće suze nadlanicom, a ja osjetim kako mi steže srce u prsima.
Teško progutam; osjećam tugu zbog toga kako joj je život posložio karte.
„Tvoja ljubav prema posinku, Liamu, nikad nije podbacila, Val. Ljubav je
ljubav. Liarh se prošle godine za Božić iznebuha pojavio na tvojim, vratima samo
da vidi jesi li dobro. Kad smo Liam i ja zajedno čistili snijeg, rekao mi je da si
uvijek bila tu za njega. Znao je da ti je bilo teško kad se osamostalio i odvojio, ali
cijelo vrijeme se brinuo imaš li oko sebe prijatelje. Nije znao tko sam ja niti sam
ga ja išta ispitivala. Zapravo, prišao mi je jer je htio znati više o Fisheru, jer je
saznao da radiš za njega. Zavrijedila si Liamovu ljubav, Val, jer si se odnosila
prema njemu kao da je tvoje dijete. Kad dijete izgubi majku, treba mu netko tko
će mu ispuniti novonastalu prazninu. A ti si mu bila upravo to kad je njegov otac
odlučio povući se od njega.“
Ona na te moje riječi šmrcne; bojim se da samo pogoršavam situaciju što mi
nipošto nije bila namjera.
„A tvoj otac je tebi ispunio prazninu, a potom su njegovu ulogu preuzeli Tollie
i Fisher“, tužno će ona.
„Moj je život bio ispunjen ljubavlju dok se tvoj raspadao, no to nije bila tvoja
krivnja. Postale smo dobre prijateljice, Val, i samo tebi dovoljno vjerujem da ti
mirne duše mogu povjeriti organizaciju svoga vjenčanja. Ali...“ zastanem usred
rečenice jer ne znam kako joj reći da mi je tata bio sve na svijetu i da bih se
osjećala kao da ga izdajem da i nju počnem smatrati roditeljem.
127
 Knjige.Club Books

„Nema potrebe da mi išta objašnjavaš, Immi. Zahvalna sam što sam ti

prijateljica u koju imaš povjerenja i što mogu biti dio tvoga života. Samo ne želim
nikoga povrijediti. Ako pristanem udati se za Fishera, što će uslijediti? Svi znaju
da on želi pokrenuti mali posao, no činjenica je da ja ne mogu sudjelovati u tome,
koliko god bili snažni moji osjećaji prema njemu. Ja bih mogla poljuljati taj
njegov plan, a to ne mogu dopustiti.“
„Sve u životu je rizik, Val, a neke rizike vrijedi preuzeti.“
Jasno mi je koliko joj je ovo teško. Čvrsto se obgrlila rukama: dlanovima je
uhvatila laktove kao da drži na okupu samu sebe jer bi se inače razletjela. „U tom
svom sanjarenju Fisher nas zasigurno vidi kako zajedno plovimo rijekom, jedno
do drugoga za kormilom. Ali svaki put kad zakoračim na brod koji plovi, ja
dobijem napad mučnine. Ne mogu ga zatražiti da žrtvuje svoj san zbog mene, zar
ne?“
„Ali važno je samo ono što osjećaš, Val. Ako želiš da budete samo prijatelji,
onda moraš biti iskrena prema njemu i jednom zauvijek prekinuti njegov jad. No
ako nije tako, imaj na umu da se snovi lako mogu promijeniti i prilagoditi. Što
ako Fisherov pomno smišljen plan zapravo nije dobar, nego bi bio kudikamo
sretniji ako nastavi raditi u marini sa svojom suprugom?“
Val sad djeluje još zbunjenije. „Može li zaista biti tako jednostavno, Immi?
Ne znam što ću sutra reći Fisheru. Mogu se jedino nadati da će mi se misli
razbistriti i da će mi se nato odgovor nametnuti sam po sebi, onaj ispravni.“
Posegnem za njezinom rukom i ohrabrujuće je stisnem.
„Mislit ću na vas oboje, Val. Mislim da ni jedno od vas noćas neće spavati.“
Krenemo hodati prema natrag, no ja se zaustavim na početku pješačkog
mosta.
„Ovdje ću te pozdraviti jer planiram otići malo do Rone. Ako budeš htjela
razgovarati sa mnom nakon susreta s Fisherom - pa bilo to i usred noći - slobodno
me nazovi.“
Nato se zagrlimo i pođemo svaka svojim putem. Nadam se da sam rekla prave
stvari kako bih je odgovorila od povlačenja zbog krivih razloga. Mislim da se boji
snage svojih osjećaja prema Fisheru. No, s druge strane, bi li itko želio Sam
dočekati starost ako je napokon pronašao osobu koja mu život čini ljepšim?

128
 Knjige.Club Books

19

PREKRETNICA

„Kako lijepo od tebe“, reče Rona otvorivši mi vrata. „Samo uđi. Sama si?“
„Aha, Grayu je trebalo nekoliko sati slobodno da pripremi sutrašnju
prezentaciju za svoga agenta. Tako da se lagano vraća u svoju staru rutinu dok
njih dvojica rade na pronalasku novog velikog projekta. Bila sam naletjela na
Abea i Ethel gdje zalijevaju cvijeće na palubi, a onda sam prošetala s Val. Danas
je i ona šetnja izviđača, na što sam potpuno zaboravila.“
„Pa, svašta se događa, što je dobro. Svaka je pomoć, i ona najmanja, dobra.
Skuhat ću nam čaj pa možemo sjesti u vrt. Hajde, uđi i udobno se smjesti.“
Jako mi se sviđa Ronina kuća. Udobna je, a iako nije velika, ima mnoštvo
prozora pa je svijetla i prozračna što je vizualno čini prostranijom. Ima najljepši
mali vrt koji sam ikad vidjela, koji se proteže oko zgrade i naslanja se na zemlju
pokraj zemljišta koje pripada aysburškoj gradskoj knjižnici. I jedna i druga zgrada
nastale su otprilike u isto vrijeme, stoga su slične i po stilu gradnje, i obje su nekoć
bile u vlasništvu obližnje farme.
„Novi grm ruža izgleda prekrasno, Rona. Odličan izbor. Takvo tradicionalno
cvijeće uvijek me vrati u prošlost.“ Jednom je baka Nell poludjela na Tollieja jer
joj je iščupao sve različke. A on je mislio da je to korov.“ Nasmijem se.
Rona stavi pladanj na mali metalni stolić, a onda i ona sjedne.
„Zar nisu i alceje divne?“ doda ona.
„Prekrasne su, i tako visoke! Vidim da si se lijepo smjestila, iako ti je to bila
velika promjena.“
Rona nam počne nalijevati čaj. Dobro zna zašto sam ovdje.
„Bila je, da, ali život ide dalje, Immi, i oprosti što odmah prelazim na stvar,
no pretpostavljam da ti Gray još ništa nije rekao, zar ne?“ direktno će Rona.
„Ne. A tebi?“
„Ni jednu jedinu riječ. To je očito tema koja nam stalno visi nad glavom, ali
Gray se boji da me ne uzruja pa ne želi započeti je.“
„A što ćeš ti onda napraviti?“
Doda mi šalicu s čajem, a ja si ulijem malo mlijeka.

129
 Knjige.Club Books

„Da im je susret prošao ugodno, sigurna sam da bi mi barem jedan od njih

dvojice ispričao što se dogodilo. Odlučila sam da se više ne mogu živcirati oko
toga tako da sam prekjučer poslala e-mail Graysonu čisto da ga navedem da mi
napiše nešto o susretu u odgovoru. Napisala sam mu ukratko što se događa u
Aysburyju i rekla mu da ste se ti i Gray vratili u Prevodničarevu kuću. Nisam
spomenula vjenčanje, jer nije na meni da govorim o tome.“
Dignem obrve u znak čuđenja pitajući se otkud sad taj stav.
„Već mi je odgovorio“, prizna na kraju. „U sličnom duhu, i to mi odgovara.
Ne želim izgubiti kontakt s njim, Immi, a očito ni on ne želi sa mnom. Cijenila
bih da ovo ne spominješ Grayu jer mu je to očito bolna točka. Ti ga činiš sretnim,
a to je jedino bitno. Žao mi je što ne mogu i ne znaju prevladati svoje različitosti,
no razumijem to - i za svačije dobro, moram to pustiti. Život ide dalje, zar ne?“
Vidim da je Roni odlanulo jer je donijela tu odluku, ali isto tako, u očima joj
se nazire tuga, iako se trudi izgledati da je to ne dira.
„Dolazak ovamo bio je novi početak za mene, Immi, i jako sam zahvalna i
tebi i Grayu. I za financijsku pomoć i za to što ste mi pomogli naći kuću. Sad kad
sam ponovno počela raditi, svaki mjesec stavim određeni iznos sa strane tako da
vam mogu vratiti.“
„Rona, imamo sve što nam treba. I jako smo sretni što si ovdje s nama. I nema
šanse da će ijedno od nas uzeti novac od tebe.“
Nasmiješi mi se pritom tresući glavom.
„Ali smijem vam dati svadbeni dar.“ Oči joj zaigrano svjetlucaju.
„Dovoljno je to što nam pomažeš s organizacijom vjenčanja. Iskreno, ja nisam
imala pojma odakle da krenem i da ti i Val niste uletjele, mislim da bih još uvijek
tapkala u mjestu. A to je vrjednije od bilo kakvog dara koji bi nam mogla kupiti.
Grayu se počinje sviđati nova ja - ova opuštena verzija. A i joga u tome isto
pripomaže.“
„Sigurno si nervozna radi prvog isprobavanja vjenčanice. Kad će ti je Ursula
dovršiti?“
„Sredinom listopada. Taman će ostati dovoljno vremena i da je malo proširi
u slučaju da Sarah i ja zgriješimo u hrani“, nacerim se.
„O, tako sam uzbuđena, Immi. Toliko je toga čemu se možemo veseliti ovoga
Božića i nigdje drugdje ne bih radije bila.“
Baš me zanima je li Gray svjestan koliko je njegov susret s ocem imao utjecaja
na daljnje događaje. Vjerujem da su Rona i Gray razgovarali o nekoj zajedničkoj
budućnosti. Zaista ne znam kako su to isplanirali, ponajviše zbog te velike
udaljenosti, ali isto tako vjerujem u onu staru: gdje ima volje, ima i načina te će i
ono naizgled nemoguće postati moguće. Druga opcija je prestati nadati se, a tek
je to tužno.
Nakon što smo popile čaj, pozdravim Ronu i požurim kući presvući se. Ne
možemo ići na trčanje u podne jer je dan prevruć za to tako da trebamo što prije
130
 Knjige.Club Books

krenuti. Drago mi je što napokon radim na sebi u tjelesnom smislu - sve što će mi
pomoći da se na dan vjenčanja osjećam samopouzdanije, dobrodošlo je. Ima dana
kad pogledam skicu haljine koju je Ursula dizajnirala za mene i jednostavno se ne
mogu zamisliti u njoj. Nikad nisam bila u središtu svačije pozornosti i sama me
pomisao na takvo što prestraši.

***

Ponedjeljci su rijetko laki, a danas, kad se Gray vraća u svoju nekadašnju rutinu,
čini mi se kao da se dan razvlači u beskonačnost. Poslao mi je poruku da mi kaže
da će večeras ići na poslovnu večeru s Olliejem i da dokasna neće doći u svoju
sobu. Zamalo sam mu rekla da nema veze, neka me samo nazove u bilo koje doba
jer ću ionako biti budna u iščekivanju Valina poziva, no, nasreću, zaustavila sam
se na vrijeme.
U normalnoj situaciji navratila bih Tollieju da vidim kako je, jer ga danas
nisam vidjela, no sad bih se ipak osjećala čudno. Prekosutra ide na operaciju i
pomislila sam da mu jutros pošaljem poruku i upitam ga odgovara li mu da
navratim nakon posla. Odgovara li mu. Uhvatim se kako na te riječi tužno
odmahujem glavom. Nikad nismo imali takav odnos, čak ni u počecima moga
viđanja s Grayem. Gray je bio iznimno pažljiv prema Tollieju i pazio je kako se
ophodi s njim, no Daphne se uopće nije potrudila stvoriti ikakav odnos sa mnom;
a onih nekoliko puta što smo se susrele na šetalištu, bila je uljudna, ali
distancirana. Da sam ja na njezinu mjestu, potrudila bih se od sebe napraviti
prijateljicu, a ne neprijateljicu.
Odlučim da je najbolje da pogledam neki film jer mi treba nešto da mi odvrati
misli od Val i Fishera i stalnog pogledavanja na sat. Legnem na kauč i pokrenem
film na laptopu i čim je glazba započela, odvede me u šumu. Kamera nas polako
vodi po kampu gdje se nalaze vojnici u crvenim i bijelim uniformama. Iznenada
se na zaslonu pojavi lice Aidana Turnera - uvijek me štrecne taj njegov osmijeh.
„Odvedi me u Cornwall“, kažem naglas lagano izdahnuvši. Žudim čuti kako se
valovi razbijaju o obalu i gledati Demelzu kako hoda po vrhovima stijena. Divno
je biti glavni ženski lik kad uz sebe imaš junaka u pravom smislu te riječi.
Zadrhtim kad vrh mača okrzne Rossov obraz ostavivši mu posjekotinu, iako bi
bez te nesavršenosti zapravo bio manje savršen. Nešto bi nedostajalo: ne bi bio
Ross Poldark kakvoga smo upoznali i zavoljeli. Već sam toliko puta pogledala
seriju, no svejedno svaki put iznova uživam u njoj. Bzzz. Bzzz.
Skočim i pauziram seriju te posegnem za mobitelom.
„Immi, Val je. Neću te dugo zadržavati. Je li ti uopće zgodno razgovarati?“
„Je. Gledala sam seriju Poldark već tisućiti put.“
„Melem je za dušu“, reče ona tihim glasom.
„Kako je prošlo?“

131
 Knjige.Club Books

„Još uvijek sam ovdje. Izašla sam u vrt dok nam Fisher kuha kavu. Sjest ćemo
na terasu i pojesti desert vani na zraku. No znala sam da si sigurno na iglama pa
sam te odlučila nazvati da ti kažem što smo odlučili. Uselit ću se Fisheru i dati mu
svoj konačni odgovor na Božić.“
„Na Božić?“ blesavo ponovim za njom. No zapravo sam iznenađena što su
odlučili da će živjeti zajedno. To nisam očekivala pa ne znam što bih rekla.
„Tako je. To je dovoljno vremena da testiramo svoje osjećaje“, nastavi.
„Rekla sam mu da ću poći s njim na nekoliko riječnih plovidbi na Star Gazeru.
Natuknula sam mu da ne volim vodu, no mora i sam doći do tog zaključka. No
ipak sam odlučila probati. U svakom slučaju, ovo što sam ti sad rekla, neka bude
između tebe i mene. Pravi se iznenađenom kad ti on sve ispriča.“
„U redu, naravno da hoću! I hvala ti što si mi se povjerila, Val. Cijelu večer
samo iščekujem tvoj poziv. Drago mi je što ste smislili kompromis. I čujemo se.“
Malo je reći da sam iznenađena, no. što više razmišljam o tome, sve mi se
više čini kao dobra ideja. Na kraju krajeva, ne upoznaš nekoga dok ne živiš s njim
pod istim krovom, zar ne? Mislim da će to šokirati većinu ljudi jer je Val tako...
trezvena, a Fisher je pravi džentlmen, stoga su oboje oprezni u odnosu s drugim
ljudima. Ja sam oduševljena što su si odlučili dati priliku, no sigurna sam da će
nekolicina biti poprilično iznenađena kad se Val useli k Fisheru.

***

Petak je, najbolji dan u tjednu. Gray mi nedostaje čak i više sad kad smo počeli
zajedno živjeti i katkad me baš rastuži kad sat-dva provedemo međusobno se
loveći. Vratio se u studio koji inače unajmljuju on i njegovi prijatelji gdje snimaju
demo snimku.
Začujem zvuk kucanja te podignem pogled; na vratima mi stoji Patrick,
zagledan u mene. „Drago mi je što sam te uspio uloviti. Kako je Tollie?“
„Dobro, hvala na pitanju. Vidjela sam ga samo dvaput nakon operacije, ali
vidim da može polako hodati. Prerano je govoriti o uspješnosti operacije, ali
najgore je iza njega i svaki bi mu dan trebalo biti sve lakše. „
„Mislio sam da ćeš si uzeti koji dan slobodno“, napomene Patrick.
„Nisam. Ima medicinsku sestru koja se brine o njemu.“ Što je neka vrsta
istine... „A kako si ti?“
Patrick uđe dublje u sobu. „Napokon su zgotovljeni kupoprodajni ugovori za
kuću tako da imam dva tjedna za selidbu. Da budem iskren, osjećam se kao usred
noćne more.“
„Žao mi je što to čujem, Patrick. Jesi li si već našao kakvu kuću?“

132
 Knjige.Club Books

„Još nisam. Kontaktirao sam nekoliko agencija za iznajmljivanje i kupnju

nekretnina, ali jednostavno mi se ništa još nije svidjelo. Većinom se prodaju
garsonijere ili pak kuće s tri spavaće sobe. No ne odustajem.“
„Hm... Možda ja znam jednu kuću koja bi ti se svidjela. Mogao bi je iznajmiti,
i to na kratko vrijeme, moguće samo do Božića. Da pitam je li to moguće?“
„Je li blizu?“
„Aha. Zaista jako blizu.“
„Ajde se onda, molim te, založi za mene. Zahvalan sam za bilo kakvu pomoć
s obzirom na situaciju.“
„Može, nazvat ću te čim saznam nešto više.“ Izgleda mnogo sretnije sad kad
su se stvari počele pokretati, a sviđa mi se i što se nije zakopao u svoju tugu, nego
se trudi nastaviti normalno živjeti.
„Odlično. A i novac nam počinje sve više pristizati. Bit će ovo divno ljeto,
Immi.“ Ugodno je čuti da mu je glas ispunjen optimizmom.
„Izvrsno. To je prava glazba za moje uši, Patrick!“
Čim je Patrick izašao, uzmem mobitel, nestrpljiva da provjerim jednu kuću
za najam. „Fisheru, imam samo kratko pitanje, možeš li razgovarati?“
„Mogu. Na brodogradilištu sam. Što ima?“
„Znaš da se Val stalno brine što je sa Ziggy i ne može se smiriti otkad se iselila
iz Kućice Byre, pa, uglavnom, pitala sam se bi li bila smirenija kad bi imala
nekoga tko bi joj je pričuvao. Nekoga tko većinu vremena radi od kuće i traži neki
privremeni smještaj za sebe? Što misliš o tome? Sigurno joj nije lako svaki dan
prije posla i za vrijeme ručka otići do kuće i hraniti je, a nije najbolje rješenje ni
svaku večer moliti susjede da je nahrane.“
„Hm. Dalo bi se promisliti o tome. Da susjedi nemaju pse, Val bi je svakako
dovela sa sobom. Ali Ziggy je poput kakve princezice, zar ne?“ Fisher se nasmije
jer svi vrlo dobro znamo da se tako ponaša.
„Uglavnom, Patrick se za dva tjedna mora iseliti, a još nije pronašao nikakvu
prikladnu kuću. Pomoglo bi mu kad bi mu Val iznajmljivala svoju kuću nekoliko
sljedećih mjeseci. Misliš da bi pristala na takvo što?“
Sad se pak počeo hihohati. „Dakle, misliš da nema šanse da će izdržati sa
mnom do Božića? Nisam baš tako grozan sustanar“, doda naglasivši zadnje tri
riječi.
„Ma nisam ništa implicirala. Samo sam pomislila da bi se možda osjećala
opuštenije da je netko u njezinoj kući preko noći. Ne samo zbog Ziggy nego da
joj pazi na kuću.“
„Okej. Samo bi se Patrick uselio, ha?“
„Aha, a da budem iskrena s tobom, mislim da bi to objeručke prihvatio. Dobro
se uklopio u našu sredinu, a i ovako bi mu bilo puno lakše jer bi nakon naših
sastanaka mogao samo odšetati kući.“

133
 Knjige.Club Books

„A i iz Bullrusha“, našali se Fisher. „Prepusti to meni: pitat ću Val da razmisli

o tome pa te povratno nazovem. Hvala ti, Immi.“
Zatim nastane stanka. „Kako... kako ide?“ upitam s dozom opreza.
„Osim što Val nedostaje Ziggy, ide nam sasvim dobro. Naizmjence kuhamo.
A ovaj vikend planiramo otići Star Gazerom na plantažu čaja u Wennington Lock.
Mislio sam da bi se Val svidjelo otići na tradicionalni engleski čaj.“
Drago mi je što ne vidi grimasu koju sam složila. „Oh, pa super. Zvuči...
savršeno.“
„Da, i zaista se veselim tome. Uživaj u ostatku dana, Immi.“
Jadni Fisher. To neće biti najbolje iznenađenje za nekoga kome postane slabo
čim se brod počne ljuljuškati. Očito Val nije dovoljno jasno natuknula da ne voli
vodu - Fisher će to morati sam shvatiti.

134
 Knjige.Club Books

20

POKISLI KIŠOBRANI

Nakon neuobičajeno toplog rujna, s mnoštvom divnih sunčanih dana zaredom,

pristigao je listopad i donio potpuni preokret u vremenu. Nakon što sam tjednima
svakodnevno morala zalijevati travnjak, sad je došlo vrijeme kad sam se bojala da
ne bi bio previše natopljen.
„Kakvo je to obješeno lice“, Gray mi prošapće u uho stisnuvši se uz mene.
„Pa daj samo pogledaj nebo. Danas je dan za prebacivanje cvijeća iz
plastenika i svi ćemo morati sudjelovati u tome. Pokisnut ćemo ko miševi tako da
bih svakako trebala ponijeti rezervnu odjeću. Imam jako puno papirologije koju
moram odraditi danas poslijepodne, a nemam namjeru sjediti u uredu sva jadna i
pokisla.“
„Možda se razvedri kako dan bude odmicao“, s nadom u glasu će Gray.
„Hoćeš li doći kući na ručak?“
„Nažalost, neću. Pojest ću sendvič za stolom jer imam previše posla. I ne
zaboravi da večeras ostajem na razgovoru u hotelu Linden nakon dobrotvorne
večere.“
„Mislio sam da ćeš pitati Tollieja može li on to preuzeti s obzirom na to da
Fisher ne stigne“, podsjeti me Gray.
Navučem kaput pritom izbjegavajući njegov pogled. „Sve u redu, ne smeta
mi.“
„Nisi ga ni pitala, zar ne? Ovo postaje glupo, Immi.“
„Ne mogu mu samo tako poslati poruku ili ga nazvati i onda ga iz vedra neba
zamoliti za uslugu, ne misliš li tako? A svaki put kad navratim k njemu, obuzme
me nelagoda. Nema šanse da nas dvoje popričamo kao u stara vremena. Stalno se
oko nas mota Daphne, a vidim da je i on zbog toga potišten. No, da Tollie nije
sretan sa sadašnjom situacijom, već bi nešto rekao, je li tako?“
„Naravno da bi. No u međuvremenu ti ćeš dopustiti da se ova katastrofa među
vama nastavi, što znači da će on pretpostaviti kako ti misliš da on nije sposoban
za večerašnji susret.!
„To nije istina. Gotovo je ponovno onaj stari, a moram priznati i da mi se čini
sretan. Možda je ovo neka nova dimenzija našeg odnosa, samo je još trebam

135
 Knjige.Club Books

prihvatiti. Zar mi nisi to još prije upravo ti rekao?“ Svjesna sam da sam možda
pregruba, ali samo parafraziram ono što je Gray rekao. U svakom slučaju, još sam
uvijek povrijeđena, a to ne namjeravam prikrivati.
„Nadajmo se da će se situacija poboljšati do vremena kad budemo morali
početi planirati Božićnu plovidbu s Djedicom.“
Tom je izjavom Gray nesvjesno priznao da je Daphneina prisutnost zaista
pogoršala naš odnos te da nije riječ o mome umišljanju.
„U redu, sad zaista moram krenuti“, kažem sasjekavši razgovor dok se
emocije nisu razbuktale. „Kakvi su tvoji planovi za danas?“
Gray mi uputi jedan od svojih zaigranih smiješaka dok mu oči sjaje. „Danas
se sve vrti oko čokolade. Mijenjaju izgled moje omiljene čokolade, a moj je
zadatak smisliti džingl koji će odgovarati novom pakiranju. Mogu se smatrati
sretnikom što sam dobio taj posao jer ne žele nešto trendovsko, ali opet bi htjeli
nešto što bi pratilo današnju popularnu glazbu. Dakle, trebao bih smisliti
zaigraniju verziju od stare reklame.“
Ostanem nemalo iznenađena. „Sretno ti bilo s time.“ Stanem na prste i
poljubim ga u čelo, a onda mu stanem davati pusice duž lica, dok ne stignem do
usana. „Ako itko može smisliti takvo što, to si svakako ti.“
Jadni Gray. Njegov novi veliki projekt ponovno je odgođen i sad uzima sve
posliće koji mu se ponude. Dio od onog neočekivanog bonusa omogućio mu je
dva nova elektronička kompleta tako da si je zasad gostinsku sobu pretvorio u
studio. Ostatak novca stavili smo na zajednički bankovni račun, ali taj novac,
naravno, neće trajati dovijeka. Barem je sada svaku večer kod kuće, a to mi znači
više od sveg novca na bankovnom računu.
Vučem se po šetnici pokušavajući zadržati kišobran da mi ga vjetar ne
preokrene na drugu stranu. Bojim se da mi nije bila najbolja odluka ostaviti
gumene čizme na poslu, ali barem u ruksaku imam rezervne hlače i majicu.
Oduvijek sam uživala u poslovima od kojih si zaprljaš ruke, a najljepše uspomene
su mi one vezane za doba kad sam subotama radila u rasadniku sadeći sadnice u
posude i plijeveći korov. Iako gunđam zbog vremena, znam da ćemo se dobro
zabaviti dok budemo prebacivali cvijeće i da će to biti ugodnih nekoliko sati.
„Bok, Immi. Stvarno nije lako boriti se s ovim vjetrom, ha?“ dovikne mi
Patrick kad sam došla pred pješački most. Budući da mi se kišobran poput štita
nalazio ispred lica cijelim putem, nisam vidjela da stoji ondje i čeka me.
„Svakako se ne može brzo hodati. I cijelo vrijeme imam osjećaj da će mi
vjetar istrgnuti kišobran iz ruku. Nisam znala da ćeš danas biti u uredu“, kažem,
ili bolje reći poviknem budući da se od vjetra slabo čuje.
Okrene se da se popne uza stube i ja ga slijedim, a zatim se nađemo na mostu
i napokon možemo hodati jedno uz drugo povremeno izgubivši ravnotežu, kad
naiđe snažniji nalet vjetra.

136
 Knjige.Club Books

„Martin i ja moramo razraditi poslovni plan. Trebat će nam nekoliko sati.

Ziggy se jako boji vjetra tako da se sakrila ispod kreveta kad sam odlazio.“
„Joj, jadnica mala. A vidim da joj se i sviđaš, zbog čega je Val puno mirnija.“
Ne mogu vidjeti Patrickov izraz lica, ali znam da se i njemu sviđa Ziggy.
Danas je na rijeci prilično mirno, a vidim da su i sva vrata na brodovima
zatvorena, osvijetljen je samo jedan prozor na zgradi brodogradilišta. Nije mi
drago što sam morala izlaziti po ovakvom vremenu, no netko je svakako morao
to obaviti.

***

„Kako je sinoć bilo u hotelu Linden?“ upita Sarah kad smo ušle u Ursulin hodnik
ostavivši pokisle kišobrane na trijemu. Došle smo prvi put isprobati svoje haljine
i jako sam nervozna zbog toga.
„Večera je bila odlična, iako se nadam da nikome nije pozlilo od tolike hrane
s obzirom na to da je poslužena u pet sljedova. Svi su ostali zadivljeni kad su
vidjeli kako je naš umjetnik zamislio dječje igralište. Fond je odmah postao
bogatiji za deset funti po osobi, a samo tako prodano je pedeset karata. A zadnji
mjesec ponudit će gostima da mogu donirati određeni iznos za naš dobrotvorni
fond prilikom plaćanja računa. Harrison misli da bismo na taj način mogli zaraditi
oko sedamsto funti.“
„To su odlične vijesti. Ne bi bilo loše kad bi se organiziralo još nekoliko
takvih stvari“, reče Sarah slijedeći Ursulu u dnevnu sobu. „Dobro je ponuditi
gostima da mogu donirati novac, ali bojim se da će se teško skupiti previše novca
od ljudi koji samo ispijaju jutarnju kavu.“
„Pozdrav, moje dame“, reče Martin ostavši s kauča čim nas je ugledao. „Stavit
ću vam grijati vodu i ostaviti vas nasamo. „ Zastane da udijeli Ursuli brzinski
poljubac u obraz. „Djeca već spavaju. Jeste za kavu?“ Sve tri zahvalno kimnemo
u znak pristanka. Prsti su mi se smrznuli, iako mi je tijelo još uvijek uzavrelo od
joge.
„Dakle, danas je velik dan“, reče on pogledavši u mom smjeru.
„Da, tako je“, odgovorim nastojeći ne zvučati ni uzbuđeno ni previše
zabrinuto.
„A sad mi dajte svoje jakne. Koja će prva?“ upita Ursula.
Ja nato odmah pogledam Saru, koja je i više nego uzbuđena što ima čast biti
prva.
„Jedva sam čekala ovo cijeli dan“, prizna.
„Pođi onda za mnom, Sarah. Objesit ću jakne na vješalicu u hodniku kod moje
radne sobe.“

137
 Knjige.Club Books

Da mi vrijeme brže prođe, potražim Martina. „Jučer ujutro sam naletjela na

Patricka. Rekao mi je da se nalazite da biste razradili poslovni plan. I, kako je
prošlo?“
Martin nastavi s pripremom kave za nas tri.
„Dobro. Ne zarađujemo koliko sam mislio da hoćemo, ali idemo u dobrom
smjeru. Hvala ti na pomoći jučer ujutro. Dan je bio užasan, a ja sam osjećao
grižnju savjesti što nisam mogao izaći i pomoći vam.“
„Ma sve u redu. Bilo nam je baš zabavno. S novim staklenikom i tim
plastenicima, što je bila genijalna Patrickova ideja, imat ćemo mnogo više
prostora za izlaganje i prodaju.“
„Dobar je Patrick. Očekujem procvat posla za Božić, a kad se otvori igralište,
to će privući još više obitelji ovamo. Aysbury se stvarno počeo uzdizati. Sinoć
sam bio na pivu s Fisherom i rekao mi je da razmišlja da odvozi nekoliko večernjih
tura Star Gazerom po rijeci kao uvod u praznično raspoloženje.“
„Stvarno? Meni nije ništa rekao.“ O Bože, baš me zanima što će Val misliti o
tome.
„Evo, gotovo. Njihove ću kave ostaviti ovdje dok ne završe s isprobavanjem“,
reče Martin namignuvši mi. „A sad je vrijeme da postanem nevidljiv - vrijeme je
za današnju epizodu ‘Dragons’ Dena“. Mogao bih se i ja probati ubaciti sa svojom
poslovnom idejom i zaraditi koju funtu.“ Nato se nasmije.
„Prvo Aysbury, onda... Velika Britanijo, čuvaj se“, kažem smijući se.
„A sad je vrijeme za veliko otkrivenje“, dovikne mi Ursula. Martin mi doda
pladanj i ja stavim tri šalice na njega, a onda odemo na suprotne strane.
„Sretno.“
„Hvala“, promrmljam. „Trebat će mi sreća.“
Odem kroz djelomično otvorena vrata garaže, koja je Ursulin radni prostor,
odakle dopiru veseli glasovi i ugledam Sarin odraz u zrcalu. Izgleda prekrasno
kad se okrene prema meni. Srebrno-sivi šifon ima tanke svjetlucave niti koje se
ljeskaju na svjetlu. Haljina A kroja pada joj točno ispod koljena i u gornjem dijelu
ima dvije nabrane trake koje se križaju preko prsa grleći joj torzo, a donji dio
haljine slobodno joj pada preko bokova i dalje niz noge, s uskim faldama na
sredini.
„Zar nije prekrasna? A jako mi se sviđaju i ove falde. Moći ću jesti koliko
želim i ne brinuti se hoće li mi se haljina napuhati!“ obznani Sarah ozarena lica.
„Meni se sviđa kako ove trake stvaraju dojam da haljina ima kratke rukave i
način na koji se križaju preko dekoltea. Zaista si napravila divnu haljinu, Ursula.“
Gledam Saru kako se spretno okreće na prstima dok joj haljina nježno šušti
oplakujući joj noge. Kad bih barem ja posjedovala takvu samosvjesnost i
gracioznost.

138
 Knjige.Club Books

„Pa, ne mogu tražiti bolju reakciju od te“, sretno će Ursula. „Morat ću malo
prepraviti taj gornji dio, no to ću ostaviti za kraj: taj ćemo dio odraditi na drugoj
probi, mjesec dana prije vjenčanja.“
„Ma ne brini se - redovito ću se vagati tako da znam jesam li dobila ili izgubila
koji kilogram. Ionako nam je ostalo samo jedanaest tjedana do vjenčanja.“
Na te riječi kralježnicom mi prođu trnci. Jedanaest je tjedana do vjenčanja,
dakle samo koji dan više od dvanaest tjedana do trenutka kad ćemo znati jesmo li
skupili dovoljno novca za izgradnju dječjeg igrališta. Nadam se da će sve na kraju
ispasti dobro.
„Sad je tvoj red“, veselo mi se obrati Ursula. „A onda ću vam pokazati
prekrasne nove tkanine koje sam dobila. Bit će hladno tako da ćete obje trebati
jaknu, ili barem neki topli ogrtač. Ne smijemo dopustiti da se razbolite dok
pozirate uz rijeku, je li tako?“
„Trebale bismo porazgovarati i o frizurama“, doda Sarah. „Immi, rekla si da
ne želiš veo, no većina mladenki stavi nešto u kosu.“
Obje me nato pogledaju s očitim iščekivanjem mojega odgovora. Kako bih
samo voljela da sam entuzijastična poput njih. One se zabavljaju dok uzbuđeno
listaju po magazinu gledajući fotografije i crpeći inspiraciju iz modela pred
sobom. Nimalo ne sumnjam da će moja haljina biti prekrasna, no pravo je pitanje
hoće li mi se dati nositi je cijeli dan ili ću se ipak osjećati kao da pokušavam biti
nešto što nisam.

***

Kad sam parkirala, iznenadi me što nam je kuća sva u mraku. A onda, kao da je
riječ o čaroliji, kad sam izašla iz auta, u dnevnoj se sobi upali svjetlo, stoga krenem
prema staklenim vratima i povirim unutra. Gray isto hoda prema meni, smiješeći
se. „Mislila sam da nisi kod kuće“, kažem mu dok prekoračujem prag i ulazim.
„A gdje bih bio u ovo doba noći?“ Gray me pogleda iskosa bacivši ručnik za
ruke na pod. „Ako i dalje budeš ulazila kroz ova vrata a ne kroz ulazna, morat
ćemo i ovdje postaviti otirač da ne hodaš u cipelama kroz cijelu kuću?“
Načas ga proučim; kosa mu je vlažna. „Ti si se tuširao.“
„Da, zato su i bila ugašena sva svjetla. I, kako je bilo?“
„Na jogi je bilo dobro. A haljina je ispala lijepa.“ Pogleda me, a u očima mu
se nazire bojazan. „Nisi zadovoljna?“
„Ma ne. Stvarno je lijepa. Samo se ne osjećam lijepo u njoj.“ Zastenjem
osjećajući se grozno.
„A što su rekle Ursula i Sarah?“
„Oh, njima je divna. Ma nije stvar u haljini, nego u meni. Bilo je vruće u
garaži, a budući da je cijeli dan padala kiša, kosa mi je bila čudno nakovrčana.“

139
 Knjige.Club Books

Gray mi se približi i zagrli me.

„Gle, Immi, najvažnije je da se ti osjećaš ugodno u haljini. Morat ćeš u njoj
biti cijeli dan i trebaš biti zadovoljna.“
„Bit će sve u redu. Samo što... pa, ova kiša me baš ubija. Ostalo je još samo
jedanaest tjedana do vjenčanja i Sarah i ja bismo trebale razmisliti kakve bismo
jakne željele obući, a ja još nisam smislila ni kakve bismo mogle frizure imati.
Večeras smo satima prelistavale časopise s vjenčanicama. Stalno neke odluke, a
činjenica je da ne mora značiti da će na meni nešto dobro izgledati samo zato što
modelu izvrsno stoji!“ Ne mogu sakriti svoju ogorčenost.
„Hej.“ Privuče me još bliže sebi. „Imaš dva izbora. Ili ćeš izabrati sama, ili
dopusti Sari i Ursuli da odaberu umjesto tebe. Nema tu loše odluke jer sve ovisi o
tebi. Nemoj da za nekoliko godina prelistavaš album sa slikama i kažeš: Ajme,
zar sam zaista nosila tijaru na vjenčanju? Nema veze što ćeš imati na sebi. Ne
želim umanjiti značenje odluka koje moraš donijeti, ali samo ti želim reći da je
najvažnije da je to naš dan i da ćemo tada postati muž i žena.“
„Znam. No ljudi ipak dolaze na vjenčanja s raznim očekivanjima, a ja te ne
želim razočarati.“
Gray nato uzdahne. „O, Immi, ma naravno da me nećeš razočarati. Što god da
obučeš, meni ćeš biti prekrasna. Ako se ne osjećaš dobro u toj haljini, reci Ursuli
i siguran sam da će te shvatiti. Samo moraš biti iskrena s njom.“
„Ali odvaja svoje slobodno vrijeme da bi šivala meni vjenčanicu, Gray, i to
potpuno besplatno. A i novac za tkaninu uto bi bio bačen. Ma, samo sam luckasta,
a ti si u pravu. Sarah i Ursula su me dobro usmjerile kakvu haljinu trebam i glupo
je uzrujavati se oko neke svečane haljine.“
„Mislim da to zovu vjenčanica“, ispravi me, a ja se moram nasmijati.
„Eto vidiš! Čak ni to nisam znala!“
„Znaš, još uvijek imaš vremena da nam vjenčanje bude pravo božićno. Mogla
bi čak obući svoj kostim vilenjakinje. Izgledaš vraški dobro u njemu.“
Odmaknem se malo unatrag preneraženo se zagledavši u njega. „Ma kakvi,
nipošto. To je vjenčanje, a ne pantomima! Čak i ja znam da to ne valja.“

140
 Knjige.Club Books

21

NOVAC, NOVAC, NOVAC

„Dobro, ljudi, ajmo početi, u redu?“ zagrmi Tollie stišavajući metež. Večeras
imamo sastanak u zimskom vrtu u Bullrushu jer u vijećnici aysburski dramski
klub ima probu kostima za božićnu predstavu. Budući da će pedeset posto svoje
zarade donirati našem fondu za izgradnju dječjeg igrališta, nije nam bilo teško
ustupiti im vijećnicu, a sebi pronaći neko drugo mjesto. „Fisheru, molim te da
zatvoriš vrata.“
Lijepo je vidjeti da je Tollie dobro. Večeras je u posebno dobroj formi: vidim
da može normalno sjediti i da sa svima srdačno razgovara - i osjećam se kao da
mi se vratio moj stari djed. Nestao je onaj patnički izraz koji mu mjesecima nije
silazio s lica jer su ga boljela leđa i morao se zbog toga kljukati tabletama da bi
mogao pregurati dan.
„Mislim da bismo trebali dati Fisheru da otvori sastanak budući da on ima
neke novosti“, reče Tollie naslonivši se u naslon stolca, a mi se svi okrenemo
prema Fisheru.
„Tako je. Dobili smo datum kad bismo mogli započeti s gradnjom igrališta, a
to je nešto ranije nego što smo očekivali. Immi, nemoj sad početi paničariti jer je
datum uplate posljednje rate i dalje isti, kako smo se dogovorili - krajem prosinca.
Ali radovi će započeti onaj idući ponedjeljak.“
Većina ljudi za stolom glasno uzdahne.
„Ekipa bi trebala završiti posao za otprilike pet radnih dana, a to Tollieju daje
dva tjedna da organizira dolazak inspekcije za provjeru sigurnosti. Kraj se
svakako nazire.“ Fisher je, isto kao i Tollie, pozitivno raspoložen.
„Siguran sam da ćemo sigurnosnu dozvolu dobiti u roku od četrdeset i osam
sati“, ubaci se Tollie. „A napomenut ću i odvjetnicima da ih upozore kako nam je
hitno. Prema dogovoru, započet ćemo s plovidbama tjedan dana ranije, a po
svemu sudeći, i igralište bi tada moglo biti otvoreno.“
Nato se prostorijom začuje pljesak. Ovo je prvi sastanak u zadnje vrijeme na
kojem smo svi prisutni; a došli smo i do prijelomnog trenutka našeg okupljanja.
Svi pogledaju u mom smjeru.

141
 Knjige.Club Books

„Prije nego što kažem koji su nam sve planovi za prikupljanje novca do kraja
akcije, dala bih riječ Patricku, našem blagajniku, da nas informira koliko smo
novca dosad uspjeli skupiti.“
Danas Patrick prvi put sudjeluje na sastanku u svojoj službenoj funkciji, koju
je svakako zaslužio.
„Naravno, Immi. Svakako mogu potvrditi da je polovica iznosa prikupljena
već polovicom kolovoza. Točan iznos na našem bankovnom računu je dvije tisuće
i dvjesto četrdeset tri funte. U to još nije uračunato ono što je prikupljeno prošli
tjedan.“
Moglo je biti i više, ali nije loše.
„Hvala ti, Patrick. A sad“, započnem. „Za posljednju ratu treba nam deset
tisuća i petsto dvadeset osam funti, stoga ću ukratko navesti događanja na kojima
se prikupljao novac, a koji još nije uplaćen na naš račun. Nisam sigurna da svi
znate da je Hotel Linden prikupio sedamsto funti na dobrotvornoj večeri i od
nasumičnih donacija. No, ako sam dobro shvatila, taj dio još nije uračunat u
konačnu bilancu“, zastanem i pogledam Patricka, koji kimne u znak slaganja.
„Uključilo se i pet lokalnih škola, a prihod od prodanih karata njihove plovidbe
ići će našem fondu, što možemo zahvaliti Roni. Isto tako, do kraja trećeg tjedna u
prosincu održavat će se razni sajmovi u crkvenim prostorijama i slično gdje ćemo
postaviti kutije za prikupljanje dobrotvornih priloga. Javili su mi s Adlerove farme
da su dosad prodali već osamdeset i tri ulaznice za Zimski ples. Sav prihod od
prodanih karata ide fondu, a Wes i njegova supruga ove će godine sami financirati
bar s pićima.“
„Jako su velikodušni“, ubaci se Tollie. „Prošetat ću se kasnije do njih i izraziti
im našu veliku zahvalnost za to.“
Svi kimnu glavama u znak podržavanja.
„Naše će se pivo prodavati na plesu na Adlerovoj farmi“, priključi se David.
„Već je počela prodaja božićnog piva u Bullrushu, a na plesu ćemo imati veliki
izložbeni štand. Ove godine možemo donirati dvadeset posto od ukupne prodaje
piva s obzirom na povećanje proizvodnje i nadamo se da će to uvelike premašiti
prošlogodišnju zaradu od tri tisuće funti.“
Dok sve brojke stavljam na papir, imam osjećaj da me svi promatraju.
„Naravno da ne možemo raditi računicu dok novac nije u banci, ali samo od svega
sada nabrojenog, bez tjednih priloga, mogli bismo doći do svote od sedam tisuća
funti. S prihodom od Božićne plovidbe s Djedicom, Berniejeva božićnog sajma i
zaradom od parkinga nismo daleko od konačne brojke.“
Olakšanje koje su svi u tom trenutku osjetili, gotovo je opipljivo.
„Kad se sve zbroji i oduzme, možemo zaključiti da smo u manje o godinu
dana uspjeli skupiti nevjerojatnih dvadeset i šest tisuća funti. Što je zaista
nevjerojatno. Dobro odrađeno, ljudi.“

142
 Knjige.Club Books

Kurt nato ustane. „Takvo što zaslužuje piće na račun kuće. Odmah ću ga
donijeti pa ćemo nazdraviti.“
„Ne“, Tollie ga zaustavi u naumu. „Ja ću to platiti, Kurt. Vi ste planirali
svečanu večeru u moju čast, a ja sam vas nagovorio na ovo. Bio sam svjestan da
puno tražim - iako u tom trenutku nisam imao pojma o kolikom je točno trošku
riječ - ali zajedničkim smo snagama uspjeli dostići cilj. Svima sam vam jako
zahvalan na trudu, a otvaranje dječjeg igrališta svakako će na prikladan način
obilježiti desetu godišnjicu Božićne plovidbe s Djedicom.“
„To se traži“, reče Kurt i kimne glavom prema Tollieju kad je on krenuli
prema šanku.
U tom trenutku nastane graja jer svi počnu razgovarati, vidno dobro
raspoloženi. Bilo bi otužno da nismo uspjeli skupiti dovoljno novca za izgradnju
igrališta na vrijeme, a naš konačni rezultat svakako je dokaz koliko se toga može
postići kad se udružimo. To je Tolliejeva zasluga i jako sam sretna što mu se san
malo-pomalo ostvaruje.

***

Kako večer odmiče, postaje sve hladnije, stoga krenem oblačiti kaput, kad opazim
da prema meni ide Fisher.
„Nije valjda da već odlaziš? Planirao sam nešto reći tebi i Tollieju.“
„O, hm, pa dobro. Samo, Gray je sam kod kuće.“
David nas upravo pozdravlja što znači da smo ostali samo Fisher, Val, Tollie
i ja. Prebacim kaput preko naslona svoga stolca, a Fisher mi gestom pokaže da se
pridružimo Val i Tollieju koji se nalaze na drugoj strani stola.
„Val i meni je palo nešto na pamet. Moramo imati na umu da će se Božićni
sajam otkazati u slučaju da padne kiša, kao što se činilo i dosadašnjih godina, a u
tom bi slučaju fond ostao bez tog prihoda. Val i ja smo mislili organizirati večernje
vožnje Star Gazerom po rijeci tijekom studenog i prosinca. Moram provjeriti još
neke stvari, na primjer osiguranje putnika, ali sav dodatni prihod od karata, kad
pokrijemo svoje osnovne troškove, donirali bismo fondu za izgradnju igrališta.“
Ja isti čas pogledam Val, no ona se okrene prema Tollieju naizgled
izbjegavajući moj pogled.
„Odlična ideja. Dakle, planiraš malo vježbati vožnju Star Gazerom, ha?
Lagano privikavanje na umirovljeničke dane, bravo!“
O, Tollie. Bolje da to nisi rekao.
„Pa, možda na kraju ne bude ništa od toga. Ali morao sam vam reći večeras
kako bi Immi mogla napraviti letke i početi s oglašavanjem tih večernjih vožnji.“
„Može. To će mi biti prioritet. Do kad bi mi mogao potvrditi da si dobio
zeleno svjetlo i dati mi sve detalje?“

143
 Knjige.Club Books

„Daj mi dva dana. Ako prođe, bilo bi to četvrtkom i petkom navečer. Barem
mislim. Jedina komplikacija je da brod moramo ostaviti čistim i urednim za
Djedicu i njegove vilenjake koji ga preuzimaju sljedeće jutro“, reče on
nasmiješivši mi se.
„Mislim da to neće biti nikakav problem“, ubaci se Val. „Ionako smo na umu
imali mirnije plovidbe duž kanala gdje će ljudi imati priliku popiti jednu ili dvije
čaše vina i nešto gricnuti“, objasni ona.
„Zvuči otmjeno, Val. Kao nešto luksuzno“, zamijeti Tollie. „Morat ću kupiti
karte i za sebe i Daphne.“
Na tu me izjavu nešto štrecne u trbuhu. Dakle, Daphne ne ide nikamo.
„Možemo reći da je naša zamisao dobro prošla“, reče Fisher okrenuvši se
prema Val. Vidim da je jako uzbuđen, a ona to očito radi samo zbog njega. Ajmo
se samo nadati da će sve proći dobro.
„Ja bih sad trebala poći jer se Gray već sigurno pita gdje sam toliko dugo.“
Fisher i Val me zagrle u znak pozdrava, a onda krenem pozdraviti i Tollieja.
On ustane i čvrsto me obgrli rukama, kao što je to nekoć znao činiti, ovaj put me
zadržavši malo dulje u zagrljaju.
„Mila, cijelo vrijeme si se brinula da sve bude pod kontrolom i mislim da si
uvelike ti zaslužna za to što ćemo uspjeti ostvariti zamišljeno. Ja se nisam
aktivirao koliko sam planirao, no odsad nadalje sve će ponovno biti normalno.“
Ostavim ih da nastave razgovarati, a ja odem kući ne mogavši se ne zapitati
što to normalno uključuje i odnosi li se to i na moj i Tolliejev odnos. Problem je
u tome što ne vidim da će se išta promijeniti ako Daphne ostane dio njegova
života. Pitam se hoću li se nekako uspjeti naviknuti na to da se naš odnos potpuno
promijenio ili će ponor među nama samo postajati sve veći. A što se tiče
vjenčanja... kad razgovaramo o nekim planovima u Daphneinoj prisutnosti, imam
osjećaj kao da samo čeka da sve upropasti.
Kad okrenem ključ u bravi, shvatim da mi je jako čudno što gori svjetlo samo
u hodniku. Objesim kaput na vješalicu i krenem na kat pogledavši najprije u
Grayev studio. Na ušima ima slušalice i voza se na stolici s kotačićima lijevo-
desno petljajući po prekidačima i gumbima golemoga glazbenog kućišta. Nježno
mu priđem; on krajičkom oka ulovi gibanje sa strane i skine slušalice.
„Nisam ni skužio da je ovako kasno. Kako je bilo?“
„Pregršt dobrih vijesti. Za desetak dana počinju radovi na igralištu i, ako sve
bude išlo po planu, uspjet ćemo skupiti dovoljno novca za posljednju ratu. Tollie
nam je svima platio piće da proslavimo.“
„Lijepo od njega. A jeste li vas dvoje imali prilike porazgovarati?“
„Ne baš. U svakom slučaju, jako sam umorna i idem leći. Nemoj ostati
dokasna budan“, kažem mu kad je ustao da mi da poljubac za laku noć.

144
 Knjige.Club Books

„Bit će bolje, vjeruj mi. Samo treba proći malo vremena. A vjerujem da je
malo popustila i napetost, ha?“
Kimnem. „Malo je, istina, no sad se trebam prebaciti u božićnu organizaciju
događanja. Bit ću zauzeta planiranjem rasporeda i vođenjem brige o oglašavanju.“
„Ali kad se odvozi posljednja plovidba i uplati se posljednja rata, moći ćeš se
opustiti nekoliko dana, a onda se prebaciti na planiranje vjenčanja.“ Gray me
pogleda i vidim kako mu se izraz lica mijenja. „O Bože, stvarno se približilo, ha?
No... imamo sve pod kontrom.“
Jesam li to osjetila svojevrsno oklijevanje?
„A što s tvojim kumom?“
Gray se naizgled uznemiri. „Još sam uvijek u razmišljanju“, odgovori mi s
dozom opreza. „Prvo sam mislio pitati Phila, ali kad sam malo razmislio, palo mi
je na pamet da možda ipak pitam Fishera, što ti misliš?“
„Dobra zamisao, ali to je potpuno tvoja odluka, Gray. Samo nemoj predugo
razmišljati jer ako planiraš unajmljivati smokinge, trebao bi ubrzo imati to
riješeno.“
„Znam. Rona i Val su me već počele zafrkavati zbog toga, kao da sam
zaboravio da moram imati kuma. Obećavam da ću sutra ujutro donijeti konačnu
odluku, da prespavam dvojbu. Laku noć, ljubavi.“
Odem u spavaću sobu, no ne upalim svjetlo nego odem do prozora. Zagledam
se u dvorište i vidim da u Utočištu gore svjetla. Sjetim se svih onih večeri koje
sam ondje provela potpuno sama. Tada nisam shvaćala koliko sam zapravo
usamljena; shvatila sam to tek kad sam upoznala Graya i kad je počeo dolaziti k
meni za vikend. Je li se i Tollie tako osjećao kad se tamo uselio? Na kraju krajeva,
pedeset je godina proveo živeći u prostranoj i udobnoj kući.
„Bakice moja“, prošapćem u tamu. „Hoću li se ikada uspjeti priviknuti na ovu
novu situaciju?“ Osvrnem se po novoj spavaćoj sobi koja je nastala nakon što smo
proširili kuću i shvatim da ova kuća za mene predstavlja novi početak. A budući
da Tollie nikad prije nije živio u Utočištu, ovo je novi početak i za njega. No iako
i dalje živimo toliko blizu jedno drugome, nikad nismo bili udaljeniji. Boli me
srce kad samo pomislim na to da je ona snažna veza između Tollieja i mene tako
naprasno prekinuta. I to možda zauvijek. A ja ne mogu učiniti ništa u vezi s tim.

145
 Knjige.Club Books

22

KAKO JESENSKO LIŠĆE OPADA,

TAKO MOJE RASPOLOŽENJE RASTE

Vratili su nam se čarobni sunčani i suhi dani, iako je po noći jako hladno i lišće je
počelo mijenjati boju. Jarko zelena boja već je odavno počela blijedjeti, sad se
odjednom počela pretvarati u zlatnu, narančastu i žutu. Svugdje se može vidjeti
lišće nabacano na hrpice koje šuška dok prolaziš kroz njih što oduševljava i djecu
i pse. Cotswolds je lijep u svako godišnje doba, no u jesen je, ruku na srce, zaista
divan. Inače bih stalno bila vani, iskorištavajući svaki slobodan trenutak za
uživanje u dugim šetnjama, no ove me je jeseni zarobila neka tuga. Obitelj mi se
raspada, ili mi se tako barem čini.
Jučer je Gray ponovno otišao u Los Angeles i neće se vratiti do kraja tjedna.
Napokon je zaživio novi projekt i mora mu se posvetiti, iako mu nije bilo drago
što me mora ostaviti u tako turobnom raspoloženju. Kad sam jutros išla na posao,
pokušavala sam se uvjeriti da je danas samo uobičajen ponedjeljak, isti kao svi
drugi, i da smo se samo vratili u staru rutinu. Ali dok sam promatrala drveće oko
sebe, jednostavno nisam mogla pojmiti njegovu ljepotu, nego sam ga gledala kroz
oči osobe koja, ugledavši taj prizor pred sobom, osjeća samo nadolazak zime.
Dani će biti kraći, a noći dulje. Noći koje ću, čak i kad se Gray vrati iz Los
Angelesa, provoditi sama s obzirom na to da se on vraća na posao u London.
Davno su prošla vremena kad bi Tollie kuhao za oboje, a ja bih nakon toga oprala
posuđe i pospremila. Nekad bismo kasnije pogledali film ili samo sjedili pred
kaminom i razgovarali. Nije to bilo ništa posebno, no puno mi je značilo. Oboma
je puno značilo.
Zastanem usred koraka i načas se zagledam u nebo, a potom ponovno oko
sebe. Jako je hladno jutros i dok izdišem, ispred lica mi se stvaraju oblačići pare.
Svuda uokolo sama ljepota; svaki dan priroda nam daruje neko svoje čudo, a
činjenica da ja to ne vidim poprilično je alarmantna. Krenem hodati natrag prema
kući, pritom vadeći mobitel iz džepa.
„Bok, Martine. Oprosti što ti se javljam ovako u zadnji čas, no bi li bilo
moguće da danas uzmem slobodan dan? Hoćeš li moći bez mene?“
„Dobro jutro, Immi. Naravno da može. Valjda nisi bolesna?“

146
 Knjige.Club Books

„Ma nisam. Samo sam malo u strci s tim božićnim oglašavanjem, a voljela
bih to danas riješiti.“
Nastane kratka stanka. „U redu, nema problema. Gray je otišao, je li tako?“
Martin očito želi znati kako se osjećam zbog toga, a to zaista cijenim.
„Otišao je, da. Moram priznati da je olakšanje što mu je projekt napokon
zaživio“, zadovoljno ustvrdim.
„Kad bi se trebao vratiti kući?“
„U ranim jutarnjim satima u subotu, a onda ponovno odlazi u ponedjeljak.“
„O Bože. Onda ću ti svaki tjedan omogućiti jedan dan slobodno, može?“
„Ma ne znam baš, Martine, ovo je baš razdoblje s puno posla.“
„Ništa se ti ne brini zbog toga. Sve može malo počekati. A ako nešto trebaš,
Immi, znaš da uvijek možeš računati na nas.“
Zahvalim mu, svim se silama trudeći zvučati vedro, iako sam svjesna da me
Martin dobro poznaje i da ga ne mogu zavarati. Ako se uskoro ne riješim ove
potištenosti, mogla bih skroz potonuti, a ne želim nikoga razočarati. A samo je
jedan način za oporavak i došlo je vrijeme za djelovanje.

***

Stišam glazbu dok brzinski zovem Val.

„Jutro. Oprosti što te zovem dok si u uredu, no danas ću raditi raspored
plovidbi za naše krstarenje po rijeci pa me je zanimalo znaš li barem otprilike
koliko ćemo ove godine imati srebrnih karata, i koliko gostiju, tako da i to
uračunam prilikom raspodjele.“
Val ima kontakt s ljudima iz šire zajednice, raznih dobrotvornih ustanova,
crkvi i škola, tako da je upućena koje obitelji imaju djecu koja bi se mogla nazvati
zvjezdicama - bilo da su se iskazali u teškim vremenima, bilo da su izgubili svoje
voljene ili pak vode svoje unutarnje bitke. Nominirane za srebrnu zvijezdu
stavimo zajedno i onda ih vozimo na posebnoj plovidbi - Plovidbi s Djedicom za
Male zvijezde.
„Ako ti moram reći broj odmah, iz glave, mogu samo nagađati. Oprosti, Immi,
znam da ti je to bitno, ali sada moram riješiti neke važne stvari. Je li ti hitno odmah
ili ti mogu večeras poslati e-mail?“
Bilo bi mi potrebnije odmah, no svjesna sam da Val trenutačno rješava
mnoštvo stvari i ne mogu joj zamjeriti. Rad u marini, planiranje moga vjenčanja,
tek se uselila s Fisherom... mnoštvo joj se obveza vrzma po glavi.
„Može i večeras, hvala ti. Ove godine ranije počinjemo s plovidbama tako da
mislim da ćemo uspjeti sve ukomponirati. Pozdravi Fishera.“
„Nedostaje mu njegov prijatelj za teretanu.“ Nato se nasmije.

147
 Knjige.Club Books

„Prijatelj za teretanu?“
„Gray. Njihovi izletići utorkom i četvrtkom. Iako će Fisher nastaviti ići i bez
njega. Kaže da mu to daje dodatnu energiju. Jako se obradovao što ga je Gray
pitao da mu bude vjenčani kum i ispočetka je išao u teretanu da mu bude poticaj
i društvo, no na kraju mu se jako svidjelo.“
Šokirana sam. Gray je sve ovo vrijeme išao u teretanu?
„Vidiš, to mi je svakako iznenađenje, koje su očito vrlo dobro skrivali. Baš su
smiješni! U svakom slučaju, čuvaj se, Val, i čujemo se uskoro.“
Odmaknem se od stola jer mi pod hitno treba još jedna kava. Naravno da sam
primijetila da je Gray postao mišićaviji, ali nisam tome pridavala neku veću
pozornost i svakako nisam znala koliko je truda uložio da to postigne. A onda mi
sine. Utorkom sam na jogi i on je svaki put morao vraški požuriti kući da bi došao
prije mene. Zato mu je kosa bila mokra prošli tjedan. Četvrtkom se inače nalazi
na pivu s Fisherom u Bullrushu, samo što je očito da nisu to radili. Dakle, i on je
nervozan radi vjenčanja što me pomalo žalosti jer ga ja volim ovakvim kakav
jest... I uto me ošine još jedna spoznaja: i on voli mene upravo ovakvom kakva
jesam, neovisno o tome što sam obukla. Gray mi to govori cijelo ovo vrijeme, no
koliko često ja to govorim njemu? Očito ne dovoljno.
Dok čekam da mi zavri kava, uključim glazbu. Raspoloženje mi se
promijenilo; nestao je onaj crni oblak koji me je pratio od samoga jutra. Plešem
po sobi u donjem dijelu trenirke i vrećastom džemperu na Sladeovu pjesmu Merry
Christmas Everybody i pritom me ispunjava svojevrsno ushićenje. U praznično
vrijeme događaju se čarobne stvari jer to razdoblje iz većine nas izvlači ono
najbolje. Hladne zimske noći bit će zabavne kad Gray bude ovdje, ali bit će
zabavne i one kad ga ne bude bilo. Morat ću si smisliti neke aktivnosti, gledat ću
nove filmove i one stare koji me uvijek nasmiju, kao što su Sam u kući i Ljubav i
praznici.
Začuje se snažno kucanje na vratima - nadam se da su to darovi koje sam
naručila za Saru i Ursulu, da im to mogu dati dvadeset i drugog prosinca. Moram
podsjetiti Graya da svakako kupi nešto Fisheru, a trebamo se dogovoriti i što ćemo
darovati Roni i Val. Cvijeće je lijep dar, ali radije bih im dala nešto trajno... O
svemu tome razmišljam dok krećem otvoriti vrata.
„Val? Mislila sam da si na poslu“, poprilično sam iznenađena.
„Bila sam, ali Fisher mi je rekao da odem do tebe i da odmah riješimo to za
božićne plovidbe. Zna da cijelo vrijeme mislim na to, ali osjećam se pomalo
nemarno što sam to propustila. Jesi li ti to pustila božićnu glazbu?“
„Aha, baš me diže! Hajde, uđi. Taman sam si pristavila kavu. Daj da ti
objesim kaput.“
„Katkad činjenica da živiš sa svojim šefom donosi sa sobom i svojevrsne
povlastice.“ Val se nasmiješi, a ja prigušim hihot. Ova žena preda mnom jako se
promijenila u zadnjih godinu dana, što je uistinu divno.

148
 Knjige.Club Books

„Kad si već ovdje, mogu li te pitati za mišljenje u vezi s jednom stvari?“

„Naravno da možeš!“
Val me slijedi unutra, a oči joj zaiskre kad počne nova pjesma i kor zapjeva
svoju dionicu: „O Come, All Ye Faitful“.
„Ovo je bila omiljena pjesma moje mame.“
Kad mi se slegnu njezine riječi, s određenom tugom shvatim da zapravo
govori o baki koju nikad nisam upoznala.
„Pjesma je jako lijepa. Voljela bih da sam je upoznala.“
„O, Immi, to je bilo nepromišljeno od mene. Oprosti mi, molim te. Pjesma me
je podsjetila na nju i samo mi je izletjelo a da prije toga nisam promislila.“ Val
izgleda posramljeno.
„Ma nema veze. Ne brini. Ja ću nam sada napraviti čaj pa možemo sjesti i
malo pročavrljati prije nego što prijeđemo na posao.“
Vidim da Val ne zna gdje bi sjela, stoga je uputim da sjedne za stol. Stišam
glazbu, a onda nam krenem“ praviti dva Earl Greya pritom krajičkom oka
gledajući Val kako vadi stvari iz torbice: iPad, bilježnicu i kemijsku.
Okrenuta sam joj leđima dok završavam i uto počnem govoriti. „Istodobno
sam bila i iznenađena i oduševljena što je Gray na kraju pitao Fishera da mu bude
kum.“
„Oh, ja sam pretpostavila da ti imaš prste u tome“, reče ona.
Dok nosim šalice prema stolu, vidim da me Val netremice promatra; i više je
nego očito da joj je nelagodno.
„Nisam. No to me je potaknulo da razmislim o nama dvjema.“
Val nato počne kopati po stvarima na stolu, što joj očito služi kao obrambeni
mehanizam, samo da ne mora gledati u mene.
„Sigurno je među onom hrpom papira“, trznem glavom prema papirima i ona
posegne prema njima odmah pronašavši ono što je tražila, stoga nastavim.
„Nekako mi se čini pogrešnim da ti stojiš pokraj Fishera, a samo nešto malo manje
od polovice ljudi zna tko si ti zapravo. A nisam sigurna da ću se zbog toga osjećati
dobro.“
„Zašto?“
Duboko udahnem. Nisam planirala o tome danas razgovarati s njom, iako mi
se to mota po glavi već neko vrijeme. Kako postaneš svjestan da si zaista sposoban
ostaviti prošlost iza sebe? No iznenađena sam što mi se čini da sam ja spremna za
to.
„Zato što mislim da bih te Grayevim prijateljima trebala predstaviti kao svoju
majku. A kako da njima to kažem ako naš zajednički širi krug ljudi još uvijek nije
upoznat s tom činjenicom?“
Val počne nervozno omatati pramen kose oko prsta i više je nego očito da ne
zna što bi mi točno rekla na to.
149
 Knjige.Club Books

„Bojiš se da neće shvatiti?“, to je retoričko pitanje, jer nastavim prije nego što
ona dobije priliku išta reći. „Rona na primjer zna što se dogodilo i ne osuđuje te.
Kao ni ja. A ni baka i Tollie ti nisu više zamjerali kad su saznali koliko si zapravo
patila.“
U očima joj. se jasno ocrtava tuga; i mene zaboli srce od samog pogleda na
nju.
„Ali tvoj mi tata nikad nije oprostio, Immi, i ne zaslužujem... Želim reći...
Mislim da ne trebaš to učiniti. U ovom trenutku ja uopće nisam bitna, a nadam se
da si dosad shvatila koliko te volim, i koliko sam te voljela od samog trenutka kad
si se rodila. Ali zbog bolesti sam te napustila i bojim se da to ljudi neće moći
pojmiti jer će im trebati vremena da prihvate da bolest može prouzrokovati takvo
što. A to ti ne mogu priuštiti.“
„Mislim da je vrijeme da te počnem zvati mama pa će im i to biti svojevrsni
dokaz da je sve istina, zar ne?“
Val na te moje riječi naizgled problijedi. „Slobodno pij čaj. Možemo mi to,
mama. Sve će biti u redu.“

***

„Bok, Daphne. Mislila sam da bi vam se ove mogle svidjeti. To su posljednji

pupoljci ruže na penjačici i divno mirišu pa sam pomislila da bi bilo šteta ne
uživati u njihovu mirisu.“
„Hvala ti, Immi“, reče ona uzevši cvijeće. Tollie se odmah pojavi i stane iza
nje.
„Hoćeš li ući?“ upita on preko njezina ramena.
„Samo ako ne smetam. Nadam se da niste krenuli van ili ste u nekom poslu“,
odvratim nadajući se da će me pozvati unutra.
„Taman razvrstavamo božićne ukrase. Slobodno uđi.“
Ja pođem za Tolliejem, a Daphne zatvori vrata i ode prema ostavi.
„Nevjerojatno, ali čini se da nas je oboje danas prožeo božićni duh. Ja sam
radila raspored božićnih plovidbi.“
„I, kako ti se čini?“ upita Tollie.
„Dosta dobro. Zbijen, a imat ćemo i tri Plovidbe s Djedicom za Male
zvijezde.“
„Izvrsno. Već su počele pristizati igračke za dječicu i čuvat ćemo ih na tavanu.
Čini se da bi ih ove godine moglo doći zaista puno. I upravo zato Daphne i ja
sortiramo ove kutije, da oslobodimo mjesta na tavanu.“
Stojim po strani, ne znajući gdje bih smjela sjesti, kadli se pojavi Daphne s
malom vazom s ružama.

150
 Knjige.Club Books

„Ostaješ?“ upita pogledavši me. „Ako da, donijet ću ti nešto za piće.“

„Ma ne treba, hvala. Došla sam vas samo kratko vidjeti i jurim dalje.“
Sad me pogleda Tollie. „Ima nekih novosti, je li tako? Što se događa?“
O Bože. Možda ovo i nije bila tako dobra ideja. Pogledam u Daphne, a Tollie
slijedi moj pogled.
„Dođi, Immi. Vidim ti iz izraza lica da mi nešto želiš reći. A što se kaže
između ova četiri zida, ostaje između njih“, reče odlučno. Jasno mi je da želi da i
Daphne ostane i čuje, a ja nemam drugog izbora, nego poštovati njegovu želju.
Tollie to treba čuti od mene, ne od drugih ljudi.
„Val i ja smo odlučile da je vrijeme da svima kažemo svoju tajnu.“ Na licu
mu se ne može ništa iščitati nego samo ispruži ruku i uputi me da sjednem na
kauč, no ja ostanem stajati. „Oprosti, ali ne mogu se zadržavati jer moram reći još
nekim ljudima prije nego što se vijest proširi.“
„Shvaćam. Gle, izbor je na tebi, Immi. Ljudi će se šokirati, ali mislim da si
toga svjesna.“ Vidim da ni sam ne zna što bi rekao, no shvaćam njegovu
suzdržanost.
„Kad-tad će izaći na vidjelo, a voljela bih da to onda bude prije mog
vjenčanja. Budući da smo pozvali samo obitelj i najbliže prijatelje, a Val je... hoću
reći, mama... pa, ona sudjeluje u planiranju vjenčanja zajedno s Ronom i mislim
da je zaslužila da se zna koliko smo se povezale.“
On nato slegne ramenima. „Nakon toga više nema povratka.“
Daphne stoji sa strane i promatra nas bez riječi, ali primijetim da nije nimalo
iznenađena. Zar je Tollie o tome razgovarao s njom?
„Nisam mislila da ću ikad doći do ove faze, ali, evo, jesam. Tako da ću je
zvati mamom. Gray će ti se javiti budući da se ti, Fisher i on morate dogovoriti
oko detalja vezanih za odijela.“ Nato se okrenem prema Daphne. „Glavne su boje
srebrna, siva i ružičastoljubičasta, poput vrijeska, jer neću imati tradicionalnu
bijelu vjenčanicu. Nećemo se odjenuti u smoking i bajkovitu, pufastu vjenčanicu“,
kažem joj nastojeći je uklopiti u razgovor.
„Daphne neće ići na vjenčanje“, reče Tollie, a ja se okrenem prema njemu.
„Mislim da je tako najbolje“, reče ona kao objašnjenje. Kad je pogledam, na
licu joj je smiješak od uha do uha, kao da upravo nije izrekla nešto šokantno. „Po
svemu sudeći, trebalo bi vam biti jako lijepo.“ Nato stavi vazu s ružama na stolić
i ode van iz sobe.
Imam osjećaj kao da sam dobila pljusku. „A sad... pa da... idem ja sad. Imam
puno posla danas.“
Dok me Tollie ispraća, sagne se da me brzinski poljubi u obraz. Imam osjećaj
da je jako razočaran mojom odlukom u vezi s mamom i to me deprimira. Mislila
sam da će mu nakon svih ovih godina biti drago da naposljetku ipak imam majku,
stoga moram priznati da sam poprilično zatečena njegovom reakcijom.

151
 Knjige.Club Books

23

CEREMONIJA BEZ IKAKVE POMPE

Uzbuđenje raste tako da je prošli mjesec samo proletio. Jade, Jude i ja izvukle
smo svoje božićne kostime vilenjaka te smo ih oprale i pripremile za novu sezonu.
Plovidbe počinju sutra ujutro i imat ćemo dvije vožnje na dan svaku subotu i
nedjelju do Božića, s tri dodatne vožnje Plovidbi s Djedicom za Male zvijezde.
Aysburško novo dječje igralište još nije otvoreno, ali danas navečer ondje se
okuplja mala grupa nas Aysburšana da prisustvujemo postavljanju malene
spomen-ploče na jednu od klupa.
„Uskoro sam kod kuće, Immi“, reče Gray čim sam mu odgovorila na poziv.
„Upravo sam prošao pokraj Adlerove farme. Promet je bio užasan. Kod kuće sam
za najviše dvadeset minuta.“
„Samo pazi dok budeš prolazio kroz aleju stabala. Večeras je tamo pomalo
sklisko. Počet ću pripremati termosice. Volim te, ljubavi.“
Isti čas nazovem Fishera. „Na putu. Ajde, molim te, nazovi ostale i reci im da
budu na igralištu za otprilike pola sata. Hvala ti puno, vidimo se uskoro.“
Mama je skuhala vino, a ja nam pravim vruću čokoladu; obje u velikim
loncima koje smo posudili od Kurta.
„Djeluje li ti ovo dovoljno čokoladasto?“ upitam je kad zaviri u moj lonac.
„Hm... nekako mi je bljedunjava. Dodaj još malo čokolade.“
Izvučem žličicu i oprezno probam. „Vruća je, ali ima previše mlijeka.“
Dodam vrhom punu žlicu čokolade u prahu i promiješam, no mama me pogleda
ohrabrujuće, stoga dodam još jednu.
„Mislim da je tako bolje.“
Smanjim temperaturu i ostavim da se još malo krčka, a ja odem potražiti
papirnate čaše i poklopce, a zatim ih spakiram u jednu od dviju pletenih košara.
„Voljela bih da je Tollie pristao da se na spomen-ploči spomene njegovo
ime“, promrmljam, više za sebe.
„Znam, no jednostavno je sretan što je sve završeno, a i večerašnja ceremonija
bila je tvoja zamisao. A znaš da on ne voli biti u središtu pozornosti. Kao ni ti
uostalom.“

152
 Knjige.Club Books

Taj mi zaključak izmami osmijeh na lice. U tom trenutku preko stola zatreperi
neka svjetlost - stigao je Gray i sad se napokon mogu opustiti.
„Odlično, sad možemo početi s pretakanjem vina i tople čokolade. Nadam se
da će se drugi sjetiti ponijeti fenjere.“
Kad je Gray ušao u kuću, mi smo već spremne za polazak. Stao je, sav ozaren,
a potom požuri prema meni, obuhvati me rukama oko struka i radosno me zavrti.
„Sama si kost i koža“, kaže obgrlivši me oko kaputa.
Podigne me s lakoćom, a kad me spusti na pod, ja ga zaigrano lupnem u rebra,
jer je i on smršavio.
„Mislim da ovo više ima veze s tvojim mišićima“, našalim se. Prije je imao
koji kilogram viška što ga je činilo maznim poput kakvog plišanca, no sad se
stesao, a meni će trebati vremena da se naviknem na tog mišićavijega Graya.
„Ne zvučiš mi odobravajuće. A kako ti se sviđa moja frizura? Planirao sam se
ošišati.“
Pogledam ga zgroženo. „Zašto?“
„Zbog vjenčanja, sjećaš se? Opako se približava.“
Nato ode do mame i zagrli je. „A kako si ti, Val?“
„Odlično, hvala na pitanju, Gray.“
„Molim te, nemoj se ošišati. Jako volim tvoju kosu.“ Kosa mu pada do ramena
u crnim valovima što mu zaista pristaje. „Ako ovako nastaviš, neću prepoznati
čovjeka kojemu ću trebati reći sudbonosno ‘da’.“ Samo se napola šalim; uzmem
zadnju termosicu i stavim je u jednu od košara.
„Pa, trebala bi se malo udebljati, Immi. Po mome mišljenju, previše radiš, a
dodatni stres ti radi i približavanje vjenčanja“, priključi se mama, a pritom joj se
produbi ona bora između obrva.
Uhvatim kako ona i Gray izmjenjuju zabrinut pogled. Istina, izgubila sam
pokoji kilogram u zadnje vrijeme, ali vjerojatno zbog joge, kao i zbog činjenice
da sam dosta umorna pa slabije jedem. Zimi se samo želim sklupčati na krevetu i
spavati, a ne sjediti na kauču i samo jesti. No, ionako se ne može reći da sam
mršavica.
„Evo“, reče on, ja ću ovo ponijeti. A vi me, moje dame, vodite. Dakle, sigurne
ste da ne bih trebao posjetiti frizera i promijeniti frizuru, ha? Mislio sam probati
s nekom modernijom, na primjer da me natrag obrije, a gore na vrhu da bude
duže.“
„Ako to radiš zbog mene, radije nemoj, molim te. Savršen si mi kakav si sad.
Ali ako želiš promjenu, onda svakako idi. Tko zna? Možda ću imati osjećaj da
imam sasvim novog muškarca u životu.“
Nastavimo se zadirkivati dok hodamo šetnicom. Ledeni pokrivač nije nestao,
baš naprotiv, očvrsnuo je jer su noći sad prilično hladne. Već smo imali nekoliko
jakih mrazova, ali mene je najviše strah onog tankog leda. Ne samo zato što je

153
 Knjige.Club Books

sam po sebi opasan nego ako ljudi ne budu mogli doći do Aysburyja po uskim
putevima, sve naše božićne proslave mogle bi propasti. Misli pozitivno, Immi,
strogo se opomenem. Adlerova farma ove je godine za svaki slučaj osigurala
dodatne ljude za pomoć na cesti ako nas snijeg iznenadi kao primjerice prošle
godine,
„Jesi li se sjetila ponijeti spomen-ploču?“ sjeti se Gray pitati me kad smo već
gotovo stigli na igralište.
„Jesam. Kod mene je, a Tollie nosi bušilicu i nekoliko čavlića. Ajme, zar
fenjeri ne izgledaju predivno?“ oduševim se kad Gray otvori vrata, a mi uđemo.
Krenemo prema Kurtu, Fisheru, Roni, Abeu, Ethel, Martinu i Patricku koji
stoje u krugu i koji su po svemu sudeći vrlo dobro raspoloženi budući da im smijeh
odzvanja u noći.
„Sad je službeno“, dovikne Tollie preko ramena. „Odvjetnik mi je jutros
potvrdio da je zemljište na kojoj se nalazi ovo dječje igralište i službeno postalo
općinsko vlasništvo.“
„Pa, u svakom slučaju bolje i kasnije, nego nikad. A sutra će biti svečano
otvorenje tako da je vrijedilo sveg truda koji smo uložili.“
„Možeš li podići fenjer malo više?“ Tollie se obrati Fisheru, mrmljajući kroz
zube budući da je među usnice zataknuo čavlić. Koliko sam ga puta upozorila da
to ne čini? No izgleda da nas stare navike nikad ne napuštaju.
„Evo i spomen-ploče.“ Izvadim je i stupim naprijed, a Tollie se okrene i
pogleda me usput izvadivši čavlić iz usta.
„Upravo si pripremam rupice za čavle. Evo ovdje.“ Uzme malenu mjedenu
ploču od mene i oboje smo svjesni da je to značajan trenutak. „Izgledat će odlično
na ovoj klupi“, nježno doda.
Dok se ostali bave nalijevanjem kuhanog vina i vruće čokolade, Fisher i ja
stojimo i gledamo Tollieja kako pričvršćuje spomen-ploču na klupu. Na zlaćanoj
svjetlosti fenjera čini se kao da svjetluca.
„Spremni smo, ljudi“, reče Tollie uspravivši se, a ja ne mogu ne pomisliti da
bi mu to prije samo šest mjeseci bilo nemoguće. Vratio se onaj stari Tollie kojega
ne bole leđa. „Dođite svi ovamo. Želio bih nešto reći.“
„Kuhano vino ili vruća čokolada, Tollie?“ upita mama.
„Može vruća čokolada, Val. Nisam je dugo pio.“ Uzme šalicu od nje s
iskrenim smiješkom.
„O Bože, još uvijek ne mogu vjerovati da je došao i ovaj dan. Prije deset
godina pala mi je na pamet luda ideja da moja obitelj i prijatelji skoče sa mnom u
brodsku avanturu, i doslovno i metaforički.“ Tollie zastane, a potom se začuju
uzdasi popraćeni smijehom. „Nemoguće je pobrojiti koliko nam se roditelja i
djece pridružilo na našim Božićnim plovidbama s Djedicom tijekom svih ovih
godina, no jedno je sigurno: na mnoga smo lica i u mnoga srca unijeli smijeh i

154
 Knjige.Club Books

veselje u pravom božićnom duhu. Ova zdravica nije samo za nas, nego za svaku
osobu koja je sudjelovala na bilo koji način u izgradnji ovoga igrališta.“
„Pročitaj naglas što piše na ploči, Tollie“, potakne ga Kurt.
Tollie se okrene da pročita, a Fisher podigne svoj fenjer da mu posvijetli.

U spomen na desetu godišnjicu

Božićne plovidbe s Djedicom i
na svaku osobu koja je plovila s njim.

„Na njoj se ne nalazi tvoje ime?“ iznenadi se Abe, kao da je riječ o nečemu
što smo previdjeli.
„Ne. Ako želiš staviti moje ime na nešto, onda ga možeš zakucati na neku
drugu klupu kad umrem. Ali još uvijek nisam mrtav i nadam se da je preda mnom
još koja dobra godina!“ Na te njegove riječi svi uglas prasnemo u smijeh.
„Za Aysbury i djecu čiji će smijeh ispunjati ovaj prostor i koja će uživati na
ovom igralištu, kao i za sve vas i za sav trud koji ste uložili da se ovaj san ostvari.“
Svi podignemo papirnate čaše u zrak, a pritom se svakome od nas u oku
zacakli suza.

***

Bit će ovo duga noć, ali nije me briga. Nekolicina nas nalazi se na Star Gazeru jer
je vrijeme da ga pretvorimo u božićni brod, spreman za Božićne plovidbe s
Djedicom.
„Lijepo od Kurta što nam je ustupio jednu od svojih garaža da u nju
pospremimo darove i ukrase za brod“, reče mama dok se bavimo čišćenjem
kuhinjskog dijela.
„Kako ide s vašim večernjim Plovidbama sa stilom?“ usput upitam mamu.
Puno toga govori sama činjenica da ih provode već tri tjedna, a ona ih još
nijedanput nije spomenula.
Mama pogleda uokolo, naizgled uznemireno, da se uvjeri da nas nitko ne
sluša; Abe ubacuje drva u peć, a Fisher i Tollie provjeravaju rade li sve lampice
za borove koje ćemo postaviti na božićna drvca.
Vidim da u nevjerici promatraju sve te lampice jer i ove godine, kao uostalom
i svake godine dosad, radi samo jedan jedini lanac s lampicama!
„Bilo je užasno, Immi. Nekoliko prvih plovidbi bile su mi prava noćna mora.
Sve sam pokušala - tablete od đumbira, neke biljne pripravke, čak sam u ljekarni
kupila i flastere protiv mučnine, ali ništa mi nije pomoglo.“

155
 Knjige.Club Books

„A zašto jednostavno ne kažeš Fisheru? Kako će ti uopće biti na idućim

plovidbama?“
Ona nato zatrese glavom. „Kad vidiš koliko mu se lice ozari kad je na tom
brodu, ne možeš ne zaključiti koliko uživa u tome i koliko mu je to važno. U
svakom slučaju“, uto podigne rukav svoga džempera, „pomogla mi je
akupunktura tako da sam kupila i ove narukvice. Imaju ušivenu plastičnu kuglicu
i samo ih se navuče pazeći da se ta kuglica nalazi otprilike dva prsta iznad
zapešća.“ Izgleda zadovoljna samom sobom.
„I to ti zaista pomaže?“
„Aha. Većinom. Pred kraj večeri počnem biti pomalo nesigurna na nogama,
ali to je u redu. Ako uspijem preživjeti do Božića, dokazat ću samoj sebi da ja to
zaista mogu.“
Jadna mama, zaista se trudi. Fisher nema pojma kroz što ona prolazi dok se
pokušava boriti s mučninom i vrtoglavicom kao posljedicom morske bolesti, samo
da njega ne razočara.
„Je li ti možda pala na um hipnoza?“ predložim. „Ima jedna žena u Stroudu
koja se bavi holističkom medicinom, ali počela je kao hipnotizer. Znam za nju
samo zato što mi je jedan od dečki s kojima sam radila na brodogradilištu pričao
o svojoj supruzi. Imala je paničan strah od paukova, i to iscrpljujući. Kad bi
vidjela pauka u kući, počela bi vrištati i ne bi prestala čak ni kad bi ga on iznio
van; i ne bi mogla normalno spavati još tjedan dana nakon toga jer bi umislila da
im se uvukao među plahte te bi svaki čas mogao izmiljeli odnekud.“
„Pa to je grozno.“
„Znam. Uglavnom, ta žena je njegovu suprugu vratila u djetinjstvo, kad joj je
njezin brat u šali stavio plastičnog pauka ispod jastuka što ju je izbezumilo kad je
saznala. Ali nakon tri tretmana hipnoze - unatoč tome što i dalje ne voli paukove
- prestala ih je panično bojati. Čak ga može, ako je potrebno, uhvatiti staklenom
čašom, prekriti joj rub papirom, a zatim ga odnijeti u vrt i ondje ga ispustiti.“
„Hm. Možda bi vrijedilo pokušati.“
„Nabavit ću ti njezin broj. Mislim da nema smisla da patiš i šutiš o tome,
pogotovo ako postoji način da se nešto riješi. Iako, mogla bi biti i iskrena s
Fisherom jer ta tvoja bojazan nije tvoja krivnja.“
Mama izgleda potišteno. „Uživam biti na brodu, samo me iscrpljuje što mi
njegovo stalno kretanje i ljuljuškanje na valovima uzrokuje mučninu i vrtoglavicu.
Mnogo je bolje ako nosim ove narukvice, a ako mi počne mučnina, samo
pritisnem jednu od točaka koja omogući gotovo trenutačno olakšanje.“
„Ometam li povjerljiv razgovor o vjenčanju?“ Ni jedna od nas nije shvatila
da je Abe krenuo u našem smjeru.
„Naravno“, razdragano odgovorim. „Taman smo se pitale hoćeš li se ti
pojaviti u svome kostimu pingvina.“

156
 Knjige.Club Books

On mi se nato naceri. „Neću. To je za djecu. U svakom slučaju, ove godine

dolazim u kostimu božićnog pudinga.“
Mama i ja se počnemo smijati te ga ja ohrabrujuće stisnem za nadlakticu. „Jao,
Abe, jedva čekam vidjeti kako će to izgledati! Jesi li znao da ćemo ove godine
imati i vilu? Blizanke će se izmjenjivati jer imamo samo jedan kostim. Mislim da
čarobni štapić stvara jedan magični dojam, slažeš li se?“
„Malenima će se sigurno jako svidjeti. U svakom slučaju, peć je naložena...
mogu li vam kako pomoći?“
„Uskoro ćemo biti gotove s čišćenjem pa ne bi bilo loše da nam doneseš
ukrase s božićnim kuglicama tako da ih mama i ja počnemo raspakiravati. Kako
ide s lampicama?“ potonje reknem gotovo nečujno.
„Ne baš dobro. Znaš i sama kako je provjeravati svaku žaruljicu da bi otkrio
koja ne radi, a uvijek nekako ispadne da si baš nju preskočio!“
Abe ode u spremište, a dok mama briše radne plohe, odjednom se začuje
Ethelin glas: „Donijela sam šišarke, Immi. Da ostavim košaru na jednome od
stolova?“
„Odlično, hvala ti, Ethel.“
„Pretpostavljam da nećemo sređivati brod sad kad se već počelo mračiti, nego
radije rano ujutro?“ upita.
„Tako je, u pola devet. To je dva i pol sata prije početka prve plovidbe tako
da ćemo se Tollie, Gray i ja stići i presvući u svoje kostime.“
„Dogovoreno, onda se vidimo ujutro. Taman stignem ispeći cupcakes i
medenjake. Lijepo se naspavajte.“ Ethel nato ode, no nisam sigurna da će se ona
naspavati s obzirom na to da planira peći kolače.
„Jesi li već nabrala zelenilo za ukrase?“ upita mama.
„Nisam. Gray i ja ćemo u pola šest krenuti u šumarak. Prošle smo se godine
bili bolje organizirali.“
„Samo se dobro obucite i ne zaboravite rukavice.“
Smiješno, ali stara Val mi to nikad ne bi rekla, no Val kao mama počinje
pokazivati svoju majčinsku stranu. Uvijek sam se pitala zašto se toliko brinem
zbog svega, a sad mi je malo jasnije. To mi je očito u genima.

157
 Knjige.Club Books

24

BOŽIĆNO UZBUĐENJE
SVUDA OKO NAS

Kad je alarm odzvonio, Gray prebaci ruku preko mene i stisne se uz mene. Utješna
mi je toplina kojom zrači, u potpunom kontrastu s prazninom koju osjećam svaki
put kad ode. Uvijek sam pomalo napeta svaki put kad ga nema, kao da je zadnji
komadić slagalice u mome životu i slika onda bez njega nije potpuna.
„Vrijeme je za ustajanje“, prošapćem nastojeći zvučati entuzijastično.
„Moramo krenuti u potragu.“ Ne mogu reći da nisam uzbuđena ali svjesna sam
da je vani jako hladno, stoga se pokrijem poplunom po glavi jer bih najradije
nastavila spavati.
Gray slijedi moj primjer i tako ležimo prilijepljeni jedno uz drugo u
posvemašnjoj tami.
„Kako ćemo išta vidjeti u tom mraku?“ istakne.
„Dok mi popijemo kavu i pojedemo nešto, istuširamo se i obučemo te
dokaskamo dotamo, bit će već pola osam. Sunce će već započeti svoj put po nebu
i upit ćemo čaroliju rađanja novog dana. Zar nismo sretnici?“
„Ako ti tako kažeš. Znači li to da možemo ostati u krevetu još pet minuta?“
„Ne. Hajde, ustani. Svi će biti na brodu točno u pola devet i čekati samo nas
- pred nama je mnogo posla. Pokreni to lijeno tijelo“, kažem mu dok sama iskačem
iz kreveta.
„Je li grijanje uključeno? Jaako je hlaadno!“
Gray stavi jastuk na glavu dok se ja ogrćem svojom kućnom haljinom i
odlazim dolje provjeriti termostat.
„Na osamnaest je stupnjeva“, zgroženo poviknem.
„Pa, sinoć nam je bilo vruće dok smo ležali na deki ispred kamina. Rekla si
da se znojiš i zato sam ugasio grijanje.“
Pojačam ga i odem nam napraviti doručak. Gray nije jutarnji tip, a ja volim,
čim otvorim oči, odmah ustati i započeti dan. On se pojavi tek nakon dvadeset
minuta i pridruži mi se dok promatram tminu vani.
„Rekao sam ti da se ništa neće vidjeti.“

158
 Knjige.Club Books

„Sa svakom minutom postaje sve svjetlije“, istaknem gledajući u daljinu.

Sunce se probija kroz oblake i kroz usku traku osvjetljava nebo - čini se da će dan
biti lijep. Nadam se da će sunce brzo rastjerati sve tamne oblake i maglu koja je
ovladala cijelim krajolikom. Ali zasad je hladno te se treba obući slojevito i povrh
svega obući debelu jaknu, a na noge debele čarape.
„Obožavaš sve ovo, zar ne?“ Gray se okrene prema meni držeći među rukama
toplu šalicu kave.
„Svaku sekundu. Od branja zelenila preko kićenja borova do gledanja Abea
koji najavljuje Djedičin dolazak. Što se tu ima ne voljeti?“
„U svakome od nas čuči malo dijete, samo katkad to zaboravimo“, promrmlja
ljubeći me u usne zadržavši načas svoje usnice na mojima. „Dođi. Bit će nam baš
zabavno.“
Vrzmamo se uokolo spremajući se, a Gray usput pojede hrpu tostova dok ja
popijem samo kavu jer mi je hrana kao i inače na zadnjem mjestu. Svjesna sam
da ću oko jedanaest umirati od gladi i da će mi, ako budem tada nešto jela, to
pokvariti ručak; možda je vrijeme da se počnem redovito hraniti. Znam da mi
Tollie ne bi dao da ovako preskačem obroke i moram priznati da mi nedostaje
njegov pogled koji prekorava bolje od tisuću riječi.
„Izvadio sam „ti čizme. Ja sam obuo dva para čarapa“, upozori me Gray
vidjevši da ja na nogama imam samo kratke čarape.
„Ne brini se, ne idem u ovim čarapama. Pričekaj me, odmah se vraćam. A ti
dotad, molim te, potraži jutene vreće i vrtne škare - nalaze se ispod stuba.“
Ima nešto magično kad izađeš u mrzlo, maglovito jutro a da ti je pritom samo
lice izloženo toj hladnoći dok ti je ostatak tijela toplo umotan i zaštićen.
Zastanemo da bismo si popravili šalove i njima si prekrili usta. Gray me počne
omatati kao da sam kolut a moj šal klupko konca, što i nije daleko od istine s
obzirom na to da nosim jedan od Ethelinih pletenih šalova koji su naizgled
beskonačno dugi što ga poprilično zabavlja. Pomalo je klaustrofobičan, ali ona mi
ga je isplela iz ljubavi i volim ga nositi.
„Nemoj mi se rugati“, prošapćem dok prolazimo kroz kapiju. Primijetim da u
Utočištu još uvijek nije upaljeno ni jedno jedino svjetlo. Na ulici čak nema ni ljudi
koji šeću pse, što je prilično neuobičajeno. Obično u ovo doba ima nekoliko
redovitih šetača pasa, čak i subotom.
Gray mi pomogne preskočiti ogradu, a kad doskočim na zemlju, preuzmem
od njega vreće i oruđe. Pogledam uokolo i vidim da je magla još uvijek gusta i da
se poput kakve vrpce provlači oko velikih hrastova na udaljenom dijelu livade
gdje počinju obrađena polja.
„U pravu si, zbog ovoga je vrijedilo ustati ovako rano“, reče Gray dok stojimo
i divimo se bojama prirode u ranu zoru dok se sunca probija kroz grane i poigrava
se s cijelom prirodom. Blijedo siva boja neba počinje se mijenjati u boju starog

159
 Knjige.Club Books

zlata i čini se kao da tamo u daljini na nebu gori vatra. „Hajde, krenimo po to
zelenilo.“
Trava pod našim stopalima pucketa, a kako gazimo preko nje, tako ostavljamo
tragove dvaju para čizama za sobom. Divljeg cvijeća koje cvjeta ljeti već odavna
nema, no na nekim mjestima iz trave izviruju njihove osušene stabljike, a tu i tamo
naiđemo i na grozdove osušenog divljeg čička čije šiljaste glavice svjetlucaju
prekrivene mrazom.
„Čuješ li ti to?“ Gray se okrene prema meni mičući šal s usana.
„Što?“
„Zvuk potpune tišine i mirnoće. Naravno, ako naćuliš uši, možeš čuti neko
šuškanje preko u grmlju, no pretpostavljam da je to samo ptica. Nema ni
automobila, ni ljudskih glasova, ni aviona, ni traktora.“
„Svi su još u krevetima. Svi osim nas.“
„Ne znaju što propuštaju.“ On se nato nagne naprijed pa i ja počnem opuštati
šal; uskoro mi je omotan samo oko vrata. Gray prstima posegne prema mojoj bradi
i nasmiješi mi se. „Volim te, Immi Tolliman, koja ćeš uskoro biti gospođa Immi
Adams, ili ti se možda više sviđa gospođa Immi Tolliman-Adams“, Gray slijedi
svoj tijek misli namrštivši se dok razmišlja.
„Možda ću se vratiti u Imogen kad se udam. Gospođa Imogen Adams zvuči
jako otmjeno, zar ne?“
Gray zatrese glavom. „Ti ćeš uvijek biti moja Immi - kad kažem Imogen, kao
da ne govorim o tebi!“
Gurnem ga lagano dlanovima uputivši ga da nastavi hodati. „Hajde, nemamo
previše vremena. Željela bih nekoliko onih razgranatih grana, ali nemoj ih sve
odrezati s istog drveta“, poučim ga te posegnem za jednom borovom granom.
„Ove borove grančice jednostavno mirišu prekrasno.“
„Budi mirna.“ Gray počne rezati grane, a kad krene dalje, ja ih brzo ubacim u
jednu od vreća. Vrlo brzo vreća je dupkom puna; tu su dugačke grane bršljana,
nekoliko lovorovih grana i naposljetku grane plave smreke.
„Treba nam i božikovina“, podsjetim ga.
„Dodaj mi vreću pa ću objesiti na ovu granu. Uzet ćemo je kad se budemo
vraćali natrag. Moglo bi potrajati dok ne nađemo neku lijepu božikovinu, s
podosta crvenih bobica, tako da bismo trebali brže Hodati.“
Slijedim ga pritom uživajući u sunčevim zrakama koje se probijaju kroz lišće
i grane drveća oko nas. Prisustvovali smo buđenju prirode; dosad su već ona tišina
i mir potpuno narušeni - čuje se bučno zviždanje kosova koji kao da se svađaju, i
šuškanje grančica najvjerojatnije od zečeva koji bježe kad čuju da im se
približavamo.
Kad smo ovdje bili prošlog Božića, veselili smo se predstojećim zarukama, a
sad je ostalo jako malo vremena do našeg vjenčanja. Više se neću preživati

160
 Knjige.Club Books

Tolliman i to će zaista biti završetak jednog poglavlja moga života, ali i života
moje obitelji. Ne mogu ne zapitati se je li možda to ono što muči Tollieja.

***

Atmosfera na Star Gazeru užurbana je. Ethel, Rona i mama su u kuhinji i slažu
zalogajčiće za djecu, a ja sam vani s Fisherom i Tolliejem gdje vješamo zelenilo
da bi Star Gazer od običnog broda postao brod za Božićnu plovidbu s Djedicom.
Gray je otišao po vreće s igračkama koje će privremeno spremiti u kabinu.
„Svake godine izgleda sjajno, zar ne?“ reče Tollie Fisheru.
„Dobro se brinem o ovom brodu“, odvrati Fisher s ponosom.
„Ove dekoracije ti neće smetati prilikom vaših večernjih Plovidbi sa stilom?“
zapita se Tollie.
„Samo ćemo ih malo drugačije posložiti, a onda ih ujutro ponovno vratiti na
staro“, ubacim se ja osjetivši grižnju savjesti što meni takvo što nije palo na pamet.
„Može, dobra ideja. Stvara božićnu atmosferu, a siguran sam da će Val htjeti
dodati i pitu s mljevenim mesom na pladnjeve koje nudimo gostima“, reče Fisher.
„Sa svakom plovidbom naučimo nešto novo.“
Sigurna sam da naučite. „Bi li vam smetalo ako se ja sada odem istuširati i
presvući? Mama se ponudila da će biti ispomoć u Bullrushu kad djevojke budu
ovdje. One su već sad poprilično zaposlene, a vidim i da je parkiralište puno.
Treba li nešto nekome od vas?“
„Ne treba ništa, mila. Samo ti idi pod tuš i malo se zgrij.“ Stanem na prste i
poljubim Tollieja u obraz što ga naizgled obraduje.
„Završit ću ovo s Tolliejem, a onda idem zapaliti vatricu dok se Djedica ne
pripremi za svoju ulogu.“ Fisher i ja nato izmijenimo smiješak.
„Vidimo se uskoro, dečki.“
Stavim svoju kapu s pomponom na glavu i preko ušiju pa potražim rukavice
koje sam zagurala duboko u džepove te izađem na puteljak i načas zastanem diviti
se naših ruku djelu. Star Gazer je stvarno divan brod. Fisher provodi sate i sate
polirajući je i non-stop obnavlja boju ne dopuštajući da njegova ljepotica ne bude
u besprijekornom stanju. A sada, uređena u božićnom duhu, izgleda kao plutajuće
saonice Djeda Božićnjaka.
Sad kad je mostić broda spušten i božićno drvce koje tu stoji ukrašeno,
nedostaje još samo mama odjevena u svoj bijeli kaput od lažnoga krzna, s
crvenom beretkom na glavi, koja stoji na njegovu početku i pregledava karte.
Tako me podsjeća na kombinaciju Bake Božićnjak i polarnog medvjeda što se
djeci jako sviđa.
Okrenem se i krenem prema Prevodničarevoj kući“, a odjednom se uz mene
stvori Patrick.

161
 Knjige.Club Books

„Neću te zaustavljati jer znam da si u gužvi, no htio sam ti reći da još uvijek
nisam dobio ček koji mi je trebao dati Harrison.“
„O. to je baš čudno. Provjeri to s Fisherom. Zar Hotel Linden nije taj iznos
uplatio direktno na naš račun? Imaju sve potrebne detalje, s obzirom na to da su
nam već ljetos uplaćivali novac kad su bili organizirali prikupljanje sredstava za
fond za vrijeme poslijepodnevnog čaja.“
„Aha, dobro. Nema problema, provjerit ću još jednom. Je li sve spremno?
Napravili ste odličan posao.“
Ljudi samo dolaze i odlaze jer se proširila vijest da je otvoreno novo dječje
igralište i svi ga žele vidjeti.
„Hvala ti, naradili smo se, ali vrijedilo je.“
„Sad ću te pustiti na miru, ali ako trebaš nešto, slobodno me nazovi. Možda
se onda vidimo kasnije u Bullrushu. A zasad te pozdravljam.“
Takvo je olakšanje što je Patrick preuzeo posao blagajnika i vodi brigu o
svemu.
„E da“, dobaci on okrenuvši se. „Djeca iz škola prikupila su četiristo dvadeset
i dvije fonte. I učitelji su isto tako sudjelovali.“
„O, pa to je odlična vijest, Patrick. Hvala što si mi rekao.“ Smrznuli su mi se
prsti na nogama i jedva čekam stići kući i ući pod tuš da se utoplim vodom, a onda
nakon toga popiti vruću čokoladu prije nego što se presvučem u vilenjački kostim
i postanem vilenjakinja.

***

Od ovog prizora uvijek mi zatitra srce i nikad se ne umorim od upijanja ovih

dragocjenih uspomena. Mama stoji ispred mostića, s osmijehom od uha do uha, i
pregledava karte; red je velik i treba biti brz. Kako pregleda karte, tako ih vrati
posjetiteljima, a djeca je odmah zgrabe i čvrsto privinu uza se, kao da se boje da
bi se karte mogle zagubiti i da se onda ne bi mogli ukrcati na brod; čak i najmanja
djeca iz majčina naručja grabe prema kartama, da slučajno ne bi bila izostavljena
iz pustolovine.
Mama na početku svima izrazi dobrodošlicu, obraća se pristigloj djeci i
roditeljima.
„Dobro jutro svima! Jako smo uzbuđeni jer jutros očekujemo posebne goste.“
Malo se sagne i stiša glas, da bi namamila djecu da joj se približe. „Ali da bismo
se ukrcali na brod, treba nam kapetanovo dopuštenje, a ja nigdje ne vidim
kapetana.“
Nestrpljive oči traže uokolo, čak i odrasli počnu okretati glave.

162
 Knjige.Club Books

„O Bože! Mislite li da je možda zaspao?“ Svi nato počnu kimati glavama.

„Nakon što nabrojim do tri, ponovite za mnom, što glasnije možete: ‘Probudi se,
kapetane Gray!’ Jedan, dva, tri!“
Divno je čuti zbor glasova kako nestrpljivo doziva kapetana Graya i uskoro
se vrata broda širom otvore i na njima se pojavi Gray. Izgleda kao pravi kapetan
u tamno plavom odijelu sa zlatnim gumbima, s izvezenim sidrom na reveru i
četirima jarko žutim prugama na manžetama. Bijela kapetanska kapa odlično
pristaje uz odijelo, no ostanem neugodno iznenađena. Iako izgleda poput kakvog
starog morskog vuka, gdje su oni njegovi dugi uvojci? Nikad ga nisam vidjela sa
zavezanom kosom, stoga pogledam mamu namrštivši se. Ona samo brzo slegne
ramenima, čini mi se pomalo osjećajući krivnju. Sad je već stigao do početka
mostića, stoji raširenih nogu i s rukama prekriženima iza leđa.
Pohitam prema početnom dijelu mostića, u svojoj svijetlo zelenoj tunici u
vunenim hlačama, s crnim remenom, prugastom crveno-bijelom kapom u jednoj
ruci držeći blok za pisanje.
„Tražimo dozvolu za ukrcavanje, kapetane!“ teatralno poviknem nastojeći
izbjegavati pogled na Grayeva ramena, gdje više nema dragih mi uvojaka.
„Dozvola odobrena“, odgovori on pritom odsalutiravši, a ja potaknem djecu
da krenu prema brodu dok on salutira svakome ponaosob kao pravi pravcati
kapetan. Djeca to obožavaju.
Sljedeća ih dočeka Jude. Danas je Jude vilenjakinja, u zelenoj je vilenjačkoj
haljini s crvenom kragnom i crvenom kapom s pomponom. Kurt i cure te su
kostime sašili prošle godine - tada joj je haljina dosezala do koljena, a otada je
narasla nekoliko centimetara tako da joj je i haljina okraćala.
Njezine čarape na crveno-bijele pruge podsjećaju na božićne lizalice; sve
posjetitelje srdačno dočekuje, sa smiješkom na licu.
Požuri nas unutra da se zagrijemo, uzimajući jakne i dodajući ih Ethel da ih
objesi na vješalice.
„To je Jude“, poviknem. „Moja pomagačica. Nas dvije radimo za Djeda
Božićnjaka. A sad svi lijepo skinite jakne i udobno se smjestite.“
Svi osim dvoje djece posjedaju na ručno izrađen tepih koji su nam darovali
Ethel i Abe. Šivali su ga dvije zime koristeći male kvadrate tkanine koje su
našivali na jutenu podlogu. Dosta je velik - dva sa tri metra, i djeca ga jako vole.
Uvijek ih ulovim kako dlanovima prelaze po pregibima ušivene tkanine dok
gledaju Djedicu. Tepih pokriva dio ispred klupice na kojoj sjedi Djedica. Ethel
odvede roditelje do dijela gdje se nalazi koji zalogajčić za njih tako da dječica
mogu trčati gore-dolje po prolazu koji se nalazi između ako postanu nemirna.
Gray se okrene da zatvori vrata, da nam bude toplije, a ja još uvijek ne mogu
vjerovati. Dakle, zaista je istina - više nema njegove divne kose, obrijao je stražnji
dio skroz do donjeg ruba kape. Samo nekoliko kovrča proviruje sa strana. I dalje

163
 Knjige.Club Books

je jako zgodan, ali osjetim kako mi srce počinje jače kucati dok se okrećem prema
svojoj publici.
Počne glazba, dakle Ethel je pokrenula predstavu, a ove godine je Gray snimio
nekoliko novih odličnih glazbenih dionica. Tiho zveckanje postupno postaje sve
glasnije, a onda se iznenada niotkuda stvori Jade, u vilinskom kostimu i mašući
čarobnim štapićem.
„Bok svima. Jesmo li spremni za zabavu?“ Sve se glavice okrenu prema njoj
i slijede svaki njezin pokret. Izgleda poput balerine u svijetlo plavoj haljini s
dugim donjim dijelom od sifona i svijetlo plavim satenskim papučicama. Krila su
joj taman toliko velika da samo centimetar-dva vire iznad njezinih ramena, a na
glavi joj je bliješteća tijara. No djecu naizgled najviše fascinira njezin čarobni
štapić kojim maše naprijed-natrag. Prehoda prolazom i dođe do ruba tepiha
pridruživši mi se. „Ovo je Jade i ona će nas sve posuti čarobnim vilinskim
prahom...“
„Ššš!“ Gray stavi prst preko zatvorenih usana širom otvorivši oči prema
uzbuđenoj publici. „Čujem neko lupanje s palube.“
Isti čas nastane sveprožimajuća tišina jer su svi odreda zadržali dah i slušaju.
Iznenada se začuje snažno kucanje po vratima koje poprate uzbuđeni vriskovi.
Gray pričeka koji trenutak, da počne nova pjesma: i začuje se zveket zvončića.
Za koji čas otvori dvokrilna vrata i tako nas načas zapahne hladan zrak. I Djed
Božićnjak stupi u sobu, zastane kad je prešao prag i veselo pozdravi: „Ho! Ho!
Ho! Sretan Božić svima!“
Jedno od najmanje djece u nevjerici stavi dlanove na obraze i širom otvori
usta netremice se zagledavši u Djedicu. Tollie je najbolji Djed Božićnjak, iako je
debljinu postigao većinom jastucima. Pustio je brkove i bradu - oboje sijede - a
na glavu je stavio prilično realističnu periku; takvoga ga se sjećam još od svoga
djetinjstva. Crvenih obraza i s izrazom neprikosnovene sreće nije da izgleda samo
dobro, nego izgleda potpuno realistično.
„Oduševljen sam što vas je toliko došlo danas vidjeti me. A kako ste se samo
ušarenili. Obukli ste pulovere s pahuljicama, a vidim da ima jedan i s mojim licem
na njemu. Kako se zoveš?“ upita Tollie prozvavši malog dječaka da ustane i
pokaže ga svima.
„Ja sam Toby, Djedice. A džemper mi je isplela baka.“
Drago djetešce, ima oko četiri godine i oči mu svjetlucaju dok govori.
„Pa, reci baki da joj je Djedica poručio da je napravila izvrstan posao,
dogovoreno?“ Njegov bariton istodobno je i nježan i veseo, a dječakovo je lice
ozareno kad je natrag sjeo prekriživši noge.
„Moja glavna vilenjakinja, Immi, zapisat će vaše želje koje ću onda ponijeti
sa sobom na Sjeverni pol“, reče im Djedica. „A njezine pomoćnice, Jude i Jade,
pobrinut će se da se svi dobro zabavimo. A hoćemo li sada zamoliti kapetana
Graya da digne sidro i da krenemo na plovidbu?“

164
 Knjige.Club Books

Svi su mirni i prate Djedičin pogled prema vratima i Grayu koji stoji pred
njima. Počne uzbuđeno čavrljanje koje se prekine kad Gray stavi dlan oko desnog
uha. „Jeste li i vi to čuli?“ upita ih poluprigušenim tonom upirući kažiprstom
prema gore, u smjeru kabine. Svi ponovno utihnu. Nešto zagrebe po stropu
kabine, a potom se začuje podulje tapkanje; sve oči u čudu su širom otvorene.
Jade i Jude sad su na tepihu između djece raspirujući im maštu.
„Mislite li da su to Rudolph i njegovi sobovi?“ upita Jude, a djeca u znak
odgovora samo još jače rašire oči.
Djedica pljesne rukama. „Taman sam se pitao kad li će moj prijatelj Rudolph
doći s darovima. Kapetane Gray, biste li im vi, molim vas, otvorili vrata?“
Gray ponovno širom otvori vrata i pusti Abea, odjevena u kombinezon
božićnog pudinga, s pletenom zelenom kapom i velikim čuperkom božikovine
zataknutom u nj. Mahne dječici, a zatim vreću s igračkama doda Grayu.
„Oprosti što malo kasnimo, Djedice. Bilo je to dugo putovanje pa smo putem
morali stati jer su sobovi bili gladni. Rudolph se ispričava. Bok, djevojčice i
dječaci.“
Svi mu uglas odzdrave dok Gray podigne vreću visoko iznad dječjih glava i
odnese je do Djedove klupice. Sva su mjesta popunjena i prilično je gužvovito,
ali nitko se ne žali.
„A sad je vrijeme da se pokrenemo“, obavijesti nas Gray i ode.
Mijenjani pjesmu u pozadini da ispunim vrijeme koje je potrebno Abeu da
povuče sidro i Grayu da zauzme svoje mjesto za kormilom.
Jude i Jade počnu dijeliti svim roditeljima i djeci papire s riječima pjesama i
svjetleće štapiće dok počinju taktovi prve božićne pjesme.
„Tko će sve pjevati?“ upitam.
Sve su ruke u zraku kad riječi „Rudolph the Red-Nosed Reindeer“ ispune
prostoriju.
Mnogo je mahanja rukama, još više migoljenja i - najvažnije od svega - more
nasmijanih lica. Začuje se zvuk pokretanja motora: znak da kreće naše
četrdesetpetominutno krstarenje po rijeci.
Ostavim Jade da jedno po jedno dijete vodi do Djedice, da mu povjere što žele
za Božić. Jude vrlo ozbiljno sluša svako dijete i zapisuje njihove želje u moj
posebni blok.
Tollie radi ono što najbolje zna i to me čini sretnom. Naš Djedica koji se smije
i šali, iskreno veseo. On je zapravo jedno veliko dijete, a dok se smije, debeo,
okrugao trbuh treska se kao da je uistinu njegov. Stvoren je za ovu ulogu, a vidim
da su i roditelji i djeca očarani njime: jer nitko od roditelja nije izvadio mobitel,
nego ga zadivljeno slušaju i gledaju! Svi sjede i uživaju u plovidbi.
Ethel i ja počnemo vaditi kutije sa zalogajčićima, a ja poželim da je mama
ovdje a ne da je u Bullrushu gdje pomaže Roni s posluživanjem jer su cure ovdje.

165
 Knjige.Club Books

No ajde, barem se nalazi na čvrstom tlu, iako propušta svu zabavu ovdje, a znam
da bi uživala. Nadam se da mama koristi broj na koji sam joj upravo poslala
poruku, da joj kažem koje mi misli prolaze kroz glavu. Na brodu je zaista
zavladala magična atmosfera, i to ne zahvaljujući čarobnoj vilinskoj prašini.
Jednostavno je nastala u svakom pojedinom srdašcu djece koja su prisutna na
ovom putovanju. A mi odrasli načas smo vraćeni u dane svoga djetinjstva i
uspomene koje su - nadam se - lijepe i šire u nama samo radost i sreću.

166
Knjige.Club Books

PROSINAC

167
 Knjige.Club Books

25

KIĆENJE BOŽIĆNOG DRVCA

I DOTJERIVANJE

Pregledavam kutije koje smo Gray i ja upravo donijeli s tavana. A onda pogledam
prema plavoj smreci koja ogoljena stoji kod staklenih vrata koja vode na terasu
na stražnjem dijelu kuće.
„Sigurna si da ćeš imati snage večeras ukrasiti kuću?“ upita, a iz izraza
njegova lica vidim da se napola nada da ću reći da neću.
„Gray! Danas je šesti prosinca, a naše vjenčanje je dvadeset i drugog. Sljedeća
dva vikenda bit ćemo zauzeti našim božićnim plovidbama, a jedino ako ne
očekuješ da ga sama kitim dok si ti u Londonu, danas je jedini dan kad ga možemo
u miru okititi. Voljela bih da bude posebno jer je ovo prvi Božić kad se
jednostavno možemo odvojiti od cijeloga svijeta. A k tome, ja imam mnogo više
dekoracija od tebe i trebalo bi ih sortirati i riješiti se onoga što nam se više ne
sviđa.“
„Želiš da se pobrinem za lampice, zar ne?“
Čak i jelen Bert, koji stražari postrani, izgleda pomalo začuđeno.
„Naravno. A njega bi trebalo ukrasiti božikovinom ili nečim sličnim“, kažem
pokazavši u Bertovu smjeru.
Kupili smo si čupavi sag i stavili ga ispred kamina tako da smo zadnjih
nekoliko petaka navečer bili porazbacali po njemu jastučiće te bismo tako ležali
na podu i promatrali pucketanje vatre. Budući da smo otvorili prostor srušivši
pregradni zid, to više nije ona ista atmosfera kao kad su baka i Tollie - u odvojenoj
dnevnoj sobi - sjedili u naslonjačima ispred vatre uživajući u društvu onoga
drugog. Ali svejedno je ugođaj blagdanski i vatra svakako rastjerava hladnoću i
sivilo hladnih zimskih večeri.
„Idem ugasiti, a ti možeš upaliti vatru. I onda možemo početi.“
Kad sam se vratila u sobu, Gray kleči ispred kamina. Nije lako upaliti vatru i
iako postaje sve bolji u tome, ne može je svaki put upaliti otprve.
Krenem otvarati kutije što me automatski vrati na prošlogodišnje božićno
ukrašavanje kuće. I predobro mi je ostalo u sjećanju koliko je stresno bilo. Pozvali
smo svoje najbliže prijatelje i obitelj na božićnu večeru u Utočište jer smo željeli
168
 Knjige.Club Books

proslaviti i zaruke. Po cijeloj smo kući objesili razno zelenilo koje smo bili
pronašli u kući i imali smo golemo božićno drvce, skroz do stropa - i bilo je zaista
prelijepo - no ovu mi je kuću teško ukrasiti jer mi je teško pojmiti što bi gdje
dobro izgledalo. Još uvijek nemamo mnogo pokućstva, iako je Gray dobio
predujam za trenutačni projekt, no taj smo novac iskoristili za otplatu
prekoračenja po računu.
Dok razmišljam kako bi bilo najljepše ukrasiti ovaj golemi prostor, shvatim
da sam još uvijek u šoku nakon što me je Gray jučer onako iznenadio, i to u
negativnom smislu, a da me prije toga nije pripremio na tako veliku promjenu
svoga izgleda ni jednom jedinom riječju. Nakon krstarenja samo se pojavio s
mojom zimskom jaknom i rekao mi da imamo sastanak i da se moramo požuriti.
Još smo uvijek bili odjeveni u svoje kostime - on kao kapetan, a ja kao vilenjakinja
- kad me je odveo do našega župnika, gospodina Goldinga, da položim prisegu i
potpišem izjavu pod zakletvom. Ostvarit će se moj san da se udam u maloj
aysburškoj crkvi svetoga Jakova!
„Kako si znao da možeš dobiti riješen zahtjev za posebnu dozvolu u tako
kratkom vremenu?“ kažem upitno ga pogledavši. Okrenuo se prema meni sa
smiješkom na licu.
„Nisam znao. Bio sam razgovarao s Val i rekao joj da mi vjenčanje u seoskoj
vijećnici nikako ne sjeda. I ona je imala isto mišljenje pa je nazvala župnika.
Gospodin Golding je rekao da najava našeg vjenčanja treba biti pročitana na
misama tijekom triju nedjelja, no ostale su samo dvije, i onda mu je ona rekla da
ti jednostavno nisi osoba koja bi željela imati samo civilno vjenčanje, stoga joj je
rekao neka mi kaže da dođem k njemu na razgovor. Objasnio mi je što sve trebamo
napraviti, a meni se, Immi, čini da imaš još jednog obožavatelja s obzirom na to
da je pristao na ovu iznimku samo radi tebe. Val i mama su našim gostima odmah
poslale promjenu lokacije vjenčanja i na kraju je ispalo mnogo jednostavnije nego
što smo Val i ja mislili.“
U tom sam trenutku shvatila da nisam samo ja pomalo tradicionalna - i Gray
se osjeća tako.
Gray mi priđe i zagrli me te ja zastanem s onim što sam radila, a on se naviri
nad kutiju koju držim ispred svojih nogu.
„O... samo ne božićne lampice. Tollie ih je provjeravao prošle godine.“
„Sad si ti glava kuće“, zloćkasto ga podsjetim.
„A izgleda da jesam.“
„Ove godine nekako razmišljam da je manje-više. Dok još nismo sredili kuću
do kraja, možda bi bilo najbolje imati samo bor, ukrasiti blagovaonski stol u
božićnom duhu te tamo u kutu postaviti neki neobičan, ekstravagantan ukras, što
kažeš? Problem je što se noću stakleni zid pretvara u svojevrsno zrcalo, a u odrazu
ne bi moglo biti mnogo toga, je li tako?“

169
 Knjige.Club Books

„Moja draga Immi. Obećavam ti da ćemo, nakon što mi ovaj projekt završi i
na račun mi sjedne ostatak novca, ići u kupnju. Ili ćemo, ako ti je tako draže, sve
naručiti online, ti pogledaj što te zanima i napravi popis onoga što nam treba.“
Nato mi uputi jedan od onih svojih glupastih osmijeha, a ja se zabuljim u njega.
„Što je bilo?“
„Još uvijek se nisam naviknula na tu tvoju frizuru“, odvratim tužno ga
pogledavši. „Trebat će mi neko vrijeme.“
Na vrhu glave i dalje ima busen kovrčave kose, koja mu malčice pada na čelo,
no natrag ju je jako skratio. I dalje je i zgodan i sladak, ali na skroz drugačiji način.
„Ovo mi je novi imidž. Više nisam onaj dječarac koji piskara note na
ubrusima u kafiću, Immi. A najvažnije od svega, uskoro ću postati i suprug. Život
nam se mijenja i osjećam da nas čekaju divne stvari.“
Ajde barem nešto: nije se ošišao radi vjenčanja, jer to bi bilo potpuno ludo.
„I ja isto“, promrmljam, a onda mu okrenem leđa. „A sad je vrijeme da
pregledamo te dosadne božićne lampice!“
Zastenje kad mu dodam prvu kutiju. „Imaju još dvije, ali, srećom, trebaju nam
samo dva lanca lampica za ovo drvce. Zašto si uopće kupio tako veliko?“
Gray me pogleda sramežljivo. „Muška posla. Koji bi još muškarac želio da
ga se vidi gdje nosi neko malo drvce kad možeš uzeti ono najveće i onda ga
zavezati za krov auta i praviti se da ne izgledaš kao potpuni idiot?“
To me nasmije. „Ako si već idiot, barem si moj idiot“, s ljubavlju zaključim.
„Ako večeras uspijemo okititi bor i blagovaonski stol, imat ćemo sat-dva za
leškarenje ispred vatrice. A ja ću onda tijekom sljedećeg tjedna smisliti što bismo
mogli staviti u taj kut da ga malo dignemo.“
„Kad ono ideš na probu vjenčanice?“ upita Gray namrštivši se u pokušaju
prisjećanja.
„U utorak, nakon joge.“ A znam da će me Ursula prekoriti jer sam ponovno
omršavjela. Morala sam si probušiti još jednu rupicu na remenu svoga vilenjačkog
kostima jer mi struk naizgled postaje sve tanji. Stalno sam u pokretu, no počela je
sezona pita od mljevenog mesa pa se nadam da ću uskoro malo-pomalo početi
vraćati izgubljene kilograme.
Kad je Gray završio s raspetljavanjem i provjerom božićnih lampica, otišao
je po ljestve. Dok mu držim lanac s lampicama, stalno ga upućujem što je dobro,
a što nije.
„Taj dio koji si omotao oko vrha, počeo se odmatati“, upozorim ga, „i nemoj
previše razvući lanac!“
Čuje se povremeno zapomaganje kad ga ubode iglica, no kad je završio,
odmaknemo se da uživamo u bljeskanju lampica na svome božićnom drvcu.
Prošle smo godine propustili ovaj trenutak budući da je Gray zapeo automobilom
u snijegu dok se svim silama trudio sebe i Ronu dovesti u Aysbury, a putem ih je
uhvatila najveća snježna oluja u zadnje vrijeme.
170
 Knjige.Club Books

„A sad sjednimo na pod pa ćemo u miru odlučiti kojim ćemo ga kuglicama

ukrasiti“, reče Gray poletno, a mene iznenadi taj nenadani nalet entuzijazma te ga
iskosa pogledam. „Samo Bog zna što se nalazi u toj kutiji koju nam je dala mama,
ali rekla je da ne osjećamo grižnju savjesti ako ni jedan ukras ne ugleda svjetlo
dana’, kako se ona izrazila.“
Smjestim se na tepih među jastuke dok Gray stavlja naš omiljeni CD,
mješavinu novijih i tradicionalnih božićnih pjesama.
Sam pogled na vatru, koja se dosad razbuktala, kao i njezin miris, dovoljni su
da me vrate u djetinjstvo. Otvorim Roninu kutiju i pogledam unutra, a ono što
ugledam, isti mi čas izmami osmijeh na lice.
„Oh, Djed Božićnjak od kartonskog tuljca!“
Gray sjedne uz mene i ja mu ga dodam. „Nije loše za četverogodišnjaka, ha?“
kaže on s ponosom u glasu. „Doduše, lice mu je pomalo asimetrično, no to sam
namjerno napravio da izgleda simpatičnije“, zafrkantski će.
Ja se nato naslonim na jastuke ostavljajući ga da uživa u blagima koje skriva
Ronina kutija i ozareno me obavještava o svojim otkrićima.
„Jao, ovo moramo iskoristiti! To sam napravio na satu tehničkog odgoja, čak
sam se i potpisao sa stražnje strane!“ obraduje se držeći u ruci nekakvu dekoraciju
- crtovlje s notama - nacrtanu na tankoj šperploči s rupicama kroz koje je
provučena uska crvena ukrasna vrpca.
„Jako lijepo od tvoje mame, ali neće li joj ovi ukrasi nedostajati na njezinu
drvcu?“
Gray na trenutak zastane, naizgled mislima negdje drugdje dok stavlja ukrase
na tepih ispred nas. „Sumnjam. Mama je sačuvala svaku sitnicu koju sam
napravio, napisao ili nacrtao - uključujući sve moje školske bilježnice. Uostalom,
njezino božićno drvce sad se nalazi na televizijskom ormariću, no mogu se kladiti
da će i ono biti ukrašeno dekoracijama iz moga djetinjstva.“
Rona ove godine također slavi Božić u novoj kući tako da je ovo vrijeme
promjena i prilagodbe za sve nas.
„Ti i Tollie sigurno ste ovo prošli kad si se iselila iz Prevodničareve kuće,
Immi“, zamišljeno će Gray.
Kimnem u znak potvrde. „Jesmo. On inače nije sentimentalan u vezi s bilo
kakvim stvarima - kaže da su mu dovoljne samo njegove uspomene da bi sjećanja
održao živima. Zadržala sam sve što mi je dao, no kad sam kitila svoje prvo drvce
nakon što sam se iselila iz Prevodničareve kuće, uhvatilo me je božićno ludilo pa
sam otišla u šoping. Željela sam kuglice i dekoracije koje će me podsjećati na
prirodu - odatle srebrne jelenje glave, bijeli drveni žirovi i drvene snježne pahulje.
Volim i zvončiće“, sjetim se dodati, a on se nasmije.
„Primijetio sam.“

171
 Knjige.Club Books

Izvučem staru limenu kutiju za slatkiše iz vremena kad je u njima bilo

dovoljno slatkiša da potraju i nakon Božića, a ne današnja moderna plastična
verzija koju svake godine sve više smanjuju.
„Ovo je moja limenka s uspomenama“, objasnim mu. „Svake godine
izaberem tri stvari koje ću staviti na drvce, jer me je strah da se nešto ne razbije.
Neki od ovih ukrasa jako su krhki jer je baka voljela staklene kuglice za bor. A
neki su iz kućne izrade, na primjer ovaj.“ Podignem božićni kreker, a Gray ostane
u čudu.
„Vau.“
„Znam. Baka i ja smo provele sate i sate izrađujući ove divne ukrase, a
jedanaest od njih izgrizla je djedova labradorka, Bessie. Bila je zaista dobar pas i
mirne naravi, ali držati je daleko od božićnih ukrasa bilo je nemoguća misija.“
Kao jezgra nam je poslužila kartonska tuba toaletnog papira koju smo omotali
crvenim ukrasnim papirom, a krajeve smo zavezali zlatnom vrpcom. Na prednjoj
strani je sličica crvendaća; još uvijek bih ga znala nacrtati. „Ova je baš posebna“,
dodam podignuvši srebrnu kutijicu veličine otprilike osam centimetara. Na
njezinu prednjem dijelu nalazi se slovo I od crvenog filca. „Tata je ovu kutijicu
vješao na bor svakog Božića i smjela sam je otvoriti na Badnjak. Koliko se sjećam,
taj običaj počeo je kad sam imala pet godina. U njoj je uvijek bila neka sitnica -
prsten, narukvica, a jedne godine jedan lijepi mali crvendać. On mi je bio
prekrasan i otada sam ih počela skupljati. Svi su ovdje.“
Iskopam svoju kutiju s blagom, maknem poklopac i izvučem jedan
zamotuljak obložen papirom. Oprezno ga odmotam i ugledam ježića, koji bi stao
na novčić od dvije funte. Isti me čas obuzme osjećaj nostalgije i na trenutak
ostanem bez daha.
„Znaš, tata je uvijek govorio: ‘Ne možeš živjeti u prošlosti, svaki dan imaš
priliku napraviti neku novu i zabavnu uspomenu’, i bio je u pravu. Ali mislim da
bih sad ove stvarčice mogla prebaciti u ladicu u spavaćoj sobi, a ne ih držati u
kutiji na tavanu.“ Govorim to samoj sebi, naravno, a Gray to shvati i samo šuti,
iako jasno osjetim da me promatra. Nema ništa loše u novome - ili drugačijem -
ali katkad je dobro prisjetiti se i uživati u starim uspomenama. Večeras je jedan
od tih dana, kada Gray i ja dijelimo sitnice iz prošlosti koje nismo zaboravili, ali
o kojima rijetko razmišljamo i razgovaramo, iako su nam ti trenuci posebni. Gray
posegne za mojom rukom, no umjesto tuge koja bi me inače obuzela, osjetim trnce
uzbuđenja. Dok gledamo jedno drugome u oči, vidim da i Gray osjeća isto.

***

Utorak je jako hladan i kad se probudim, ugledam prvi mraz ove godine. Zaista je
divan prizor gledati ovako polja, grmlje i drveće posuto mrazom, no voljela bih
da je Gray ovdje sa mnom, da zajedno uživamo. Zavladala je prava zimska

172
 Knjige.Club Books

čarolija, a čini se kao da su snježne pahulje pale na svaku i najmanju grančicu i

na svaki i najmanji listić, pretvorivši krajolik u prizor sa Sjevernog pola. Jučer je
prema vremenskoj prognozi trebao pasti snijeg, no nismo dobili ništa doli običnu
susnježicu.
U rasadniku smo pretrpani i poslom i ukrasnim predmetima. Imamo sve: od
božićnih ukrasa do igračaka, a u novom stakleniku nalaze se patuljasta smreka,
božićni kaktusi, božićne zvijezde i prekrasne orhideje. Zvonca pri ulasku u
staklenik stalno se oglašavaju - posao zaista cvjeta. Martin je obično vani: odlazi
do kupaca ili asistira pri posebnim dostavama, ali imamo pet privremenih
zaposlenika koji pomažu s poslom ovdje u rasadniku dok naši stalni zaposlenici
rade na izvršavanju ugovora. Za vrijeme stanke za ručak i sama odem u staklenik
u nabavku: brzo punim kolica zlatnim čempresom, divnom biljkom koja bojom
podsjeća na limetu, a u tegli može stajati i vani i unutra, te božićnim kaktusom.
Ni jedna od ovih biljaka nije dovoljno velika da mi popuni kut u kući koji sam
željela ukrasiti, ali znam da je jutros došla nova isporuka, s nekoliko stabala
limuna koji još uvijek nisu raspakirani. Tražim uokolo da vidim gdje se sada
nalaze metalne srebrne tegle za cvijeće koje sam zapazila i poželjela još onoga
dana kad smo ih dobili. Izaberem pet takvih tegli različitih dimenzija i stavim ih
u kolica.
Odem do pulta za plaćanje i zamolim ih da pozovu mog najdražeg
zaposlenika, Leonarda.
„Bok, Immi, šta ima?“
Objasnim mu što točno tražim, na što on odmah digne oba palca u zrak u znak
da ne trebam brinuti. „Ja ću ti to riješiti. Pronaći ću ti dva primjerka i presaditi ih.
Ako želiš da ti ovo što si sad kupila, dostavim, mogu ti to dovesti kad krenem
kući.“
Nadala sam se da će mi to ponuditi.
„Odlično, Leonarde, hvala ti od srca. Znaš gdje se nalazi Prevodničareva
kuća, a sa stražnje strane je parking. Prva cestica nakon što prođeš ulaz u Bullrush.
Ja ću biti kod kuće od dvadeset do šest pa nadalje.“
Kelly je rekla da će me nazvati kad se obračuna popust da dođem platiti tako
da se sada mogu vratiti poslu. Čak i s mojim popustom za zaposlenike iznos je
velik, ali nema veze, izgledat će prekrasno i podići nam prostor. A znam da mi
Gray neće zamjeriti ni penija.
Dok se vraćam prema uredu, počne mi zvoniti mobitel: vidim da me zove
Ursula.
„Joga je danas otkazana. U ženskom zahodu pukla je cijev i poplavljeno je
cijelo prizemlje. Bojim se da će se to sanirati tek nakon Nove godine.“
„O, ne! Takva šteta.“
„Sarah je i dalje voljna doći na probavanje haljine.“

173
 Knjige.Club Books

„A što kažete da umjesto k tebi, danas dođete k meni? A mogle bismo pozvati
i Ronu i mamu, ha? Stalno me pitaju da im opišem vjenčanicu, a s obzirom na to
koliko su se posvetile planiranju vjenčanja, mislim da su to zaslužile.“
„Odlična ideja. Da ja nešto donesem?“
„Samo Saru, sebe i haljine“, nasmijem se. „I koju pribadaču“, dodam. „Može
u pola osam?“
„Dogovoreno.“

***

Kad mi Leonard pokuca na staklena vrata, vidim da svjetla njegova automobila

obasjavaju voćnjak. Obučem kaput i izađem van pomoći mu.
„Hvala ti što si mi ovo donio, iako ti nije bilo usput, Leonarde. Zaista to
cijenim.“
„Bilo mi je zadovoljstvo, Immi. Prvi put sam ovdje. Jako je lijepo.“
Uto se otvore vrata Utočišta i Tollie izađe van.
„Sve u redu?“ upita.
„Sve je okej, Tollie. Samo dostava biljaka za kuću.“
„Zdravo, Leonarde. Kako si?“
„Dobro, hvala na pitanju. Kako vaša leđa?“
„Ponovno sam kao mladić. Čekaj samo da obučem jaknu pa ću ti pomoći.“
Leonard vozi jedan od kamioneta koji je vlasništvo Rasadnika, a budući da
sam nema automobil, Martin mu je dopustio da se njime služi u privatne svrhe.
Leonard mu je to stostruko vratio s obzirom na svoju iznimnu odanost samoj
tvrtki: dostupan je u bilo koje doba dana, čak i kad ne radi.
„Ti, Immi, uzmi božićni kaktus jer je najosjetljiviji od sveg bilja.“
Leonard uzme lovor koji je u tegli i jako je visok - pretpostavljam da je uzeo
najvišeg kojeg je mogao naći.
„Evo me“, poviče Tollie te priđe prtljažnom prostoru i uzme teglu sa zlatnim
čempresom. Podigne je s lakoćom, što mi je iznimno drago vidjeti, a dok hodamo
po zamrznutom tlu, upita Leonarda je li se već pripremio za Božić.
„Znate kako to ide, Tollie. Nećemo znati dok se sve trgovine ne zatvore i dok
se moja mama iznenada ne sjeti da joj nešto nedostaje.“
Tollie se nasmije. „Dakle, to je već prešlo u tradiciju, Leonarde. A tradicija
se mora njegovati!“
Tollie je u pravu. Tradicija su male stvari koje nas, kad ih se sjetimo, nasmiju.
Na primjer, bakina zloglasna juha od ostataka božićne purice. Nitko je nije volio,
ali svi smo ju jeli.

174
 Knjige.Club Books

Otvorim staklena vrata i uđem unutra, a Leonard i Tollie ostave tegle na trasi
i vrate se do kamioneta po ostatak cvijeća. Dok su se vratili, ja sam s unutarnje
strane na pod stavila plahtu pa ih uputim da tegle odlože na nju.
„Mogu se izuti i staviti ih gdje god želiš“, ponudi se Leonard.
„Ljubazno od tebe, ali mogu ih povući uz pomoć plahte. Hvala vam obojici
za pomoć. A ovo je za tebe, Leonarde.“ Dodam mu vrećicu s buteljom vina i
velikom bombonijerom.
On se zahvalno nasmiješi od uha do uha. „Sretan Božić, Immi! Ovo će biti
tvoj i Grayev najljepši Božić!“
„Hvala ti, Leonarde. Jedva čekam uzeti koji dan slobodno nakon vjenčanja i
samo se odmoriti i opustiti.“
Leonard pogleda u Tollieja, kimnuvši mu u znak pozdrava, a zatim ode do
kamioneta.
„Želiš li ući na čaj ili kavu?“ upitam Tollieja.
„Radije ne. Taman gledamo film. Danas je dan joge, zar ne?
„Da, ali otkazano je. Tako da će biti večer za cure, uz probavanje haljina.“
„O, onda bolje da što prije odem. Što god obučeš, mila, bit ćeš predivna“,
kaže i okrene se, a zatim se uputi natrag prema Utočištu. Tollie je bio u kući samo
jedanput otkad smo je renovirali. Svjesna sam da smo se udaljili, ali ne mogu ne
zapitati se želi li možda zadržati samo svoje uspomene na ovu kuću i ne narušiti
ih promjenama koje smo Gray i ja unijeli.
Nema više vremena za razmišljanje jer je već skoro sedam i najprije moram
sortirati biljke, a onda ću staviti peći zamrznute pitice da imamo što grickati dok
se družimo. Zatvorim staklena vrata te povučem prvu teglu, s lakoćom je
dovukavši do najudaljenijeg kuta. Ne treba mi puno vremena da ih odnesem do
željenog dijela, no da ih posložim kako mi se sviđa, ipak zahtijeva malo
manevriranja. Najprije sam stavila najviši cvijet u stražnji dio, a najniži naprijed,
no srednja tri cvijeta ne izgledaju dobro jedan uz drugi jer su različitih visina.
Stoga napravim svojevrsni polukrug s teglama: visoki cvijet, zatim onaj srednje
visine, pa visoki, pa niži od preostala dva srednja stavim naprijed, a skroz sa strane
jarko crveni božićni kaktus. Malo se udaljim i načas se divim rasporedu odmah
shvativši da su biljke već uspjele prigušiti onaj odzvanjajući zvuk prazne kuće.
Ovako zbijeni jedan do drugoga - različite nijanse zelene, crvene i žute - stvaraju
dojam kao da si u kakvom stakleniku. Uzmem božićne lampice u obliku snježnih
pahulja i omotam cvijeće njima, a kad ih uključim, bijela svjetlost koja ih okupa
djeluje zaista prekrasno. Prije nego što uspijem staviti pitice u pećnicu, pogled mi
privuče svjetlo kod staklenih vrata. Sarah i Ursula već su stigle i gledaju kroz
vrata, a vidim da su im ruke pune vrećica.
„Hajde, samo uđite. Dajte mi to da vam pomognem.“
„Hvala ti, Immi. Rona mi je upravo poslala poruku da mi kaže kako je krenula
po tvoju mamu, tako da će i one uskoro stići“, reče Ursula.
175
 Knjige.Club Books

Još uvijek mi je neobično čuti da su svi Val počeli zvati mojom mamom, iako
se zaista lijepo osjećam zbog toga. Donijele su hrpu tamno plavih torbi za pohranu
odjeće i kovčeg srednje veličine, a sve to smjestimo na jedan od kauča.
„O Bože, donijele ste hrpu stvari.“
„Donijela sam i jakne. Mislila sam da bismo večeras trebale isprobati
cjelovitu opravu.“ Panično pogledam Ursulu, a ona se zabrinuto namršti. „Opusti
se, među prijateljima si.“
Uputim ih da sve odnesu u gostinsku sobu, a ja stavim peči dvije tepsije pita
pritom zguravši njihove kutije duboko u koš za smeće.
Začujem zvuk zveckanja pred ulaznim vratima, a potom i kucanje, stoga brzo
obrišem ruke kuhinjskim ubrusom i požurim prema hodniku.
„Ostavila sam auto na Bullrushovu parkiralištu pa smo se prošetale“, reče
Rona, a ja nju i mamu usmjerim unutra pritom im objema uputivši zagrljaj.
„Stražnja cestica mi je malo preuska, a Bullrush nije tako daleko.“
„Uzbuđena sam zbog večeras“, reče mama, a oči joj blistaju. Uzmem njihove
kapute i objesim ih na vješalicu u hodniku te one pođu prema kuhinjskom dijelu
da se malo zagriju.
„Da Rona i ja izvadimo piće?“ upita mama, a ja joj kimnem u znak potvrde te
izvadim pet tanjura. Pronađem i salvete pa sve skupa donesem do stola.
„Pretpostavljam da su Sarah i Ursula gore?“ upita Rona.
„Aha. Pozovi ih, raspoređuju gore stvari za probavanje.“
Dogovorile smo se da ćemo piti vruću čokoladu, a prokopavši malo po
kuhinjskim ormarićima, pronađem i sljezove kolačiće. Ne potraje dugo da stol
izgleda prekrasno, uređen u blagdanskom duhu, sa zelenilom iz vrta i malim
bokalom s božićnim ružama koje sam pronašla kod ograde s pokrajnje strane naše
kuće.
„Sve je jako lijepo i blagdanski sređeno“, reče Sarah kad smo se okupile oko
stola. „Sviđa mi se kako si zelenilom podigla prostor, Immi. A bor je naprosto
divan,“
Odmah se sjetim Graya kako je uzdisao dok smo se trudili ravnomjerno
rasporediti ukrase po drvcu. Ovo je naša prva zajednička godina, kada stvaramo
svoju tradiciju, a čovjek mora početi od nečega. Sljedeće godine ću predložiti da
imamo tri manja bora jedan do drugoga. To je malo drugačije, zabavno, a i bit će
puno lakše okititi ih.
„A sad je vrijeme da nešto gricnemo.“ Donesem pladanj s piticama i smjestim
ga na sredinu stola. „Navalite.“
„Koja će prva probati haljinu?“ upita Ursula kad krenemo jesti.
„Ja ne“, odmah mi izleti. „Najprije se moram psihički pripremiti na to.“

176
 Knjige.Club Books

„Joj, Immi“, reče mama blagonaklono. „Zaista nema potrebe za nervozom.“

Ali ja uočim da ju je Ursula nato pogledala, a mama se zagrizla za usnicu. I ona
je nervozna zbog mene.
No tek kad se Sarah pojavila u svojoj haljini i stala ispred bora vrteći se,
postanem zaista nervozna.
„Jako mi se sviđa ta jaknica“, reče Rona, „a boja je savršena. Koja je to?“
„Ružičastoljubičasta“, Ursula će ponosito. A i treba biti ponosna jer Sarah
zaista izgleda predivno. Haljina joj pada baš kako treba, ljuljuškajući se oko nogu
kad se kreće, a kratka jaknica dugih rukava pada joj točno ispod grudi tako da
nabrani dio na prednjem dijelu njezine haljine nije skriven.
„Jakne trebaju osigurati da vam ne bude hladno kad budete vani, ali nisam
htjela da tkanina bude preteška. Riječ je o mješavini vune, ali je podstavljena.
Immi nije ljubiteljica teškog satena, je li tako?“
„O Bože, nipošto! Ne volim ništa sjajno kad je riječ o odjeći“, odlučno
izjavim.
„Pa, slažemo se s tobom, Immi“, ubaci se Rona, „a ovo je odlična alternativa.
Stil me podsjeća na kratke jakne koje su se nosile početkom osamdesetih.“
„E da. I to s vunenim kapama sa šiltom!“ Jao, bolje da pazim što govorim ili
će Ursuli još pasti na pamet promijeniti naše - zasad - jednostavne ukrase za kosu.
S oklijevanjem ih napustim s njihovim vrućim čokoladama i teška koraka
odem gore na kat. Zbunjena sam kad sam, pronašavši dvije tamno plave vreće za
odjeću koje vise na vratima“ otvorila prvu vreću i shvatila da vjenčanica u koju
gledam nije ona koju sam probavala prošli put. Uto se začuje lagano kucanje na
vratima te poviknem: „Slobodno“.
Mama najprije samo proviri, a potom ih oprezno gurne i otvori.
„Nemoj se ljutiti, Immi. Tvoja prva vjenčanica je u drugoj vreći. Gray je bio
došao k meni, pod velikim stresom, i priznao mi da nisi sretna s vjenčanicom.
Jako je lijepa, vidjela sam je, ali Ursula i ja smo udružile snage i smislile još jednu.
Čak i ako se u njoj ne budeš osjećala ugodno, mislile smo da će ti biti lakše ako
onu prvu vjenčanicu budeš mogla usporediti s nekom drugom.“
Ne znam točno što bih rekla dok vadim haljinu te je vješam na vješalicu.
„Prekrasna je, ali i ona prva mi je bila krasna dok je nisam probala.
Jednostavno se nisam vidjela u njoj...“
„Kad budeš spremna, spusti se dolje u kojoj god želiš.“ Mama krene van
zatvorivši vrata za sobom.
To je samo haljina, Immi, kažem si. To je samo haljina. Nosit ćeš ju jedno
poslijepodne i večer. Ursula je provela sate i sate u svojoj radionici želeći se
pobrinuti da ja budem sretna, a to je najvažnije od svega.

177
 Knjige.Club Books

Nova haljina je pripijena u struku, a nabori srebro-sivog tafta padaju do

sredine lista. Kad se okrenem, podatna tkanina od koje je sašivena, nuka me da se
zavrtim i uvjerim kako mi savršeno pristaje. Jednom riječju - naprosto je savršena.
Unatoč tome, treba mi neko vrijeme prije nego što skupim hrabrosti da se
spustim dolje. Kad uđem u sobu, u njoj zavlada grobna tišina.
„Je li to to?“ upita Ursula nervozno zadržavajući dah.
„To je to“, odgovorim, a ona najednom odahne.
„Uspjele smo!“

178
 Knjige.Club Books

26

BOŽIĆNE PJESME, KUHANO VINO

I VESELO RASPOLOŽENJE

„Ne mogu vjerovati da je toliko zatoplilo“, požalim se Grayu nakon što sam bila
jako uzbuđena zbog lepršanja snijega u četvrtak, što je on propustio. A danas je
nebo svijetlo plavo - što je dobro za aysburški božićni sajam jer je već sada došlo
puno ljudi - i ja, dok između dvaju krstarenja obilazim štandove u svome
vilenjačkom kostimu, moram otkopčati kaput. Ili se skuhati od vrućine.
„Još uvijek ne mogu shvatiti da ti, kao odrasloj osobi, nije nikakav problem
obući se u vilenjački kostim, a onda dramiš oko oblačenja svečane haljine.“
Gray se brani jer sam ga napala da je izdao moje povjerenje kad je rekao mami
za moju dvojbu oko haljine. Nije mi bila namjera uvlačiti nju u to, kao ni priuštiti
Ursuli da mora šivati drugu haljinu. Doduše, ona mi je rekla neka se ne brinem jer
je sigurna da će netko kupiti tu prvu haljinu koja je zaista divna, iako nije ona
prava za mene.
„Nosim kostim, Gray, svi znaju da nisam prava vilenjakinja“, odgovorim mu
posluživši se sarkazmom, još uvijek pomalo ljuta na njega. „Što da sam ti rekla
da želim da uz mene na vjenčanju hoda muškarac u crnom smokingu sa satenskim
ovratnikom, uštirkanom bijelom košuljom i leptir-mašnom?“
Gray na trenutak zastane i okrene se prema meni. „Je li to ono što zaista
želiš?“
„Naravno da nije. Ali bi li se ti u tom slučaju osjećao ugodno?“
Uhvatimo se za ruke i nastavimo tumarati između štandova.
„Poanta shvaćena, ali upravo sam zato i razgovarao s Val. Onda nisi bila
sretna, a sada jesi. A samo sam to htio, Immi.“
Svjesna sam da je u pravu, ali još uvijek osjećam grižnju savjesti. Dok
hodamo pokraj štanda na kojemu se prodaju pite s mljevenim mesom, začinjeno
kuhano vino i punč, zrak je ispunjen snažnim mirisom, pravim božićnim. Jako me
mami da zastanem i kupim štogod, no ipak nastavim dalje.
„Joj, daj pogledaj ove držače za lučice, zar nisu krasni?“ Pustim Grayevu ruku
da podignem jedan u obliku srebrne snježne pahuljice. „Koliko su ovi držači?“
„Četiri i pol funte. Immi, ma jesi li to ti?“
179
 Knjige.Club Books

„Jesam“, potvrdim sa smiješkom.

„Ja sam Joannina kći, iz Carstva svijeća.“
Pogledam na ploču koja visi u stražnjem dijelu štanda.
„O, pa da! Još si mi se i učinila poznatom.“
„Jako su lijepi, zar ne?“
Pogledam Graya. „Slažem se.“
„Onda bolje da kupimo jedan“, ustvrdi on, a ja ga nastavim netremice
promatrati. „Ili možda radije ipak dva.“
Djevojka se smiješi dok mi ih umata u papir.
„Mama me je jučer zamolila da nazovem Patricka jer je naša kutija za
sakupljanje priloga puna. Pokušala sam ga dvaput dobiti, ali nije mi se javio.
Možeš li mu ti to, molim te, prenijeti, Immi? Trenutačno je gužvovito u trgovini i
koristimo se malom metalnom kutijom, no mama ipak preferira veće kutije s
lokotom.“
„Nema problema. Ja ću to riješiti. Molim te, reci mami da nam još malo
nedostaje da dostignemo cilj. Jesi li već bila na igralištu?“
„Jesam, i jako je lijepo. Samo da znate, vilenjacima inače odobravamo
pedeset posto popusta“, reče kad je Gray iz novčanika izvadio deset funti.
Krenemo dalje, a ja se okrenem prema Grayu pritom naboravši nos.
„Vidiš, nekad je dobro hodati okolo u kostimu.“
On nato zatrese glavom. „Nikad te neću dokraja upoznati, zar ne?“
„Da jesi, već bi davno otrčao u suprotnom smjeru.“ Nasmijem se te pogledam
na sat. „Za tobom se, moj zanosni kapetane, barem okreću sve žene, a ja dobijem
osmijeh od uha do uha i petaka od sve djece. E, a mogu li te zamoliti da ovaj moj
paketić odneseš na brod, a ja ću otići do Patricka da vidim treba li mu kakva
pomoć - možda se ne snalazi, a neugodno mu je zatražiti nečiju pomoć. Brzo ću.“
Gray mi se približi da mi udijeli brzinski poljubac kadli naiđe Bernie.
„Jeste li već bili na kuhanom vinu?“ našali se Bernie kad se okrenemo prema
njemu.
„Moraš ubaciti funtu u kasicu za fond, kapetane Gray. Vilenjakinje ne daju
poljupce besplatno!“ zahihoće se.
Ostavim ih da čavrljaju, a ja žustro krenem srazom. Danas je baš golema
gužva i nekoliko puta moram zastati u ugibalištu jer ne mogu proći zbog gustoće
prometa u oba smjera. Štandovi se nalaze na javnom parkiralištu kod Bullrusha,
a to je tradicija koja traje otkad znam za sebe.
Nasreću, aysburška kurija u to vrijeme dopusti da se veliko ograđeno dvorište
s druge strane jezera koristi kao parkiralište. Postoji nekoliko starih zgrada na
farmi koje se više ne upotrebljavaju i gdje su stoga uskladišteni strojevi koji već
dugo nisu bili u uporabi. Većinu poljoprivrednog imanja kurija iznajmljuje

180
 Knjige.Club Books

Adlerovoj farmi, a u ovom slučaju parking se naplaćuje dvije funte, što se

pridodaje našem fondu.
Skrećem u stambeni kompleks Saint Nicholas’s Well i hodam pokraj bočne
staklene stijene i visokog zida koji okružuje lijepi dvorišni prostor Kućice Byre.
Budući da joj stražnji dio gleda na jezero, postoji samo jedan ulaz, i to kroz visoka
drvena vrata. To je savršeno mjesto za nekoga tko živi sam jer je vrlo sigurno s
obzirom na to da se imanje naslanja na nekadašnje poljoprivredno zemljište,
odnosno zidove prenamijenjenih štala. Stanem na prste da mogu dosegnuti zasun;
kliznem njime da otvorim vrata, a potom uđem u vrt zatvorivši vrata za sobom.
Pokucam na vrata koja vode u kuhinju, malo se odmaknem, no unutra ne
čujem nikakvo kretanje. S moje desne strane nalazi se dnevna soba, stoga se
navirim kroz prozor unutra - sve izgleda uobičajeno. Vidim Ziggyn stolac i jastuk,
no nje nema nigdje na vidiku.
Naravno, Patrick je mogao otići u božićnu kupnju, a znam da Ziggy ima
bezbroj mjesta za skrivanje gdje se sklupča i spava. Pokušam ga nazvati na
mobitel, no odmah me prebaci na govornu poštu. Taman kad se spremam zatvoriti
zasun na drvenim vratima, začujem da me netko doziva. „Pričekaj malo, Immi,
nemoj se previše naprezati. Ne smijemo riskirati da nam glavna mjesna
vilenjakinja istegne mišić.“ To je Cameron, koji sa svojom suprugom, Lizzie, živi
u Meadow Barnu, na drugoj strani kompleksa.
„Evo ga“, reče on nasmiješivši mi se od uha do uha. „Sinoć smo bili s
Fisherom na opijajućem krstarenju i bilo nam je odlično. Nadam se da će i to
postati tradicija.“
„Opijajuće krstarenje, ha? Ja sam mislila da se poslužuju samo kanapei i
vino.“ Nasmijem se jer me je na te riječi pogledao s vragolastim sjajem u očima.
„Pa, svakako je odličan dodatak božićnom duhu, je li tako, a ove godine je i
božićni sajam najveći otkad pamtim.“
„Aha, stvarno je posjećen. Bernie je rekao da nije imao dovoljno štandova da
zadovolji svekoliku potražnju. E, jesi li možda vidio Patricka jutros?“
„Zapravo, nisam ga vidio od jučer. Naletio sam na njega taman kad je išao
veterinaru. Jadna Ziggy je bila u prijenosnom kavezu i malo je reći da je cviljela.
Val je imala isti problem uvijek kad ju je vodila na cijepljenje.“
„Ali sinoć se Vratio, zar ne?“
„Mislim da nije. Ili je vratio Ziggy jako kasno, a onda otišao nekamo sam,
teško mi je reći jer mi nismo bili kod kuće. No automobila nije bilo ovdje kad smo
mi došli kući, negdje oko jedanaest. Iza smo malo stajali i čavrljali s Fisherom i
tvojom mamom. Bila je to zaista lijepa večer.“
Sve je to jako čudno. Samo se nadam da je Ziggy dobro.
„Hvala ti, Camerone. U svakom slučaju, ako naletiš na Patricka, molim te,
reci mu da sam ga tražila, može?“
„Naravno.“
181
 Knjige.Club Books

„A sad moram juriti jer Plovidba s Djedicom za Male zvijezde počinje za pola
sata“, kažem pogledavši na sat.
„Čuo sam da ste gotovo skupili cjelokupan iznos. To je stvarno veliko
postignuće, Immi. I kapa dolje za vašu udrugu. Ovih dana Tollie hoda uokolo sa
širokim osmijehom na licu!“
Sve što je rekao, stoji, a čini se da to svi zamjećuju.

***

Tollie razgovara s dječačićem koji se zove Joshua. Njegova mlađa sestra je prije
šest mjeseci poginula u tragičnoj prometnoj nesreći i obitelj je još shrvana tugom.
Ovo je prvi Božić koji će provesti bez nje. Teško mi je ne zasuziti kad pogledam
majku, gdje sjedi za jednim od stolova a oči joj blistaju dok nastoji držati emocije
pod kontrolom. Joshuin tata je poslao mami e-mail da kandidira Joshuu za zlatnu
zvijezdu:
Svi smo slomljeni i ima dana kad imamo snage nastaviti dalje samo zbog
Joshue, koji se silno trudi izmamiti nam osmijeh na lice. Svaki dan
spominje Kaitlin i ispočetka nam je bilo jako teško zbog toga. Jedno
vrijeme supruga i ja bismo odmah promijenili temu. To nas je
jednostavno razdiralo; jer život nam više nije bio isti. Ušli smo u fazu kad
bismo ujutro jedva ustali i onda se trudili izdržati cijeli dan.
Ali Joshua je bio snažan, unatoč svojim suzama, i u jednom smo trenutku
uvidjeli da je dječje poimanje smrti drugačije od poimanja nas odraslih.
Bilo mu je jasno da Kaitlin više neće biti s nama u fizičkom smislu, no
svejedno bi sjeo na pod i razgovarao s njom. Govorio bi joj kako mu je
bilo u školi, čak bi joj rekao i da mu jako nedostaje. Kad smo vidjeli da
Kaitlinina medvjedića nema, našli smo ga u njegovu krevetu, uz njegov
jastuk, jer mu je služio kao utjeha. Tako da smo sada i mi počeli
razgovarati s njom. I iako će nam ovaj Božić biti jako teško, pokušat ćemo
ga proslaviti onako kako bi voljela Kaitlin. Svjesni smo da neće proći bez
suza, no njezin medvjedić Boo sjedit će s nama, uz Joshuu, za
blagovaonskim stolom dok ja budem rasijecao puricu.
Kaitlin bi željela da u danim okolnostima Joshui učinimo Božić što
posebnijim. No naravno da tu nije riječ o darovima, zato Vam se i javljam.
Prošle godine bili smo treći put na Božićnoj plovidbi s Djedicom - oboma
im je to bilo prekrasno iskustvo. Voljeli bismo da naša mala zvijezda,
Joshua, dobije zlatnu kartu. Zadnjih šest mjeseci samo nas je on držao
iznad površine i iako bol nikad neće prestati, bez njega bismo davno
potonuli. Ovo je svjedočanstvo koliku snagu zapravo može imati jedno

182
 Knjige.Club Books

šestogodišnje dijete i kako nas je naš dječak naučio da budemo zahvalni

na svim blagoslovima i da cijenimo sve svoje uspomene.
Bog vas sve blagoslovio i donio vam radost i mir.

Will i Jessica Beaumont

Dok smo čitali taj e-mail, svima nam je bilo teško, a istodobno nas je podsjetio
zašto sve ovo činimo.
Što se tiče Plovidaba s Djedicom za Male zvijezde, mama stupi u kontakt s
obitelji da bi se dogovorili što bi bio poseban dar za to dijete, a često i za njihovu
braću i sestre jer tragedija se najčešće prelije na cijelu obitelj. Sjećam se da je
mama uspjela srediti da jedan salon vjenčanica daruje prekrasnu kristalnu tijaru
za djevojčicu Lauru. Željela je postati balerini kad odraste i oči su joj zasvjetlucale
kad je otvorila kutiju s tijarom. Laurina majka boluje od dijabetesa i jedan dan se
onesvijestila kod kuće. Ta odvažna petogodišnjakinja nazvala je hitnu pomoć i
onda sjedila uz mamu dok oni nisu došli. Joshuin otac je u pravu: djeca nas katkad
mogu iznenaditi svojom nesebičnošću i odvažnošću. Dok gledam Joshuu kako
uzima svoj posebni dar od Djedice, rubom svoga vilenjačkog kaputića moram
obrisati suze iz kutova očiju jer vidim da ispod ruke drži medvjedića.
Okrenem se prema prozoru i zagledam u daljinu; treba mi malko vremena da
se saberem. Ispred Konačišta Bullrush pjeva Aysburški pjevački sastav - u
umjetničkom su zanosu i privlače sve veći broj posjetitelja da zastanu i poslušaju
ih. Dvojica muškaraca hodaju uokolo s posudicama, a djeca razdragano ubacuju
kovanice u njih, a potom brzo trče do roditelja tražeći još novčića. Božić je ono
doba godine koje nas podsjeća da je užitak u davanju, ne u primanju.
„Dobro...“ odjednom odjekne Djedičin glas. „Sad je vrijeme za malo pjesmica
prije nego što vam ispričam jednu od svojih najdražih priča!“
Tollie trzne glavom da me uputi da promijenim pjesmu tako da krenem prema
brodskoj kuhinji.
„A koja je to priča, Djedice?“ upita jedna mala djevojčica stežući objema
ručicama svoga novog plišanca: soba. Otkad je otvorila dar, nije ga ispustila iz
ruku.
„Pa, riječ je o Rudolphu koji je jednom svima spasio Božić“, reče s ozbiljnim
izrazom lica zbog čega mu se obrve namreškaju.
„Ali kako je to učinio?“ upita ona, nestrpljiva da čuje priču.
Tollie se nato počne grohotom smijati. „Morat ćeš još malo pričekati, a zasad
ću ti reći samo to da počinje na jedan snježni Badnjak, kad je napadalo toliko
snijega da nisam mogao vidjeti ni svoju ruku pred nosom. Malo je nedostajalo da
se izgubimo, vrlo, vrlo malo!“ Tollie uvijek osjeti koja bi pričica mogla biti
zanimljiva određenoj skupini djece.

183
 Knjige.Club Books

Nekoliko sekundi kasnije začuju se početni taktovi Wizzardove poznate

pjesme I Wish It Could Be Christmas Everyday, a Jude i Jade odmah počnu pjevati
potičući djecu da isto zapjevaju dok odrasli sjede iza i pjevaju na sav glas naizgled
uživajući. Ovakvi trenuci su neprocjenjivi.
Danas je Jude vila: sjedi pokraj Djedičine klupice i koristi se svojim čarobnim
štapićem kao dirigentskom palicom. Jade se pobrinula da svi imaju svjetleće
štapiće, a oni koji se srame pjevati, mogu samo mahati rukama visoko
podignutima u zrak. Do kraja pjesme shvatim da su se svi uključili u pjevanje, a
koliko vidim i Ethel se, blagoslovljena bila, zabavlja.

***

„Hajde, djevojke, dođite, ja ću vas otpratiti. Hvala vam što ste se potrudile da i
današnje krstarenje bude divno“, kažem kad krenemo skupa ruku pod ruku. Iako
smo u kaputima, naši kostimi su i dalje vidljivi, stoga privlačimo svačiju
pozornost - i svi nam se razdragano smješkaju.
Pjevači još uvijek pjevaju i najradije bih zastala i poslušala ih, ali još uvijek
sam pomalo zabrinuta zbog Patricka. Ako Ziggy nije dobro, moguće je da se boji
to reći mami. Naravno, možda sam u krivu, ali moje misli odu u sasvim
drugačijem smjeru i nato mi niz kralježnicu prođu srsi. Božić je za neke ljude
teško doba, a ovo je njegov prvi samački Božić. Iako se nadam da nije sposoban
učiniti išta glupo.
„Ajmo ući kroz stražnja vrata“, predložim Jade i Jude budući da je u
ugostiteljskom dijelu poprilična gužva. No ni tamo situacija nije bolja; večeras je
zaista krcato. Mala djeca trče između stolova i poprilično je kaotično, ali svi su
dobro raspoloženi. Zagrlim djevojke i odem potražiti mamu u kuhinju - nađem je
kako stavlja posuđe u perilicu.
„Pozdrav svima“, poviknem maknuvši Sari, koja se okrenula od štednjaka
uputivši mi širok osmijeh. „Cure su iza, otišle su se presvući.“
Odem do mame, koja taman zatvara perilicu posuđa. „Gotova sam. Mogu li
još nešto učiniti prije nego što odem, Sarah?“
„Ma ne, hvala ti. Cure će brzo sići dolje. Hvala ti za pomoć, Val.“
„Nema na čemu, Sarah.“ Mama se uto okrene prema meni. „Je li sve u redu,
Immi?“
Kimnem da je. „Prošetat ću se malo s tobom.“
Mama me upitno pogledava dok hodamo prema hodniku.
„Neki problemi?“ upita kad smo stigle dalje od znatiželjnih ušiju.
„Je li ti Patrick nešto spomenuo?“
„O čemu?“
„Možda o Ziggy?“
184
 Knjige.Club Books

„Ona je dobro, zar ne?“

Ne želim uznemiravati mamu, ali moj loš predosjećaj sve više buja.
„Ne odgovara na mobitel, što mu nije nalik. Isto tako, rekao je Cameronu da
Ziggy odbija hranu pa ju je jučer odveo veterinaru. Danas sam poslijepodne
navratila do Kućice Byre, ali nije mu bilo automobila. Provirila sam kroz prozor,
ali nisam vidjela ni Ziggy.“
Mama se namršti. „Nije bila na svome jastuku?“
„Nije.“
„Onda nešto nije u redu. Dođi, idemo sada tamo, provjeriti što se događa.
Imam rezervni ključ u torbi u slučaju da ponovno ne bude kod kuće.“
Sasvim je jasno da je mama uzdrmana.
„Bila je dobro kad sam se čula s njim prije nekoliko dana, Immi. Znaš i sama
kakva je ona - ako joj se ne sviđa hrana koju si stavio pred nju, samo će produžiti
do svojih keksića. U tome nema ništa neobično.“ Ali vidim da mama ne govori
meni nego pokušava sebe utješiti i ohrabriti.
„Kako ti je bilo na hipnozi?“ pokušam joj odvratiti misli.
„Zapravo je bilo jako zanimljivo. Sat vremena smo provele razgovarajući o
mojim najupečatljivijim uspomenama iz djetinjstva. Zamisli, možda mi se ta
mučnina na brodu događa zbog onih autića u lunaparku. Sjećaš se toga?“
„Naravno. Bili su jako brzi, naglo su se okretali i katkad bih se zbog toga
osjećala dezorijentirano.“
„U svakom slučaju, ne znam koliko sam točno imala godina, ali bio je taj
jedan dječak koji je uskočio na stražnje sjedalo moga autića, uhvatio se rukama
za njegove rubove i počeo ga dodatno snagom tijela tresti i okretati. Mislim da je
bio sin vlasnika lunaparka i da mu je namjera bila impresionirati me. Kad je
vožnja završila, užasno mi se vrtjelo u glavi i bilo mi je muka - i to su svi vidjeli.
Bilo je zaista ponižavajuće. Nakon toga se više nikad nisam vozila u tim autićima.
Poslije smo radili vježbe opuštanja; ne mogu se sjetiti zadnjeg dijela terapije, ali
znam da mi je pomogla. Ići ću opet sljedeći tjedan.“
Drago mi je što je ispalo da hipnoza nije gubitak vremena - na kraju krajeva,
više nije toliko ni zabrinuta.
Kad dođemo do kompleksa Saint Nicholas’s Well a Patrickova automobila
ponovno nema, opet me obuzme briga.
„Inače mu nikad ne bih ušla ovako u kuću, ali moram provjeriti je li Ziggy
dobro. Iako me brine i što je bilo s Patrickom kao i zašto mi ništa nije rekao, Immi.
Nadam se da je dobro.“
Pogledamo se zabrinutih izraza lica.
Mama okrene ključ u bravi, polako otvori vrata te povikne: „Ima li koga? Val
je.“
Uđemo unutra.
185
 Knjige.Club Books

„Ziggy? Ziggy?“ Mamin glas puca dok doziva svoju voljenu mačku; okrene
se prema meni s bojazni. „Očito nije ovdje. Izgleda da je sve na mjestu tako da
Patrick svakako nije otišao u žurbi. Nema prljavog posuđa u sudoperu. Oh, gdje
su Ziggyne posude za hranu i vodu?“ Mama se naizgled rastuži dok gleda u mali
gumeni otirač na kojemu se inače nalaze njezine tri zdjelice.
„Ostani ovdje, a ja ću malo provjeriti uokolo“, kažem joj, iako osjetim kako
mi se želudac grči od same pomisli na to.
Jako se trudim ostati smirena; ostavim mamu naslonjenu na radnu plohu dok
ja pokušavam odgonetnuti što se, pobogu, događa. Dnevna soba je u
besprijekornom stanju: jastuci na kaučima su uredno posloženi, naizgled je svaka
stvar na svome mjestu.
Oprezno krenem prema stubama koje vode u kupaonicu i spavaću sobu. Vrata
kupaonice su odškrinuta i ja ih nježno otvorim. Polica ispod zrcala je potpuno
prazna: nema nikakvog toaletnog pribora, čak ni mrlje od paste za zube. Sapun na
posudici je suh, slavine ulaštene do sjaja.
Odem do spavaće sobe. Zavjesa na krovnom prozoru je navučena, no kroz
glavni prozor, koji gleda na vrt, ulazi dovoljno svjetlosti.
Krevet je pospremljen, sve je na svome mjestu. Odem do ugradbenog ormara
i povučem klizna vrata. Prazan je.
I drugi ormar je isto tako prazan.
„Mama, bolje da dođeš gore.“
Patrick je nestao, a s njim i Ziggy.

186
 Knjige.Club Books

27

VRIJEME BEZNAĐA

Dok Fisher, mama, Rona, David, Gray i ja sjedimo za stolom u Fisherovoj kući,
novosti koje im prenosim gore su nego što sam se cijelo vrijeme bojala.
„Dakle ovako. Provjerila sam stanje računa fonda - nema ni jedne jedine
funte: na nuli je. Sav je prikupljen novac podignut s njega prekjučer.“
Svi teško uzdahnu, maltene istodobno.
„Bio je ovo težak dan, pogotovo jer sam znala da će postati samo gore kad
počnu pitanja sa svih strana, no s obzirom na to da smo danas imali tri zakazane
plovidbe, taj sam dio morala prepustiti Martinu.“
Gledam u papire ispred sebe na kojima sam štošta naškrabala, a Martin me je
nadopunio.
„Kad sam Martinu rekla da je Patrick nestao, najprije mu je bilo teško uopće
povjerovati u to. A kad su mu rekla za ukradeni novac, obuzela ga je panika.
Očajan je jer nam je upravo on bio preporučio Patricka. Patrick primjerice nije
ukrao ni jedan jedini cent od Rasadnika Lockside, iako je Martin ostao užasnut
kad je otkrio da je prilikom sklapanja nekoliko poslova u njegovo ime isposlovao
proviziju za sebe.
A to je Martin tek sad saznao. Zvao me je prije otprilike sat vremena da me
obavijesti o daljnjem tijeku događaja: uspio je doći do Patrickove bivše žene.“
Kratko zastanem, da se svima slegnu dojmovi. Kad pogledam u Fishera,
vidim da je problijedio, a ja duboko udahnem da imam snage prenijeti i ostatak.
„Dakle, kuća im je bila zaplijenjena, a Patrickova žena je zatražila razvod
zbog njegove ovisnosti o kockanju. Dug je postao golem i ona je odlučila da to,
vise ne može trpjeti. Već se nekoliko mjeseci nije čula s njim i nije ni znala da
sada živi u Aysburyju. Martin je bio diskretan i nije spominjao nikakve detalje -
rekao je samo da je trebao doći u Rasadnik, a ne javlja mu se na mobitel.“
„Ali dobio je poruke?“ upita David naizgled se trudeći suspregnuti uzrujanost
zbog svega što je čuo, što je potpuno razumljivo s obzirom na situaciju.
„Da. Sve one koje su mu bile poslane prije ručka danas, kad je Martin dobio
obavijest da se broj više ne koristi.“

187
 Knjige.Club Books

David nato promrmlja neku psovku ispod glasa, a mi ostali sjedimo u

potpunoj tišini jer smo u posvemašnjem šoku. Ja i dalje ne mogu vjerovati da se
sve ovo zaista događa. Nastala je neugodna tišina i ne znam što da radim, stoga
počnem premetati papire, a potom se okrenem prema Fisheru jer shvatim da on
isto želi nešto reći. Molim te, Bože, da ne bude gore od ovoga dosad.
Fisher pročisti grlo pustivši maminu ruku i položivši laktove na stol pritom
toliko snažno stisnuvši dlan o dlan da su mu jagodice prstiju pobijelile. „Ovo se
ne može reći na neki obazriv način: dakle, nazvao sam ekipu iz Charltona i sinova
i objasnio im što se dogodilo te sam ih zamolio za odgodu plaćanja - dali su nam
rok do kraja mjeseca. Immi i ja smo napravili brzinsku kalkulaciju i trebali bismo
od božićnih plovidbi, parkirnih karata, plesa na Adlerovoj farmi i prodaje
Bullrushova božićnog piva zaraditi oko šest i pol tisuća dolara...“
„A i to je nešto“, ubaci se David. „A treba nam sveukupno oko deset tisuća,
zar ne, Immi?“
„Deset tisuća i petsto dvadeset osam funti“, precizno odvratim ne mogavši ne
zapitati se otkuda ćemo uprihoditi još četiri tisuće.
Fisher se nasloni u svome stolcu, namrštivši se od ljutnje. „Ali još je gore od
toga“, promrmlja kad su nam se pogledi susreli. I uto shvatim što nam pokušava
reći, iako mu je to teško izgovoriti.
„Patrick im nije platio ni prvu ratu, zar ne?“
Rona odmah podigne dlanove prema licu i od nevjerice glasno uzdahne, a
mami počnu kliziti suze niz lice.
„Tako je, nije. Oni su dobili samo polog koji si im ti uplatila, Immi. Patrick
ih je uvjerio da čeka neku uplatu i da će im onda odmah uplatiti traženi iznos na
račun, a oni nisu imali razloga ne povjerovati mu. Složili su se da im ostatak od
dvadeset i jednu tisuću i pedeset i šest funti bude uplaćeno do trideset i prvog
prosinca.“
Zato je Patrick toliko pomno pratio odakle i kada pristižu uplate. Trebao mu
je svaki peni kojega se mogao domoći, a onda s time što prije pobjeći što je
moguće dalje od Aysburyja.
Fisher obgrli mamu rukom, približivši je sebi.
„Mislim da govorim u ime svih - zaista nam je žao zbog onoga što se dogodilo
sa Ziggy, Val“, suosjećajno iskomentira Gray. Ona nato obriše rubove očiju,
šmrcne, a zatim izbaci ramena i odlučno se ispravi.
„Hvala ti. Ziggy je zavoljela Patricka - možda zato što je osjetila da je u
problemima, a ako ne bude sretna s njim, sigurna sam da će pobjeći. Tko zna,
možda je njemu potrebnija, nego meni.“ Nakon tih riječi glasno uzdahne.
„Životinje osjete takve stvari, a mislim da je on očito bio u velikoj potrebi i
beznadno očajan kad je odlučio ukrasti novac za koji je znao da su se svi toliko
trudili. Imat će to na savjesti do kraja života i samo se nadam da će ga taj teret
koji će svugdje nositi sa sobom navesti da se popravi. Uvijek je bio dobar prema

188
 Knjige.Club Books

Ziggy tako da to pokazuje da u njegovu srcu ima i dobrote. Mislim da je dobar

početak i ako Patrick uspije pobijediti svoju ovisnost. Voljela bih da se ništa od
ovoga nije dogodilo, no ako mu je bio potreban suputnik koji ga neće osuđivati,
onda mi je jasno zašto je poveo moju dragu Ziggy sa sobom.“
O Bože, te mamine riječi tako su ljubazne i pune razumijevanja da se
zasramim svojih misli. Nemilosrdne su i bezobzirne, no najlakše je druge
osuđivati, zar ne?
„Kad ćemo reći ostalima?“ Gray evo pitanje nam je svima bilo na vrhu jezika.
„To bi dotuklo Tollieja“, odlučno uzvratim. „Što manje ljudi zna, to bolje;
barem dok ne budemo znali što i kako dalje. Fisheru, postoji li mogućnost
manevarskog prostora kod Charltona i sinova ili smo izgubili sav kredibilitet kod
njih?“
Raspoloženje se odjednom preokrene jer su svi shvatili da nam treba plan B.
„Bili su zgroženi kad su čuli što nam se dogodilo“, reče Fisher. „Naravno, ja
sam o svemu obavijestio policiju, a oni će me obavijestiti ako mu uđu u trag,
Immi, no isto tako trebamo imati na umu da je Patrick pametan muškarac i da je
sigurno prikrio sve tragove odlučivši se za novi početak negdje drugdje. John
Charlton mi je rekao da im je siječanj uvijek najgori po zaradi i da će im dobro
doći sav novac koji uspijemo skupiti, dakle, zaista su bili puni razumijevanja.
Znam da je situacija nezavidna, ali možda bismo mogli okupiti cijelu našu
zajednicu i reći im što se dogodilo.“
Mama na te Fisherove riječi nježno položi ruku na njegovu podlakticu.
„Nemojmo donositi užurbane odluke. Tollie, Abe, Ethel, Kurt i Bernie će to jako
teško prihvatiti, kao što ni nama nije lako. No dovoljno nas je ovdje da smislimo
neki rezervni plan. Ima li tko kakvu ideju?“
„Mislim da je mama u pravu - ja na primjer ne mogu ni zamisliti Tolliejevu
reakciju. Najbolje da se sad rastanemo i pustimo da nam se slegnu dojmovi prije
našeg sljedećeg sastanka. Postoje načini da se brzo zaradi novac, no to bi sigurno
išlo na štetu Charltona i sinova“, ustvrdim.
„Neka dignu ruku svi koji se slažu da se ponovno okupimo sutra navečer“,
reče Gray i rukom me obgrli oko ramena ohrabrujuće me stisnuvši kad ugledam
da je pet ruku podignuto u znak slaganja da bih potom i ja digla svoju.
Vrijeme je za poimanje situacije iz druge perspektive. Jer nipošto ne želim da
nam ovo svima uništi Božić.

***

Sljedeće večeri, dok se vučemo zasniježenom šetnicom prema Fisherovoj kući,

Gray i ja hodamo ruku pod ruku.

189
 Knjige.Club Books

„Jesi li sigurna, Immi?“ upita me. Znam da se slaže s mojom idejom, ali isto
tako se boji što bi Tollie rekao da zna.
„Nikad u životu nisam bila sigurnija u bilo što. Ne smijemo dopustiti da nas
ovo porazi.“
„Slažem se i uz tebe sam - mislim da to znaš. Ali..
Zastanem i pričekam da se Gray okrene prema meni.
„I ja isto imam jednu ideju. Nemojmo samo sve skupa razvlačiti i produljivati
ovu agoniju. Uz to, sigurno nismo jedini koji su smislili nekakav plan.“
Nato se sagne i zahvati malo snijega te napravi grudu, što me natjera da
potrčim. Ono što nam sada treba jest božićno čudo, onakvo kakvo samo Djed
Božićnjak može ostvariti. Kad usporim, jer sam se već uznojila pod
podstavljenom jaknom, šalom i kapom s pomponom, vidim da Gray korača prema
meni.
„Neka to zasad ostane među nama. Vjeruj mi da ćemo već nešto smisliti.“
Nato se zagledam u nebo - pahuljice padaju brzo i žestoko, no još su uvijek
premale da bi se zadržale na tlu. Iako je nebo gusto bijele boje prošarane sivilom,
kao inače pred snijeg i hladnoću, temperatura je porasla barem za pet stupnjeva,
a to je dovoljno da se sve počne topiti prije nego što se uopće i uhvati za tlo.
Započeli smo prosinac s takvom veselošću i pozitivom, a sad su svi koji znaju za
ovo s Patrickom potišteni. I je li ovo uopće prikladno raspoloženje za svadbu koja
se treba održati tri dana prije Božića?
Uhvatimo se za ruke, a Gray ih počne ljuljati kao da smo mala djeca. I potom
počne pjevati The Holly and the Ivy. Note su malo previsoke za njegov glas, ali
svejedno pjeva lijepo i utješno.
Kad otvorimo kapiju Fisherove kuće, čujemo da nas netko doziva. Martin, a
s njim je i Kurt. Mislila sam da smo se dogovorili da nikome nećemo govoriti o
tome što se dogodilo?
„Bok, dečki. Jesmo li spremni?“ pozdravi ih Gray.
„Svakako“, odlučno će Kurt. „Nećemo dopustiti da nas mala gnjida poput
Patricka dotuče.“
Vidim da je ratoborno raspoložen i voljela bih da ga Martin nije uvukao u
ovo. Kurt i Sarah u ovo doba godine imaju jako puno posla. Božićni ručak za
mnoštvo ljudi, a k tome i naše predstojeće vjenčanje... zaista nije bilo potrebno
uplitati ih u ovu zavrzlamu.
Mama nam otvori vrata te objesimo jakne na vješalicu u hodniku i izujemo
se.
„Ne znam kome treba ovoliki snijeg“, zagunđa Martin „nije nimalo zabavno.“
Što brže sjednemo za stol i smislimo odgovarajuće rješenje, tim bolje, samo
da ne nastavimo uništavati si dane koje su preostali od najčarobnijeg dijela godine.
Tek bi to bila groteska.

190
 Knjige.Club Books

„Samo uđite“, ponuka nas mama i krene za nama.

Danas izgleda više poput stare sebe, a to mi je drago. Nije joj lako prevladati
gubitak Ziggy jer je bila njezina mala pratiteljica zadnje četiri godine. Činilo mi
se da je iznajmljivanje Kućice Byre dobro rješenje i za nju - dok ne odluči što želi
od budućnosti - i za Patricka - jer nije imao gdje živjeti, no sad proklinjem dan
kad sam imala toliko povjerenja u čovjeka koji nas je samo zavaravao.
„Bok, Kurt, što ti radiš ovdje?“ pozdravi ga Fisher, naizgled iznenađen što ga
vidi.
„Čuo sam glasinu o Patricku i...“
„Kurt me je u povjerenju pitao što se događa i nisam mu mogao lagati“, prizna
Martin.
„Pošteno“, odvrati Fisher. „Zna li još tko što se događa osim nas koji smo se
večeras sastali ovdje?“
Kurt zatrese glavom. „Ja nisam nikome rekao, čak ni Sari. Još uvijek mi je
sve to nevjerojatno. Dakle, svrha večerašnjeg sastanka je smišljanje plana?“
„Tako je“, potvrdi Fisher. „Policija je sada upoznata sa svim činjenicama i
slučaj je postao služben. No proces bi mogao biti dugotrajan i dok ga eventualno
ulove, novac bi već mogao nestati.“
Svi posjedamo za stol, a mama nas posluži kavom i čajem prije nego što nam
se pridruži, kao da smo došli u kafić.
„Mogu li ja prva reći našu ideju?“ upitam prije toga pogledavši Graya da mi
kimne u znak da me podržava.
„Samo naprijed, Immi.“ Gledam kako Fisher vadi kemijsku olovku, spreman
za zapisivanje bilježaka. Inače to radi mama, ali čini mi se da je zadovoljna to je
predala štafetu.
„To je poprilična svota i, budimo iskreni, nema šanse da to skupimo na
vrijeme. Igralište je već otvoreno i u uporabi i ne bi bilo fer da Charlston i sinovi
čekaju dulje od dogovorenog roka. Dakle, htjela sam predložiti da ja podignem
kredit. Koliko god skupimo, super, uplatit ću taj novac na račun i smanjiti si rate.
Dakle, koliko god nam novca bude nedostajalo, ja ću ga podmiriti.“
Martin se odmah ubaci. „Nije pošteno da ti preuzmeš teret zbog ovoga na
sebe, Immi. Ja sam taj koji je predložio Patricka i garantirao za njega. Nažalost,
ja zasad ne mogu preuzeti otplaćivanje takvog kredita jer sam u fazi konzultiranja
odvjetnika u vezi s načinom na koji ću isplatiti svoje mušterije koje je Patrick
prevario. U svakom slučaju, moram najprije vidjeti kako će se to rasplesti pa onda
možemo krenuti odatle.“
„Sarah i ja bismo mogli dati možda dvije tisuće funti“, nadoveže se Kurt.
Fisher pogleda mamu. „Ja imam novac koji sam si stavljao sa strane za
obnavljanje trupa Star Gazera i njegovo bojenje prije odlaska u mirovinu. Vrlo

191
 Knjige.Club Books

rado ću taj novac dati za igralište. Star Gazer može još godinu-dvije ostati
ovakav.“
Podignem ruku da ih zaustavim i usput spriječim ostale da se nadovežu s istim
prijedlozima, no Gray se ubaci prije mene.
„Mogu li ja nešto reći? Trenutačno radim s nekim velikim klijentima koji
sponzoriraju razne humanitarne akcije diljem svijeta. Za njih su ovakve svote
mizerne i služe im manje-više samo za poreznu olakšicu, a ruku na srce, nitko od
nas nema dovoljno ušteđevine da bismo mogli skupiti čak ni približno koliko je
potrebno za ovo. Immi, znam da samo želiš da se sve brzo riješi, no mislim da dan
ili dva ne igraju neku preveliku ulogu. Obavit ću nekoliko poziva čim sutra ujutro
stignem u studio.“
Fisher si je dlanom obgrlio bradu, naizgled duboko zamišljen. „U marini su
nam usidreni neki jako skupi brodovi, čiji su vlasnici bogataši. Istina, dođu ovamo
samo nekoliko puta godišnje da bi plovili po rijeci i uživali, no svaki put kad su
ovdje, jasno pokazuju koliko cijene nas starosjedioce. Baš ću se malo raspitati jer
je Gray u pravu - njima su ovakve svote vrata za poreznu olakšicu.“
„A kako bi bilo da odemo do aysburške kurije?“ ubaci se Kurt.
„U zadnje je vrijeme tamo samo upravitelj imanja“, podsjeti nas Fisher.
„Da, ali prošloga su Božića poslali tri čovjeka sa svoga imanja da pomognu
pri razgrtanju snijega oko Bullrusha, zar ne?“ istakne Martin.
Pogledam mamu, a vidim da i ona mene značajno pogledava. „To je dobra
ideja“, reče ona. „Poznajem upravitelja imanja i baš ću navratiti da malo
pročavrljamo pa ću ga usput pitati gdje se obitelj trenutačno nalazi. Ako su još u
Španjolskoj, bit će teško doći do ikoga od njih, no nećemo znati dok ne pitamo!“
„Dakle, imamo kakav-takav plan“, ustvrdi Fisher. „Immi, odgodi zasad
podizanje kredita. Drago dijete, ovo nije teret koji bi trebala preuzeti na svoja leđa,
kao ni Gray na svoja. Zapravo, svi smo jednako upetljani u ovo. Ajmo se ponovno
sastati ovdje, recimo u srijedu navečer, i vidjeti jesmo li uspjeli štogod postići.
Dogovoreno?“
Svi dignu ruke u znak slaganja, jedino moja ostane ležati u krilu.
„Što je bilo?“ upita Fisher proučavajući me.
„Pod uvjetom da nitko ne govori o ovome nikome drugom, pogotovo Tollieju,
dok se sve ne riješi - ako bude sreće, do nakon Božića. Ne želim da Patrickovi
postupci zasjene proslavu desete godišnjice, a upravo će se to dogoditi ako išta od
ovoga iscuri van prije božićne proslave. Krenulo je od trijumfa što smo uspjeli
skupiti sav novac do trenutačne situacije, koju slobodno možemo nazvati
katastrofalnim raspletom, a želimo li uistinu da se drugi ljudi osjećaju ovako kako
se mi osjećamo? Dječje igralište već je sad postalo popularna destinacija i privlači
još više ljudi nego inače na sva naša lokalna događanja. Ali znam kako će Tollie
gledati na to - da je barem prihvatio posebnu večeru u svoju čast, ništa se od ovoga
ne bi dogodilo. A bio bi u krivu. Ovo nas je još više združilo i učinilo nas jačima.“

192
 Knjige.Club Books

Gray posegne za mojom rukom i stavi je među svoje dlanove. „Smislit ćemo
nešto, Immi, ne brini se.“
„U redu. Dakle, jesmo li se dogovorili?“ upitam.
Začuje se zbor hmkanja i potvrda. „A ja ću sutra ujutro, čim dođem u studio,
obaviti nekoliko poziva“, Gray odlučno ponovi ono što je već bio rekao. „Ako
želimo ljude odvojiti od njihova novca u znak humanitarne akcije, Božić je
svakako najbolje vrijeme za to!“
Svi oni imaju dobre namjere, no vrijeme nam je od presudne važnosti.
Problem se neće riješiti sam od sebe i što prije platimo dug, Charlstonu i sinovima,
bit će manja vjerojatnost da će se vijest proširiti. Znam da će Tollie biti jako ljut
na mene kad sazna, ali nadam se da će se dotad već sve riješiti. Ja sam Patricku
omogućila nesputan pristup novcu, ali nije mi bilo palo na pamet povremeno ga
provjeriti. Nitko to nije bio spomenuo, ali to je jednostavno istina. Ne bismo bili
u ovoj situaciji da sam bila revnija i da mi moja naivnost i vjera u ljude nisu
zamaglile oči, tako da je odgovornost jedino na meni.

193
 Knjige.Club Books

28

MALO POMOĆI MOJIH PRIJATELJA

Iako sam si obećala da prije večerašnjeg sastanka neću ništa činiti, svejedno sam
jutros provela neko vrijeme u policijskoj postaji, a potom otišla i u banku. Već su
onemogućili Patricku pristup do računa, no svejedno, već je načinjena šteta od
oko četrnaest i pol tisuća funti, pa smo raspravljali o mogućnostima podizanja
kredita kojim bi se namirio taj iznos. Trebalo bi proći oko tjedan dana dok taj
novac ne bi sjeo na moj račun, no sama procedura bila bi vrlo jednostavna i bez
popratne gnjavaže. Otišla sam iz banke s obrascima za podnošenje zahtjeva i
razmišljajući o roku povrata sredstava.
Stigla sam kući taman da pripremim ručak čekajući da mi se javi Gray;
mobitel mi je zazvonio, ali bila je mama. „Immi, htjela sam ti samo javiti da sam
provela jutro u Kućici Byre čisteći. Pokucala sam na Cameronova vrata i
obavijestila ga da je više ne iznajmljujem i da Ziggy više neće biti tu. Bila sam
dosta neodređena i mislim da je on pretpostavio kako je ona trenutačno s Fisherom
i sa mnom. Fisher će večeras skoknuti do tamo kako bi zamijenio brave i
namjestio vrijeme automatskog uključivanja rasvjete u dnevnoj sobi. To ne bi
trebalo izgledati previše sumnjivo, zar ne?“
Užasava me pomisao da na taj način moramo ulaziti Patricku u trag. „Hvala,
mama. Hvala i Fisheru. U redu je sve ovo što činimo?“
S druge strane začuo se dug i dubok uzdah. „Mislim da se stvari u Aysburyju
trenutačno odvijaju kao i obično i ne može se reći da ignoriramo problem. Iako,
slažem se s tobom da nema nikakvog smisla uništiti ljudima Božić. Nisam sigurna
hoćemo li moći još dugo čuvati tajnu, ali zasad još nitko ne zna za ovo. U svakom
slučaju, vidjet ćemo se večeras. Pokušaj se ne brinuti previše, Immi. Svi smo u
ovome zajedno.“
Znam na što mama misli - ako lokalne novine saznaju bilo što, napravit će od
toga vijest za naslovnicu. Ljudi su se s dobrom namjerom odrekli svoga novca, a
sada je sve to nestalo.
Netko kuca na ulaznim vratima, pogledam i vidim Tollieja kako me promatra,
nema sumnje da se pita zašto samo tako sjedim i zurim ni u što određeno.
Poskočim i natjeram se na osmijeh kako bih prikrila koliko se iscrpljeno osjećam.

194
 Knjige.Club Books

„Jutro, mila. Idem s Kurtom do dobavljača po uobičajenu predbožićnu

nabavu. Trebaš li nešto što bih ti mogao dovesti?
Toaletni papir, kuhinjski ubrusi, konzerve s grahom, u slučaju da opet onako
zapada snijeg, zadnja su stvar o kojoj bih danas razmišljala, ali svejedno, to je vrlo
ljubazno od njega.
„Ne, hvala, imamo sve što treba, Tollie.“
„Je li sve u redu?“ Zuri u mene, a pomalo me uzrujava pomisao da još ništa
ne zna. Sigurna sam da bi se osjećao grozno da sazna istinu.
„Sve je u redu. Uživam malo u miru i tišini prije nego što se počnem zamarati
pripremom ručka.“
„Aha, onda u redu. Daphne bi sigurno dobrodošlo malo društva, a taman je
krenula pripremati sendvič. Reći ću joj da dolaziš.“
To je zadnja stvar koju trebam, naročito danas, ali pretpostavljam da Tollie
ne bi predložio takvo što da ne smatra kako postoji nešto što bismo Daphne i ja
trebale raspraviti nasamo, bez njega u blizini.
„Hvala ti,“ Tollie. Moram prvo obaviti jedan poziv pa ću otići do nje. Uživaj
na svom kratkom druženju s Kurtom.“
„Naravno da hoću“, Tollie odgovori. Zvučao je prilično zadovoljno, a ja sam
se suzdržavala da ne zajecam.
Nazvala sam Graya, koji se javio isti trenutak. „Taman sam uzeo mobitel da
te nazovem!“ javi se.
„Pozvana sam na objed k Daphne, zato te zovem. Bila je to Tolliejeva ideja.“
„Oh, žao mi te je“, Gray mi iskaže svoje suosjećanje. „Samo čavrljaj o
bezveznim stvarima s njom. Zna da nećeš ostati dulje od sat vremena na ručku. U
svakom slučaju, htio sam ti reći da imam dobre vijesti. Mislim, zaista dobre
vijesti. Imamo donatora. Čovjeka koji je spreman odmah uplatiti petnaest tisuća
funti. Moram priznati da sam potpuno zatečen situacijom.“
Zabacim se u naslonjač, držeći mobitel čvrsto uz uho.
„Šališ se! O moj Bože! Ali što ako uspijemo vratiti ukradeni novac natrag na
vrijeme, prije konačne uplate za gradnju igrališta?“
„Donator će onda biti sretan ako se njegova sredstva uplate u dobrotvorne
svrhe. Zbog poreza. Kao što sam rekao, dok god imamo dokaz koji pokazuje da
smo račun pokrili prikupljenim sredstvima, a da ništa nismo zadržali za sebe, sve
je u redu.“
„Onda u redu“, kažem, još uvijek pomalo ošamućena dobrim vijestima. „Jesi
li im rekao za Patricka?“
„Bio sam vrlo iskren i izravan u vezi s time i rekao da su sredstva bila
pronevjerena. Pošalji mi broj računa i sve popratne podatke vezano za banku, i
novac će sjesti za koji dan. Zamolio sam za uslugu, Immi, samo to.“
U glavi mi još uvijek zuji. „I to je onda riješeno?“
195
 Knjige.Club Books

„Da, opusti se. A sada idi, druži se s Daphne, jer Tollieju će to biti jako drago.
Htio bih ti reći samo jednu stvar, a nadam se da me nećeš ubiti zbog toga... mislim
da se osjeća pomalo odbačeno, izostavljeno... Razmisli malo o tome, kako bi se ti
možda osjećala da se nađeš u jednoj takvoj prilično zatvorenoj obiteljskoj
zajednici. A sad bok, moram se vratiti na posao.“
„Volim te, Gray, i hvala ti, puno ti hvala. Sve ovo nije bilo nimalo lako.
Nedostaješ mi i rasturi u petak navečer!“

***

„O, Immi, samo uđi. Tollie mi je rekao da si sama i da mu izgledaš pomalo

potišteno.“
Zar je to rekao?
„Imala sam jako puno posla u zadnje vrijeme. A kako ste vi?“
„Dobro sam, hvala na pitanju. Napravila sam sendviče sa šunkom i quiche.
Daj da ti skinem kaput i pristavim čajnik.“
Sve se odvija nekako neprirodno i dok mi Daphne govori da sjednem za stol,
trudim se naći riječi i temu kojom bih mogla probiti led.
„Znaš“, Daphne izgovori preduhitrivši me. „Ovo je baš lijepo.“
„Je?“ upitam iskreno.
Nastane kratka pauza, a onda se Daphne okrene prema meni kako bi me
pogledala ravno u oči. „Bila je ovo Tolliejeva zamisao. Prema onome što mi je
rekao, pomislila sam da ti jako nedostaje netko za razgovor.“ Podigne obrve i
nasmije se. „Ah, ti muškarci...“
„Žao mi je što ispada da vas ovako ometam, ali znate već kako je to kad si on
nešto utuvi u glavu.“
„Oh, nemoj se, molim te, time zamarati. I ne moraš mi ništa govoriti. Zna biti
tako tvrdoglav i uporan“, prizna Daphne. „Molim te, opusti se, tim više što sigurno
nemaš vremena za predug odmor. Kava ili čaj?“
„Kava bi mi izvrsno došla, hvala. A jutros sam preskočila doručak, tako da
mi je sve ovo itekako dobrodošlo.“
Daphne mi se pridruži i najednom naš odnos djeluje mnogo prirodnije. Nakon
svih onih traumatičnih događaja zadnjih nekoliko dana, pitam se zašto nisam
pokazala više razumijevanja prema njoj. Gray je bio u pravu, zaista je vrijeme da
učinim nešto u vezi s tim.
„Znate, Daphne, bilo bi mi drago kad biste došli na naše vjenčanje. I to ne
samo zbog Tollieja već i zbog mene i Graya.“
Čini se da joj je drago što sam to rekla; okrenem se i poslužim hranom.

196
 Knjige.Club Books

„Zaista? Ne govoriš to tek tako? Znam kako ti je sve to... teško, Immi. Rekla
sam Tollieju da se stvari odvijaju prebrzo i da je njegova operacija na neki način
sve ubrzala. „Ni jedno od nas nije to planiralo.“
Prestanem jesti kako bih je pažljivo pogledala. „Mogu li vas pitati koliko se
dugo vi i Tollie viđate?“
Pogledi nam se susretnu dok mi odgovara. „Nešto malo više od godinu dana.
Upoznali smo se u vrijeme kada je Tollie pomagao Bernieju i Yvonne da se
presele ovdje u Aysbury. Nedugo nakon toga našli smo se nekoliko puta na kavi
i naš se odnos otada razvio.“
„Nisam to znala“, priznam joj.
„Tollie nije htio o tome razgovarati jer nikad ne znaš kako će se neki odnos
razvijati, zar ne? Nema smisla od toga praviti priču drugima ako sve ostane na
prijateljstvu.“
„Drugima? Zapravo mislite na mene?“
„Draga moja Immi, zaista nisam htjela dodatno otežavati stvari u trenutačnim
okolnostima.“
„U redu je. Mislim da počinjem shvaćati.“
„Nadam se da je zaista tako, jer kako vrijeme prolazi, Tollie i ja sve više
shvaćamo da je pravi blagoslov u našim godinama naći nekoga s kime možeš
dijeliti život. Tollie je zbog činjenice da je ovo tvoj nekadašnji dom bio i zabrinut
jer se bojao kako bi mogla reagirati kada se ja uselim. Sve se dogodilo mnogo
prije nego što smo uopće zamislili, dakako, ponajviše zbog njegove operacije. Ni
jedno od vas dvoje nije bilo spremno, a on nije htio stvarati vam ikakve daljnje
probleme.“
To me je ražalostilo. „Briga o Tollieju bila bi mi najmanji problem, zaista“,
izgovorim suosjećajno. „Uvijek smo bili jako bliski, i Tollie se uvijek brinuo za
mene i pomagao mi u najtežim trenucima. Odrekla bih se svega samo kako bih
mu mogla pomoći.“
Daphne me promatra, pomalo napeta izraza lica. „To sam mu i ja rekla. Ali
on mi je rekao da si već preopterećena svojim brigama i da on to jasno vidi.“
Pustila sam da njezine riječi ostanu visjeti u zraku.
„Dakle, on je riskirao i to da se mi posvađamo samo da mi ne bude na teret?“
„Tako nešto. Ali ja sam sretna što sam tu i što sam mu mogla pomoći, i htjela
bih da shvatiš da je njemu drago što sam ja cijelo to vrijeme bila s njim. Iako
mislim da je mnogo riskirao u odnosu s tobom. Ti si mu prva i najvažnija osoba
u životu, i to se nikad neće promijeniti. I upravo to je razlog zašto ne mogu doći
na vaše vjenčanje, jednostavno zato što ja nisam dio obitelji, Immi, a ti i ja nismo
čak ni prijateljice. To je tvoj najvažniji dan i ja ga ne želim ni na koji način učiniti
manje lijepim.“
Naslonila sam se u stolcu i počeli su me prolaziti valovi krivnje.

197
 Knjige.Club Books

„Oprostite mi. Bila sam zaista pod velikim stresom, i sve mi je to bila kap
koja je prelila čašu. I jako me je povrijedilo, jer imala sam osjećaj da me odbacuje
od sebe. Pogriješila sam što sam na kraju za sve to okrivila vas. Činjenica je da
ga činite sretnim i da se sada potpuno oporavio. Sve to kao da mu je bilo oduzelo
deset godina života. Ali sad je onaj stari Tollie opet tu i moram vama zahvaliti na
tome, Daphne. „
„Jako mi je drago što to misliš, Immi, a to mi znači mnogo više nego što uopće
možeš zamisliti.“
„A što je onda s vjenčanjem?“
„Pa, ako sve to zaista misliš, onda će mi biti čast da budem pratnja Tollieju i
da budem dio vašeg slavlja. Nemojmo baš reći Tollieju o čemu smo danas
razgovarale. Bit će dovoljno da zna da smo sada prijateljice. Nije baš tip za te
emocionalne stvarčice, zar ne?“
To me je zaista nasmijalo. „Da, nije, ali zato ima veliko srce.“
„A ja ću se uvijek brinuti za njega, Immi, u to možeš biti sigurna.“

***

„To zaista zvuči nevjerojatno, Immi.“ U Fisherovu glasu osjeti se olakšanje, ali i
blagi šok.
Dok se obraćam skupini pred sobom, svima im se na licima očituje isto ono
što i u Fisherovu glasu.
„Znam. Gray je zamolio za uslugu i sve je objasnio, da je novac ukraden? Ako
ga uspijemo vratiti, ili prikupimo više nego što je bilo planirano, bilo bi im drago
da višak bude uplaćen u humanitarne svrhe. Mislim da ću im u službenoj zahvali
napisati s kojim lokalnim humanitarnim organizacijama surađujemo. Velika je
vjerojatnost da ćemo na kraju prikupiti više novca nego što nam treba, što će im,
kao što znamo, itekako dobro doći jer sigurno neće očekivati bilo kakve prihode
do kraja ove godine.“
„Šteta što Gray nije ovdje, ali poruči mu da je sve odlično učinio. U petak ima
pivo od mene“, pridruži se Martin.
„I od mene“, doda Fisher. „Imao je pravo kada je rekao da Božić potiče u
ljudima da malo dublje razmisle o nekim stvarima, pa tako i Val ima neke dobre
vijesti/
Svi se okrenemo prema mami. „Razgovarala sam sa Sethom, upraviteljem
aysburskog imanja, da proslijedi vlasnicima moj broj mobitela. Vrlo ljubazno sam
mu objasnila da bi obitelj vlasnika mogla biti zainteresirana da čuje o planiranoj
izgradnji igrališta. Upalilo je, i nešto ranije ove večeri nazvao me je osobno
Stephen Harrington-Forbes. Rekao je da će uputiti svoga sina, Anthonyja, da
uplati pet tisuća funti za tu inicijativu. S obzirom na to da obilježavamo i desetu

198
 Knjige.Club Books

obljetnicu naših Božićnih plovidbi s Djedicom, Stephen je obećao osobno poslati

ček na iznos od tisuću funti kako bi sudjelovao u podmirivanju računa za
organizaciju slavlja. Htio nam je izraziti zahvalnost i priznanje na upornom trudu
i radu za boljitak naše zajednice.“
Ostala sam bez riječi, ali zato se u razgovor uključio Martin. „Bilo je i vrijeme
da malo posegnu u vlastiti džep. Kao najveći vlasnici imanja u okolici, čak iako
je njihov sin ovdje vrlo rijetko, oni su ipak najveći i glavni poslodavci u našem
mjestu. Nema sumnje da na temelju toga ostvaruju lijepu zaradu i ne bi im trebalo
smetati da ih netko na to povremeno i podsjeti. Svaka ti čast, Val, ipak je trebalo
truda da bi se došlo do starog vlasnika. Zvao je iz svoje vile u Španjolskoj, zar
ne?“
Mamino lice pocrveni, a ja se potom umiješam u raspravu.
„Nije važno što znaš, već koga poznaješ, zar ne? Upravitelj imanja uvijek je
imao sluha za naše inicijative i dopuštao nam je da se koristimo njihovim
parkiralištem svaki Božić. Nisam čak ni sigurna zna li obitelj za to. U svakom
slučaju, to je veliki obrat!“
„Mislim da bismo trebali otvoriti bocu vina i nazdraviti, Fisheru“, odgovori
mama udijelivši mi razdragan osmijeh.
Najednom svi razgovaraju uglas, u zraku se osjeti olakšanje, i jedva čekam da
sve prenesem Grayu. Mama me pogleda, nagnuvši glavu prema meni, nakon čega
je pratim do boravka.
„Mama, nije bilo baš tako, zar ne?“
Pogleda me slegnuvši ramenima.
„Ostavila sam Sethu svoj broj i rekla mu da sam, radeći na jednom
istraživanju o povijesti ovog područja, slučajno pronašla fotografije djeda
Stephena Harringtona-Forbesa, koji se zvao Joseph, i njegova brata Henryja. Što
je i istina. Ti si mi ih dala, sjećaš se? Bile su među gomilom fotoalbuma koje je
Martin nabavio na sajamskoj rasprodaji za tebe prošle godine kada je uočio
fotografije Prevodničareve kuće među njima.“
Srce mi počne poskakivati. Kada sam joj ih dala, još nisam znala da mi je
majka, i bila sam uvjerena da je njezin interes isključivo povijesne prirode.
„Ali dobiti novac na taj način... nije li to ucjena?“ prošapćem.
„Nije, Immi. Rekla sam samo da je moja baka bila medicinska sestra koja je
odsjela u Prevodničarevoj kući davne 1936. godine, kako bi vodila brigu o
Henryjevoj bolesnoj ženi. Ništa više od toga, niti je to bilo potrebno. Moja je
majka oduvijek sumnjala da je cijela obitelj znala da je baka napustila kuću jer je
nosila Henryjevu bebu. Kako se kasnije ispostavilo, Henry službeno nije ostavio
nasljednike za sobom, što im je savršeno odgovaralo, jer je na kraju sve završilo
u Stephenovim rukama. Stephen je sada u svojim sedamdesetima i nema smisla
danas dizati graju oko nečega što se dogodilo tako davno. Potom sam mu ispričala

199
 Knjige.Club Books

sve o našim Božićnim plovidbama s Djedicom i novom dječjem igralištu i pitala

ga bi li možda mogao donirati nešto u tu svrhu. Odluka je bila potpuno njegova.“
Ne mogu vjerovati da je mama išla toliko daleko. Sjećam se da sam isto tako
bila šokirana kada mi je ispričala sve o sebi i našoj obiteljskoj prošlosti te
povezanosti s Forbesovima. Mama zapravo nikad nije bila zainteresirana za njih,
htjela je samo imati fotografiju svoga biološkog djeda.
Ironično, upravo je to pregledavanje gomile starih fotografija i albuma dok
smo razgovarale o povijesti Aysburyja prije godinu dana, bila prekretnica za nas
obje i za naš odnos. Do tog trenutka bile smo samo poznanice, a ne prijateljice.
Ali naš zajednički interes za povijest, konkretno moj za povijest Prevodničareve
kuće, bilo je ono što nas je tješnje povezalo.
„To je bilo riskantno, mama. A taj rizik, naposljetku, nisi trebala preuzeti na
sebe, s obzirom na to da je Gray našao donatora“, kažem joj.
„Da, sada znamo da jesi u pravu, Immi. Ali ja vjerujem u karmu. To neće
popraviti načinjenu štetu, ali Henryjev je život naposljetku ispao jako tužan.
Izgubio je svoju suprugu i ženu s kojom je pokušavao naći utjehu - moju baku i
tvoju prabaku. Iako nisu dolazili iz tako različitih okruženja, pripadali su
drugačijim slojevima, i ne vjerujem da bi njihova veza uspjela. Bila su to drugačija
vremena, kada su svi znali gdje im je mjesto u društvu, a Henry je već tada bio
slomljen čovjek. Ti si oprostila meni, moja draga Immi, a moja majka i baka
oprostile su Henryju za njegove grijehe. Vrlo jednostavno. Ali toj obitelji nije
učinjena nikakva šteta time što im je priopćeno da im se pred nosom odvija
humanitarna akcija koja će uvelike pridonijeti lokalnoj zajednici.“
Na kraju večeri Fisher me je otpratio do Prevodničareve kuće, i prije nego što
smo se rastali, on me sav razdragan zagrli.
„Lijepo spavaj, draga moja. Sada pusti sve drugo i usredotoči se na to da ćeš
za šest dana uploviti u bračnu luku s Grayem.“
Dok se spremam za spavanje, prožima me neobičan osjećaj smirenosti. Kada
sam se jutros probudila, nisam odmah ustala iz kreveta, kao obično, nego sam
navukla prekrivač preko glave i zajecala na pomisao što me čeka. A evo me sada
tu, osjećam da se danas dogodilo nešto zaista fantastično, nešto nemoguće. Kao
da netko tamo gore pazi na mene, i pitam se je li to baka Nell. Uvijek je obožavala
kada se ispravi nepravda, i možda je ovo čudo bilo njezino djelo...

200
 Knjige.Club Books

29

DOM JE TAMO GDJE TI JE SRCE

„Ovo je ono što zovu lijepo nedjeljno jutro, Gray. Sve je na svome mjestu i
osjećam da stvari mogu biti samo još ljepše od toga.“
Gray leži na tepihu pokraj kamina, oslonjen na hrpicu jastučića, i promatra
me dok pripremam sljezove kolačiće. „Mislim da si potpuno u pravu“, odgovori
mi zadovoljno.
Pružam mu komadić kolačića na čijem se kraju opasno topi grumen šlaga
prijeteći da će se preliti. „Pažljivo, još je vruće.“
„Nije li taj komadić malo zagorio?“ progovori kriveći lice, na što mu ja
odmahnem glavom.
„Uzmi onda ovaj.“
Zamijenimo mjesta i ja legnem na pod do njega lagano mašući kolačićem
kako bih ga malo ohladila.
„Baka je više voljela pečene kestene dok Tollie obično uživa u domaćem
bijelom kruhu.“
Dvadeseti je prosinca, a Gray je uzeo godišnji i neće se vratiti prije drugog
vikenda u siječnju. Božićne plovidbe s Djedicom završile su za ovu godinu, sutra
je dan našeg vjenčanja, a za blagdan sv. Stjepana u seoskoj vijećnici održat će se
proslava desete obljetnice Božićnih plovidbi s Djedicom.
„Sjećaš li se prošle godine? Bila si iscrpljena i u panici zbog manjeg
zaručničkog slavlja.“ Nasmije se.
„Kao u dobrim starim danima“, odgovorim dok Gray mumlja ton pjesme „Let
It Snow“.
Kad mi zazvoni mobitel, on položi svoju ruku na moju.
„Nemoj se javiti, molim te. Što god da je, može pričekati.“ Naravno, ne
poslušam ga. Odjurim ravno do našeg novog stola na kojem sam ostavila mobitel.
„Hej, mamice. Ma ne, ne ometaš nas“, govorim dok me Gray promatra
kolutajući očima.

201
 Knjige.Club Books

„Upravo smo na putu prema policijskoj postaji u Norfolku kako bismo

pokupili Ziggy. Ne znam kad ćemo se vratiti, ali htjela bih da čujete dobru vijest:
Patrick se sam predao policiji!“
„Ma da? Mama, pa to su zaista odlične vijesti! Ziggy ti je sigurno jako
nedostajala. Sretna sam što je Patrick naposljetku ispravno postupio.“
Gray je ustao i već hoda prema meni. Točnije, pleše prema meni i nešto
pjevuši.
„I meni, Immi. Uvijek kažem da osoba koja se brine o životinji i pazi na
životinju, ne može biti zla. Policijski službenik uvjeravao me je da je s njom sve
u redu i da je, štoviše, vrlo glasna. Po tome znam da je dobro.“
„Ona nije u zatvoru?“ upitam, prestravljena idejom da bi Ziggy mogla biti iza
rešetaka. Gray se nato zaustavlja u svom gibanju.
„Ma ne, svi je tamo maze i paze, zaista. Jedan od policajaca kupio joj je i
posudu s pijeskom. Zamisli kako obazrivo od njega. Pretpostavljam da je bila pod
stresom, jadnica. Možda je više ne bismo vidjeli da nisu tako pažljivi.“
„Hvala ti što si nam sve to javila. I molim te, vozi polako. Vidimo se sutra!“
Gray mi se približi. „Pronašli su Ziggy?“
„Da. Patrick je sam ušetao u policijsku postaju u Norfolk kako bi se predao,
a Ziggy je bila s njim. Mama i Fisher sada idu tamo po nju.“
Novac se uvijek može nadoknaditi - i već jest - ali Ziggy je jedinstvena i život
nam bez nje nije bio isti.

***

Obično u ovo vrijeme, nedjeljom navečer, počinjem razmišljati o tome kako

ujutro Gray ponovno odlazi, stoga se osjećam pomalo dekadentno ugodno dok se
ovako izležavamo na kauču i gledamo film.
Gray, naravno, obožava mjuzikle, i večeras gledamo film prema njegovoj
želji. Zanimljivo, odlučio se za Hitchcockov Sjever-sjeverozapad s Caryjem
Grantom u glavnoj ulozi. Film je snimljen davne 1959. godine, a Gray mi svako
malo objašnjava koliko je u njemu glazba bitna za dočaravanje atmosfere i
napetosti. Ovo nam se čini kao dobrodošlo zaokupljanje misli nečim drugim
nakon tjeskobe zbog Patricka i Ziggy, a onda u jednom trenutku ugledam Tollieja
pred ulaznim vratima pa potrčim da mu ih otvorim.
„Uđi, smrznut ćeš se vani.“
„Uh, da, zaista je hladno. Prehladno da bi pao snijeg. Mogu li nakratko
popričati s tobom?“
„Idemo u predsoblje. Počinje Grayev najdraži dio“, prošapćem Tollieju, a on
kimne u Grayevu smjeru.
„O čemu je riječ?“ upitam mršteći se. Tollie ne izgleda nimalo sretno.
202
 Knjige.Club Books

„Što je to bilo s Patrickom?“

Uh, kvragu. Lice mi se snuždilo i ne znam što bih mu rekla.
„Pomislio sam da je pomalo čudno što ga više ne viđam, a danas sam bio na
pivu s Cameronom u Bullrushu i saznao da Patrick više ne unajmljuje Kućicu
Byre. Je li to nešto što bi me trebalo brinuti?“
„Pođimo do Grayeva studija“, odgovorim diplomatski.
Tollie pođe za mnom stubama, a kada smo se popeli, on zazviždi. „Bože moj,
Gray ovdje ima pravi poslovni prostor.“
„O, da. Nada se da će u budućnosti moći mnogo više raditi od kuće. Ima još
nekih stvari na popisu njegovih želja, ali svaki novi projekt sve više ga približava
cilju. Slobodno sjedni.“
„U redu. I, što se zapravo događa?“
Počinjem mu prepričavati stvari od početka do kraja, naposljetku mu ispričam
kako se Patrick sam predao policiji. Naravno, Tollieja je priča ostavila potpuno u
šoku. Nitko ne zna što će biti dalje i hoće li novac ikad biti vraćen.
„Zašto mi ranije nisi spomenula što se događa?“ Ton mu je pomalo
optužujući, a toga sam se zapravo najviše i bojala.
„Da budem iskrena, bilo nas je već dovoljno upetljanih u to i svi smo radili
na tome da se problem što prije riješi“, izgovaram to nježno, kako bi razumio da
mu ništa ne krijem, „i nismo htjeli da tako nešto upropasti sve ono na čemu smo
svi tako naporno radili.“
Tollie sjedi u tišini okrećući glavom. „Morao je biti krajnje očajan, Immi.“
Iznenadilo me je suosjećanje u njegovu glasu. Mislila sam da će biti ljut. „No, u
svakom slučaju, hvala što si mi rekla istinu, iako još uvijek mislim da si mi to
trebala reći odmah. Shvaćam zašto nisi htjela da se priča o tome proširi, ali ništa
me više ne može iznenaditi, Immi. I iskreno, divim se kako si brzo uspjela
reagirati da sve to popraviš.“
„To nije moja zasluga. Gray i mama dogovorili su se da organiziraju
prikupljanje dobrovoljnih priloga i donacije kako bi se sav gubitak nadoknadio.
Bit će ovo najbolja proslava obljetnice dosad, Tollie.“
Tollie pogne glavu prema prsima. „Tvoja baka bila bi presretna da može
vidjeti Graya i tebe ovdje, u našoj kući.“ Glas mu drhturi dok stoji podižući
ramenima i teško guta.
„Svjesna sam toga. Nisam nikad prestala razmišljati o njoj.“
„Hvala što si se pomirila s Daphne. Ona mi nikada neće nadomjestiti Nell, ali
dobro smo društvo jedno drugome. To mi je zaista drago, i puno mi znači što si je
nagovorila da dođe na vjenčanje, mila. U svakom slučaju, drago mi je što se sve
na kraju završilo dobro. Nadam se da će Patrick nešto naučiti iz toga. Grijesi koje
počinimo, teško opterećuju našu dušu, ali nikad nije kasno pokajati se i iskupiti.
Ako ništa drugo, povratak Ziggy tvojoj mami vrlo je utješna stvar.“

203
 Knjige.Club Books

Dok pratim Tollieja niz stube, shvatim koliko me je pogodilo slušati ga prvi
put da govori na taj način. Nadam se da to što je s Daphne ne smatra pogreškom,
jer to ne bi bilo u redu, ni pravedno. To što jedno drugome unose malo sreće u
život, neće nikoga povrijediti. Jednom mi je bio rekao da samo čeka da ga pozovu
„gore“, kako je on to bio nazvao, nakon čega sam paničarila. Bilo bi divno znati
da sada više ne želi samo tako prepustiti svoj život. Ponovno je u formi i zdrav, i
aktivniji je od većine mnogo mlađih ljudi. Ispratim ga, a okrenuvši se prema
Grayu, shvatim da on više ne gleda film.
„I, Tollie je shvatio da se nešto dogodilo, zar ne? Ne mogu reći da me je to
iznenadilo.“
„Da, i onda sam mu sve ispričala. Podnio je to prilično dobro.“
„Onda sada možeš doći i sjesti pokraj mene. I ja tebi također moram nešto
reći.“ Gray pogladi jastuk pokraj sebe; primjećujem da mu je nelagodno. „Moram
ti nešto priznati, isprva sam mislio da je to briljantna ideja, a kako su dani prolazili,
počeo sam se pitati jesam li se možda trebao najprije posavjetovati s tobom.“
Sjednem do njega, a on me uzme za ruke i promatra me dubokim pogledom
kao da se želi za nešto ispričati.
„Immi, nemoj se ljutiti na mene, ali predao sam službeni zahtjev za
promjenom imena. Znam da nismo o tome razgovarali, ali to je nešto o čemu sam
dugo razmišljao, i čini mi se ispravnim.“
Uh, oh. Misli mi divljaju. Uzimaš li ti, Immi Tolliman, Elvisa Adamsa za
svoga zakonitog muža? Oh, ne, pa ne bi to valjda učinio. Oh, Gray, katkad tvoj
predivni um nije nimalo u skladu sa stvarnošću. Pripremam se, bojeći se najgoreg.
„U redu, za koga se onda točno udajem?“
Nervozno se grize za usnicu. „Za Graya Tolliman-Adamsa.!
Nato se bacim prema njemu natopivši Suzama njegovu majicu na ramenima.
„Oh, sviđa mi se! Tollie će biti ganut. Uzela bih tvoje prezime takvo kakvo jest“,
zajecam, „ali ovo mi tako puno znači. Gray, ti si moja stijena, moj heroj.“

***

Gray se namjestio na kauču kako bi nastavio gledati film, a ja sam uzela olovku i
papir. Prošle godine u ovo vrijeme napisala sam pismo Djedici, nakon jedne
prilično teške godine. Tada sam poželjela samo jednu stvar - proslaviti Božić s
muškarcem kojega volim, a to je bio Gray. Sada se mogu samo prisjetiti toga i
nasmijati, jer dobila sam ono što sam željela, uz nekoliko iznenađenja koja nisam
očekivala.
Ova će godina biti drugačija.

204
 Knjige.Club Books

Dragi Djedice, ako sam ikad sumnjala u to da mi možeš donijeti ono što
želim, događaji od prošle godine učinili su da sve moje sumnje nestanu.
Darovao si mi točno ono što sam tražila, i više od toga. Istina, to nije bio
najromantičniji Božić, ali bila je najbolja zabava ikada.
Ove godine posljednji ti put pišem pismo koje ću, kao i uvijek, poslati
po oblačićima dima kroz dimnjak. Nije da sam prestala vjerovati u tebe,
ali moj se život sada čini potpunim kao nikad prije. Shvatila sam da je
čarolija Božića dar koji postoji u svima nama ako ga odlučimo iskoristiti.
Dakle, kao dosadašnja glavna vilenjakinja u Aysburyju, ostavljam tu
tradiciju i nastavljam drugu, a to je nadahnjivati djecu da vjeruju u Tebe.
Znam da se katkad može dogoditi nemoguće upravo zbog ljudi koji
razumiju da je davanje najdragocjeniji dar od svih. A to, dragi Djedice,
ovisi o tebi.
S ljubavlju,
Immi

„Što to pališ?“ Gray poviče prema meni.

„Svoje pismo Djedici.“
„Oh, jesam li u problemima? Mislio sam da ove godine ne kupujemo jedno
drugome darove?“
„I ne kupujemo. Ovo je oproštajne pismo.“
Grayevo lice se snuždi. „Što? Više nećeš biti vilenjakinja?“
„Da. Više neću. To je tradicija koju sam bila nastavljala jednostavno zato što
nisam mogla otpustiti prošlost. No sada je vrijeme da krenemo dalje.“
Gray ustane i uključi CD player, nakon čega božićne pjesme ispune prostoriju,
a on pruži ruku i otpleše sa mnom do božićne jelke.
„Nisi čak zaželjela ni snijeg?“ upita i zaustavi se na trenutak kako bi me
pogledao u oči, zadirkujući me.
„U svakom slučaju, nisam ga zamolila za snijeg. Najmanje što sada želimo
jest da naši gosti zapnu u mećavi na putu ovamo.“
„Samo provjeravam, dakle ove godine ne kupujemo jedno drugom božićne
darove?“
„Točno tako. Ja već imam vjenčani dar za tebe, ali to nema veze s božićnim
darivanjem.“
Gray zuri u mene lagano mršteći lice. „Ah-ha! Znao sam! Srećom, i ja sam
tebi nešto kupio.“
„Zaista? A što to?“
„To je iznenađenje.“

205
 Knjige.Club Books

„Kao i priprema vjenčanja...“ izustim.

„Pristala si to prepustiti mojim sposobnim rukama. Sada je prekasno za
predomišljanje. Osim toga, moji partneri u zločinu dali su sve od sebe da me
zadrže čvrsto na zemlji.“
Naslonim glavu na njega, a Gray me obavije rukama kao da me više nikad ne
namjerava pustiti. Dan prije vjenčanja provest će s Ronom, koja je pozvala
Fishera i mamu na večernje druženje. Sarah dolazi k meni i već smo isplanirale
gledati filmove za dobro raspoloženje, uz popratne pripreme poput manikure
noktiju i stavljanja maski za njegu lica. Još ranije bili smo odlučili da nećemo
imati ni djevojačku ni momačku večer, a s obzirom na sva nedavna iznenađenja,
bila je to dobra odluka.
Kada pronađeš srodnu dušu, sve dođe na svoje mjesto i ispuni te osjećajem
smirenosti. Bila je to jedna od onih važnih stvari koja mi je nedostajala u životu,
a sada sam je napokon našla.

206
 Knjige.Club Books

30

STIŽE MLADA

Nakon što se oglasilo zvono na vratima, začula sam Saru kako pozdravlja Ronu i
mamu dok se frizerka još uvijek mučila s mojim francuskim velom.
Odabrala sam ukosnicu okićenu imitacijom dijamanata, koja treba držati veo
tako da mi ne pada preko očiju već da pada jednom stranom moga lica. Nakon što
mi je ukovrčala kosu i pričvrstila je sa strane, pustivši po jedan uvojak da visi sa
svake strane lica, bilo joj je teško namjestiti ukosnicu na pravo mjesto. Upravo
kad sam je htjela zamoliti da odustane, ona pobjedonosno promrmlja: „Napokon!“
„Hvala nebesima! Već sam ti mislila reći da preskočimo taj dio. Hvala ti puno,
Claire, na tolikom strpljenju.“
„Bilo mi je zadovoljstvo. Ti i Sarah izgledate zaista divno. Želiš li možda da
ti pomognem i s haljinom prije nego što krenem?“
„Ne treba. Sve će biti u redu, ali hvala ti. Prvo moram smiriti malo živce.“
„Zaista je predivna“, prokomentira promatrajući vješalicu koja visi s ručkice
vrata ormara. „Klasična, jednostavna, a ipak tako elegantna. U svakom slučaju,
lijepo se provedi, Immi. A sad polako idem.“
„Dame, mogu li vas poslužiti kavom ili čajem?“ Sarah se javi iz prizemlja.
„Claire upravo odlazi, a ja neću, hvala!“ doviknem.
Nakon što je Claire otišla, sjednem i stanem se promatrati u ogledalu. Čim
sam probala drugu haljinu, odmah sam znala do je to ono što želim, iako izgleda
mnogo više kao vjenčanica nego što sam isprva željela. No katkad treba iskoračiti
iz zone komfora i probati nešto drugačije, razmišljam dok se sama sebi zadovoljno
smješkam u ogledalu.
Začujem nježno kucanje na vratima koja se potom odškrinu jedva nekoliko
centimetara.
„Trebam li zažmiriti?“ upita me mama prije nego uđe u sobu.
„Nema potrebe, slobodno uđi.“
„Oh, Immi, izgledaš tako lijepo, frizura i make-up, zaista sve izgleda odlično.
A taj veo zaista je čaroban - i savršeno ti stoji.“

207
 Knjige.Club Books

„Hvala ti. Claire je bilo potrebno dvadesetak minuta da sve doradi tako da na
kraju sve dobro izgleda, ali mislim da je vrijedilo gnjavaže.“
„Ali, Immi, nije da izgleda samo dobro nego savršeno. Jesi li spremna
odjenuti haljinu?“
„Gotovo spremna. Treba mi samo nekoliko minuta da se malo posložim.“ Na
licu joj se pojavi blagi izraz razočarenja. „Možeš li doći za pet minuta?“
„Naravno, viči kad budeš spremna.“
Kad su se vrata zatvorila, I otvorim gornju ladicu komode i izvadim jedan od
starijih fotoalbuma.
Brižno ga listajući, pronalazim stranicu s tatom, bakom i sa mnom, kako
sjedimo za stolom na Božić. Bilo mi je sedam, možda osam godina. A nastala je
upravo tu, u našoj kući.
Tata čita šale iz božićnih praskavaca, a baka i ja se smijemo; ja se pritom
igram s jednom od onih starih igračaka kod koje se moralo upravljati sitnom
metalnom kuglicom.
Dok pretražujem stare fotografije, shvaćam koliko sam zapravo bila sretna.
Imala sam zaista divno djetinjstvo i mislim da bi se tati i baki zaista svidjela ideja
božićnog vjenčanja.
„Nije vrijeme za nostalgična sjećanja, Immi“, izgovorim si naglas uz zrno
prijekora. „Ali to me neće spriječiti da poželim da ste oboje danas ovdje sa mnom.
Mama je danas ovdje sa mnom i htjela bih da to znate.“ Prelazeći prstom jedne
ruke preko fotografije, drugom im pošaljem poljubac.
„Mama, spremna sam“, poviknem, a ona se pojavi u sobi koju sekundu
kasnije. Pitam se je li možda stajala vani na odmorištu stuba i je li me mogla
pritom čuti što govorim. No po izrazu lica činilo se da nije nazočila ničemu
neuobičajenom.
„U redu“, reče vedro. „Sad se moraš odjenuti, ali tako da haljinom ne
upropastiš frizuru.“
Čak ni u svojim najluđim snovima nisam mogla zamisliti kako na sebe
navlačim kratku haljinu od tafta s prorezom na leđima i da se u tome osjećam
samopouzdano. Na njoj zapravo i nema nikakvih ukrasnih elemenata, ali njezin
kroj i prianjanje čini da se u njoj osjećam visokom i elegantnom. Iako vrlo
jednostavna, pomalo odiše daškom glamura pa me živo zanima kako će Gray
reagirati kada me vidi u njoj.
„Struk ti izgleda tako usko, Immi. Izgledaš zadivljujuće“, dobaci mama.
„Znaš, izgubila sam malo na težini u zadnje vrijeme, a to mi samo naglašava
trbuh. Srećom, nabori haljine sve skrivaju, inače bi netko mogao pomisliti da sam
trudna“, nasmijem se.
Mama se također nasmiješi. „Pa, nije li to i smisao svega? Evo, primi se za
moju ruku dok navlačiš cipele. I one su zaista lijepe.“

208
 Knjige.Club Books

Odabrala sam cipele s niskom petom, onakve kakve je nosila Audrey

Hepburn, tamno sive, s jednim redom dragog kamenja sa svake strane.
Okrenem se ne bih li otvorila malenu kutiju s nakitom, dar od Rone i mame.
Stavljam na uši naušnice s jednim biserom i učvršćujem ih.
„Još samo parfem i onda silazimo u prizemlje“, obznanim joj.
„Da nam ponesem kapute?“ upita mama, a ja zakoračim pred nju kako bih je
zagrlila.
„Da, molim te. I hvala ti, mamice. To što si danas tu uz mene, znači mi više
od ičega na svijetu.“
Ona šmrcne i uvuče malo obraze.
„A sada, duboko udahni“, odgovori mi, odlučna da ga zadrži zajedno sa
mnom. „Ne smijemo dopustiti da nas čekaju.“
Dok se spuštam stubama u prizemlje, čujem Tollieja gdje glasno govori i
smije se.
Dok silazim stubu po stubu, osjećam da mi se noge tresu.
„Drži se za rukohvat i nekoliko puta duboko udahni, Immi“, kaže mi mama
nježno. Kad smo sišle, zastale smo jedna do druge na trenutak, nakon čega mi ona
potvrdno kimne. „Vrijeme je.“
Dok ulazim u kuhinju i prolazim do blagovaonice, zvuk mojih potpetica
svima najavljuje moj dolazak i najednom svi prestanu govoriti i stanu se okretati
prema meni.
„Moj Bože, svi izgledate tako lijepo. Tko god vas vidi, bit će mu jasno da
idete na vjenčanje!“ uzviknem.
„Predivna si, zaista izgledaš predivno“, napomene Rona dok joj se oči cakle.
„Izgledaš savršeno, Immi, zaista“, doda Sarah.
Daphne se smiješi od uha do uha. „Zaista blistaš, Immi. Gray će pasti s nogu
kad te vidi.“
Pogledam Tollieja, koji je naizgled ostao bez riječi.
„Bez suza, molim“, upozori ih mama odlučnim glasom. „Ne želimo da se
Immi rasplače i upropasti make-up prije nego što je mladoženja vidi u ovako
savršenom izdanju!“
Tollie duboko udahne, a onda krene prema meni smiješeći se.
„Ovo je dan koji me čini naročito ponosnim, mila moja. Ne samo zato što
izgledaš savršeno u toj haljini već zato što je tako očito da si sretnija nego ikad.“
Izgleda vrlo otmjeno u svom blijedo sivom odijelu, bijeloj košulji i kravati boje
vrijeska.
Čini mi se da je taman bio krenuo da me zagrli, no mama zakorači između
nas. „Pazi na haljinu“, dobaci uznemireno. „I, je li automobil spreman?“
Tollie odšeće do ulaznih vrata kako bi provjerio. „Spreman i čeka.“

209
 Knjige.Club Books

„Nisam valjda zakasnila?“

„Pet, možda deset minuta, ako i toliko. Ne smiješ odati dojam kao da ti se
žuri. Neka on bude taj koji se preznojava u iščekivanju“, odgovori Tollie smijući
se.
„E da, cvijeće“, Sarah povikne trčeći do ostave po paket koji su cvjećari iz
Rasadnika Lockside ostavili ovdje odmah ujutro. Treba nam barem pet minuta da
se svi skupimo na hrpu, spremni za polazak, nakon čega mi je mama pomogla da
navučem na sebe jaknicu. Vunena je i finog kroja, podstavljena, zbog čega se u
njoj osjećam jako udobno. Podignem njezin mali ovratnik koji lijepo prianja uz
moj vrat i štiti me od hladnoće.
Buket je jednostavan, svežanj ružičastih ruža povezanih mašnom, uz nekoliko
listova eukaliptusa. Dok polako napuštamo kuću i kad sam izašla van na - kako
ga neki zovu - zubato podnevno sunce, shvatim da zaista nije bilo razloga da se
toliko živciram danas. Napokon slijedi zabavni dio, i uživat ću u svakom njegovu
trenutku.

***

Fisherov prijatelj vlasnik je Jaguar XJL-a i ljubazno se ponudio da bude naš vozač
na dan vjenčanja. Nisam htjela odbiti tako velikodušnu ponudu, ali, iskreno, bila
bih jednako sretna da sam uskočila i u Tolliejevu starudiju. Gledam kroz prozor
automobila i razmišljam kako je sve ovo na neki način nadrealno.
Vožnja je ugodna i u trenutku kada se zaustavljamo na parkiralištu crkve
svetog Jakova, koje se nalazi nasuprot marine, nitko nije sretniji od mene. Gray
je učinio dobar izbor - ova crkva za mene je posebno mjesto jer smo, još dok je
baka bila živa, ovamo dolazili pjevati božićne pjesme na Božić.
„Ovo je bilo super, ali mogli smo taj put prijeći i pješice“, komentiram smijući
se.
„Mladenke ne pješače na vjenčanje, barem ne uz kanal.“
Na parkiralištu je i jedan luksuzni minibus, stoga pretpostavljam da su
Grayevi prijatelji očito sigurno stigli; tu su parkirani još mnogi drugi automobili
koji očito pripadaju gostima.
Rona parkira svoj automobil odmah preko puta nas, nakon čega promatram
Saru, Daphne i mamu kako idu s njom u crkvu.
„I, jesi li spremna?“ Tollie upita dok ja čekam našeg dobrog vozača da otvori
vrata.
„Jesam.“ Okrenem se u svome sjedalu kako bih izbacila noge van i napokon
ustala dok mi vozač, Jeff, pruža ruku.

210
 Knjige.Club Books

„Dragi Bože, Gray je zaista sretan čovjek“, prokomentira, a moje se lice

zarumeni. „Bilo bi dobro da se navikneš na komplimente, Immi, jer ćeš ih sada se
zaista naslušati!“
Tollie mi prilazi u pomoć, no prije toga poljubim Jeffa u obraz. „Hvala ti. Ne
sjećam se da sam ikad imala ugodniju vožnju od ove.“
Tollie mi pruži ruku. „Idemo, znaš, postoji akademsko kašnjenje od petnaest
minuta i baš pravo kašnjenje.
Ubrzajmo malo korak.“ Baka bi taj komentar smatrala urnebesnim.
Ptice razdragano pjevaju na granama, uživajući na suncu, iako je toplo tek
toliko da se odmrzne jutarnji mraz, temperature su i dalje blizu ledišta.
Preplavljuje me toplina od glave do pete i ako malo ne usporimo, mogla bih
se uznojiti. Tollie naposljetku popušta, uvidjevši da u svojim novim cipelicama
trebam napraviti dva koraka kako bih sustigla njegov jedan. Hvala nebesima što
nisam odabrala dugu haljinu. „
Fisher stoji ispred crkvenih vrata i maše prema nama, požurujući nas.
„Je li sve u redu? Ti si melem za umorne oči, mila moja. Rona i Val su unutra,
a Sarah čeka u predvorju. Moram vas upozoriti, Gray je jako nervozan i
emotivan.“
„Oh, nije valjda! Jadni Gray. Oprostite što kasnimo - ja sam kriva za to.
Možda bismo prije stigli da smo išli pješice“, izgovorim tihim glasom nadajući se
da me Jeff ne čuje.
Sad kada smo ušli u crkvu, vrijeme je da duboko udahnem, otkopčam jaknicu
i malo se saberem.
Sarah mi prilazi kako bi mi spustila ovratnik i namjestila ga da savršeno stoji.
Njezin osmijeh djeluje na mene umirujuće i presretna sam što imam takvu
prijateljicu. Usto, i ona izgleda fantastično u svojoj haljini, koja se savršeno
nadopunjuje s krojem njezine jaknice, no čini mi se da joj je u njemu malo
hladnucavo.
„Zašto ne staneš blizu radijatora da se malo ugriješ?“ savjetujem joj dok se
pomičem kako bih stala malo bliže propuhu koji dolazi od poluotvorenih vrata jer
ja se ionako trebam još malo rashladiti. S druge strane vidim Tollieja, koji se
pomalo crveni gledajući Fishera kako dolazi, uzimajući pritom nakratko moju
ruku kako bi je mogao poljubiti prije nego što produži dalje. To je sada to, Sarah
ga slijedi do dvokrilnih vrata, provirujući kroz njih kako bi vidjela znak za
početak.
„Mila moja, znam da nema smisla da te pitam jesi li spremna kada znam
odgovor i sigurno te ne bih pratio do oltara da ne znam da je Gray pravi čovjek za
tebe. No svejedno ću te upitati: jesi li spremna?“
„Jesam.“ Čuvši odgovor, Tollie me nježno poljubi u sljepoočnicu.

211
 Knjige.Club Books

Sarah diskretno domahne Fisher u i trenutak kasnije crkvom počinje

odzvanjati glazba. Na moje oduševljenje, riječ je o glazbi koju prepoznajem. Gray
ju je skladao za mene samo nekoliko mjeseci nakon što smo se upoznali, ali sada
je čujem izvedenu na žičanim instrumentima i dok hodamo prema oltaru, shvaćam
da netko svira. Malo sa strane, pokraj oltara ove male župne crkve, uočavam
petero glazbenika raspoređenih u polukrug, a skladba koju izvode zvuči božanski.
Svaka nota pogađa me ravno u srce. Gray je bio tako silno uzbuđen kada ju je prvi
put svirao za mene, rekao mi je da mu je ta glazba bila u glavi svaki put kada bi
bio u mojoj blizini.
U crkvi se skupilo gotovo četrdeset ljudi pa su samo zadnja dva reda klupa
ostala prazna, a ja se smješkam i kimam glavom, svako malo okrećući se lijevo
pa desno pokušavajući pogledati što više ljudi. Ronini obrazi su rumeni, čini se
tako sretnom, što je prekrasan prizor.
A potom mi se oči usredotoče na ono što se događa preda mnom. Zastanem
zajedno s Grayem, koji se okrene prema meni dok ja predajem buket Sari. Oči su
mu suzne, promatram ga i vidim da se i on također bori da ostane sabran. Kao da
plivamo pod vodom, oboje se počnemo smijati, a suze nam od sreće počinju
izbijati na oči.
„Nemoj, molim te“, prošapćem. „Morala sam gotovo četrdeset i pet minuta
sjediti potpuno mirno kako bih imala ovaj make-up, ne smijem se sada samo tako
rasplakati!“ Crkve su iznimno akustične pa mogu jasno čuti tihi žamor smijanja
koji dolazi od gostiju koji stoje najbliže nama.
Fisher doda Grayu maramicu, a on potom njome obriše oči. Tako je ubojito
zgodan da bih ga najradije odmah poljubila. To je moj Gray, stoji ondje u svome
svijetlo sivom odijelu, bijeloj košulji i ružičastoljubičastoj kravati, koja je malo
nakošena. A sada se moram malo pribrati jer počinje ono najvažnije. Vrijeme je
da izgovorimo svoje vjenčane zavjete, a župnik izgovara: „Ponovite za mnom. Ja,
Gray Tolliman-Adams, uzimam tebe, Imogen Tolliman, za svoju zakonitu ženu.“
Gray duboko udahne i nakon nekoliko sekundi ponovi te riječi. Okrenem se
kako bih pogledom pronašla Tollieja, koji je stajao tik do Daphne. Odgovori mi
širokim osmijehom, kriomice brišući suze u očima. Potom se ponovno okrenem
prema Grayu, dok on zamuckuje riječi, pa se opet vraća ispočetka. I to su trenuci
kojih ću se sljedećih godina sjećati i koji će mi svaki put izmamiti osmijeh na lice,
a ne ono što sam imala na sebi, ili koliko smo novca potrošili na vjenčanje. To su
dragocjena sjećanja koja nikad neće izblijedjeli.

212
 Knjige.Club Books

31

GOSPODIN I GOSPOĐA
TOLLIMAN-ADAMS

„Znam da je sve ovo bio nagli preokret u zadnji čas, ali Val i ja smo sigurni da bi
jednog dana požalila da si imala samo građansku ceremoniju. Jesam li ispravno
postupio?“ upita Gray pomalo tjeskobno, u trenutku kad je Jeff pritvarao vrata
Jaguara.
Nakon poduljeg fotografiranja u crkvi i ispred nje, postaje nam hladno i
shvaćamo da su naši gosti već vjerojatno gladni. Oči mi blistaju od zadovoljstva
dok se okrećem prema suprugu - svome suprugu!
„Prekrasan kvintet, cvijeće i obred. Bilo je jednostavno čarobno, Gray.“
Osmijeh mu je ozario lice. „To je sve što sam želio čuti.“
Uhvatio me je za ruku i zatim ju podignuo do svojih usana. „Slijede još neka
iznenađenja, i znam da će te dodatno razveseliti.“
Ne prestajem se smješkati dok on ljubi moju ruku i spušta je natrag.
Jeff se spušta u vozačko sjedalo zakrenuvši pogled prema nama. „I, hoćemo
li krenuti na naše kratko tajno putovanje, gospodine i gospođo Tolliman-Adams?“
„Tajno putovanje?“ Mislila sam da ćemo se zaputiti u seosku vijećnicu, koja
je udaljena samo pet-šest minuta vožnje automobilom.
„Samo vozi“, Gray zapovijedi cerekajući se.
Jeff skrene desno, napuštajući crkveni parking, a ja sam i dalje potpuno
zbunjena. Dok se tako vozimo, imam osjećaj kao da smo na dokonoj
poslijepodnevnoj vožnji seoskim krajolikom, a ne da putujemo na neko konkretno
mjesto. A onda shvatim što on zapravo radi.
„Gray, pa mi samo kružimo!“ ustvrdim. „Što se zapravo događa?“
Jeff skrene natrag na crkveni parking, gdje su još uvijek parkirani automobili
svih naših gostiju. „Prokužila nas je“ prokomentira Gray smijući se, a Jeff mu se
pridruži.
Dok se Jeff zaustavlja ravno ispred same crkve, ja se još uvijek pitam kamo
mi to zapravo idemo.

213
 Knjige.Club Books

Ništa na samim vratima ne upućuje na prisutnost svatova ili vjenčanje, a

sigurna sam da nećemo hodati uskim uličicama do seoske vijećnice po ovako
hladnom danu.
„Ne brini, Immi, sve ćeš uskoro saznati“, kaže Gray s užitkom.
Jeff otvori vrata automobila i pomogne mi izaći. Još uvijek zbunjena, samo se
prepustim. „Hvala ti, Jeff. Vožnja je bila opuštajuća i zaista sam uživala“, tiho
prozborim.
Gray mi se pridruži i, držeći me za ruku, usmjeri me stazom koja vodi prema
stražnjem dijelu crkve sv. Jakova. Ondje, pokraj crkvenog groblja, tri su golema
stabla hrasta, a mi slijedimo staru utabanu stazu prekrivenu zelenim lišajevima
koja vodi preko groblja do stražnjih vrata dvorišta. Pred nama se ukaže marina i
pomalo me iznenadi kad shvatim da nastavljamo hodati ravno.
„Zar idemo u Konačište Bullrush?“ upitam, uvjerena da sam razotkrila njihov
tajni plan, iako bi Sarah i Kurt bili ludi da ga zatvore na cijelo poslijepodne i cijelu
večer tako blizu Božića.
Gray ništa ne govori, ali koju sekundu kasnije, umjesto da idemo ravno prema
mostu, skrećemo lijevo i odmah uočim zelene aranžmane prošarane ružičastim
vrpcama i bijelim ružama, zadjenutima za vrata glavnog ureda marine.
Dok me Gray uvodi unutra i potom po stubama do vidikovca, ja ostajem bez
riječi.
„Iznenađenje!“ zagrmi Tolliejev glas. Svi u rukama drže čaše za šampanjac
koje podižu u zrak dok on nastavlja. „Molim vas da mi se svi pridružite u
iskazivanju tople dobrodošlice gospodinu i gospođi Tolliman-Adams!“
Pomalo ošamućena, letimice pogledam oko sebe, uočivši prekrasne
dekoracije i zadivljena pogledom koji se proteže preko kanala kroz panoramske
prozore. Osjećam se kao da smo zakoračili u božićnu zemlju čudesa, s ukrasnim
zelenim aranžmanima koji vise sa stropova.
Teško je upiti toliko dojmova odjednom. Glazba u pozadini se promijenila,
shvaćam da je to Gray napravio playlistu njemu omiljenih blagdanskih hitova.
Duž jedne strane zida, postavljen je švedski stol koji se proteže preko nekoliko
stolova prekrivenih bijelim lanenim stolnjacima, a između tanjura razasute su
malene srebrne pahuljice.
Visoki, srebrni svijećnjaci s bršljanom omotanim oko postolja i treperavim
bijelim uskim svijećama dodaju dašak elegancije, kao i male zdjelice s ružičastim
ružama zrak obogaćuju još jednim mirisom.
Gray položi ruku na moje rame naslonivši glavu na moju.
„Dakle, ovo je prvi put da je moja supruga ostala doslovno bez riječi.
Pretpostavljam da nam je iznenađenje u potpunosti uspjelo!“

214
 Knjige.Club Books

Njegove riječi kao da su prekinule dotadašnju tišinu, nakon čega su svi

nastavili sa svojim razgovorima. Okružena sam morem nasmijanih lica i
preplavljuju me emocije.
„Znao sam da će ti se svidjeti“, prošapće mi Gray na uho. „Ruke su ti hladne,
draga moja. Trebala bi nešto što će te zagrijati.“
Mama i Fisher požurili su prema nama, nakon čega se napokon prikladno
zagrlimo.
„Oh, Immi. Po licu ti vidim koliko si oduševljena kako je sve ispalo“, kaže
mi mama, oduševljena mojom reakcijom.
„Zaista je... prekrasno. Divno. Sve ono što sam oduvijek sanjala, i više od
toga. Svi ste se tako potrudili, jednostavno ne mogu riječima opisati koliko sam
vam zahvalna.“ Knedla mi se diže grlom dok izgovaram te riječi. Mama se polako
odmiče natrag, kako bi mi mogao prići Fisher.
„No ti si ta koja je prekrasna i divna, Immi. Nikad te nisam vidio da tako
blistaš kao danas.“
Dok se udaljava od mene, shvaćam koliko je dirnut.
„No dobro. Naša mlada i mladoženja trebaju neko piće koje će ih zagrijati.
Kako vam mogu pomoći oko toga?“
„Ja bih voljela vruću čokoladu ako nije problem.“
„I ja također“, doda Gray, a mama pljesne rukama, podigne ih do prsa dok
nas obje promatra. „Tako sam sretna zbog vas. No, dobro, idemo vam pripremiti
piće. Fisheru, možeš li reći Tollieju da svima kaže da se mogu poslužiti, molim
te? To će omogućiti Immi i Grayu da se malo opuste i, hm... dođu malo k sebi.“
Fisher vojnički odzdravi mami, a potom mi dobaci skrušen osmijeh prije nego
što oboje odu u različitim smjerovima.
„Da dođemo malo sebi?“ pogledam Graya.
„Pa da. Zapravo, postoji još nešto što nisi vidjela.“
Iza nas, Tollie podiže glas kako bi ga se moglo čuti usred žamora.
„Mogu li nakratko dobiti vašu pozornost, molim vas“, upita, a cijela prostorija
najednom zamukne. „Sada bismo se svi mogli pomalo zagrijati pa vas molim da
se poslužite. Ne možemo si priuštiti da nam se itko od vas onesvijestiti od gladi,
prošlo je dosta vremena od doručka. „Uživajte!“ Čuje se žubor smijeha. Tollie
izgleda tako ponosno i sretno. Ne mogu nigdje pronaći Daphne u gomili, ali
sigurna sam da je negdje ovdje.
Gray me nježno povuče za ruku. „Ovo je posljednje iznenađenje, obećavam
ti.“ Nagne se prema meni, a pogled mu je toliko ispunjen ljubavlju da mi se topi
srce, iako uočavam oklijevanje. Dok nam se usne stapaju, zatvaram oči i uživam
u trenutku. Kako je Gray znao da mi ovo mjesto ima posebno značenje? Je li to
možda bila Fisherova ideja, pitam se. Primjećujem da čak i zidovi imaju svježi

215
 Knjige.Club Books

sloj bijele boje. Sve ovo zasigurno je iziskivalo dosta pripreme i organizacije, i
teško mi je vjerovati da su se toliko potrudili da ovo izvedu. Zaista nevjerojatno.
Dok otvaram oči, Gray me vodi do vidikovca, gdje sam provela toliko mnogo
stanki za ručak s Fisherom, sjedeći i promatrajući brodove kako plove kanalom.
Danas vijenci od zelenila i mali buketi ručno povezanih ruža ukrašavaju ogradu
ispred prozora, čineći svečani okvir za jedan od mojih omiljenih pogleda. Nije
moglo biti savršenije od toga.
Rona se udubila u razgovor s nekim, a kako im se približavamo, oni se
udaljavaju jedno od drugoga.
„Immi, draga moja.“ Uzima me za jednu ruku, a drugu mi polaže na rame
grleći me. „Prsti su ti zaista hladni.“
„Oh, da, mama nam pripravlja vruću čokoladu. Sve je ispalo zaista predivno,
Rona. Čini mi se da su oni koji su planirali moju svadbu imali jasniju predodžbu
o onome što želim nego ja sama“, priopćim veselo.
Obrazi joj se ozare, a na njezinu licu uočavam lakoću koju nikad prije nisam
zamijetila dok se okreće prema muškarcu koji stoji pored nje. „Ova prostorija bila
je Fisherova ideja, ovo je zaista jedinstveno okružje, imalo je smisla, čak i unatoč
činjenici da nam je bilo potrebno puno priprema.
Val, Gray i ja bili smo zaduženi samo za završni touch, ali svejedno sam
presretna što si zadovoljna sa svime. Sada je vrijeme da te upoznam s Grayevim
ocem, Graysonom.“
Ispred mene je visok muškarac otmjena izgleda. Gray ima gotovo identičnu
liniju vilice i brade, ali boju očiju i kose naslijedio je očito od Rone. Grayson mi
pruži ruku, a dok se rukujemo, on stavlja svoju drugu ruku na moju, držeći je tako
nekoliko sekundi.
„Zaista mi je drago što sam te napokon upoznao, Immi. Vjenčanje je bilo jako
lijepo“, reče mi toplim glasom.
No to je bila zadnja stvar koju sam očekivala od njega pa ne znam što bih mu
rekla.
„Bilo je jako lijepo, zar ne? No ja nisam imala previše udjela u tome. Prave
zasluge pripadaju Grayu, Roni i mojoj majci.“
„U svakom slučaju, napravili su izvrstan posao, zar ne?“
„Teško mi je proturječiti.“ Toplo se nasmijem. „Nadamo se da ćete ostati
dovoljno dugo da se bolje upoznamo, gospodine Graysone. Ne sumnjam da ćete
stići malo razgledati ovo naše ljupko malo mjesto dok ste ovdje“, više
pretpostavljam, naravno, ali Rona izgleda oduševljeno tim mojim riječima.
„Jako to cijenim, Immi. Aysbury je vrlo lijepo i ugodno mjestašce i očito je
da Rona uživa živjeti u njemu.“ Njegove su riječi iskrene i baš mi je drago što je
danas dio svega ovoga.

216
 Knjige.Club Books

Gray nam prilazi tražeći mene, uputivši svome ocu pogled zahvale prije nego
što me uzme za ruku. „Ispričavam se na smetnji, no vrijeme je da se moja supruga
i ja napokon malo ugrijemo“, izjavi pomalo se opravdavajući. „Pustit ćemo vas
da uživate uz švedski stol.“
„Oh, naravno da hoćemo. Izgleda zaista svečano.“
Gray me odvodi do podesta, da stanemo pokraj radijatora.
„Ah, tu ste, dragi moji“, kaže nam mama penjući se uza stube s dvije vruće
čokolade na pladnju. „Ovo će vam sigurno pomoći.“
„Hvala ti. Nožni prsti mi napokon ponovno pokazuju znakove života, što je,
za početak, zaista ohrabrujuće“, kažem uz ponešto olakšanja.
„Onda, vidimo se unutra.“
Kad se mama dovoljno udaljila da nas ne može čuti, okrenem se prema Grayu.
„Što tvoj otac radi ovdje?“ izvalim ne uspijevajući se više suzdržavati.
„Moj otac je tajanstveni donator kojem sam se bio obratio za pomoć. Nije me
tražio ništa zauzvrat, a nije ni znao da ćemo se vjenčati. Mama je smatrala da nije
na njoj da mu ona priopći tu vijest, s obzirom na to da to nisam spominjao kada
smo se nas dvojica sastali.“
„Što te je navelo da mu se obratiš za pomoć?“
Gray spusti glavu promatrajući šalicu u svojoj ruci.
„Tolliejeva situacija nagnala me je da malo stanem na loptu i razmislim o
svojim postupcima. Da budem iskren, nakon što sam tebe posavjetovao vezano za
Daphne, počeo sam se osjećati kao licemjer. Znao sam da moja mama želi da moj
otac bude ovdje, iako to nikada nije izravno rekla. Sve se nekako odvilo u zadnji
tren i stvari su malo... napete među nama, ali barem neću žaliti ni za čim kada se
jednom budem osvrtao na današnji dan. A znao sam da će i tebe to usrećiti.“
„Oh, Gray, tako mi je drago što si to učinio; ako ne zbog sebe i oca, onda
barem zbog Rone.“
„Hej, pa Božić je vrijeme ljubavi i mira za sve, zar ne kažu tako? I čini se da
sam učinio pravu stvar. U svakom slučaju, popijmo ovo i pođimo malo među
ljude. Vrijeme je da se malo pokažem svima sa svojom novom suprugom.“
„Tvojom suprugom zauvijek“, dodam uz primjesu ponosa u glasu.

***

Pridruživši se redu uz švedski stol, čini se kao najprirodnija stvar na svijetu tako
stajati i razgovarati. I divno je vidjeti“ kako se svi dobro zabavljaju. Sam
vidikovac nije golema prostorija, ali u njemu se četrdesetak ljudi osjeća sasvim
ugodno, a prostor istodobno odiše udobnošću. Ima ga dovoljno da se ljudi u njemu
mogu komotno raspršiti, šetati uokolo, a isto tako, i za one koji jednostavno žele
samo sjediti i uživati u pogledu. Uočim Daphne kako patrolira prostorijom u
217
 Knjige.Club Books

potrazi za praznom čašom, s malim pladnjem u ruci. Prošećem se do nje kako bih
joj zahvalila, i potom je kratko zagrlim.
„Tako je lijepo od tebe što si pomogla u svemu, jako to cijenim“, obznanim
joj.
„Oh, zaista sitnica, Immi. Volim biti zaposlena. Ali ne mogu se trenutačno
mjeriti s Tolliejem. Upravo razgovara s nekim Grayevim prijateljima, priča im
sve o tebi, od prvog dana tvog dolaska u Aysbury. Kaže da si bila pravi dinamit.“
Kimnem glavom, pribojavajući od najgorega. „Ne sumnjam da će ispričati
kako nam je kućepaziteljica dala otkaz jer se umorila slušajući naše svađe danima
bez prestanka. Bila sam tako drska! Tollie i ja smo u jednom trenutku živjeli čak
tri tjedna pod istim krovom a da nismo progovorili ni jednu jedinu riječ jedno s
drugim.“
„Zaista? Je li kućepaziteljica bila neka lokalna žena?“
„Moja majka Val. Ali u to vrijeme nisam znala da mi je ona majka, očito.“
Daphne se čini šokiranom. „Kako si sve to prebrodila?“
„Tollie i ja ukopali smo se u svoje pozicije i nastavili po svome. Naposljetku
smo ostali bez čistog rublja, a meni je dozlogrdilo svaki dan jesti konzerve graha
i tost, jer to je bilo jedino što sam si znala pripremiti za jelo. Proglasili smo
primirje i nekoliko prvih dana trudili smo se uspostaviti kakva-takva kućna pravila
i sve dovesti u red. Zajedno smo čistili i prali rublje, Tollie ja kuhao, a ja sam
prala posuđe. Mamin plan je uspio, a istodobno, Tollie i ja naučili smo mnogo
jedno o drugome.“
„Smiješno kako se stvari na kraju odviju, zar ne? Mogu li ti možda donijeti
neko piće?“
„Popila bih neko osvježavajuće piće, hvala ti, nešto što će mi ublažiti žeđ,
Daphne. Rado bih popila voćni sok.“
„Nikakav problem.“ Kimnula je glavom upućujući me da prođem ispred nje.
„Oh, Sylvia i Ollie - kako ste vas dvoje?“
Sylvia se nagne prema meni kako bi me zagrlila, a Ollie stoji iza nje.
„Presretna sam što sam ovdje, Immi. Kakva predivna haljina - tako neobična
i savršena za božićno vjenčanje. A ovo je zaista predivno. Osjećamo se tako
razmaženi uživajući u tako nevjerojatnom pogledu“„, priopći mi sva oduševljena.
Privlačim ih bliže prozoru. „Vidite tamo gdje završava pješački most, s druge
strane staze na nasipu? Vidite tamo gdje se proteže visoka živica, dimnjaci koji se
izdižu iza nje, e pa, to je Prevodničareva kuća.“
„Predivno, morat ćemo je vidjeti izbliza“, kaže Ollie. „Često smo razgovarali
o tome kako bismo uzeli slobodan tjedan za plovljenje kanalima na uskom
putničkom brodu, a ovo će nas putovanje napokon potaknuti da poduzmemo nešto
u vezi s tim.“

218
 Knjige.Club Books

„Zaista hoće“, nadoveže se Sylvia. „Napokon ćemo prestati samo naklapati i

rezervirat ćemo vožnju kanalom. Fisher nam je upravo govorio o nekim divnim
mjestima na kojima bi se bilo vrijedno zaustaviti i razgledati ih, obećao nas je
povezati s nekoliko vlasnika brodova za vožnju kanalom.“
„Uvjerena sam da ćete dogovoriti plovidbu. U svakom slučaju, obavijestite
nas pa ćemo se svi zajedno naći. Ako nemate ništa protiv toga da nakratko
prekinete svoje putovanje, i prenoćite ovdje, imamo sobu za goste.“
Sylvia se čini oduševljenom. „To bi zaista bilo odlično, hvala ti, Immi.“
Daphne se vratila s pićem za mene, a ja je upoznam sa Sylvijom i Olliejem.
Nakon nekoliko minuta pridružuje nam se Fisher, a ja ih ostavljam dok
razgovaraju o povijesti mjesta i okolice.
Primijetim da Rona stoji potpuno sama, zureći kroz prozor, pa joj priđem.
„Misliš li da ćemo ove godine imati bijeli Božić?“ upitam.
„Možda malo zaleprša, ali čini mi se da nisu najavili neki obilniji snijeg.“
Potom zašuti, i primjećujem da nije sigurna što bi mi rekla.
„Drago mi je što je Gray pozvao Graysona na vjenčanje“, kažem
provjeravajući pogledom po prostoriji, ali ne mogu naći ni jednoga od njih
dvojice. „Je li ti itko rekao da će doći?“
„Ne, Grayson je odsjeo u Hotelu Linden i potom se jučer poslijepodne
taksijem zaputio za Aysbury kako bi me vidio. Kad sam ga ugledala na vratima,
skoro sam se onesvijestila“, zahihoće se. „Tako mi je drago što mogu barem
pristojno razgovarati jedan s drugim. To je ipak lijep početak“, prizna mi.
„Misliš li da bi se nakon tog početka mogao razviti odnos?“
„Voljela bih vjerovati da bi, ali, naravno, ne mogu biti sigurna.“
„A što s tobom i Graysonom?“ usudim se reći, ali potiho.
Oči joj se ozare i vidim da se trudi ne gajiti prevelika očekivanja, ali istodobno
ne uspijeva sakriti optimizam koji tinja u njoj.
„Još nisam odustala“, prošapće mi. „On i Gray izašli su malo na svježi zrak.“
Osmjehne mi se znalački.
„Hm, zar po ovakvom vremenu? Tko bi znao što sljedeće očekivati.“
Tollie mi maše rukom da mu se pridružim pokraj švedskog stola. „Jako mi je
drago zbog tebe, Rona. Idem vidjeti što Tollie želi od mene. Večeras se baš fino
dotjerao, moj dragi djedica.“
„I poskakuje od zadovoljstva dok hoda. Bilo bi dobro da odložim ove tanjure
na stol prije nego što se moji najdraži muškarci vrate“, kaže mi sva sretna u licu.
„Tollie, što se događa?“
„Fisher i ja trebali bismo uskoro održati svoje govore, a treba i razrezati tortu.“
Stojimo pokraj torte i promatramo.

219
 Knjige.Club Books

Ispred nas je jednostavna, bijela torta pravokutnog oblika bez uobičajenih

ukrasnih figurica mlade i mladoženje. Pomislili biste da je netko ubrao šaku
svježeg zelenila i posuo ga po njoj. Na njoj je čak i grančica božikovine s crvenim
bobicama, no ipak, sva je dekoracija načinjena od šećera u prahu.
„Sve je ovo tako u mome stilu, zar ne?“
„Baš tako, mila moja. Obred u crkvi zaista me se jako emocionalno dojmio.
A ono s prezimenima bilo je zaista golemo iznenađenje. To mi zaista mnogo
znači.“
„I meni također, Tollie.“
Čujem Graya kako se grohotom smije negdje iza mene pa se Tollie i ja
okrećemo da vidimo što se događa. Gray stoji u kutu na drugom kraju sobe sa
Sarah, Kurt, Jude i Jade.
U trenutku kad u pozadini počinje svirati Whamov bezvremeni klasik Last
Christmas, započinje spontani ples i svi najednom počinju pjevati. Gray uzima
djevojke iz svog društva za ruke, a one se okreću dok ih on uzdiže iznad njih u
zrak.
Martin i Ursula pojavljuju se pokraj mene dok cijela prostorija eruptira u
uzbuđenju. Oni koji ne pjevaju, digli su svoje ruke u zrak i prepuštaju se ritmu
plešući.
Ursula kima glavom u Abeovu smjeru, a on drži Ethelinu ruku i dok je tako
promatra, na licu mu se odražava hipnotičko divljenje; njezin je glas prekrasan i
nikad ne bih rekla da zna svaku pojedinu riječ pjesme koja svira.
„E pa, ovo je ono što se zove dobro staro svadbeno slavlje“, Tollie zaključi
uz veliko zadovoljstvo. „Mislim da je vrijeme da otvorimo boce s Bullrushovim
božićnim pivom za muško društvo i šampanjac za dame, naravno!“ Čini se da je
slavlje tek počelo.
Dok promatram prsten od bijeloga zlata koji mi krasi prstenjak, odmah do
bakina prekrasnog zaručničkog prstena, još uvijek ne mogu vjerovati da se sve
ovo zaista događa. Nakon godine nevjerojatnih uspona i nepredvidivih drama, sve
je to sada iza nas. Je li ovo ono što zovu dugom poslije kiše, pitam se. Isto tako,
kaže se da svaki sivi oblak u sebi nosi komadić dugine boje.
Dok instinktivno prelazim rukama preko struka svoje haljine, pažljivo
zaglađujući njezine nabore prije nego što se odlučim pridružiti Grayu, razmišljam
o tome kako ništa nije bilo slučajno i da je sve što se događalo zapravo vodilo
ovome što se događa danas. Sve te brige i tjeskoba, a zapravo sam samo trebala
vjerovati da život ima plan za mene i Graya. Gledajući unatrag, shvaćam da je to
bilo očito od prvog dana.

220
 Knjige.Club Books

32

BOŽIĆNA IZNENAĐENJA
DOLAZE U SVIM OBLICIMA
I VELIČINAMA

„Sretan ti Božić, ženice moja“, Grayev glas uvlači mi se u svijest.

„Sretan ti Božić, mužu moj - koliko je sati?“
„Pet i trideset. Jesi li budna?“
Zastenjem. „Ne, nisam baš. Da si šutio, zapravo bih još uvijek spavala.
Nikako nisam navikla biti budna do kasnih jutarnjih sati.“
„Nisi fora. Htio bih ti dati tvoj vjenčani poklon.“
„Misliš na onaj zbog kojega ste me Tollie, Daphne i ti prošle noći poslali u
krevet na spavanje i potom me cijelu noć držali budnom svojim čavrljanjem?“
„Upravo taj. Još uvijek sam uzbuđen zbog njega. Spustit ću se stubama u
prizemlje, uključiti grijanje i upaliti božićnu rasvjetu. Nakon deset minuta javit ću
ti da se možeš spustiti dolje na svečano otkrivanje.“
„Je li to možda još jedna skulptura jelena u stvarnoj veličini? Prijatelj za
Berta?“ upitam dolazeći sebi.
„Ma ne, Samo je jedan Bert, i ti to znaš.“
Zijevnem i protegnem se dok Gray iskače iz kreveta i nestaje kroz vrata.
Ležeći u mraku, pomislim kako se katkad ponaša zaista poput djeteta. Unatoč
tome, obožavam njegov entuzijazam. Zijevnem još jedanput, lagano ustanem iz
kreveta i odlučim navući svoj omiljeni zimski džemper sa snježnom pahuljicom
preko svoje pidžame, a ne bi bilo loše ni da se počešljam. Nadam se da će Gray
biti zadovoljan s vjenčanim darom koji sam mu kupila.
Dok navlačim džemper, prilazim prozoru kako bih bacila pogled van. Utočište
je okruženo tamom; čini se da je vani hladno, no nema nikakvih naznaka da bi
mogao pasti snijeg. Nadam se da je bilo pametno što sam donijela odluku da
ostanem danas kod kuće. To je prvi Božić koji ću provesti ne sjedeći za stolom sa
širom obitelji, no sutra je velika fešta u seoskoj vijećnici i iako smo imali puna
dva dana samo za sebe, vrijeme kao da je proletjele. Bilo je zabavno izležavati se
i ljenčariti po cijeli dan, doduše oba poslijepodneva proveli smo u dugoj šetnji. I

221
 Knjige.Club Books

dok smo pomalo sa zavišću promatrali vlasnike pasa kako svojim ljubimcima
dobacuju loptice i štapove, Gray je odlučio da i on želi sebi nabaviti jednoga.
„Čekam te“, Gray dovikne nestrpljivo.
„Evo me, silazim. „
Bauljam niz stube, s omotnicom u rukama i velikim osmijehom na licu, i
golemom bliještećom nježnom pahuljicom na džemperu. U trenutku kada sam
zakoračila stopalima na jednu od zadnjih stuba, Gray mi užurbano prilazi.
„Zatvori oči, ja ću te voditi dalje prema sobi“, inzistira, a ja učinim kako mi
on kaže.
No on me ne uzima za ruku već stoji iza mene, gurkajući me poput robota,
upravljajući mojim rukama.
„A što ti je to u ruci?“ upita naginjući mi se preko ramena.
„Nije te briga.“
Kada me je smjestio na određeno mjesto, kaže mi: „A sada otvori oči.“
Udahnem. Sa svake strane mog lijepog kamina nalazi se naslonjač boje
zobene kaše na kojima su otisnute male crne glave jelena. Kladim se da su i Bertu
izmamile osmijeh na lice.
„Oh, Gray, prekrasni su!“ zaskvičim bacajući ruke oko njegova vrata, a onda
me on krene okretati po sobi.
„Nisam bio siguran bi li ti se više svidjeli naslonjači obične zelene boje, ali
zato sam uzeo dva zelena ukrasna jastuka. Zapravo, zamolio sam mamu da se
pobrine za to.“
„Zaista podižu prostor, Gray, sada možemo sjediti i uživati uz vatru, umjesto
sjediti na tepihu praveći se da nam je udobno“, priznam.
„Da. To nije bilo najbolje rješenje, zar ne?“
„A sada je red na tebi“, obznanim dozivajući ga prema sebi kažiprstom.
„Iznenađenje broj jedan ili iznenađenje broj dva? Izaberi.“
„Budimo realni, teško je nadmašiti dva naslonjača, stoga je rukavica bačena.
Mislim da ću odabrati iznenađenje broj jedan.“
„Oh, a ja sam prilično uvjerena da ću pobijediti u ovom izazovu“, odgovorim
bezbrižno držeći omotnicu u ruci.
„Sjednimo.“ Gray mi daje do znanja da želi da ja budem prva. „Hajde.“
„Ovo će biti moj naslonjač. To je uvijek bila Tolliejeva strana uz kamin“,
objasnim. „A sada otvori omotnicu.“
Otvara omotnicu i počinje čitati, zadirkujući. „Raskošan kulinarski vikend?
Oh, pa to je zaista iznenađenje.“
„Čitaj dalje. Nije riječ samo o ta dva sata kulinarskog tečaja koji ćemo zajedno
pohađati, možemo se opustiti u toplicama svako poslijepodne. Ili na satu joge, ako
te na primjer zanima čime se bavim svakog utorka navečer. Ili možeš naučiti sve

222
 Knjige.Club Books

što te zanima o vinima od vrsnog vinara, a usput ih i kušati. A sve to u onom

prekrasnom dvorcu u Stroudu, nedaleko od kanala.“
„Oh, to je onda neki otmjeni vikend. A i otmjena klopa, također. Kada točno?“
„Vikend nakon ovoga koji slijedi.“
Gray sjeda u naslonjač, duboko zamišljen. „Izvrstan dar, i zaista mi se sviđa.
No razmišljam, nadmašuje li to dva naslonjača s uzorcima jelena? Zar nisu više
nego udobni?“
Zavalio se unatrag, a na licu mu je izraz pobjednika.
„No mislim da će ti se drugo iznenađenje još više svidjeti - Gray, trudna sam!“
Promatram ga i pitam se je li me uopće čuo, s obzirom na to da se nije ni
pomaknuo.
„I meni je sve ovo nevjerojatno, i znam da nismo ni pokušavali začeti dijete.
I očito je to razlog zašto ne jedem kao inače, jer nemam apetita. Liječnik mi je
rekao da je to sasvim normalno u nekim trudnoćama. Znam da smo se nadali ući
u novu godinu bez ikakvih stresova i gnjavaži, kako bismo se mogli malo opustiti
u dnevnoj rutini, ali ovakve stvari se događaju, i zaista se nadam da si sretan isto
kao i ja.“
„Joj prestani više pričati, ženo.“ Gray poskoči iz svog naslonjača bacivši
omotnicu i list papira na pod. Potom ispruži ruke u mom smjeru povukavši me
ravno prema sebi. „Mislio sam da ćemo početi sa psom, ali beba je puno bolja od
toga! Samo, mislio sam da još nisi spremna.“
„I nisam“, odgovorim. „Prestravljena sam i još uvijek ne vjerujem da se to
događa. Nisam više to mogla držati u sebi, iako, vrlo brzo bi to i sam primijetio.“
„A ja jedva čekam taj dan!“ odgovori Gray nacerivši se. „Bio sam uvjeren da
su dva naslonjača moji najjači aduti, ali ti si ih jednostavno pomela ovim darom!“

***

Nakon ležernog doručka Gray inzistira da se zaputim na kat na opuštajuću kupku.

„Možeš se opustiti i vjerovati mi da ću pripraviti stol i staviti sve u pećnicu“, kaže
mi odlučno. S obzirom na to da smo cijelu svoju božićnu Večeru nabavili na
jednom mjestu, u Marks & Spenceru, pretpostavljam da se cijeli posao svodi na
spremanje malih posuda od folije u pećnicu i pravilnog tempiranja. Bez kuharske
panike kakva je vladala prošle godine u ovo vrijeme, što je golemo olakšanje, ali
nema veze, i to je bilo zabavno.
„U redu, šefe.“
„I obuci nešto lijepo. Na kraju krajeva, Božić je. Pozvat ću te kada sve bude
spremno. Imaš najmanje sat i pol vremena na miru.“

223
 Knjige.Club Books

„Priopćila bih ti vijest mnogo prije da sam znala da ćeš me tako dvoriti.“
Nasmijem se udijelivši mu brz poljubac i tražeći pogledom knjigu koju sam
posudila u knjižnici prošli tjedan.
Lijepo je imati sat vremena za ugoditi samoj sebi i dopustiti da se vijest
napokon slegne. Već sam neko vrijeme sumnjala na trudnoću, no opet, moglo je
biti da nemam apetit ni zbog stresa. A onda je postalo očito o čemu je riječ i
emocije su me preplavile. Toliko se toga događalo i nisam se s time mogla nositi.
Sada se pak u jednom trenutku osjećam uzbuđeno da bih već u sljedećem bila
uplašena. Što ako budem prolazila kroz isto što i moja majka? Razgovarala sam s
liječnikom o postporođajnoj depresiji, i on mi je rekao da su u današnje vrijeme
takve stvari, nažalost, gotovo uobičajene i da će mi, ako mi zatreba razgovor o
tome, on svakako biti na raspolaganju.
U svakom slučaju, sada je Božić - moj najdraži dan u godini - ali nakon sveg
onog silnog svadbenog uzbuđenja, nekako ga ne osjećam. Možda je to i zato što
se sunce neprestano probija kroz oblake, za razliku od prošle godine, kada je
snijeg za Božić prekrio cijeli kraj.
Gray priprema stol za dvoje, a unutra je tako tiho... tako tiho da se naša kućica
doima praznom.

***

Kada se napokon spustim stubama u prizemlje, odjevena u svoj udobni pleteni

džemper krem boje i crne tajice, vrata kuhinje su zatvorena. Kad ih otvorim,
zapuhne me ugodan miris, a od prizora koji ugledam, navru mi suze oči.
„Oh, sretan Božić svima!“
Tollie, Grayson i Fisher stoje ispred staklenih vrata, gledajući prema livadi, s
čašama u rukama. Dok Gray slaže stolce oko stola, mama, Rona i Daphne slažu
tanjure na radnu ploču. Primjećujem cijelu puricu na pladnju prekrivenu
mrežastom kupolom, i četiri tave koje se krčkaju na ploči za kuhanje. Okreću se
da me pogledaju, a ja zurim u Graya, koji hita preko prostorije k meni, s pomalo
oklijevajućim izrazom lica. „Evo je, napokon!“ Nagne se da me poljubi u obraz,
utješno me grleći. „Hvala ti, Gray. Ovo je zaista pravi Božić“ prošapćem.
Osjećam se pomalo zbunjeno, ali potpuno sam oduševljena dok se svojski trudim
prikriti iznenađenost. Atmosfera je živahna i vesela. Nakratko pogledam oko sebe.
Plava smreka izgleda elegantno, obavijena mrežom svjetlucavih bijelih svjetala i
prepuna ukrasa. Dekoracije od zimzelenog bilja u krajnjem kutu pomažu dati
prostoriji osjećaj povezanosti s vanjskim vrtom i pridaju prekrasnu svježinu zraku.
I vijenac koji se proteže okvirom kamina izgleda autentično, iako nije pravi. Mala
srebrna zvona koja sam dodala, u prekrasnom su kontrastu s bogatom i jarko
crvenom bojom božikovine - a bonus je to što će izgledati jednako dobro i sljedeće
godine.

224
 Knjige.Club Books

„Tako je ljubazno od tebe i Graya što ste nas pozvali, Immi“, uzdahne Rona.
„Bilo nam je nekako pretiho u kući.“
„Kao i nama u Utočištu“, ubaci se Tollie. „Zar ne, Daphne?“
Ona kimne. „Da, a ja i tako uvijek pečem cijelu puricu. Ima je dovoljno za
sve.“
Mama me pogleda i primjećujem da je oduševljena što je ovdje s nama.
„Fisher i ja taman smo razgovarali o tome prije nego što nas je Gray pozvao.
Nakon sveg onog svadbenog uzbuđenja, bilo je pomalo čudno i previše tiho ustati
jutros.“
„Sviđaju mi se ovi naslonjači s uzorcima jelena“, prokomentira Tollie
krenuvši isprobati jedan. „Cijeli tjedan stajali su u ostavi Utočišta“, napokon
prizna smješkajući se.
„Pitala sam se sinoć što se to događa dolje“, odgovorim. „Moram priznati da
mi nije bilo ni na kraj pameti da bi moglo biti riječ o novim naslonjačima. Prije
bih pomislila da će naš Bert možda dobiti društvo.“
„Oh, teško da ćeš naći još jednog sličnog njemu, mila. On je ipak bio
ekskluzivan primjerak. Nego, što si ti darovala Grayu?“
Pogledam prema Grayu, koji pomalo nelagodno odvrati pogled. Nato slegnem
ramenima.
„Kulinarski vikend za dvoje u luksuznom hotelu s gomilom popratnih
sadržaja“, odgovori Gray.
„Baš lijepa gesta“, dobaci mama.
Tollie se suzdržava da se ne nasmije. „Immi više voli čistiti nego kuhati, ali
nikad nije kasno za naučiti nešto novo.“
„Ni ja nisam ništa bolji“, prizna Gray. „Ali, zapravo, to nije jedino
iznenađenje...“
„Nešto je zagorjelo“, Tollie ga prekine.
„Oh, nadjev!“ mama se trzne i krene brzo otvarati vrata pećnice dok Rona
raspoređuje podmetače. „Mislim da bismo mogli početi s posluživanjem hrane. Je
li stol spreman?“
Provjeravam je li sve u redu i vidim da je Gray učinio odličan posao. Tu je
šest novih stolaca od hrastovine i dvama koja je donio iz Utočišta, uredno
raspoređenih okolo stola. Jučer sam ispeglala stolnjake, po kojima je on posložio
srebrne podmetače, najljepše kristalne čaše za vino te noževe i vilice. Priredio je
čak i dvije vaze s božićnim kukurijekom i čak je ukrasio dio stola s aranžmanima
probranog zimzelenog bilja. Zaista izgleda blagdanski i domaće.
„Trebaju nam samo papirnati ubrusi, a osim toga, spremni smo. Pomoći ću
vam“, kažem.

225
 Knjige.Club Books

„Ne, vi dame slobodno zauzmite svoja mjesta. Mi muški možemo poslužiti

jelo, zar ne?“ Tollie, Fisher i Grayson pogledaju Graya, zadovoljni što mogu
pomoći.
Tollie potom reže puricu dok Fisher i Gray pripremaju i slažu povrće. Grayson
je dobio zadatak odabrati najbolje vino.
„No, dame, birajte: crno ili bijelo?“
Kada je ponudio mene, morala sam odbiti. „Nekako sam najviše raspoložena
za običnu hladnu vodu iz hladnjaka ako vam nije problem, Graysone. Hvala vam.“
„Bit će mi zadovoljstvo, Immi. Baš je ugodno biti danas gost ovdje u vašoj
kući. Ovaj ću Božić zasigurno dugo pamtiti.“
Njegov je osmijeh iskren i nema sumnje da nije riječ o običnoj pristojnosti.
„Oh, pa to vani sniježi!“ Daphne pokaže prema van i svi požurimo pogledati
prema prozorima: padaju sitne snježne pahuljice, ali uporno i gusto, a čini se da
oblaci nose mnoštvo njih sa sobom. „Najavili su da bi danas moglo čak i lagano
zasniježiti.“
Momci su se ushodali s tanjurima i začinima, i uskoro je sve posloženo.
Uspijevam odvratiti Graysona od njegove dužnosti, navevši ga da gleda u snježni
prizor dok razgovaramo o radovima na kući. U pozadini se čuje samo žamor i
smijeh tako da mogu s njim otvoreno razgovarati.
„Gray mi je pričao o vašoj velikodušnosti, Graysone. Lijepo je od vas što ste
nam pritekli u pomoć.“
On nato samo kimne glavom. „To je samo novac, Immi, iako, sad mi postaje
jasno koliko su se svi grozno osjećali kada je krađa otkrivena. I, iako to nisam
očekivao, zaista mislim da je ono što sam dobio zauzvrat pravo malo čudo.“
Njegova je iskrenost toliko dirljiva da instinktivno polažem svoju ruku na
njegovu. „Znate, sve ovo ne bi bilo isto bez vas, Graysone. I Gray je toga svjestan.
Ne mogu biti sretnija zbog toga, a gledajući Ronu, čini mi se da je i njoj to
uljepšalo Božić.“
„Hajde, Immi i Graysone, zauzmite svoja mjesta - vrijeme je da nazdravimo“,
pozove nas Fisher. Pogledam prema Grayu, koji se priprema izreći zdravicu pa se
Grayson i ja požurimo pridružiti im se.
„S obzirom na to da se sve dogodilo gotovo spontano i u zadnji čas, moram
vam reći da je zaista lijepo što ste danas svi ovdje. Kad smo se Immi i ja jutros
probudili, oboje smo osjetili da nam nešto nedostaje - a to je naša obitelj. Sretan
Božić svima, i neka nam svaka godina bude posebna i sretna kao ova!“
Dok nazdravljamo zveckajući čašama a šale i smijeh kruže oko stola,
razmišljam o tome kako me Gray zaista dobro poznaje. Nešto uistinu jest bilo
nedostajalo; i, da, lijepo je imati vrijeme za sebe, ali postoje posebne prilike koje
su za dijeljenje s obitelji.

226
 Knjige.Club Books

Tollie sjedi do mene i u jednom trenutku nagne se da mi nešto kaže. „Dakle,

ovo je početak jedne nove tradicije na našem imanju, mila. Bilo je lijepo to čuti i
bit će nam zasigurno poticaj koji nam je svima trebao. Bila si u pravu. Ovo je
mjesto trebalo renovirati. Sada ćeš zbog toga biti ponosna još mnogo godina.“
Iduća godina bit će ponovno drugačija, razmišljam u sebi.
„Stari i novi, jedni uz druge. Misao na to veseli me, Tollie. Zaista.“
On se potom okrene prema Grayu, koji sjedi nasuprot njemu.
„Oprosti, Gray. Taman si htio nešto reći, a ja sam te prekinuo“, Tollie se
najedanput prisjeti.
Gray odloži svoj nož i vilicu pogledavajući me pomalo nervozno.
„Eh, da. Pa... zapravo, riječ je o nečemu što bi možda trebala priopćiti Immi.“
Presiječem ga pogledom, a on me promatra iznenađeno poput zeca na cesti
kojeg su osvijetlili farovi automobila. Još je pod dojmom.
„Čekamo bebu“, obznanim vrlo izravno.
Svima se podižu obrve i sljedećih nekoliko sekundi nitko ne ispušta ni glasa.
Potom mama u oduševljenju podiže ruke prema svome licu: „O Bože! Pa to
je predivna vijest!“
Rona doslovno nije u stanju otvoriti usta, čini se kao da će se rasplakati.
Večera je ionako bila pri kraju, što je dobro, jer sada svi ustaju i jedno po jedno
kreću grliti mene i Greya. Ovo je zaista bilo pravo iznenađenje jer ga nitko od
prisutnih nije ni naslućivao. Teško mi je uopće pogledati Graysonov izraz lica
nakon što sam priopćila tu vijest.
„Ali zar nisi bila rekla...“ započne mama, a onda zastane.
„... da gubiš na težini...“ Rona doda.
Skupljaju se oko mene dok Gray svima dolijeva piće. „Znam“, odgovorim
stišavajući glas dok odnosimo tanjure u kuhinju. „Mislila sam da je to bila
posljedica stresa oko vjenčanja. Vjerujte mi, bila sam u šoku kao i svi vi sada kada
je doktor potvrdio da je kućni test za trudnoću bio ispravan - i da sam trudna punih
osam tjedana.“
„Osam tjedana?“ ponovi Rona, a lice joj preplavi izraz sreće.
„Da, a apetit mi se možda neće vratiti ni cijeli sljedeći mjesec. Rekao mi je da
sam sretna što mi mučnina dolazi i prolazi samo u valovima.“
„U svakom slučaju, ovo nam je svima najljepši božićni dar!“ priopći mama.
„Život postaje sve bolji i bolji svake minute!
Rona i ja okrenemo se prema njoj.
„Jesi li se ti dogovorila s Fisherom?“ upitam pomalo zadržavajući dah.
„Jesam. Prodat ćemo obje kuće i zajedno kupiti novu. Negdje u blizini,
naravno, pa ako slučajno čujete da se nešto prodaje, javite nam.“
„A što će biti sa Star Gazerom?“ upitam.

227
 Knjige.Club Books

„Dat ćemo mu šansu. Dokazali smo da postoji potražnja, i bilo je zabavnije

nego što sam mislila. Ali neka Fisher bude taj koji će vam to službeno priopćiti.“
Rona položi svoju ruku na maminu, lagano je stisnuvši. „To su izvanredne vijesti,
Val. Kako se Ziggy snašla?“
„Navikla se na pse. Nakon svoje kratke avanture drago joj je što se vratila u
Aysbury. Ima li kakvih vijesti o Patricku, Immi?“
Obje se okrenu prema meni. „Patrickova supruga nazvala me je prije nekoliko
dana, a nisam bila sigurna kada je najbolji trenutak da to kažem. Nije digla ruke
od njega, a on je zamolio da prenesem svima kako mu je iskreno žao zbog onoga
što je učinio. Pušten je uz jamčevinu, da se brani sa slobode. Očito je i da se
odlučio liječiti zbog svoje kockarske ovisnosti, što će zasigurno utjecati i na visinu
kazne. To mu je inače prvi put da se ogriješio o zakon, stoga bi mogao proći i bez
zatvora. Njegova supruga odlučila mu je dati drugu šansu, a on namjerava poraditi
na sebi i s vremenom vratiti svaki peni koji je nekome ukrao.“
„Utješno je znati da ima savjest. Nadajmo se da neće iznevjeriti svoju suprugu
- ali i sebe.“ Mamine riječi odražavaju moje misli, no vrijeme će pokazati pravu
istinu.
„Kako se razvijaju stvari između tebe i Graysona?“ okrenem se Roni, u
napasti da palčeve stavim između kažiprsta i srednjeg prsta, da im držim fige.
„Sada sam stalno zaposlena u jednoj školi i neću moći posjetiti Los Angeles
prije ljetnih praznika, ali to ne znači da mi Grayson neće katkad doletjeti u posjet.“
Odsjaj u njezinim očima govori mi da priča između njih još nije gotova.
„Ovaj bi snijeg mogao potrajati“, uzvikne Tollie, a naše se glave okrenu u
njegovu smjeru. Nekoliko trenutaka kasnije stojimo poredani jedno do drugoga
gledajući u stražnji vrt i livadu u produžetku.
„Zadnji put sam vidio snijeg kad sam bio u planinama prije nekoliko godina“,
prokomentira Grayson. „Je li i inače ovako loše?“
Svi smo se počeli smijati. „Nije to ništa, Graysone“, potvrdi Tollie. „Prošle
godine u ovo vrijeme pogodila nas je prava zimska mećava. Neće ga napadati više
od desetak centimetara, ali mogu se kladiti da će gomila klinaca uskoro biti vani
i graditi snjegoviće dok im god vremenske prilike to budu omogućavale.“
„Pa, moram priznati da je zaista lijepo stajati ovdje i promatrati engleski
krajolik.“
Grayeva ruka pronalazi moju. Zadnji Božić vrvio je neočekivanim
iznenađenjima, a tako je bilo i ove godine. A sada Gray stojimo ovdje i oboje
pokušavamo zamisliti kako će izgledati sljedeći Božić.
Premda, u jednu smo stvar sigurni: kakva god nas iznenađenja čekaju, suočit
ćemo se s njima zajedno.
Počelo je novo doba u našim životima, a ono najbolje - kako se kaže - tek
treba doći.

228
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

Pisac je zapravo samo jedna karika u lancu procesa nastanka knjige - od prve
verzije rukopisa do objavljivanja romana. Velikodušno zahvaljujem mojoj
čudesnoj direktorici izdavaštva, Sarah Ritherdon, čije mi je vodstvo omogućilo da
roman bude objavljen u najboljoj mogućoj inačici. Također, nudim srdačan
zagrljaj svojoj predivnoj lektorici, Sue, kao i Candidi, za njezino oko sokolovo
koje je pripomoglo da ovaj roman napokon zablista.
Moja agentica Sara Keane bila je također uključena u cijeli proces i bila mi je
nevjerojatna podrška. Znati da je netko udaljen samo jedan telefonski poziv od
tebe, kad god ti zatreba za bilo kakav razgovor bez obzira na to o čemu je riječ,
pravi je blagoslov. Također, ne mogu dovoljno zahvaliti cijelom Boldwoodovu
izdavačkom timu - grupi nevjerojatno inspirativnih žena - za svesrdnu podršku i
riječi ohrabrenja. Zaista cijenim istinski entuzijazam svih uključenih.
Također, željela bih zahvaliti svojoj obitelji i prijateljima, koji potpuno
razumiju moj čudan život kompulzivne spisateljice. Osoba kakva sam danas, nije
nimalo slična osobi kakva sam bila u vrijeme kada sam napustila svoj redoviti
posao kako bih se profesionalno posvetila pisanju knjiga. Teško se isključiti u
trenucima kada priča vapi da bude napisana, a u glavi vam neprestano odjekuje
žamor likova koje ste stvorili. U takvim situacijama sklona sam „nestati“ na neko
vrijeme, hvatajući tek donekle koji trenutak između pisanja kako bih saznala što
se u međuvremenu događa oko mene. Srećom, moj suprug, Lawrence, uvijek je
uz mene i spreman je svako malo doći sa šalicom toploga biljnog čaja kako bih
napravila pauzu. On mi pomaže i u istraživanju mjesta koje želim posjetiti radi
pisanja sljedećih romana - jednom riječju, on je moja stijena!
Kao i obično, ni jedna knjiga ne bi mogla biti objavljena bez šireg popisa ljudi
koji su radili na njoj.
Dugujem istinsku zahvalnost ljupkosti mojih dragih prijatelja pisaca, čitatelja
i recenzenata. Nastavljate me razveseljavati, oduševljavati i iznenađivati svojom
velikodušnošću i podrškom. Bez vaše blagonaklonosti u širenju dobre riječi o
mojoj zadnjoj knjizi i vaših iskrenih recenzija, koje su potakle mnoge čitatelje da
kupuju moje knjige, ne bih imala priliku odati se svome najvećem poroku -
pisanju.

229
 Knjige.Club Books

Osjećam se blagoslovljeno i šaljem vam svoju ljubav kao zahvalu za vašu

dragocjenu podršku i prijateljstvo.

S ljubavlju, Lucy

230
 Knjige.Club Books

O AUTORICI

Lucy Coleman (pravim imenom Linn B. Halton) međunarodno je poznata autorica

ljubavnih romana, među kojima se posebno ističu Ljeto u Provansi, Proljeće za
pamćenje i Vila iz snova.
Napisala je više od dvadeset uspješnica, a 2013. dodijeljena joj je nagrada
britanskog Festivala ljubavnog romana za „najinovativniji ljubavni roman“.
Živi u Coed Duonu u Velškim dolinama sa svojom „stijenom“ Lawrenceom
i predivnom bengalskom mačkom i otvoreno priznaje da je vječna romantičarka.
Članica je društava Romantic Novelist’s Association i Society of Authors. Piše
vedre romane o životu, ljubavi i međuljudskim odnosima.

Posjetite Lucy na: www.lucycolemanromance.com

Možete pratiti Lucy i na društvenim mrežama:

facebook.com/LucyColemanAuthor
twitter. com/LucyColemanAuth
instagram.com/lucycolemanauthor
bookbub.com/authors/lucy-coleman

231