Perzijska književnost postoji već 2500 godina, a sa svojim intenzivnijim razvojom počela je nakon

islamizacije Perzije. Ona ima izvore i van granica Perzije, jer je perziski jezik bio dosta razvijen i proširen.

Od 11. do 14. stoljeća u Perziji je bilo dosta velikih pisaca kao što su: Omer Hajjam, Dželaluddin Rumi,
Muslihudin Sa’di Širazi i Muhamed Šemsudin Hafiz. Oni su svojim posebnim pjesničkim duhom, stilom i
posebnim pjesničkim oblicima uticali na mnoge turske, arapske, ali i bošnjačke pjesnike.

Dosta dijela se pisalo u stihu i sa rimom iako nisu imali poetski karakter.

Sufizam ili Tesavvuf – islamska nauka koja se bavi odgojem duše i čišćenjem srca.

- Sufizam je često opisan kao put, koji se u isto vrijeme odnosi na izvor i odredište.
- Prema nekim autorima tragove riječi sufi nalazimo u arapskoj riječi koja se izgovara suf, što
doslovno znači vuna, a što ukazuje na materijal od kojeg je bila napravljena jednostavna odjeća
ranih muslimanskih mistika.
- Osoba koja slijedi put sufizma naziva se sufija, derviš ili fakir.
- Sufisti su težili da zadobiju božansku ljubav i da spoznaju prisustvo Boga kroz lično mističko
iskustvo.
- Neki od najpoznatijih su: Mensur el-Haladž, Dželaludin Rumi, Feriduddin Attar, Abdurrahman
Džami...

Sufijska poezija – mistička ljubavna poezija, u kojoj se duša kroz čulni doživljaj ljubavi i kroz čulnu
ekstazu uzdiže do spoznaje više, božanske stvarnosti, kojoj ona prirodno teži.

- Podsjeća na "anakreontsku poeziju" kakvu su njegovali mnogi pjesnici poslije Anakreonta.

- Sažima različite motive poput: krčme, krčmarice, vina, ljepotice, njenog lica, vrata i solufa. Svi
ovi motivi imaju simbolička značenja.

U pjesmama sufijskih stavralaca krčma nije ništa drugo od tekija – prostor i mjesto gdje se skupljaju
derviši sufije na zajedničkom zikru s ciljem približavanja Stvoritelju.

Isto tako, vino, kao napitak koji je po islamskom učenju i tradiciji predstavljen kao haram, tj. zabrana,
ima simboličku vrijednost. Vino je znanje koje vodi ka Spoznaji.

Za sufije krčma predstavlja šejha, odnosno duhovnog vođu. Dakle, sufijska poezija koja objedinjuje ova
tri motiva ne govori ni o čemu drugom do o potrazi za Spoznajom. Sufija, ašik, zaljubljenik treba
krčmaricu – šejha, koja će mu putem vina – znanja, u krčmi – tekiji omogućiti dolazak do Spoznaje.

RUBAIJA (perzijski četvorka) – kratka i refleksivna lirska pjesma koja se sastoji od 4 stiha (strofa katren).

- Stihovi se rimuju po šemi aaba (znači da se prvi, drugi i četvrti stih rimuju, a treći ne rimuje)
- U ovoj lirskoj pjesmi pjeva se o raznim jezgrovitim mislima o svijetu, nekada prožetim duhovitom
ironijom.
- Pjesnik najčešće izražava misli i osjećanja prema prirodi, Bogu i vjeri, nauci, ljubavi, čovjeku i
svijetu.
 - Svaka rubaija je zasebna. Nekada su dvije rubaije sadržinski povezane, iako svaka mora da
predstavlja jednu cjelinu po obliku i sadržaju.
- Bliske su grčkom epigramu zbog toga što su pogodne za izražavanje suštinskih misli u formi
kratke i zbijene pjesme.
- Iz perzijske prenesena u arapsku I tursku poeziju.

U prva dva stiha iznosi se milje.

U trećem stihu se javlja prepreka, prigovor ili paradoks.

Četvrti stih predstavlja poentu, zaključak rubaije.

Njegovatelji rubaija u Bosni i Hercegovini su bili: Bašagić, Đikić i Ćatić.

Rubaije je na bosanski preveo Bašagić.

• Muslimansko stanovništvo BiH za vrijeme osmanske uprave (19. vijek) njeguje u poeziji: kaside,
ilahije, rubaije, gazel..., a u prozi: putopis, memoarska i historiografska prozu, biografiju...

GAZEL (pjesma ašiklija) – pjesma sastavljena od najmanje deset stihova raspoređenih u strofe od
po dva stiha (distihe) koje su povezane višestruko ponovljenom rimom.

- Po sadržaju je to prvobitno bila ljubavna pjesma, u kojoj su pjesnici izražavali ljubavnu čežnju,
s naglašeno tužnim osjećanjem, ali je postepeno postala refleksiva pjesma sa mističkom inspiraci
jom ili s religioznim mislima I naglašenom moralističkom tendencijom.
- U tom smislu gazel je naročito usavršio veliki pjesnik Hafiz.
- Teme ove pjesme su: ljubav, životna ljepota, radost, a nerijetko patnja I bol.
- Poznati su gazeli velikog slovenačkog pjesnika Franca Prešerna.

Gazele su uglavnom pisali:

 Rumi, perzijski mistik I pjesnik iz 13. Stoljeća

 Hafiz
 Fuzuli ( 16. Stoljeće)
 Mirza Ghalib ( 1797-1869)
 Muhammad Iqbal (1877-1938)

Kroz uticaj Johann Wolfgang von Goethe-a, gazel je postao veoma popularan u Njemačkoj, u 19. Vijeku.

KASIDA – pjesma koja po formi predstavlja prošireni gazel.

- sastoji se od najmanje petnaest, a najviše od 99 distiha, tj, od trideset do skoro dvjesto stihova,
s jednakom rimom na kraju svakog drugog stiha (aa, ba, ca, da itd.)
- Sadržaj joj je mogao biti didaktičan (poučan), refleksivan ili prigodan.
- Obično se govorila na javnom mjestu, pa je imala određenu namjenu: da hvali, kudi, proslavlja ili
oplakuje.
- Kasida predstavlja pjesmu sa ciljem; (pjesmu koja ispunjava cilj određenog pjesnika ili plemena)
- Najčešće predstavljaju pjesnikovo imaginarno putovanje kroz koje on ispunjava taj cilj.
 - Započinju uvodnim ljubavnim lirskim preludijem, gdje pjesnik, najčešće sa svoja dva prijatelja,
nailazi na ostatak logorovanja koji ga podsjete na njegovu drugu, te vrlo emotivno počne pjevati
o njoj.

Kasida je i muslimanska vjerska pjesma koja svojim sadržajem prvenstveno veliča I pokazuje ljubav
prema Muhammedu a.s., te halifama I ashabima, opisuje neku važnu ličnost ili događaj iz historije islama