MEHANIKA I - Predavanje 12 - 11 06 2021

Sveučilište u Mostaru
GRAĐEVINSKI FAKULTET
akademska 2020./2021. godina
II. (ljetni) semestar
MEHANIKA I
Predavanja . . . 11. lipnja 2021.
Nastavnik
doc. dr. sc. Goran Šunjić
Sveučilišni preddiplomski studij građevinarstva - I. godina studija
II. (ljetni) semestar - akademska 2020./2021. godina
T R E NJ E
Predmet: MEHANIKA I
1. VRSTE TRENJA
 S obzirom na agregatno stanje tijela, koja se dodiruju,
razlikujemo trenje:
- čvrstih tijela,
- tekućih tijela i
- plinovitih tijela.
Između trenja čvrstih tijela, i trenja tekućih i plinovitih tijela,
postoje bitne razlike.
 Kad se dva prirodna čvrsta tijela dodiruju u točki, taj se dodir
u stvari ne zbiva u geometrijskoj točki, nego na maloj elementarnoj
plohi (radi male deformacije obaju tijela u dodiru pod pritiskom)
Ako se tijela gibaju jedno u odnosu na drugo, onda su te
deformacije promjenjive.
TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Ako na dva čvrsta tijela I i II djeluju dva

prostorna sustava sila P1, …, Pn i
P1’, …, Pn’ tlačeći jedno na drugo tako,
da se u dodirnoj točki A pojavi normalna
reakcija N, onda znamo iz iskustva, da će
se na svakom od promatranih tijela, osim
normalnih reakcija, pojaviti sile i momenti,
kojih djelovanje nazivamo trenjem u
širem smislu riječi.
Oba tijela se u stvari dodiruju na
elementarnoj plohi F oko točke A, i prema
tome djeluju jedno na drugu na cijeloj
površini te plohe.

 Zamislimo, da smo sve sile, koje djeluju na tu elementarnu plohu

radi međusobnog djelovanja tijela I i II, reducirali s obzirom na
točku A.
Kao rezultat redukcije dobili bismo, u općem slučaju, dinamu tj.
rezultantu R i moment M rezultantnog sprega sila. Podignemo li
normalu u točki A, vektore R i M možemo rastaviti u komponente
u pravcu te normale i odgovarajuće linije u tangencijalnoj ravnini.
 Reakcije tijela II na I svode se, dakle, na ove elemente:

1) Silu N, koja djeluje u A na tijelo I i stoji okomito na dodirnu
plohu. To je tzv. normalna reakcija, kojom se tijelo II opire
zadiranju tijela I u njegovu površinu.
2) Silu T, koja djeluje u istoj točki i leži u tangencijalnoj ravnini
kroz točku A. To je tzv. trenje klizanja, kojim se tijelo II opire
klizanju tijela I po njegovoj površini.
3) Spreg sila, kojeg je moment predočen vektorom Mv, koji stoji

okomito na dodirnu plohu, i kojim se tijelo II opire uvrtanju
tijela I u njegovu površinu. To je tzv. otpor trenja vrtanja.
4) Spreg sila, kojeg vektor momenta Mk leži u tangencijalnoj
ravnini kroz točku A, i kojim se tijelo II opire kotrljanju tijela I.
Taj se otpor naziva otporom trenja kotrljanja (valjanja).

 Kad se tijelo, na koje djeluje horizontalna sila, nalazi na

horizontalnoj podlozi u stanju mirovanja, otpor trenja je neodređen,
kako po veličini, tako i po pravcu.
Da li tijelo miruje ili se nalazi u stanju gibanja, razlikujemo:
- trenje mirovanja (statičko trenje) i
- trenje gibanja (trenje klizanja ili kinetičko trenje).
Koeficijent trenja mirovanja nešto je veći od onog kod trenja klizanja.
2. ULOGA TRENJA U TEHNIČKOJ PRIMJENI

 Za tehničku praksu od posebnog su značenja:
a) suho trenje,
b) tekućinsko trenje,
c) polusuho (mješovito) trenje.
 a) Suho trenje
Nastaje kad između dodirnih površina ne postoji nikakvo
sredstvo za podmazivanje.
Veličina sile trenja zavisi u prvom redu od veličine normalnog
pritiska između obaju tijela u dodiru, kao i od materijala i
stupnja hrapavosti dodirnih ploha.
Osim toga, veličina trenja klizanja zavisi i od brzine klizanja,
od temperature obaju tijela i od specifičnog površinskog
pritiska.
 b) Tekućinsko trenje
Kad između tarnih (’’dodirnih’’) površina postoji neprekinuti
sloj tekućine tako, da pomično tijelo ’’pliva’’ iznad nepomičnog
tijela (dinamičko plivanje). Pri tom ne postoji direktan dodir
između obaju tijela, i prema tome praktički ne nastaje nikakvo
habanje (trošenje).
Otpor trenja u tom slučaju pojavljuje se radi tangencijalnih
naprezanja, koja nastaju u sloju tekućine pri relativnom
gibanju tijela.
Tekućinsko trenje je mnogo manje od suhog, a zavisi od:
viskoznosti i debljine sloja podmaza, od specifičnog pritiska
i od brzine klizanja.
 c) Polusuho (mješovito) trenje
Ne postoji neprekinuti sloj tekućine između tarnih površina obaju
tijela, tako da djelomično nastupa njihov direktni dodir.
3. TRENJE NA HORIZONTALNOJ RAVNINI

 Otpor trenja klizanja raste proporcionalno normalnom pritisku N,
kojim podloga djeluje na klizeće tijelo.
 Za slučaj suhog trenja s dovoljnom točnošću vrijedi

Coulombov zakon trenja:
T   N
 Ako intenzitet sile P polagano povećavamo, sila trenja T neće biti

u stanju držati ravnotežu, i u nekom trenutku tijelo će početi kliziti
u smjeru sile P.
Tijelo, dakle, prelazi iz stanja mirovanja u stanje gibanja.
U graničnom je slučaju sila P0 jednaka trenju mirovanja T0 (stati-
čko trenje). Prema Coulombovu zakonu dobivamo:
T0 P0
0  
N N
 Tijelo ostaje u stanju mirovanja dok je zadovoljen uvjet:

P0  0  N
 Ako se tijelo na koje djeluje sila P0, u nekom trenutku pokrene

vanjskim impulsom iz stanja mirovanja, otpor trenja se naglo
smanjuje od T0 do T, pa imamo T < T0 = P0.
Budući da je otpor trenja klizanja manji od trenja mirovanja, onda
je time poremećeno stanje ravnoteže i tijelo se pod djelovanjem
sile P0 giba ubrzano.
 Da bi se tijelo gibalo jednoliko (v = konst), treba opet smanjiti

opterećenje na vrijednost P = T < P0.
Time je određen koeficijent trenja klizanja:
T P
 
N N

4. KUT TRENJA I KONUS TRENJA
 Na tijelo u obliku pravokutnog paralele-

pipeda težine G, koje leži na hrapavoj
horizontalnoj podlozi, djeluje sila P0, koja
ga nastoji pomicati udesno (slika a).
Ako se tijelo ’’oslobodi’’ vidi se, da osim
sila G i P0 na njega djeluje normalna
reakcija N podloge i sila trenja T0, koje je
smjer suprotan smjeru sile P0. Sile N i T0
su komponente sile R, koja prikazuje
totalnu reakciju podloge.
Kut 0, koji rezultanta R zatvara s pravcem
normalne reakcije N, naziva se
kutom statičkog trenja (slika b).

4. KUT TRENJA I KONUS TRENJA
 Iz slika slijede relacije:
R  cos 0  N,
R  sin 0  T0 ,
T0
tg0   0 ,
N
0 - koeficijent trenja mirovanja

(koeficijent statičkog trenja).

 Ako zamislimo, da sila P0, konstantna po veličini, mijenja svoj

pravac djelovanja, rotirajući polagano oko točke S (težište tijela),
u horizontalnoj ravnini, rezultanta R opisivat će konusnu plohu u
prostoru, održavajući pri tom tijelo u ravnoteži.
Taj se konus naziva konusom trenja.

 Budući da konus trenja predstavlja granični slučaj vrijedi:

Kad se R nalazi unutar graničnog konusa trenja, tijelo
miruje, a ako je R izvan tog konusa tijelo se giba.

 P r i m j e r:
Homogeni štap AB duljine 2l i težine G oslanja se u točki A na
hrapavu horizontalnu podlogu. U točki B privezano je uže, koje je
prebačeno preko kolotura C. Na drugom kraju užeta obješen je
teret Q.
Treba odrediti ravnotežni položaj štapa AB i normalnu
reakciju podloge u A, ako je zadano G, Q,  i  !

 Na štap AB djeluju sile G, Q, NA i T=NA.

Nakon odabira koordinatnog sustava, jednadžbe ravnoteže:
1)  X   N  Q cos   0
A
2)  Y  G  N  Q sin   0
A
3)  M  G  l  cos   Q  2 l  sin      0
A

 Jednadžbe 1, 2 i 3 možemo napisati u obliku:
 NA  Q cos 
NA  G  Q sin 
2 Q sin  cos   cos  sin    G cos 

 Iz posljednje jednadžbe dobivamo:
2 Q sin   Gcos   2 Q cos  sin 

ili
G
tg  tg 
2 Q cos 
 Ako iz 1) i 2) eliminiramo silu NA dobit ćemo: Q cos    G   Q sin 

ili
Q cos    sin    G
  tg  Q cos (  )  G sin 

 Prema tome, uvjeti ravnoteže izraženi su jednadžbama:
cos     sin  i
G
Q
G
tg  tg  ,
2 Q cos 
a normalna reakcija u A:
NA  G  Q sin 

5. TRENJE NA KOSINI
 Ako tijelo leži na nepomičnoj kosini pod kutem , njegova se
težina Q rastavlja u dvije komponente:
a) Q cos, koja stoji okomito na kosini; ona izražava pritisak
tijela na kosinu i izaziva otpor trenja Qcos=N,
b) Q sin, koja je paralelna s kosinom i nastoji da pokrene tijelo
niz kosu ravninu. Kad ne bi bilo trenja, ta bi sila prouzrokovala
ubrzano gibanje tijela.








6. RAVNOTEŽA KLINA
 Na prizmatično tijelo u obliku simetričnog klina djeluje sila P,
koja ga jednoliko potiskuje u neku otpornu sredinu (npr. drvo).
Odredimo veličinu sile P, koja je za to potrebna, ako je poznata
vrijednost kuta .

 Pri djelovanju sile P pojavit će se na bočnim stranama klina

normalne reakcije N1 i N2, i sile trenja T1 = N1 i T2 = N2,
pri čemu je  = tg.






7. SIGURNOST PROTIV KLIZANJA

PODUPRTOG ŠTAPA

8. TRENJE UŽETA
 Zamislimo, da je preko nepomičnog kružnog valjka prebačeno
potpuno savitljivo uže, remen ili slično. Na krajevima užeta djeluju
sile S1 i S2, koje ga pritiskuju na valjak po obodu AB.

 Ako je S1 = S2 nema težnje za gibanjem užeta po valjku, pa prema

tome ne dolazi u obzir trenje duž luka AB.
Povećamo li postepeno silu S2 uže će, ukoliko valjak nije potpuno
gladak, ostati neko vrijeme u miru, to jest dok sila S2 ne postigne
graničnu vrijednost i tada počinje gibanje užeta u smjeru od A ka B.

 Kolika je ta granična vrijednost sile S2?

Ona je, očigledno, po veličini jednaka sumi S1 + T = S2, gdje je T
ukupna sila trenja na obodu AB valjka, koja djeluje u B suprotno
gibanju užeta.

 Promatrajmo element užeta duljine ds = rd i sile, koje na njega

djeluju. Sile S, dR i S+dS moraju biti u ravnoteži, te čine zatvoren
trokut sila.
Sila S u presjeku, koji je određen
kutom , leži po veličini između
S1 i S2, to jest
S1 < S < S2
Povećamo li kut  za beskonačno

malu veličinu d povećat će se i
sila S za beskonačno malu veličinu
dS.
Ta je razlika jednaka trenju onog
dijela oboda valjka, koji odgovara
kutu d.

Težište luka ds možemo smatrati za

materijalnu točku, na koju djeluju sile
S i S+dS i elementarna reakcija dR,
čije su komponente normalna reakcija
dN i trenje dT.
U slučaju ravnoteže zatvara dR s

reakcijom dN kut trenja .

Uvjeti ravnoteže izraženi su jednadžbama:
1) S  dS cos d  S cos d  0 dN,

2 2
d d
2) dN  S  dS  sin  S sin .
2 2
Budući da je d beskonačno mali kut
možemo uzeti da je:
d d  d
sin  i cos 1
2 2 2
Ako zanemarimo beskonačno male veličine 2. reda dobivamo:
dS  0 dN dS
 i odatle   0 d
dN  S d  S
Integriranjem dobivamo ukupan prirast sile u užetu za konačni kut :

S2 
dS
 S   0  d
S 1 0
S2 S2
ln  0    e 
0
S1 S1
S2  S1 e  0
- Eulerova formula za trenje užeta
Uže će biti u ravnoteži, ako je zadovoljen uvjet:
 0  S2
e   e 0
S1
 U slučaju kad se valjak okreće, a krajevi užeta su pričvršćeni,

otpor trenja užeta je:
T  S2  S1  S1 e   S1,
0
T  S1 e   1
0

9. OTPOR PRI KOTRLJANJU

 Kad bi kotači ili valjci, koji se gibaju po tračnici ili cesti, bili
apsolutno čvrsti (kruti) ne bi postojao nikakav otpor protiv
njihovog kotrljanja.
Ustvari, radi elastičnosti materijala

nastaju lokalne deformacije, pri
čemu se u općem slučaju podloga
malo ulegne, a obod kotača malo
spljošti.

 Pretpostavimo da je obod kotača od veoma otpornog materijala.

Time nastaje otpor protiv kotrljanja kotača, a njegov je efekt
ekvivalentan malom ispupčenju podloge ispred kotača.
Ta posebna vrsta otpora naziva se, po tradiciji otporom trenja pri
kotrljanju ili kraće trenjem kotrljanja.

 Obod kotača (kojeg smo deformacije zanemarili) se ne oslanja na

podlogu u jednoj točki, nego na stanovitoj plohi radi deformacije
podloge. Hvatište rezultante R, koja izražava ukupnu reakciju
podloge, bit će pomaknuto u točku A, koja leži desno (u smjeru
gibanja od teorijske točke dodira A.
Odsječak AA’ = e karakterizira

deformaciju podloge, a naziva se
koeficijentom otpora trenja
pri kotrljanju.
Njegova je dimenzija:
e  cm ili mm

 Reduciramo li silu R s obzirom na točku A, dobit ćemo u A

normalnu reakciju N, tangencijalnu reakciju T i spreg sila,
kojeg je moment:
MK = N · e
To je tzv. moment otpora trenja pri kotrljanju.

 Horizontalna vučna sila P s hvatištem u O čini s tangencijalnom

reakcijom T pogonski spreg sila, kojeg je moment M = P · r.
Iz uvjeta MA=0 dobivamo
N·e = P·r
tj. za jednoliko kotrljanje valjka po podlozi pogonski moment
M = P · r mora biti jednak momentu otpora trenja pri kotrljanju.

 Iz uvjeta X=0 slijedi, da tangencijalna reakcija T mora po veličini

biti jednaka horizontalnoj vučnoj sili P, koja je potrebna da nastupi
kotrljanje, tj. T = P.
Konačno, iz uvjeta Y=0 dobivamo da je N = G, gdje je G težina
valjka.
Prema tome imamo:
T r  Pr  G e
i odatle nalazimo potrebnu vučnu
silu:
e
T  G
r

 Sila T ima karakter statičkog trenja, jer je točka A kotača

nepomična.
Kotrljanje će, dakle, nastupiti samo ako je otpor trenja pri kotrljanju
e
T  G
r
manji od statičkog trenja
T0  G  0
Odatle slijedi uvjet, koji mora biti

zadovoljen, da nastupi kotrljanje:
e
T  T0 , to jest  0
r

10. KRUTOST UŽETA

 Promatrajmo uže koje je prebačeno preko kolotura i na koje djeluju
sile P i Q. Kolika mora biti veličina sile P, da nastupi polagano
dizanje tereta Q? Težinu užeta zanemarujemo i pretpostavljamo,
da je poznat polumjer kolotura r, polumjer njegove osovine  i
koeficijent trenja  u ležaju osovine kolotura.

 U idealiziranom slučaju (=0 i uže savršeno savitljivo) imali bismo

pri jednolikom dizanju i spuštanju
P  r  Q  r, to jest PQ
Ustvari, u ležaju osovine pojavit

će se reakcija N = Q + P i
moment trenja klizanja
MT      Q  P
Budući da uže nije posve savitljivo
(zbog krutosti opire se savijanju)
pojavit će se stanovita
ekscentričnost .
P  r     Q  r   
 Stvarnu silu, koja je potrebna za jednoliko okretanje kolotura i za

svladavanje otpora u ležaju osovine i otpora radi krutosti užeta,
dobivamo iz momentne jednadžbe:
P  r     Q  r         Q  P  0
   
P  Q 1  2 
 r 

MEHANIKA I - Predavanje 12 - 11 06 2021

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MEHANIKA I - Predavanje 12 - 11 06 2021

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Mostaru

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Ako na dva čvrsta tijela I i II djeluju dva

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Zamislimo, da smo sve sile, koje djeluju na tu elementarnu plohu

 Reakcije tijela II na I svode se, dakle, na ove elemente:

3) Spreg sila, kojeg je moment predočen vektorom Mv, koji stoji

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Kad se tijelo, na koje djeluje horizontalna sila, nalazi na

2. ULOGA TRENJA U TEHNIČKOJ PRIMJENI

3. TRENJE NA HORIZONTALNOJ RAVNINI

 Za slučaj suhog trenja s dovoljnom točnošću vrijedi

 Ako intenzitet sile P polagano povećavamo, sila trenja T neće biti

 Tijelo ostaje u stanju mirovanja dok je zadovoljen uvjet:

 Ako se tijelo na koje djeluje sila P0, u nekom trenutku pokrene

 Da bi se tijelo gibalo jednoliko (v = konst), treba opet smanjiti

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

4. KUT TRENJA I KONUS TRENJA

 Na tijelo u obliku pravokutnog paralele-

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

4. KUT TRENJA I KONUS TRENJA

 Iz slika slijede relacije:

0 - koeficijent trenja mirovanja

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Ako zamislimo, da sila P0, konstantna po veličini, mijenja svoj

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Budući da konus trenja predstavlja granični slučaj vrijedi:

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Na štap AB djeluju sile G, Q, NA i T=NA.

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Jednadžbe 1, 2 i 3 možemo napisati u obliku:

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Iz posljednje jednadžbe dobivamo:

2 Q sin   Gcos   2 Q cos  sin 

 Ako iz 1) i 2) eliminiramo silu NA dobit ćemo: Q cos    G   Q sin 

  tg  Q cos (  )  G sin 

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Prema tome, uvjeti ravnoteže izraženi su jednadžbama:

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Pri djelovanju sile P pojavit će se na bočnim stranama klina

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

7. SIGURNOST PROTIV KLIZANJA

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Ako je S1 = S2 nema težnje za gibanjem užeta po valjku, pa prema

TRENJE Predmet: MEHANIKA I

 Kolika je ta granična vrijednost sile S2?

TRENJE Predmet: MEHANIKA I