EPIKA

Epika - književni naziv za pripovjedačku književnost u stihu i prozi

Osnovna podjela epike: a) epika u stihu (epska poezija)

b) epika u prozi (epska proza)

Temeljna obilježja epike:

■ tema - predmet umjetničke obrade, odnosno ono o čemu se u djelu govori

■ pripovjedač

■ fabula - fabulu čini niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se oni mogli
dogoditi
■ kompozicija - način na koji je djelo sastavljeno u cjelinu od manjih dijelova (ulomaka)

■ likovi - lik zamišljamo kao stvarnu osobu i gradimo njegov izgled i karakter;

određujemo ga fizički, psihološki, socijalno , etički/moralno i govorno.

Karakterizacija je umjetničko oblikovanje ljudskog lika ili karaktera (fizička,

psihološka, etička, socijalna, govorna).

Ustrojstvo epskoga djela

→ čine: pripovjedač, likovi (junaci) i priča (fabula)

Likovi

- nositelji zbivanja i ideja koje pisac prenosi čitatelju

- ako književni lik ujedinjuje značajke većeg broja ljudi, određene skupine,

određenog zanimanja ili ponašanja, govorimo o tipičnom junaku

- prema ulozi koju lik ima u književnom djelu razlikujemo glavne i sporedne

likove

Pripovjedačke tehnike:

- pripovijedanje (naracija)

- opisivanje

- dijalog, monolog i unutrašnji monolog

- pripovjedačev komentar (apeli, lirski izričaj i refleksije)

Fabula

- događaji se mogu pripovijedati kronološkim slijedom, prekidanjem kronološkog slijeda i

retrospektivno (vraćanjem unatrag)

Siže - umjetnička organizacija fabule i način slaganja i preplitanja događaja. To je kronološki

(vremenski stvaran) slijed događaja bez obzira kojim su se redom u djelu dogodili.

- epizode su veća udaljavanja od osnovnoga fabularnog toka

Pripovjedač

Vrste pripovjedača prema licu koje pripovijeda

● Pripovjedač pripovijeda priču u 1. licu izravno, a time sugerira da nije izvan

priče, nego je u nju izravno uključen. Time se pokazuje i prisniji odnos s

likovima i zbivanjima.

● Pripovjedač pripovijeda priču u 3. licu neizravno, a time nas uvjerava da je

objektivan i da nema nikakav subjektivan stav prema događaju i likovima.

Vrste pripovjedača s obzirom na njegovu ulogu u djelu

● Pouzdani pripovjedač ( autorski ili sveznajući) - takav pripovjedač nekada

uzima na sebe ulogu čovjeka koji sve zna, prati svoje likove kroz različite

sredine, govori o njihovu razvitku, odgoju; povremeno kaže ili daje naslutiti

kako mu je poznat završetak priče; zauzima nepristrano stajalište prema likovima

i zbivanjima koje opisuje.

● Nepouzdani pripovjedač priča priču tako da namjerno propušta neke motive,

a pripovijeda samo one koji su važni za zbivanje. Njegovo je pričanje određeno

uglavnom njegovim gledištem i njegovim osjećajima.