SIVKO

Najbolji sat koji sam ikada imao bio je moj mačak Sivko. Svako jutro, tačno u pola sedam,
skočio bi pravo na moju glavu. Jednoga dana radio sam duže nego obično. Pisao sam nešto o
putovanju brzinom većom od brzine svjetlosti. Izgleda da sam zadrijemao, jer kad se trgoh već je bio
mrak. Proletjeh pogledom nekoliko posljednjih redova na mašini da vidim gdje sam stao i ugledah
napisano ono što ja nisam napisao: „Ako se leti brzinom većom od brzine svjetlosti, onda vrijeme ide
unatrag.“ Zinuh od čuda. Bio sam siguran da ja to nisam napisao.
-Mijao!
Sivko skoči na sto i sjede pored mašine za pisanje. Šapom je lagano lupkao po slovima i ja pročitah:
“To bi morao da znaš.“
-Sigurno sam poludio!- rekoh glasno. – Otkud mačak zna da piše?! „Budalo!“ otkuca Sivko- „Ja nisam
nikakav mačak, samo sam greškom ušao u njega. Ja sam došao na Zemlju, ali sam greškom ušao u ovo
stvorenje. Dolazim iz onog dijela Vasione, koji vi nazivate sazviježđe Raka, sa planete vrlo slične
Zemlji. Trebalo je da moj duh uđe u tebe, ali na takvom rastojanju greške su moguće, pa sam promašio
za nekoliko centimetara i uletio u tog tvog mačora koji je tebi sjedio na vratu. Naša je tehnologija
sasvim drugačija od vaše. Kad smo otkrili da na Zemlji postoji razumni život, odlučili smo da je
posjetimo i tako s vama Zemljanima uspostavimo kontakt.“ -Zašto ne govoriš, već pišeš na mašini?
„Otkud mačak može da govori? Čak da sam i u vlastitom tijelu, ne bih mogao da govorim tako da me
ti čuješ, jer mi ispuštamo ono što vi nazivate ultrazvukom,“
- Interesuje me kako izgledaš u stvarnosti. Da li bi mogao da mi nacrtaš?
„Pokušat ću.“
Uzeo sam flomaster i selotejpom ga pričvrstio Sivku za šapu. Crtež je predstavljao neko čudno
stvorenje. Glava je bila nalik na zečiju, sa dugim ušima, trup potpuno riblji, prekriven nečim nalik na
krljušti, po par ruku sa svake strane izlazio je iz tijela, odmah ispod glave, a donji dio krasile su tri
noge sa ogromnim stopalima nalik na pačije.
- Da si ušao u mene, umjesto u mačka, da li bih ja bio svjestan toga i šta bi mi se dogodilo?
„Iskreno rečeno, pojma nemam! Jedino je sigurno da bi po mom odlasku sve bilo kao prije, a ti,
vjerovatno, ne bi ni znao šta ti se desilo.“
Uhvatio me strah od onoga što je moglo da se desi. Valjda umoran od svih događanja, Sivko je ubrzo
zaspao. Jedva sam čekao da se probudi a kad se probudio, upitao sam ga: -Kaži mi šta ti, ustvari, tražiš
na Zemlji, kakve su ti namjere?
„Nijedna razumna vrsta ne miri se sa mišlju da je sama i jedina u Vasioni.Kad na nekoj planeti, bilo
gdje otkrije život, prirodno je da želi da ga upozna, da stupi u kontakt, razmjeni znanje i iskustva...“
Odjednom je prekinuo kucanje i naćulio uši. Spolja se čulo slabo mjaukanje. Trgao se, sav se
zategao i odjednom izjurio kroz prozor. Stigao sam samo da vidim kako zamiče iza ograde za nekom
mačkom.
Ujutro sam se probudio veoma kasno. Niko me nije zvao, niko mi nije skočio na glavu.
Ustadoh i zbunjeno se osvrnuh oko sebe. Da nisam to sanjao? Gdje je Sivko? Mada sam ubijeđen da je
to bio samo san, ipak pogledah papire na stolu. Smjesta se rasanih. Ipak sam ja to jučer razgovarao sa
Sivkom. Pogledah i onaj list uvučen u mašinu i pročitah poruku:
„Samo da te obavijestim. Izgleda da nisam promašio kad sam dolazio. Sreo sam još neke mačke i
razgovarao sa njima. Sada mi je jasno koja je životna vrsta najrazumnija na Zemlji. Kad ljudi
dostignu taj nivo, svjesni znanja, doći ćemo opet i tada ćemo razgovarati.“
To je bilo sve. Mačak mi se vratio poslije mjesec dana. Samo mjauče i prede, sjedi mi na ramenu dok
pišem i ujutro mi skače na glavu.

(Učenički rad)