Metode separacije

Metode separacije jesu načini razdvajanja smjesa na jednostavnije tvari. U ovoj vježbi proći
ćemo kroz pet pokusa koji prikazuju pet metoda separacije.

Pokus 1.: Kromatografija na stupcu

Pribor: mala i velika čaša, kreda ili papir, Petrijeva zdjelica, markeri

Slika 1: Skica aparature pokusa 1.

Kemikalije: vodena otopina olova(II) nitrata, vodena otopina kadmijeva nitrata, vodena otopina
natrijeva sulfida, aceton

Opis i zapažanja: U prvu manju čašu ulili smo 2ml otopine kadmijeva nitrata i 2ml otopine
olova(II) nitrata te u nju stavili kredu da stoji vertikalno. Manju čašu pokrili smo većom i ostavili da
odstoji desetak minuta. U drugu smo čašu stavili 5ml acetona pa markerima obojene kredu i papir te
isto tako ostavili da odstoje.

Nakon što smo izvadili kredu iz prve čaše stavimo je u Petrijevu zdjelicu te prelijemo s otprilike 1ml
otopine natrijeva sulfida.

Slika 2: Kreda nakon što smo je izvadili iz smjese vodenih Slika 3: Kreda nakon što smo je polili otopinom

otopina kadmijeva nitrata i olova(II) nitrata. natrijevog sulfida.

Kreda je poprimila žućkastu boju od vodenih otopina kadmijeva nitrata i olova(II) nitrata, a crna se
boja pojavljuje s reakcijom otopine natrijeva sulfida.

Pb(NO 3)2 (aq )+ Na2 S (aq ) → Pb S(s) +2 NaN O3(aq)

Cd (NO3 )2(aq) + Na2 S(aq) →Cd S(s )+ 2 NaN O3(aq)

2+¿ 2−¿
Ionska izmjena: Pb( aq ) +S (aq ) → PbS (s ) ¿ ¿
2+¿ 2−¿
Cd (aq ) + S (aq) → Cd S( s) ¿ ¿

U međuvremenu kroz kredu i papir u acetonu „putovale“ su boje markera. Plava se boja najbrže
raširila i na kredi i na papiru.

Slika 4: Širenje boja na kredi. Slika 5: Širenje boja na papiru.

Zaključak: Kromatografija je metoda koja se bazira na različitoj brzini putovanja tvari smjese te se
razdvajaju uslijed toga što je jedna u stacioniranoj, a druga u mobilnoj fazi. U dva slučaja je prikazana
te smo uočili razdvajanje pomoću boja.
Pokus 2.: Destilacija
Pribor: tikvica za destilaciju(s živinim termometrom), Liebigovo hladilo, Erlenmeyereva tikvica za
destilat, dvije kleme s držačem, klema s koturom za azbestnu mrežicu, azbestna mrežica, plamenik,
kamenčići za vrenje

Slika 6: Skica aparature pokusa 2.

Kemikalije: vodena otopina modre galice

Opis i zapažanja: Aparaturu smo postavili kao na slici. Profesor je demonstrirao pokus na način
da je zagrijao tikvicu s vodenom otopinom modre galice. Tikvica se zarosila izvana zbog izgaranja
metana:
C H 4(g )+ 2O2 (g) →C O2(g) +2 H 2 O(g )
Voda će ispariti na 100℃ , dok modra galica ima puno više talište. Voda je tako prije isparila te se
ohladila prolaskom kroz Liebligovo hladilo- kondenzirala i odvojila se u Erlenmeyerevu tikvicu za
destilat.

Zaključak: Destilacija je metoda koja se bazira na različitim vrelištima tvari smjese te se

razdvajaju uslijed toga što će jedna ispariti pa i kondenzirati prije te se odvojiti u oblik destilata.
Destilacija može biti obična, frakcijska i vakum te suha koja nije metoda separacije.

Pokus 3.: Ekstrakcija

Pribor: lijevak za odlijevanje, stativ s metalnim prstenom, epruvete, stalak za epruvete
Kemikalije: jodna voda, cikloheksan
Opis i zapažanja: U lijevak za odjeljivanje ulije se četvrt volumena cikloheksana i tri četvrtine
jodne vode. Sadržaj promućkamo te lijevak položimo na stalak. Pričekamo da se slojevi odijele, a
zatim puštamo donji sloj u epruvetu do granice slojeva. U ostatak smjese koji je ostao u lijevku
dodamo još cikloheksana te ponavljamo postupak dok tekućina u epruveti ne bude bezbojna.
 Slika 7: Rezultat odjeljivanja.

Zaključak: Jod je inducirani dipol pa je slabo topljiv u vodi koja je jako polarna tvar.
Cikloheksanom smo odvojili jod od vode jer je nepolarna tvar i zato se jod dobro otapa u njemu.
Ekstrakcija je metoda koja se bazira na različitoj topljivosti i gustoćama tvari smjese te se razdvajaju
uslijed toga što će gušća tvar svaki put imati manji udio u rjeđoj otopini dok se potpuno ne odvoje.
Ekstrakcija se vrši pomoću otapala koja se ne miješaju i nikada neće biti potpuna.
Pokus 4.: Razdvajanje tvari sublimacijom
Pribor: čaša, porculanska zdjelica, tronožac s azbestnom mrežicom, plamenik, vata, spatula, široka
Petrijeva zdjelica, povećalo

Slika 8: Skica aparature pokusa 4.

Kemikalije: natrijev klorid u prahu, elementarni jod u prahu

Opis i zapažanja: Profesor je u čašu dodao natrijevog klorida i elementarnog joda te je stavio
na tronožac s azbestnom mrežicom. Poklopio ju je porculanskom zdjelicom u kojoj je bila hladna
voda. Između ruba čaše i zdjelice stavio je malo vate kako ne bismo udisali otrovne pare joda. Čašu je
zagrijavao sve dok se iz smjese nisu izdvajale ljubičaste pare.

Slika 9: Zagrijavanje i sublimacija joda. Slika 10: Otrovne ljubičaste jodove pare.
Zaključak: Sublimacija je metoda koja se bazira na svojstvu tvari da sublimira te se tvari razdvajaju
uslijed toga što će jedna sublimirati, a druga će zaostati ili se rastaliti. Sol, natrijev klorid, je ionski spoj
te ima visoko talište pa će zaostati u svom početnom krutom stanju.
Pokus 5.: Taloženje i filtracija olova(II) sulfata
Pribor: čaše, lijevak, stakleni štapić, stalak s metalnim prstenom, filter-papir, škare, boca štrcaljka s
destiliranom vodom

Kemikalije: vodena otopina olova(II) nitrata, vodena otopina natrijeva sulfata

Opis i zapažanja: U čašu smo dodali 20ml vodene otopine olova(II) nitrata i vodene otopine
natrijeva sulfata. Miješamo dok se bijeli talog ne prestane formirati te dobiveni ioni daju sol
netopljivu u vodi.

Pb(NO 3)2 (aq )+ Na2 SO 4(aq) → PbSO 4 (s) +2 NaNO(aq)

Zatim smo oblikovali filtar-papir nalik na manji lijevak te ga postavili u veći i prilijepili ga bocom
štrcaljkom. Smjesu smo ulili preko štapića u lijevak te pričekali da se filtrat, sol, odijeli u čašu, a
zaostane talog.
Slika 11: Filtracija. Slika 12: Zaostali talog.

Zaključak: Filtracija je metoda koja se bazira na svojstvu agregatnog stanja i propuštanju

pregrade te se tvari razdvajaju uslijed toga što će npr. tekućinu propustiti, a krute čestice zadržati. U
tom je slučaju tekućina filtrat, a usitnjena krutina talog. Uvjet ove metode je da je smjesa koju želimo
razdijeliti heterogena i tvari su u različitim agregatnim stanjima.