Ahmet Oktay: Türkiye’de Popüler Kültür

-nakon državnog udara 1980. godine došlo je do stroge depolitizacije turskoga društva koja se
provodila kroz zatvaranje novina i časopisa te smaknuća i doživotne kazne, što je jedan od
glavnih faktora pasivizacije turskog radničkog sloja; u isto vrijeme fokus marksističke
ideologije koja je vladala među turskom inteligencijom na ekonomskim problemima proširio
se i među tursku radničku klasu koja u svojim političkim aktivnostima ne traži promjenu
sustava, nego poboljšanje životnih uvjeta, odnosno više kapitalizma (14)
-jedan od temeljnih principa kapitalističkoga sustava je stvoriti pomirljivi diskurs između
različitih društvenih klasa, učiniti klasnu borbu dijelom toga sustava kroz davanje glasa
potlačenim i marginaliziranim društvenim skupinama u političkom, društvenom, medijskom
prostoru (te skupine u popularnoj kulturi ne predstavljaju sami njeni pripadnici nego
intelektualci/buržuji) te ju tako razvodniti, udaljiti ju od anti-kapitalističkog diskursa (15)
-jedan od prvih intelektualaca koji se pozabavio pitanjem kulture masa bio je Aristotel, koji je
isticao kako je opravdano da kazališni direktor u svojoj produkciji koristi glazbu koja
zadovoljava ukuse i očekivanja masa iako ta glazba nema umjetničku vrijednost (16) =>
to je jedan od prvih diskursa o razlici u ukusima između viših i nižih klasa
-pitanjem komercijalizacije umjetnosti pozabavio se Goethe koji je isticao neslaganje između
zahtijeva i želja potrošačkih masa te umjetnikovih potreba i kreativnosti (17)
„u svakom se periodu unutar granica koje postavljaju kanali za širenje, objavljivanje i
potrošnju te unutar okvira mogućnosti koje pruža dominantni oblik proizvodnje toga perioda
formiraju s jedne strane autentična umjetnost, a s druge umjetnost širokih masa“ (18)
-dok popularnu umjetnost i kulturu proizvode viši slojevi kako bi primirili niže slojeve i
skrenuli njihovi pažnju s problema koji ih tlače, folklornu kulturu proizvode sami pripadnici
'nižih' klasa te ona predstavlja autentični izražaj tih klasa (18)
-jedan od glavnih elemenata popularne kulture je preuzimanje dijela visoke kulture te njihova
svojevrsna ponovna analiza koja je vrlo često reducirajuća, ona ignorira važne elemente i
vrijednosti djela visoke kulture te probire i asimilira samo elemente koji odražavaju ukus
masa kojoj se obraća; primjer toga je djelo Ime Ruže Umberta Eca koje se u turskoj
popularnoj kulturi percipira samo kao detektivski roman (19)
-na stranici 21. nalazi se kratki prikaz razlika između folklorne, popularne i visoke kulture
-popularna kultura je kultura svakodnevnoga života koja služi kao bijeg od negativnih
aspekata stvarnosti te kreira umjetno i prolazno zadovoljstvo (23)
-bilo bi pogrešno reći da je popularna kultura isključivo proizvod lažne svijesti, odnosno da
isključivo služi cilju manipulacije nižih klasa od strane viših, budući da su pripadnici nižih
klasa upravo kroz takve proizvode uspjeli formirati pokrete bunta i opozicije te izraziti svoje
nezadovoljstvo (24)
-za popularnu kulturu može se reći da je proizvod afirmativne ideologije kojoj je cilj srušiti i
onemogućiti razmišljanje o mogućnosti promjene svijeta i uvođenja novoga sustava kroz
predstavljanje nekih univerzalnih vrijednosti unutar okvira postojećeg sustava prikazujući ih
kao produkte toga sustava (24)
-jedan od rezultata povećanja tržišne ponude i kupovne moći nižih klasa je stvaranje svijesti
među nižim klasam o mogućnosti boljega života, ta svijest prvo se realizira na ekonomskom i
materijalnom planu, a kasnije i na misaonom i duhovnom; s druge strane stjecanje bogatstva
među nižim klasam slabi osjećaj zajedništva i klasne pripadnosti (25)
-neki kritičari vjeruju da postoji mogućnost da se popularna kultura pretvori u kulturu koja
istinski predstavlja probleme širokih klasa koje se ne mogu vratiti folklornoj kulturi, a ne
mogu se uklopiti u visoku kulturu unatoč činjenici da proizvodnjom i širenjem te kulture
upravljaju centri moći koji nisu u kontroli tih širokih masa, ta se pretvorba može dogoditi kroz
upoznavanje širokih masa s elementima visoke kulture koji su izostavljeni iz njihove
razvodnjene, popularizirane verzije (27)
-u časopisima, sentimentalnim pismima, detektivskim i špijunskim romanima dominantan je
svjetonazor dominantnih klasa; prikazuju se negativne i loše strane sustava ali se one
nadvladavaju unutar samoga sustava (29)
„Popularna kultura blokira put ka promišljanju drugog života osim onoga koji je prisutan,
ublažava društvena i individualna razočaranja te bol i sramotu prihvaćanja postojećeg
sustava“ (31)
-arabeskna glazba sadrži elemente koji proizlaze iz načina života marginaliziranih skupina i
koji su u skladu s jednim stvarnim načinom života te u isto vrijeme sadrži buntovni potencijal
kojega konzumenti ne mogu postati svjesni jer im se taj sadržaj predstavlja kroz filtar
masovne kulture (37)
"Popüler kültür gündelik yaşamın kültürüdür. Dar anlamında, emeğin gündelik olarak yeniden
üretilmesinin bir girdisi olan eğlenceyi içerir. Geniş anlamında, belirli bir yaşam tarzının
ideolojik olarak yeniden üretilmesinin önkoşullarını sağlar. Gündelik ideolojinin yaygınlaşma
ve onaylanma ortamını yaratır” (39)
-slavni turski časopis Serveti Fünun promijenio je 1928. godine ime u Uyanış odmah po
završetku slovne revolucije (52)
-jedna od temeljnih karakteristika turskoga tiska od osnivanja Republike do demokratizacije
politike 1950-ih godina je slijepa i nekritička pohvala kemalističkog režima i reformi (54)
-brojni drugi časopisi pisali su hvalospjeve svjetskim diktatorima poput Mussolinija i Hitlera i
Staljina prije nego je izbio Drugi svjetski rat jer su u tim ličnostima vidjeli sličnosti s
utemeljiteljem turske nacije Ataturkom te na temelju toga nastojali opravdati i legitimirati
Ataturkovu vladavinu pokazujući primjere drugih civiliziranih država u kojima je na snazi
sličan režim (55)
-u ranim godinama Republike sve do '50-ih godina visoka kultura i književnost imali su
značajno mjesto u turskim popularnim časopisima, objavljivala su se sama djela, kritike tih
djela i na taj se način visoka kultura širila na niže slojeve, međutim nakon toga perioda s
amerikanizacijom turskoga društva taj trend usporava (67)
-u časopisima ovoga perioda autori se dotiču i književnika, književnik smjerova, filozofa i
filozofskih strujanja iz zapadne, ali i drugih kultura, te ih nastoje prenijeti svojim čitateljima
(objavljuju se diskusije o Nietzscheu, Zaratustri, Schopenhaueru, itd.) (69)
-jedan od ideala koje publikacije ovoga perioda zagovaraju i nastoje usaditi u svoje čitatelje je
ideal privatnog poduzetništva koji se osobito nastoji usaditi mladim ljudima i ženama te ga se
predstavlja kao temelj nacionalnog napretka i razvoja (76)
-'50-ih godina počinje proces amerikanizacije turskoga društva koji se isprav očituje na
financijskom i ekonomskom planu s Maršalovim planom (77)
-kreatori ovoga plana financijske kolonizacije turskoga društva vidjeli su publicistički i
kulturni život općenito kao važan element u stvaranju društvenog konsenzusa oko
amerikanizacije turskoga društva, zagovarali su ulazak američkih knjiga, tv programa u život
turskih elita, ali i širega puka (79)
-u ovom periodu časopisi i novine natječu se kako bi osvojili simpatije i pokroviteljstvo širih
masa te stoga objavljuju sadržaj koji je u skladu s ukusima tih društvenih slojeva; te su pak
ukuse formirali ideje individualizma, privatnoga vlasništva, društvene mobilnosti, koje slabe i
uništavaju klasnu svijest; za razliku od publikacija prethodnoga perioda u ovom periodu ne
postoji prosvjetiteljska/informativna funkcija odnosno ako postoji ona je u drugom planu (80)
-anti-komunistički diskurs dominira u političkim publikacijama ovoga perioda, nastoji se
ocrniti Sovjetski Savez, Kinu, Sjevernu Koreju i druge zemlje u kojim vlada socijalistički
sustav te se staje u obranu kapitalizma, slobodnoga tržišta i njihovog glavnog zagovaratelja
SAD-a (83)
-u publikacijama iz perioda ’50-ih do ’70-ih često se nailazi na natpise koji obrađuju tematiku
seksualnosti i morala, žene se potiče da čuvaju svoju nevinost, ali u vrlo ograničenoj mjeri
predstavljaju se i druge alternative, raspravlja se o ženama koje se nikada nisu udale,
masturbaciji među ženskom populacijom, slobodnim vezama, itd (88)
-u ovom periodu postupno se daje sve manje mjesta temama koje se odnose na visoku kulturu
i umjetnost, što će se promijeniti ’80-ih godina kada će visoka kultura ponovno postati
dijelom popularne kulture, ali pod novim okvirom stvaranja ponude i potražnje među
čitateljskom publikom (90)
-čak i kada se predstavljaju djela/ličnosti iz sfere visoke kulture, fokusira se samo na njihove
zabavne aspekte koji bi mogli zaintrigirati čitateljsku publiku te se često ignorira njihova
umjetnička vrijednost (npr. u predstavljanju filma Dolce Vita uopće se ne osvrće na društvenu
kritiku koju taj film iznosi nego samo na živote glumaca iz filma) (92)
-život slavnih ljudi i njihovih skandala iz Amerike izuzetno je zastupljen u publikacijama
ovoga perioda, puno više nego životi slavnih ljudi iz Turske, to se mijenja ’70-ih godina kada
se žuti tisak sve više fokusira na domaće područje (95)
-nakon državnog udara 1980. godine došlo je do ekonomske i političke krize u kojoj je lijevo
krilo ušutkano, u kojoj je došlo do gašenja pokreta sindikalizacije i organiziranja radnika,
klasna svijest među urbanom radničkom klasom počela je odumirati što je dovelo do
individualizacije, okretanja religiji, obiteljskom životu i susjedskim odnosima te odstranjenja
radnika od svoga radnoga mjesta i proizvoda koje stvara (100)
-u periodu ’70-ih do ’90-ih godina dolazi do popularizacije i svojevrsne vulgarizacije visoke
kulture (objavljuju se tračevi o slavnim piscima i glumcima, ulazi se u njihove privatne
živote, njihova djela analiziraju se samo u okviru zabavnih elemenata) (101)
-u post-modernom periodu dolazi do velikog razdora između umjetnika/pisca koji želi
proizvoditi djela visoke vrijednosti za ljude visokih i profinjenih ukusa te čitatelja/potrošača
koji želi slobodno vrijeme provoditi u zabavi koja ne zahtijeva bilo kakav intelektualni napor
=> budući da su ti čitatelji/potrošači glavni izvor financija za umjetnika/pisca on se suočava s
problemom nadmetanja s audio-vizualnim medijima kao što je radio i televizija, a kasnije i
Internet u privlačenju pozornosti širokih čitateljskih masa (103)
-u isto vrijeme ti novi mediji populariziraju te pretvaraju u dio sustava i pasiviziraju onu
tematiku i sadržaj koje bi umjetnik/pisac želio obrađivati u svojim djelima (103)
-najpoznatije publikacije ovoga perioda namijenjene su srednjoj klasi/buržoaziji te odražavaju
ideologiju turskoga kapitalizma koji se želi priključiti svjetskom kapitalističkom poretku tako
da uglavnom daju prostor vijestima i događajima iz SAD-a i Europe nauštrb domaćeg svijeta
(104)
-jedna od glavnih karakteristika publikacija iz perioda 1970-ih do ’90-ih godina je činjenica
da su uglavnom namijenjene čitateljima višeg i višeg srednjeg sloja te da pokazuju određeni
snobizam koji se očituje u opsesiji restoranima, kulinarstvom, elitnim sportovima (107)
-razgovori i intervjui sa slavnim ljudima, intelektualcima, umjetnicima, znanstvenicima koji
se objavljuju u tim publikacijama samo se površno dotiču njihovog umnog stvaralaštva i
svijeta te se više fokusiraju na njihove privatne živote, što je odraz ukusa i preferencija
čitalačke publike (114)
-slikarstvo je inkorporirano u kapitalistički sustav na puno očitiji način nego što se to
dogodilo s drugim umjetnostima, biti u vlasništvu neke slike bio je znak statusa i profinjenog
ukusa među višim klasama te su publikacije ovoga perioda vrlo često s ciljem promoviranja
takve navike komentirale i predstavljale slikarske izložbe; poanta nije bila u uživanju u,
cijenjenju i razumijevanju nekog djela, nego u bivanju vlasnikom djela koje nosi potpis
provjerenog i odobrenog imena (116)
-visoka kultura očišćena je od buntovnih i stranih elemenata koji joj daju pokretačku snagu te
je putem reprodukcije i reinterpretacije pretvorena u dio postojećeg sustava i tako servirana
potrošačkim masama te tako postaje važan element u afirmativnoj ideologiji koja nastoji
stvarnost prikazati kao podnošljivu (117)
-za razliku od brojnih europskih i svjetskih država visoko društvo u turskoj nije poteklo od
starih bogataških obitelji, najbolji dokaz toga su obitelji Koç i Sabancı koje su najveći
bogataši u toj državi a nisu potekli od bilo kakve stare aristokracije nego su svoje bogatstvo
stekli za vrijeme Drugog svjetskog rata (118)
-nakon ’80-ih godina među turskim bogatašima proširila se moda kupovanja i stjecanja
osmanskoga nasljeđa u nastojanju da stvore određenu prošlost i porijeklo za svoje obitelji i
svoje bogatstvo, da ga legitimiziraju kroz poveznicu s porijeklom iz daleke prošlosti kao što je
to moda u Europi bez obzira na činjenicu da turska buržoazija zapravo nema pravu prošlost
(119)
-termin žensko pismo obuhvaća vrlo široko područje od kozmetičkih reklama do
sentimentalnih romana (131)
-neki od najpoznatijih primjera ženskoga pisma iz ranog perioda Republike su romani poput
Kadının Adı Yok (u kojemu se otkrivanje ženskoga tijela koristi kao simbol oslobođenja i
emancipacije), Hıçkırık i Nilgün (131)
-neki od najpoznatijih autora sentimentalnih ženskih romana su Kerime Nadir, Muazzez
Tahsin, Güzide Sabri, Cahit Uçuk, Oğuz Özdeş, Burhan Cahit Morkaya koji su u svojim
djelima zauzeli romantičan i emotivan stav prema ženskoj spolnosti, dok su autori poput Esat
Mahmut ili M. Turhan Tan u svojim djelima davali prikaze scena seksa i golotinje (134)
-bez obzira na stupanj slobode koji je popularna i masovna kultura priznavala ženama,
dominantni diskurs uvijek je naglašavao ulogu žene kao hraniteljice i čuvarice doma te ju
nastojao udaljiti od poslovnoga svijeta i usaditi ideju da žena ne može biti sretna ako nema
obitelj za koju će brinuti (135)
-u brojnim romanima iz sfere ženskoga pisma ovoga perioda sustav (obiteljske vrijednosti,
tradicija, politika) onemogućuje ženi da bude s osobom koju uistinu želi i tako dostigne sreću,
no ipak u tim djelima nisu prisutni elementi kritike sustava i institucija koji onemogućuju to
sjedinjenje (139)
-iako je kemalistička ideologija zagovarala emancipaciju i društvenu ulogu i odgovornost
žena, ipak je to bila ideologija koju su formirali muškarci i patrijarhalni svjetonazor te je tako
u konačnici potiskivala stvarnu mogućnost emancipacije i intelektualnog, duhovnog i
tjelesnog oslobođenja žena (141); nova uloga koju je žena trebala preuzeti u turskom društvu
bila je utemeljena na moralu i tradicionalnim vrijednostima iako u nacionalističkom ruhu, a
moral i tradicionalne vrijednosti predviđaju da žena bude podređena muškarcima
-roman Nilgün autora Refik Halit Karaya izašao je krajem ’40-ih godina te predstavlja neke
od društvenih promjena koje se očituju u tom periodu, poglavito ograničenu seksualnu i
tjelesnu emancipaciju žena koja je u tom vrijeme dostupna samo ženama iz visokoga društva
kao što je junakinja ovoga romana koja potječe od osmanske dinastije (145)
-u ovom se romanu ono što je društveno neprihvatljivo i neodobreno kroz povezivanje i u
kombinaciji s onim što je moralno i ispravno pretvara u dio dominantnog sustava te se na taj
način pasivizira i gubi svoju destruktivnu, buntovnu snagu (npr. kombiniranje snova o braku i
obiteljskom životu sa seksualnom požudom) (147)
-roman Kadın Severse autora Esat Mahmut Karakurta prvi je popularni roman u turskoj koji
zagovara seksualno oslobođenje i prava žena (167)
-ovo je jedan od prvih romana u kojemu se prikazuje kako se žena bori za svoja prava, traži
rastavu od svoga muža koji ju je cijeli život zanemarivao i koji nije ispunjavao svoje bračne
obveze te ju time učinio nesretnom, međutim njena racionalizacije i obrana svoje želje za
rastavom i slobodom opet se temelji na uvriježenim moralnim, obiteljskim vrijednostima, a ne
na pobuni protiv postojećeg sustava (170)
-glavna junakinja ovoga romana, Nevin, koju je muž silovao kada je imala 16 godina, unatoč
tome brani sustav koji je omogućio njenom mužu da ju iskorištava tako što napada svoju
majku koja se želi rastaviti (170)
-Leyla, Nevinina majka ovako brani svoj zahtjev za rastavom braka "Niçin yalnız aile
müessesesi dediğiniz bu kuruluşun sadece devamını düşünüyorsunuz da içinde yaşayanların
hayat şartlarını tetkik etmek istemiyorsunuz? (...) Kadınlarını anlamıyan, onların ruhî
ihtiyaçlarını kavramaktan aciz ve kadını sadece bir zevk, eğlence vasıtası telâkki eden her
kocanın karısı, daima karşınıza benim gibi böyle feryat ederek gelecektir. Siz istediğiniz
kadar: 'Ayıptır, utanmıyor musunuz?' diye bağırınız. Hayat bildiğini okuyor. Tabiat kanunları,
sizin kanunlarınızdan daha büyük (...). Günah bizim değil, kocalarımızındır. Onlann
omuzlarına yüklemelisiniz bütün bu günahların mesuliyetini. Fakat yüklemeyeceksiniz.
Çünkü, aziz hâkimler, nihayet siz de erkeksiniz. Siz de onlardansınız." (171)
-u Tahirovim djelima žene koje pokazuju svoje seksualne nagone poistovjećuju se sa
životinjama i blatom, za njega je idealna žena ona koja je u potpunosti ovisna o nekom
muškarcu i koja mu se u potpunosti predaje, pasivna žena koja ni na koji način ne sudjeluje u
društvu osim što pruža utjehu i potporu muškarcu (176)
-ideju nacionalizma među osmanskim intelektualcima proširili su i institucionalizirali
intelektualci iz CA koji su nastojali oformiti pokret protiv hegemonijskih tendencija Carske
Rusije kao što su Yusuf Akçura, İsmail Gaspıralı, Mirza Fetih, Hüseyinzade Ali, itd. (193)
-ideologija turkizma od samoga je početka sadržavale elemente rasizma, islamo-osmanizma i
anadolizma (194)
-Necip Fazıl Kısakürek prozvao je Ziya Gökalpa izdajicom islama jer je u svojim djelima
ignorirao religiju i naglašavao rasni aspekt turkizma (195)
-nakon borbe koju je kemalistički režim proveo protiv osmanskoga nasljeđa nastala je
svojevrsna kulturna, povijesna praznina koju je trebalo popuniti; neki od kandidata za
popunjavanje te praznine bili su turkizam (rasni ili islamski), umjereni humanizam koji je
promovirao kemalistički režim, te svojevrsni anadolizam koji se temeljio na nasljeđu starih
anadolskih civilizacija kao što su Hititi, a čiji su predstavnici bili Halikarnas Balıkçısı,
Sabahattin Eyüboğlu, Azra Erhat (195)
-Nihal Atsız je sa svojim romanima Bozkurtların Ölümü i Bozkurtlar Diriliyor jedan od
glavnih propagandista rasne verzije turkizma (197)
-Peyami Safa je u svom romanu Fatih-Harbiye zagovarao svojevrsnu sintezu istoka i zapada
prema kojoj bi turska civilizacija i kultura trebale prihvatiti utjecaje sa zapada, ali s druge
strane očuvati svoj vlastiti identitet, običaje, tradicije, prošlost te uz pomoć njih vršiti kontra-
utjecaj na zapad (204)
-roman Gençliğim Eyvah autora Tarık Buğra zanimljiv je po tome što glavnog antagonista
İhtiyara, koji je predstavnik komunizma i anarhije, prikazuje kao pokretačku silu iza svih
negativnih događaja i pojava koje su zadesile tursko društvo tako što potiče akcije turske
ljevice i marksista (međutim djelovanja MHP-a i nacionalista se ne spominju) (208)
„Hiç kuşkusuz, Sabahattin Ali gibi düzey tutturan yazarlar olduğunu unutuyor değilim. Yine
de toplumcu eğilimli yazarların, özellikle 1945'lere kadar, tefrika romanın sınırları içinde
kalmaları yüzünden belli bir kan kaybına uğramış olduklarını düşünüyorum. Bu kan kaybının
bir ikinci nedeni de hiç kuşkusuz, bu yazarların benimsedikleri eğitici/aydınlatıcı yazın
anlayışıdır. Bu anlayış, onlan, kolay anlaşılabilir sorunlar ve olaylarla yetinmek durumunda
bırakmıştır. Çok okunmak, kolay anlaşılmak: Bu ikili kaygı, toplumsal ve bireysel sorunların
en beylik biçimlerde ele alınmasına yol açmış, daha da önemlisi, eleştirel bakış egemen
yazınsal ideolojinin içinden yapıldığı için, çoğu kez mevcut düşünce biçimlerini
pekiştirmiştir.“ (216)
-jedna od glavnih karakteristika popularne kulture je da s velikom lakoćom može pretvoriti
najkompliciranije i najuzvišenije koncepte, kao što je na primjer revolucija, u proizvode za
prodaju i konzumaciju (kroz filmove, serije, članke u časopisima, knjige, itd.) (217)
-u romanu Issızlığın Ortasında glavni lik Ayhan priključuje se revolucionarnim borbama i ratu
na Cipru kako bi nadoknadio neuspjehe u privatnom životu koji se očituju u njegovim
homoseksualnim i incestoidnim žudnjama prema svom bratu i prema najboljem prijatelju koje
on sam odbija osvijestiti (227)
„Birand, Kara Harp Okulu'ndan mezun olan bir teğmenin maliyetinin "devlete 6 milyon 700
bin, üniversiteden mezun olan bir sivil öğrencinin maliyetinin ise 600 bin lira" (s. 166)
olduğunu belirterek apaçık görülen bir dengesizliği vurgulamış oluyor. Genel bütçeden en
büyük payı alan Silahlı Kuvvetlerin askeri lise ve Harp Okulları'nda okuttuğu 9137 öğrenciye
karşılık Milli Eğitim okullarında (ilk, orta, lise) 12 milyon öğrenci okuduğunu da ekliyor
Birand“ (239)
-prema filozofu McLuhanu svijet se s izumom televizije pretvorio u globalno selo u kojemu
svi imaju instant pristup informacijama i vijestima iz cijeloga svijeta, ljudsko društvo je na
neki način ponovno prešlo u kolektivni način života kojega oblikuje i njeguje usmena kultura,
nasuprot individualističkom načinu života oblikovanom pisanom kulturom (249)
-televizija je postala dio ljudske obitelji pa je u skladu s time sadržaj koji se prikazuje na
televiziji uvijek na neki način povezan s institucijom obitelji, npr. policijske ili medicinske
serije u kojima se u prvi plan stavljaju međuljudski odnosi koji naliče onima unutar obitelji
iako likovi nisu u krvnom srodstvu, a sve se to čini s ciljem promoviranja dominantne
ideologije i pasivizacije širokih masa kroz afirmaciju postojećeg sustava i pretvaranje vanjske
stvarnosti u nešto podnošljivo (250)
-na televiziji se, u skladu s potražnjom i očekivanjima gledatelja, stvarnost prikazuje na način
koji je vrlo sličan fikciji, stvara se narativni okvir, događaji se postavljaju u kronološki
poredak, imamo glavnog naratora koji upravlja i određuje što će čitatelj/gledatelj vidjeti a što
neće, glavne likove, protagoniste, antagoniste, flash-backove, itd.; na taj način gledatelj se
desenzibilizira od stvarnosti (251)
„Zengini ve yoksuluyla, kültürlüsü ve cahiliyle, kentlisi ve köylüsüyle Türk toplumu da dünya
toplumlan gibi, Seguela'nın deyişiyle "Şizomedyatik yaşama tutsak olmuş bulunuyor. Yerli ve
yabancı dizilerle kalkılıp onlarla yatılıyor. Televizyon karakterleri gerçek anlamda
mahremiyetimize girmiş, aramıza karışmış bulunuyorla“ (252)
-budući da arabeskna glazba izražava osjećaj tuge i žalosti zbog razdvojenosti od zavičaja
koju osjećaju migranti iz ruralnih sredina u urbane ona sadrži svojevrsni bunt protiv
postojećeg sustava (257)
-arabeskna glazba može se definirati kao proizvod popularne kulture koji sadrži brojne
kontradiktorne tendencije budući da se može inkorporirati u hegemonijski projekt
dominantnih klasa i u neki alternativni hegemonijski projekt; to je proizvod popularne kulture
u kojemu je bunt puka pronašao svoj izražaj (257)
-arabeskna glazba i njezin diskurs pretvaraju neke tradicionalne vrijednosti seoskoga života i
kulture kao što su junaštvo, pobuna, trpljenje i pomirenje sa sudbinom u univerzalne
vrijednosti cijeloga puka koje se usmjeravaju protiv vlasti/moći, na taj način ona prestaje biti
vlasništvo marginaliziranih i potlačenih skupina te postaje i vlasništvom tlačitelja čime gubi
svoj potencijal za izazivanje promjene; to se događa na način da se ističu samo neke
univerzalne vrijednosti i iskustva koja izražava arabeskna glazba dok se one specifične za
ruralne sredine stavljaju u drugi plan ili potpuno zanemaruju (258)
„Aşka, toplumsal dekor yapan 'zulüm', 'hayat kavgası', 'yoksulluk', 'düzenin bozuk olması
'kula kulluk', 'haksızlık' gibi sözcüklerin" ikinci dönemde azaldığını, hatta giderek
kaybolduğunu belirten Özbek, şöyle der: "Gencebay arabeski artık, başlardaki anlam
haritasını popüler sınıflar adına eklemleyen temel öğelerin ve yananlamların yokluğunda,
popüler sınıflara aidiyetini sağlayan temel simgelerden yoksundur“ (258)
-jedna od najčešćih tema arabeskne glazbe, bol, postala je u periodu Özalove vlade svojevrsni
dekor u potpunosti osiromašen bilo kakvog političkog i popularnog potencijala, bol koja je
izražena u djelima arabesknih pjevača kao što su Ahmet Kaya ili İbrahim Tatlıses
generalizirana je i univerzalna te se ne osvrće na društvene probleme i strukture koji dovode
do te boli, ona je postala marketinška strategija usmjerena povećanju prodaje (259)
Bleiker, Roland i Constance Duncombe: Popular Culture and Political Identity
-popularna kultura posjeduje moć da oblikuje političke identitete i narative koji ih održavaju;
ona 'nas' ujedinjuje kroz narative koji određuju tko smo to 'mi' i po čemu se razlikujemo od
'njih' (36)
-iako proizvodi popularne kulture uglavnom odražavaju ideologiju dominantnog društvenog
sloja, ipak posjeduju subverzivan potencijal koji može potrošače navesti na propitkivanje
uvriježenog sustava (37)
-popularna kultura je u svojoj srži politizirana jer stvara i učvršćuje političke identitete;
najočitiji primjeri toga su 'mi protiv njih' narativi koji dominiraju popularnim filmovima,
serijama, marketingom, itd. (38)
-osim učvršćivanja nacionalnih vrijednosti i zajedništva, film i televizija mogu destabilizirati
stabilnost identiteta te izazvati osjećaje zbunjenosti i slabosti (40)
-u ne-zapadnjačkim kulturama proizvodi popularne kulture koriste narativne tehnike i
strategije zapadnjačke popularne kulture kako bi stvorili anti-zapadnjački diskurs i pobunu
protiv hegemonije zapada (40)
-popularni turski film Kurtlar Vadisi je dobar primjer pobune protiv dominantnih identitetskih
okvira u kojemu turski tajni agent poražava američkog vojnog službenika koji zarobljava
turske vojnike u Iraku te tako pomaže naciji da nadvlada osjećaje srama i prijezira koji su
dominirali odnosom između SAD-a i Turske (40)
-popularna kultura je u velikoj mjeri vizualna kultura koja posjeduje snažnu afektivnu
komponentu koja proizlazi iz reakcija ljudi na pozitivne i negativne prikaze njihovih identiteta
(41)
Nurdan Gürbilek: Vitrinde Yaşamak
-osamdesete godine u Turskoj bile su godina u kojoj je došlo do snažnog porasta lokalnog
elementa i kulturne pluralizacije društva koja se s druge strane oblikovala pod snažnim
globalnim pritiskom (9)
-bile su to godine u kojima se jezik izbavio od političkoga tereta i u kojima se mogao koristiti
kao igra, ali je u isto vrijeme postao proizvoljan, besmislen, sam svojom svrhom (10)
-književnost je osamdesetih godina tražila svoju vlastitu samostalnost, ali je s druge strane
poput privatnoga života bila izložena pritiscima, primarno pritisku tržišta, koji prijeti toj
samostalnosti (10)
-u ovom periodu dolazi do isticanja na kulturnom planu nekih tema i područja životnog
iskustva koja su u prethodnim periodima bila ili potisnuta ili neotkrivena kao što je porast
islama, otkriće kurdske manjine u Turskoj, kulturno uzdizanje periferije odnosno porast onoga
što se naziva 'nižom kulturom', seksualnost, itd., međutim ti sadržaji pojavili su se na
kulturnom planu u drugačijem obliku od onoga koji su imali prije nego su ostali potisnuti i
zabačeni (11)
-Bülent Ersoy jedna je od najpoznatijih turskih arabesknih pjevačica koja je početkom
osamdesetih stala protiv Evrenovog režima i zbog toga su joj nastupi bili zabranjeni u
Turskoj, rođena je kao muškarac te je izazvala veliku kontroverzu kada je promijenila spol i
zatražila od turskog suda da ju prepozna kao ženu (tvrdila je da se 2005. godine sastala s
jednim CHP-ovim saborskim zastupnikom te da je taj sastanak sredio mafijaški vođa Inci
Baba)
-osamdesete su bile godine u kojima je tursko društvo doživjelo period političkog pritiska i
njegove posljedice, raspad kemalističkog projekta modernizacije i modernog identiteta koji je
ta ideologije predvidjela za tursko društvo, izlazak na kulturnu scenu istočnjačkog i ruralnog
aspekta Turske, povratak svega što je elitizam nastojao potisnuti, obećanja potrošačkoga
društva, medije i marketing koji su u vrlo kratko vrijeme uspjeli stvoriti sliku obilja (15)
-jedan od koncepata koji bi mogao definirati kulturu osamdesetih u turskoj je ‘potiskivanje
govora’ (koje definira politički život) dok je drugi koncept ‘eksplozija, proširenje govora’
(koje definira kulturni život) (21)
-u ovom periodu privatni život postao je dijelom javne sfere, privatni život našao je izražaja u
provokativnom i obuhvatnom jeziku, definirane su seksualne tendencije pripadnika društva
(heteroseksualci, homoseksualci, transvestiti, itd.) , politička opredijeljena (generacije ’68-e,
ljevičarska generacija prije ’80-ih, itd.) (22)
-osamdesetih godina dolazi do porasta interesa za prošlošću, ali ne za objektivnom i
nepristranom prošlošću, nego za aspektima prošlosti koji se odnose na suvremeni život, to se
očituje u popularizaciji arabeskne glazbe (Yorgun Demokrat-Genç Jakoben karşıtlığı) koja
predstavlja estetiziranu, oslabljenu verziju ljevičarskog diskursa prije '80-ih (23)
-na ovaj način stvara se svojevrsna 'popularna povijest' u kojoj su slike oslobođene od
povijesnog tereta i koja predstavlja samo referencu na prošlost; takva verzija prošlosti najviše
se koristila u području marketinga (24)
-jedan od razloga zašto je arabeskna glazba bila toliko raširena i produktivna je što se obraćala
ljudima koji su odvojeni od svoje tradicionalne kulture, a nisu se uspjeli asimilirati u urbanu
kulturu, i što sadrži reference na različite žanrove (arapska glazba, tavernska glazba, pop
glazba, turska glazba, turku pjesme, marševi) koji su toliko različiti da ne mogu stvoriti
organsku sintezu (24)
-jedna od glavnih misija koju su turski mediji i marketing provodili u periodu osamdesetih
bilo je stvaranje dojma o bogatstvu i izobilju u čemu je vrlo važnu ulogu igrala taktika
pretvaranja stvarnosti u svojevrsnu igru (najčešće se to činilo kroz jezik i igre riječima) te na
taj način odvraćanja pažnje od stvarnih problema s kojima se društvo suočava (npr.
bombastični i humoristični novinski naslovi o ozbiljnim temama), u prihvaćanju toga
osljepljivanja važnu je ulogu igrala i činjenica da se tursko društvo počelo sramiti svoje
'nazadnosti i primitivnosti' koji su bili objedinjeni u turskom ruralnoj sredini i identitetu te su
ljudi bili voljni i željni prihvatiti sve prakse sa zapada kako bi pobjegli od toga dijela svog
identiteta (26)
-osamdesetih godina nastalo je društvo u kojemu je mnogo toga postojalo zato što se
pokazivalo te u mjeri u kojoj je bilo vidljivo, u kojemu je mnogo toga imalo vrijednost zato
što se izlagalo i u mjeri u kojoj je bilo izloženo (29)
-arabeskna glazba je anakronična glazba koje je otvorena prema simbolima različitih perioda i
različitih kultura zato što nije proizvod tradicije ili kulture/sinteze koja čini neku cjelinu; ona
sadrži elemente različitih žanrova koji više ne pripadaju nikome zbog čega takva glazba
pripada svima, ne zadržava se predugo niti u jednom specifičnom stilu i odmah prelazi u drugi
(34)
-predstavljanje nekog proizvoda (bio to komercijalni proizvod ili neka osoba) podrazumijeva
stvaranje neke slike povezane s njime, ostvarenje nekog vizualnog dojma, a ne predstavljanje
karakteristika toga proizvoda (35)
-danas se bunt i pobuna protiv sustava može izraziti isključivo na simboličkoj razini, živimo u
svijetu u kojemu riječi, odnosno njihovo simboličko značenje, nose veću vrijednost nego
radnje na koje one upućuju i djela koja podrazumijevaju; međutim čak se i bunt izražen putem
tih simbola s vremenom smješta u sustav i postaje dio njega, bunt se komercijalizira i hrani
slobodno tržište, zato se njegovo postojanje tolerira (npr. majice s Che Guevarom koje se
prodaju po trgovinama) (37)
-naslovi članaka u novinama i časopisima više ne sadrže glagole koji upućuju na radnju, nego
samo imenice i pridjeve koji upućuju na neku sliku, na taj se način sprječava bilo kakva
pomisao na djelovanje te se čitatelja navodi na stvaranje pasiviziranog odnosa sa stvarnošću i
svijetom (47)
-koncepti koji su u prošlosti bili važne teme intelektualnih rasprava koje su upravljale i
određivale smjer političkog, kulturnog, gospodarskog djelovanja osamdesetih su godina
postali samo simboli koji se odnose na neki zastarjeli svjetonazor; tako je primjerice
'eksploatacija' koja je u periodu ’50-ih i ’60-ih godina bila vrlo produktivna i važna tema na
svakom planu društvenog života ’80-ih postala simbol zastarjelog ljevičarskog diskursa te je
samo spominjanje toga koncepta bilo dovoljno da se nekog okarakterizira kao zaostalog
ljevičara (52)
-osamdesetih godina s jedne strane dolazi do primjene stroge cenzura i ograničenja na
novinarstvo, a s druge strane neviđenog porasta u broju i vrsti publikacija, što se naizgled
može činiti kao kontradikcija ali zapravo to i nije jer su mediji pronašli/stvorili novi izvor
vijesti: privatni život (53)
-u svakom periodu cenzure i pritiska čovjek se zatvara u svoj unutarnji svijet; kuću,
individualitet, usamljenost; ali osamdesetih se to povlačenje realizira u obliku eksplozije
narativa i diskursa o privatnom životu u javnom prostoru, u ulasku u javni prostor svega što se
donedavno smatralo zabranjenim (55)
-roman Ankara autora Yakup Kadri Karaosmanoğlua jedina je urbana utopija u turskoj
književnosti koja tematizira idealnu strukturu privatnog i javnog života u kojoj javni život
dominira te je svaki aspekt čovjekovog postojanja posvećen dobrobiti zajednice (61)
-jedna od glavnih konceptualnih metafora koja se koristila u opravdavanju vojnog udara
1980-e godine je Društvena nestabilnost je bolest, pa je Kenan Evren često koristio metafore
iz područja kirurgije kako bi opisao prakse koje je njegova hunta primjenjivala za vrijeme
svoje vladavine i govorio o amputacijama, operacijama, pročišćavanju krvnih puteva, itd. (74)
-u turskoj je metafora Kriminal je bolest ponekad shvaćena previše doslovno pa su medijski
natpisi koji su tematizirali uhićenje transvestita Banu Gök pisali o tome da je uhićena zbog
sumnje na AIDS, kao da je ta bolest neka vrsta zločina (75)
-sedamdesetih godina su i ličnost i glazba arabesknog pjevača Orhana Gencebaya
predstavljali svojevrsni proboj u kulturnom ozračju toga perioda; u tom periodu dominirala je
ljevičarska kultura apsolutnosti i dramatičnosti koju je Gencebay pretočio u glazbu (u
njegovim pjesmama koriste se apsolutni antonimi, pa je tako ljubljena osoba uvijek neodana i
okrutna, a onaj koji ljubi jadan i paćenik) (92)
-njegove pjesme izražavaju ideologiju odustajanja od svjetovnoga užitka i sreće u ime bolje
budućnosti, potpunu rezignaciju i pomirenje sa sudbinom u ime nove generacije koja neće
proživljavati patnje koje on proživljava; to ga čini bliskim ljevičarskoj ideologiji tih godina, a
toliko udaljenim od ideologije osamdesetih (93)
-Orhan Gencebay postao je popularan u svijetu u kojemu je moguć susret između
intelektualne ličnosti i popularnosti, tehnike i zvuka ulice, misli i pobune, uma i nasilja; bio je
iz naroda ali gospodin, realan ali intelektualan, u izvanbračnoj vezi ali branitelj tradicionalnih
vrijednosti; bio je u svojevrsnoj poziciji između, izražavao je nevolje i probleme gladnih, iako
je sam bio sit, dugovao je svoj uspjeh tržištu, ali nije igrao prema pravilima tržišta nego prema
vlastitim pravilima (96)
-Turci su otkrili ruralna područja svoje države, svojevrsni treći svijet koji u njima postoji, tek
osamdesetih, bio je to svijet koji su do tada potiskivali u ime modernizacije i napretka i koji je
izašao na površinu u liku İbrahim Tatlısesa koji je predstavljao glas ruralnoga u urbanome
(97)
-u periodu osamdesetih više nije bilo prostora u javnosti za idole koje javnost obožava jer
predstavljaju nekakve uzvišene vrijednosti i pozivaju na prisvajanje i obranu tih vrijednosti s
određene udaljenosti kao što su Yılmaz Güney ili Orhan Gencebay, njihovo mjesto zauzeli su
ne idoli, nego predstavnici naroda čije životne priče širem puku daju nadu u mogućnost
mijenjanja društvenog položaja i statusa kao što je İbrahim Tatlıses (98)
‘Ama 80’lerin dünyası, sokağın kendisini temsil edecek bir yabancıdansa kendi suretini,
adalet dağıtan bir sestense özgürce çığıran bir sesi tercih etti' (99)
-dok je glas Orhana Gencebaya predstavljao glas društva kojemu je srušen ponos i
samopouzdanje (rezignacija i trpljenje na koje on poziva više nemaju nikakvog smisla u
društvu osamdesetih), glas İbrahim Tatlısesa predstavlja glas čovjeka koji je stekao
samopouzdanje u stranom okružju, koji je naučio lomiti strani jezik, pobuniti se protiv
stranoga (99)
-stvaranje kurdskog, ženskog, gej diskursa i njihov izlazak u javnost te potraga za vlastitim
popularnim jezikom mogao se dogoditi tek osamdesetih godina zbog raspada sveobuhvatnih
ideologija i raspadanja kulturnoga života na sitne dijelove zbog čega su neke ideologije i
glasovi koji su dotada bili dijelom većih cjelina mogli pronaći vlastiti, autentični izražaj (102)
-povratak potisnutih glasova u književnosti osamdesetih godina predstavljaju pisci kao što su
Latife Tekin i Metin Kaçan koji sebe opisuju kao glasnogovornike potisnutog načina života i
životnog iskustva (103)
-kulturno okružje ovoga perioda obećavalo je ruralnim krajevima mogućnost iskorištavanja
mogućnosti velikih gradova i modernoga života, nadvladavanja kulturnoga razdora koji je
nastao kao rezultat potiskivanja ruralnog života u ime modernizacije, predstavljanja svoga
simboličnoga jezika na tržištu i stjecanja novca i bogatstva (104)
-kao što se Zapadni svijet šezdesetih godina morao suočiti sa svojim 'vanjskim' i 'unutarnjim'
Drugima, tako se i Turska morala suočiti sa svojim Kurdima kao vanjskim i
homoseksualcima, transvestitima, seljacima, ženama, islamistima, istočnjacima kao
unutarnjim Drugima (105)
-osamdesete predstavljaju period u kojemu je osim niže kulture oslobođenje doživjela i 'viša'
kultura koja je bila ograničena principima civiliziranosti, moderniziranosti i uzvišenosti koje
je postavio kemalizam; to je period u kojemu je kultura koja se pravila da je uzvišena otkrila
svoju ruralnost, lokalnost, svoju niskost (107)
-u ovom periodu dolazi do povratka onoga što je potisnuto, ali u potpuno novom obliku koji je
vrlo slabo povezan s oblikom koji je potisnut, u nekom radikalnijem, bjesnijem, sebičnijem
obliku pod utjecajem tržišta (107)
„Yeryüzü kültüründen çok şey umulabilir, ama bu kültürün temel dinamiği piyasa olduğu
sürece, reggae gibi Kürt kilimi de, arabesk de, Dolapdere de, Çingeneler de sermayenin
pazarladığı yeni mallar, global kentin yeni süsleri olmaktan öteye geçemeyecek“ (109)
-u Turskoj se u ovom periodu stvorio jedan jezik koji je kombinacija javnoga jezika po tome
što se koristi u javnosti i dostupan je svima i privatnoga jezika po tome što sadrži izravnost,
iskrenost, jednostavnost, nepretencioznost koji karakteriziraju taj jezik i što se odnosi na teme
iz sfere privatnoga života, ili se barem pretvara da sadrži te elemente (to se najbolje vidi u
političkim kampanjama ili promoviranju filmskih/glazbenih zvijezda u kojima u prvom planu
nije njihova politička/umjetnička vrijednost nego njihov karakter) (112)
-u prikazivanju i prenošenju vijesti iz svijeta, ali posebno iz domovine, napušten je princip
objektivnosti i udaljenosti te je TV spiker/pisac kolumne u isto vrijeme i predstavljač, ali i
komentator, interpretator, potrošač tih vijesti, on reagira na njih te u potpunosti iznosi svoju
ličnost i osobnost, emocije, stavove, tako se približava gledatelju i postaje dio obitelji;
povezano s time na vijestima su se počeli prikazivati samo negativni događaji, ubojstva,
silovanja, prijevare, itd. kako bi se vanjski svijet prikazalo kao opasnim mjestom u kojemu se
ne može nikome vjerovati pa je tako bolje za gledatelja da ostane prikovan za TV i promatra
nego da se izloži onome što je vani, da ostane živjeti u svome privatnom svijetu i da vanjski,
javni svijet promatra kroz prizmu privatnoga (115)
‘İlginin kamusaldan özel olana doğru kayması, öznelliğin diliyle kamusal dilin iç içe
geçmesi, kamusal sorunların kişisel denilebilecek bir imgelemle ele alınması o yılların
yeniliğiydi' (120)
Islam, globalization and postmodernity:
-Turska je jedan od rijetkih primjera muslimanskoga društva u kojemu je došlo do pokušaja
nametanja religije nacije; taj pokušaj, iako tehnički je bio uspješan, nije osvojio srca širokih
masa te je turski nacionalizam uvijek pod prijetnjom izbornog poraza, s druge strane u većini
drugih muslimanskih društava došlo je do svojevrsne religijske re-orijentacije, odnosno široke
mase su se povezale s kulturom elitnih krugova koja im je u modernom periodu postala
dostupna zahvaljujući nizu ograničenih sloboda koje su im prepoznate, što se nije moglo
dogoditi u Turskoj jer je religija bila preusko povezana s režimom koji je bio u raspadu (XI)
-turski aleviti koji su migrirali u Njemačku tamo su pronašli sklonište i područje šire slobode i
mogućnosti izražaja nego u Turskoj u kojoj su bili pod pritiskom sunitske većine (6)
-reakcija muslimanskoga svijeta na rat u Bosni bila je uglavnom usmjerena prema
osnaživanju veze s religijom Islama jer je među muslimanima postojao konsenzus da bi Zapad
drugačije reagirao na događaje u Bosni da su žrtve bili kršćani ili Židovi pa im je stoga bilo
logično da se ujedine oko Islama protiv Zapadnjačke dvoličnosti (7)
-tijekom 1980-ih godina došlo je do razvoja intelektualnog miljea različitog od modernističkih
struja u područjima sociologije, književnosti i umjetnosti koji se naziva postmodernizmom;
neke od njegovih karakteristika su suočavanje visokog s niskim, ozbiljnog s komičnim,
povijesnog sa suvremenim; namjerno i svjesno rušenje tradicionalnih ideja i načina
razmišljanja; ideja 'magičnog realizma'; cinizam prema religiji i svjesna predaja potrošačkom
društvu (11)
-pod terminom 'arabeska' podrazumijeva se oblik popularne kulture u Turskoj koji se
primarno povezuje s glazbom, ali obuhvaća i film, romane i foto-romane; ovaj oblik temelji se
na kontradikciji između napretka koji utjelovljuje Zapad sa svojim uređenim urbanim
prostorima i kontroliranim, 'pokrivenim' tijelima i nazadnosti koju utjelovljuje Istok sa
suprotnošću toga (22)
-protagonisti turskih arabesknih filmova su porijeklom iz jugoistočne Turske, žive u
straćarama, iskorištavaju iz poslodavci i privlačne žene, a oni svoju nemoć iskazuju kroz suze
i pjesmu (22)
-arabesku je kao glazbeni termin prvi koristio Orhan Gencebay kako bi opisao svoju sintezu
klasične turske glazbe, narodnih žanrova, popularne zapadnjačke glazbe i orijentalne glazbe, a
koja je postojala i ranije i izvodila se u gazino klubovima (23)
-turska industrijska buržoazija, koja je bila glavna sila suprotstavljena birokratskom aparatu,
predstavljala je islam kao glas periferije koju je reformistički zalet države bespravno isključio
iz sustava (24)
-turska je vojska nakon državnog udara 1980. godine polako prepuštala vlast desničarskoj
ANAP stranci na čelu s Turgut Özalom koji je promovirao intenzivnu islamizaciju društva, što
je pratila urbana transformacija Istanbula pod vodstvom Bedrettina Dalana koja je zamijenila
simbole sekularne Republike sa simbolima islamskog Osmanskog Carstva (24)
-turska arabeskna glazba često se percipira kao glazba marginalnih slojeva društva koji se nisu
uspjeli asimilirati u urbani način života i koji žive na periferijama grada, kao dokaz tome
često se navodi ideja da je ta glazba izraz čiste, nekontrolirane emocije bez ikakve strukture i
profinjenosti (26)
-izgradnja straćara ('gecekondu') je strogo kontroliran biznis koji rukovode 'gecekondu
ağaları' i široka mreža brokera, oni se ne mogu karakterizirati kao divlja gradnja jer su
organizirani i uređeni po određenim principima (smješteni u podnožju velikih industrijskih
zona) te s velikom lakoćom prepuštaju svoje mjesto smetlištima i stambenim zgradama dok
stanovnici straćara dobivaju vlasničke listove u zamjenu za glasove na izborima; gecekondu
predstavlja neorganiziranost i nered samo u javnom diskursu, ne u stvarnosti (27)
-postoji snažna poveznica između gecekondua i arabeskne glazbe, oboje su način izražavanja
društvenih slojeva koji su između urbanosti i ruralnosti, tradicionalnog i modernog (27)
-muški izvođači arabeskne glazbe izvode identitet koji karakterizira preuveličana muževnosti
i mačo stil, koji se osobito povezuje s İbrahim Tatlısesom (kurdski termin kıro tako je ušao u
turski jezik kao podrugljivi izražaj toga identiteta); dok je u arabesknim filmovima
protagonist feminiziran i slabić koji se ne može nositi sa svojim emocijama i problemima koje
život stavlja pred njega, a žena je pasivna žrtva patrijarhalnog i seksističkog poretka (28)
-važno je napomenuti da arabeskna glazba nije glazba gecekondua u smislu da ju proizvode i
konzumiraju isključivo ljudi iz tih sredina, nego ta glazba pripada različitim društvenom
slojevima (29)
-pisci i intelektualci kurdskoga porijekla tvrde da su arabeska i repertoar TRT-a kurdska
glazba koju je turska država prisvojila u svrhu asimilacije i kontrole (34)
Rising Ottoman Nostalgia in Turkish Popular Culture:
-u Turskoj trenutno vlada službeni politički narativ kojemu je cilj stvoriti društvo obogaćeno
neo-osmanskim elementima na kulturnom planu nasuprot europskim vrijednostima (9)
-hegemonija se može definirati kao „The ‘spontaneous’ consent given by the great masses of
the population to the general direction imposed on social life by the dominant fundamental
group; this consent is ‘historically’ caused by the prestige (and consequent confidence) which
the dominant group enjoys because of its position and function in the world of production.”
(11)
-jedno od glavnih područja u kojemu se provodi projekt prelaska iz procesa europeizacije u
prihvaćanje neo-osmanskog identiteta je popularna kultura, koju vlast koristi kao sredstvo
širenja i usađivanja ove nove ideologije među stanovnicima Turske (12)
-nakon 1950-e godine vlast je pokušala mobilizirati neo-osmanski diskurs kako bi
restrukturirala nacionalni identitet, čemu se suprotstavila kemalistički orijentirana vojska
provevši državni udar (13)
-iako je izvorni cilj neo-osmanizma bio stvaranje jakih veza i s bliskoistočnim zemljama i s
Europom, zbog tenzija između Turske i EU po pitanju članstva i optužbi za rasizam koje su
turski političari i kasnije narod upućivali prema Europi, neo-osmanizam postao je u suštini
ideologija anti-europeizma (14)
-jedan od glavnih izvoznih proizvoda Turske prema Bliskom Istoku su turske sapunice kojima
je cilj širiti poruku o sukobu između Europe i Muslimana, odnosno Zapada i Istoka u kojemu
se Turska (preko Osmanskoga Carstva) definira u muslimanskom kampu (15)
-građani Turske gledaju TV prosječno 5.5 sati dnevno, po čemu je tursko društvo najveći
potrošač TV programa; a turske sapunice su na drugom mjestu nakon SAD-ovih TV programa
po prodajama u svijetu te pridonose više od 350 milijuna USD godišnje (15)
-u serijama kao što su Muhteşem Yüzyıl i Diriliş: Ertuğrul prikazi zapadnjačkih (kukavice,
nevjernici, arogantni) i istočnjačkih (plemeniti, pošteni, vjernici, borci za vjeru) likova i
njihovih međusobnih odnosa ukazuju na snažni proces de-europeizacije u Turskoj, europski
likovi su prikazani kao drugi što se kosi sa stavom koje su vlasti od uspostave Republike do
21.st. imale prema Europi (18)
-tadašnji premijer Erdoğan i ministar obitelji i društvene politike kritizirali su seriju Muhteşem
Yüzyıl zbog neprimjerenog prikaza seksualnog života osmanskoga sultana i prikaza spletki i
borbi unutar osmanske dinastije; AKP je čak predstavio prijedlog zakona parlamentu da se
nametnu sankcije toj seriji (19)
-serija Diriliş: Ertuğrul fokusira se na period uspostave OC-a te stavlja snažan naglasak na
harmoniju između islama i turkijstva, tematizira sukob između oguskih turkijskih plemena i
križara te odražava ideologiju muslimanskog nacionalizma (20)
-zamjenik ravnatelja TRT-a komentirao je da ta serija ima za cilj učvrstiti nacionalne osjećaje
turskoga naroda učeći ih o tome kako je nastala turska država, što pokazuje da je serija
isplanirana kao proces strukturiranja nacije, zbog čega uživa potporu trenutne vlasti (21)
-uporaba motiva OC-a u obje serije kao i u diskursu koji se razvio oko njih imaju za svrhu
rekonstrukciju turskoga identiteta s naglaskom na religiju (22)
Rethinking Modernity and National Identity in Turkey:
-krajem ’60-ih i početkom ’70-ih godina turski lijevo orijentirani intelektualci razbili su sliku
o idealnom i krajnje uspješnom procesu modernizacije turskoga društva te su ukazali na
katastrofalne neuspjehe u području ekonomskog i kulturnog uzdizanja društva i kritizirali
njihove prethodnike koji su se fokusirali isključivo na uspostavljanje političkih i kulturnih
institucija u zapadnom stilu na temelju čega su ocijenili turski modernizacijski projekt kao
uspjeh (4)
-neki kritičari brane ideju da je islamizam u Turskoj i drugim zemljama u sličnoj poziciji
rezultat frustracije koja je proizašla iz neuspjeha projekta modernizacije po uzoru na zapad i
državnih intervencija u gospodarstvo; taj je pokret svojevrsno odbijanje i negacija moderniteta
te predstavlja alternativnu potragu za društvenim identitetom (8)
-Özbek definira arabesknu glazbu kao pozornicu i pokoravanja i otpora dominantnim
grupama od strane stvarnih ljudi koji su u isto vrijeme i tema i potrošači te glazbe; međutim ta
je glazba izgubila svoju buntovnu dimenziju osamdesetih kada je postala dijelom Özalove
izborne kampanje (12)
-tri godine nakon državnog udara 1980. održani su 'demokratski' izbori strogo kontrolirani od
strane vojne hunte koja je upozoravala javnost da ne izabire predstavnike starog političkog
poretka (pri tome su mislili na stranke s islamskim i osmanskim predznakom) te da se okrene
ka civilizaciji i modernitetu; međutim javnost koja je zahvaljujući širenju tehnologije i
modernog svjetonazora postala sve više zainteresirana za prošlost i institucije od kojih je
nasilno odvojena nije poslušala to upozorenje te se na svakom planu, od političkog do
kulturnog, okrenula prošlosti (15)
-reformatori turskoga društva, bili oni osmanski, mladoturski ili kemalistički orijentirani, bili
su izrazito fokusirani na vanjske, vizualne elemente reforme kao što su moda, odjeća, pismo,
glazba, arhitektura, itd. (ta je površna reformacija išla toliko daleko da je autor prve moderne
osmanske kuharice Mehmet Kamil Efendi napisao da trenutna osmanska kuhinja nije u skladu
s potrebama modernog čovjeka te da se treba reformirati po uzoru na zapad) (24)
-glavni zamah ideji turskoga nacionalizma i turkizma dala je europska re-interpretacija
prosvjetiteljske filozofije prema kojoj je ideja napretka, koja je prije bila dostupna i dostižna
za sve skupine ljudi, sada postala domena isključivo odabranih etno-nacionalnih skupina (27)
-na Prvom Povijesnom Kongresu održanom u Ankari 1932. godine na inicijativu Ataturka
profesori i znanstvenici iz cijele zemlje složili su se da su Turci stvorili bogatu civilizaciju u
CA u pretpovijesnom periodu te da to čini temelj turske nacije ali i ljudske civilizacije
općenito te da je islam kočio napredak Turaka; nije bilo nikakvog spomena o multi-etničnosti
OC-a i manjinama (29)
-’90-ih godina u turskoj dolazi do svojevrsnog raspada modernizacijskog projekta, institucije
koje su zadužene za ostvarenje napretka društva pokazuju se korumpiranim i ne-efikasnim,
centralna moć slabi i pojavljuju se novi, različiti centri moći koji oko sebe okupljaju glasove
koje je kemalistički proces modernizacije potisnuo, što prisiljava modernizatore koji su
prisvojili europski model na pregovore s lokalnim elementima (islamom) (38)
-kemalistički projekt modernizacije bio je 'nametnut odozgo' zbog čega je doživio teški krah
'80-ih i ’90-ih godina kada je tursko društvo, zahvaljujući utjecaju novih tehnologija i razvoju
novih svjetonazora, počelo izražavati svoje glasove (39)
-budući da tursko društvo nikada nije imalo feudalnu elitu ili kapitalističku, buržoazijsku
klasu koja bi se mogla suprotstaviti apsolutizmu države, birokrati su bili najjača sila u državi
koja je mogla proizvoljno kočiti napredak države u ime očuvanja mira i stabilnosti (40)
-ideologija turskoga nacionalizma nikada nije predviđala mogućnost razvoja civilnoga
društva, uvijek je zagovarala ideju jedinstva, jednoumlja i kolektivne svrhe koja je zahtijevala
odabrane pojedince da budu njezini predstavnici i glasnogovornici; ti pojedinci kasnije su
postali provoditelji projekta modernizacije (41)
-program turskoga nacionalizma predstavlja ekstreman odmak od uobičajenog toka
modernizacije nekoga društva prema kojemu nacionalističke elite moraju širim masama
prenijeti verziju i opravdanje toga procesa koji bi potisnuli pobunu protiv nepravedne
preraspodijele bogatstva i moći i protiv suradnje sa silama i idejama koje su ih kroz prošlost
potiskivale; u Turskoj su široke mase ostale pasivni suradnici u modernizacijskom procesu a
elita nije nastojala uklopiti taj prijezir širokih masa u svoj projekt (42)
-verzija nacionalizma koju su elite usadile u imaginaciju popularnih masa nije bila utemeljena
na nekom zajedničkom iskustvu ili traumi koje su svi slojevi društva zajedno proživjeli kao
što to biva u većini slučajeva, nego isključivo na glorifikaciji jednoga projekta (Milli
Mücadele) koje su u potpunosti vodile turske elite, a u kojemu su šire mase bile samo
zbunjeni, pasivni sudionici; nije postojao posrednik između modernizirajućeg diskursa elite i
praksa širokih masa, zbog čega je ideal pozapadnjenja bio identificiran s etatističkim i
autoritarnim stavom masa (45)
-turske nacionalističke elite vidjele su mlado tursko društvo kao nestabilan i krhak konstrukt
koji je bilo potrebno braniti kako od vanjskih neprijatelja, tako i samo od sebe, pa je država
primjenjivala brojne autoritarne mjere i prakse kako bi zaštitila društvo i time potiskivala
mogućnost podizanja individualnih glasova čime se elita opredijelila za ograničenu
modernizaciju (46)
-te elite su glavna prepreka koju se mora nadvladati kako bi 'modernizaciju odozgo' mogao
zamijeniti sveobuhvatan, autohton modernizacijski projekt utemeljen na djelovanju aktivnog
civilnog društva (46)
-jedan od glavnih čimbenika u širenju zahtijeva za snažnim civilnim društvom su pripadnici
turske kapitalističke buržoazije koji se žele natjecati na međunarodnom tržištu pod istim
uvjetima kao i drugi akteri na tom polju te iz toga razloga traže odgovornost turske državne
birokracije i stvaranje kompetitivnog, pluralističkog ozračja; njima su se pridružili i neki
pripadnici elite koji vide stvaranje civilnoga društva kao važan korak u integraciji s europskim
institucijama, osobito s EU (47)
-neki intelektualci vjeruju da bi vjerski i etnički fundamentalizam koji je zahvatio tursko
društvo mogao biti pripitomljen i primiren kroz jačanje civilnoga društva jer bi to
najvjerojatnije potaknulo fundamentalističke skupine da pokušaju svoje frustracije i probleme
izraziti kroz legitimne političke i demokratske kanale, a ne kroz nasilje, terorizam i pokušaje
podvrgavanja autoritarne, modernizirajuće države (48)
-kao jedan od razloga uspjeha islamizma u Turskoj može se navesti poljuljana vjera u snagu
nacionalne države da pruži identifikacijski okvir za marginalizirane pripadnike društva pod
pritiskom globalizacijskoga procesa (52)
-radikalni islamizam kasnog 20.st. je političko-kulturni pokret koji se temelji na kontradikciji
između zapadne civilizacije i religije islama te se po tome razlikuje od reformističkog islama
mladoturskog pokreta (53)
-iako se modernizacija često poistovjećuje s demokratizacijom, na primjeru Turske i brojnih
drugih zemalja Trećega Svijeta vidi se da modernizacija često vodi do stvaranja autoritarno-
birokratskih režima, slično se dogodilo i s odnosom između modernizacije i sekularizma koji
je postojao u ranim fazama toga procesa, ali se kasnije pretvorio u povrat religijskim
vrijednostima i praksama među širokim pukom (54)
-ekonomski model koji se prakticirao u Turskoj od ’30-ih godina 20.st. naziva se
'industrijalizacija kroz nadoknadu uvoza' koja se temelji na proizvodnji na domaćem tlu za
domaće tržište, ali kroz uvoz kapitala i tehnologije iz stranih zemalja pa se u tom modelu
intenzifikacija proizvodnje temelji na stranom dugu što dovodi do dubokih kriza; bio je to
model temeljen na državnoj intervenciji u tržište u čemu je glavnu ulogu igrala birokratska
elita koja je promovirala ideologiju nacionalizma i razvoja (55)
-taj se sustav raspao ’80-ih godina kada je vojna hunta nametnula novi ekonomski model
poduzetništva i tržišnoga natjecanja kojega je beneficije mogao uživati samo uski, državno-
sponzorirani poduzetnički sloj dok je ostatak društva stagnirao; to je u oštroj kontradikciji s
prethodnim modelom u kojemu je cijelo društvo moglo osjetiti napredak, iako vrlo ograničen
i minimalan što je poljuljalo vjeru u nacionalnu državu (56)
-dok je turska nacionalistička ideologija obećavala neovisnost i samodostatnost turske države
i nacije te društveno jedinstvo, u stvarnosti je tursko gospodarstvo bilo integrirano u i ovisno
o globalnom tržištu te je društvo bilo fragmentirano na buržujsku elitu i široke mase (56)
-nacionalistička želja za emulacijom Zapada nije urodila plodom jer je slijepo vjerovala da se
europski model modernizacije može primijeniti na društva Trećega Svijeta bez ikakve
adaptacije, što je dovelo do uzleta islamskog fundamentalizma (57)
-nacionalizam dijeli brojne elemente s modernizmom po tome što vjeruje u mogućnost
čovjeka da promijeni i uredi svijet oko sebe, nacionalna država je najjasniji politički izražaj
modernizma, međutim s raspadom toga uvjerenja pod utjecajem globalizacijskih procesa
dolazi do razvoja post-modernizma koji predstavlja kritiku sigurnosti i samouvjerenosti koju
su zagovarali modernizam i nacionalizam, a islamizam osim što sadrži te elemente post-
modernizma također nudi i alternativnu ideologiju (57)
-neke vrijednosti koje zagovaraju islamističke političke stranke i misaoni tokovi su
odustajanje od konzumerizma i ideje linearnog progresa, zaštita okoliša, suživot s prirodom,
usporavanje industrijalizacije i razvoja tehnologije kao čimbenika štetnih za čovjekov moral i
okoliš, povlačenje države iz ekonomskih pitanja, jačanje civilnoga društva (59)
-dok je nacionalistička ideologija vidjela industrijalizaciju i napredak kao sredstva borbe
protiv zapadnjačke hegemonije i imperijalizma te liberalizacije turskoga društva i politike,
islamistički diskurs vidi iste te koncepte kao čin podvrgavanja zapadu te islamisti naglašavaju
specifičnost i inkompatibilnost muslimanskih društava sa zapadnjačkim 'vrijednostima' (60)
-u OC religija je imala ulogu mosta između svih društvenih klasa, bila je jedini element koji
su različiti pripadnici društva imali zajednički što je osiguravalo njihovu predanost i
podređenost državi kao zaštitniku religije, ona je služila kao pozornica diskursa između
države i običnoga naroda (72)
-Necip Fazıl Kısakürek dobar je primjer turskoga intelektualca republikanskoga perioda koji
je zbog odvojenosti od vrijednosti i sustava OC-a koje su bile utjelovljene u ideologiji din ü
devlet (u tom sustavu intelektualac je bio usko povezan s državom i s religijom na ideološkoj,
duhovnoj, umnoj i financijskoj bazi) i nezadovoljstva i frustracije ograničenim položajem i
ulogom intelektualaca u novoj Republici krenuo u potragu za novom inačicom tih vrijednosti i
tako se okrenuo religiji (75)
-Republika Turska je kroz nasilni raskid odnosa s islamom i osmanskom ostavštinom narušila
neke važne društvene odnose i društvene dinamike koji su upravljali intelektualnom
produkcijom turske inteligencije te je onemogućila intelektualcima da se definiraju kroz
odnos s drugima (77)
-islamski pokreti nisu isključivo izraz političko-religijske opozicije nego predstavljaju i
alternativni model modernizacije, u Turskom slučaju taj model se suprotstavlja kemalističkom
modelu (83)
-za kemalističke elite koje su bile na vlasti jedinstvo društva kroz 'napredak' u zapadnjačkom
smislu bio je glavni cilj (84)
-za razliku od kulture, kod koje je naglasak na nacionalnim razlikama, koncept civilizacije
posjeduje univerzalne tvrdnje, odvraća pažnju od nacionalnih razlika te naglašava ono što je
zajednički različitim narodima; taj koncept izražava samo-percepciju europski elita koji sebe
vide kao 'širitelje civilizacije' te se suprotstavljaju barbarizmu (85)
-neke feminističke kritičarke kemalizma iznose tvrdnju da je Ataturkov projekt državno-
sponzorirane emancipacije žena imao druge, skrivene ciljeve osim davanja žena ravnopravnog
statusa, da je Ataturk bio svjestan važnosti emancipacije žena za državu te da mu je to bila
primarna briga, da je to bio svojevrsni jakobinski projekt (96)
-feministička kritika kemalizma nastoji obraniti vrijednosti liberalizma, demokracije i
sekularizma od jedne strukture koja je dugo vremena potiskivala te vrijednosti u ime tih samih
vrijednosti (96)
-Ataturkova posvojena kći Sabiha Gökçen bila je prvi vojni pilot u Turskoj (98)
-žene su dobile pravo glasa u Turskoj 1934. godine te tako politički izjednačene s
muškarcima, a režim je prikupljao podršku za taj projekt kroz reference na slavnu turkijsku
povijest u CA u kojoj su muškarci i žene bili izjednačeni (99)
-Ataturk je često govorio o slobodama i pravima koja su dodijeljena ženama u kontekstu
napretka i dobrobiti države, pitanje što žene same žele nikada nije bilo u njegovom planu;
država je planirala stvoriti malu žensku elitu koja bi sudjelovala u političkom, kulturnom,
znanstvenom životu, a ostatku žena usaditi zapadnjačke kućanske vrijednosti i prakse, sve u
ime modernizacije (99)
-1935. godine Turska ženska federacija surađivala je s feminističkim udrugama iz cijeloga
svijeta u kritici nacizma, međutim turska država ubrzo je zabranila djelovanje te federacije
zbog aktivizma koji se kršio s državnom politikom neuplitanja (101)
-dok su 'ravnopravne feministkinje' perioda Republike nastojale širiti ideale i ciljeve koji služe
unaprjeđenju i dobrobiti države na druge žene, moderne feministkinje nemaju takve
univerzalne, pretenciozne ciljeve, one na primjeru svojih života i negativnih iskustava kojima
su bile izložene zbog svoga spola nastoje informirati i obrazovati druge žene o tim društvenim
pitanjima i problemima; moderne feministkinje kritiziraju kemalističku verziju feminizma
koja je bila utemeljena na principu 'u ime naroda protiv naroda' (104)
-implikacija kemalističke emancipacije žena je da se od njih očekuje da se ponašaju poput
muškaraca, moderni feminizam se suprotstavlja tom očekivanju naglašavajući razlike između
žena i muškaraca, u isto vrijeme braneći njihovu ravnopravnost (109)
-autoritarni osmanski patrijarh koji je obiteljskom životu pružao stabilnost i predvidljivost
počeo je nestajati u periodu modernizacije OC-a te ga je zamijenio moderni, pozapadnjeni
muškarac koji ima puno slabiju kontrolu nad članovima obitelji; taj je događaj stvorio
svojevrsnu nostalgiju za snažnom, dominantnom muškom figurom unutar obitelji koja se u
romanima tanzimatskoga perioda odrazila u prikazu 'domaćinstva bez oca' (121)
-ulična verzija osmanskoga patrijarha bio je kabadayı koji se brinuo za uredno funkcioniranje
međuljudskih odnosa unutar mahale (121)
-selo je u ideologiji turskoga nacionalizma s jedne strane prikazivano kao izvor autentične
turske kulture i tradicije kojoj je potrebno vratiti se nakon stoljeća izloženosti elitnoj,
snobovskoj islamskoj kulturi, a s druge strane kao mjesto neznanja, praznovjerja,
neciviliziranosti koje je potrebno modernizirati i reformirati (122)
-većina popularnih arabesknih pjevača izvode stilove muškosti koji predstavljaju modernu
verziju kabadayıa u novoj urbanoj sredini te naglašavaju vrijednosti odanosti, nesebičnosti, i
moralne čestitosti uz gorku nijansu stalne izdaje i razočarenja (124)
-slavni turski film Şoför Nebahat vrti se oko vozačice taksija koja se ponaša i odijeva poput
muškarca dok ne upozna svoju pravu ljubav koji svojom muževnošću uspijeva izvući njene
ženstvene strane; ovaj film pokazuje kako žene kojima je nošenje vela postalo 'zabranjeno'
mogu prikriti svoj seksualni aspekt i tako djelovati u javnom životu (127)
-sredinom ’90-ih godina muslimanke u Turskoj zatražile su da Velegradska općina Istanbul
organizira isključivo ženski javni prijevoz, a taj zahtjev naišao je na potporu nekih
feministkinja (128)
-arabeska je vrsta glazbe (miks turske klasične glazbe, narodnih elemenata, zapadnjačke i
egipatske glazbe) koja se pojavila ’60-ih u Turskoj te se obraćala urbanim stanovnicima
Istanbula koji su živjeli na rubu grada u gecekondu naseljima (211)
-mnogi kritičari arabeskne glazbe kažu da ona 'ruralizira' i zagađuje urbano okružje (211)
-arabeskna glazba i kultura rezultat su utjecaja modernizacije na ruralno stanovništvo koja je
počela intenzivno ’50-ih godina kao reakcija na tu modernizaciju (211)
-Orhan Gencebay smatra se prvim arabesknim pjevačem, u njegovoj glazbi osjeća se
kontradikcija između s jedne strane oslobođenja, a s druge strane rušenja koje modernizacija
nosi sa sobom (212)
-nakon ’70-ih arabeskna je kultura počela gubiti svoj subverzivni karakter te je postala
podređena neo-konzervativnim i neo-liberalnim politikama (postala je djelom političkih
kampanja), a nakon ’80-ih počela se širiti izvan gecekondu naselja te je počela izražavati
osjećaj izoliranosti turskog društva od zapada (212)
-prvi autor arabeskne glazbe bio je Suat Sayın koji je koristio elemente klasične osmanske
dvorske glazbe i egipatske glazbe (213)
-bağlama je krajem '60-ih i '70-ih godina postala simbol popularnih, radikalnih glazbenika i
ljevičarskih militanata; narodni elementi počeli su se spajati s rock glazbom te je tako nastao
anadolski rock (214)
-Orhan Gencebay je kao reakcija na dominaciju zapadnjačke pop glazbe na turskom radiju
počeo svirati pjesme Elvis Presleyja na bağlama (215)
-arabeskna glazba je na početku tematizirala isključivo ljubav, i to na vrlo sličan način
divanskoj poeziji (dakle kombinacija mističkog, religioznog ozračja s sekularnim značenjem i
namjerom) (215)
„Although the lyrics do not speak directly of social inequities, they have struck a sympathetic
chord in the people who receive their immediate contextual meaning“; ono što sprječava
ljubav (koja zapravo simbolizira pravo na dostojan život) je društvena nepravda (216)
-glazba Orhana Gencebaya prožeta je elementima aşık tradicije i narodnoga pjesništva (217)
-dok su ’50-ih pravi aşık pjesnici selili u gradove i pjevali protiv društvene nepravde,
Gencebay se okoristio njihovim motivima i tehnikama te ih razvodnio kako bi se njegova
glazba obraćala što širim masama pjevajući o ljubavi i stavljajući pobunu protiv nepravde u
zadnji plan (217)
-Gencebayova glazba ne protivi se u potpunosti modernizaciji, prihvaćaju ju međutim želi ju
učiniti humanijom i suosjećajnijom prema običnom čovjeku (217)
-popularnost arabesknih izvođača ovisila je o broju migranata iz regije iz koje je pjevač došao,
tako je Gencebay bio popularan krajem ’60-ih kada su u Istanbul najviše migrirali ljudi iz
centralne i sjeverne Anadolije, a Ferdi Tayfur i Müslüm Gürses ’70-ih kada su migrirali iz
istočne i južne Anadolije, dok su Emrah i İbrahim Tatlıses bili popularni ’80-ih kada su
migranti bili iz jugoistoka (218)
-krajem ’70-ih termin ‘arabesk’ više se nije koristio samo za glazbu, nego općenito za urbane
‘Druge’ koji su živjeli na marginama grada (219)
-’80-ih su desničarske stranke poput ANAP-a koristile populističke platforme kako bi osvojili
glasove stanovnika gecekondua i tako osvojili legitimitet; Özalova kampanja koristila je
arabesknu glazbu (219)
„The Motherland Party formed a research unit called the Arabesk Group to study the cultural
habits, likes and dislikes of the gecekondu people“ (219)
-'80-ih su godina desničarske, populističke stranke koristile hibridni karakter arabeskne glazbe
i njezinu sposobnost da inkorporira staro i novo, konzervativno i liberalno, tradicionalno i
moderno kako bi stvorili neo-liberalni i neo-konzervativni poredak (220)
„With the influence of mass media, arabesk also came to characterize the lifestyle, tastes, and
sentiments of a newly rich group with provincial origins: new economic elites of finance,
commerce and trade“; arabeskna glazba počela je predstavljati ne samo stanovnike gecekondu
naselja i ruralnu populaciju, nego i novu srednju i vladajuću klasu ’80-ih godina; nestale su
konotacije pobune i borbe protiv nepravde, postala je simbol Özalovog režima (220)
-u ovom periodu dolazi i do razvoja nekih podžanrova arabeskne glazbe kao što je 'taverna'
glazba (221)
-’90-ih godina se stvaraju kultovi oko arabesknih izvođača, više nego njihova glazba i poruke
u prvi plan dolaze njihove ličnosti, nastaju novi podžanrovi kao što je 'revolucionarni,
islamski, nacionalistički' arabesk (221)
-kako je arabeskna glazba osvajala popularnost i legitimitet, njezini sljedbenici i izvođači
postali su sve više samopouzdani te su osvijestili svoju novu poziciju u društvu; kao odgovor
na uvredljive termine maganda i zonta koji su se koristili za njih počeli su nazivati svoje
protivnike entel (222)
-iako se često arabeskna glazba i njezini izvođači percipiraju kao muževna, gruba supkultura,
postoje i brojne izvođačice te glazbe kao i transseksualni izvođači poput Bülent Ersoy što
pokazuje fluidnost toga žanra (223)
„In the Encyclopaedia of Music, arabesk is defined as 'a music of alienation' – the rural
migrants could not leave their their traditional values behind, could not adapt to the urban
environment, and so nourished hatred towards it. Arabesk, the article continues, which has no
musical value, provides the means for these people to 'yell out' their distress and depression“
(224)
-državna televizija je smatrala svu glazbu koja nije državno propisana turska umjetnička,
narodna, pop ili polifona glazba kao arabesknu te ju je zabranjivala; ljevičari su tu glazbu
odbijali jer su ju smatrali fatalističkom te osiromašenom bilo kakvog protesta, svojevrsnim
opijumom za mase (225)
-’80-ih su intelektualci počeli koristiti termin 'arabeskno' za sve aspekte turskoga društva koje
su smatrali nazadnima i nekompatibilnim sa 'zapadnjačkim' vrijednostima (225)
-osmanska je vlast počela favorizirati zapadnjačku glazbu oko 1826. sa zatvaranjem
janjičarskog reda i 'Mehterhane', sa zatvaranjem derviških tekija 1925. eliminiran je posljednji
centar turske klasične glazbe, u periodu od 1934-35 zabranjeno je izvođenje te glazbe na 15
mjeseci (država je preuzela privatne radio postaje koje su puštale narodnu glazbu); država je
favorizirala klasičnu zapadnjačku glazbu i tursku narodnu glazbu, bio je to pokušaj da se
turska kultura inkorporira u zapadnu civilizaciju; upravo je takav strog i ograničavajući režim
doveo do razvoja arabeskne glazbe (226)
-kemalistički autoritarizam koji je zabranjivao izvođenje arabeskne glazbe na državnom radiju
naziva se 'Prvi Republikanizam' dok se moderni, neo-liberalni modernizam utemeljen na
principima slobodnoga tržišta naziva 'Drugi Republikanizam' (227)

„Most undeveloped societies, confronted suddenly with a (…) superiority on the part of some
outsiders, face two options that might be expressed this way: we can imitate them so that we
will be as strong as they are (…) or we can reaffirm our values“ (235)
„in Turkey, (…) a political elite was looking for a way out of relative decline and needed to
find an ethnic group. The way to religion was blocked because the religion was too closely
linked with the declining ancien regime, so the elite had to look for an ethnic bride. The
Anatolian peasantry was available.“ (242)

Arabesk music in turkey in the 1990s and changes in national demography,

politics and identity
-150 od 200 milijuna kazeta koje su se prodavale u Turskoj ranih 2000-ih godina pripadale su
žanru arabeske; taj je žanr popularan među svim slojevima društva, uključujući i elitu
-jedan od razloga zašto je taj žanr postao toliko raširen je što je ’90-ih godina primio elemente
zapadnjačke pop glazbe, drugi je rast popularnosti istočnjačkoga stila u Turskoj koji se
događa istovremeno s padom popularnosti 'zapada' među turskom elitom
„Ataturk wanted Turks to listen to symphonies, operas, and oratorios for the same reasons that
he wanted them to wear Western clothing and to use the Latin alphabet. In the new Turkish
Republic, Turks were to welcome Western music because, unlike Eastern music, it was logical
and rational“
„, Atatürk encouraged a group of young composers to pursue their education in the West so
that upon coming back to Turkey they could orchestrate Anatolian folk melodies in a Western
manner. The new generation of national composers included prominent musicians such as
Adnan Saygun, Ulvi Cemal Erkin, and Cemal Reşit Rey. In 1923, the Istanbul Conservatory
of Music added a Western music department to its faculty and closed the Eastern music
department (…) “Eastern” music was banned from state radio airwaves in 1934“
-s druge strane velik broj stanovnika Anadolije uživao je u egipatsko-arapskoj glazbi koja se
puštala na egipatskom radiju; „The songs of many of Egypt’s most famous crooners, such as
Abd al-Wahhab and Farid al-Atrash, were translated into Turkish. Between 1936 and 1948,
130 Egyptian movies were shown in Turkey. The music in these movies possessed an oriental
tonality with which traditional Turks in the rural parts of the country easily identified“
-1948. godine zabranjeno je prikazivanje egipatskih filmova te pristup egipatskom radiju, što
je dovelo do lokalnih pokušaja imitiranja egipatske glazbe
„Arabesk might never have posed a challenge to the Turkish establishment’s pro-Western,
nationalist discourse had the processes of economic liberalization and urbanization not
brought thousands of migrants from the east and south to Turkey’s principal cities in the
1950s and 1960s“; projekt industrijalizacije koji je provodila DP doveo je do velike potražnje
radne snage koju su opskrbljivali urbani migranti koji su s jedne strane trpjeli odvojenost od
načina života na koji su navikli, a s druge neprihvaćanje od strane urbanih elita, sentimenti
koje je arabeskna glazba indirektno odražavala
„Music critics go one step further and suggest that Gencebay emulated Egyptian music to the
point of plagiarizing at times“
„they [arabesk songs] have addressed the difficulties faced by traditional men in their effort to
preserve their traditional values and honor, particularly when confronted by industrial
employers and fast women of the modern world“
„From the way he dressed to the way he wore his mustache, Gencebay resembled the
quintessential migrant. By the early 1970s, he was a hero to fans who nicknamed him lovingly
Orhan Baba, or Father Orhan“
„On one hand, the change has to do most simply with the fact that arabesk music itself
changed somewhat in the 1980s and 1990s to incorporate sounds, messages, and lyrics more
closely associated with Turkish pop music. Arabesk singers began to style themselves after
Turkish pop stars on their video clips and cassette covers. Reproducing tunes and styles
associated with Turkish pop is one reason why over time arabesk became more popular with
audiences better accustomed to Western forms of music (…) That mainstream Turkish society
now appreciates arabesk music in spite of its unmistakable Eastern features shows that people
do not feel threatened by manifestations of Eastern culture as they once did, and that many are
in fact even willing to embrace the music on account of its Eastern-ness“
-pjesma Tek Tek İbrahim Tatlısesa sadrži disko melodije turskoga popa i tekst o napuštenosti i
tuzi klasične arabeskne glazbe kao i klasične istočnjačke instrumente
„In the 1950s, 1960s, and 1970s, arabesk singers sang about their unreciprocated love for the
girls of the modern world—i.e. the fast girls of the modern world—who rejected them
because of their traditionalism. In the 1990s, arabesk singers were very much a part of the
modern, urban society“
„Today, arabesk singers who incorporate elements of pop into their music and images enjoy
high levels of popularity and record sales [npr. Müslüm Gürses koji je isprva bio klasični
'arabeskni' pjevač da bi kasnije inkorporirao elemente turskoga popa u svoj opus]. By
contrast, arabesk performers who have rejected the incorporation of pop have found
themselves considerably less popular. This group includes Gökhan Güney, Küçük Ceylan, and
Ahmet Kaya“
-danas se arabeskna glazba razlikuje od popa po instrumentima kao što su bağlama te po
porijeklu izvođača koji uglavnom potječu iz Anadolije te su nižeg statusa
„Singers such as Ibrahim Bala and Hakan Gürses not only styled themselves after Ibrahim
Tatlıses and Müslüm Gürses, but also took on the same names to acquire fame and fortune.
Other singers such as Ibrahim Erkal and Hakkı Bulut modeled their cassette covers on those
of Orhan Gencebay by posing with their bağlamas“
„In essence, arabesk music was a primary beneficiary of urban migrants’ political de-
marginalization and cultural penetration“
„Several argued that because the Turks are Eastern people, they enjoy the “fatalistic” and
“emotional” aspects of arabesk. In saying this, the respondents seemed to be relying on
conventional “wisdom” in Turkey that Westerners are rational and calculating while
Easterners are irrational and emotional“
-jedan od razloga popularnosti arabeskne glazbe je osjećaj udaljenosti, nepomirljivosti i
odvojenosti od Zapada prema kojemu su Turci stoljećima težili u čemu je veliku ulogu igrala
politika EU-a
„Orhan Gencebay’s lyrics “There’s no soul without flaws / Love me with my flaws” received
widespread appeal because many in Turkey thought that the lyrics were symbolic of the
unrequited Turkish love for the West. Representative of the soul, Turkey sought to attain love
(that of the West) despite its inherent flaws“
„It is interesting, if mostly coincidental, to see that Turkey’s failure to integrate more easily
into Europe has also been manifested in the field of international music competitions. Since
1975, Turkey has entered the “Eurovision” song 25 times with the hope of ranking in the top
three. Each year, officials in the Ministry of Culture elect one artist to represent Turkey at the
contest. For over 25 years, Turkish artists almost always placed last; Turkish artists made it to
the top ten only twice between 1975 and 2002. In 2003, for the first time, a Turkish artist won
the competition. However, the artist, Sertap Erener, won the competition by performing an
English song called “Every Way that I Can.” To some, this was a pyrrhic victory for Turkey, a
sign of cultural weakness, and a sign that the country can only really be accepted by European
countries if it imitates them. Martin Stokes has written on the subject of the Eurovision
contest, “I often hear the sentiment that if only Turkey were to enter one of its own [folk]
singers, Turkey would win, or would succeed in demonstrating that there was no need to
compete on terms laid down by others in a musical language which was entirely alien to
them“
Atatürk and the arts with special reference to music and theater
-Ataturk je pokušao stvoriti turski nacionalni ples te je u skladu s time otvorio 1936. godine
Festival balkanskog narodnoga plesa i pokušao popularizirati zeybek ples
„In the first decades of the Republic, rigid censorship banned even the leading play of the
nineteenth century, Namik Kemal's Vatan yahut Silistre (The Fatherland and the Silistria).
Ataturk liked this play, but banned it because of such exclamations as "Long live the
Ottomans" and "Long live the Sultan." The play could be published or performed only on
condition that these lines were omitted.“
-Ataturk je također zabranio izvođenje predstave Üç Saat koja je bila utemeljena na tradiciji
narodnoga kazališta te imitiranju i ismijavanju manjina kao što su Iranci i Arapi jer je nastojao
učvrstiti odnose s tim narodima u tom periodu
„To mark a visit by the Shah of Iran in 1934, Ataturk ordered an opera to be composed based
on the play Ozsoy, using the two countries in the legend to represent the friendship between
Iran and Turkey. The opera, called Feridun…“
„Ataturk granted ethnic minorities, such as Greeks and Armenians, complete freedom to
publish books, newspapers and magazines and to perform plays in their own languages. For
example, the Armenian community has published a monthly Armenian-language theatrical
magazine called Kulis (from the French coulisse) since 1946; 827 issues had appeared by
June 1981. One of the oldest continually published theatrical journals in the world, Kulis is
the only Armenian-language theatrical magazine in the world“
„But for this purpose [spreading and nurturing art in the new Republic] the most important
tool was the network of People's Houses and People's Rooms, institutions which had their
origin in the Turkish Hearths founded in 1912 and revived in 1924. At a Hearths congress in
Ankara, it was decided to incorporate and expand these bodies into a network of Halkevleri
(People's Houses) in towns all over Turkey. They were designed to fill leisure hours with
entertainment and educational activities with the aim of ennobling people physically, mentally
and intellectually, by bringing the artsin which Kemalist principles were stressed-directly to
the people“
„Starting in 1937, theater began to be used as a subterfuge to propagate Kemalist views
throughout the country. Itinerant companies were already visiting small towns but, as they
were generally improvisatory companies, they lacked scripts. The state began to provide them
with good scripts commissioned from established dramatists on themes such as the use of
religion for personal interests, outdated marriage customs, polygamy and superstition.
Published examples of these plays include Hulleci (The Hired Husband), Itaat Ilanı (The
Verdict is Wifely Obedience), Şeriatçası (By Islamic Law), and Üfürükçü (The Faith Healer)“
-po pitanju glazbe i drugih umjetnosti Ataturk se držao ideja Ziya Gökalpa: „Our national
music, therefore, is to be born from a synthesis of our folk music and western music. Our folk
music provides us with a rich treasure of melodies. By collecting and arranging them on the
basis of the western musical techniques, we shall have both a national and a modern music“
„1. 1924-The Imperial Band (Muzika-i Humayun) was renamed The Presidential Orchestra
and moved to the new capital. 2. 1924-The Music Teachers' School (Musiki Muallim
Mektebi) was founded; it became the nucleus of the State Conservatory. 3. 1926-Young
musicians started to collect folk tunes from traditional sources. The groundwork was laid by
collectors such as Adnan Saygun, Ulvi Cemal Erkin, and Halil Bedii yonetken. 4. 1927 - The
state began to recruit young talent to study abroad on State Scholarships. 5. 1932-Foreign
musicians, teachers, conductors and composers were invited to Turkey, among them such
figures as Joseph Marx, Paul Hindemith, Bela Bartok and Eduard Zuckmayer.“
-dok se osmanska umjetnička glazba smatrala zastarjelom, monotonom i ne-inovativnom „On
the other hand, folk music, the product of a race, reflects feelings and tastes that are
communal rather than personal. It is creative, never-completed, ever-present, and found in
many forms. Its vigor, emotional concentration, historic representation, and popular sentiment
come from the rough, raw, varied and changing elements of cultural life, thus making it an
ideal element to fit into a western frame of reference. Western music has been accepted
because of its logical harmony and expressive power, and the prestige of western science,
technology, political thought and progress“
-reforme u glazbi u ranom periodu Republike bile su utemeljene na imitiranju klasične
zapadnjačke glazbe te je na tome i ostalo; uvođenje narodnih elemenata nije bilo dovoljno da
se diferencira ta nova turska glazba od stare europske; dok je s druge strane Ataturk odlučio
da tradicionalnu tursku umjetničku glazbu treba ignorirati zbog asocijacija s osmanskom
kulturom, a upravo je za glazba mogla diferencirati tursku glazbu od zapadnjačke
„A second category of writers feel that the contribution of traditional Turkish theater far
transcends the mere borrowing of a fixed type, scenario or form. According to these writers,
traditional theater is not a mere collection of superficial plots, but rather a sensibility and a
fund of stage conventions and techniques that include a sense of anti-illusionistic rapport
between actors and audience; an open or flexible form; development through language rather
than characters; an attempt to give the impression of improvisation; and the use of music,
dance and songs“
„Ataturk did not hesitate to advise dramatists or to suggest subjects for the works he
commissioned. He even acted as arbiter of plays, dictating changes in his own handwriting.
One file at the National Library in Ankara contains the manuscripts of three plays by Miinir
Hayri Egeli, with corrections in Ataturk's hand. He made three types of alterations. As he
wanted only words of Turkish origin, he would substitute for all loan words his own
suggestions. From the literary point of view, he would strike out banal images and cliches.
But his most important changes were conceptual. Ataturk insisted that dramatists include at
least one major female role of great character and virtue in every work“
„In Sağanak (Downpour), by the well-known novelist Yakup Kadri Karaosmanoğlu, a father
and his elder son are portrayed as reactionary and anti-Kemalist, while the younger son and
his sister-in-law are dedicated to Atatiirk's cause. When the elder son conspires against
Ataturk with a secret organization, he is sentenced to death, causing an upheaval in the family.
The play was banned in 1929 after four performances, probably because the playwright, fine
writer that he was, did not portray the sides in sufficiently black or white terms“
-u slikarstvu „Two groups of artists made fundamental new departures towards cubism and
constructivism: the Society of Independent Painters and Sculptors in 1928, and Group D in
1933“
„Ataturk expected architecture to serve as a useful medium for the glorification of the modern
state, and as a symbol of the successful establishment of the new capital, the modern city of
Ankara. He used two foreign architects to help achieve this. Helmut Jansen, an Austrian town
planner, conceived the city plan for Ankara, and Clemens Holzmeister was responsible for
designing its public buildings and ministries; both emphasized purist constructivism“; kasnije
dolazi do pobune među turskim arhitektima protiv stranih utjecaja te se naglašava potreba za
istraživanjem osmanske sekularne arhitekture
„One solemn and monumental work from this period is Emin Onat's mausoleum for Atatiirk,
which combines neo-classic structure and frontality with a melange of historic elements“
Richard Tapper: Islam in Modern Turkey: Religion, Politics and Literature in a
Secular State
-godine 1928. Islam je službeno sklonjen iz Ustava te je 1937. Republika Turska proglašena
sekularnom državom (6)
-platforma DP-a na početku nije bila utemeljena na religijskim slobodama nego na sukobu
između birokratske elite i širih, ruralnih narodnih masa; tek kada su se krajem ’50-ih pojavili
ekonomski problemi DP se počinje okretati religiji (9)
„A departure from strict traditional secularism was supported by the newly active tarikats and
substantial Islamic funding from abroad, channelled into educational facilities and huge
budget increases for the Directorate of Religious Affairs.“
„Particularly prominent [u smislu djelatnosti tarikata] were the Intellectuals’ Hearth (Aydınlar
Ocağı), and the movement known as the Turkish-Islam Synthesis (TIS), which wished to
bring supposedly traditional shared values to the surface, to peel away the false Western
veneer, which was so shallow, so seductive, so corrupting, and to recognize (under the label of
Turk and Islam) a national synthesis of fundamental values“

„Just as the Turkish revolution of 1908-23 was ‘one of the many echoes of a global upheaval .
. . a Turkish answer to the great turmoil that marked die end of the nineteenth century’, so the
revival of Islam in Turkey of the 1970s and 1980s is part of wider late twentieth-century
movements such as anti-materialism and perhaps post-modernism“
-u kasnom XIX. i XX. st. turski su se intelektualci podijelili na one koji su zagovarali
pozapađenje društva i vjerovali da je potrebno usvojiti i zapadnu tehnologiju i zapadne
vrijednosti, te islamiste koji su htjeli preuzeti zapadnu tehnologiju ali sačuvati islamske
vrijednosti
-sve do tanzimatskih reformi muslimanski podanici OC-a imali su poseban status u usporedbi
s ne-muslimanskim podanicima; jedna od zamjerki na te reforme bila je vezana za ukidanje
toga statusa
-neka istraživanja su pokazala da se značajan dio turske populacije izjašnjava kao 'Muslimani'
kada ih se pita za njihov identitet, iako ih se više od 50 % izražava Turcima; također se
pojedinci koji nisu Muslimani, ali su građani Republike Turske percipiraju kao državljani, ali
ne i Turci makar bili etnički turskoga porijekla što pokazuje da je termin 'Turčin' etno-
religijski termin
„It may be that Islam is an indispensable element in the definition of a Turk. The population
of contemporary Turkey is composed of peoples of various origins who settled in the country
under the Ottoman Empire. Many came as refugees after their lands fell under foreign (that is,
Christian) domination. They came not because they were ethnic Turks, but because they were
Muslims.“
-iako se na prvi pogled čini da je religija bila temelj političkog legitimiteta osmanske
dinastije, kada se uzme u obzir činjenica da je država bila zaslužna za održavanje i promicanje
religije vidi se da je zapravo dinastija i politika imala primat nad vjerom te jedno drugom daju
legitimitet u otprilike jednakoj mjeri
-u periodu Republike religija se koristila kao sredstvo legitimiziranja državne ideologije i
vladine agende: „The Directorate of Religious Affairs sends out model sermons to imams
(preachers) which may encourage the citizens, for example, to pay their taxes, or to contribute
to foundations established to assist the armed forces; thus, secular acts are identified as being
religiously desirable, and they gain an aura of religious legitimacy“
-radikalna sekularizacija koju je provodio kemalistički režim rezultirala je politizacijom
islama: „During the early part of the history of the Republic, some rebellions in the name of
Islam were indications of the presence of a counter-ideology to the compulsory modernization
of the centre (…) socio-economic change produces outcomes that facilitate the politicization
of religion in society“
-iako se često iznosi tvrdnja da je DP dobila izbore na platformi islama, zapravo su stranke
koje su ’50-ih provodile takve kampanje dobile vrlo malo glasova, dok je DP bila „It was not
the religious basis of its political ideology, but its tolerant attitude towards religion, which
made the Democrat Party popular among the voters“
-islamizacija političkog života u Turskoj išla je prvo preko MNP (Milli Nizam Partisi) koja je
zatvorena nakon državnog udara ’71 jer je provodila kampanji temeljenu na religiji, zatim se
ponovno pojavila kao MSP (Milli Selamet Partisi) koja je zatvorena ’80-ih iz istog razloga, da
bi kasnije postala Refah Partisi (protive se EU, žele zabraniti kamate te se protive stranom
kapitalu osim ako nije iz islamskih zemalja)
-kao turski intelektualci iz perioda tanzimata koji su vjerovali da imaju odgovor na pitanje
kako zaustaviti propadanje Carstva u procesu pozapađenja, tako je i ulema imala odgovore na
sva pitanja i dileme s kojima se zajednica suočavala, te dvije skupine su vrlo slične po
nastojanju temeljenja legitimiteta na znanju i intelektu„In answering questions, they started by
looking into the Koran; if they found no immediate and direct answer, they moved to the
Hadith, the traditions of the Prophet. If there was no answer there, they engaged in the
drawing of analogies (qiyas). If no analogies could be drawn, then the consensus (ijma) of the
community would be sought for an acceptable answer (…) If only in a very general way, one
cannot but find some similarities between the old deductive logic and the way Kemalist
ideology has often been employed in recent years to offer guidance and legitimation for
political action. The Great Speech of Atatürk has been raised, not infrequently, to the level of
a holy book. If no direct or even indirect reference is found therein to the specific political
problem in hand, then other speeches and sayings by Atatürk, or even accounts of what he
said or did (allegedly sometimes the products of imagination), have been turned to for
guidance“
‘the legitimacy of the republican ideology was bolstered through the modem secular
educational system, but by means of the appropriation of key concepts from the Ottoman-
Islamic philosophy of knowledge.''
'They often talk about a division between material (maddi) and spiritual (manevi) domains,
and they treat republicanism and Islam as two separate ideologies, of which the former is of
wider temporal scope'
-mnogi stanovnici zajednica u Turskoj su spremni otvoreno govoriti o republikanskim
vrijednostima i javno, otvoreno sudjelovati u republikanskom diskursu, međutim kada je
religija u pitanju to sudjelovanje je pomalo zakamuflirano: „By contrast, wherever religious
ornaments are displayed, in shops or restaurants, a picture of Atatürk is even more
prominently shown“
-u nekim zajednicama se recitiranje mevlida percipira samo kao sporedni vjerski ritual koji
ima krnju vrijednost jer nije dio Kurana među muškarcima, dok se među ženama percipira
kao dokaz njihove dublje religioznosti i privrženosti islamu nego što je slučaj kod muškaraca
te se ženska recitiranja mevlida često omalovažavaju i ignoriraju što naravno ide u korist
republikanskog diskursa
-Turci stvaraju paralele između republikanizma i islama kako bi lakše prihvatili nametnutu
sekularizaciju protiv koje se nisu uspjeli izboriti pa tako kažu da je zabrana alkohola u skladu
s modernim vrijednostima i moralom, da institucije republike vrše slične uloge islamskim
institucijama, da je post dobar za zdravlje, itd.
“contemporary Bektaşi ceremonies which have departed from the universalizing Sufism of the
early twentieth century and have become nationalistic — Hacı Bektaş is treated as a sort of
patron saint of Turkey who claimed that ‘the Turkish nation was created to rule the world’ and
that even Muhammad and 'Ali were Turks“ (67)
-prema nekim istraživačima rani intelektualci Republike koristili su islamski diskurs i načine
razmišljanja kako bi se borili protiv islama (67)
-u islamskom sustavu postoje dva naziva za znanje: 'ilm (znanje povezano s islamskim
znanostima koje ulema podučava po medresama) te ma'rifa (ezoterično, osobno znanje
temeljeno na iskustvu) (71)
„Atatürk’s most widely quoted sayings, already mentioned above, is hayatta en hakiki mürşit
ilimdir, ‘the surest [spiritual] Guide in life is [scientific] knowledge.’ Andrew Mango has
pointed out that both mürşit and ilim are terms with a primarily religious sense“ (73)
“his language [Atatürk’s] pre-dates the purges he initiated, employing a heavily arabized
Ottoman vocabulary nearer to present-day Islamic discourse than contemporary republican
politics - his sayings, as has often been pointed out, need translation for the youth of today“
(74)
“organizations such as the Nurcu, which is far removed in style from the traditional Sufism of
personal ties to the spiritual Guide, being based on the contrary on the written works of the
founder, which are devoted to explaining the message of the Koran to large audiences“ (75)

Between neo-ottomanism and ottomania: navigating state-led and popular

cultural representations of the past
„In photography studios, people have their pictures taken in Ottoman-period costumes,
enjoying and displaying memorialized versions of themselves as sultans and sultanas.
Restaurants offer menus peppered with the word “Ottoman.” Bookstores abound with popular
books and magazines promising readers the story of the “real” Ottomans. Ottoman Turkish
courses and the collecting of antiques are growing ever more popular. Lavish shopping malls
feature shops selling T-shirts decorated with Ottoman tuğras, the sultans’ calligraphic seals.
Five-star hotels and health clubs have discovered a long neglected and formerly disdained
Ottoman institution and adapted it to modern consumption: the hamam, or traditional Turkish
bath. Along with these popular forms of consuming the Ottoman past, the state is also
promoting its own vision of the Ottoman past through such events as the celebration of the
conquest of İstanbul in 1453, commemorating this event through a panoramic museum, as
well as by disseminating a vision of a multicultural, just, welcoming, and peaceful Ottoman
past through public speeches, textbooks, and publications“ (34)
„The rising interest in and redefinition of Turkey’s Ottoman past represents a process of
reevaluating Turkey’s historical heritage. Over the past two decades, scholars have examined
the “memorial turn” in the Turkish context, and have indicated that this rising interest in the
past might be a symptom of nostalgia, of the destruction of communal life, and of the absence
of social memory in everyday life“ (35)
„[Neo-Ottomanism] refers to the current policies of the ruling Justice and Development Party
(Adalet ve Kalkınma Partisi, AKP) geared toward promoting nostalgia via an emphasis on the
Ottomans’ multiculturalism, cosmopolitanism, and tolerance. As compared to this project’s
nationalistic, solemn, and masculine inclinations, Ottomania embraces popular culture with an
emphasis on consumption of a wide spectrum of products, from bath packages to television
series“ (36)
„neo-Ottomanism and Ottomania constitute frontal challenges to the republic’s foundational
narrative, rewriting the historical script that rejected Turkey’s Islamic and imperial past for a
secular and Western society“ (37)
„Esra Özyürek traces the beginnings of this phenomenon [of Neo-Ottomanism] to the 1990s:
looking at the 75th anniversary celebrations of the republic, she writes, “the promoters of neo-
Ottomanism had a rather flattened sense of the seven-hundred-year long rule of the Ottomans
and saw the empire as a proof of the superior achievements of a ‘Turkish’ state that accepted
Islam as its official religion.“ (37)
„As a central narrative of the ruling AKP, neo-Ottomanism has implications for Turkey’s
domestic and foreign politics. Illustrated by the foundational text Stratejik Derinlik (Strategic
Depth), a book penned by the former Minister of Foreign Affairs and later Prime Minister
Ahmet Davutoğlu, the foreign policy face of neo-Ottomanism envisions a pax Ottomanica in
the hinterland of the Ottoman Empire, with the aim being to establish ties with countries in
the Middle East and the Balkans at the expense of Turkey’s traditional orientation towards the
West. Davutoğlu claims that reintegrating with the Middle East is Turkey’s historical and
geographical destiny“ (38)
„The last of these range from Ottoman-themed museums, such as the Panorama 1453 History
Museum, to colossal mosques meant to imitate the grandeur of Ottoman sultans, such as the
controversial mosque constructed on the hills of Çamlıca in İstanbul. One of the specific
triggers for the anti-government demonstrations held at İstanbul’s Gezi Park in 2013 was an
attempt to raze this public park so as to construct a replica of an Ottoman barracks that would
serve as a shopping mall“ (38)
„As opposed to the idea of Beyoğlu/Pera being the representative of European İstanbul, RP
representatives used their rule “as a crucial opportunity to demonstrate the workings of the
‘Ottoman model of government,’ which they defined as the coexistence of different lifestyles“
(39)
„However, the current president, Recep Tayyip Erdoğan, among others, condemned it for
falsely depicting the Ottoman “forefathers” spending their lives involved in harem intrigues
rather than fighting on horseback“; neki od službenika AKP-a tražili su od producenata serije
da obustave snimanje, oni su posegnuli za samocenzurom te su nakon toga počeli
inkorporirati sve više scena s prikazima bitaka (42)
-nakon dugog perioda potiskivanja osmanske tradicije, osobito na kulturnom planu, s
liberalizacijom koja je zahvatila tursko društvo '90-ih godina kulturna produkcija više nije pod
kontrolom države: „Ottomania becomes a venue for reevaluating and rehabilitating a tradition
that was rejected by republican modernization, and it becomes a domain where contemporary
neo-Ottomanism can be either reproduced or challenged“ (44)
-popularna kultura u posljednje vrijeme više nije vlasništvo isključivo nižih, slabije
obrazovanih klasa, nego je postala nešto u čemu uživaju i pripadnici viših staleža „Research
suggests that members of upper strata appreciate and consume popular culture, possibly even
in greater depth and breadth than their less privileged counterparts“; dolazi do svojevrsnog
brisanja granica između visoke i niske kulture (44)
-jedan od važnih faktora koji su utjecali na popularnost osmanskoga nasljeđa u suvremenoj
Turskoj je re-definicija modernizma, odnosno odmak od autoritarnog, kemalističkog
modernizma utemeljenog na imitiranju zapada prema suvremenom, pluralnom modernizmu
koji dopušta uključivanje nekada zanemarivanog osmanskog nasljeđa; problem se krije u
načinu na koji je to nasljeđe uključeno te u pitanju povijesne autentičnosti tih prikaza
osmanske prošlosti (45)
„Cultural studies has viewed popular culture as a domain wherein struggles over meaning and
representation occur. Far from being passive consumers, the audiences of popular culture
make meaning through a process of struggle and negotiation“ (45)
‘When in the 1930s, for example, the government experimented with broadcasting Western
music and banning classical Ottoman court music on the radio, the goal was to import the
higher artistic truths of the West at the expense of popular demands. The folk discourse
complemented this search by situating it within the context of local essences'; na taj je način
postignuto i odvajanje od osmanske tradicije i ukorjenjivanje novog turskog modernizma
utemeljenog na zapadnim uzorima u tursku kulturu (46)
“In the 1990s, to give one example, as arabesk stars began to appear on state television and
give concerts to the jet set, and as the boundaries between arabesk and Western-style pop
music began to erode, the decade-long debates around whether arabesk was modern or
degenerate started to make less and less sense“ (46)
„Combining a social view of historical degeneration with an individual view of pleasure,
consumers of Ottomania absolve their immersion in popular culture, believing that their
critical stance makes them impervious to intrusions of the so-called “false history.” (47)
„It is not paradoxical that The Magnificent Century was possibly the most popular and the
most disdained television series at one and the same time“ (48)
-Neo-Osmanizam je utemeljen na ideji da je OC bilo izrazito tolerantna državna tvorevina te
da je u periodu njezine vladavine vladala svojevrsna pax Ottomanica; taj se sustav nastoji
rekreirati u sklopu vanjske politike vladajućeg režima (56)
„Neo-Ottomanism, a more conscious and intentional identity project, also defines itself in
relation to Ottomania and to debates around “proper” history, feeding on its arguments in
order to define what it is and what it is not.“ (56)
„The Magnificent Century becomes a fictional point of reference in terms of what history
must not have looked like, in this way opening the ground for discussion of the non-fictional
Ottoman Empire and shedding light on current nationalistic, religious, and gendered
inclinations in Turkish society“ (57)