OBITELJ I FUNKCIJE OBITELJI

obitelj – primarna društvena grupa povezana brakom, srodstvom ili usvajanjem čiji
članovi žive zajedno te ekonomski i emocionalno skrbe za svoje potomstvo
funkcije obitelji – reprodukcija, regulacija spolnoga ponašanja, socijalizacija,
emocionalna podrška i skrb, pridavanje socialnoga položaja i ekonomska funkcija
nuklearna obitelj – roditelji i djeca (4-5 članova)
proširena obitelj – roditelji, djeca, ostali srodnici
vrste obitelji prema kategorijama naslijeđivanja: 1. patrilinearna – po očevoj liniji
2. matrilinearna – po majčinoj liniji
3. bilinearna – po obe linije
obitavanje obitelji: 1. patrilokalno – u očevom obiteljskom domu
2. matrilokalno – u majčinom obiteljskom domu
3. neolokalno – na potpuno novoj lokaciji
odnosi moći u obitelji: 1. patrijarhalni – dominancija muškarca
2. matrijarhalni – dominancija žene (npr pleme Mosuo na Himalajama)
3. egalitarni – jednaka raspodijela moći

BRAK I VRSTE BRAKA

brak – društveno prihvaćena seksualna zajednica dviju ili više osoba

monogamija – brak između dviju osoba
poligamija – brak između više osoba
poligamija se dijeli na poliginiju i poliandriju
poliginija – brak jednoga mušarca s dvije ili više žene
poliandrija – brak jedne žene s dva ili više muškarca
poliginija je češća u višim socijalnim statusima zbog financija
poliandrija se također naziva i bratski brak jer se često jedna žena uda za dva brata
iz financijskih razloga
egzogamija – kulturno pravilo koje se odnosi na sklapanje brakova izvan srodničke
grupe (na selima do devetoga koljena)
endogamija – pojava sklapanja brakova unutar pojedine grupe (etničke, rasne,
vjerske i sl.)
pogled socioloških teorija na obitelj:
1. funkcionalistička teorija:
jedino obitelj može zadovoljiti potrebe primarne socijalizacije i stabilizacije ličnosti.
Obitelj danas gubi mnogefunkcije koje preuzimau druge institucije u društvu.
Proizvodnjan se seli na radno mjesto, obrazovanje i zdravstvenu skrb pružaju
specijalizirana zanimanja i organizacije. Moderna nuklearna obitelj je vrlo pokretna i
lako može seliti radi potreba gospodarstva. Prije je muškarac imao insturmentalnu
ulogu, to jest zarađivanje, a žena ekspresivnu ulogu, to jest briga za djecu i
emocionalna stabilnost.

2. Konfliktna teorija:
Kapitalizam koristi besplatni kućanski rad žena i kućanica. Poslodavci plaćaju samo
rad radinka muškarca. U emocionalnom pogledu, obitelj je isto funkcionalna za
kapitalizam. Radnik se nakon otuđujućeg rada u tvornici ima gdje opustiti. Obitelj
pruža privremeni bijeg od nehumanih uvjeta rada. Žene se tretiraju ko rezervna
armija koja se prima na tržište kad je nedostatak radne snage, a šalje kući kada se
potražnja smanji.

3. Feministička teorija:
Glavni probem je patrijarhat. Patrijarhat prethodi kapitalizmu i označava dominaciju
muškaraca nad ženama. Značajka je društva u cjelini, a ne samo u obitelji. Muškarci
ne drže žene u potkačenom položaju samo u koći, već ih žele isključiti iz tržišta rada.
Ženski kućanski poslovi poslijedica su isključivanja žena s tržišta rada.

ALTERNATIVNI STILOVI ŽIVOTA

Samački život
Kohabitacija – zajednički životbez formalno sklopljenoga braka
Brakovi bez djece – sve češći, razlozi su neplodnost i osobni odabir (18% parova u
hrv)
Samohrano roditeljstvo – uzroci su razvod, smrt partnera i izvanbračna rođenja
Istospolne zajednice – formalno ili neformalno priznato partnerstvo među osobama u
istospolnome paru
Komune – svaki muškarac u braku sa svakom ženom i svi se smatraju roditeljima
djece. Ne smatraju se ozbiljnom alternativom obitelji jer odbacuju vrijednosti društva i
izoliraju se od društva. primjeri su kibuci u izraelu i oneida u americi

registrirano partnerstvo – način da istospolne zajednice ostvare neka ili sva bračna
prava
2014 – hrvatska dozvoljava životno partnerstvo
2017. u Hrvatskoj muškarci prosječno stupaju u brak s 31,3 godine, a žene s 28,6
godina
2000. muškarci su stupali u brak s 28,6 godina, a žene s 25,3
postotak nevjenčanih osoba preko trideset godina je 50% veći nego 2001.
svaki peti muškarac je samac
svaka deseta žena je sama

Suvremena obitelj i obiteljski problemi

“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na
svoj način” – tolstoj
– promjene u Europi u 18. i 19. stoljeću izmjenile su značajke obtelji. Najvažnije
promjene su:
a) osjećaji i privrženost među članovima obitelji
 b) važne su osobna slobode i sreća u braku
c) važan je spolni užitak i razdvaja se od grijeha i osjećaja krivnje
sentimentalna revolucija promijenila je odnos prema djeci (manje zlostavljanja, veća
briga za djecu)
kapitalizam i tržište zahtijevaju osobito ponašanje pojedinaca – egoizam i
individualizam
primjetne su ove stvari u obitelji: a) rastuća stopa razvoda
b) smanjena stopa fertiliteta
kad je riječ o razvod: a) više se razvodeparovi u gradu
b) oni koji su mladi stupili u brak
c) oni koji se žene nakon kratkog poznanstva
žene svoju ulogu domaćive i majke opterećuju dodatnim zadacima. muškarci ube
dominantnu ulogu skrbnika za obitelj i moraju naučiti nove uloge (od intimnosti i
topline do kućanskih poslova i brige za djecu)
nasilje nad ženama prisutno je u svim društvima

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
društvena stratifikacija ili slojevitost – hijerarhijsko rangiranje skupina
-trajni oblik nejednakosti koji se odnosi na društvene skupine koje su hijerarhijski
podijeljene
obrasci nejednakosti:
– društvena je nejednakost obilježje društva a ne pojedinca
– postoje duboki strukturalni uzroci koji su najčešće prikazuju hijerarhijskim odnosom
među slojevima
– stratifikacija je stabilna i postojana te posljedica dugotrajnih procesa kroz povijest
– uz stratifikaciju se pojavljuju vjerovanja i ideologije koji te podjele opravdavaju i
objašnjavaju
stratifikacijski sustavi:
1. robovlasništvo – povlašteni sloj kupuje i prodaje druge pojedince
2. kastinski sustav – staroindijsko društvo, pet kasti (brahmani, kaštrije, vajšije,
šudre, parije). nije se moguće maknuti iz kaste u koju je pojedinac rođen i svaka
kasta ima određena zanimanja
3. staleži – europski feudalizam
4. klasni sustav – obilježje modernih industrijskih društava od 18.st. postoje radnička,
srednja i kapitalistička klasa (buržoazija). marx i drugi teoretičari tvrde da
kapitalistička klasa posjeduje i kontrolira kapital, dok radnička radi za njih

koncepcija prirodnog prava javila se tek u 18. stoljeću prema kojoj su svi ljudi prirodi
jednaki.
koncepcije jednakosti –
a) jednakost šansi, svi položaji moraju biti dostupni na osnovu zasluga, a ne
rođenja. obrazovanje je mehanizam putem kojeg biramo pojedince za
pojedina zanimanja
b) jednakost starta vrijedi samo ako ljudi startaju sa istog položaja
 c) jednakost rezultata znači da svi trebaju imati isti standard i životne šanse. da
bi se ostvarila prava jednakost, nagrade koje dobivaju uspješni ne smiju biti
veće od onih koje dobivaju manje uspješni

teorije o društvenoj stratifikaciji:

1. funkcionalistička teorija – stratifikacija je nužna za popunjavanje najvažnijih
položaja najsposobnijim pojedincima. različiti položaji zahtijevaju različitu
količinu talenta i obrazovanja. jedino ako im omogućimo visoke nagrade, ljudi
će biti motivirani obrazovati se za visoke položaje i preuzimanje odgovornosti.
prema funkcionalistima, stratifikacija je nužna jer ima motivacijski značaj
2. konfliktna teorija
3. pristup maxa webera