Svjedočenje katoličkog svećenika koji je želio ostati anoniman

Sveti Pavao je u poslanici Rimljanima napisao rečenicu koja je kasnije postala poznata u kršćanskoj
povijesti i duhovnosti: „Ne činim dobro koje želim, nego zlo koje ne želim“ (Rim 7,13). Ova tvrdnja
svakako vrijedi za svakoga od nas, osjećamo je živom i aktivnom u svom tijelu, i ujedinjuje svaku osobu,
bez obzira na vjeru, podrijetlo i kulturu. Ali posebno za neke ljude te riječi poprimaju ozbiljniji, dublji i
dramatičniji ton, koji u najtežim slučajevima može dovesti i do gubitka života. Mislim na one koji pate od
ovisnosti, zbog koje osoba više ne može kontrolirati svoje misli i ponašanje, postupno gubi sposobnost
izbora: tvar o kojoj ovisi upravlja njezinim životom, unutarnjim i vanjskim.

Putevi oporavka od ovisnosti visoko su razvijena stvarnost u anglosaksonskom svijetu već više od
osamdeset godina, i iako ulazi u talijanske domove putem sve globaliziranije televizije, medija i tiska, još
uvijek je malo poznat, osobito u mediteranskom području, gdje se ovisnosti često tretiraju kao tabu,
stigma i nešto što treba tajiti od obitelji. Tajna koja gotovo nikada nije toliko tajna. U našoj mašti, sesija
Anonimnih alkoholičara izgleda kao krug stolaca u središtu prostorije, prezentacija po imenu svakog
člana i entuzijastičan odgovor sudionika ... ali, izvan ovog stereotipnog prikaza, koliko mi zapravo znamo
o ovom svijetu?

U mojim prvim godinama svećeničke formacije u zemlji u kojoj je društvo kulturološki vrlo slično onom u
Sjedinjenim Državama, imao sam priliku doći u kontakt s nekoliko ljudi koji su se oporavljali od ovisnosti i
postao sam toliko strastven za njihov način života , da je po meni vrlo evanđeoski u biti, a privlačan u
duhovnosti. Kao svećenik i ispovjednik sve više uviđam koliko su ovisnosti danas raširene i kako
tradicionalna rješenja, pa tako i vjerska praksa, nisu uvijek najprikladniji odgovor na ovu vrstu patnje. U
sve dezintegriranijem društvu, u kojem se ima dojam da ste sami u prevelikom svijetu, s rascjepom
između realnog i virtualnog, raste broj ljudi svih dobi koji su uvučeni u spiralu ovisnosti svake godine, a
još uvijek je premalo onih koji znaju da je izlaz moguć. Za neke od njih predlažem, kao mogućnost, a ne
kao jedino rješenje, galaksiju programa od 12 koraka, kojima je posvećen ovaj članak.

Malo povijesti

Datum polaska je 10. lipnja 1935. godine, kada izvjesni Dr. Bob je popio svoju posljednju čašu viskija
nakon što mu je prišao Bill W., njujorški burzovni mešetar, koji mu je rekao kako je uspio prestati piti.
Ovaj datum označava početak zajedništva Anonimnih alkoholičara (odsada AA), prvorođenca drugih
programa koji će se kasnije razviti na istoj duhovnoj osnovi.

Bill priča da ga je 1934. godine, dok je bio kod kuće planirajući sljedeće piće, nazvao stari prijatelj i
suputnik koji je, na njegovo iznenađenje, bio trijezan. Ebby, ovo mu je ime, otići će potražiti Billa i reći
mu kako se prestao opijati zahvaljujući duhovnom putovanju oksfordskih grupa, pokreta rođenog u
protestantskoj sferi, koji se temeljio na primitivnom kršćanstvu. Članovi ovih skupina imali su neke
ključne prijedloge u temelju svoje vjere: svi ljudi griješe, svi se grešnici mogu promijeniti, ispovijed je
preduvjet za promjenu; promijenjena osoba može imati izravan pristup Bogu; čuda su ipak moguća,
promijenjena osoba mora pomoći i drugima da se promijene.

Bill je gajio jake antireligiozne osjećaje, ali je bio otvoren za mogućnost da bog postoji negdje u svemiru.
Pod dojmom razgovora s Ebby, jedne od njegovih noći delirija u bolnici, Bill će formulirati molitvu koja će
biti odlučujuća za njegov izlazak iz alkoholnog pakla: „Učinit ću sve! bilo što! Ako ima Boga, neka mi se
pokaže!" S tim u vezi, mistično iskustvo obavijajućeg svjetla označilo je prijelaz iz života zatrovanog
alkoholom u život sastavljen od sabranosti i sebedarja onima koji još pate.

Bill, trijezan, ali usamljen, koji nije uspio nikome pomoći s Oxfordskom metodom, našao se u trenutku
krize. Neuspjeh ekonomskog pothvata odveo ga je u hotel u Akronu, Ohio, da bira između bara i
telefonske govornice. Božjom milošću odlučit će se za drugo i nakon niza poziva raznim vjerskim
službenicima u gradu, stići će do Dr. Bob, liječnik, također alkoholičar i redoviti gost na Oxfordu.

U međuvremenu, Dr. Silkworth koji je pratio Billa, potaknuo ga je da ostavi po strani razgovor o svom
mističnom iskustvu u bolnici i da se ograniči na to da drugima obznani svoju dijagnozu o prirodi
alkoholizma, točnije istovremenu prisutnost fizičke alergije i mentalne opsesije. Ova je dijagnoza i danas
temeljna za razumijevanje prirode ovisnosti. Pod alergijom podrazumijevamo abnormalnu reakciju
organizma na određenu tvar: nemogućnost prestanka jednom započete te čitav niz simptoma
lokaliziranih u različitim dijelovima tijela, koji se razlikuju od osobe do osobe. Oni koji imaju želju za
hranom, primjerice, ne mogu ograničiti konzumaciju određene hrane, upravo zbog ove alergije. Jednom
kada počne, počet će jesti daleko iznad svoje gladi i fizičke sposobnosti za unos. Isto vrijedi i za alkohol,
droge i sve oblike ovisnosti, uključujući kockanje i pornografiju. Ovisnik ne može odlučiti koliko će uzeti
svoju "drogu"; ako krene, neće znati stati.

Alergija sama po sebi ne bi bila neumoljiva stvar: ljudi koji pate od nje samo moraju biti vrlo oprezni da
ne uzmu niti dođu u kontakt s agensom alergije i les jeux sont faits! Ali kako to učiniti kada je to
popraćeno mentalnom opsesijom koja će osobu uvijek tjerati da pristupi onome što je boli?

Zapravo, pod opsjednutošću podrazumijevamo onu prijevaru uma koja ovisnu osobu navodi da vjeruje
da će ovaj put moći kontrolirati konzumaciju supstance bez gubitka kontrole; da će ovaj put sve biti u
redu i da se sljedeće jutro neće probuditi u užasu i depresiji koji oduvijek prate opijanje. Čini se da
sjećanje na patnju nakon uporabe nije prisutno u sjećanju ovisnika u vrijeme opsesivnog iskušenja.
Jedina stvar koja se stalno vraća je pomisao na zadovoljstvo povezano s konzumacijom. Ako podlegne
opsesiji i prihvati iskušenje da počne “piti”, aktivira se alergija i od tog trenutka počinje slobodni pad koji
u nekim slučajevima može trajati danima, tjednima ili mjesecima.

Zbog toga je kombinacija opsjednutosti i alergije bila glavobolja specijalista desetljećima sve do
dijagnoze dr. Silkworth i jungovska perspektiva potrebe za radikalnom promjenom na psihičkoj i
kognitivnoj razini.

Ovo je, u biti, poruka koju je Bill donio Dr. Bob, na sastanku koji je trebao trajati petnaest minuta, ali je
na kraju potrajao šest sati. Nakon kratkog povratka, Dr. Bob je prestao piti i njih su dvojica zajedno
počeli obilaziti lječilišta, razgovarati s najočajnijim alkoholičarima, steći nove suputnike koji su se
organizirali u prve dvije grupe AA, koje će trajati četiri godine bez službenog referentnog teksta, sve dok
u 1939. prvo izdanje Anonimnih alkoholičara (poznatije kao “velika knjiga”) nije izbilo na svjetsku
pozornicu, proizvevši eksploziju članstva u novom društvu. Velika knjiga je vodič za oporavak, koji sadrži
dvanaest duhovnih koraka koje treba poduzeti s Bogom, sponzorom i grupom podrške.

Već desetljećima događa se čudo svaki put kad ovisnik može tražiti još jedan dan trijeznosti. Zapravo,
program od 12 koraka ne obećava ozdravljenje, već progresivan i svakodnevni oporavak. Bolest ovisnosti
se ne uklanja iz osobe, već se zaustavlja, tako da je moguće živjeti slobodan život unatoč iskušenjima i
kušnjama, dan po dan.
O čemu se radi

Jedna od tajni ovog programa je aspekt zajednice. Kako je ovisnost bolest koja vodi u izolaciju (zamislite
koliko ovisnika o drogama umire na našim ulicama), oporavak prolazi kroz ponovnu uspostavu mreže
zdravih odnosa i međusobnog pomaganja. Danas tehnologija čini dostupnima više načina komunikacije,
što olakšava održavanje kontakta putem telefona, WhatsAppa, Skypea ili Zooma nego što je to bilo
1930-ih, putem pisma. Nadalje, program se temelji na susretima uživo, u kojima kao grupa proučavamo
tekst i dijelimo svoje iskustvo, snagu i nadu. No srce programa je upravo 12 koraka, faza kroz koje ovisnik
prolazi, uz pratnju sponzora, koji je nitko drugi nego još jedan ovisnik u oporavku, koji ima više iskustva i
dulje trijeznost.

Još jedan tipičan element ovog puta je njegova duhovna, ali ne i religijska bit. Zapravo, grupe za
oporavak u 12 koraka nisu povezane ni s jednom religijom, denominacijom ili institucijom. Ova sloboda
omogućuje svima da se bolje uklope, održavajući vlastitu vjeru ili tradiciju, bez sukoba s onima drugih.
Zajedno: Židovi, kršćani, muslimani, budisti, sikhi, agnostici i nevjernici, otkrivaju da iznad svega postoji
viša sila, čije ime može varirati ovisno o uvjerenjima svakoga, kojoj vrijedi povjeriti svoj život, i od kojih
se liječiti i voditi.

Besplatno i bez ikakve članarine, u anonimnosti i uz poštivanje povjerljivosti, ove grupe već godinama
djeluju, same se uzdržavaju i odbijaju vanjske donacije, pokazujući da su i danas, kao iu davna vremena,
čuda još uvijek moguća.

Neki su ove programe optuživali za tendencije New Agea, relativizma ili vjerskog indiferentizma. Iz onoga
malo što sam uspio utvrditi čitajući tekstove, mogu reći da sam pronašao mudrost koja se ni na koji
način ne kosi s katoličkom vjerom. Velika knjiga predstavlja obilan niz evanđeoskih citata, a duh koji je
prožima duboko je kršćanski. Štoviše, Bill i Dr. Bob je bila sestra milosrdnica svetog Augustina, zvana Sr.
Ignatia, medicinska sestra u bolnici koja je liječila alkoholičare i narkomane, koju danas zajednica
anonimnih alkoholičara smatra svojevrsnim svecem. S katoličke strane, prvi koji su podržali ovo iskustvo
bili su neki isusovci među kojima i p. Edward Dowling, a danas se u raznim dijelovima svijeta većina
skupina sastaje u župnim dvoranama i crkvama različitih denominacija.

Živjeti dan po dan, ne brinući se previše za budućnost, povjeravajući prepuštenost u ruke Oca punog
ljubavi, kojemu možete predati svoje slabosti i slabosti, iskreno ih dijeleći s ostalom braćom i sestrama u
duhu " besplatno si primio, besplatno daruj" je ono što, po mom mišljenju, ujedinjuje ovaj program u srž
evanđeoske poruke.

:Imam ovisnost, ali sam također pozvana na svetost

12 koraka

U nastavku navodim 12 koraka AA-a, kao primjer koji se odnosi na sve ostale programe inspirirane
njima, s jedinom iznimkom objekta ovisnosti, koji se očito mijenja:

1 Priznali smo da smo bili bespomoćni zbog alkohola i da su naši životi postali nekontrolirani.

2 Došli smo do uvjerenja da bi nas Moć veća od nas mogla vratiti razumu.

3 Donijeli smo odluku da svoje volje i svoje živote stavimo na brigu Bogu, onako kako ga možemo
zamisliti.
4 Napravili smo duboku i neustrašivu moralnu inventuru sebe.

5 Priznali smo Bogu, sebi i drugim ljudskim bićima točnu prirodu svojih pogrešaka.

6 Bili smo potpuno spremni da Bog ukloni sve te nedostatke karaktera.

7 Ponizno smo ga zamolili da ukloni naše nedostatke.

8 Napravili smo popis svih ljudi koje smo povrijedili i postali spremni nadoknaditi štetu koja im je
nanesena.

9 Izravno smo nadoknadili štetu takvim osobama kad god je to bilo moguće, osim kada bi to povrijedilo
njih ili druge.

10 Nastavili smo provoditi osobnu inventuru, a kad smo bili u krivu, brzo smo to priznali.

11 Kroz molitvu i meditaciju nastojali smo poboljšati svoj svjesni kontakt s Bogom, onako kako bismo ga
mogli zamisliti, moleći samo da nam obznani njegovu volju za nas i da nam da snagu da je izvršimo.

12 Postigavši duhovno buđenje kao rezultat ovih koraka, nastojali smo prenijeti ovu poruku
alkoholičarima i primijeniti ta načela u svim našim aktivnostima.

Stanje u Italiji

Nisam dobro informiran o trenutnoj situaciji grupa od 12 prolaza u Italiji, ali iz brze pretrage na
internetu, shvatio sam da su različita bratstva relativno nova stvarnost, ali rastu uz čizmu. Iz godine u
godinu povećavaju se grupe posvećene sve novim oblicima ovisnosti. Trenutno možete pronaći grupe za
podršku ovisnosti o: alkoholu (Anonimni alkoholičari), drogama i pušenju (Anonimni narkomani), seksu,
požudi, pornografiji i vezama (Anonimni seksaholičari, Anonimni ovisnici o seksu, Anonimni ovisnici o
seksu i ljubavi), hrani (Anonimni prejedači) , emocije (Emotionals Anonymous) i drugi ljudi
(Codependents Anonymous, skraćeno CoDa), i vjerojatno još ponešto što sam možda propustio. Njima
treba dodati i grupe za članove obitelji i prijatelje zaposlenika (Al-anon, SAnon, NarAnon…).

Želio bih reći nekoliko riječi vama koji čitate i koji sumnjate da patite od nekog oblika ovisnosti. Prvo: ne
boj se! Postoji izlaz. Roy K., osnivač bratstva Anonimnih seksaholičara, u istoimenoj knjizi piše da je
ovisnost pokušaj ispunjavanja duhovne praznine materijalnom realnošću. Ono što ovisnik traži je ono što
Roy naziva "pravom vezom", nešto što se može pronaći samo u Bogu. A 12 koraka će vam pomoći
pronaći Boga. Zajedno s obitelji braće i sestara koji će te razumjeti kao nitko nikada i koji čekaju da te
upoznaju.

Ako primijetite da gubite kontrolu u nekim područjima svog života, ako ste opsjednuti ponavljajućim
opsesivnim mislima o istoj temi, ako unatoč svom trudu, obećanjima, postu, molitvama, lijekovima,
psihoterapiji, niste u stanju napraviti određeno ponašanje, ako svaki put kada se zakuneš to će ti biti
zadnje i obuzme te gađenje i strah, ali nakon nekog vremena si spreman to ponoviti, to znači da više nisi
slobodan birati hoćeš li koristiti ili ne "supstanca", i raditi stvari koje ne želite. Najvjerojatnije patite od
ovisnosti i trebali biste je liječiti onakvom kakva jest. Beskorisno je misliti da će se stvari popraviti kada i
ako se pojavi ovo ili ono stanje: gotovo sigurno, stvari će se nastaviti pogoršavati.

S druge strane, ako se poistovjećujete s nekim simptomima, ali niste posve sigurni, pokušajte pogledati
različite dostupne stranice na kojima ćete pronaći upitnike za samoprocjenu. Sami ćete doći do
odgovora koji tražite. Uzdaj se u Boga i vjeruj da će ti se istina otkriti, a time i sljedeći korak u pravom
smjeru.

Znajte da ćete, ako ikada stignete posjetiti grupu osobno ili virtualno (mnogi mrežni sastanci započeli su
od početka Covida), uvijek moći slobodno napustiti je u bilo kojem trenutku. Nitko vas neće pokušati
loviti, jer je središnji element na kojem se igra igra oporavka upravo ponovno otkrivanje slobode. Ne
bojte se za svoju privatnost jer kao što naziv svake bratovštine kaže, anonimnost je zajamčena uz
skrupulozno poštivanje.

Knjiga Anonimnih narkomana sadrži odlomak pun nade:

“Kada na kraju puta otkrijemo da više ne možemo funkcionirati kao ljudska bića, s drogom ili bez nje, svi
smo suočeni s istom dilemom. Što nam preostaje? Alternative izgledaju ovako: ili ćemo nastaviti
najboljim putem do gorkog kraja - zatvori, institucije, smrt - ili pronaći novi način života. U prošlosti je
vrlo malo zaposlenika imalo potonji izbor; oni koji su danas takvi su sretniji. Po prvi put u ljudskoj
povijesti, jednostavna metoda pokazala se učinkovitom u životima mnogih. Dostupno nam je svima."

“Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti iz ovoga tijela smrti? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu
našem!"