Ove subote prijepodne, s treningom zakazanim u 11.

00 sati na plivalištu
uz Savu, ali i cijepljenjem protiv gripe, počinju pripreme Barakuda,
aktualnih europskih prvaka za nadolazeće kontinentalno natjecanje
odnosno EP u Dubrovniku i Zagrebu, a koje će se igrati od 4. do 16.
siječnja sljedeće godine u Dubrovniku i Zagrebu. Prvi dio natjecanje će
naši vaterpolisti igrati skupinu u Gružu, protiv momčadi Španjolske,
Francuske i Grčke, a potom slijedi “selidba” u Zagreb. Popis od 20
kandidata je izbornik Ivica Tucak objavio još 29. studenog i po tom
pitanju jasno i srećom, promjena nema. Da su igrači umorni od sezone
koja se igrala još do prije koji dan, suvišno je pripominjati, ali to nije
hrvatski specifikum. U takvom su stanju apsolutno sve reprezentacije.

Nikad tako kratke pripreme

Zanima nas međutim i je li onaj koji sve to vodi, bira, određuje

odmoran? Je li izbornik Ivica Tucak pripravan, mentalno i fizički za
napore koji ga očekuju kao i cijelu momčad jer sada predstoji nešto što
smo nazvali “vrućom” vaterpolskom zimom - EP u siječnju kod nas, pa
odmah potom, u veljači i SP u Dohi. Za koje se istina mi tek moramo
kvalificirati...
- Ja sam uvijek spreman i motiviran - kao iz topa će izbornik Tucak.
- Uvijek sam govorio, dok se bavim trenerskim poslom koji je sastavni
dio mojeg života, s nestrpljenjem očekujem svaku utakmicu, natjecanje,
pa tako i Europsko prvenstvo kao ono prvo što nam predstoji. Motiva mi
ne manjka.
Je li vama kao treneru više odgovaraju možda ovakve pripreme koje će
nužno biti kratke, ali u kojima igrače dobivate praktički u punoj,
natjecateljskoj formi, izašlih iz klubova usred sezone, nemate potrebe (a
ni vremena) za recimo bazični dio?
- Nije to alibi, ali nikad nisam vodio kratke pripreme. Volio sam uvijek
više vremena za temeljit rad. Neka to nitko ne doživi osobno, ali ima ipak
tih nekih problema koji se vuku iz kluba, koji su meni očigledni. Ja volim
svoj način rada, razgovarati s igračima, “uči” u njihove glave. Meni je
uvijek pasalo više vremena. Statistički argumentirano, mi smo uvijek
ostvarivali najbolje rezultate kada smo imali više vremena za pripreme,
za uvježbavanje. Mogu dokazati. Na Europskom prvenstvu u
Eindhovenu, siječanj 2012. bili smo deveti. U siječnju 2016. u Beogradu
na EP sedmi; u Budimpešti 2020. isto siječanj, bili smo četvrti, ali to nije
bio uspjeh. Izgubili smo za broncu i nismo bili pravi. Velim, draže su mi
duže pripreme. Igrači su umorni, kalendar natjecanja je takav kakav je i
treba vremena da nešto “legne” kako treba.