Naknada troškova za službeno putovanje

– Naknada troškova za službeno putovanje u zemlji

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova u slučaju kada ga poslodavac upućuje na službeni
put u skladu sa članom 118.stav 1.tačka 2 Zakona o radu.
Opštim aktom poslodavac treba da definiše šta se smatra službenim putovanjem – putovanje
van mesta redovnog zaposlenja u cilju izvršenja određenih poslovnih zadataka po nalogu
poslodavca.
Zaposleni može da se uputi na službeni put u cilju izvršenja posla van sedišta poslodavca u
trajanju od 15 dana neprekidno ili
– vreme na službenom putu može po jednom putnom nalogu da traje 10 dana neprekidno, ili
– zaposleni može na službenom putu da provede najduže 30 dana bez prekida ukoliko
započeti posao ne može da prekine uz saglasnost poslodavca, ili
– službeni put može da traje i duže od 30 dana, uz saglasnost poslodavca, sve do završetka
započetog posla.
Opštim aktom poslodavca se takođe definiše u kojim slučajevima zaposleni ima prava na
punu dnevnicu a u kojim na pola dnevnice. Generalno, celu dnevnicu može ostvariti
zaposleni koji na službenom putu provede minimalno 12 sati a dnevnica se potom
obračunava na period od 24 sata. Pola dnevnice zaposlenom pripada za vreme od 8 do 12
sati ili za ostatak vremena kod putovanja preko 24 sata od 8 do 12 sati. Nema prava na
dnevnicu ukoliko je na službenom putu proveo manje od 8 sati ili je ostatak vremena kod
putovanja preko 24 časa manji od 8 sati.
Prilikom upućivanja zaposlenog na službeni put, poslodavac izdaje putni nalog u koji se
upisuju svi podaci značajni za putovanje. Putni nalog služi kao dokument na osnovu kojeg
se dokazuje i eventualna povreda na radu na službenom putu. Putni nalog je i dokument na
osnovu kog se podiže i gotov novac za službeno putovanje sa tekućeg računa na ime
akontacije i vrši obračun troškova. Ovde je bitno napomenuti da je na osnovu člana 11.
Zakona o računovodstvu propisan rok za podnošenje obračuna troškova putovanja, a to je 5
radnih dana od dana kada je poslovna promena nastala.
Troškovi prenoćišta na službenom putovanju u zemlji
Zaposlenom takođe pripada i naknada troškova za prenoćište u hotelu bez obzira na
kategoriju u visini prema priloženom računu.
Međutim, ukoliko poslodavac šalje zaposlenog u mesta gde zaposleni često nisu u
mogućnosti da obezbede hotelski ili sličan smeštaj i ukoliko su često u situaciji da prenoće
kod fizičkih lica ta lica bi zaposlenom trebalo da izdaju priznanicu na osnovu koje bi
trebalo da pravda troškove prenoćišta.
Sa stanovišta PDV-a, a u skladu sa članovima 28 i 29 Zakona o PDV-u, ukoliko poslodavac
poseduje ispravnu fakturu za troškove nastale na službenom putu ima prava na odbitak
prethodnog poreza.

Naknada troškova prevoza na službenom putovanju u zemlji

Zaposleni ima pravo naknade troškova prevoza za vreme provedeno na službenom putu.
Visina troškova prevoza nije utvrđena već je ostavljeno poslodavcu da reguliše iznos svojim
opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Naknada ovih troškova priznaje se u celini prema
priloženim računima.
Upotreba sopstvenog automobila na službenom putovanju
Prema odredbi člana 18. stav 1. tačka 5 Zakona o porezu na dohodak građana, neoporezivi
iznos naknade troškova prevoza zaposlenom kome je odobreno korišćenje sopstvenog
automobila za službeno putovanje utvrđen je u iznosu do 30% cene po osnovnoj jedinici
goriva pomnoženog brojem jedinice mere goriva koje je potrošeno a najviše do 7.071,00
dinara mesečno. Ovakav trošak se priznaje kao trošak poslovanja i izuzet je od oporezivanja
porezom na zarade. Uslov je da se ovi troškovi pravdaju računom koji glasi na poslodavca.

– Naknada troškova za službeno putovanje u inostranstvo

Poslodavac je obavezan da zaposlenom obezbedi naknadu troškova za vreme provedeno na
službenom putu u inostranstvu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, u skladu
sa članom 118. stav 1. tačka 3 Zakona o radu.
Prema članu 18. stav 1. tačka 3 Zakona o porezu na dohodak građana, ne plaća se porez na
zarade na primanja zaposlenih po osnovu dnevnice za službeni put u inostranstvo do iznosa
propisanog od strane nadležnog državnog organa, a najviše do 50 eura dnevno.

Službenim putem u inostranstvo smatra se službeno putovanje iz Republike Srbije u stranu

državu i obratno, službeno putovanje iz jedne u drugu stranu državu i službeno putovanje iz
jednog u drugo mesto u stranoj državi. Takođe, poslodavac je dužan da zaposlenom pre puta
izda putni nalog.

– Dužina trajanja službenog putovanja u inostranstvo

Zakonskim propisima nije utvrđeno maksimalno trajanje službenog puta u inostranstvo.
Poslodavac svojim opštim aktom reguliše maksimalnu dužinu trajanja službenog puta,
odnosno definiše razliku između službenog putovanja u inostranstvo i upućivanje na rad u
inostranstvo. Po Zakonu o upućivanju, ukoliko period boravka u inostranstvu traje duže od
30 dana neprekidno, odnosno 90 dana sa prekidima u toku kalendarske godine to se ne
smatra upućivanjem u inostranstvo. Tada zaposleni ima pravo na dnevnicu, naknadu
troškova prevoza i prenoćišta na službenom putu u inostranstvu.
– Troškovi koji se naknađuju na službenom putu
Poslodavac može da predvidi da se na službenom putu naknađuju sledeći troškovi:
troškovi smeštaja, ishrane i prevoza, prevoza radi izvršenja službenog posla, pribavljanja
putnih isprava, vakcinacije i lekarskih pregleda, službene pošte, iznajmljivanja prostorija i
stenografskih i daktilografskih usluga.
Troškovi smeštaja se priznaju u skladu sa aktom poslodavca, ne plaća se porez na naknade
smeštaja po priloženom računu niti se plaćaju socijalni doprinosi.
Dnevnice – poslodavac zaposlenom naknađuje troškove ishrane i prevoza odnosno
dnevnicu u mestu boravka u inostranstvu u visini propisanoj svojim aktom. Neoporezivi
iznos je propisan članom 18. Zakona o porezu na dohodak građana a najviše do 50 eur
dnevno. Ukoliko poslodavac predvidi veći iznos, tada je obavezan da obračuna porez na
zarade po stopi od 10% i da Poreskoj upravi dostavi Obrazac PPP-PD. Dnevnica za
službeno putovanje u inostranstvo obračunava se od časa prelaska granice Republike Srbije
u polasku, do časa prelaska granice Republike Srbije u povratku.
Troškovi prevoza – Poslodavac svojim aktom predviđa koja se prevozna sredstva koriste na
službenom putu a zaposleni je dužan da nastale troškove opravda i da uz putni nalog priloži
karte, rezervacije mesta, aerodromska taksa, prevoz prtljaga…
Poslodavac može da prizna i druge troškove, kao što je ručak za poslovne partnere, ali oni
imaju karakter troška reprezentacije a ne izdatak za službeno putovanje.

Naknada troškova službenih putovanja preduzetnicima

Preduzetnicima se u rashode u poreskom bilansu priznaju troškovi službenog putovanja do
visine iznosa iz člana 18. stav 1. tačka 2-5 ovog zakona u skladu sa članom 37a stav 1.
tačka 2 Zakona o porezu na dohodak građana.
Preduzetnicima se kao rashod priznaju neoporezivi iznosi naknada troškova za:
1.Dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa 2.425,00 dinara
2.Dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do 50 eur dnevno
3.Naknade troškova smeštaja prema priloženom računu
4.Naknade prevoza prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a u
slučaju korišćenja sopstvenog automobila do iznosa 30% osnovne jedinice mere goriva
pomnoženog brojem jedinica mere goriva koje je utrošeno – najviše do 7.071,00 dinara
Preduzetnici – vlasnici radnji imaju pravo na navedena poreska oslobođenja u svemu i na
način kao zaposleni. Preduzetnicima se neoporezivi iznos priznaje kao rashod u poreskom
bilansu. Ukoliko se isplati veći iznos od neoporezivog, on se ne priznaje kao rashod u
poreskom bilansu.