Ema Kraljević 2.

Marin Držić rođen je 1508. godine u Dubrovniku. Rodio se u pučkoj obitelj s dvanaestero djece,
od kojih je samo pet preživjelo, negdje oko Kneževog dvora. Iako se ne zna mnogo o njegovom
djetinjstvu i njegovu izgledu, smatra se da je oko njegova rođenja njegova obitelj upala u
financijsku krizu, a bili su relativno dobrostojeća obitelj po tom pitanju. Držić je (vjeruje se)
pohađao humanističku školu, a neke godine svog života proveo kao klerik, što je bila obiteljska
tradicija. 1538. godine povezuje se s umjetnošću i postaje katedralski orguljaš.

Nakon što se povezao s umjetnošću seli u Siennu, gdje živi buran život. Tamo studira na jednom
od najstarijih sveučilišta u Italiji, no nije poznato što je točno izučavao. Biva izabran za rektora
studentskog doma i vicerektora sveučilišta. Za boravka tamo sprijateljio se s kapetanom Sienne,
te je kum na rođenu djeteta. Tijekom cijelog života ostao je vezan za crkvu, u zrelijim godinama
života kao prezbiter, a prije smrti kapelan mletačkog nadbiskupa. Poznato je da je na dužnosti
doživljava razne neugode. U dokumentima se spominje prvo da je svjedok ubojstva, drugo da je
njegov sluga tukao jednu kurtizanu od koje (Marin) je posudio novac, itd. Ne znamo kada je
točno počeo pisati. Njegova putovanja imala su velik utjecaj za djela koja stvara. Nakon
povratka u Dubrovnik, tijek njegova života mijenja se, te se povezuje s austrijskim grofom
Christophom von Rogendorfom, u čiju službu ulazi „da vidi svijeta“. Držić je bio grofov
prevoditelj jer je vladao engleskim, njemačkim, španjolskim, portugalskim, latinskim, a i grčkim.
Za grofa se kasnije sumnja da je bio špijun jer je putovao u Carigrad pod sumnjivim okolnostima,
no za to nema postojećih dokaza. Osim što je služio kao prevoditelj, Držić je bio i komornik, te
se sumnja da je s grofom putovao da bi dojavljivao o odnosima između Dubrovačke republike i
Osmanskog carstva. Grof i Držić suradnju prekidaju radi incidenta u kojemu Držić ostaje
uvrijeđen, nakončega se Držić ponovo posvećuje pisanju. Poznavao je poetiku renesansnog
kazališta, izazvao velik interes publike i odlično je prihvaćen. Prvo tiskano djelo doživjelo je velik
uspjeh 1551. godine. Najpoznatija djela su Držićevih sedam komedija; Pomet, Dundo Maroje
(izgubljen završetak), Skup, Tripče de Utolče, Arkulin, Pjerin, Novela od Stanca, zatim tragedija
Herkuba... itd. Novelu od Stanca danas se smatra jednim od najsavršenijih renesansnih
hrvatskih djela.

Držić kroz život, a i dan danas biva opisivan kao duhovit, lijepa glasa, prevrtljiv... Umire
zagonetnom smrću 2. svibnja 1567. godine. Postoje teorije o njegovom ubojstvu od strane
dubrovačke ili firentinske vlasti. Pokopan je u bazilici Sv. Ivana i Pavla.

ODGOVORI NA PITANJA:

1. Hrvatska renesansa započinje krajem 15. stoljeća kada se u Hrvatskoj javljaju novi
žanrovi književne vrste.
2. Hrvatska renesansna književnost oslanja se na antičke uzore. Također i na talijansku
predrenesansu, a čak i na domaće srednjovjekovno (usmeno) stvaralaštvo.

3. „Anoniman sastavljač pjesama na hrvatskom jeziku prije najstarijih poznatijih pjesnika“-

Hrvatski jezični portal. „Začinjavci“ su hrvatskoj literaturi poznati i često označavaju
anonimne stvaraoce hrvatskog nabožnoga pjesništva u 14. i 15. stoljeća. Marko Marulić
ih spominje u predgovoru Judite iz 1501. godine, gdje spominje da je djelo načinjeno po
običaju začinjavaca.

4. Slavonija je bila pod Osmanskim carstvom, Banska Hrvatska pod Habsburškom

Monarhijom, Dalmacija i primorski kraj pod Mletačkom Republikom, a Dubrovačka
Republika bila je neovisna.

5. Zadarski krug- Brne Karnarutić, i Petar Zoranić, splitski krug- Marko Marulić, šibenski
krug- Juraj Šižgorić, dubrovački krug – Šiško Menčetić, Džore Držić, Dominko Zlatarić i
Dinko Ranjina, hvarski krug- Petar Hektorović, Hanibal Lucić i Martin Benetović.

6. Trebamo spomenuti prvu i drugu generaciju hrvatskih petrarkista. Npr. za prvu

generaciju uzela bih primjer „Zbornik Nikše Ranjine“ iz 1507. Motivi koji opisuju djelo su
neuzvraćena ljubav i ženska ljepota. Npisali su ga Šiško Menčetić i Džore Držić.
Za drugu generaciju uzimam primjerNikole Našljekovića, Dominika Zlatarića i Dinka
Ranjanina i djelo „Jur nijedna na svit vila“ koje ja napisao Hanibal Lucić.

7. Par važnih pisaca epike su Brne Karnarutić, Petar Hektorović i Marko Marulić kojeg
nazivamo ocem hrvatske književnosti. Maruliće je napisao Juditu- biblijsko-vergilijski ep
koji je prvi na hrvatskom jeziku, objavljen 1521. godine. Brne Karnarutić napisao je ep
Vazetje SIgeta Grada, a tema je bitka kod Sigeta 1566. Petar Hektorović napisao j
putopisan ep Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1566. Napisan je u tri djela, a tema je
putovanje s ribarima Nikolom Zetomi Paskojom Debeljom.

8. Hanibal Lucić napisao je prvu hrvatsku svjetovnu dramu Robinja. Mavro Vetranović piše
dramska prikazanja Posvetilište Abramovo, Od poroda Jezusova, Suzana čista. Moramo
spomenuti i Marina Držića i njegova djela npr. Dundo Maroje.