problemi

Ivan Fuček

OCRT NOVOG UDŽBENIKA M O R A L N E TEOLOGIJE'^

Da li je novi udžbenik uopće moguć? K a k v e bi morao imati karakte­

ristike? Može li on biti univerzalnog značenja i k a k o dugo? Ta i druga pi­
tanja nameću se spontano čim je riječ o » n o v o m « udžbeniku moralne teo­
logije. S t o g a ovdje možemo samo pružiti jedan » o c r t « , ukazati na p r a v a c
ili smjer kojim bi valjalo ići. J e d v a je moguće nešto drugo. I zato, k a d je
govor o »novoj sintezi«, onda može biti samo govor o »pokušajima« više
ili manje uspjelim pod ovim ili onim kutom gledanja dotičnog autora.
Malo se autora danas usudi poći na izradbu udžbenika. Proučavaju se
pojedini vidovi, objelodanjuju se i uspjele monografije, čak i rječnici mo­
ralne teologije. Pokušaje novih udžbenika dali su isključivo najpozna­
tiji medu poznatim autorima.*

U predgovoru svog pokušaja F. Bockle slikovito opisuje situaciju:

radovi na obnovi z g r a d e moralne teologije očito nemaju kraja. Pri tom

* O v o je predavanje o d r ž a n o na simpoziju profesora teologije Jugoslavije od

18. do 19. travnja 1979. Služi k a o baza raspravljanja o mogućnostima i struk­
turi n o v o g u d ž b e n i k a moralne teologije.
' O problemu udžbenika na svoj način g o v o r e : D. C A P O N E , Introduzione alla
teologia morale, E D B , B o l o g n a 1 9 7 2 , na r a z n i m mjestima, o s o b i t o 11 — 69,
a posebno 3 6 — 3 8 i 5 0 — 6 9 ; G. P I A N A , Teologia morale, u Dizionario Teolo­
gico Interdisciplinare, Marietti, 1977, 2 7 9 — 3 1 5 ; K. H Ö R M A N N , Moralprinzip,
u Lexikon der christlichen Moral, Tyrolia, Innsbruck — W i e n — München
1976, 1 0 8 6 — 1 0 8 8 ; G. V I R T , Moraltheologie, na ist. mj., 1 0 9 9 — 1 1 0 6 ; G. A.
PALO, Teologia morale — Metodologia u Dizionario enciclopedico di teologia
morale, ed. Paoline, 1974», 1 0 8 5 — 1 0 9 3 .

59
 građevna koliba (Bauhütte) nije instalirana tek nakon drugog svjetskog
rata. Počevši od srednjeg vijeka, stalno se gradilo na moralu, te su se novi
dijelovi ugrađivali u stilu. No postavlja se pitanje hoćemo li uspjeti održati
jezgru građevine i dati joj moderan djelotvoran izgled. T a k v o ispitivanje
osniva se na pretpostavci da je nekom prilikom stečen pregled nad čitavom
građevinom. Po općem priznanju, stjecanje t a k v o g sveobuhvatnog pregleda
tijekom zadnjih deset godina bilo je osobito otežano. Ponuđeni su razno­
liki planovi i na raznim uglovima radilo se također intenzivno. Ali onaj
tko nije s p a d a o u taj »ceh« (»obrtničku zadrugu« moralista), nije bio u
stanju da sve to shvati. S t e k a o bi utisak da se čitavo svodovlje ruši, a
dobro poznate bliske figure odvoze. T a k a v bi se čovjek morao upitati
stoje li umjesto toga na raspolaganju materijali jednake vrijednosti. U
međuvremenu su radovi mnogih graditelja toliko napredovali da je m o ­
guće upustiti se u vodstvo i n a s t a v a k toga ili bar steći predodžbu osnovne
strukture obnovljene teologije morala.

Zadnjih petnaestak godina raspravlja se plodnim međunarodnim di­

jalogom o osnovnim pitanjima teologije morala.^ Pri tome se nikako ne
radi samo o internoj crkvenoj diskusiji. Ohrabreni Drugim vatikanskim
saborom, teolozi nastoje povesti razgovor sa svima onima koji se zanimaju
za poboljšanje društvenog poretka. Slušaju se pitanja, pa također i kritič­
na pitanja upravljena teologiji i Crkvi.* Razmišlja se o tome, u čemu je
specifičan prinos kršćanskoj etici.* No također se ispituje kako da se iz
temeljnih izričaja nauke o imovini i normama stekne društveni pristanak
na širokoj bazi. U fundamentalnu teologiju morala — o kojoj je ovdje
govor — nastoje se unijeti važne spoznaje iz filozofske, socijalno-znan-
stvene i teološke diskusije u cjelokupni p r i k a z moralno-teološke nauke o
načelima. Načelni uviđaji treba da pomognu da se na konkretna ćudored­
na pitanja pronađu utemeljeni odgovori, koji će biti sigurni i od opće vri­
jednosti.®

2 F. B Ö C K L E , Fundamentalmoral, K ö s e l Vri., M ü n c h e n 1977, 1 1 — 1 2 . O v d j e

autor vjerojatno misli na međunarodni časopis Concilium. S a m je direktor u
i s t o m časopisu z a o b n o v u m o r a l n e teologije.
ä M e đ u ostalim p o t h v a t i m a u t o m smjeru valja istaknuti m e đ i m a r o d n o i medu-
k o n f e s i o n a l n o d r u š t v o etičara i moralista Europe, t z v . »Societas ethica«, koja
s v a k e g o d i n e p o č e t k o m rujna o d r ž a v a svoj » T a g u n g « negdje u Evropi.
* O t o m problemu »specificuma« ili kršćanskog »propriuma« p o t r o š e n o Je m n o g o
papira u zadnjih 15 godina. U s p . H. H A L T E R , Taufe und Ethos. Paulinische
Kriterien für das Proprium christlicher Moral, Freiburger theologische Studien,
Herder, Freiburg-Basel-Wien 1 9 7 7 ; F . C O M P A G N O N I — D . M O N G I L L O ,
Specifico della morale cristiana, u Dizionario enciclopedico di teologia morale
— Supplemento della IV edizione, ed. P a o l i n e , 1976, 1 4 3 1 — 1 4 3 6 ; H. J U R O S
— T. STYCZEN, Methodologische Ansätze ethischen Denkens und ihre Folgen
für die theologische Ethik, u Theologische Berichte IV, Einsiedeln 1974, 8 9 —
— 1 0 8 ; I. F U Č E K , Poziv u Kristu, u OŽ 28 ( 1 9 7 3 ) , 3 3 2 — 3 5 1 ; U s p . moja
skripta Kršćanska etika u pokoncilskom previranju. Temelji teološke etike L
dio, Zagreb 1976, 5 8 — 6 0 , 1 1 7 — 1 3 1 , 1 7 2 — 1 8 0 .
5 F. BÖCKLE, nav. dj., 12.

60
 K a k o je već iz rečenoga jasno, u ovom prikazu ne prelazimo okvire
o n o g a što s p a d a u temeljnu teologiju morala.® O vidovima posebne mo­
ralne teologije ovdje ne govorimo.

Smjerom nove sinteze

Pretkoncilski udžbenici (Noldin, Vermeersch, Merkelbach, Živković)'

pisani su normativno u vidu: valjano — nevaljano, dopušteno — nedopu­
šteno, zapovjeđeno — zabranjeno; u optici su bili ispovjednici i rješavanje
ispovjednih slučajeva. S laicima se nije računalo. M a l o je bilo u tim udž­
benicima elemenata dogmatike i duhovne teologije, a mnogo pozitivnih
detaljnih propisa crkvenog prava.^

• Traktati koji su viže-manje uvijek prisutni u u d ž b e n i c i m a temeljne moralne teo­

logije, sve t a m o od 16. stoljeća, jesu' slijedeći: »de actibus humanis« — o ljud­
skim činima, »de legibus« — o z a k o n i m a , » d e conscicntia« — o savjesti, »de
peccatis« — o grijesima. Raspodjelba materije i poredaj unutar udžbenika kroz
4 0 0 g o d i n a bili s u v e o m a raznoliki.
^ Zadnje, tj. 3 4 . izdanje H. N O L D I N , De principiis, O e n i p o n t e 1 9 6 2 , i z d a o je G.
H e i n z e l , a sadrži »5 knjiga«: De fine nominis u l t i m o (o zadnjoj čovjekovoj
svrsi), D e actibus a d finem aptis ( o činima p r i k l a d n i m z a svrhu), D e legibus
( o z a k o n i m a ) , D e conscientia ( o savjesti), D e virtutibus ( o krepostima), D e pec­
catis (o grijesima). O v a j I. d i o N o l d i n o v e M o r a l k e i m a 3 3 5 stranica v e l i k o g for­
mata sa 3 5 6 m a r g i n a l n i h brojeva. — A. V E R M E E R S C H , Theologiae moralis prin­
cipia — responsa — Consilia, t. I, Theologia fundamentalis, R o m a e 1947''. — B. H.
MERKELBACH, Summa theologiae moralis od mentem D. Thomae et ad
normam iuris novi, t. I, De principiis, D e s c l é e de B r o u w e r et Cíe, Bruges 1949^.
— A. Ž I V K O V I Ć , Osnovno moralno bogoslovlje, Zagreb 1938, koji ima isti
raspored. N a k o n u v o d a , i on reda »5 knjiga«: K o n a č n a svrha čovjekova, Ljud­
sko djelovanje (s fizičkog, psihičkog, m o r a l n o g gledišta), O zakonima, O sa­
vjesti, O grijesima. D j e l o i m a 4 0 8 . str. v e l i k e osmine. T a k v a je o p ć e n i t o bila
struktura u d ž b e n i k a moralne teologije. R a z l i k e su bile u n e k i m finesama ili
usmjerenjima: j e d a n autor je više teoložki-spekulativno bazirao, drugi više prak-
tićno-pastoralno; jedan se više zaustavljao na j e d n o m pitanju, drugi je neki svoj
»specificum« u n o s i o u n e k o d r u g o pitanje, no svi su udžbenici bUi slični k a o
jaje jajetu, pa se u s v i m k a t o l i č k i m t e o l o š k i m učilištima p o u č a v a l o , m o ž e m o re­
ći, b t o .
* Zanimljivo je usporediti slijedeće: d o k svi u d ž b e n i c i moralne teologije poučavaju
o ljudskim činima, o savjesti, o z a k o n u i o grijesima (neki naprijed stavljaju
traktat o zadnjoj čovjekovoj svrsi, drugi pri k o n c u ili pred traktatom o grijesi­
ma stavljaju traktat o krepostima), v a ž n o je pogledati sadržaj I-II k o d sv. Tome.
On g o v o r i : o zadnjoj svrsi čovjeka, o ljudskim činima, o n a v i k a m a i krepostima,
o grijesima, o z a k o n u , o milosti. K a k o se vidi, on ne govori n a d u g o o savjesti,
d o k u u d ž b e n i c i m a o n a z a u z i m a traktat za sebe. T o m a g o v o r i o milosti i novom
zakonu, d o k je za sve moraliste — uključivši a m o i tomiste — milost predmet
d o g m a t s k e teologije, k a o i za mnoge, p o u č a v a t i o krepostima o p ć e n i t o vlastitost
je d o g m a t s k e ili d u h o v n e teologije. A k o se usporede još u v o d i i pogovori, ako
se usporede različiti traktati, o n d a nastaje g o l e m a razlika i z m e đ u manualista i
sv. T o m e . Za njega je traktat o zadnjoj svrsi čovjeka bazična istina za cjelo­
k u p n i m o r a l n i d i o sume: I-II, I I - I I . O t o m e g o v o r i u p r v i h 5 kvestija. Ostali
materijal I-II, qq 6-114 je sva o p ć a moralka, koju valja promatrati k a o pravu
fundamentalnu moralku, mada ju valja n a d o p u n i t i i prožeti Kristom k a o mi­
sterijem B o g a O c a . U s p . D . C A P O N E , nav. dj., 5 0 - 5 1 .

61
 Drugi vatikanski sabor ( O T 14) p r u ž a drektivni kriterij za sistema­
tizaciju udžbeničkog tipa, gdje se daje središnje mjesto Kristovu misteriju.
T a j se misterij ovdje ne smije shvatiti k a o izvanjski dodatni faktor koji
bi p o t a k a o osjećaj i a n g a ž i r a o sile za studij. Nije on ni unutrašnji faktor
k a o objekt studija, ali o kome je riječ »per accidens«. Kristov misterij je
ovdje potvrđen k a o sadržaj koji nadahnjuje i utemeljuje studij i k a o me­
toda mudre i znanstvene sistematičnosti, a time se potvrđuje i epistemo­
loški originalni položaj teologije. To nadahnuće treba da se očituje u ži­
votnom naponu cjelokupne osobe studenta, a ne tek u jednostavnoj dija­
lektici imiske logike.^

K a k o se danas u teologatima predaje moralna teologija? Jedni još

upotrebljavaju H a r i n g o v udžbenik. Drugi prema vlastitim bilješkama.
Drugi opet, da bi bili praktični u toj antimetafizičkoj situaciji, poučavaju
o aktualnim temama k a o što su: teologija oslobođenja, teologija zemalj­
skih vrijednosti, teologija društvenog napretka, pitanje autonomije, sek­
sualnosti, obitelji, p r a v d e u svijetu... Ima ih koji tumače svega jedan ili
drugi traktat klasičnog tipa, ali s jakom kritikom, na primjer o ženidbi,
o pokori.
J a s n o , tim načinima studiranja, formacija budućeg svećenika trpi,
m a n j k a v a je, osobito ako se uzme u obzir općenit p a d humanističkih stu­
dija i same filozofije. Svećenički pripravnici će biti spremni čitati maga­
zine, novine, pohađati filmove, površno raspravljati o efemernim stvarima
sve do detalja pojedinih sportskih priredaba, ali neće steći naviku meto­
dičke refleksije o temeljnim vrijednostima koje su ključ za upoznavanje
čovjekova života i posebno njegova ćudoređa. P r e v l a d a v a provizorno,
nečiji stav, parola, vijest, novo jer je novo. Čim je riječ o »temeljnim vri­
jednostima«, lebdi bojazan k a o da se život zaustavlja, da se u p a d a u ire­
alno, u metafizičko.

I z a t o se traže novi oblici poučavanja moralne teologije, koja neće

biti samo za klerike nego ujedno i za laike svih vrsta. Čini se da bismo
trebali pripaziti da n a d teologijom u moralu ne p r e v l a d a sociologija i psi­
hologija, nego da se na bazi prave teologije i za laike sučelimo s ideologi­
j a m a koje trajno niču, pa da promičemo sintezu humanizma i kršćanstva,
ali ne tako da se Evanđelje identificira bilo s kojom kulturom.

D a n a s svi govore o moralnim problemima, o kojima se kroz stoljeća

govorilo jedino u udžbenicima i na statičan način. Časopisi najrazličitijih
usmjerenja i novine pišu o sekularizaciji, o obitelji, seksualnosti, o slobodi
savjesti, o društvenoj o d g o v o r n o s t i . . . Odgovori na slična pitanja iz pret-
koncilskih udžbenika umnogome su irealni. N e k a d je i katekizam bio skra-

° O t o m n a d a h n u ć u usp. 1. F U Č E K , Krist — konkretna norma morala, OZ 31

( 1 9 7 6 ) , 4 2 1 — 4 3 6 : v i d i o s o b i t o bilj. 2. o Devet teza kršćanske etike, koje je
predložio H . U . v o n B A L T H A S A R .

62
ćeni udžbenik dogmatike i moralke. O d a v n o se pošlo drugim putovima
traženja, i prije biskupske Sinode od 1977.*"

K a k o danas podučavati moralnu teologiju? N e k o ć je teološki k a r a k ­

ter te teologije bio neosporan: k a o i ostala teologija i moralka se smatrala
znanošću jer je bila utemeljena »in essentiis rerum« — na bitnostima stva­
ri. D a n a s , naprotiv, da se odbaci sekularizacija koja prelazi u sekularizam,
postoji tendencija p o k a z a t i nespojivost ćudoređa i njegova teološkog vi­
dika. Drugim riječima, ćudoređe je ljudska kategorija koja pravu spozna­
ju svojih sadržaja i dinamizam nalazi u ljudskim znanostima. Tražiti s a ­
držaje u istini teološkog reda, za mnoge bi značilo negirati autonomiju ljud­
skog, umrtviti spontanost, postaviti opresivne norme.

Ali tu susrećemo sakrivenu ne samo neispravnu epistemološku misao

nego i doktrinalno-ontološku, koja ne vidi cjelokupne stvarnosti u Kristovu
misteriju. S tim u vezi se raspravlja o načinu k a k o usaditi i razviti moral­
ku kao jednostavnu antropološku znanost, jer ćemo samo tako, misle
neki, odgovoriti na novu današnju i sutrašnju kulturu. J e d n o odraslo čo­
vječanstvo samo određuje svoj moralni život. T a k o metodologija vlastita
sociologiji, ne za mali broj teologa, postaje i metodologijom koja treba
da karakterizira i moralnu teologiju. Time bi »teologalnost« moralne
teologije bila svedena na dimenziju religioznosti, koja bi, doduše, i m a l a
rezonanciju u etičkom životu čovjeka, no ne bi bila njegov konstitutivni
faktor."

Konkretan je problem o v a j : prije je uvijek u institucionalnom kursu

teologije postojala knjiga — »liber textus« i za profesora i za slušače.
Sistematsko razlaganje u višegodišnjem programu rezultiralo je iz više­
godišnje profesorove sinteze, na temelju aktivnog sudjelovanja profesora
i slušača. D a n a s se traži međumagisterijalno jedinstvo, posebno k a d je
ono međudisciplinarno. »Liber textus« za institucionalne kurseve u osnovi
je pisani razvoj mnogogodišnjeg programa. No jasno je da program mora
biti prisutan i djelatan i u profesoru i u grupi profesora: svi se zajedno
nalaze sučelice onog koji poučava, a svi treba da konvergiraju u sintezu,,
koja u slušaču izgrađuje život, a ne pomutnju.

Stoga se nužno postavljaju neka pitanja: Je li moguć dobro artiku­

liran program, a ipak jedinstven? Je li moguće sastaviti »Liber textus«
koji bi objedinjavao profesora sa slušačima i slušače međusobno? M o g u
li problematičnost ćudorednog života danas i njegova mnogostruka kom­
pleksnost podnijeti nužna ograničenja p r o g r a m a jednog »liber t e x t u s a « ?
Ne odvraća li nas kazuističko iskustvo od teksta s fiksnim programom

U s p . n e d a v n o na hrv. objelodanjenu knjigu: J. C O L O M B , Kateheza životnih

dohi, izd. Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1 9 7 9 .
" U s p . D. C A P O N E , nav. dj., 119 — 150.

63
da se ne bi upalo u nocionalizam? Ne sugerira li nam intelektualna pasiv­
nost i gotovo tehnička formacija savjesti u opsluživanju moralne norme
i u optuživanju grijeha da odbacimo svaki tekst, pa da slušačima dademo
slobodu i da se naviknu na metodu moralnog izvršavanja, dok će se pro­
fesor ograničiti na izlaganje nekih aktualnih problema kako ih donosi
l i v o t i pokreće tisak?*^

N a d v a posljednja pitanja mnogi odgovaraju potvrdno p a odbacuju

kompletne programe, k a o i »liber textus«, to više, jer ovi ne postoje, a
a k o postoje, samo su pokušaji školskog teksta.

Pitanja jasno govore o aktualnim poteškoćama. Ali jedva možemo

zamisliti rješenje u tome da se odbace svi tekstovi i svaki pokušaj orga­
ničkog p r o g r a m a . N e k i vide opasnost, sučelice fragmentarizmu našeg
poučavanja, jer da time slušače navodimo na vjerovanje da teologija
ne posjeduje sigurnost koju bi morala ponuditi. Stoga, da slušači sebe
nekako dostignu, s obzirom na traktate koje profesor razlaže na nedo­
sljedan način, okreću se pozitivnim moralnim naukama — Freudovoj, Mar-
xovoj — pa pristaju uz njih, jer ondje nalaze organičke odgovore, prema
jednoj sintezi koju oni očekuju.

Izgleda, dakle, da je težište problema na fundamentalnoj moralci

koju valja nanovo utemeljiti. Ali za to utemeljenje je, prije svega, potreb-
,io da se uvjerimo da su moralna teologija i dogmatika jedna jedina teo­
logija. Akvinac je u to bio uvjeren, pa je na taj način izradio i svoju
» S u m m u « . N a ž a l o s t , misao koja je kasnije zavladala, a koja je tvrdila
da je jedino p r a v a znanost ukoliko se bavi esencijama, snažno je osiro­
mašila moralku i prisilila ju je da postane kazuistička. S a m Krist je bio
izbačen iz tog »znanstvenog«, a »temeljna m o r a l k a « postade »općom mo-

" V a ž n o je ovdje upozoriti na učenje S v e t e kongregacije za katolički odgoj i i z o ­

brazbu: Teološka formacija budućih svećenika, K S , D o k u m e n t i 5 1 , Zagreb 1976.
O moralnoj teologiji g o v o r i se od br. 9 5 — 1 0 1 . U br. 96 č i t a m o : »Moralna
je teologija u p r o š l o s t i k a t k a d a p o k a z i v a l a o d r e đ e n u u s k o ć u p o g l e d a i p r a z n i n e :
bio je t o m e r a z l o g dobrim dijelom određeni juridizam, individualističko us­
mjerenje i n e p o v e z a n o s t s v r e l i m a Objave. Da bi se to prevladalo, n u ž n o je
osvijetliti epistemološki, spoznajni status (podcrtano u samom tekstu!) moralne
teologije. Valja odrediti način k a k o se ona mora izgrađivati tijesno se nas­
lanjajući na S v e t o pismo, Predaju — primljenu po vjeri i tumačenju po U č i -
teljstvu — I u sudbonosnosti s n a r a v n i m z a k o n o m koji spoznajemo razumom.
N a t i m s e o s n o v i c a m a m o ž e provesti revizija i p o n o v n o vrednovanje moralne
teologije s v e do njenih duhovnih, pastoralnih i 'političkih' primjera. T a k o će se
o n a uzdignuti na p r a v u t e o l o š k u razinu. A ta n o v a prezentacija prvi je uvjet
da bi m o g l a o d g o v o r i t i o p r a v d a n i m zahtjevima o n o g a što se danas nazivlje
orthopraxis.« D a l j e je g o v o r k a k o moralna teologija treba da bude p o v e z a n a s
d o g m a t i k o m (br. 9 7 ) u p o z i t i v n o m i sistematskom v i d u (br. 98), treba da d o ­
prinosi znanosti o prirodi i o čovjeku (br. 9 9 ) . Z a t i m je g o v o r o kršćanskom
p o z i v u i nutarnjoj d u h o v n o j dimenziji (br. 100), pa u i s t o m broju o d u h o v n o m
v o d s t v u i sakramentu pokore, i n a p o k o n g o v o r i o k o n t a k t i m a s pastoralnom
teologijom (br. 1 0 1 ) .

64
r a l k o m « , o v l a d a n a »moralnim sistemima«. Posebna briga moralne teo­
logije bila je normativnost ljudskih čina u vidu zakona, a ne usklađenost
osobe s Bogom, ni odziv čovjeka kojeg B o g p o z i v a iz unutrašnjosti njegova
bića. To nije bilo jedinstvo s Bogom koji nas usađuje u K r i s t a i njegov mi­
sterij ljubavi i u snagu njegova D u h a , da nas t a k o učini novim osobama, pa
da naše cjelokupno ćudoredno dobro djelovanje bude izraz tog » z a k o n a
D u h a života u K r i s t u Isusu« (Rim 8, 2).

D r u g i vatikanski koncil želi da se K r i s t o v misterij k a o istina uzme

za restrukturaciju moralne teologije ukoliko je školska disciplina, umjesto
kazuističkih priručnika. Da se to ostvari, potrebno je da biblijska teologija,
dogmatika, moralka, duhovna teologija postanu samo jedna jedina teolo­
gija, pa da t a k o formiraju moralnu, fundamentalnu teologiju. Izgleda da
na drugi način neće biti moguće sastaviti nov plodan program moralne
teologije. Partikularna m o r a l k a će se nakon toga sučeliti s partikularnim
temama i problemima, prema raznolikosti instancija koje će dolaziti iz
raznolikosti m j e s u i vremena.**

Pokušaji nove sinteze

U svakom slučaju za cjelokupnu restrukturaciju ćudoredne nauke po­

lazište smije, može i m o r a biti čovjek, uzevši ga u svim vidovima njegovih
odnosa i egzistencijalnih dimenzija. Znači, čovjeka valja uzeti u njegovoj
neponovljivoj subjektivnosti ili osobnosti**, u njegovoj povjesnosti i
društvenosti, u njegovoj transcendentnoj otvorenosti prema Apsolutnom
s ponudom »vrhunaravnog egzistencijala«.*^ J e d n o m riječju: čovjeka va­
lja uzeti ontološki ugrađena u K r i s t o v misterij sa zadatkom da živi svoj
život u dostojanstvu čovjeka i kršćanina. Valja ga, dakle, uzeti cjelovito
i u Kristovoj punini.

U s p . p o s e b n o br. 9 7 . istog d o k u m e n t a ( » P o v e z a n o s t s d o g m a t i k o m « ) , pa od­

ličan č l a n a k : J. F U C H S , Teologia morale e dogmatica; u Sussidi 1977 per lo
studio della teologia morale fondamentale, R o m a 1977, 2 4 5 — 2 6 6 . Isti, Responsa­
bilità personale e norma morale, E D B , a cura S. Privitera, Bologna 1978, oso-
bito Insegnamento della Teologia morale in quanto *Sacra doctrina«, 2 5 — 4 4
i Morale autonoma ed etica di fede, 45—76.
^* O v d j e namjerno ne razlikujem »osoba« — »subjekt«. U s p . K. R A H N E R , Grund-
kurs des Glaubens. Einführung in den Begriff des Christentums, Herder, Freiburg
— Basel — W i e n 1976, p o d n a s l o v o m Der Mensch als Person und Subjekt, 3 7 —
—46.
" U s p . K. H. W E G E R , Karl Rahner — Eine Einführung in sein theologisches
Denken, Herderbücherei 6 8 0 , Freiburg i. Br. 1980, osobito Gnade und überna-
türliches Existential, 8 0 — 8 6 , G. M U S C H A L E K , Die Erfahrung Gottes in neu
erfahrener Kirche, u A A . W. Christentum innerhalb und ausserhalb der Kirche,
H r s g . E . K L I N G E R . Quaestiones disputatae 7 3 , H e r d e r , 1976, 1 7 7 — 1 8 9 .

2IVOT
65
 Očito je: takvo shvaćanje čovjeka osvijetljeno je Božjom riječju i
predajom Crkve, s ciljem da dođu do izražaja osnovni vidovi kršćanskog
djelovanja u trajnoj vjernosti jezgri evanđeoske poruke u svakodobnoj
povijesnoj situaciji, tj. u konkretnim odgovornostima i angažmanu sadaš­
njeg trenutka.
Računajući s takvom kristološko-pneumatološkom pozadinom, po­
kušaj sinteze fundamentalne moralne teologije račva se u trostrukom
pravcu:
1. Ima ih koji još i danas nude priručnike fundamentalne moralne
teologije utemeljene više-manje na tradicionalnim koncepcijama ljudskog
čina, zakona, savjesti, grijeha. O v i se nisu oslobodili skolastičkog oblika,
m a d a su unijeli mnogo novoga i sve nastojali dobrano prilagoditi prili­
kama. O v a m o spadaju:
B. H a r i n g , Kristov zakon, I — O p ć a moralna teologija, u hrv. pri­
jevodu kod K S , Zagreb 1973.*® Ali moralna teologija neprestano dalje
gradi, pa i sam H a r i n g nije više zadovoljan svojim udžbenikom. U među­
vremenu je sa svih područja moralne teologije izradio primjerne pastoralno
usmjerene monografije.*^ U studenom 1978. godine izašao je prvi svezak
njegova novog udžbenika na engleskom jeziku, o kome ćemo dalje reći
nekoliko riječi. Z a s a d a toliko: novi udžbenik je zaista posve prerađena
stvar i zato ispada iz ovog prvog skupa.

A. van Kol, Theologia moralis, I, Barcelona 1968. Poznat neuspjeli

pokušaj. To je »skraćeni N o l d i n o v priručnik«, s malo novih vidika, s
nešto n a v o d a novije bibliografije, impostiran pretkoncilski, valjda pos­
ljednji latinski udžbenik.
Slijedi »bolonjski pokušaj« serije uvaženih talijanskih moralista, pod
naslovom Corso di teologia morale. Fundamentalna moralka sadrži 7 sve­
z a k a sa 9 9 2 stranice, a izradili su je: Angelini, Valsecchi, Capone, Qua-
rello, Rossi i Molinaro.*^ Da osvijetle čovjeka kao »osobu u Kristu« i
čovjekov poziv, sve su smjestili unutar nacrta povijesti moralne teologije

Za upoznavanje i lakše snalaženje u H i i r i n g o v u Kristovu zakonu, I, usp. I.

F U Č E K , Uz Haringov »Zakon Kristov<:, BS 4 4 ( 1 9 7 4 ) , 6 0 5 — 6 1 6 .
1^ Zanimljivo je baciti p o g l e d na H a r i n g o v u bibliografiju u svesku In lihertatem
vacati estis. Studia moralia XV, R o m a 1 9 7 7 , i z d a n u p r i g o d o m njegove 6 5 . go­
dišnjice ž i v o t a . N a k o n objavljivanja Das Gesctz Christi (1954), on je do g.
1977. objavio daljnjih 65 samostalnih djela s područja moralne teologije. To
zastrašujuće m n o š t v o samostalnih r a d o v a j e d n o g jedinog autora govori o jednoj
disciplini koja je zaista sva u pregrađivanju.
" G. A N G E L I N I — A. V A L S E C C H I , Disegno storico della teologia morale, E D B
1 9 7 2 ; D. C A P O N E , Introduzione alla teologia morale, E D B , 1 9 7 2 ; D. C A P O ­
N E , L'uomo è persona in Crino. I n t r o d u z i o n e a n t r o p o l o g i c a alla teologia m o -
rale, E D B , 1 9 7 3 ; E. Q U A R E L L O , La vocazione dell'uomo. L'amore cristiano,
E D B , 1 9 7 1 ; A. V A L S E C C H I — L. R O S S I , La norma morale, E D B , 1 9 7 1 ; A.
M O L I N A R O — A. V A L S E C C H I , La coscienza, E D B , 1 9 7 1 ; E. Q U A R E L L O ,
L'amore e il peccato. A f f e r m a z i o n e e negazione dell'uomo, E D B , 1971.

66
i kristološki usmjerenog uvoda, da se onda može progovoriti i o kršćani-
novoj ljubavi k a o principu morala, o normi, savjesti, kreposti kao potvrdi
i grijehu k a o negaciji čovjeka.

Svoj pokušaj pruža A. Giinthor, Chiamata e risposta. Una nuova

teologia morale, I, ed. Paoline, R o m a 1974. Struktura ovog djela želi biti
biblijska: B o g p o z i v a čovjeka — čovjek se Bogu odziva. U bitnosti se
obrađuje materija skolastičkog priručnika: B o g p o z i v a kroz zakon i sav­
jest. Čovjek umski spoznaje i slobodnom voljom prihvaća poziv (pitanje
»kreposna čovjeka«) ili odbija (pitanje »krivnje i grijeha«). Postoji jedan
broj škola koje ga slijede i po njemu rade, najviše zbog sistematičnosti,
respektiranja nekih novijih pitanja i neke dosta tehničke manipulacije
koncilskim tekstovima. To je z a p r a v o naglašeno tradicionalna doktrina.*"

2. Drugu skupinu »pokušaja sinteze« tvore udžbenici koji su dalje

odmakli od klasičnog načina obrađivanja. Zanimljiv je u toj seriji:

M. Vidal, Moral de actitudes. Moral fundamental personalista, P S ,

Madrid 1974. Tim se priručnikom pokročilo prilično naprijed. Autor
najprije obrađuje problematiku i njenu složenost današnje moralne teo­
logije unutar aktualne situacije koju živimo, naznačivši temeljne putove
izlaska, p o d novim vidom opredjeljenja. Ne radi se više o etici čina, ni o
kazuizmu i čistom objektivizmu. I a k o u priručniku dolaze materije koje
nalazimo i u ostalim priručnicima fundamentalne moralke, ipak je ovo
očit prijelaz na personalističko utemeljenje. Želi se integrirati cjelokupni
moral pod vidom čovjekove osobe ili subjekta, koji u transcendentalnoj
slobodi sudbinski raspolaže samim sobom. U svakom slučaju, taj je pri­
ručnik odbjegao od skolastičkog načina prikazivanja, ne osjeća se etična
normativnost, a originalan je i raspodjelbom i oblikom. Bilo bi ipak po­
željnije da bolje poznaje autore njemačkog jezičnog područja i da je
filozofski dublji, a biblijski utemeljeniji.^"

E. Chiavacci, Teologia morale. Morale generale, 1, Cittadella, Assisi

1976. Originalan pokušaj u postavljanju cilja i u sistematizaciji grade. Te­
meljna mu je p o s t a v k a »pozvani čovjek«, koji treba da živi svoj poziv
» o d z i v o m « ili sebedarjem, trajno tražeći i u savjesti razlučujući što je za
nj dobro, a što nije. P a v l o v »dokimazein« je potka čitavu djelu. N o v o s t
i bogatstvo aktualnih problema odmjerenih i izvaganih objavljenom ri­
ječju pušta kroz prizmu fundamentalne moralne teologije. Taj je rad
prilično subjektivan, na mjestima trpak sve do gorčine, ponegdje zajed-

Isti autor napisao je i ostala d v a sveska moralne teologije: // — Morale speciale:

le relazioni del cristiano verso Dio, ed. Paoline, 1 9 7 5 ; /// — Morale speciale:
le relazioni verso il prossimo, ed. Paoline, 1977.
^ Isti autor je objelodanio i drugi s v e z a k svoje moralke, sprema i treći svezak
Inače je p r i z n a t k a o pisac mnogobrojnih članaka s raznih područja morali»,
teologije.

67
ljiv do ugriza, ali u cjelini duboko kršćanski i eminentno teološko-kristo-
loški impostiran. Želi poslužiti k a o uvid u osobni rad i klericima i lai­
cima, profesorima i slušačima, za informaciju i za daljnje istraživanje.^*
F. Böckle, Fundamental Moral, Kösel, München 1977, koji se već
prevodi na nekoliko jezika (iz razgovora s autorom). To je zaista nešto
novo i u novosti k r a t k a sinteza golemog broja specijalnih studija na svim
sektorima temeljne moralke. K a o direktor za moralku međunarodnog
časopisa Concilium, nije opterećen shemama prošlosti i zato je m o ž d a
najkompetentniji da pruži nov pokušaj jednog solidnog školskog priruč­
nika. Knjigu je razdijelio u d v a dijela. Najprije raspravlja o čovjeku
raspetom između zahtjeva i izvršenja zahtjeva. Autonomno-teonomni
subjekt (čovjek) nalazi se sučelice stvarnosti koja obvezuje, naspram koje
se čovjek u slobodi postavlja pozitivno ili je s njome u kontradikciji (kriv­
nja i grijeh). U drugom dijelu je govor o bitnim pitanjima utemeljenja
ćudorednih zahtjeva (normi), a utemeljenje se traži u Bibliji, Isusovoj
moralnoj poruci, u ethosu Crkve, u čovjekovoj prirodi, u iskustvu, u ra­
zumnom zaključivanju i u vjeri. Posebno govori o utemeljenju ćudoredno-
-normativnih sudova (teleološko i deontološko utemeljenje)^^, napokon o
pozitivnom prinosu C r k v e za ćudoredne norme.^* Na prvi pogled manjak
tog priručnika bila bi njegova slabije naglašena kristocentričnost i teo­
l o š k a nota općenito, dok je više vidljiva sociološko-filozofsko-psihološka
dimenzija, uz već spomenutu biblijsku. No m o ž d a je u tome i njegova
prednost.

B. Häring, Free and Faithful in Christ. Moral Theology for Priests

and Laity, I, General Moral Theology, St. Paul Publ., London 1978. O v o
je H ä r i n g o v o djelo unutar kristološke koncepcije usmjereno pneumato-
loški. A to je zaista » u p to d a t e « u smislu suvremenog teološkog kretanja.
K a o što je njegov Kristov zakon prije dvadeset pet godina proizveo
metodološku i znanstvenu revoluciju, stavljajući K r i s t a u središte moral­
ke, tako ova studija sa svojom jasnom vizijom K r i s t o v a D u h a i njegovim

E. C h i a v a c c i je jedan od najpoznatijih talijanskih moralista, profesor na S v e u ­

čilištu u Firenzi, č l a n je m e đ u n a r o d n o g i m e đ u k o n f e s i o n a l n o g društva evrop­
skih moralista i etičara »Societas ethica«.
^2 U s p . F. B Ö C K L E , n a v . dj., 3 0 6 — 3 1 5 , 3 1 5 — 3 1 9 . O t o m t e l e o l o š k o m i deonto-
l o š k o m utemeljenju normi usp. I. F U Č E K , Katolici i marksisti traže etičke rtor-
me, OZ 32 ( 1 9 7 7 ) 4 5 4 — 4 6 3 , o s o b i t o 4 5 9 si.
^ F. B Ö C K L E , nav. dj., u 2 4 . paragrafu raspravlja »O Crkvi i ćudorednoj
normi«, pa želi p r i k a z a t i koji je doprinos C r k v e u t o m pitanju. Najprije tumači
u čemu je Die Glaubenserfahrung der Gesamtkirche — vjersko iskustvo čitave
C r k v e ( 3 2 3 — 3 2 4 ) , z a t i m u čemu je Der gesellschaftliche Auftrag — društveni
n a l o g za C r k v u danas, s o b z i r o m na ćudoređe ( 3 2 4 — 3 2 9 ) i n a p o k o n Die spezi­
fische Lehrkompetenz — posebna kompetencija učenja (329—331) kako to
obrazlaže D r u g i vatikanski sabor ü Lumen gentium, br. 2 5 . U s p . tumačenje toga
broja: R. B R A J Č I Ć , Sluiba propovijedanja (br. 2 5 ) , u R. B R A J Č I C — M.
Z O V K I Ć , Dogmatska konstitucija o Crkvi — Lumen gentium, 1, F T L Zagreb
1977, 4 1 1 — 4 2 2 .

68
pozivom upravljenim čovjeku da se potpuno izruči istom Duhu i njegovu
djelovanju želi izvesti duhovnu revoluciju u srcima pažljivih čitatelja
— jednako klerika kao i laika. S v e je duboko teološki utemeljeno s jakom
biblijskom podgradnjom, s optimističkom vizijom kršćanskog oslobođenja
u Duhu Svetom. Djelo je plod nepregledne serije pojedinačnih radova.
O n o budi optimizam i oduševljenje. S v e do desetog dodatnog poglavlja
H a r i n g u jednom krešendu razvija pavlovsku misao slobode i vjernosti
kao životnih egzistencijala zrela kršćanina.

Ovdje valja dodati novo zanimljivo zajedničko djelo protestantskih

i katoličkih teologa p o d naslovom Handbuch der christlichen Ethik, I,
Herder—Freiburg/Basel/ Wien + Giitersloher Verlaghaus Gerd Mohn
1978. U prvom dijelu na 520 strana velikog formata sudjeluje 20 teologa.
U prvom i drugom 45 teologa. Drugi dio ima 560 strana. Fundamen­
talna moralka (koja nema nikakva posebnog naslova, osim » B a n d 1«)
raspravlja u tri dijela o etičkoj diskusiji današnjice, o njenim uzrocima,
strukturi, o sistematskim posljedicama. Zatim se govori o orijentacionim
problemima današnje kršćanske etike, pa o kršćanskoj etici k a o integri-
rajućoj znanosti, o dijalogu kršćanske etike s antropologijom sve dotle da
se postavlja pitanje identiteta kršćanske etike. Djelo odudara od svih
dosadašnjih pokušaja. Usmjereno je više antropološko-sociološki negoli
kristološki, ili čak pneumatološko-teološki. S v a k a k o , to je riznica za
daljnje ekskurzije i pojedinačne studije. K a o sva zajednička djela, nije
u svim vidovima dovoljno ujednačeno.^*

K. Ruf, Grundkurs Moraltheologie, I: Gesetz und Norm, Herder,

Freiburg i. Br. 1 9 7 5 ; //; Gewissen und Entscheidung, Herder, Freiburg
i. Br. 1977. Djelo želi pružiti utemeljeno ćudoredno znanje, jasne poj­
move i osposobiti za kritičko samostalno rasuđivanje. Originalnog je
formata s mnogim — ponekad kompliciranim crtežima. Za rad sa stu­
dentima, u kružocima i seminarima, prvenstveno za rad s laicima, djelo
ima svoju relevantnost.

I z d a v a č i djela (oba sveska) jesu: A . H E R T Z , W . K O R F F , T . R E N D T O R F F ,

H. R I N G E L I N G , a svoje su priloge dali (u oba sveska) slijedeći: G. A L T N E R ,
J. BECKER, H. J. B I R K N E R , F. BÖCKLE, I. D A L F E R T H , G. D A U T Z E N -
BERG, R. DEGKWITZ, W. ELSNER, D. E N G E L H A R D T , D. F A S S N A C H T ,
Ch. F R E Y , Ch. G R E M M E L S , J . G R Ü N D E L , E . H E R M S , A . H E R T Z , M .
H O N E C K E R , L. H O N N E F E L D E R , W. HUBER, G. W. H U N O L D , E. J O N -
GEL, S. KATTERLE, S. KEIL, W. KERBER, W. K L U X E N , T. K O C H , W.
KORFF, R. LEUENBERGER, G. L I N N E N B R I N K , D. MIETH, I. N E U M A N N ,
W. P A N N E N B E R G , T. R E N D T O R F F , H. R I N G E L I N G , D. RÖSSLER, G.
W . S C H I M M E L P E N N I N G , H . W . S C H Ü T T E , Th. S T R O H M , M . M . T H O ­
M A S , W . T R I L L H A S , G . V A H A N I A N , Ch. W A L T H E R , D . W I E D E R K E H R .
G. WINTER, H. ZILLESSEN.
G. WINTER, H. ZILLESSEN.

69
 3. Treću skupinu pokušaja sinteze, možda najjednostavniju, ali veo­
ma korisnu, tvore danas posebni leksikoni moralne teologije. Pod odgo­
varajućim pojmovima nalazimo više-manje novu problematiku temeljne
moralke. N a b r o j i m o neke najpoznatije!

K. Hörmann, Hrsg., Lexikon der christlichen Moral, Tyrolia, Inns­

bruck-Wien-München 1976, s golemom literaturom od šezdesetih godina
ovamo, s klasičnom obradom pitanja.^*

L. Rossi — A. Valsecchi, a cura di, Dizionario enciclopedico di teo­

logia morale, ed. Paoline, 1974*. Četvrtom izdanju je dodan Supple­
mento, ed. Paoline, 1976. T a j je leksikon pogođen i vrlo koristan i za
poučavanje i za privatan rad.^*

B. Stoeckle, Hrsg., Wörterbuch christlicher Ethik, in 84 Artikeln mit

Literaturangaben, Herder, Freiburg i. Br. 1975. N e m a sumnje, rječnik
ima svoju vrijednost, iako ime redaktora govori o starijoj impostaciji.
V a ž a n je tal. novi Dizionario Teologico Interdisciplinare, 1—2—3,
Marieti, 1977. Teme moralne teologije lako se nađu, jer su skupljene i
sistematizirane k a o zasebna jedinica na početku svakog sveska, ali uvr­
štene prema zahtjevu abecednog reda. O v o veliko djelo zaista je odličan
pokušaj objedinjenja svih teoloških disciplina, pa su i k a z a l a tako zgodno
uređena da se lako dobije cjelokupan pregled pojedine discipline, odnosno
uoče interdisciplinarne materije.

Interdisciplinarnost nove sinteze

N a v o d i m o ukratko samo neke interdisciplinarne antropološke vi­

dove u smislu nove hermeneutike. N a r a v n o , isti vidovi zahvaćaju u kon­
tekst drugih disciplina.

P r v o izdanje s v o g leksikona napisao je s a m : K. H Ö R M A N N , Lexikon der chri­

stlichen Moral. Christliche Moralfragen in der Sicht der Bibel, der Tradition
und der gesellschaftlichen Wirklichkeit — Leitlinien christlicher Gewissensbildung
— 2 5 0 S t i c h w ö r t e r : »Aberglaube« — » Z w a n g « , T y r o l i a Vrl., Innsbruck — Wien
— M ü n c h e n 1969. Prof. H ö r m a n n , O r d i n a r i u s B e č k o g sveučilišta, o d r ž a v a v e z e
s našim učilištima i t e o l o z i m a morala, n a u č i o je i hrvatski pa m o ž e pratiti našu
literaturu, p o n e k a d se n e k i m kraćim d o p i s o m javi i Glasu koncila. U s p . njegov
članak — i z v o r n o na h r v a t s k o m jeziku — p o d n a s l o v o m Ciljevi izjave »Per­
sona humanan. BS 4 7 ( 1 9 7 7 ) , 3 7 7 — 3 9 1 .
U p r v o m izd. 1 9 7 3 . članak A. V A L S E C C H I , Sessualità (e morale sessuale),
9 2 2 — 9 4 1 , b i o je o s u đ e n od BK Lombardije, z a t o je u drugom i u ostalim iz­
danjima p o d istom riječju Sessualità napisao članak B. H Ä R I N G (1974»), 9 9 3
—1006.

70
 1. Neka osnovna pitanja

S v a k a k o , ključno pitanje fundamentalne moralne teologije je njena

definicija. Da se shvate novi pokušaji kristološko-pneumatološko-per-
sonalističkih definicija, potreban je sustavan povijesno-metodološki uvod.^'

U k o l i k o su prije u optici promatranja bili čovjekovi čini — actus

humani — s a d a je vid promatranja slobodna osoba, koja se očituje kroz
svoje čine k a o z n a k o v e i simbole; osoba i njeni čini tvore jedinstvenu
cjelinu.

Da se t a k o usmjerena definicija dobro razumije, potrebno je zahva­

titi u biblijsku i teološku vrhunaravnu antropologiju { — čovjek u Kristo­
voj teandričkoj stvarnosti). U tom svjetlu valja prostudirati ljudski čin,
tj. u vidu O b j a v e i njenog značenja za cjelinu misterija ljudske osobe.
Ovdje se moralka — u pitanju osobe i njenih čina — uputila zajedno s
filozofijom, posebno s filozofijom religije, pa onda s dogmatikom, gdje
se proširuje pitanje suvremenog dijaloškog personalizma i njegova znače­
nja za moralku. K a d se k a ž e da se dogodio zaokret od objektivnog k
subjektivnom, onda je to simplicistički rečeno, budući da stavljanje osobe
s njenim činima u središte etike znači mnogo svestraniji i obuhvatniji
zaokret. No na tom području se ukrštavaju mnoge granične regije filo­
zofije, povijesti filozofije osobe, kristologije s problemom osobe u Utjelov­
ljenoj Riječi, trinitarne teologije s moderno zašiljenim problemom: kako
shvatiti osobu u Trojstvu i sl.^^

Gledamo li na društvenu dimenziju, koja je jednako bitna, susreće­

mo se s problematikom sociologije, psihologije, dubinske psihologije i
psihopatologije. A uzmemo li u promatranje posebno kulturni vid ljud­
ske osobe, t a d a se susrećemo s mnogostrukom problematikom današnje
kulture i vidovima ove tehničke civilizacije koju valja živjeti.^*

U taj kontekst valja smjestiti refleksiju o osnovnim kriterijima vred­

novanja etičkog ponašanja: onog subjektnog (riječ »subjektivni« zanosi
u loš psihologizam) i u konačnici odlučujućeg, koje se poziva na osobu
i njenu odgovornost. Tu dolazi pitanje savjesti sa svom širinom metafi-

" o definicijama moralne teologije usp. I. F U Č E K , Kr'séanska etika u pokonci-

skom previranju. Temelji t e o l o š k e etike, I. d i o (ciklostiloni), F T I , Zagreb 1976,
str. 5 — 1 0 : ondje je g o v o r o tradicionalnim defínicijama i njihovim karakteri­
stikama ( 5 — 7 ) , pa o personalističkim definicijama u smislu I I . v a t . koncila s
nužnim obrazloženjem (7^—10).
28 Posebno o problemu osobe u Trojstvu usp. K. R A H N E R , Grundkurs des
Glaubens itd., p o d n a s l o v o m Zum Verständnis der Trinitätslehre, 139—142.
2» U s p . E. C H I A V A C C I , Cultura, u Dizionario Teologico Interdisciplinare, Mari­
etti, I , 1977, 6 6 7 — 6 7 4 ; U . G A L E A Z Z I , . P e r j o n « , u n a v . dj., II, 7 0 6 - 7 1 0 ; A .
R I G O B E L L O , Personalismo, u nav. dj., II, 7 1 0 — 7 1 4 ; J. E N D R E S , Personalis-
smo — esistenzialismo — dialogismo. E d . Paoline, R o m a 1 9 7 2 .

71
zičke, teološke i psihološke problematike, d a p a č e sociološke i medicinske.
Ali tu dolazi i refleksija o onom objektivnom u čovjeku, što se odnosi
na povijesnu konkretnost u socio-kulturnom kontekstu. To je pitanje o
ćudorednom zakonu, za čije dobro razumijevanje nije dostatno poznavati
tek neku od definicija »nar&vU (natura humana), nego je i opet u vidu
vrhunaravne kršćanske antropologije potrebno vrednovati cjelokupna
čovjeka. Na taj način se jasno i z r a ž a v a tendencija da se prevlada bilo
predani nam udžbenički etički objektivizam, koji je dovodio do atomi-
zacije i postvarenja ljudskog djelovanja, ne vodeći dovoljno brige o mi­
steriju osobe, bilo 'čistog subjektivizma koji vodi isključivo prema moralu
intencije s oznakom relativizma i historicizma. Objektivno je nastojati
pronaći plodno izjednačenje i ispravno posredovanje između intencional-
nosti i povijesne učinkovitosti ljudskog djelovanja.
Unutar tog okvira smješta se pitanje o čovjeku grešniku. Grijeh je
teološka realnost s kojom s^ susre;ćemo ne samo u moralci nego i u dog­
matici, gdje se traktat o milosti jedva može dobro razumjeti ako ne na
pozadini čovjekova p a d a . D o l a z i se do toga da je čovjek potreban trajne
obnove — metanoje, epistrofe — a to je pitanje o strukturi kreposna
ćudoredna života. Tu se jasno prelazi područje duhovne teologije i ide se
s njome do vrhunca.'" T a k o pojmovi: grijeh, obraćenje, moralne kreposti
zahvaćaju daleko iznad osobnih dimenzija, povijesni i sociološki vidik
koji nije ograničiv na međusobne odnose, nego je vezan na bitnu struktu­
ralnu uvjetovanost današnje ljudske egzistencije.

2. Neka dodatna pitanja

Na antropološkom, k a o i na povijesnom planu ima nekih drugo­

razrednih pitanja, ali koja z n a t n o produbljuju ona osnovna

Definicija i vrednovanje ćudorednog djelovanja, u odnosu na osobu

i njenu savjest, dodiruju I jedan nipošto apstraktan pojam, nego veoma kon­
kretan, tj. čovjekovu slobodu. Da se sloboda u cijelosti ocijeni, treba
brižno promotriti njene psihološke i povijesno-društvene uvjetovanosti,
treba se poslužiti I s kategorijama današnje kulture kako bi se protumačio
smisao zadnje intencionalnosti ljudskog čina. Na taj način ispitivanja
ne želi se upasti u skeptičnost I pesimizam nad takvim kategorijama po­
puštajući jednoj subjektivističkoj i relativističkoj etici kakvu nam nudi
situaciona etika negativnog vlda.^*

S druge strane, u nužnom sučeljenju s moralnim zakonom i njegovim

objektivnim i povijesnim zahtjevima, treba da se respektira primat sa-

^° U s p . Lumen gentium, V, pogl., Opći poziv na svetost u Crkvi, osobito brojeve

39—42.
»' Usp,, medu ostalim, G. P A L O , Sitnazione (etica della), u Dizionario Teologico
Interdisciplinare, III, 265—282.

72
vješti. Tu dolazi pitanje epikije i njene primjene danas. Savjest treba da
je u trajnom stavu budnosti. Umjesto moralnih sistema tu iskrsava pita­
nje razboritosti u Duhu, koja se stječe vježbom u razlučivanju između
nepromjenljivih vrijednosti i njihove normativne historičnosti, koja je
uvijek pojedinačna i provizorna, pa z a t o promjenljiva. S t o g a će r a z ­
matranje o moralnom zakonu voditi prema onom formalnom nepromjen­
ljivom (id formale) i onom materijalnom promjenljivom (id materiale).

S v a ta i slična pitanja temeljne moralke rješavaju se na pozadini

Biblije. M n o g a se dotiču direktno dogmatike i sraštena su u njenim spe­
cifičnim pitanjima. D r u g a razvijaju pitanja duhovne teologije i vode ih
do najviše moguće točke. Ima pitanja koja zadiru u psihologiju, dubinsku
psihologiju, sociologiju, medicinu, pa u tom vidu zadnjih godina ima
mnoštvo monografija koje prelaze i naglašavaju interdisciplinarnost, k a o :
psihologija i moral, medicina i moral, društveni moral itd.** Time ne
želimo ustvrditi da je moralka prekoračila svoje zakonite granice.

Z a v r š a v a m s J. Fuchsovom refleksijom o jedinstvu dogmatike i mo­

ralke.
D o g m a t i k a koja priznaje Objavu kao odlučujući faktor za spas
čovjeka u Kristu, danas kao »politička teologija« sve više počinje odo­
bravati značenje jednog svjetovnog interesa čovjeka kršćanina za svijet
u smislu J. B. Metzovih postavki. T a k v a se dogmatika ne ograničuje
samo na to da moralnoj teologiji pruži novo svjetlo za odnos kršćanina
sa svijetom. Štoviše, ona mu omogućuje kompetentniji sud o određenim
oblicima ponašanja u sučeljenju sa svijetom. Osobito mu pruža jasniju
viziju 6 pitanju: što znači kršćaninov angažman za svijet i njegovo aktiv­
no sudjelovanje u stvarima svijeta, k a d promiče njegov progres.^*

D o g m a t i k a je upravljena na temeljne i značajne probleme jedne

teološko-moralne nauke kršćanskog života k a o što su prihvaćanje milosti,
vjere, ljubavi, o čijim se daljnjim konkretizacijama bavi upravo moralna
teologija. Da iscrpno odgovori na pitanja koja su joj upravljena, dogmatika
se ne temelji isključivo na objavljenim datostima nego i na rezultatima
čovjekove refleksije i čovjekova znanja, npr. na rezultatima filozofske i
psihološke antropologije. D o g m a t i k a koja na taj način radi, ne stavlja se,,
doduše, izričito na službu moralnoj teologiji, ali je ona ipak za nju od
izvanrednog značenja, ukoliko moralna teologija gradi na rezultatima
dogmatike. A mora graditi na tim rezultatima ako želi uspješno reflek­
tirati o fenomenu kršćanske moralnosti.**

'2 O svim t i m v i d o v i m a , medu ostalom lit., usp. isti rječnik, cit. ovdje u bilj-
29 i 3 1 , na raznim mjestima i p o d raznim v i d o v i m a u sva 3 sveska.
" J. FUCHS, nav. dj., 262.
Ondje, 2 6 2 — 2 6 3 .

75
 Ukoliko se moralna teologija i dogmatika odvojeno poučavaju kao
-dvije parcijalne discipline, treba da ipak rade u smislu jednog značenja
recipročne vrijednosti. D o g m a t i k a će dozivati u pamet i upozoravati na
učinke misterija spasenja za kršćanski život, silazeći tako sve do područja
moralne teologije. A moralna će se teologija zanimati za učinke misterija
spasenja u konkretnom životu kršćanina. U p r a v o stoga, moralna teolo­
gija kao polazište treba da uzme izjave dogmatike koje se odnose na
kršćanski život, pa u tom svjetlu nastojati shvatiti moralni život.

Ne postoji, stoga, jasna granica između dogmatike i moralne teo­

logije — uzevši pragmatički karakter njihove distinkcije u dvije parcijalne
discipline; moralna teologija će morati nerijetko pragmatički ustanoviti
(u sukladnosti s dogmatikom) do koje točke u pojedinom slučaju želi poći
u ostvarenju svog teološko-dogmatskog karaktera.*®

Kao dodatak: pregled jednog novog udžbenika

U n a t o č nastojanju da se pitanje novog udžbenika moralne teologije

što praktičnije prikaže, na simpoziju profesora teologije u Lovranu 18.
do 19. travnja 1979., zamoljen sam da ovom predavanju dodam uvid
u cjelokupnu problematiku jednog takvog pokušaja. Na tome je osobito
inzistirao o. dr. Bonaventura D u d a O F M , redoviti profesor Svetog pis­
ma na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Z a h v a l a n sam njemu i ostalima
za taj poticaj, pa ovdje donosim cjelokupni »Contents« — sadržaj nove
H a r i n g o v e moralke. K a o u cijelom našem izlaganju, tako i ovdje, radi
se sključivo o L dijielu moralne teologije, o onome što se nekad nazivalo
» D e principiis« — o načelima. No pogledajmo kako taj Haringov » D e
principiis« — o načelima moralnog života danas izgleda.*®

« Ondje, 2 6 6 .
" O v o H ä r i n g o v o djelo u originalnom engl, izdanju ima 4 9 2 strane. Nije opte­
rećeno n a v o d i m a literature, n e g o d o n o s i s a m o bilješke, uvijek nakon dotičnog
poglavlja. Bilješke izražavaju s a m o o n o najbitnije. O v a j je sadržaj knjige s
engl, p r e v e o M. S T E I N E R , stud. teolog, na Fil.-teol. institutu D. I. u Zagrebu.

74
 Bernhard Haring

SLOBODNI I VJERNI U KRISTU

Moralna teologija za svećenike i svjetovnjake

Svezak 1
Opća moralna teologija

Sadržaj
Uvod

Prvo poglavlje
Biblijski vidici: vizija cjelovitosti
I. Biblijske perspektive: Stari zavjet
1. Božja riječ i poziv
2. Božji poziv na skrušenost i spasenje
3. Božji poziv: izbor i obećanje
4. Božji poziv: oslobođenje i Savez
5. Skrušenost naroda i Božji poziv karizmatičkih voda
6. Bog izabire i zabacuje kraljeve
7. Bog poziva proroke i oni se odazivaju
8. Sluga Jahvin
9. Savez i Zakon

II. Biblijske perspektive: Novi zavjet

1. Krist je Novi savez
2. Krist je Prorok
3. Krist je Jedini koji krsti svoje učenike ognjem i Duhom
4. Krist je Jedini koji bijaše, koji dolazi i koji će doći
5. Krist je vječna Riječ Očeva, utjelovljena u našoj povijesti
6. Krist je Istina
7. Isus je Gospodin
8. Isus Krist je naža Pravda i naš Mir
9. Poziv na nasljedovanje

I I I . Biblija i normativna etika

Drugo poglavlje

Na koji je način bila i jest neovisna i stvaralačka moralna teologija?

I. Ograničeni domet ovog nastojanja

II. Stvaralačka vjernost u Apostolskoj Crkvi
III. Crkveni Oci
\. Rani crkveni Oci
2. Klement Aleksandrijski
3. Origen
4. Sv. Bazilije

75
 5. Sv. Ivan Zlatousti
6. Sv. Ambrozije
7. Sv. Augustin

IV. Vrijeme ponavljanja

V. Stoljeće stvaralačke teologije i obnove

1. Blagoslov sv. Franje i sv. Dominika
2. Svetac novator
3. Sraz nominalizma
4. Toma Akvinski opravdan

VI. Početak rimokatoličke m o r a l n e teologije

1. Nova svrha i nova okolnost moralne teologije
2. Sv. Alfonzo Liguori

VII. Obnova moralne teologije u 19. stoljeću

1. Oživljavanje širokogrudni je tradicije
2. Johann Michael Seiler
3. Johann Baptist Hirscher
4. Franz Xaver Linsenmann

VIII. Dva velika obraćenika u Katoličku Crkvu: Ekumenska dimenzija

1. John Henry Newman
2. Vladimir Sergejevič Solovjev

IX. Zaključak: Novi kairos za stvaralačku teologiju

Treće poglavlje
Stvaralačka sloboda i vjernost u odgovornosti

I. Za bolje razumijevanje ključnih pojmova, uzora i simbola

II. Krist sjedinjuje simbol i stvarnost

III. Sveto i dobro: odgovor i odgovornost

1. Religija kao odgovor i poslušnost vjere
2. Odgovornost u osebujnoj kršćanskoj viziji
IV. Odgovornost u stvaralačkoj slobodi
1. Odziv Kristu i u Kristu, Osloboditelju
2. Nestvaralačka sloboda
3. Stvaralačka uzajamnost
4. Stvaralaštvo svih naših energija
5. Spasenjski odgovor u grešnom svijetu
6. Stvaralačka sloboda kao dar Duha
V. Odgovornost u stvaralačkoj vjernosti
1. Obveza prema Savezu
2. Vjernost prema slobodi
3. Obveza svrsi zapovijedi

VI. Stvaralačka suodgovornost

1. Od obrambenog ćudoređa do ćudoređa Saveza
2. Sučovječnost

76
 3. Sloboda u zajednici i druKtvu
4. Modeli Crkve
5. Korjeniti monoteizam
6. Zajednička krivnja?

V I I . Ideja vodilja i normativni uzorci

1. Normativni uzorak
2. Odnosni i spasenjski pristup
.3 Opcija za neku vrstu deontologije i teleologije
4. Osnovna pravila dijaloga

V I I I . Odgovorna i stvaralačka osoba

1. Nova osoba u Kristu
2. Cjelovitost osobe
3. Duh osobe: temeljne dispozicije
4. Čovjekovo srce (vrijednosna osoba)
5. Osoba svjesna cilja
6. Ideja vodilja i pojedinačni motivi

I X . Historičnost i stvaralačka odgovornost

1. Hrabar DA svojoj povijesti
2. Sjećanje puno zahvalnosti
3. Budućnost je već započela
4. Dar sadašnjeg trenutka

X. Odgovornost u svijetu i za svijet

Četvrto poglavlje
Stvoreno i nanovo stvoreno od slobode i za slobodu u Kristu

I. Stvaranje kao događaj slobode i za slobodu

1. U početku bijaše Riječ
2. Izvorni dar i teret slobode

I I . Krist slobodan Očev Dar

1. Trinitarna dimenzija slobode u Kristu
2. Isus, Prorok
3. Isus je Novi savez
4. Utjelovljenje Božjeg kraljevstva
5. Isusova sloboda na Križu
6. Vjera kao zahvalno prihvaćanje slobodnog Očeva dara

I I I . Od ropstva do slobode u Kristu

1. Od slobode kao krade do slobode kao dara
2. Od laži do slobode u pravom životu
3. Od ropstva pod Zakonom do zakona Duha
4. Od grešne solidarnosti do spasonosne solidarnosti
5. Od ropstva neprijateljstva do vladavine ljubavi
6. Slobodni od tjeskobe, slobodni za nadu
7. Slobodni od lijenosti, slobodni za odgovornost

77
 8. Slobodni od moći, slobodni za službu spasenja
9. Slobodni od ropstva smrti, slobodni za pravi život

IV. Vjerujemo u Duha Svetoga

1. Sloboda djece Božje
2. Slobodni u Duhu i otvoreni poslanju
3. Sukob između Duha i utjelovljene sebičnosti

V. Utjelovljena sloboda
1. U svjetlu otajstva Utjelovljenja
2. Osobna sloboda i društvene strukture
3. Sloboda i odgoj

VI. Crkva kao utjelovljenje stvaralačke slobode i vjernosti

Peto poglavlje
Temeljno opredjeljenje (fundamentalna opcija)

I. Mješavina starog i novog

II. Doprinos behaviorističkih znanosti i filozofije

1. Životni krug Erika Eriksona
2. Temeljna opredjeljenja i tipovi ljudi Edwarda Sprangera
3. Kierkegaardovi »miljokazi životnog puta«
4. Doprinos Maslowa i Frankla

III. Osnovna sloboda i osnovno znanje

IV. Čovječje srce

V. Fundamentalna opcija i velike životne odluke

VI. Utjelovljenje fundamentalne opcije i fundamentalnih stavova

1. Čin, krepost i stil života
2. Humane kreposti
3. Integracija vjere i života
4. Cijena kreposti
VII. Fundamentalna opcija i eshatološke kreposti
1. Zahvalnost — poniznost
2. Stvaralaštvo nade
3. Budnost
4. Vedrina i radost

VIII. Neuspjele fundamentalne opcije

1. Individualizam: »Spasi dušu svoju«
2. Statičko neispravno tumačenje fundamentalne opcije
3. Izbor krivih predodžaba slobode i vjernosti

IX. Fundamentalna opcija protiv Boga i dobra

1. Smrtni i teški grijeh
2. Postupni ili iznenadni gubitak Božjeg prijateljstva

78
 3. Može li relativno mala materija biti prilika za smrtni grijeh?
4. Može li grijeh iz puke slabosti povlačiti za sobom fundamentalnu;
opciju?

X. Obraćenje u svjetlu fundamentalne opcije

1. Temeljno obraćenje i opravdanje
2. Trajno obraćenje
3. Iskustvo ili znanje o stanju milosti

Šesto poglavlje
Savjest: svetište stvaralačke vjernosti i slobode

I. Savjest i učeništvo
1. Znati biti zajedno i biti uzajamno slobodan
2. Biblijski vid savjesti

I I . Antropološke i teološke refleksije

1. Čin savjesti i trajno darivanje savjesti
2. Nepotpune teorije s obzirom na savjest
3. Cjelovito shvaćanje savjesti
4. Cjelovitost i lutanje savjesti
5. Perpleksna savjest

III. Razvojna psihologija i stupnjevi razvitka savjesti

IV. Osebujna kršćanska savjest

1. U Kristu — pod zakonom vjere
2. »Ne više pod zakonom, nego pod milošću« (Rim 6, 14 )
3. Ispunjeni nadom
4. Budnost i razboritost
5. Razlučivanje: krepost kritike

V. Grijeh i duhovno zdravlje

1. Bijeg u moralnu teoriju i nadoknadna skrupuloznost
2. Skrovite energije jakog karaktera
3. Grijeh kao gubitak radosti, mira i snage
4. Gubitak dostojanstva
5. Grešan gubitak slobode
6. Popis grijeha protiv slobode i duhovnog zdravlja

VI. Kajanje i preporod cjelovitosti savjesti

VII. Recipročnost savjesti

1. Značenje recipročnosti savjesti
2. Recipročnost savjesti u Pavlovim pismima
3. Vjerska sloboda u gledanju humanista i kršćanina

VIII. Crkveni autoritet i recipročnost savjesti

IX. Novi pogled na probabilizam
1. Miješanje starih i novih stvari
2. Društveni kontekst probabilizma

79
 3. Izvorni odnos solidnog probabilizma i osobito sv. Alfonza
4. Pravila razboritosti za poduzimanje moralnih rizika
X. Nemirna i skrupulozna savjest

Sedmo poglavlje
Tradicije, zakoni, norme i kontekst

I. Sloboda i tradicija
1. Krist i tradicija
2. Teološka refleksija o tradiciji i običajima

II. Apostol naroda suočen sa židovskim zakonom i tradicijom

I I I . Naravni zakon u Kristovu zakonu
1. Iskustvo spasenja ili iskustvo kontrole
2. Čovjekova narav i naravni zakon
3. Naravni zakon i historičnost čovječanstva
4. Što je trajno u naravnom zakonu?
5. Naravni zakon i Objava
6. Shvaćanje Kristova zakona u Bibliji

IV. Normativna etika

1. Stvaralačka vjernost i sloboda kao normativne
2. Deontološka i teleološka mjerila za norme
3. »Nemoguć etički ideal«
4. Više i iznad pravila
5. Napetost između norme i slobode u današnjoj Crkvi
6. Upotreba zakona i normi u ekumenskom dijalogu
7. Norma i kontekst
8. Bezuvjetnost u moralnoj teologiji
9. Sukob i kompromis
V. Moral Saveza i zakon koji je čovjek učinio
1. Može li moral biti ozakonjen?
2. Suodgovornost i poslušnost građana
3. Moral Saveza i crkveni zakon

Osmo poglavlje
Grijeh i obraćenje

I. Kako govoriti o grijehu

1. Grešan govor o grijehu
2. Poruka Evanđelja i opakost grijeha
3. Napast
4. Kazna za grijeh
I I . Grijeh i grijesi
1. Katalog grijeha
2. Specifična raznolikost grijeha

80
 3. Brojčano razlikovanje grijeha
4. Grijesi propusta i počinjenja
5. Grijesi srca i grijesi čina

I I I . Smrtni i laki grijesi

1. Jesu li svi ozbiljni grijesi smrtni grijesi?
2. Stupnjevanje grijeha u Bibliji
3. Teološka refleksija
4. Formulacije pretkoncilskih katekizama
5. Smrtni grijeh — ex toto genere suo
6. Je li svaki grijeh protiv šeste zap>ovijedi smrtan?

IV. Mogu li ljudski zakoni biti zapovjeđeni pod sankciju smrtnoga grijeha?
1. Autoritet u službi savjesti
2. Opasnost otuđenja savjesti
3. Prema rješenju
4. Nekoliko klasičnih primjera
V. Utjelovljeno Evanđelje obraćenja ' • •
1. Krist, izvorni sakramenat obraćenja
2. Krist, Prorok — oslobođenje od otuđenja
3. Krist, jedini koji pomiruje
4. »Tvoj Sveti Duh sašao na nas i očistio naš«
5. Krist, osloboditelj od grešne solidarnosti

VI. Sakramenti obraćenja , ' . , , ' , . ,

1. Crkva kao veliki sakramenat obraćenja
2. Sakramenti obraćenja

VII. Obraćenikove sudjelovanje u obraćenju

1. Skrušenost
2. Odluka popravka bitna za istinsku skrušenost
3. Ispovijed grijeha — pohvala Bpžjem milosrđu
4. Stvaralačko okajanje

Sinteza:
Sloboda, vjernost i klanjanje

I. Sloboda i klanjanje

I I . »Vidjeli smo njegovu slavu, punu milosti i istine«

I I I . Klanjanje u Duhu i Istini

IV. Prvenstvo svetog

V. Sakramenti kao povlašteni znakovi klanjanja

To je, eto, cjelovit sadržaj növog H ä r i n g o v a udžbenika F u n d a m e n ­

talne m o r a l n e teologije. U njegovoj kristološko'^pneumatološkoj koncepciji
teško se mogu p r e p o z n a t i s t r u k t u r e nekadašnjih pretkoncilskih u d ž b e n i k a

2IVOT
31
 >-De principiis« — o načelima. V a ž n o je na temelju uvida u sadržaj jed­
nog takvog novog u d ž b e n i k a b a r donekle zaključiti gigantski n a p o r koji
ie učinjen u m o r a l n o j teologiji da se disciplina osuvremeni, približi i
h i c i m a , p r o ž m e Biblijom i životnim iskustvom. U prvi m a h je t a k a v
udžbenik n e p r i k l a d a n za formiranje budućih ispovjednika. Ali to je samo
»u p r v i m a h « . On donosi odličnu načelnu osnovicu za rješavanje pitanja
savjesti suvremenog čovjeka i kršćanina. H a r i n g o v novi udžbenik još
uvijek je samo jedan pokušaj i jedan model, jedan p u t o k a z i jedan poti­
caj što da se radi i k a m o da se krene. Pitanje je, neće li n a k o n malo
godina i t a k a v pokušaj p o s t a t i »zastario« i biti p r e v l a d a n mnogim novini
problemima,

ÉBAUCHE D ' U N MANUEL N O U V E A U DE LA T H É O L O G I E MORALE

Résumé

Dans cette étude l'Auteur se demande tout d'abord si dans l'évolution et

dans le perfectionnement d'une synthèse nouvelle de la théologie morale nous
sommes arrivés au point de pouvoir présenter un manuel solide, aussi bien poul-
ies professeurs que pour les auditeurs. La difficulté est plus grande dans la
théologie morale fondamentale; aussi c'est à cela que l'Auteur limite son enquête.
Il décrit les manières d'enseigner la théologie morale dans ie cours général
(»magisterialis«) de théologie. Il montre la différence entre la méthode d'autre-
fois et la méthode d'aujourd'hui, discute à fond le problème de la possibilité et
de la nécessité d'un manuel solide qui répondrait aux demandes du Concile et
aux exigences postconciliaires, en conformité avec la théologie biblique dogmati-
que et spirituelle, de même qu'avec les sciences voisines nombreuses, comme par
ex. la psychologie, psychologie des profondeurs, la medicine, sociologie, économie,
biologie etc. L'Auteur laisse de côté la question de la nécessité, admet l'utilité,
dout" V ia possibilité de créer un »Uber textus« de ce genre, doute aussi de sa
durabilité.
L'Auteur nous informe, sous un triple aspect, des essais nouveaux. Les uns
nous offrent des manuels qui se basent sur les conceptions traditionelles, avec
uiîc direction passablement scolastique, plutôt pour le clergé que pour les laïques.
D'autres s'écartent des schémas classiques, s'efforcent de donner leur synthèse
nouvelle. Ces travaux sont plausibles, mais ne promettent pas — semble-t-il —
de durer longtemps. Les troisièmes préfèrent écrire d'une façon îexicographiqu"
— d'après les conceptions — sans se soucier de la systématisation. Tous se rendent
compt de ia nécessité d'un manuel dans lequel sera fait grand cas de la connexion
de toutes les branches de la théologie, et de l'anthropologie chrétienne surnatu-
relle.
En terminant, l'Auteur donne, comme exempli gratia, un aperçu complet
du contenu de l'essai nouveau, B. H Ä R I N G , Free and Faithful in Christ, pre-
mière partie, où il suggère courageusement et hardiment son avis de se dégager
par degrés des manières traditionelles.

82