ZAVRŠNI RAD

Tehnologija zanimanja

Zavarivanje razdjelnika
 1. UVOD

Varioci često rade na otvorenome – na objektima na kojima obavljaju zavarivanje: brodovima,

mostovima, zgradama i drugim građevinama te na raznim postrojenjima. Rade u tvorničkim
halama, raznim radionicama, a katkada su izolovani u posebno konstruiranim varilačkim
kabinama kako bi drugi radnici bili zaštićeni od iskrenja i bljeskanja. Prilikom nekih varenja
zavarivači moraju raditi u prisilnome tjelesnom položaju. Zbog specifičnosti zavarivačkog posla
i rizika kojima su varioci izloženi, posebna pozornost pridaje se zaštiti na radu. Vrioci koriste
zaštitnu odjeću s posebnim vatrootpornim keceljama, sigurnosne cipele, zaštitne rukavice,
zaštitne naočale te štitnik za oči i lice (varilačku masku). U prvom redu štite se od opekotina,
toplotnoga, ultraljubičastoga i infracrvenog zračenja, povreda zbog pada predmeta te od gasova
koji se oslobađaju pri zavarivanju.

Zavarivanje je spajanje materijala gdje se materijali koje želimo spojiti na spojnom mjestu
omekšavaju ili rastale. Na tom mjestu se spajaju uz dodavanje ili bez dodavanja materijala.
Takav spoj nazivamo "zavareni spoj", a on se sastoji od "zavara" i susjednog materijala koji je
strukturno promijenjen uslijed zavarivanja. Zavarivanje je od posebne važnosti u industrijskoj
izgradnji čeličnih konstrukcija, npr. u brodogradnji, gradnji mostova, automobilskoj industriji,
izgradnji teških strojeva, naftnoj i energetskoj industriji. Moguće je zavarivati i većinu drugih
metala (aluminijum, bakar i slično), ali i materijale poput stakla i polimernih materijala
(plastika)..

U nastavku rada biće govora o postupcima zavarivanja, oblicima zavarenih spojeva, te greškama
koje često nastaju prilikom spajanja istih, aparatima, uređajima i zaštitnoj opremi neophodnoj za
za postupak zavarivanja, te o izabranoj temi “Zavarivanje razdjelnika”.

Razdjelnici mjere (očitavaju) broj "impulsa" koji ovise o razlici temperature između radijatora i
grijanog prostora, te o određenim koeficijentima koje određuje proizvođač. Konačna raspodjela
ukupno utrošene energije u zgradi vrši se razmjerno broju očitanih impulsa na razdjelnicima.

U ovom radu odabran je prikaz zavarivanja razdjelnika od plemenitog čelika proizvođača TTO
Thermotechnik, MAG postupkom zavarivanja.

2
 2. POSTUPCI ZAVARIVANJA

Zavarivanje se može podijeliti na nekoliko načina, a ona uobičajena osnovna podjela dijeli
zavarivanje na dvije grupe, a to su zavarivanje pritiskom i zavarivanje taljenjem. Zavarivanje uz
djelovanje pritiska je spajanje metalnih dijelova pritiskom, bez ili uz lokalno ograničeno
zagrijavanje, uglavnom bez korištenja dodatnog materijala. Zavarivanje taljenjem je spajanje
metalnih dijelova u rastaljenom stanju na mjestu spajanja, s korištenjem ili bez dodatnog
materijala, bez djelovanja pritiska ili udarca.

Shema 1. Postupci zavarivanja

3
Za zavarivanje pritiskom potrebna je primjena velikih tlakova s odgovarajućim uređajima. To
ograničava veličinu dijelova koji se zavaruju. U tu grupu svrstavamo: kovačko zavarivanje,
Tomislav Pavlović Veleučilište u Karlovcu Završni rad 4 plinsko zavarivanje pritiskom,
elektrootporno zavarivanje, zavarivanje električnom indukcijom, zavarivanje trenjem, hladno
zavarivanje, zavarivanje ultrazvukom, zavarivanje difuzijom, aluminotermijsko zavarivanje
pritiskom. [3] Točkasto zavarivanje tankih limova vrlo je ekonomičan postupak u gradnji
strojeva i postrojenja. Bradavičasto zavarivanje, za razliku od točkastog ima veću čvrstoću
zavarenog mjesta.

Pri zavarivanju taljenjem je potreban samo dovoljno jak izvor topline. Uređaji za zavarivanje
taljenjem su kompaktnih dimenzija, pa je moguće zavariti i vrlo velike konstrukcije. Zbog toga
se postupci zavarivanja taljenjem masovno koriste za izradu metalnih konstrukcija, koje mogu
biti neograničenih dimenzija. U tu grupu spadaju: ljevačko zavarivanje, aluminotermijsko
zavarivanje, plinsko zavarivanje, zavarivanje pod troskom, elektrolučno zavarivanje (ručno
elektrolučno zavarivanje, zavarivanje MIG postupkom, zavarivanje MAG postupkom,
zavarivanje pod praškom, zavarivanje TIG postupkom, polumehanizirano zavarivanje s
obloženim elektrodama), zavarivanje plazmom, zavarivanje elektronskim snopom, zavarivanje
laserskim snopom.

Elektrolučno zavarivanje jedan je od najčešće upotrebljavanih načina zavarivanja u praksi.

Izvor energije za zavarivanje je električni luk. Dio koji se zavaruje obično je plosnat, dok je
elektroda štapičasta. Ako se elektroda ne tali (ugljena, volframova), zavarivati se može bez
dodavanja ili s dodavanjem materijala. Pri zavarivanju taljivom elektrodom, ona je ujedno
dodatni materijal (obično istorodan s osnovnim materijalom koji se zavaruje).

Elektrode za zavarivanje mogu biti gole (ugljeni ili metalni štap, žica ili
traka), obložene (metalna jezgra, a obloga mineralni materijal) ili punjene (mineralna jezgra i
metalna obloga) ili nekih drugih oblika. Dodatni materijali i elektrode za elektrolučno
zavarivanje (i druge načine zavarivanja) su standardizirani za pojedine načine zavarivanja i
prema vrsti osnovnog materijala. Priprema, odnosno oblici dodirnih površina koje se zavaruju i
njihovih rubova, je standardizirana za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog
materijala.

4
2.1. REL postupak zavarivanja

Kod REL metode zavarivanja skraćenica označava izraz ručno elektrolučno zavarivanje. U
inozemstvu se koriste i izrazi MMA (Manual Metal Arc Welding) i SMAW (Shielded Metal Arc
Welding). Pun naziv postupka je ručno elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom.

Slika 1. REL postupak zavarivanja

U REL postupku zavarivanja varilac ručno uspostavlja električni luk između elektrode i radnog
komada. Primjenjiv je na sve vrste metala uz istosmjernu ili izmjeničnu struju. REL je vrlo
raširen postupak i jednostavan za rukovanje. Riječ je o pristupačnoj metodi zavarivanja s
jeftinom opremom, sa širokim izborom elektroda za različite primjene. Primjenjiva je za sve
konstrukcijske čelike, svih debljina. Izvedivo je i u više slojeva. Nedostatci ove metode su manja
kvaliteta zavara zbog ručnog izvođenja postupka i mogućih pogrešaka kod prekida i
uspostavljanja električnog luka.

2.2. MIG/MAG postupak zavarivanja

5
Naziv MIG/MAG dolazi od engleskih izraza Metal Inert Gas (Metal - inertan plin),
odnosno Metal Active Gas (Metal - aktivni plin). Ovi izrazi u sebi sadrže i opis postupka, dok se
kod MIG postupka zavarivanje ostvaruje pod zaštitom inertnog plina, kod MAG postupka
aktivan plin sudjeluje u zavarivanju. U inozemstvu se može naići i na izraz GMAW,
odnosno Gas Metal Arc Welding. Riječ je o izrazu koji obuhvaća MIG i MAG zavarivanje,
odnosno zavarivanje s taljivom elektrodom u zaštitnoj plinskoj atmosferi.

Slika 2. MIG zavarivanje

Kod MIG/MAG zavarivanja metalna elektroda namotana na kolut se potiskuje kroz vodilicu u
pištolju za zavarivanje gdje se tali u električnom luku uz zaštitu plina i prenosi u rastaljeni metal
kojeg se zavaruje. Kod MIG zavarivanja se koriste neutralni, odnosno inertni plinovi poput
argona, helija ili njihovih mješavina. Kod MAG zavarivanja koriste se aktivni plinovi, najčešće
CO2 i njegove mješavine s drugim plinovima, zbog ovoga se taj tip zavarivanja ponekad naziva i
CO2 zavarivanje. Najčešće primjene MIG/MAG zavarivanja su kod zavarivanja obojenih metala,
zavarivanje tankih limova, visokolegiranih čelika i drugih metala koji se vežu s kisikom. Riječ je
o izuzetno brzoj metodi zavarivanja koja je primjenjiva na sve vrste metala, u svim položajima i
moguće ju je automatizirati, odnosno robotizirati. MIG/MAG aparati za varenje kao i vezana
oprema su doduše relativno skupi.

2.3. Zavarivanje TIG postupkom

Ime ove metode zavarivanja dolazi od engleskog izraza Tungsten Inert Gas, ali se ponekad može
naići na izraz WIG zavarivanje od njemačkog izraza Wolfram Inert Gas. Tungsten, odnosno
Wolfram su oboje nazivi za metal volfram. U TIG postupku elektroda od volframa u neutralnom

6
odnosno inertnom zaštitnom plinu se ne tali već usmjeruje intenzivan električni luk na metal
kojeg želimo zavariti. Na ovaj način moguće je spojiti osnovni metal bez, ili prema potrebi uz
dovođenje dodatnog materijala.

Slika 3. TIG metoda zavarivanja

TIG metoda zavarivanja je vrlo precizna i visokokvalitetna. Iako je razvijena za potrebe

zavarivanja magnezija i legura magnezija, danas se koristi za širok raspon metala. TIG
zavarivanje koristi izmjeničnu struju za zavarivanje aluminija, magnezija i njegovih legura. Za
zavarivanje nehrđajućih čelika, titana, bakra, čeličnih limova i ostalih materijala koristi se
istosmjerna struja s minus polom na elektrodi. Zaštitni plinovi koji se najčešće koriste za TIG
zavarivanje su argon i helij koji štite materijal od onečišćenja. Zbog toga se ova metoda
zavarivanja naziva i "argonskim zavarivanjem". Ovaj način zavarivanja je relativno spor,
ograničen na tanke materijale i skup (zbog opreme, zaštitnog plina i volframa).

2.4. Autogeno zavarivanje

Autogeno zavarivanje, odnosno plinsko zavarivanje, naziv je za metodu zavarivanja gdje se

toplinska energija za zavarivanje dobiva sagorjevanjem plinova. Visoka temperatura koja se
postiže sagaranjem plina zagrijava rubove metala kojeg želimo zavariti i prema potrebi dodatnog
materijala. Gorivi plinovi koji se koriste kod autogenog zavarivanja su acetilen, vodik, propan,

7
butan, metan, gradski plin i sl. gorivi plinovi. Kisik i gorivi plin se miješaju u jednakom omjeru
gdje se razvija vrlo visoka temperatura, primjerice kod acetilena i kisika 3.100 °C.

Slika 4. Autogeno zavarivanje

Zavarivanje plinskim plamenom koristi se za zavarivanje, čelika, sivog lijeva, bakra, aluminija i
njihovih legura, osobito pri reparaturnim radova, primjerice kod reparacije lijevanog željeza.
Riječ je o jednostavnom procesu zavarivanja uz nevelike troškove, ali uz sporu brzinu rada i
potencijalnu opasnost rada s plinovima.

3. OBLICI ZAVARENIH SPOJEVA

Zavar je cjelina ostvarena zavarivanjem, koja obuhvaća skrutnuti dio metala stvoren taljenjem
dodatnog ili osnovnog materijala, te rubne dijelove zavarenih komada. Dijelovi zavarenog spoja
prikazani su na slici.

8
 Skica 1. Sučeoni zavareni spoj

Dijelovi zavarenog spoja su: 1 – osnovni materijal, 2 – lice zavara, 3 – naličje zavara, 4 – korijen
zavara, 5 – granica taljenja, 6 – zona utjecaja topline, 7 – zona taljenja, 8 – rub zavara. Osnovni
materijal je materijal koji se zavaruje ili navaruje, a dodatni materijal je onaj koji se dodaje i
rastaljuje u procesu zavarivanja ili navarivanja kao npr.: elektrode, žice, trake, prašak... [2,4]
Zona utjecaja topline je područje uz zavar nepretaljenog osnovnog materijala u kojemu su se
utjecajem unesene topline dogodile određene strukturne promjene. Označava se kraticom ZUT.
Zona taljenja je područje zavarenog spoja u kojem je došlo do miješanja osnovnog i dodatnog
materijala, ukoliko se dodavao dodatni materijal.

Skica 2. Oblici zavarenih spojeva

9
3.1. Greške koje se javljaju u zavarenom spoju

Greške u zavarenim spojevima nastaju kao i svaki tehnološki postupak, jer nose stalnu
opasnost od nastajanja određenih grešaka. S obzirom na veliki broj utjecajnih čimbenika
na kvalitetu zavarenih spojeva, na tu je opasnost potrebno obratiti posebnu pozornost kako pri
izradi zavarene konstrukcije, tako i u njenoj primjeni. Greške u zavarenim spojevima, prema
preporukama Međunarodnog instituta za zavarivanje, svrstane su u šest osnovnih grupa,
sukladno normi EN 26520:1992.:

 pukotine (oznaka 100),

 poroznosti (oznaka 200),
 uključine (oznaka 300),
 nedovoljno protaljivanje (oznaka 400),
 nepravilnost oblika (oznaka 500) i
 ostale greške (oznaka 600)

Najopasnije greške u zavarenom spoju su pukotine jer smanjuju čvrstoću i presjek zavarenog
spoja i zbog toga su samo uvijetno dopuštene. Nastaju pri hlaĎenju zavarenog spoja i djelovanja
naprezanja zbog topline unešene zavarivanjem. Prema uzroku nastajanja pukotine se dijele na
hladne i tople pukotine. Najčešće pukotine u praksi jesu hladne pukotine.

10
11
Tabela 1. Pukotine u zavarenom spoju

12
Hladne pukotine (Slika 2.1 i Slika 2.2) nastaju pri hlaĎenju zavarenog spoja na
temperaturi ispod 200 °C, a čak mogu nastati i nekoliko dana nakon zavarivanja.
Podjednako nastaju u ZUT-u i u ZT, a pojavljuju se uglavnom kod zavarivanja čelika
povišene i visoke čvrstoće. Mogu se pojaviti poprečno ili uzduţno na zavar i mogu biti
vidljive ili nevidljive. Tri su osnovna uzroka nastajanja hladnih pukotina (potrebna su sva
3 čimbenika): - količina difuzijskog vodika - postojanje zaostalih napetosti - sklonost
materijala prema zakaljivanju

Slika 5. Hladna pukotina

Vruće pukotine (Slika 2.4) nastaju na temperaturi oko 800 °C kod skrućivanja čelika.
Nastaju kad je zavar još u toplom stanju, a primjećuju se odmah nakon skidanja troske.
Nastaju u posljednoj fazi skrućivanja metala zavara, a razlog je različita temperatura
pojedinih dijelova zavara, što moţe dovesti do segregacije metala zavara. Ove pukotine
nastaju u ZUTu, ali i u zoni taljenja zavarenog spoja.

13
 Slika 6. Vruće pukotine

Slika 7. Neravnomjerna širina zavara

Slika 8. Neravnomjerna površina zavara

Pojavu pogrešaka u zavarenim spojevima vrlo je teško u potpunosti otkloniti, ali se

primjenom odgovarajućih mjera pogreške mogu znatno smanjiti. Nuţno je djelovati sa
ciljem, tj. za svaku vrstu pogreška odnosno nedostataka postoje prikladne mjere za
njihovo sprječavanje

4. RADIONICA I UREĐAJI ZA ZAVARIVANJE

14
 Varioci često rade na otvorenom - na objektima na kojima obavljaju zavarivanje:
brodovima, mostovima, zgradama i drugim grañevinama te u raznim pogonima. Rade u
fabričkim halama, raznim radionicama, a ponekada su izolovani u posebno konstruisanim
varilačkim kabinama kako bi drugi radnici bili zaštićeni od iskrenja i bljeskanja. Prilikom
nekih varenja zavarivači moraju raditi u prisilnome tjelesnom položaju. Zbog
specifičnosti zavarivačkog posla i rizika kojima su varioci izloženi, posebna pažnja
pridaje se zaštiti na radu. Varioci koriste zaštitnu odeću s posebnim vatrootpornim
keceljama, sigurnosne cipele, zaštitne rukavice, zaštitne naočale te štitnik za oči i lice
(varilačku masku). U prvom redu štite se od opekotina, toplotnog, ultraljubičastoga i
infracrvenog zračenja, povreda usled pada predmeta te od gasova koji se oslobañaju pri
zavarivanju.

4.1. Aparati i uređaji

Slika 9. DECA aparat za zavarivanje MIG/MAG D-MIG 420S

15
 Slika 10. DECA aparat za zavarivanje SIL 417 170A

Slika 11. EINHELL aparat za plinsko zavarivanje TC-GW 150

16
 Slika 12. EINHELL aparat za elektrolučno zavarivanje TC-EW 160 D

Slika 13. EINHELL inverterski aparat za zavarivanje TC-IW 150 150A

4.2. Pribor za zavarivanje

Slika 14. BGS magnetni držač kutni do 11 kg 3007

17
 Slika 15. EINHELL držač elektroda 250 A

Slika 16. EINHELL kleme za masu 300 A

Slika 17. EINHELL set pribora za TIG zavarivanje za BT-IW 150

18
 Slika 18. EINHELL sprej za pištolje za zavarivanje 500 ml

4.3. Zaštitna oprema

Slika 19. EINHELL zavarivačke zaštitne rukavice

19
Slika 20. DECA maska za zavarivanje WM 28 DIN 9-13

Slika 21. Zaštitno odijelo

20
 5. MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA

MAG (engl. Metal Active Gas) zavarivanje (Slika 2.1.) je postupak elektrolučnog zavarivanja pri
kojem se materijal obradka tali u aktivnom zaštitnom plinu ili smjesi plinova taljivom
elektrodom, koja je u obliku žice.

Različiti aktivni zaštitni plinovi (Ar + CO2, Ar + O2, Ar + CO2 + O2) su se počeli upotrebljavati
relativno nedavno, no prije se koristio samo CO2. Zato se u žargonu ovaj postupak još naziva i
CO2 zavarivanje. Električni luk se uspostavlja između taljive elektrode (kontinuirana žica) i
obradka, koji je obično spojen na pozitivan pol istosmjernog izvora struje. Materijal se prenosi
tako da se na obradak (osnovni materijal) prenosi kapljica rastaljene elektrode (žice) slobodnim
padom kroz električni luk (zavarivanje sprejom, plazmom) ili dodirom kapljice i obradka
(zavarivanje kratkim spojem). [10] MAG zavarivanje je poluautomatski proces zavarivanja, a
može se i automatizirati i robotizirati. Roboti za MAG zavarivanje se vrlo često upotrebljavaju
na proizvodnim linijama u autoindustriji. Zavarivač ručno održava konstantan slobodan kraj žice,
vodi pištolj (prema naprijed ili nazad i njiše ga), a automatski se reguliraju brzina žice,
održavanje dužine luka, nagib napona i jakosti struje, jakost struje, napon. Navedene parametre
na uređaju za zavarivanje namješta odgovorna osoba (to može biti i sam zavarivač, ako ima
potrebna znanja), a uređaj ih automatski održava (detaljnije objašnjeno u poglavlju 2.4 Parametri
MAG zavarivanja).

Namještanje parametara zavarivanja ovisi o materijalu obradka, debljini obradka, materijalu žice,
promjeru žice, vrsti žice, zaštitnom plinu, položaju zavarivanja, željenoj kvaliteti i svojstvima
zavara i zavarenog spoja, kvaliteti uređaja za zavarivanje (ne mogu svi postići visoke jakosti
struje), režimu rada, a sve to ovisi i o raspoloživim sredstvima za trošak i iskustvu zavarivača.
Iskusniji zavarivači mogu raditi s parametrima u rubnim zonama između različitih režima rada,
dok je za manje iskusne zavarivače preporučljivo raditi u sigurnim zonama i stabilnim režimima
rada da bi se smanjila mogućnost nekontroliranog rada i pojave grešaka u zavaru. [9] MAG
zavarivanje je slično MIG postupku (engl. Metal Inert Gas) zavarivanja, uz razlike u režimima
rada, zaštitnom plinu (kod MIG postupka se primjenjuje inertni plin, primjerice argon, a kod
MAG aktivni plin, CO2 ili mješavina CO2 i argona ili kisika) i vrsti elektrode (žice).

21
 6. TEHNOLOŠKA DOKUMENTACIJA

Varioci svoj posao obavljaju prema odgovarajućoj tehničkoj i tehnološkoj dokumentaciji

(opisima, tehničkim nacrtima, skicama). Dokumentacijom su određeni način zavarivanja, alat,
strojevi i zaštitna sredstva. Postupak zavarivanja zavisi od materijala koji se vari i svrhe
predmeta koji se obrađuje.

Radni nalozi su dokumenti koji služe za praćenje radova koje obavlja zaposlenik ili
organizacijska jedinica pojedinog poslovnog subjekta. Koriste se kako bi se evidentirao obračun
troškova radova i proizvodnje. Najčešće se izdaje radnicima koji posao obavljaju izvan svog
radnog mjesta.

Na radnom nalogu nalaze se informacije koje su potrebne kako bi djelatnici bili u potpunosti
informirani o radovima koji ih očekuju na terenu.

Osnovne informacije su:

 Broj radnog naloga

 Datum kreiranja
 Naredbodavac (osoba koja je izdala nalog za djelatnika)
 Rip radova (npr. servis, kabliranje, popravak…)
 Izvršitelj
 Stavke radnog naloga (zatraženi radovi)
 Napomene (dodatna napomena o izvršenju radova).

Radna lista sadrži elemente kao što su: naziv porudžbine, informacije o kupcu, nazivu djela,
materijala, količini, redni broj, naziv operacije, šifre materijala, datum početka I završetka rada i
sl.

Obrazac trebovanja obuhvata elemente: redni broj, naziv artikla, jedinica mjere, količina, cijena,
iznos.

22
 Skica 3. Razdjelnik u kotlarnici

Nacrtati potrebne crteže

Nacrtati detalje spajanja zavarivanja

Uraditi tehnološki postupak (operacioni list)

23
 7. TOK RADA - Zavarivanje razdjelnika MAG postupkom zavarivanja

U ovom radu odabran je prikaz zavarivanja razdjelnika od plemenitog čelika proizvođača TTO
Thermotechnik, MAG postupkom zavarivanja.

Detaljno opisati kompletan rad od pripreme materijala (preuzimanja) za rad, uređaja I pribora,
pomoćnog materijala I ostalog pribora

Položaj zavarivanja I prelaza

Kontrola zavarenog spoja

Obrada zavara, zaštita od korozije

24
 8. Literatura

Internet izvori

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Zavarivanje

2. http://repozitorij.fsb.hr/2954/1/18_09_2014_Zavrsni_rad_Domagoj_Delac.pdf

3. http://iu-travnik.com/wp-content/uploads/2020/01/Adis-Dervi%C4%87-%E2%80%93-ZAVR

%C5%A0NI-RAD-TEHNOLOGIJA-ZAVARIVANJA-I-ISPITIVANJE-KVALITETE-ZAVARENOG-SPOJA-BE

%C5%A0AVNIH-CIJEVI.pdf

4. https://var.rs/sve-o-zavarivanju/migmag-zavarivanje-co2-zavarivanje/

25
Sadržaj

1. UVOD......................................................................................................................................2
2. POSTUPCI ZAVARIVANJA.................................................................................................3
2.1. REL postupak zavarivanja................................................................................................5
2.2. MIG/MAG postupak zavarivanja......................................................................................5
2.3. Zavarivanje TIG postupkom.............................................................................................6
2.4. Autogeno zavarivanje.......................................................................................................7
3. OBLICI ZAVARENIH SPOJEVA........................................................................................8
3.1. Greške koje se javljaju u zavarenom spoju.......................................................................9
4. RADIONICA I UREĐAJI ZA ZAVARIVANJE..................................................................13
4.1. Aparati i uređaji..............................................................................................................14
4.2. Pribor za zavarivanje.......................................................................................................16
4.3. Zaštitna oprema...............................................................................................................18
5. MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA....................................................................................20
6. TEHNOLOŠKA DOKUMENTACIJA.................................................................................21
7. TOK RADA - Zavarivanje razdjelnika MAG postupkom zavarivanja..................................23
8. Literatura................................................................................................................................24

26
Mišljenje o radu

Кomisija:

Predsjednik _______________

Ispitivač _______________

Član _______________

Komentar:

Datum odbrane: _____________ Ocjena__________ (___)

27