PITANJA KOJA SU BILA NA ZAVRŠNOM ISPITU SU NAPISANA CRVENOM BOJOM

GRUPA B

1.Pojam sastanka
Sastanak grupe je zajednički rad ljudi koji nastoje zajedničkom aktivnošću i međusobnom izmjenom
misli postići zajedničke zaključke o nekom problemu.. svaki sastanak je rad i to: rad koji traži i troši
više energije nego što se to pretpostavlja. Sastanak je zajednički misaoni rad više ljudi sa određenim
neposrednim ciljem. U ovoj odredbi sadržane su dvije komponente: zajednički metod rada i aktivnost
svih učesnika. Sastanak je postigao svrhu samo onda ako je je doneseni zaključak rezultat kolektivnog
rada.

2.Ciljevi grupnog sastanka

Cilj je na sastanku uskladiti i povezati pojedina mišljenja u cjelinu, koja će što potpunije i konkretnije
obuhvatiti predmet. Takav sastanak ima i svoju motivacionu funkciju. Motivacija učesnika ože biti
osnovna namjera sastanka. Grupni sastanak može biti i radnog karaktera, kada je njegov cilj da riješi
pojedini praktični problem. Na osnovu izmjee i kristalizacije mišljenja pokušavamo doći do zaključka
koji će dati što potpuniji odgovor na postavljeno pitanje. Kod takvog sastanka su oba aspekta (i
informativni i motivacioni) od istog značaja pa s emeđusobno dopunjuju.
Cilj sastanka može biti pedagoški i mentalno higijenski. Dobro pripremljen i vođen sastanak u većoj ili
manjoj mjeri povezuje sve naprijed navedene ciljeve. Posredan, i pravi cilj sastanka je izvođenje
zaključaka, jer zaključci nisu samo sebi cilj, nego jedino imaju smisao ako budu izvršeni.Nekada se
teškoće oko postizanja jedinstvenih zaključaka nastoje prevazići na dva načina: donošenjem
kmpromisnih zaključaka i zaključaka sa kojima je saglasna većina. Oba rješenja imaju slabosti. U
kompr.rješenju svaka strana djelimično popusti, pa zbog toga ni jedni ni drugi u potpunosti ne
prihvataju zaključke. Zbog toga se ni jednih ni drugih ne tiče kakav će biti konačan efekat akcije, tj.da
li će se zaljučci u cjelosti realizovati.
Zaključak većine učesnika takođe dijeli u dvije grupe: manjinu i većinu. Manjina je ona snaga koja se
neće zalagati za njihovu realizaciju, pa će sa svojim skeptičnim stavom negativno djelovati i na druge
učesnike grupe i blokirati njihovu aktivnost.
Suština sastanka je međusobna izmjena mišljenja među učesnicima. Diskusijom učesnika kontroliše se
odnos prema pedmetu, izgrađuju se zajednički zaključci.

3.O kojim stvarima treba voditi racuna kod pripremanja sastanka?

Važanuslovzauspjehsastankajepriprema, aosnovnizahtjevzadobrupripremujeda štoboljeuskladimocilj,
predmet, učesnike, objektivneusloveimetoderadanasastanku.
Prvapretpostavkauspjehajebrižljivapriprema ciljasastanka.
Brojučesnikasastanka čestojeunaprijedfiksiran.
Akojebrojučesnikaprevelikotežanajetemeljnaizmjenamišljenjaiteškojeodržavatineposredankontaktmeđu
ljudimaugrupi. Akojebrojučesnikapremalen, ondasesmanjujebrojrazličitihstavova
štoutičenakvalitetzaključka. Naizrazitoradnimdiskusionimsastancimapoželjanjebroj članovado 20.
Rukovodilacgrupetrebaunaprijeddapoznajeučesnikekakobimogaopripremitipredmetimetodusastanka.
Najdragocijenije štosetrošinasastankujevrijeme. Toseodnosinapitanjekada
ćesesastanakodržatiikolikodugo ćetrajati.
Potrebnojeimatifiksiranovrijemepočetkaiprocijenjenovrijemekrajasastanka, Sastanak
ćebitivremenskiuspješanakosusviučesnicinanjemuaktivni. Bitnojeipravilnoodreditijasnutemusastanka,
tj. njegovdnevnired. Kodpripremegrupnogsastankarukovodilacmorauzetiuobzirisebetako što
ćesedobroupoznatisapredmetomraspravekakobimogaovoditiuspješnudiskusijukoja
ćedovestidoobjektivnihzaključaka. Također, poželjnojedarukovodilacimapripremljenezabilješkekoje
ćemuslužitikaopodlogazarukovođenjesastankom.
Nasastankurukovodilacmožedaupotrijebipomoćnasredstva (grafikone, tabele,
crteže)ukolikoseonapokažukaonužna. Osimovih, netrebazanemaritinitehničkepripreme
(ukojeubrajamopozivanjenasastanak, određivanjeipripremanjemjestasastanka, pisanjezapisnika).
Preporučujesedaunaprijedpismenoobavijestimoučesnikeopredmetuinamjerisastanka,
stačnimdnevnimredom, mjestuivremenuodržavanjasastankaidr.

4.Znati objasniti 3 faze sastanka (uvod, rasprava, zakljucak)

Tok sastanka možemo podijeliti na tri faze: uvod(predmet, problem), rasprava(diskusija, analiza),
zaključak(grupna odluka, rješenje). U prvoj fazi rukovodilac odredi predmet sastanka, iznese okvirni
plan predmeta, istakne namjeru sastanka i time ograniči njegov predmet. Ovaj dio sastanka mora biti
što kraći tako da ostane što više vremena za grupnu diskusiju. Uvodna riječ mora biti kratka a mora da
kaže mnogo. U nekim situacijama rukovodilac se može koristiti duhovitom dosjetkom i šalom radi
popuštanja zategnutosti i oslobađanja učesnika za slobodno učešće u diskusiji. Učesnici dolaze na
sastanak sa različitim nivoom znanja o predmetu rasprave, što bitno utiče na njihovu diskusiju i
stvarno učešće na sastanku. S obzirom na to razlikuju se trivrste učesnika. Jedni su oni koji dovoljno
poznaju predmet diskusije i u stanju su bez posebnih informacija kvalifikovano diskutovati o predmetu
rasprave.
U drugu kategoriju spadaju oni koji se nisu dovoljno pripremili i koji su zbog toga nesigurni, pa na
sastancima ili šute ili govore o općim stvarima izvjegavajući da govore konkretno o predmetu rasprave.
U trećoj grupi su oni koji također ne znaju ništa o predmetu rasprave, ali se i ne trude da informišu
pošto smatraju da im to nije ni dužnost, nego svoje prisustvo smatraju čisto formalnom obavezom.
Zadatak faze informacije je da u osnovnim stvarima (činjenicama) izjednače nivo znanja među
učesnicima i time omogući slobodnu i donekle ravnopravnu diskusiju. Kada se iznose činjenice treba
težiti da se postigne postupnost, kratkoća i direktnost.
Pri tome se mogu koristiti i pomoćna sredstva (tabla, tabele i sl).

5.Objasniti tehniku pokretanja diskusije pomocu pitanja jednako tako i mitraljesku paljbu kao i
jurisanje mozga?
Najprirodniji i najčešći način je pokretanje pomoću pitanja. Ono je jedno od najmoćnijih instrumenata
na sastanku uopće ali njegova prava vrijednost dolazi do punog izražaja u fazi pokretanja diskusije.
Ono pokreće učesnike na razmišljanje a istovremeno im ostavlja slobodu da odaberu između
alternativnih pitanja. Snaga pitanja je u tome što traži odgovor. Pitanja vraćaju one koji su se previše
udaljili od teme, prekidaju previše govorljive diskutante, provjeravaju faktičko znanje diskutanta, te
mogu koncentrisati pažnju grupe na određenu tačku.
Jedno od važnih pitanja organizovanja grupnog rada jeste oslobađanje stvaralačkih snaga učesnika i
suzbijanje straha u grupi. Prvo se postiže tehnikom koja se naziva „jurišanje mozga“, a drugo tehnikom
koja se naziva „tehnika rizika“. Jurišanju mozga je cilj da se pokrenu stvaralačke snage u grupi, da
izraze svoje ideje i na taj način daju doprinos rješavanju grupnih problema. Provodi se tako da
rukovodilac poziva članove da ispričaju sve što im padne na pamet. Važno je da članovi steknu
ubjeđenje da neće doživjeti kritiku. Ovdje se polazi od pretpostavke da svaka ideja može korisno da
posluži konačnom rješenju problema.
U nekim slučajevima može se primijeniti kao uvod u diskusiju postupak koji se naziva „mitraljeska
paljba“, a sastoji se u tome da na početku grupnog sastanka rukovodilac pozove prisutne članove da
brzo i ukratko iznesu osnovne misli i probleme koji će služiti za diskusiju.
6. Objasniti poprecnu diskusiju
Prvi oblik je tzv. poprečnadiskusija u kojoj je rukovodilac pokrenuo raspravu o određenom problemu i
na osnovu toga se putem međusobnih pitanja, odgovora i primjedbi razvila diskusija u kojoj
rukovodilac učestvuje ravnopravno kao i svaki drugi učesnik iznošenjem svog ličnog mišljenja.
Diskusiju u tom slučaju u stvari niko ne vodi.

7.Upravljena diskusija?
Drugi osnovni oblik rukovođenja diskusijom je tzv. upravljena diskusija u kojoj se sve izmjene
mišljenja među učesnicima vode putem rukovodioca koji postavlja pitanja, rezimira, daje odgovore,
poziva druge na komentar itd. Rukovodilac je sve vrijeme aktivan i nastoji da se diskusija vodi oko
teme. Bitno je znači obezbijediti aktivnost svih prisutnih jer je osnovna karakteristika slobodno učešće
u razmjeni mišljenja svih članova grupe. Karakter diskusije u najvećoj mjeri zavisi od rukovodioca
diskusije, od njegove sposobnosti da znalački vodi diskusiju, da usmjerava učesnike i na taj način
oslobađa snage učesnika.

8.Karakteristike staticne diskusije?

statičkediskusijejeutome štojevećinaodnosausmjerenaodrukovodiocagrupeprema
članovimaponaosobiobratno (zatoseovajnačinvođenjadiskusijenaziva „ping-pong“ diskusija).
Cijeladiskusijasvodisenatodarukovodilacgrupeodgovaranapitanja, dajeobjašnjenjadiskusije,
komentarišepojedinediskusije.
Međutimsmatrasedanijeispravnodarukovodilacgrupedajeocjenediskusijepojedinihdiskusanata.
Onsemoraoslobađatitenavike,
atosemožepostićijedinoposmatranjemianaliziranjemsebeugrupnimdiskusijama.
Premanekimautorimadavanjeprimjedbiličnogkarakteranaročitojekarakterističnokodrukovodiocasaautok
ratskimtendencijama.

9.Slobodne diskusije?
Kodslobodnediskusijeodnosisumnogostruki, jersemišljenjaistavoviizmjenjujuizmeđusvih
članovagrupebezposredovanjarukovodiocagrupe. Ovakvadiskusijanazivase „bilijar“ diskusija.
Utokudiskusijeugrupiveoma čestodolazidorazlikaumišljenju.
Rukovodilactrebadanastojidasvarazličitamišljenjadođudopunogizražajaidazaključakkojigrupadonesebu
desintezasvegaonog štoučesnicimisleotemi.
Pritometrebabitiveomavještuneutralizacijieventualnogagresivnogponašanjapojedinih članova.

10.Vrste argumenata koje koristimo u diskusiji objasnit?

Sviargumentimogusesvrstatiu 3 grupe:
1. Argumentikojiističunekeopćeprincipe –
izasvakogprincipanakojisenekopozivaudiskusijistojeimplicitnodrugetvrdnjeiprincipiod
čijetačnostizavisiivrijednosttogprincipa.
Pozivanjenaodređeneprincipeudiskusijidajediskusijiozbiljankarakteridoprinosidasediskusijaodržinapotr
ebnomnivou.
2. Argumentikojiističuneke činjenice – kadanekoiznosiodređene
činjenicekaoargumentacijunekihsvojihopćihstavova, trebauvijekrazmotritidalisute
činjeniceistiniteilisumoždanesigurneinepouzdane.
3. Argumentikojisepozivajunanekiautoritet –
ovajoblikargumentacijejeveomaraširenisastojiseiztogadasepojedinidiskusantislužecitatimadrugihljudi.
Sasvimjelogičnodaseumnogo čemumoramooslonitinamišljenjeiznanjedrugihljudi,
jernijemogućedajedan čovjeksampoznajeiprovjeravasve
činjeniceiokolnostinakojimasezasnivajunašaznanjaishvatanja.

11.Koji su faktori koji dovode do neobjektivnosti u diskusiji I 12. Objasniti HALLO efekt i
njegov uticaj na tok diskusije i rad u grupi?
Česta pojava je da su pojedini učesnici u diskusiji neobjektivni. Na pojavu neobjektivnosti utiču
između ostalog: nepažljivo praćenje diskusije, nevladanje vlastitim emocijama, neadekvatna upotreba
termina, uticaj prvog dojma, odnosno, halo-effect.
1. nepazljivo praćenje-Ulaženje u diskusiju koju nismo aktivno i pažljivo pratili stvara nesporazume
koji čitavu diskusiju mogu odvesti na pogrešan kolosijek, što znatno umanjuje efikasnost grupnog
sastanka.
2. Nevladanje emocijama- može na razne načine da ometa normalan tok mišljenja i diskusije.
3. Neadekvatna i pretjerana upotreba riječi i termina- koji druge učesnike ostavljaju u nedoumici
objektivni koči rad grupe i odvlači diskusiju na drugi teren.
4. prvi dojam: Halo efekat je vrlo prisutna pojava na grupnim sastancima. Da li će nam neko na prvi
pogled biti simpatičan ili ne zavisi, između ostalog, od spoljneg izgleda, boje glasa, vanjskog držanja i
sl. Poznato je da će nam se prije svidjeti osobe koje prihvataju naše argumente i prijedloge, a da će nam
biti antipatični oni koji nas kritikuju ili neprihvataju naše argumente.

13.Osobine i tipovi diskutanata u grupi?14.Osobine extravertnog i intravertnog tipa licnosti?

Osobine ličnosti koje se najčešće ispoljavaju na grupnim sastnacima su ekstrovertni tip ličnosti
(pokazuje otvorenost i spretnost u raznim socijalnim kontaktima, brzo se prilagođava različitim
socijalnim situacijama, burno emocionalan, vlastite greške ne uzima suviše ozbiljno) i introvertni tip
ličnosti (povučen u sebe, slabo se prilagođava različitim socijalnim situacijama, preosjetljiv je na
kritiku).
Inteligencija je osobina koja se ispoljava u svim ljudskim aktivnostima, pa tako i u grupnom sastanku i
diskusiji. Inteligentan član grupe brže će ući u suštinu problema i riješiti ga nego onaj ko je manje
inteligentan. Pored ovih ima i drugih osobina ličnosti koje su važne za ponašanje pojedinaca na
sastancima:
 agresivnost, (štetna je jer će diskusanti uvijek dolaziti u sukobe sa ostalim učesnicima sastanka
pa će brzo postati antipatičan ostalim članovima grupe i njegovi argumenti će se primati sa
sumnjom),
 kolebljivost i upornost tj. tvrdoglavost(na prvi pogled je slična agresivnosti, i veoma je važno
za grupnu diskusiju),
 objektivnost(objektivan čovjek posmatra svoje i tuđe postupke bez pristrasnosti i predrasuda, a
manjak objektivnosti vodi u subjektivizam),
 temeljitost(obezbjeđuje svestrano sagledavanje problema što argumentima daje sigurnost i
težinu),
 upornost (takođe veoma važna za diskusiju)
 samopouzdanje(jedan je od prvih uslova za konstruktivno sagledavanje svakog posla ali
pretjerano samopouzdanje dovodi do potcjenjivanja argumenata, tvrdoglavosti i umišljenosti),
 dominacija (označava osobinu kod ljudi koja se sastoji u tome da neki ljudi u grupi postanu
centar oko kojeg se okupljaju ostali tj. rukovodioci grupe) i
 spremnost na saradnju.
Tipovi diskusanata mogu biti pozitivni i negativni. Tipični pozitivni tipovi diskusanata su:
  inicijator (čovjek originalnih ideja, dobre inteligencije, čini sve da pronađe najbolja rješenja i
prijedloge u toku grupne diskusije, on je ekstrovertiran, pun samopouzdanja, konstruktivan je i
njegov prilog diskusiji je uvijek zapažen),
 tražilac informacija (čovjek kome nikada nije sve do kraja jasno i uvijek traži dopunske
podatke i nove argumente, on svojim pitanjima istjeruje stvari na čistac, ekstrovertiran je tip i
obično inteligentan),
 kritičar (sličan tražiocu informacija, uvijek je spreman da prigovori svakom prijedlogu i
rješenju, ne dozvoljava brzoplete zaključke, obično je inteligentan, ekstrovertiran, ne suviše
spreman na saradnju i kompromis, te ima obično izražene crte agresivnosti i dominacije),
davalac informacija (čovjek koji po svom stručnom znanju i iskustvu odskače od ostalih
članova grupe, daje zadovoljavajuće odgovore na eventualna pitanja, daje dopunske informacije
i objašnjenja i često je formalni voditelj diskusije),
 posrednik (čovjek sklon kompromisu, spreman da izađe na pola puta i da popusti ukoliko se
radi o njegovom vlastitom prijedlogu, a traži kompromis za rješenje kada se radi o tuđim
prijedlozima),
 usmjerivač(čovjek koji određuje pravac i rezimira diskusiju, ima iskustva o problemima koji se
rješavaju i uporan je u sprovođenju svojih ideja).
Najtipičniji predstavnici negativnih tipova diskusanata su:
 agresor(u svojoj diskusiji napada druge, omalovažava ih, ignoriše, nije spreman na
kompromise i uživa u sukobima i svađama, motiv ovog ponašanja je želja za ličnim isticanjem),
 tvrdoglavac (insistira na stvarima koje su već odavno riješene i uvijek je spreman da izvuče
nove argumente da bi opravdao svoje stavove dok mu se tuđi argumenti ne sviđaju),
 vječiti diskusant(tip diskusanta koji uvijek govori, ali od čije diskusije niko nema nikakve
koristi jer ne daje nove prijedloge niti ozbiljne kritičke primjedbe, on samo uživa u tome da
sluša sam sebe), i
 šutljivac (oni su obično publika koji bez velikog interesa sjede i slušaju kako se stvari na
sastanku odvijaju, najčešći uzrok takvog ponašanja je djelimična ili potpuna nezainteresovanost
za probleme o kojima se govori).

15. Navesti subjektivne i objektivne faktore koji uticu na sastanak?

Međunajvažnijimsubjektivnefaktorekojidjelujuuprocesusastankaubrajamoumoridosadu. Naime,
svakisastanakjerad, akatkadipriličnotežakrad, kojiučesnikefizičkiipsihičkiumaraiiscrpljuje.
Akoposmatramoprocesradaudužemperioduvidjećemodasenjegovaefikasnostmijenja;
krivuljaefikasnostiupočetkuradaraste, azatimpočinjepadatiudaljimsatimarada. Subjektivno, umor je,
kompleksan osjećaj iscrpljenosti, malaksalosti i neugode, dok je fiziološki gledano, umor stanje
organizma koje se karakteriše u određenim promjenama i hemizmu krvi i drugih organa. Slična je
situacija i sa definicijom dosade, čije bi se karakteristike mogle odrediti kao osjećaj zasićenosti nekom
aktivnošću koju smo prisiljeni da i dalje nastavimo. Opći faktori koji izazivaju dosadu su ponavljanje –
nedostatak promjene, nedostatak interesa za predmet diskusije, nedostatak motivacije, te nedovoljno
poznavanje problematike koja se analizira na sastanku.
Osim ova 2 osnovna faktora koji umanjuju efikasnost rada na sastancima, postoje i drugi faktori koji
utiču na efikasnost rada, bilo direktno ili tako da pojačavaju umor i dosadu, pa samim tim umanjuju
radni učinak sastanka. Ti faktori su temperatura, vlažnost zraka, svjetlost i zvuk. U zavisnostu od
intenziteta pomenutih faktora zavisi i efikasnost rada na sastanku. Pored temperature, svjetla i zvuka,
koji su faktori vanjske okoline u kojoj radimo, na efikasnost rada djeluje i niz drugih faktora koji su
više povezani sa fiziološkim procesima organizma. Prvi od njih je san. Pospanost koja se javlja na
sastancima u većini slučajeva je posljedica umora ili dosade. Na sastancima je uobičajeno pušenje, dok
se u pauzama katkad pije crna kafa, pa i manje količine pojedinih alkoholnih pića. Sva ta sredstva
djeluju na fiziološku aktivnost organizma. Faktor koji suzbija umor je odmor.

16.Sta je slobodno vrijeme?

U analizi slobodnog vremena mogu se uočiti sljedeće osnove:
- slobodno vrijeme je onaj dio vremena koji ostaje pojedincu poslije njegovih profesionalnih,
društvenih i porodičnih obaveza,
- slobodnim vremenom pojedinac raspolaže dobrovoljo bez nametanja spolja,
- slobodno vrijeme se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima u cilju odmora, rekreacije i razvoja
ličnosti, ali bez cilja direktnog privređivanja,
- slobodno vrijeme se ostvaruje i provodi i skladu sa drištvenom stvarnošću jedne zajednice.
Slobodno vrijeme je onaj dio vremena kojim raspolaže pojedinac izvan njegovih društvenih,
profesionalnih i porodičnih obaveza u cilju odmora, rekreacije i razvoja ličnosti u okvirima
prirodne i društvene uslovljenosti i realnosti sredine u kojoj pojedinac živi i djeluje.

17.Zasto je vazno slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme se smatra važnim faktorom u životu građana, značajnim činiocem u boljem
organizovanju života, sredstvom oslobođenja ličnosti od pritiska svakodnevnih obaveza, kulturnijem
životu itd. Dobro organizovano slobodno vrijeme javlja se kao značajno sredstvo odbrane od
monotonije.
Putem pravilno izabranih aktivnosti u slobodnom vremenu mogu se postići značajni rezultati u borbi
protiv negativnih uticaja tehničke civilizacije.Pravilnim organizovanjem slobodnog vremena mladih
doprinosimo ostvarivanju našeg opšteg vaspitnog cilja - formiranju cjelovito razvijene ličnosti.
Pravilno organizovano ono se istovremeno pojavljuje kao prevencija protiv raznih vidova asocijalnog
ponašanja djece i omladine, (narkomanija, skitnja, alkoholizam i dr.)

18.Koji faktori uticu na kvalitet slobodnog vremena ?

19. Kako slobodno vrijeme utice na djecu i mlade ?

Godinama je igra bila univerzalno sredstvo okupljanja djece i omladine u slobodnom vremenu.
Psiholozi, sociolozi, filozofi i pedagozi smatrali su igru tako važnom da su stvorili mnogobrojne teorije
o porijeklu i značaju igre. Te teorije su na različite načine objašnjavale porijeklo igre: „fiziološki
razvoj“, „obnavljanje energije“, „višak energije“, „društvena potreba“, „lična afirmacija“, itd. Vidljivo
je da se igra smatra potrebom svih dobnih grupa i da aktivnosti koje se u grupama upražnjavaju imaju.
veze sa čovjekovim potrebama za pražnjenjem i oslobađanjem od svakodnevnih briga. U igri dijete
izražava svoje razumijevanje i osjećanje u pogledu čitavog svog svijeta. Ono ispoljava svoje iskustvo,
ono kroz igru ispoljava srdžbu, ljubav, radost, nježnost i ostala osjećanja koja veže uz dotična iskustva,
ono ne ograničava svoju rekreaciju samo na ugodna iskustva, jer se u igri pojavljuju konflikti i
nesigurnosti. Veoma je važno da ova neugodna iskustva i doživljaji nađu oduška. Neugodnost
doživljaja ne spečava dijete da ga ono upotrebljava kroz igru. Posmatranje igre na ulici, igralištima i na
drugim mjestima sve više nas uvjerava u kapitalnu ulogu igre u procesu rasta.

20. Koji je znacaj edukativnih grupa za soc.radnike?

Socijalniradnikimamnogemogućnostiuticanjanapodizanjuobrazovnognivoasvojihklijenatailjudisakojim
auobavljanjusvojihzadatakasvakodnevnosarađuje. Napodručjuostvarenjaprogramasocijalnepolitike,
socijalniradnikučestvujeustručnimorganimauustanovamasocijalnezaštite,
uraznimkomisijamaiodborimahumanitarnihorganizacija. Kaoučesnikuostvarenjuprogramskihzadataka,
onupoznaje članovetihorganizacijasaproblemima, pomažeimdaboljesagledajupojedineprobleme,
informišuihonejasnimpitanjimainatajnačindoprinosiostvarenjuzadatakasocijalnepolitike. Ako
želiuspješnodadjelujeuokviruprogramskihzadatakamoraće
čestoupoznavatiljudesaodređenomsocijalnomproblematikomitonesamonaodređenimsastancima,
negoorganizovanjempremaodređenomprogramu.
Takavradsmatrasekaovaspitno-obrazovnirad. Onseizvodipoglavitouoblikupredavanja,
seminaraitečajeva. Socijalniradnik ćemanjeučestvovatinaredovnom školovanjuodraslih, ali
ćezatoraditinaorganizovanjuseminaraitečajevazaobrazovanjeaktivista,
članovaiodboradruštvenihorganizacijazaosposobljavanjeradnikakojidjelujunapodručjusocijalnezaštite.
U svim oblicima on će biti inicijator za organizovanje seminara i bit će ili organizator ili predavač.
Zbog toga je potrebno da se i on upozna sa programiranjem i izvođenjem toga rada.

21. Znati objasniti metod rada , predavanje s duskusijom, pamel diskusija , igranje tudje uloge?
U radu edukativnih grupa moguće je koristiti brojne metode i sredstva. Od brojnih metoda za konkretan
oblik rada koristit ćemo one metode koje će najviše odgovarati strukturi učesnika, karakteru sadržaja i
vremenu u kome će taj oblik trajati. Svaka od metoda mora biti prilagođena činjenici da većina
učesnika prima novu materiju u toku trajanja samog edukativnog procesa i da većina nije u mogućnosti
da svoje znanje nadopunjuje u slobodnom vremenu. Zbog toga je potrebno učesnike mobilisati da što
više učestvuju u toku trajanja samog semianara.
1.Predavanja sa diskusijom
Ova se metoda u radu sa odraslima veoma često i efikasno primjenjuje. Najviše uspjeha imat će ovakav
oblik rada koje članove grupe postepeno vodi od poznatih do nepoznatih činjenica. Iznošenje činjenica
mora biti prilagođeno intelektualnom i obrazovnom nivou učesnika i pri tome trebamo da imamo na
umu činjenicu da sa jednim predavanjem ne možemo jedan problem u potpunosti iscrpiti. To treba
izvoditi na taj način da se kod učesnika formira ubjeđenje da problem poznaju mnogo bolje, ali da ga
ne znaju u cjelini. Iznošenje činjenica treba da ih potakne da razmišljaju o tom problemu, inače
edukativni rad ne bi postigao svoju svrhu jer bi učesnici na kraju seminara stekli ubjeđenje da su
obučeni u tolikoj mjeri da im dalji rad na obrazovanju nije potreban. Predavanje ne treba dugo da traje,
ne duže od 45 minuta.usmeno iznošenje činjenica stavra opasnost da se predavač izgubi u materiji.
Zbog toga je potrebno da predavač napiše šemu predavanja ili teze kojih treba u toku izlaganja da se
pridržava. Na kraju svake teme poželjno je dati rezime i to da iznesemo najvažnije činjenice. Način
diskusije zavisi od broja učesnika. Ako je broj učesnika manji onda diskusiju možemo voditi sa svima
zajedno a ako ih ima veći broj, učesnike možemo podijeliti u diskusione grupe, kako bi mogli
međusobno diskutovati.Nakon toga se u grupama odvojeno vodi zapisnik na osnovu kojeg se piše
izvještaj za plenarni sastanak. Na kraju se donosi i zajednički zaključak.
2. Diskusija po metodi malih grupa
Ako u grupi ima veći broj učesnika onda možemo sa njima raditi po metodi malih grupa. Rad u ovoj
metodi sastoji se u tome što učesnike podijelimo u grupe od 4-6 članova. Svaka grupa izabere svog
referenta i nakon toga svakoj grupi dajemo određeni broj pitanja za raspravljanje i odredimo vrijeme u
kome grupa treba da odgovori. Vrijeme trajanja je od 20 do 30 minuta. Rukovodilac grupe pojedina
rješenja ispisuje na tabli tako da svi učesnici mogu da uporede odgovore svih grupa po istom pitanju.
Na taj način grupa saznaje više alternativnih odgovora ili rješenja što doprinosi rasvjetljenju pojedinih
pitanja na nivou cijele grupe. Ovaj metod nije preporučljivo koristiti niti može dati dobre rezultate sa
grupama čiji članovi nemaju predhodna znanja o pitanjima koja želimo raspravljati sa grupom.
3. Panel diskusija
Pod pojmom panel diskusije podrazumjeva se sastanak grupe različitih stručnjaka koji su pozvani sa
ciljem da diskutuju o jednoj društvenoj pojavi ili problemu za zelenim stolom. Svaki od stručnjaka
analizira, osvjetljava i ocjenjuje jedan društveni problem sa svog stanovišta i iznosi taj svoj stav pred
ostalim. Panel diskusija se vodi javno tj, pred jednim auditorijem koji nije pasivni posmatrač nego
uzima aktivnog učešća u diskusiji kada za to nastane vrijeme, Za rukovodioca grupe najbolje je da se
izabere lice koje ima kvalitete stabilnosti i demokratičnost. Rukovodilac treba da nastoji da među
članovima različitih stručnjaka za zelenim stolom svori atmosferu međusobnog poštovanja bez obzira
na različita mišljenja. Panel diskusija ima još jednu veliku vrijednost a to je da se učesnici uče
razlikovati borbu mišljenja od borbe ličnosti. Kod borbe mišljenja dolaze do izražaja argumenti, a kod
borbe ličnosti emocije. Za ovaj oblik rada potrebna je predhodna informiranost o temi o kojoj se
raspravlja. Poslije iznošenja stavova i mišljenja od strane grupe stručnjaka slušaoci mogu da postavljaju
pitanja, mogu davati svoja mišljenja, iznositi svoje stavove i na taj način doprinositi da se pojedina
pitanja što potpunije rasvijetle i rasprave.
4. Seminarski radovi
Seminarski način rada možemo uspješno primjeniti sa manjom grupom učesnika. Ima više načina za
uspješan rad seminara. Učesnici mogu unaprijed proučiti određenu litaraturu pa diskutovati o
pojedinim pitanjima na seminaru. Ako je broj učesnika veći onda je moguče učesnike ne seminaru
podijeliti u manje grupe koje rade odvojeno. Ovaj oblik se može efikasno primjenjiti samo sa
učesnicima koji posjeduju solidno predznanje o problemima o kojima namjeravamo raspravljati.

5. Igranje tuđe uloge

Igranje tuđe uloge je postupak koji se kod nas još uvijek rijetko koristi, mada se sa ovom metodom
mogu postići dobri rezultati. Njen način izvođenja sastoji se u tome što se članovima grupe podijele
uloge, zatim članovi nauče svoje uloge i brane svoja stajališta ili izlažu svoje uloge. Njegovo korištenje
je veoma efikasno zbog toga što u njemu dolazi do izražaja princip ogledala.

22. Sta je cilj terapeutskih grupa?

Ciljevi terapeutskog grupnog rada mogu biti različiti. Jedan od značajnijih ciljeva jeste socijalizacija,
odnosno resocijalizacija ličnosti. Članovi terapeutske grupe prije ili kasnije uključit će se u društvenu
sredinu. U složenim odnosima grupe, u interpersonalnim i intersocijalnim vezama među članovima
grupe, članovi grupe stiču neophodno socijalno iskustvo, što ih oslobađa negativnog iskustva koje se
bazira na ranijem negativnom grupnom iskustvu. Terapeutska grupa u tom slučaju služi za vježbanje u
socijalnim odnosima onih članova kod kojih se manifestuje smanjena sposobnost sarađivanja u grupi
gdje se ranije manifestovaoasocijalni način ponašanja. U ovakvim grupama članovi će se naučiti da
uspostavljaju pravilne odnose sa drugim ljudima, da kontrolišu svoje ponašanje ako žele da ih drugi
prihvate. Jedan od ciljeva terapetuske grupe jeste razvijanje kod članova sposobnosti uviđanja svog
položaja, svojih motivacija kako bi ih mogli mijenjati. U nekim terapeutskim grupama cilj može biti
edukacija članova. Grupna terapija na bazi edukacije može biti veoma značajna u smislu ostvarivanja
nekih važnih terapeutskih grupa.

23. O kojim kriterijama moramo voditi racuna kod formiranja terapeustkih grupa ?
Terapeutske grupe treba formirati vodeći računa o nekim kriterijumima. U tom pogledu postoje
određeni kriteriji o kojima treba voditi računa :
1. Terapeutske grupe mogu biti brojno ograničene (7-9 članova), jer veći broj članova
onemogućava aktivnost svih učesnika što može dovesti do frustriranja pojedinih članova;
2. Terapeutske grupe s obzirom da uzrast ne moraju da budu striktno usklađene, izuzev u
 situacijama kada se radi o problemima jedne dobne skupine (maloljetni delinkventi);
3. U terapeutskoj grupi nisu pogodni članovi koji žele dominirati, jer grupu iskorištavaju za svoje
ciljeve, a ostale članove sputavaju u razvoju;
4. U terapeutskoj grupi se mogu tolerisati članovi oba spola, ali je poželjno da njihov broj bude
približno isti. U nekim situacijama je bolje da budu članovi istog spola radi slobodnijeg
iznošenja svojih doživljaja i stavova;
5. U terapeutskoj grupi smatra se da je potrebno poklanjati pažnju intelektualnom nivou članova.
Previše različit nivo inteligencije dovodi do smetnji u odnosima i saznanju svojih vlastitih
stavova;
Stepen obrazovanja ne igra tako bitnu ulogu, jer i ljudi različitih nivoa obrazovanja pokazuju
razumijevanje za emocionalne konflikte drugih.

24. Koji su postupci u radu terapeutskih grupa ?

U radu terapeutske grupe prema Slavsonu primjenjuju se brojni terapeutski postupci kao: grupna
terapija pomoću aktivnosti, analitička grupna terapija, direktno – sugestivna grupna terapija,
psihodrama.
1. Grupna terapija pomoću aktivnosti Smisao terapeutskog prisustva nije u kontroli dječje
aktivnosti, nego da zapaža karakteristike ponašanja pojedinih članova grupe, i da im pokaže da prihvate
sve što djeca rade.
2. Analitička grupa terapija
Usljed djelovanja grupe na ispoljavanje emocija u grupi dolaze do izražaja emocionalni sukobi koji su
dugo bili prikrivani ili ih pojedini članovi nisu bili svjesni. Prema Grinbergu jedna od karakteristika
ovog postupka jeste u tome što klijent nije dužan da govori. Jedan član grupe može u toku mnogih
sastanaka grupe da šuteći sjedi, ali da ima korist od tretmana.
3. Direktno – sugestiona grupna terapija
Ovaj oblik grupne terapije podrazumijeva takve situacije kod kojih terapeut manje ili više aktivno
zahvata i grupno zbivanje, utiče na klijente, usmjerava ih i vodi.
4. Sociodrama Osnov tog oblika grupne terapije predstavlja ideja da konflikti ne treba da budu
prepričavani i proživljavani samo riječima, nego ih treba u punoj mjeri oživljavati, izraziti djelovanjem
u akciji. Prema Morenu psihodrama počinje razgovorom između klijenta i terapeuta

25. Objasniti grupnu terapiju pomocu aktivnosti ?

Primjenjuje se kod djece uz pretpostavku da nisu teže poremećena. Za tu djecu se stvara jedna
popustljiva atmosfera u kojoj se slobodno mogu ispoljavati kroz najraznovrsnije aktivnosti kao što su
igre, bavljenje tehničkom aktivnosti, crtanje, bojenje... Smisao terapeutskog prisustva nije u kontroli
dječje aktivnosti, nego da zapaža karakteristike ponašanja pojedinih članova grupe, i da im pokaže da
prihvate sve što djeca rade. Na taj način dijete doživljava potvrdu svoje vrijednosti, a istovremeno
može stišati svoja agresivna osjećanja prema svojoj okolini koju doživljava kao neprijateljsku i bez
razumijevanja za njegovu ličnost. Nakon kraćeg ili dužeg učešća u grupi dijete će se postepeno
osloboditi svog nekadašnjeg destruktivnog ponašanja.

26. Objasniti sociodramu ili psihodramu?

Osnov tog oblika grupne terapije predstavlja ideja da konflikti ne treba da budu prepričavani i
proživljavani samo riječima, nego ih treba u punoj mjeri oživljavati, izraziti djelovanjem u akciji.
Prema Morenu psihodrama počinje razgovorom između klijenta i terapeuta. Čim klijent počne opisivati
jednu konkretnu situaciju u kojoj se nalazi u odnosu na svoju okolinu, terapeut ga odvodi na pozornicu.
Ta slobodna asocijacija postaje slobodnom radnjom. Neuvježban i bez pripreme klijent glumi sebe sam
u dotičnoj situaciji. Njegovu okolinu predstavljat će osobe iz grupe gledalaca. Time oni postaju na neki
način napola realni, ta polurealnost djeluje ali ne ulijeva toliko straha. Na vrhuncu radnje koja je
nabijena sukobima, terapeut koji intenzivno prati te radnje predlaže da se uloge zamjene (agresivni igra
povučenog, progonjeni–progonitelja, hrabri–uplašenog, sin–oca). Ovaj postupak ima brojne prednosti:
dolazi do ispoljavanja osjećanja, aktiviraju se emocije. Onog časa kad drama završi nestaje za klijenta
svijet obmane na pozornici. Klijent stupa u direktni kontakt sa klijentima i oni stupaju u interakciju.
Time počinje grupno–terapeutski dio sastanka.

27. Sta je katarza i zasto je ona vazna?

Susretanje u terapeutskoj grupi i njihovo djelovanje u obliku poziva koje upućuju članovima grupe,
dovode do toga da članovi grupe sada izlaze iz sebe. U grupnoj terapiji izbijaju na površinu kod
članova prvi put neprijateljska osjećanja koja su ranije ostajala latentna. Ona postaju tako intenzivna da
se ne mogu više obuzdati. Ako katarza za jednog člana grupe ili za cjelinu može dovesti do
rasterećenja, s druge strane postoji opasnost da pojedinci time budu prikraćeni. Postoji opasnost da se
čitava grupa zarazi afektom,pri čemu grupi prijeti opasnost da postane nagonski ili emcoionalno
povezanim kolektivom. U terapeutskoj grupi mogućnost ispoljavanja osjećanja u katarzi djeluju na
stvaranje osjećanja pripadnosti grupi. U tom pogledu katarza postaje principom održavanja grupe.
Katarzom je postignuto stanovito oslobađanje i distanciranje od opterećenosti osjećanjima.

28. Koji su stilovi rukovodjenja grupom?

1. Autoritativni način rukovođenja sastoji se u tome da rukovodilac grupe na svaki način nastoji da
se prihvataju njegovi prijedlozi i mišljenja. Ukoliko se ne prihvataju njegovi prijedlozi i mišljenja,
dolazi do pritiska i konflikta, javlja se netrepljivost prema članovima.
2. Demokratski način rukovođenja sastoji se u tome da se rukovodilac grupe stalno oslanja na
članove grupe, od njih traži mišljenja i prijedloge, hrabri ih da slobodno učestvuju u grupnim
aktivnostima i grupnoj diskusiji. Demokratski način razvija samostalnost članova, on im prepušta
inicijativu, on njih uči misliti, donositi odluke i preuzimati odgovornost u izvršavanju grupnih odluka.
3. Laissez-faire rukovođenje sastoji se u tome da vlast ima svaki član posebno, odnosno da nema
usmjeravanja i koordinacije grupnog života od strane jedne ličnosti. Posljedice laissez–faire
rukovođenja su sljedeće: tentendija; dezorganizacija među članovima; raspada grupe; teške frustracije;
apatija i odsutnost cilja.

29. Objasniti autokratski stil rukovodjenja grupe?

Autoritativni način rukovođenja sastoji se u tome da rukovodilac grupe na svaki način nastoji da se
prihvataju njegovi prijedlozi i mišljenja. Ukoliko se ne prihvataju njegovi prijedlozi i mišljenja, dolazi
do pritiska i konflikta, javlja se netrepljivost prema članovima. Prema Lewinu autokracija se sastoji u
tome da svu vlast u rukama drži rukovodilac grupe. Posljedice autokratskog načina rukovođenja su
sljedeće: pod ovakvim rukovođenjem članovi postaju zavisni od rukovodioca; članovi gube inicijativu i
postaju nesamostalni u izvršavanju grupnih zadataka; među članovima grupe se pojavljuje neslaganje,
zavist, frakcije. Iz svega ovoga se može zaključiti da autokratski način rukovođenja ostavlja članove
grupe na nižem stadiju ponašanja i da ga zbog toga treba izbjegavati.

30. Koje osobine treba da ima rukovodilac grupe?

Rukovodilac preuzima na sebe brojne funkcije u grupi kao: izvršilac, planer, stručnjak, primjer, sudija,
grupni simbol, itd. Osnovna funkcija demokratskog rukovođenja je podjela rukovodećih funkcija sa
članstvom. Istraživanja o rukovodiocu ukazuu da dobar rukovodilac treba da ima slijedeće osobine:
inteligenciju, viši stepen obrazovanja, visok stepen pouzdanosti i odgovornosti, visok stepen aktivnosti
i socijanog učešća, visok stepen emocionalnog prihvatanja i tolerancije. Za rukovodioca grupe najbolje
je da se izabere lice koje ima kvalitete stabilnosti i demokratičnost. Rukovodilac treba da nastoji da
među članovima različitih stručnjaka za zelenim stolom svori atmosferu međusobnog poštovanja bez
obzira na različita mišljenja.
31. Sta je evaluacija i zasto je ona vazna ?
U grupi se može posmatrati bogatstvo odnosa među članovima. Mogu se posmatrati brojni odnosi kao
pozitivne reakcije socijalno–emocionalnog područja, postavljanje pitanja i negativne reakcije. Pod
pojmom reakcije podrazumijeva se solidarnost, pomaganje, podizanje statusa drugih, veselost, slaganje,
izražavanje želje, davanje sugestija, davanje mišljenja. Postoje razni načini i putevi pomoću kojih se
evaluira grupni rad. Postoje i razni upitnici pomoću kojih se može analizirati grupni rad. U grupnom
radu može se ocjenjivati i način rada rukovodioca i drugih članova u grupnim aktivnostima kao: da li je
saradnja bila opšta; kakav je stepen udubljivanja u probleme grupe; da li učesnici jedni druge pažljivo
slušaju; da li se u grupi individualni interesi usklađuju sa opštim.
Osim davanja ocjene za socijalnog radnika je veoma važno da vodi potrebne evidencije o radu grupe
kao: zapisnike, lične bilješke, dnevnike, izvještaje. Jedna od najvažnijih evidencija u velikom broju
jesu zapisnici. Zapisnik pruža socijalnom radniku uvid u mijenjanje članova kao i na promjene koje se
vrše na njemu samom. Na taj način zapisnik služi kao sredstvo evaluacije. Zapisnici omogućavaju
analiziranje rada grupe i na osnovu toga izvlačenje pozitivnih iskustava za dalje unapređenje njihovog
rada. Mišljenje, slušanje, gledanje i osjećanje su problemi koje treba rješavati pri razvijanju vještine
vođenja zapisnika. Cilj zapisnika je da se razumije interakcioni proces među članovima grupe.
U zapisniku treba da bude odraženo, ko je šta rekao, ko se skim složio, ko je koga izabrao da snjim radi
i sl. Zapisnik treba da sadrži: imena prisutnih; imena odsutnih; sadržaj o kome je grupa raspravljala
(dnevni red); tok diskusije u grupi, sa redoslijedom izlaganja pojedinih članova; način donošenja
grupne odluke; način prihvatanja obaveza; da li je grupa kao cjelina pozitivno usmjeran i šta tome
naročito doprinosi.

32. Koje segmente rada grupe je potrebno obuhvatiti evaluacijom?

Procjenjivanjem efikasnosti grupnog rada može biti obuhvaćeno:
1. razvoj grupnih procesa;
2. tok i rezultati u diskusiji;
3. adekvatnost primjene metoda u grupnoj diskusiji;
4. etički stavovi i norme izražene u grupi.