UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I

MENADŽMENT
BANJA LUKA

SEMINARSKI RAD

Tehnike zaštite autorskih prava na digitalne sadržaje

Student: Mentor:
Biljana Bašić Doc dr Hadžib Salkić

Banjaluka, maj 2021 godine

 SADRŽAJ
UVOD........................................................................................................................................3
1. AUTORSKO PRAVO...........................................................................................................4
2. AUTORSKO STVARALAŠTVO U DIGITALNOM SVIJETU..........................................5
2.1 Karakteristike autorskog djela u digitalnoj formi............................................................6
2.2 Autorska djela i digitalna tehnologija..............................................................................7
2.3 Internet i autorska prava...................................................................................................7
2.4 Tehnologije vezane za autorsko pravo.............................................................................8
3. TEHNOLOŠKA I SERVERSKA ZAŠTITA DJELA.........................................................10
3.1 Steganografija................................................................................................................11
4. ZAŠTITA AUTORSKIH DJELA U DIGITALNOM OKRUŽENJU.................................12
4.1 Podjela tehnologija upravljanja digitalnim pravima......................................................15
4.1.1 DRM tehnologije za zaštitu filma...........................................................................15
4.1.2 DRM sistemi i muzika............................................................................................16
4.1.3 DRM za zaštitu dokumenata...................................................................................17
4.2 Digitalni vodeni žig........................................................................................................17
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................19
LITERATURA.........................................................................................................................20

2
UVOD

Autorsko pravo je savremena grana prava, koja postaje sve aktuelnija. Posljednjih decenija
autorsko pravo doživjelo je svoj procvat. Razlozi koji su doveli do ovog procvata su prije
svega razvoj digitalne tehnologije, koji je olakšao stvaranje autorskih djela kao i njihovo
iskorištavanje, ali je doveo i do ozbiljnijih zloupotreba u pogledu iskorištavanja autorskih
djela. Autorska djela u digitalnom okruženju doživjela su velike promjene ali su i stavljena na
veliki izazov. Autorska djela možemo posmatrati kako u njihovoj analognoj tj. tradiciojnalnoj
formi u digitalnom okruženju, tako i u digitalnoj formi. Uticaj razvoja digitalne tehnologije je
nesumnjivo veći u odnosu na autorska djela u digitalnoj formi. Ovakav uticaj se prije svega
ogleda u iskorištavanju djela, što posljednjih godina dovodi do neovlaštenog iskorištavanja pa
i velikih zloupotreba autorsko-pravnih tvorevina. Savremena tehnologija dovela je do lakog
pretvaranja autorskih djela iz analogne u digitalnu formu. Ali, postoje i određene vrste
autorskih djela koje se uopšte ne mogu prevesti u digitalnu formu a da u navedenoj
transformaciji ne izgube svoje karakteristike. Posljednjih godina u pravnoj teoriji ukazuje se
na opasnost da autorska djela postanu žrtva digitalne tehnologije, koja je i sama dovela do
njihovog procvata. Često se mogu pročitati veoma negativna predviđanja, koja idu u smjeru
predviđanja da će digitalna tehnologija zapravo dovesti do nestanka autorskog prava. Važno
svojstvo autorskog prava koje je razlikuje od ostalih prava jeste to što u određenim uslovima
svaki pojedinac može koristiti tuđe autorsko djelo bez znanja i bez odobrenja nosioca
autorskih prava, sa ili bez plaćanja naknade za takvo korištenje. Ovakvo korištenje se u teoriji
naziva fer korištenje, a obuhvaćeno je institutom ograničenja prava. Ovakvo korištenje je
naročito pogodno kada određeno lice (uživalac djela) može otežano da pristupi određenim
djelima. Tema ovog seminarskog rada je, tehnike zaštite autrskih prava na digitalne sadržaje.

3
1. AUTORSKO PRAVO

Autorsko pravo je pravo koje uživaju autori;1

 književnih,
 naučnih i
 umjetničkih djela,

po osnovu svojih duhovnih kreacija, koje im omogućava isključivo pravo korištenja svojih
tvorevina. Na osnovu normi objektivnog autorskog prava autoru pripada subjektivno autorsko
pravo. Subjektivno autorsko pravo ima mnoge sličnosti sa ostalim subjektivnim pravima ali i
znatne osobenosti. U autorskom pravu sadržana su moralnopravna i imovinskopravna
komponenta, koje se sastoje iz različitih vrsta ovlaštenja autora. Sva ovlaštenja autora mogu
se podijeliti na apsolutna i relativna i ličnopravna i imovinskopravna. Najvažniji dio
subjetivno autorskog prava su apsolutna ovlaštenja, i ova ovlaštenja čine subjektivno
autorsko pravo u užem smislu. Ostala ovlaštenja autora su relativne prirode i mogu biti
veoma različita, i kao takva ona čine subjektivno autorsko pravo u širem smislu.

Pored ovih postoji i prava autora na naknadu za izvjesne oblike iskorištavanja djela, ovo
pravo lišeno je apsolutnog karaktera i pretvoreno u novčano potraživanje. Autor je idejni
tvorac autorskog djela i on ima pravo da svoje djelo koristi na bilo koji način i u bilo kojoj
formi. Veoma je čest slučaj da se korištenje autorskih djela prepušta korisnicima autorskih
djela. Uloga korisnika je da djela pretvaraju iz duhovne tvorevine u robu podobno za tržišnu
upotrebu. Korisnici umnožavaju primjerke djela i takve primjerke stavljaju u promet ili djela
javno saopštavaju u različitoj formi. Pored ovakvih korisnika koji se mogu smatrati
ovlaštenim korisnicima, postoje i korisnici djela koji nemaju saglasnost autora. Zbog
nepostojanja ovlaštenja autora na korištenje, ovakvi korisnici zloupotrebljavaju djela i u
modernom žargonu se nazivaju „piratima“. Posljednja grupa subjekata u autorskom pravu su
uživaoci autorskog prava. Uživaoci autorskog djela ne stoje u direktnom odnosu sa tvorcem
autorskog djela, već djelo iskorištavaju podsredstvom korisnika djela.

1
Besarović V.: Intelektualna prava industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd, 1993

4
2. AUTORSKO STVARALAŠTVO U DIGITALNOM SVIJETU

Od nastanka autorskog prava pa sve do 80 - tih godina prošlog vijeka osnovna forma u kojoj
su se autorska djela pojavljivala je bila analogna forma. Sa aspekta autorsko – pravne zaštite i
ograničavanja autorsko pravnih ovlaštenja ovo doba je za autore bilo veoma pouzdano.
Mogućnost za korištenje autorskih djela u analognoj formi bilo je znatno uže, u poređenju sa
istim ovim djelima u digitalnoj formi. Analogna forma autorskog djela čuva optimalnu
ravnotežu između interesa autora i uživalaca djela sa druge strane. Iako, ne može svaki put
spriječiti i onemogućiti neovlaštenu upotrebu ili neovlašteno umnožavanje autorskih djela,
analogna forma bar otežava ove vrste zloupotreba. Postoje i djela u analognoj formi koja se
veoma lako mogu umnožavati. Jedno književno djelo u formi knjige se može masovno
umnožiti fotokopiranjem, pri čemu je potrebno posjedovanje primjerka originalnog djela. S
druge strane isto to književno djelo postavljeno na internet, može se veoma lako preuzeti i
štampati u neograničenom broju primjeraka. Nema sumnje da autorsko pravo u digitalnom
okruženju doživljava ogromne promjene, a u teoriji su zastupljena različita gledišta koja se
tiču budućnosti autorskih djela u digitalnom okruženju.

Na jednoj strani su oni koji predviđaju kraj autorskog djela. Dok druga grupa autora zastupa
gledište da digitalna tehnologija ne predstavlja prijetnju autorskom pravu. Prema mišljenju
2
pojedinih autora, dosadašnji model zasnovan na analogno-informacionoj tehnologiji
uzdrman je pojavom digitanih tehnologija, koja je omogućila da umnožavanje autorskih djela
postane veoma jeftino, a isto tako i lako i kvalitetno. Što je trošak umnožavanja djela veće to
je manja zaštita potrebna. Kada opadaju troškovi umnožavanja djela, raste potreba za većom
zaštitom. Ovi su razlozi doveli do potrebe za jačanjem zaštite u eri pojave digitalne
tehnologije i interneta. Međutim, u današnje vrijeme sve je jasnije da iako autorsko pravo
nikada nije bilo strožije, zloupotreba je sve više. Na nivou akademske rasprave postoje razni
predlozi i ideje za buduće reforme autorskog prava, jedna od njih podrazumijeva:

 postepeno smanjivanje isključivih imovinskih ovlaštenja nosioca prava;

 postepeno proširivanje ograničenja autorskog prava, i
 jačanje relativne komponente autorskog prava.

2
Janjić M.: Industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd, 1982

5
Slabiće autorsko pravo kao osnov za zabranu drugima da djelu pristupe na internetu, dok će
jačati autorsko pravo kao osnov za naknadu koja će se najvjerovatnije naplaćivati paušalno
kroz preplatu za internet. Može se doći do zaključka da će autorsko pravo svakako nadživjeti
nove tehnologije, i autorska djela u digitalnom okruženju postaju sve ujednačenija. U
digitalnoj sredini sva autorska djela sastoje se iz niza bitova. Ovo je značajno sa autorsko
pravnog aspekta, jer ova struktura djela dovodi do ujednačavanja. Sami bitovi jedan po jedan
ništa ne znače, ali jedna sveobuhvatanost bitova predstavlja književno djelo ili muzičko djelo
ili sliku.

2.1 Karakteristike autorskog djela u digitalnoj formi

Najvažnija karakteristika autorskih djela u digitalnoj formi je promjenljivost. Za razliku od

ovih djela, autorska djela u klasičnoj formi imaju tendeciju nepromjenljivosti. Ova djela se
teže modifikuju i mijenjaju svoj karakter. Promjene u digitalnoj sredini donose određene
probleme, kao što su mogućnost zloupotrebe u korištenju djela što dovodi do povrede
autorskih prava, i disbalans interesa i moći između autora i korisnika djela na jednoj strani i
uživaoca autorskih djela na drugoj strani. Razvojem tehnologije uživaoci djela nisu više
pasivni subjekti, već su sposobni da aktivno učestvuju korištenjem djela. Iz ovih razloga
postoji potreba za restrikcijom, upotrebe djela u digitanoj formi, odnosno za izuzimanje ovih
upotreba iz kategorije dozvoljenih i svrstavanje u povrede autorskih prava.

Druga karakteristika autorskih djela u digitalnoj formi jeste automatska proizvodnja djela.
Karakteristično za digitalnu sredinu jeste da u njoj nastaju nova djela, čiji je autor teško
odrediv. Primjer za automatski nastanak djela je automatsko stvaranje baze podataka, a baze
podataka se štite u formi autorskih djela, pa tako nepostojanjem autora baze podataka može
dođi do problema u vezi sa autorstvom. Sami kompjuterski programi mogu automatski
proizvoditi određena autorska djela. Ovaj fenomen dovodi do toga da autorsko djelo nema
čovjeka za autora, koji bi bio odgovoran za nastanak djela. U zemljama Evrope ovoj vrsti
djela ne pruža se autorsko pravna zaštita, jer im nedostaje originalnost. Nije bitno da li se ova
djela štite ili ne štite autorskim pravom, bitno je da se ova djela komercijalno iskorištavaju pa
je potrebno njihovo korištenje ograničiti fer uptorebom ili nekim drugim načinom zaštite.

6
2.2 Autorska djela i digitalna tehnologija

Tokom razvoja ljudskog društva smjenjivala su se različita sredstva za umnožavanje

autorskih djela. Za samog autora kao i za pravnu zaštitu, umnožavanje djela je važna
činjenica koja je vezana za nastanak mnogih pravih posljedica. Iako je umnožavanje djela za
autora značajno i donosi mu mnoge olakšice, ono s druge strane donosi nove probleme.
Pronalazak šamparije je momenat u razvoju autorskog prava, koje je doprinijeo znatno
lakšem i jeftinijem umnožavanju djela, ali i omogućio povrede autorskog prava. Pored
štamparije, postoje i druga sredstava za umnožavanje djela koja su bila značajna u određenom
periodu istorije kao što su:

 kasetofoni,
 video –rekorderi,
 fotokopir aparati, i
 druga sredstva za umnožavanje autorskih djela.

Posljednjih godina 20 vijeka, dolazi do razvoja informatičke tehnologije sa kojom je došlo i

do promjena u samom autorskom pravu. S ovim razvojem ne postavlja se više pitanje da li
možemo nekom djelu pristupiti i da li ga možemo umnožiti, već aktuelan problem postaju
neograničene mogućnosti za umnožavanje autorskih djela. Ove neograničene mogućnosti
omogućavaju ozbiljna ugrožavanja zaštićenih autorskih djela i povrede autorskih prava koja
čak mogu da dovedu i do ukidanja tih prava. Kako bi se jedno autorsko djelo upotrijebilo
potrebno je da ono bude dostupno uživaocima djela. Kod djela u analognoj formi, nije
rijetkost da je primjerak djela kilometrima udaljen od uživaoca djela, što otežava pristup
djelu. S novim informacionim tehnologijama, a posebno sa pojavom interneta ovi problemi
nestaju. Ali, se zato javlja druga vrsta problema: kako da se zaštite informacije od
nesaavjesnih uživalaca koji žele više od dopuštenog. Iz ovih razloga radi se na razvoju
tehnologije za kontrolu pristupa autorskim djelima.

2.3 Internet i autorska prava

Zajednička tačka između autorskih prava i interneta je činjenica da je autorsko djelo

informacija.

7
Internet pored svih pogodnosti u sebi krije i određene opasnosti koje ga čine idealnim
sredstvom za emitovanje nezakonitih informacija kao i za povrede autorskih subjektivnih
prava autora. Postoji potreba za ograničavanjem slobode na internetu, jer kao i u bilo kojoj
sferi ne smije postojati apsolutna sloboda, jer ona prelazi u anarhiju. Na internetu komunicira
mnogo lica, od kojih svako ima svoju ulogu na mreži, pa svako mora snositi i određenu
odgovornost, za ono što se u komunikacionom lancu na internetu događa, a što bi nekom licu
moglo pričiniti štetu. Kretanje informacija na internetu obuhvata više vrste radnji i aktivnosti,
od kojih su najvažniji.3

 emitovanje,
 prenos,
 stavljanje na raspolaganje informacija,
 prijem i
 korištenje informacija.

U ovom procesu učestvuju različita lica koja imaju i različite funkcije. Prvi u nizu lica koja
učestvuju u razmjeni informacija na internetu su snabdjevači. Snabedjevači su autori poruka,
izdavači veb sajtova i snabdjevači on-line servisa koj su odgovorni za sadržaj informacije
koje emituju na internetu. Sledeći u nizu su direktori publikacija, i moderatori. Moderatori
liste su oni, koji filtriraju inforamcije, prije nego što se informacije stave na listu.

2.4 Tehnologije vezane za autorsko pravo

Šifrovanje je tehnologija kod kojih se poruke koje na interenetu prolaze kroz mnogo različitih
kompujutera i šifruju se kako bi se obezbijedila privatnost i bezbijednost informacija. Neka
savremena istraživanja vezana su za stvaranje digitalnih djela kod kojih je otežano kopiranje
a olakšano dobijanje dozvola za iskorištavanje. Ovakve tehnologije jednim imenom nazivaju
se DRM. Najednostavniji sistem u okviru ove tehnologije bazira se na sigurnom prenosu
digigalnog materijala između pošiljaoca i primaoca. Digitalni objekat je informacija kao što
je na pr. slika ili kompujuterski program koje je šifrovano i tako upakovano u omot softvera.

3
Marković. S.: Osnovi autorskog prava i susednih prava, Beograd, 1992

8
Uz pomoć digitalnih tehnologija šifrovani digitalni objekat postaje podatak koji nije šifrovan.
Takav podatak može dalje biti kopiran. Legalni posmatrač je pojam koji predstavlja
kompjuterski program, koji digitalni objekat drži pod svojom kontrolom i ne dozvoljava
uživaocima da sa djelom preduzimaju nedozvoljene radnje. Digitalni vodeni žig je promjena
digitalnog djela kao na pr. ugrađivanje lika ili fotografija. Vodeni žig ne može biti primjećen
golim okom, ali se može detektovati kompujterskim programom. Ukoliko vodeni žig sadrži
serijski broj svaka kopija djela sa vodenim žigom može biti unijeta i snimljena bilo gdje, što
omogućava autoru da pronađe izvor neautorizovanih kopija. Na internetu postoje i raspršena
djela. Ova djela se sastoje iz mnoštvo fajlova koji su uskladišteni na jednom kompjuteru ili na
više njih. Ovakva djela se ne mogu kopirati jednostavno pritiskom na samo jedan taster jer
nisu jedinstvena. Kako bi zaštitili svoja autorska djela, autori se često oslanjaju na različite
softvere koji štite djelo od neovlaštenih upotreba. Ova zaštita postiže se na taj način što se
hardver programira da čita informaciju koja se kodira i koja je sadržana u kanalu za digitalnu
podkodiranje informacija. Na osnovu informacije koju dobije hardver može dozvoliti
kopiranje djela, ali će takve kopije biti označene šiframa, kako bi se dalje kopiranje
ograničilo ili onemogućilo. Mjere za zaštitu djela od neovlaštene upotrebe su:

1. enkripcija,
2. digitalni potpis i
3. steganografija.

Ove mjere se moraju sprovoditi pažljivo kako bi djela štitila bez otežavanja upotrebe djela.
Kako bi djelo moglo da se upotrebljava potrebno je da autor, korištenje svoje ekskluzivno
pravo svoje djelo stavi u promet. U Zakonu o autorskom pravu digitalnog doba, izvršena je
rezvizija definicija pojmova prenošenja i izdavanja. Prema Zakonu o autorskom pravu iz
1976.godine, prenošenje podrazumijeva samo javno saopštavanje nekog djela, dok prema
savremenom zakonu prenošenje obuhvata i prenošenje umnoženih primjeraka. Izdavanje
djela zavisi od toga da li je djelo distrubirano u javnost, ako je djelo dospjelo u javnost putem
transmisija, to znači da se djelo može izdati putem transmisije kopija djela u javnost. Ne
smatraju se sve prenesene kopije putem transmisije izdatim, tako na pr.email poruke se ne
smatraju izdavanjem.

9
3. TEHNOLOŠKA I SERVERSKA ZAŠTITA DJELA

Pod tehnološkim mjerama, podrazumijeva se bilo koja tehnologija koja ili uređaj koja/i u
redovnom funkcionisanju sprečava ili ograničava radnje iskorištavanja, uključujući i pristup
djelu, za čije preduzimanje ne postoji ovlaštenje autora ili titulara drugog prava. Postoje tri
vrste tehnoloških mjera zaštite autorski djela.

1. Prva grupa mjera, jesu mjere kontrole pristupa koje imaju za cilj da omoguće
neovlašten pristup, od kojih su najpoznatije lozinke i kriptovanje.
2. U drugu grupu spadaju tehnološke mjere kontrole iskorištavanja i one sprečavaju
neovlaštena lica u preduzimanju određenih radnji na koje je samo autor ovlašten.
3. I treća gupa mjera usmjerena je na zaštitu integriteta djela, pa kao takve sprečavaju
neovlaštene izmjene djela od strane neovlaštenih lica.

Posmatrajući odnos doktrine fer upotrebe i tehnološke zaštite, zapaža se da fer upotreba ne
zahtijeva da vlasnik autorskog prava dozvoli ili olakša nedozvoljen pristup djelu.

Današnja tehnološka rješenja znatno povećavaju mogućnost zaštite digitalnih djela.

Kriptografija igra vema važnu ulogu u kontroli pristupa i upotrebe zaštićenog materijala.
Serverska kontrola pristupu djela reguliše se kontrolom pristupa izvorima kopija djela i
serverima. Kontrola pristupa se ostvaruje kroz procedure identifikacije i autentifikacije,
pomoću kojih se neovlaštenim korisnicima onemogućava pristup serveru, a na taj način i
neovlašten pristup autorskim djelima. Svi provajderski servisi kontrolišu pistup svojim
sistemima. Neki provajderi dozvoljavaju neograničen pristup informacijama na serverima,
dok drugi provajderi ne dozvoljavaju pristup neprijavljenim korisnicima. Pored serverske
kontrole pristupa, postoji i kontrola pristupa djelu na nivou fajla, ova zaštita postiže se uz
pomoć pomoćnog servera. Ovakvi pomoćni serveri kontrolišu ko i kolikoj mjeri može da
koristi zaštićeno djelo. Ove restrikcije se ostvaruju uz pomoć svojstva pomoćnog softvera ili
ili utvrđivanjem posebnog formata fajla. Takođe pomoćni softver ponekad ograničava stepen
do koga klijent može da manipuliše djelom.

10
3.1 Steganografija

Steganografija je naučna disciplina koja se bavi prikrivenom razmjenom informacija.

Steganografijom se prenosi skriveni sadržaj, unutar nekog medija.Steganografija se u okviru
autorkog prava koristi u obliku vodenog pečata za zaštitu autorskih djela. Najčešći oblik
upotrebe steganografije u oblasti autorskog prava jeste vodeni pečat, kojim se štite autorska
djela. Digitalni vodeni pečat dodaje se u datoteku tako da je njegovo umetanje neprimjetno.
Digitalni vodeni žigovi koriste se za:

 zaštitu autorskih prava,

 za zaštitu od kopiranja i
 provjeru autentičnosti.

Steganaliza je metoda kojom se otkrivaju steganografske datoteke, a sama analiza zasniva se

na analizi bitova i velikih datoteka. Za razliku od kriptoanalize kod koje je izvjesno da
kriptovani podaci sadrže poruku, kod steganalize analiziraju se potencijalne datoteke koje
mogu da sadrže skrivene poruke, ali to ne mora da bude slučaj. Kada posmatramo jednu
internet stranicu, neograničeni su načini na koji se može sakriti jedno autorsko djelo. Tekst na
primjer može biti skriven unutar stranice, ako je iste boje kao i pozadina. Takav tekst se može
otkriti selektovanjem cijele stranice, pri čemu bi pozadina promijenila boju, a sam tekst bi
postao vidljiv. 4

Osnovne tehnike steganografije su tehnike kojima se otkrivaju skriveni sadržai unutar neke
datoteke. Neuobičajeni uzorci steganografskih datoteka ukazuju na moguću skrivenu
datoteku unutar uzoraka. Pregledom teksta mogu se pronaći nepravilnosti u razmještaju riječi
i razmacima, koji ukazuju na skrivene poruke. Unutar slika, koje su izobličene na neki način,
ili imaju neke promjene u boji, takođe ukazuju na mogućnost postojanja skrivene poruke.
Napad sa poznatim nosačem je steganalitički napad, koji podrazumijeva upoređivanje
steganografskog nosača sa sa datotekom koja sadrži skrivenu poruku. Postupkom
upoređivanja različitih steganografskih datoteka, moguće je pronaći uzorke koji predstavljaju
podtis steganografskog alata. Ukoliko izvorni steganografski nosač nije dostupan, onda su
izvedeni potpisi dovoljni za indikaciju postojanja skrivene poruke i identifikaciju
steganografskog alata, koji je korišen za umetanje tajne poruke

4
Mitrović, J.: Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu, Beograd, 1992.

11
4. ZAŠTITA AUTORSKIH DJELA U DIGITALNOM OKRUŽENJU

Autorsko - pravna zaštita u digitalnom okruženju ima za cilj da održi ravnotežu između
interesa autora i interesa uživaoca djela. Postojeća pravna ravnoteža zastupa slobodnu
razmjenu ideja i štiti ekonomske interese vlasnika. Autorsko pravo štiti djela u
tradicionalnom obliku, i ova zaštita treba da se proširi i na autorska djela u digitalnom
okruženju, kako bi se spriječile zloupotrebe autorskih prava. Aktuelni zakon odnosi se na
štamparsko okruženje u kome se isti umnoženi primjerak koristi za čuvanje, distribuciju i
upotrebu djela, a istovremeno vršenje od jedne fukncije zahtijeva stvaranje više od jednog
primjerka. Kada imamo u vidu digitalno okruženje, čuvanje, prenošenje i upotreba ostvaruju
se algoritmima, a ne umožavanjem primjeraka kao što je to slučaj sa djelima u tradicionalnoj
formi. Iz ovih razloga potrebno je da se zakonska zaštita upodobi, kako bi služila efikasnoj
zaštiti autorskih djela u digitalnom okruženju. Veoma je bitno da se održi ekonomski okvir
odnosa između autora i uživaoca djela zaštićenih autorskim pravom. Kako bi se ovaj cilj
postigao potrebno je da se djela upotrebljavaju na način koji bi stvaraocima i vlasnicima
obezbijedio povratak investicija u nove intelektualne proizvode.

Potrebno je podsticati slobodnu tržišnu razmjenu autorskih djela i ograničiti mogućnost

monopolista da uživaocima onemoguće pristup informacijama koje su ekonomične i pogodne
za upotrebu. Doktrina prve prodaje aktuelna je i u digitalnom okruženju. Mogućnost
biblioteka, da daju na poslugu knjige bazira se na ovoj doktirini. Digitalna djela se mogu
odmah umnožiti i prenositi, dok se originali čuvaju. Iz ovih razloga vlasnici autorskih djela
strahuju da bi širenje doktrine prve prodaje na digitalno okruženje ugrozilo njihova prava. Što
se tiče zaštite autorskih djela u digitalnom okruženju, potrebno je da se stvori mogućnost
lakšeg pridržavanja zakona, što bi podrazumijevalo jednostavno ostvarivanje prava i
jednostavno plaćanje, kao i očuvanje fer upotrebe. Složeni sistem za davanje saglasnosti djela
zaštićeni autorskim pravom, može da ohrabri narušavanje autorskih prava ili nepravilno
sužavanje izuzetka fer upotrebe. Zakon bi trebalo da stvori povoljan okvir za dobrovoljne
ugovorne sporazume, koji bi obezbijedili fer prihode vlasnicima autorskih prava i podsticaj
širenja informacija.

12
Postupci pred nadležnim organima treba da omoguće bolju primjenu zakona i mogu služiti
kao oruđe za jačanje svijesti pojedinaca unutar obrazovne zajednice, a prema onome što
zakon zahtijeva. Potrebno je da se u skladu sa zakonom sprovode kazne kako za povrede
autorskih prava tako i za posjedovanje i usvajanje tehnologija i tehničkih sredstava koji
koriste za ilegalne svrhe. Osnovna odlika digitalnih autorskih djela, jeste mogućnost da se
sačine u neograničeni broj identičnih kopija, a bez opasnosti da se izgubi na kvalitetu. Za
razliku od digitalnih, analogni podaci vremenom gube na kvalitetu. U digitalnom okruženju
teže je sačuvati apsolutnu privatnost podataka, baš iz razloga mogućnosti brzog i lakog
pristupa i kopiranja. Mogućnost zloupotrebe je još veća kada se podaci nalaze na nekoj javnoj
mreži poput interneta. Mnoge kompanije, koji su nosioci autorskih i srodnih prava, ozbiljno
se bave zaštitom svojih autorskih prava. Ova zaštita je još uvijek u početnoj fazi. Razvoj
digitalne tehnologije omogućio je korisnicima da digitalni sadržaj koriste na različite nove
načine, pa je nosiocima autorskih prava postalo sve teže da kontrolišu kretanje primjeraka
svojih autorskih djela. Zbog ovakvih poteškoća stvorili su se različiti sistemi čija bi funkcija
bila da kontrolišu vršenje digitalnih prava. Razultat razvoja sistema bio je stvaranje Digital
Rights Management – upravljanje digitalnim pravima.

Digitalno upravljanje pravima, jeste zajednički naziv za skup tehnogija koje nosiocima
autorskih prava omogućuju kontrolu upotrebe nekog digitalnog zapisa ili sadržaja bilo koje
vrste. Primjeri za upravljanje digitalnim pravima su:

 kompanija može da podesi svoje servere elektronske pošte da blokiraju slanje

elektronskih poruka koje sadrže tajne informacije;
 server za čitanje knjiga na internetu ograničava pristup, kopiranje i štampanje
elekronskih knjiga, koje je suprotno pravilima koje su odredili nosioci prava;
 filmski studio na svoje diskove postavlja softver koji ograničava broj kopija koje
korisnik može da napravi.

Digitalno upravljanje pravilima je jedinstveni naziv za skup tehnologija koje nosiocima

autorskim pravima omogućavaju kontrolu upotrebe nekog digitalnog zapisa, odnosno
digitalnog sadržaja. Digitalno upravljanje pravima se u prvom redu koristi za zaštitu
duhovnih intelektualnih sadržaja kao što su:

 slike,
 muzička i
 filmska djela.

13
Svrha digitalnog upravljanja je da kontroliše korištenje autorskih djela, na taj način što
onemogućuje pristup, kopiranje, prenošenje ili pretvaranje u neke druge formate. DRM je
jako složen fenomen i podrazumijeva veoma različite načine za kontrolisanje korištenja
autorsko pravnih djela. DRM ostvaruje zaštitu uz pomoć tehničkih i tehnoloških sredstava.
Naj važniji dio DRM sistema je tehnika vodenog žiga. Vodeni živogi predstavljaju umetanje
digitalnih signala u autorsko djelo, u svrhu praćenja i kontrole kopija djela. DRM se dijeli na
više generacija, kod kojih se prva odnosi na sigurnost i enekripciju sredstava zaštite od
neovlaštenog kopiranja. Druga generacija odnosi se na opis, razmjenu i praćenje svih načina
koji se tiču upotrebe prava autora. E – DRM je naziv za tehnologije upravaljanja digitalnim
pravima koji se koriste za zaštitu poslovnih dokumenata. DRM sistem ima i pristalice, ali i
kritičare. Argumenti za DRM tehnlogiju govore da ova tehnologija autorima pruža zaštitu i
osigurava im stalne prilive prihoda, a sa druge strane kritičari naglašavaju da DRM
tehnologija uvodi ograničenja koja prekoračuju zakonske okvire ograničenja. Takođe se
mogu naći stavovi da DRM tehnologije ugrožavaju slobodna kretanja na tržištu.

Upravljanje digitalnim tehnologijama je najčešće u filmskoj i muzučkoj industriji, ali se

veoma često pojavljuje i u oblasti izdavaštva elektronskih knjiga. Postoje dvije podjele
upravljanja digitalnim podacima. U funcionalnom pogledu DRM tehnlogije mogu se
podijeliti na tri područja, od kojih je prva „stvaranje imovine i zadržavanje intelektualne
svojine“, kako se po samom nazivu može zaključiti, ovaj dio bavi se načinima kako se treba
upravljati stvorenim autorskim djelom da bi se on mogao razmjenjivati. Drugi dio
„upravljanje imovinom i intelektualnom svojinom“ odnosi se na trgovinu autorskih djela. Na
kraju „upotreba imovine obuhvaćene intelektualnom svojinom“ odnosi se na upravljanje
upotrebom autorskih djela kada su ona već stavljena u promet. U informacijskom smislu
DRM tehnologije uključuju modeliranje entiteta, identifikaciju i popis entiteta i izražavanje
tvrdnji o pravima. Postoje različiti načini za obilaženje DRM tehnlogije. Jedan od češćih
metoda jeste kopiranje muzike i njihovo snimanje na disk, tako da se dobija disk u željenom
formatu bez DRM zaštite. Veoma često se snižava kvalitet audio sadržaja na primjer tako što
se audio sadržaj kompresuje u Mp3. U novije vrijeme stvorene su aplikacije, koje uz pomoć
dekripcijskog ključa presreću podatke u toku prenosa i snimaju ih u datoteke bez zaštite.

14
4.1 Podjela tehnologija upravljanja digitalnim pravima

Prema vrsti prava koje se štite tehnlogije upravljanja ditigalnim pravima mogu se podijeliti
na:

1. tehnlogije za zaštitu filma,

2. tehnlogije za zaštitu muzike i na kraju
3. tehnlogije za zaštitu teksta.

4.1.1 DRM tehnologije za zaštitu filma

Postoje tri sistema za zaštitu digitalnog video sadržaja, od kojih je prvi CSS sistem ili sistem
za skremblovanje sadržaja. Ovaj sistem za zaštitu koristi zaštićenu 40-bitnu enkripciju niza
CSS tehnologiju. Pojedini proizvođači DVD ugrađuju ovu tehnologiju u čitače i diskove. Ova
tehnologija je sada već zastarjela, jer se pokazalo da je veoma lako otkloniti. PMP (protected
media path) je sistem kojim se stvara zaštićeno područje unutar kog se reprodukuje DRM
sadržaj, sadržaj medijske komponente zadužene za reprodukciju. Aplikacija zaštićenom
području prosljeđuje kontrole bez potrebe za rukovanjem nezaštićenim podacima. Da bi se
spriječilo neovlašteno kopiranje, operacioni sistemi sprovode izolaciju i nadzor nad DRM
sadržajem. I ovaj sistem zaštite je pogodan za napade pirata. Obzirom da su u današnje
vrijeme jako rasprostranjeni neautorizovani operativni sistemi, koji ne sadrže RMR
tehnologiju, ova vrsta zaštite nema veliki opseg primjene. Samo autorizovani primjerci
operativnih sistema zabranjuju „skidanje“ slika, filmova ili programa. Autorizovani Windows
operativni sistemi onemogućuju povredu autorskih prava, dok je sa neautorizovanim
operativnim sistemima svaka povreda lakša. AASS je tehnologija koja onemogućava pristup i
kopiranje autorskih djela koja su smještena na optičke diskove. Ova tehnlogija je veoma
slična sistemu za skremblovanje sadržaja, ali je razlika u organizaciji dekripcijskih ključeva.
Video na zahtjev omogućava iznajmljivanje i prijem multimedijalnih sadržaja uz mogućnost
neograničenog pristupa iznajmljenom sadržaju u određenom vremenskom periodu. Svaki
autor u stvaranje svog autorskog djela ulaže određenu količinu novca, koju na neki način
može da povrati uz pomoć tehnologije video na zahtjev.

15
Po neki autori se ne usuđuju da svoja autorska djela stava na raspolaganje ovom sistemu jer
se podaci čuvaju na serverima i prenose se putem interneta, što može dovesti do krađe
sadržaja. Autori trebaju da budu sigurni da će njihova djela biti zaštićena, prije nego što dođe
do realizacije onlajn distribucije. Problemi koji se javljaju kod realizacije videa na zahtjev,
mogu se odnosi na prikupljanje takse i zaštitu od krađe. Aktuelno pitanje u vezi autorskih
prava na filmska djela je njihova zaštita. Glavni problem nosioca autorskih prava na filmska
djela jeste mogućnost krađe. Digitalni sadržaj je u digitalnoj formi ali se prenosi preko javnih
mreža sve do korisnika, gdje se ponovo nalazi u digitalnoj formi. Kopije filma moraju se
razlikovati od originala, ali tako da ne dolazi do smanjenja kvaliteta slike. Video na zahtjev
ima osjetljive tačke, kod kojih se može doći do digitalne krađe. Postoji nekoliko vrsta
digitalne krađe, od kojih je prva krađa sa servera na kome se informacije čuvaju. Ako server
nije obezbijeđen na adekvatan način može doći do neovlaštenog preuzimanja direktno sa
servera. Moguća zaštita od krađe može se postići čuvanjem video sadržaja u šifrovanoj formi.
Druga mogućnost krađe je prilikom prenosa podataka. Ova vrsta krađe izvršava se tako što se
podaci koji se prenose, od strane pirata se preusmeravaju do nekog servera pirata i na tom
serveru čuvaju. Treći i poslednji vid krađe jeste krađa kod korisnika djela. Ova vrsta krađe
izvršava se tako što se plati legalno korištenje videa, poslije čega se pravi neovlaštena
digitalna kopija djela, koja se dalje koristi i emituje.

4.1.2 DRM sistemi i muzika

Kod tehnologija upravljanja digitalnim pravima nad muzičkim djelima razlikuju se tehnlogije
kojim se štite audio CD mediji i oni koji štite muziku na internetu. U prvu grupu spadaju
DRM tehnologije koje podrazumijevaju, nemogućnost reprodukcije diskova na svim
čitačima; nemogućnost reprodukcije diskova na ličnim računarima; i obaranje operativnog
sistema u slučaju pokušaja puštanja zaštićenog diska. Muzika na internetu se štiti DRM
tehnologijama koje ograničavaju korištenje kupljene muzike na internetu. Postoje različite
online prodavnice muzičkih sadržaja, koje omogućavaju skidanje pjesama sa DRM zaštitom
uz novčanu naknadu. Ove internet prodavnice često za reprodukciju kupljenih pjesama
zahtijevaju instalaciju nekog programa.

16
4.1.3 DRM za zaštitu dokumenata

Ove tehnologije su najčešće usmjerene na zaštitu dokumenata korporacija. Cilj im je da se

onemogući neovlašteno korištenje tajnih podataka.

4.2 Digitalni vodeni žig

Digitalni vodeni žig je informacija koja se određenim metodama sakriva u autorsko djelo.
Zaštita podataka korištenjem sistema digitalnog vodenog žiga, zasniva se na skrivanju
podataka u originalnom dokumentu koji može da bude fotografija ili neki drugi
multimedijalni dokument. Sam digitalni vodeni žig je neprimjetan element koji se ugrađuje u
elektronski sadržaj tokom njegove proizvodnje ili prenosa. Moguće su različite primjene
vodenog žiga, moguće je označavanje vlasnika autorskih prava, označavanje distributera ili
identifikuvanje kupaca. Sam vodeni žig ne štiti sadražaj neposredno, kao što na primjer neke
tehnlogije štite sadržaj od neovlaštenog kopiranja. Osnovna svrha digitalnih vodenih žigova
jeste prikupljanje dokaza za sudske procese, uz pomoć kojih se dokazuje da je došlo do
neovlaštenog korištenja digitalnog sadržaja. Ideja zaštite vodenim žigom bazira se na ideji da
se u autorsko djelo unosi vodeni žig, koga je nemoguće otkloniti bez smanjenja kvaliteta
autorskog djela. Kvalitetan vodeni žig treba da bude otporan na otkrivanje.

Jedno od područja u kom je prvenstveno počeo da se primjenjuje digitalni vodeni žig je

zaštita autorskih prava. Uz pomoć digitalnog vodenog žiga u autorsko djelo se ubacuje
informacija o vlasniku, na koji način se može identifikovati autor djela. U slučaju nastanka
spora oko autorstva, autor se dokazuje uz pomoć postojanja vodenog žiga na djelu. Upotreba
digitalnog vodenog žiga, nije još uvijek dovoljno razvijena, pa se nerijetko dešava da
digitalni vodeni žig bude uklonjen sa djela, ili da se neki drugi vodeni žig umetne u djelo. Na
ovaj način se onemogućuje pouzdano dokazivanje autorstva. Neophodno je da se stvori
mehanizam za identifikovanje prvog vodenog žiga koji je umetnut u djelo. Digitalni vodeni
žig se umeta u sliku na taj način što se slika transformiše različitim tehnikama od kojih su
najčešće diskretna kosinusna, diskretna Furijeova i tehnika proširenog spektra. Iako postoji
mnogo tehnika digitalnog vodenog žiga, mnogi od njih su u suštini veoma slični.

17
Digitalni vodeni žig je povezan sa kriptografijom, pa se kritografske tehnike konfuzije i
difuzije koriste u primjeni digitalnog vodenog žiga. Postoje različite podjele digitalnih
vodenih žigova. Žigovi se mogu unositi u prostorni domen ili u nekom od frekfencijskih
domena. U prostornom domenu digitalni vodeni žig se dodaje direktno na sliku, dok se na
frekfencijskom domenu digitalni vodeni žig dodaje spektru slike. Frekfencijsko unošenje
vodenog žiga otpornije je na napade. Tehnike vodenih žigova mogu se podijeliti prema
tipovina dokumenata na: 5

 označavanje slike,
 označavanje teksta,
 označavanje videa i
 označavanje video zapisa.

Prema vizuelnoj percepciji vodeni žig može se podijeliti na vidljiv, nevidljiv – otporan,
nevidljiv – lomljiv, i dvostruki vodeni žig. Vidljiv vodeni žig kao što mu samo ime kaže
može se golim okom uočiti na dokumentu. Nevidljiv- otporan vodeni žig, ne može se vidjeti
golim okom, ali ga dekoder može detektovati. Neviljiv – lomljiv vodeni žig, kao i prethodni
nije vidljiv golim okom, ali se može detektovati ali nije otporan na napade. Dvostruki vodeni
žig nastaje kombinacijom vidljivog i nevidljivog vodenog žiga. Prema primjeni vodeni žig
može se podijeliti na izvorišno bazirane, koji se temelji na principu autorskog prava i unosi se
u original autorskog djela, pa se pri svakoj distribuciji djela vlasnik može identifikovati.
Odredišno bazirani vodeni žigove unose se kod svake kopije originala. Na taj način svaki
kupac ima jedinstvenu kopiju, i ova vrsta žiga koristi se za praćanje nelegalnog kopiranja.
Kako vodeni žigovi služe za zaštitu autorskih prava, razvojem digitalne tehnlogije nastale su
različite vrste napada koje imaju za cilj uništenje vodenog žiga, i omogućavanje nelegalnih
radnji na autorkom djelu. Uništenje vodenih žigova je uklanjanje vodenog žiga bez oštećenja
autorskog djela. Postoje dvije grupe uništenja, od kojih prva grupa predstavlja obične
operacije kao što su fitliranje i kompresija autorskih djela, u drugu grupu spadaju operacije
kao što su uklanjanje ili slabljenje samog žiga. Pored ovih napada postoje i napadi koji su
usmjereni na krivotvorenje vodenog žiga.

5
Radovanović S.: Tehnološke mjere zaštite u sistemu zaštite autorskog prava, Zbornik radova pravnog fakulteta
u Novom Sadu 1/2011

18
ZAKLJUČAK

Neosporan je uticaj razvoja digitalnog okruženja na autorska djela. Razvojem digitalnog

okruženja autoraska djela dobijaju nove sadržaje i dimenzije. U prvom redu informacione
tehnologije djeluju na autorska djela u digitalnoj formi, dok se primjećuje i uticaj
informacionih tehnologija na autorska djela u klasičnoj formi. Autorska djela u klasičnoj
formi mogu biti djela koja se mogu pretvoriti u neku vrstu digitalne forme, dok druga djela u
klasičnoj formi, ne mogu biti prevedena u digitalnu formu. Kao što je prikazano u radu, danas
postoje mnogobrojne tehnologije zaštite autorskih djela u digitalnoj formi, koje djelo štite od
neovlaštene upotrebe i zlonamjernog korištenja djela. Jedan od načina zaštite autorskih djela
jeste menadžment digitalnih prava, koja predstavlja složen fenomen i obuhvata veoma
različite načine za kontrolisanje korištenja autorskih djela, a koji se ostvaruju uz pomoć
tehničkih sredstava. Cilj menadžmenta digitalnih prava je da se postigne ravnoteža između
interesa autora i privatnosti uživaoca djela.

Kao najvažnija tehnika u okviru DRM pojavljuje se digitalni vodeni žig. Do dan danas ove
tehnologije nisu razvijene u mjeri da bi pružile efikasnu zaštitu autoru i djelu, jer svaka od
ovih tehologija ima po neki nedostatak. Razvoj digitalne tehnologije doveo je do toga da
svako ko ima pristup računaru i pristup internetu može veoma lako da povrijedi autorsko
pravo. Prost primjer povrede zaštite autorskog djela u digitalnoj formi, je kada na internetu
postoji knjiga u elektronskom obliku, čije je štampanje zabranjeno, odnosno dozvoljeno je
samo skidanje digitalne kopije za čitanje ali ne i pretvaranje djela u drugu oblik. Sa samo
nekoliko lakih koraka na internetu, ova zaštita se može ukloniti, na taj način što se djelo iz
jednog oblika pretvori u drugi i automatski se uklanja zaštita za izmjenu i štampanje djela.
Razni pokušaji izmjene Zakona o autorskim i srodnim pravima, kao i donošenje
mnogobrojnih međunarodnih dokumenata, i do danas nisu doveli do impresivnih rezultata. Iz
svega navedenog, može se zaključiti da je, tranzicija autorskih djela u toku, iako postoje
mnoge poteškoće, primjenom različitih tehnlogija, autorska djela će se prilagoditi novom
digitalnom okruženju.

19
LITERATURA

1. Besarović V.: Intelektualna prava industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd,

1993
2. Janjić M.: Industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd, 1982
3. Marković. S.: Osnovi autorskog prava i susednih prava, Beograd, 1992
4. Mitrović, J.: Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu,
Beograd, 1992.
5. Radovanović S.: Tehnološke mjere zaštite u sistemu zaštite autorskog prava, Zbornik
radova pravnog fakulteta u Novom Sadu 1/2011

20