Professional Documents
Culture Documents
Nastavna Jedinica 1 - Koncept Jedinstva - BOS
Nastavna Jedinica 1 - Koncept Jedinstva - BOS
OBRAZOVANJE ZA MIR
Nastavna jedinica 1:
Koncept jedinstva
VERZIJA ZA NASTAVNIKE
Pripremili
dr. H.B. Danesh, FRCP(C)1
mr. Sara Clarke-Habibi2
1Dr. H.B. Danesh je profesor psihijatrije i razrješavanja sukoba sa preko četrdeset godina iskustva po pitanjima
vezanim za ljudski psihosocijalni i moralni/etički razvoj. On je istraživački radnik i predavač iz oblasti rješavanja
sukoba i mirovnog obrazovanja, osnivač i direktor Međunarodnog instituta Obrazovanje za mir, te glavni autor
programa Obrazovanje za mir.
2 Sara Clarke-Habibi je instruktivni dizajner sa magistarskom diplomom iz oblasti rješavanja sukoba i mirovnog
1. Pregled
2. Kontekst
3. Ciljevi učenja
4. Trajno razumijevanje
5. Ključne riječi
6. Konceptualni pregled
7. Ključna pitanja za nastavu
8. Primjeri pripreme lekcija
9. Štivo
10. Bilješke, linkovi i dodatni resursi
Kontekst
Cilj ove nastavne jedinice jeste obezbijediti priliku za učesnike da kritički razmišljaju o
konceptima jedinstva, rasta i kreativnosti i da otkriju kako su oni vezani za njihove živote.
Jedinstvo je temelj o kojem ovise svi životni procesi i na kojem su izgrađeni fundamentalni
principi Obrazovanja za mir. Jedinstvo je proces u kome se putem sila kohezije i ljubavi spajaju
dvije različite tvorevine. Jedinstvo uvijek prodrazumijeva različitost. Razmijevanja i cijenjenje
toga kako je jedinstvo u kontekstu različitosti bitno za život na zemlji, ključno je za kreaciju
kulture mira. Može se reći da je odsustvo ili slom jedinstva najznačajniji faktor u središtu
mnogih problema sa kojima se svijet danas suočava. Ukoliko je odsustvo jedinstva uzrok
problema, prepoznavanje i njegovanje jedinstva formira osnove za bilo koja moguća i trajna
rješenja.
Rezultati učenja
Po završetku ove nastavne jedinice, učesnici bi trebali moći :
• Jedinstvo nije isti koncept kao jednoličnost, nego, radije, postoji samo u uslovima
različitosti;
• Jedinstvo je prisutno gdje god mogu biti primjećeni zdravi životni procesi, bilo fizički,
psihički, društveni ili duhovni;
• U osnovi svih sukoba, nesloge, bolesti i nedostatka napretka, leži odsustvo jedinstva;
• Rast – bilo fizički, mentalni, emotivni, etički ili duhovni – je neophodan indikator života i
vitalnosti; ondje gdje se može primjetiti rast, tu život postoji. Ondje gdje se ne odvija
rast – ili gdje se primjećuje slabljenje ili propadanje – život je u opasnosti ili već
prestaje da postoji;
• Prirodan i neophodan rezultat rasta je kreativnost – stvaranje nečeg novog što dalje
njeguje proces života; ono što je destruktivno nije kreativno;
Ključne riječi
Jedinstvo: svrsishodna integracija dvije ili više jedinstvenih zasebnih tvorevina u stanju
harmonije i saradnje, koja rezultira kreacijom nove, razvijene tvorevine, obično više prirode.
Uniformnost: svojstvo ili stanje uniformnog, istovjetnosti, bez različitosti (na primjer, u
rukovođenju, mišljenju, formi, ponašanju, izgledu itd.).
Život: sila ili stanje koje je rezultat jedinstva materije i svijesti, i karakterišu ga procesi rasta,
razvoja i kreativnosti.
Ljubav: dinamička sila privlačenja koja vuče i spaja dva ili više elemenata u stanje jedinstva,
dajući život kolektivnoj cjelini.
Rast: proces povećanja ili ekspanzije; obično praćen pozitivnom promjenom koja je
kvantitativna (“On je porastao (u visinu)”). Takođe, u govoru, korišten pri aludiranju na pozitivnu
promjenu koja je kvalitativna.
Razvoj: odnosi se na pozitivnu, kvalitativnu promjenu (“Ona je razvila svoj izraz kao muzičar.”).
Kreativnost: proces koncipiranja, izražavanja ili stvaranja nečeg novog što je jedinstveno i što
njeguje nastavak i poboljšanje životnih procesa.
Različitost: različita, specifična ili jedinstvena svojstva ili elementi; bogatstvo, raznolikost.
Princip: standard kojeg se neko drži, općenito povezan sa shvatanjem “ispravnog” ili “dobrog”;
opsežan i temeljni zakon, doktrina, ili pretpostavka; pravilo ili kodeks ponašanja; vrijednost koja
upravlja nečijim postupcima.
Zakon: izjava koja opisuje redovne ili šablonske odnose između primjetnih pojava3; opšte
pravilo koje tvrdi šta se uvijek dešava kada postoje isti uslovi4; princip ponašanja obvezujući ili
nametnut od strane kontrolirajuće vlasti.5
Svijest: jedinstvena i istaknuta ljudska osobina koja obuhvata ne samo racionalne misli, nego i
emotivnu i duhovnu svjesnost; temelj cijelog ljudskog razvoja, aktivnosti i civilizacije.
Transcendentnost: kvaltitet ili stanje izlaska izvan ili izdizanja iznad ograničenja običnog
iskustva.
3 Wikipedia.
4 Cambridge Advanced Learner’s Dictionary.
5 Merriam-Webster Dictionary.
1) Zakon jedinstva
Jedinstvo je život, Život je jedinstvo
Jedinstvo je preduslov za sve zdrave životne procese, bilo biohemijske, psihološke, ekološke,
društvene ili političke. Bez jedinstva, život ne može postojati. Život je izuzetno stanje koje
nastaje spajanjem dvije ili više tvorevina u stanje jedinstva. Po ovom stajalištu, život je rezultat
jedinstva i bit će održavan onoliko dugo koliko se održava stanje jedinstva6. Drugim riječima,
odnos između jedinstva i života je recipročan — jedinstvo omogućava život, a zdravi životni
procesi njeguju jedinstvo. Ova pojava se može primjetiti na svim nivoima postojanja i u svim
oblicima života.
6 U biološkim životnim procesima, jedinstvo takođe može biti shvaćeno kao “homeostaza”. Homeostaza je
održavanje stabilnog unutrašnjeg ambijenta, bilo u ćeliji ili organizmu kao cjelini. Ovo je neophodno za život i mora
biti održavano tokom cijelog životnog ciklusa… Ljudsko tijelo se neprestano prilagođava promjenama s ciljem
održavanja biološke ravnoteže. Jedinstvo dijele sve žive vrste time što su im zajedničke određene biološke,
hemijske i psihološke karakteristike. Svi organizmi se prilagođavaju svojim specifičnim okruženjima kako bi
preživjeli. Organizmi moraju nekako živjeti u harmoniji sa drugim organizmima, a njihova fizička ograničenja mogu
biti određena vanjskim okruženjem. http://www.msnucleus.org/membership/html/k-6/lc/lcoverview.html
Kada god se različite komponente spoje u uslovima jedinstva, može nastati novo i više stanje
života. Kada dijelovi našeg tijela funkcionišu na skladan i ujedinjen način, tijelo je živo i zdravo.
Kada naše međusobne odnose karakteriše jedinstvo, naši društveni sistemi (porodice,
organizacije, gradovi) napreduju. Kada su naše misli, osjećaji i djela međusobno ujedinjeni, i u
skladu sa univerzalnim etičkim principima, dolazi do dva rezultata: naše psihološko stanje je
mirno; a naše duhovno stanje napreduje. Dokle god se održava jedinstvo, nastavlja se život.
Suprotno tome, kada god se prekine jedinstvo, prekida se i život: nastaju sukobi, zajedno sa
neredom i, na kraju, uništenjem.
Razmotrite šta se dešava sa ljudskim tijelom kada su jedinstvo i homeostaza koji održavaju
zdravlje svih tjelesnih sistema potkopani? Tijelo obolijeva; osoba nije više zdrava i ne može
izvršavati funkcije na poslu ili kod kuće. Psihološki osoba može postati poremećena; i ako
bolest ostane netretirana, fizičko nejedinstvo može ugroziti život te osobe. Zaista, kada
shvatimo važnost jedinstva u održavanju života i zdravlja, spremno možemo prepoznati da
zajednički faktor koji leži u svim sukobima, bolestima i, općenito, manjku napretka, jeste
odsustvo jedinstva. To je fundamentalni zakon postojanja.
Jedinstvo u različitosti
Ljudsko tijelo, sa različitim organima i sistemima, demonstrira istinu da jedinstvo jedino može
funkcionisati ukoliko je takođe prisutna i različitost. Bili bismo veoma ograničeni u onome što
možemo postići ukoliko bi svako od nas bio samo jedan organ, poput para plućnih krila. Zaista,
upravo prisustvo mnogih različitih vrsta ćelija, organa i sistema omogućava ljudskom tijelu da
se razvija. Što su elementi raznolikiji, to život postaje napredniji. Uporedite svoje tijelo sa tijelom
amebe. Razlika između ta dva je stepen različitosti između dijelova koji ih čine. Ekologija nam
pokazuje kako je različitost bitna za održavanje života. Takođe, što je društvo raznovrsnije, veći
su njegovi izazovi, ali su veći i njegovi resursi i rafiniranost.
Naša tijela su živi dokaz kako stanje “jedinstvo u različitosti” funkcioniše da bi održalo život i
zdravlje složenog živog bića. Između ostalog, svako od nas ima srce, pluća i mozak. Jedini
način za ove izuzetno važne organe da funkcionišu jeste da rade zajedno. Mozak signalizira
plućima da uzmu kisik; kisik cirkulira kroz krv pomoću srca, koje takođe dobija znak od mozga.
Krv opskrbljena kisikom hrani mozak, itd. To je kooperativan odnos, u kojem razni organi sa
različitim funkcijama, rade zajedno kako bi održali život. Ukoliko se, čak i na trenutak, prekine
ovaj odnos, život cijelog organizma je ugrožen.
Organi tijela koji rade zajedno, daju primjer zdravog živog procesa, ili sistema. Zamislite da
mozak odluči da ne šalje signale. Svi organi i tkiva bi skapavali zbog nedostatka kisika – čak i
sam mozak. Ukoliko bi se organi međusobno takmičili, rezultat ne bi bio zdrav sistem. Svi
organi bi bili izloženi negativnom djelovanju, sistem bi se raspao, i smrt bi bila krajnji rezultat.
Kao u tijelu, možemo vidjeti da su ljudski društveni sistemi – poput naših porodica, zajednica i
društava – takođe sačinjeni na sličan način. Ljudske društvene sisteme čini mnogo različitih
naroda. Svaka osoba je jedinstvena, a kada se spoje naše jedinstvene misli, osjećaji, talenti i
sposobnosti, mi možemo postići velike stvari. Upravo se kroz procese saradnje i jedinstva
razvija nauka; inoviraju nove tehnologije; formiraju jednaka, pravedna, slobodna i napredna
društva; i kreira civilizacija mira.
Koncept “jedinstvo u različitosti” ukazuje na činjenicu da, u jezgru naše čovječnosti, mi dijelimo
zajedničku prirodu; stoga, mi smo u stvarnosti “jedno”. Takođe je točno i vezano za naše
“jedinstvo u različitosti”. Koncept “različitosti u jedinstvu” se odnosi na proces zajedničkog
dijeljenja različitih stajališta, karakteristika, potreba i težnji dok jurimo za zakonitim ciljevima u
ujedinjenom i pravednom okviru. Ove dvije definicije, kombinovane – “jedinstvo u različitosti” i
“različitost u jedinstvu” – obuhvataju važne aspekte koncepta jedinstva.
Istinsko jedinstvo ne može biti uspostavljeno upotrebom sile, moći, autoritarijanizma ili kontrole.
Neka društva su pokušavala uspostaviti jedinstvo žrtvovanjem različitosti i nametanjem
Kada duboko shvatimo princip Jedinstvo je život, Život je jedinstvo, mi onda eliminišemo
najteže prepreke za postizanje mira. Mi shvatamo da kreacija jedinstva uz čuvanje i njegovanje
različitosti je neophodan i neosporan uslov za sve što postoji. Koncept jedinstva u različitosti
zahtjeva potpuno razumijevanje i prihvatanje činjenice da, u samom jezgru naše čovječnosti,
mi smo jedno i isti, dijeleći zajedničku prirodu. Mi smo svi plemenita bića sa sposobnošću da
volimo, razumijemo i stvaramo. Ipak, način na koji razvijamo i izražavamo ove sposobnosti će
biti jedinstvene za svakog pojedinca i grupu. Ova jedinstvenost je u srži pitanja različitosti.
Drugim riječima, različitost nije niti jednoličnost niti naročita sklonost, nego jedinstvenost u
kontekstu jednakih prilika i varijacija interesa i dostignuća.
Sila ljubavi
Ovaj značajan i direktan odnos između života i jedinstva, s jedne strane, i sukoba i
razjedinjenosti, s druge strane, postoji zbog druge temeljne sile koja fukcioniše u kontekstu
života; to jeste, ljubav. Ljubav je osnovna sila jedinstva. U međuljudskim odnosima, ljubav
zauzima centralno mjesto i njeno odsustvo je, prilično često, ako ne uvijek, temeljni razlog za
prisustvo sukoba.
Ljubav nije puka emocija. Često je viđena kao takva, ali ustvari, ljubav je mnogo šira pojava s
mnogo različitih načina izraza. Ljubav je ta moćna sila privlačenja koja okuplja ljude i stvara
prijateljstva, brakove, porodice, zajednice i civilizacije. Ljubav je takođe pokretačka sila iza onih
veselih, kooperativnih i kreativnih inicijativa koje čine život značajanim i produktivnim.
Nadalje, ljubav je više od samog ljudskog iskustva. Primarna privlačna sila ljubavi takođe
djeluje u fizičkom univerzumu. Mi ovu silu nazivamo različitim imenima – poput kohezije,
vezivanja, magnetizma i gravitacije – ali u njenim različitim izrazima možemo vidjeti da su njena
svojstva i dejstva slični. Jednostavno rečeno, ljubav uspostavlja odnose između stvari, i drži ih
zajedno – bilo da se radi o česticama, komponentama živih organizama, planetama ili
narodima.
7 Postoje mnogi dokazi samo iz 20. vijeka o neuspjehu “prisilnih ujedinjenja” koja su uspostavila naizgled skladna
društva putem obuzdane različitosti među njihovom populacijom. Stoga su ovi eksperimenti u uspostavljanju
društvenog reda redovno propadali, često uzrokujući izuzetnu patnju i gubitke tokom procesa. Primjećeni šablon u
takvim situacijama je da, skoro čim je uklonjena autoritarijanska sila koja nameće ove stanje uniformnosti, prirodna
različitost u okviru društva ponovo izbija na površinu, često praćena takmičenjem za moć između grupa, koje onda
vodi ka suprostavljanju, sukobima i nasilju.
Gravitacija je sila privlačenja između svih stvari u univerzumu. To je najslabija poznata sila u
prirodi, ali ipak uspijeva držati zajedno galaksije i solarne sisteme. Svaki komad materije je
okružen nevidljivim gravitacionim poljem koje prema njemu povlači bilo koju drugu materiju
unutar tog polja. Što je materija masivnija, i što je bliža drugom komadu materije, to će
gravitaciono polje biti snažnije.
Jedna od jedinstvenih karakteristika gravitacije jeste to što je ona uvijek sila privlačenja. To
joj daje prednost u odnosu na druge sile poput elektromagnetizma koja može biti ili
privlačna ili odbijajuća te je stoga sklona poništavanju same sebe. Drugo, gravitacija može
djelovati na velikim razdaljinama. Dok jaka nuklerana sila ne može doseći od atoma do
atoma, privlačne sile gravitacije se mogu protegnuti preko skoro beskrajnih prostora.
Sila ljubavi u ljudskom životu je veoma slična sili gravitacije u fizičkom životu. Ne može se
vidjeti, ali njeni efekti se osjećaju širom svijeta. Ljubav je ta moćna sila privlačenja koja
okuplja ljude – čak i sa velikih udaljenosti – kako bi kreirali prijateljstva, brakove, porodice,
zajednice i civilizacije.
Ljubav je dinamička sila privlačenja koja vuče i spaja dva ili više elemenata u stanje
jedinstva, dajući život kolektivnoj cjelini.
2) Zakon rasta
Rast kao znak života
Rast je urođena karakteristika svake žive tvorevine i znak da su prisutni zdravi životni procesi. I
pojedinci i društva su predmet zakona rasta, kao i biološki i društveni organizmi. Nijedna živa
tvorevina nije izuzeta od zakona rasta. Ondje gdje je primjetan rast, život postoji. Gdje nema
rasta – ili gdje se primjećuje suprotno od rasta, tj. raspad ili propadanje – sam život je u
opasnosti ili već prestaje da postoji. Rast i život su međusobno zavisni: život stvara rast, a rast
održava život.
Dok su principi života i rasta jasno primjetni i shvaćeni u biološkim naukama, upravo njihovo
djelovanje u društvenim tvorevinama poput porodice; ekonomskih, obrazovnih, vjerskih, i
političkih institucija; i društvu kao cjelini, nije u potpunosti cijenjeno ili shvaćeno.
Kod biljaka i životinja, tok i ograničenja rasta su unaprijed određeni, dok je kod ljudskih bića
rast u velikoj mjeri određen njihovim izborima. Ljudska bića nisu samo predmet biološkog rasta,
nego doživljavaju i spoznajni, emocionalni, društveni i duhovni rast. Kako je ljudski rast
kvalitativan koliko i kvantitativan, možemo ga takođe nazvati i izrazom “razvoj”.
Definicije:
Razvoj opisuje pozitivnu kvalitativnu promjenu koja je rezultat procesa evolucije ili
specijalizacije ka naprednijem stanju postojanja.
Šta je “zakon”?
Koji univerzalni zakoni vladaju ljudskim životom?
Šta se dešava kada ignorišemo zakon?
Postoji mnogo zakona koji se primjenjuju na ljudski život: neke od njih su kreirali kulturalni
ili pravni sistemi i različiti su od mjesta do mjesta, od društva do društva; drugi su
univerzalni zakoni, nezavisni od bilo koje kulture, političkog sistema ili grupe, i primjenjivi
na cijelo čovječanstvo. “Zakon” može biti definisan na sljedeći način:
Zakon: a) izjava koja opisuje uobičajene ili šablonske odnose između primjetnih pojava; b)
opšte pravilo koje kaže šta se uvijek dešava kada postoje isti uslovi; c) princip ponašanja,
obvezujući ili nametnut od strane kontrolirajućeg autoriteta.
Kada je u pitanju dejstvo, zakoni nisu predmet ličnih mišljenja. Drugim riječima, zakon
djeluje bilo da se on nekom sviđa ili ne, bilo da vjeruje u njega ili ne, i bilo da ga prihvata ili
ne. Ako zanemarimo zakon, moramo se suočiti sa posljedicama koje automatski slijede.
Postoje dvije vrste univerzalnih zakona koji vladaju ljudskim životom. To su naučni zakoni i
duhovni zakoni. Jedan od naučnih zakona je zakon gravitacije. Zamislite se sa nekim na
sedmospratnici, i ta osoba kaže: “Ne vjerujem u zakon gravitacije. Ja sam odrasla osoba i
inteligentna i slobodna. Neću dozvoliti da mi praznovjerni zakon, koji ne vidim, diktira šta
mogu raditi.” Ipak, svi znamo da ako bi ova osoba zakoračila sa krova zgrade. Možemo
zamisliti kako zakon gravitacije automatski odgovara: “Zdravo gospodine, molim Vas siđite
dole i dozvolite mi da se predstavim!” Nije važno da li neko vjeruje u zakon gravitacije ili
ne: ukoliko ga zanemari, snosit će posljedice. Jedini način da se bude slobodno u odnosu
na zakon gravitacije jeste shvatiti ga i pravilno iskoristiti. Kako je čovječanstvo unaprijedilo
svoje shvatanje zakona gravitacije, naučili smo da ronimo, skijamo i letimo! To je bilo
moguće ne zato što smo pokušali narušiti zakon gravitacije, nego zato što smo shvatili
njegova svojstva, poštovali ga i koristili ga u svoju korist.
Postoji, takođe, kategorija duhovnih zakona. Najvažniji od ovih zakona je pandan zakona
gravitacije: to jeste, zakon ljubavi. Zakon ljubavi djeluje u ljudskom životu. Ako idemo protiv
njega, snosićemo posljedice. Nije bitno ko smo ili koliko smo moćni. Mi smo predmet ovog
zakona. Kada neko naruši zakon ljubavi, ono što nastaje umjesto nje je odbijanje, mržnja,
uništenje, nasilje i rat. Kada neko naruši privlačni zakon ljubavi, ono što nastaje je
odbijanje. Baš kao kod zakona gravitacije, jedini način na koji možemo biti slobodni u
okviru zakona ljubavi, jeste da naučimo KAKO voljeti. I što je naša ljubav univerzalnija, to
je rezultat izvanredniji; dok, što je naše viđenje ljubavi ograničenije, to je opasniji njen
rezultat. Takva ograničena ljubav je razlog što ljudi kažu: “Voljan sam ubiti druge za ljubav
prema mojoj porodici, grupi, religiji i zemlji.” Ovo su ograničene vrste ljubavi. Stoga, što je
ta ljubav ograničenija, to je rezultat destruktivniji; a što je ljubav univerzalnija, to će
kreativniji biti rezultat.
Ovdje, nakratko pregledajmo različite aspekte ljudskog razvoja i njihovu relevantnost za mir:
Kada posmatrama opšte šablone individualnog rasta – unutar maternice i u svim fazama ovog
života – možemo pronaći paralele sa opštom evolucijom ljudske vrste na zemlji. U okviru ovih
paralelnih procesa, tri odvojene, ali ipak međusobno povezane, dimenzije ljudskog rasta mogu
biti identifikovane: biološki rast, psihosocijalni rast i duhovni rast. Mi znamo mnogo o biološkom
i psihološkom aspektu ljudskog razvoja, ali manje o duhovnoj dimenziji.
Biološki razvoj
Biološki razvoj, u svom najširem smislu, se naziva evolucijom i datira od pojave života prije
nekih četiri milijarde godina. U skladu sa opšteprihvaćenom teorijom evolucije, najranije
poznata ljudska vrsta, Homo habilis, se pojavio u Keniji prije oko dva miliona godina. Prije oko
milion godina Homo erectus je evoluirao u Homo sapiens. Data je postavka, da su kao odgovor
na sile iz okruženja i imperative opstanka u divljem i opasnom svijetu, nastale osnovne
karakteristike ljudske psihe kakve danas nalazimo. Uspravan položaj, jedinstvene ljudske ruke
sa okretnošću i fleksibilnošću, te oštar ljudski vid, su značajni primjeri evolucije ljudske vrste.
Psihosocijalni razvoj
Kada su se, zbog daljeg razvoja mozga, viši nivoi svijesti pojavili tokom evolucije ljudske vrste,
počela je nova era ljudskog života. Opstanak vrste nije više samo zavisio od sučelja bioloških i
okolišnih sila. Ljudska svijest, iako još uvijek primitivna u svom razvoju, je ušla u arenu ljudskog
razvoja. Ljudska bića sada nisu samo doživljavala mnoštvo osjećaja i emocija poput gladi,
seksualne uzbuđenosti, boli, straha, ljutnje i tjeskobe, nego su takođe bila svjesna ovih emocija
i bila sposobna odgovoriti na njih sa određenim stepenom izbora. Era svjesnog donošenja
odluka je počela. Upravo ova svijest i izbor oblikuju karakter psihosocijalne faze ljudske
evolucije. Stoga, prirodna selekcija je sada praćena svjesnim izborom kao mehanizmima
ljudske evolucije.
Tokom ove faze našeg razvoja, izumljena je poljoprivreda, pripitomljavanje životinja, te vještone
formiranja zajednice. Takođe imamo dokaze da su čak prije stotinu hiljada godina ljudska bića
imala amajlije i razvijene ritualne pogrebe. Naši preci su počeli postavljati temeljna pitanja
poput: Ko smo? Koja je svrha našeg života? Šta je izvor života? I, koja je misterija smrti? To su
egzistencijalna i duhovna pitanja.
Definicija:
Prije nekih četrdeset i pet hiljada godina, ljudska bića su počela komunicirati jasnije i
usklađenije. Izumljen je jezik. Načini komunikacije među ljudima su se dramatično poboljšali. I
ideje i iskustva su se lakše i jasnije razmjenjivali. Sa ovim razvojem, ljudska vrsta je prešla
svoje doba ranog djetinjstva, i ušla u fazu aktivnog i znatiželjnog perioda djetinjstva. Tokom ove
faze, pretvaranje, praznovjerje i strah od nepoznatog i stranaca bili su pomješani sa
eksperimentisanjem, učenjem na greškama, i kooperativnim življenjem u malim naseljima.
U središtu svih aspekata ljudskog života tokom ove faze su bile dvojne moćne sile opstanka i
zadovoljenja. Ljudska bića su postepeno učila da opstanak ne treba da se odvija samo pod
bijednim i otežanim okolnostima. Sada, oni shvataju da je život doista više od samog
preživljavanja, i da imaju sposobnost da kreiraju manje bolan i čak prijatan život. Za svakog od
nas ponaosob, sile opstanka i zadovoljenja igraju značajne uloge u oblikovanju naših života,
naročito tokom faza djetinjstva i adolescencije. Takođe, ova ista dinamika može biti primjećena
da utiče na naš kolektivni društveni razvoj takođe.
S jednog stajališta, mogli bismo tvrditi da faze biološkog i psihosocijalnog razvoja čovječanstva
odgovaraju fazama našeg kolektivnog djetinjstva i adolescencije. Ipak, duhovni razvoj je
direktno vezan za proces ulaska čovječanstva u odraslo doba.
Duhovni razvoj
Dok je biološki razvoj rezultat zahtjeva okoline i imperativa opstanka; a psihosocijalni razvoj se
odvija kao odgovor na nagone za zadovoljenjem i samoispunjenjem, ljudski duhovni razvoj se
dešava kao odgovor na naše urođene potrebe za transcendentnim i univerzalnim. Kroz proces
duhovnog rasta, mi, ljudska bića, počinjemo pokazivati svojstva i sposobnosti kojima se najviše
divimo, i u nama samima i jedni u drugima. Među ovim karakteristikama su: ljubav, istina,
pravda, ljubaznost i privučenost ljepoti. S ciljem razvijanja ovi karakteristika, i pojedinci i
društva, moraju postići istinsku transcendentnost – proces koji nas vodi iznad života
ograničenog zapovjedima naših instinktivnih sila i sebičnih ciljeva.
Mogli bismo ovoj trećoj fazi ljudskog razvoja dati druge nazive, i neki komentatori su to i učinili.
Ostaje činjenica da se cijela drama ljudske historije pomjera sa određenih granica materije na
neograničene, podjednako realne i apstraktne, domene svijesti i duha. Duhovnost, međutim,
ostaje enigma za mnoge ljude. To iz razloga što je koncept duhovnosti nedovoljno definisan i
istražen. Za naše svrhe, mi bismo željeli prezentirati sljedeću definiciju duhovnosti:
Dok su centralni ciljevi biološke i psihosocijalne faze ljudskog razvoja: opstanak, sigurnost,
dominacija, zadovoljstvo i uspjeht; duhovni rast karakteriše svjesnost o istovjetnosti ljudske
Stoga, dok mi kao ljudska bića doživljavamo fizički rast samo određen period, naš način
razmišljanja i shvatanja nastavlja da se razvija tokom cijelog našeg života. Dokaz
intelektualnog razvoja se može vidjeti u povećanom znanju i mudrosti pri primjeni potrebne
stručnosti na pravilan način u različitim kontekstima i pri različitim izazovima. Duhovni rast
može biti viđen u dubljem shvatanju složenosti života; i u povećanom cijenjenju onih
univerzalnih principa koji ujedinjuju naše misli, osjećaje i postupke u službi čovječanstvu.
Pojedinci i društva trebaju da rastu fizički kako bi ostali zdravi; da rastu intelektualno kako bi
stekli znanje i bili informisani; da rastu duhovno kako bi učinili život svrsishodnim, kreativnim i
prosvijetljenim. Takav proces rasta je zahtjevan i bolan, te traži fundamentalnu promjenu u
našem razmišljanju. Ova promjena svijesti nam se već dešava, ali mi reagujemo na nju radeći
sve što je u našoj moći da ignorišemo, diskreditiramo i degradiramo njene revolucionarne i
dalekosežne implikacije. Mi se opiremo ovoj novoj paradigmi stvarnosti jer ona izravno ide
protiv gledišta i iskustava koji su karakterisali individualni i kolektivni život tokom biološke i
psihosocijalne faze evolucije naše vrste. Ova promjena u našem razmišljanju je postepena, ali
definitivna, realizacija našeg fundamentalnog ljudskog jedinstva. Jedinstvo je parola i glavna
karakteristika sljedeće faze ljudskog razvoja.
Promjene naših ideja i rezultirajući postupci oblikuju zajednice u kojima živimo i društva koja
gradimo. Ako živi organizam prestane rasti, obolijeva. Ako prestane rasti na duži period, umire.
Isto važi i za pojedince i društva koja ne rastu kako bi zadovoljili promjenjive zahtjeve datog
vremena.
3) Zakon kreativnosti
Prirodan i neophodan razultat rasta je kreativnost. Kada se život razvija, kada rastemo, mi
stvaramo nešto novo – nešto što dalje njeguje životne procese. Kreativnost znači konstruktivan
rezultat ili pozitivno dejstvo nastali iz zdravih životnih procesa, poput pupoljaka na grani drveta.
Ono što je destruktivno po život, poput oluje koja čupa drvo iz korijena, nije kreativno.
Drvo daje plod koji hrani druga živa bića, i takođe nastavlja sopstveni život donoseći novo
drveće. Par donosi na svijet novo dijete koje će rasti i obogatiti njihove živote i doprinijeti svijetu
oko njih. Obrazovna institucija daje ideje, invencije ili programe koji će podržati razvoj različitih
segmenata društva. Određeni filozofi su kreativno razmišljali o ključnim pitanjima života i dali,
kao svoje plodove, nove ideje i modele za bolje društvo. Sve veće religije kroz svoja učenja
oblikuju nove načine života, vrste odnosa, društvene institucije, zakone, etiku i šablone
vjerovanja, i usljed toga prouzrokovali nastanak cijele nove civilizacije.
Kreativnost je često i grubo shvaćena kao nesputano ili nekonvencionalno izražavanje bilo
čega što osoba koja “kreira” želi prenijeti, bez obzira na pozitivan ili negativan uticaj koji taj
izraz ima na druge. Međutim, kada ljudski um stvori atomsku bombu, naprimjer, ili druga
sredstva za ubijanje, to nije istinska kreativnost. Da bi živo biće imalo kreativne rezultate u
životu, radije nego destruktivne, on/ona treba biti u stanju jedinstva sa cijelim čovječanstvom,
kao i u stanju neprestanog rasta i razvoja u svom mentalnom sklopu. Takva osoba postaje
katalizator za otkrića i kreativnost koji vode izgradnji novih, boljih i miroljubivijih društava.
Definicija:
Kreativnost je proces izražavanja nečeg novog što je jedinstveno i što njeguje nastavak i
poboljšanje životnih procesa.
Kreativnost ima mnogo oblika, i uvijek je rezultat rasta u kontekstu jedinstva u različitosti.
Jedinstvo, rast i kreativnost su u neprestanom odnosu jedni sa drugima.
Mi stvaramo na dva nivoa: kreiramo naše sopstveno jedinstveno biće – to jest, ko smo mi kao
pojedinci; i doprinosimo kreaciji našeg društva. Ljepota svjeta je u velikoj mjeri zbog činjenice
da svako od nas različito doprinosi cjelokupnoj slici. Svako društvo i svaki pojedinac u okviru
društva je jedinstven. Svaka osoba sa sobom donosi svoje jedinstvene misli, osjećaje i
iskustva. U miroljubivom društvu, jedinstvenost manje grupe i pojedinaca se cijeni i slavi, dok
se istovremeno održava opšti osjećaj solidarnosti i jedinstva sa većom grupom. Civilizacija, u
svom istinskom smislu, je civilizacija sposobna za kreaciju jedinstva dok aktivno njeguje i slavi
različitost.
Sljedeća pitanja mogu biti korištena zа dalji pregled i istraživanje koncepta Nastavne jedinice 1
sa vašim učenicima:
Razmišljanje je veoma moćno sredstvo za učenje. Ono nam pomaže da shvatimo stvari koje
proučavamo i iskustva koja proživljavamo. Što više razmišljamo o sebi, o svojim odnosima
prema drugima, i svijetu oko nas, bolje smo pripremljeni da razlučimo, prioritiziramo i djelujemo
po važnim pitanjima.
Kako budemo prelazili svaku od nastavnih jedinica EFP Nastavnog programa, pokušajte
ostaviti nešto vremena za razmišljanje.
Fokusno pitanje
Unutrašnji mir dolazi kada su fizička, intelektualna, emocionalna i duhovna dimenzija
nečije ličnosti razvijene i u harmoniji jedna sa drugom.
Fokusno pitanje
Razmislite o sljedećoj izjavi: “Porodica je radionica civilizacije.”
3. Razmišljanje o društvu
Fokusno pitanje
Razmislite u sljedećoj izjavi: “Što je društvo raznovrsnije, to su veći njegovi izazovi, i
jači i veći njegovi resursi.” Diskutujte.
Fokusno pitanje
Proučite svijet i sve njegove narode kao jedno tijelo:
Nastavna sredstva
Sada je, kao profesora u programu Obrazovanje za mir, vaš zadatak da predstavite diskusiju o
Jedinstvu u vašem razredu, i da pomognete svojim učenicima da istraže značenje Jedinstva i
njegovu primjenu u svojim životima i svijetu u cjelini.
Što mlade generaciju budu više razumjele šta je jedinstvo u različitosti to će postati sposobniji
za izgradnju autentične i trajne kulture mira. Vaša uloga kao profesora i mentora u ovom
procesu je izuzetno važna.
Kako bi vam pomogli početi, u ovaj odlomak uključen je određen broj pomagala koja bi vam
mogla biti od koristi. Ova pomagala su samo smjernice, a vi ste podstaknuti da razvijate svoje
sopstvene ideje o tome na koji način najbolje istražiti ove teme sa vašim učenicima.
Kako budete radili sa konceptima Obrazovanja za mir, sigurno ćete razviti nove ideje za
lekcije, aktivnosti i procjenjivanje. Podstičemo vas da svoja razmišljanja, ideje ili resurse
proslijedite Obrazovanju za mir tako da oni mogu biti dodani našoj Banci EFP resursa da ih
ostali profesori mogu koristiti. Svoje ideje nam pošaljite na e-mail adresu: efp-
balkans@efpinternational.org ili poštom na našu adresu:
EFP-Balkans
Fra Anđela Zvizdovića 1/A
71000 Sarajevo
TOČKE ZA RAZUMIJEVANJE:
• Jedinstvo je prisutno gdje god se mogu vidjeti zdravi životni procesi, bilo fizički,
psihički, društveni, duhovni;
• Jedinstvo je ključni preduslov za život, rast i kreativnost;
• U osnovi svih sukoba, nesuglasica, bolesti i manjka napretka, leži nedostatak
jedinstva.
KLJUČNA PITANJA:
1. Kako možemo diferencirati “jedinstvo” od “uniformnosti”?
2. Kakvi postoje dokazi da su zakoni života univerzalni?
PROCES UČENJA:
1. Predstavite učenicima temu Jedinstvo pišući naziv na tabli. Pitati učenike da kroz
diskusiju iznesu riječi i koncepte za koje oni misle da su povezani sa konceptom
jedinstva
2. Početi diskusiju o različitim stepenima jedinstva u okviru međuljudskih odnosa tj.
počevši od jednostavnih odnosa baziranih na jednoličnosti (koncept jedinstva u
djetinjstvu) do odnosa baziranih na različitosti, učenju i međuzavisnosti (zreli koncept
jedinstva)
3. Iznesite primjer bašte s ciljem demonstriranja funkcije i ljepote jedinstva u različitosti,
a onda preći na ljudsko tijelo kao krajnji primjer jedinstva u različitosti.
4. Kroz ove primjere, od učenika se traži da diskutuju o principu “Jedinstvo je život,
Život je jedinstvo” vezano za biološke, socijalne i psihološke pojave.
5. Sa učenicima pregledati instrukcije za zadatke.
AKTIVNOSTI i ZADACI:
Profesori mogu izabrati između slijedećih primjera zadataka, ili kreirati sopstvene:
1. Zadatak: napisati kratki rad (250 riječi) o slijedećem: “U cijelom svijetu, u svakoj sferi
života, od psihologije do fizike, od farme do porodične kuhinje, raste svjesnost o međusobnoj
povezanosti cijelog života….. ponovno otkriće vrijednosti koje postoje hiljadama godina –
vrijednosti koje prepoznaju naše mjesto u prirodnom redu, našu neraskidivu vezu jednih sa
drugima i sa zemljom” - Helena Norberg Hodge, Ancient Futures: Learning from Ladakh.
2. Može se reći da je slom jedinstva u centru mnogih problema sa kojima se suočava svijet
danas. Diskutovati trenutne izazove sa kojima se suočava svjetska ekološka uprava sa
stajališta usmjerenog ka jedinstvu. Učenici bi trebali imati na umu slijedeća pitanja pri pisanju
rada:
- Kako ekološka degradacija može biti viđena kao rezultat razjedinjenosti u prirodnim
sistemima zemlje?
- Kako jedinstvu usmjeren pristup može biti angažovan za donošenje rješenja
problema?
3. Dnevnik: Osvrnite se na odnose u životu koji bi mogli biti poboljšani kroz povećanje
jedinstva. Koje biste korake poduzeli da povećate jedinstvo u ovim odnosima? Kojih se još
poteškoća možete sjetiti, a kojima bi koristila implementacija principa jedinstva u različitosti?
Zašto?
KONTEKST: Rast i kreativnost su dva fundamentalna aspekta svih životnih procesa. Shvatanje
šta su preduslovi za rast i indikatori kreativnosti daje temelj za njegovanje naprednih okruženja
i odnosa.
TOČKE ZA RAZUMIJEVANJE:
• Rast – bilo fizički, mentalni, emocionalni, etički ili duhovni – je neophodan
indikator života i vitalnosti; gdje je primjetan rast, život postoji; gdje nema rasta –
ili gdje postoji prisustvo suprotnog od rasta tj. propadanje, – životni procesi mogu
biti ometani ili odsutni.
• Rast je neophodan za zdravlje, sazrijevanje, napredak i mir.
• Prirodan i neophodan rezultat rasta je kreativnost – kreacija nečeg novog što dalje
njeguje životne procese; “kreativnost” koja je destruktivna, nije istinska
kreativnost.
• Preduslov za rast i kreativnost je jedinstvo u kontekstu različitosti.
KLJUČNA PITANJA:
1. Da li su kreativnost i slobodno eksperimentisanje isto?
2. Koja je pravilna ravnoteža između slobode i discipline u procesima rasta i kreativnosti?
3. Kada pojedinci ili grupe u odnosu jedni prema drugima imaju poteškoće, prolaze kroz
konflikt, da li je to znak različitosti? Ili znak raspada?
4. Šta ukoliko nečiju “kreativnost” neki smatraju konstruktivnom, a drugi destruktivnom?
Kako neko može prosuditi?
PROCES UČENJA:
1. Neka učenici daju pregled koncepta Jedinstvo u različitosti, kao jednog od
fundamentalnih zakona života.
2. “Brainstorm” ostale primjere toga kako jedinstvo u različitosti, rast i kreativnost donose
nevjerovatne rezultate.
3. Koristite Ključna pitanja da vodite diskusiju razreda o konceptima jedinstvo u
različitosti, rasta i kreativnosti.
4. Sa učenicima pregledati instrukcije za zadatke.
AKTIVNOSTI i ZADACI:
Profesori mogu izabrati između slijedećih primjera zadataka, ili kreirati sopstvene:
2. Pismeni zadatak: Osvrnite se na set citata uključenih na kraju ove nastavne jedinice.
Napisati 1-2 stranice diskusije o jednom od ovih citata, s obzirom na koncepte predstavljene u
Nastavnoj jedinici.
3. Dnevnik:
a) Postoje li određeni periodi u vašem životu kada ste osjetili promjenu u načinu na koji
vidite stvari? Opišite kako se oni mogu vidjeti kao periodi rasta za vas. Šta ste naučili o
sebi ili onima oko vas u toku ovog perioda?
b) Kreativnost se obično izjednačava sa umjetničkom sposobnošću. Koje druge vrste
kreativnosti postoje? Na kojim poljima svog života smatrate da ste kreativni? Da
rastete? U kojim drugim područjima biste željeli da povećate vašu kreativnost,
produktivnost ili konstruktivnost?
DODATNI RESURSI:
Nastavna jedinica 1, Lekcija 2 Štivo – Citati
“Razlog zbog kojeg svijetu manjka jedinstvo i zbog kojeg leži slomljen i u gomilama, je taj što je
čovjek razjedinjen sam sa sobom.”
Ralph Waldo Emerson (1803–1882), Američki esejist, pjesnik, filozof. Nature, ch. 8
(1836, revised and repr. 1849). Cited in The Columbia World of Quotations, 1996.
“Izgradimo oltare Blagoslovljenom jedinstvu što drži prirodu i duše u savršenom rješenju, i
prisiljava svaki atom da služi univerzalnom kraju.”
Ralph Waldo Emerson (1803–1882), Američki esejist, pjesnik, filozof. “Fate,” The
Conduct of Life (1860). Cited in The Columbia World of Quotations, 1996.
“Od kolijevke pa do groba ovaj problem uspostavljanja reda u haosu, usmjeravanja kroz
prostor, discipline kroz slobodu, jedinstva kroz višestrukost, je uvijek bio, i mora uvijek biti
zadatak obrazovanja, i to je pouka religije, filozofije, nauke, umjetnosti, politike i ekonomije …”
Henry Brooks Adams (1838–1918), Američki historičar. The Education of Henry B.
Adams, p. 731, The Library of America (1983). Cited in The Columbia World of
Quotations, 1996.
“Egoizam podiže svoje središte u sebi; ljubav to smješta van sebe na osovini univerzalne
cjeline. Ljubav cilja na jedinstvo, egoizam na osamu. Ljubav je građanski vladalac napredne
republike, egoizam je despot u razorenoj kreaciji.”
Wilhelm Schlegel (1767–1845), Njemački pjesnik. Philosophical Letters, no. IV. Cited in
The Columbia World of Quotations, 1996.
“Dakle, sigurno je, u radu prema političkom jedinstvu ljudske vrste, graditi na tvrdnji da svako
ljudsko biće je rođeno u jedinstvu iz kojeg ne može pobjeći, u kojem on ima prava, i kojem on
duguje službu – jedinstvu koje obuhvata svu različitost ljudskih vrsta, jedinstvu koje će
trijumfovati nad svim tendecijama ka podvajanju, i jedinstvu koje će dostići svoje ideale samo
onda kada ima organe putem kojih može djelovati kada, u moći i entuzijazmu svjetske svijesti,
svjetske svrhe, i svjetske volje, dosegne veličanstvene visine sopstvenog bića, prepozna
“Kakvo ćemo reći da je carstvo Božije? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati? Ono je kao zrno
gorušičino koje kad se posije u zemlju, manje je od svih sjemena na zemlji. A kad se posije,
uzraste i bude veće od svog povrća, i pusti grane velike da u njegovu hladu mogu ptice
nebeske živjeti.”
King James Bible, Mark (4:30-32)
”Dobrobit ljudske vrste, njen mir i sigurnost, su nedokučivi ukoliko, i sve dok, njeno jedinstvo
nije čvrsto uspostavljeno.”
Baha'u'llah (1817-1892), Perzijski plemić, prorok.. Gleanings from the Writings of
Baha'u'llah, p. 286.
Prošireno istraživanje:
Publikacije
Danesh, H.B. Unity: the Creative Foundation of Peace.
Danesh, H.B. “The Violence-Free Family”
Bortoft, Henri. The Wholeness of Nature - Goethe's Way of Science. Lindisfarne Press.
Laszlo, Ervin. The Systems View of the World: A Holistic Vision for Our Time (Advances in
Systems Theory, Complexity and the Human Sciences). Hampton Press: 1996.
Henri Bortoft. The Wholeness of Nature - Goethe's Way of Science. Lindisfarne Press.
Web linkovi
Stanford Encyclopaedia of Philosophy. Aristotle’s Metaphysics – Revisiting Unity.
http://plato.stanford.edu/entries/aristotle-metaphysics/#UR
Stanford Encyclopaedia of Philosophy. Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling – Identity
Philosophy. http://plato.stanford.edu/entries/schelling/#3
The Columbia Encyclopaedia Online, Life. http://www.bartleby.com/65/li/life.html
“Unity in Diversity” Website and Online Professional Development Video,
http://www.learner.org/channel/workshops/socialstudies/session3/index.html
PBS TeacherSource – for K-12 lesson samples and resources for all subjects
http://www.pbs.org/teachersource/
“Jedinstvo nije, ono što je, samo stanje koje je rezultat osjećaja uzajamne dobre volje i
zajedničke svrhe, ma koliko duboki i iskreni ti osjećaji bili, ništa više nego što je organizam
proizvod nekog slučajnog i bezobličnog udruženja različitih elemenata. Jedinstvo je pojava
kreativne moći, čije postojanje postaje očigledno kroz dejstva koja kolektivna akcija proizvodi i
čije odsustvo je iznevjereno slabošću takvih napora. Koliko god često hendikepirana
neznanjem i izopačenošću, ova sila je primarni uticaj koji vodi napredak civilizacije, proizvodeći
pravne kodekse, društvene i političke institucije, umjetnička djela, tehnološka dostignuća bez
kraja, moralne prodore, matrijalni prosperitet, i duge periode javnog mira čiji je prijašnja slava
živjela u uspomenama narednih generacija kao zamišljene “zlatne godine”.”