Nastavna Jedinica 5 - Razvojni Model Ljudske Civilizacije - BOS

Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije
OBRAZOVANJE ZA MIR
Nastavna jedinica 5:
Razvojni model ljudske

civilizacije
VERZIJA ZA NASTAVNIKE
Pripremili:
dr. H.B. Danesh, FRCP(C)1
mr. Sara Clarke-Habibi2
1 Dr. H.B. Danesh je profesor psihijatrije i razrješavanja sukoba sa preko četrdeset godina iskustva po pitanjima
vezanim za ljudski psihosocijalni i moralni/etički razvoj. On je istraživački radnik i predavač iz oblasti rješavanja
sukoba i mirovnog obrazovanja, osnivač i direktor Međunarodnog instituta Obrazovanje za mir, te glavni autor
programa Obrazovanje za mir.
2 Sara Clarke-Habibi je instruktivni dizajner sa magistarskom diplomom iz oblasti rješavanja sukoba i mirovnog
obrazovanja, te direktnim iskustvom u radu sa školama, vladama i multinacionalnim agencijama u postkonfliktnim

društvima.
© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 1

Predgovor
Ova nastavna jedinica je jedna od devet u “Obrazovanje za mir” Nastavnom programu,

dizajniranom za upotrebu u srednjim školama u Bosni i Hercegovini.
Svaka nastavna jedinica u “EFP Nastavnom programu” je sastavljena od slijedećih dijelova:
1. Pregled
2. Kontekst
3. Ciljevi učenja
4. Trajno razumijevanje
5. Ključne riječi
6. Konceptualni pregled
7. Ključna pitanja za nastavu
8. Primjeri pripreme lekcija
9. Štivo
10. Literatura, linkovi i dodatni resursi
2 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Razvojni model ljudske civilizacije
Pregled
Ova nastavna jedinica govori o razvojnom karakteru ljudskog individualnog i kolektivnog života.
Sva ljudska bića prolaze faze razvoja i sazrijevanja u svojim biološkim, intelektualnim,
emotivnim, etičkim i duhovnim sposobnostima. Društva, kao uređeni sistemi pojedinaca i grupa,
takođe prolaze faze razvoja.
Najznačajniji razvoj u ljudskom životu se odvija na nivou svijesti. Kako se svijest razvija, naši
konflikti i način na koji se nosimo sa njima se mijenja. Zaista, kada ljudska svijest jednom
postane univerzalnija, prodornija, i zrelija ona pozitivno utiče na sve životne aspekte, bilo
ekonomske, socijalne, političke ili lične. Ljudski razvoj je konstantan proces koji ne zaobilazi
nijednog pojedinca ni društvo. Korištenjem primjera, ova nastavna jedinica istražuje psihološke
i društvene procese koji karakterišu ljudsko djetinjstvo, adolescenciju i zrelost, i koristi model
ovih faza radi razumijevanja historijskog razvoja čovječanstva kao kolektivnog.
Kontekst
Razvojni pogled na ljudsku historiju tvrdi da historija nije samo “ponavljanje” niti rezultat čisto
slučajnih ili proizvoljnih događaja već da predstavlja dinamički napredak prepoznatljivih faza
koje analogno odgovaraju psihosocijalnim procesima individualnog života. Razvojni pogled
pomaže da se objasne uzroci i karakteristike mnogih trendova u svijetu.
Kada se shvati razvojna priroda ljudskih pojedinaca i grupa, bit ćemo sposobniji da cijenimo
izvor evolucije čovječanstva i njegovu budućnost. To nam pomaže da vidimo mir kao prirodan
rezultat zdravog, zrelog i integrisanog ljudskog života. Ovo shvatanje ima dvije značajne
implikacije: prvo, da su naše historije konflikta, nasilja i rata izraz nezavršenog razvoja u
našem kolektivnom ljudskom životu i da mir ne samo da je moguć, nego je u stvari neizbježan.
Ova nastavna jedinica postavlja okvir za diskusiju o tranziciji čovječanstva u civilizaciju mira, i
takođe predstavlja šablone vezane za korištenje vlasti, moći i donošenje odluka o kojima će se
detaljnije govoriti u Nastavnoj jedinici 5 o Tranziciji u civilizaciju mira. Nakon završetka ove
nastavne jedinice, učesnici će moći procijeniti sopstveno trenutno razvojno stanje, razvojno
stanje njihovih društava i svijeta, i identifikovati načine za njegovanje većih kapaciteta za mir
unutar njih samih, njihovih domova i u društvu općenito.
Rezultati učenja
Po završetku ove nastavne jedinice, učesnici će moći da:
1. Razumiju psihosocijalne osobine ljudskog razvoja tokom djetinjstva, adolescencije i

zrelosti, i da prepoznaju slične razvojne šablone unutar grupa i društava;
2. Razmotre svoj fizički, intelektualni, emocionalni, etički i duhovni razvoj, i da razmisle o

načinima za aktivno njegovanje ovog rasta u njima samima i njihovim odnosima;

3. Opišu ključne izazove i prilike koje prate proces sazrijevanja, i analiziraju trenutna
dešavanja u svijetu kroz okvir razvojnog procesa;
4. Počnu planirati lokalne, državne i globalne aktivnosti dizajnirane da podignu svijest

čovječanstva o tome kako izgleda zrelo globalno društvo, i kako ga stvoriti.

Tačke za razumijevanje:
Nastavnici trebaju pomoći svojim učenicima da shvate i zapamte sljedeće glavne tačke:
• Baš kao što se pojedinci razvijaju kroz faze djetinjstva, adolescencije i zrelosti, tako se
i grupe, društva i čovječanstvo kao cjelina razvijaju na kolektivnom nivou;
• Historija se jednostavno “ne ponavlja”, niti je totalno slučajan ili proizvoljan proces;
• Najvažniji aspekt ljudskog sazrijevanja koji ga najbolje opisuje je razvoj svijesti;
• Razvoj je nasljedna osobina ljudskog života, ali stopa i kvalitet njegovog napretka
zavisi od nivoa svjesnog napora koji uložimo u svoj rast i od dostupnih prilika;
• Cilj razvoja jeste postizanje zrelosti u kojoj jedinstvene moći svijesti – uključujući
sposobnosti da se zna, voli i hoće – dosežu potpun, integrisan i ujedinjen izraz;
• Historija ljudskih otkrića, borbi i postignuća predstavlja logičan, postepen napredak

razvoja počevši od faza kolektivnog djetinjstva i adolescencije, ka sazrijevanju fizičkih,
psiholoških, socijalnih i duhovnih sposobnosti čovječanstva;
• Čovječanstvo trenutno ulazi u fazu kolektivne zrelosti, kada njegova velika sposobnost
uspostavljanja pravedne i miroljubive svjetske civilizacije doseže sve potpuniji izraz.

Ključne riječi
Razvoj: kvalitativni porast sposobnosti koji je rezultat evolutivnog procesa ili specijalizacije
prema naprednijem stanju bitisanja. Naročito u ljudskom životu, razvoj označava napredovanje
svijesti ka zrelosti.
Rano djetinjstvo: a) Stanje ljudskog razvoja koje traje od rođenja do otprilike druge godine.
Ovaj period karakterišu fizički rast, razvoj motorike, razvoj govora, spoznajni i društveni razvoj.
3b) Najranija faza postojanja ili razvoja nečega: rano djetinjstvo moderne nauke.
Djetinjstvo: a) Prvi period sadržajnog intelektualnog, društvenog i emotivnog razvoja ljudskih

bića; period okarakterisan ovisnošću (za preživljavanjem) o većoj moći ili autoritetu; generalno
kao posljedicu ima nesposobnost za razumijevanje stvari i činjenica izvan neposrednog
iskustva. b) Rana faza u postojanju ili razvoju nečega: djetinjstvo Zapadne civilizacije.4
Adolescencija: a)Period fizičkog, psihološkog, društvenog i moralnog/etičkog rasta koji

nastupa nakon djetinjstva a prije zrelosti; period koji karakteriše naglašenija preokupacija
pitanjima identiteta i autonomije; često udružena sa naglašenijim međuljudskim i međugrupnim
takmičenjem i odbijanjem uspostavljenog autoriteta. b) Tranzicioni razvojni period između
mladosti i zrelosti: adolescencija nacije.5
Individualizam: doktrina po kojoj interesi pojedinca su ili trebaju biti na najvišem etičkom
nivou, i da sve vrijednosti, prava i dužnosti nastaju u pojedincima; skup vrijednosti koje ističu
pojedinačnu inicijativu, djelovanje i interese.6
Sazrijevanje: (u ljudskom životu) svjesni i voljni proces napredovanja kroz faze razvoja sve
dok sposobnosti znanja, ljubavi i volje pojedinca ne postignu potpuni izraz, rafiniranost i
usklađenost.
Zrelost: 1a. Stanje ili kvalitet u kojem ste potpuno odrasli ili razvijeni. b. Stanje ili kvalitet u
kojem ste zreli.7 Stanje potpuno razvijenih ljudskih sposobnosti, naročito u moralnoj i etičkoj
svijesti pojedinca.
Takmičenje: takmičenje među rivalima8
Saradnja: udruženje osoba radi zajedničkog interesa9
3 „Rano djetinjstvo“, The Columbia Encyclopedia, 6.izdanje

4 American Heritage Dictionary, 4. izdanje. 2000
6 Merriam-Webster Dictionary.

Razvojni model ljudske civilizacije
Priroda ljudskog razvoja
Kako je rečeno u prethodnoj nastavnoj jedinici, distinktivna karakteristika ljudskih bića je svijest:
sposobnost da se zna i razumije, da se voli uz punu svjesnost i odlučnost, i da se izabere
između ispravnog i pogrešnog u smislu slobode.
Ova svijest pripada svakom od nas od trenutka kada smo rođeni, ali se postepeno razvija
tokom našeg života kroz obrazovanje koje dobijamo i životna iskustva kroz koja prolazimo.
Kako se naša svijest razvija, tako se naši životi mijenjaju a naše sposobnosti povećavaju.
Razvijamo nove vještine, a priroda naših odnosa i načini kreativnosti u životu se razvijaju.
Zaista, sav razvoj se odvija na osovini svijesti.10 Materija se ne razvija: ona jednostavno
poprima čak složeniju organizaciju u skladu sa stepenom svijesti koji se primjenjuje na nju.
Razlika između fizičkog rasta i razvoja svijesti u životu ljudskih bića je od posebne važnosti
ukoliko želimo shvatiti šta se dešava u svijetu oko nas:
Prema opšte prihvaćenim antropološkim nalazima, anatomska

evolucija ljudske prirode je doslovno bila završena prije otprilike
pedeset hiljada godina. Od tada, struktura i veličina ljudskog tijela
i mozga su u osnovi ostali isti. S druge strane, životni uslovi su se
znatno promijenili tokom ovog perioda i nastavljaju da se
mijenjaju brzim tempom. Da bi se pilagodila ovim promjenama
ljudska vrsta je koristila sredstvo svijesti, konceptualno
razmišljanje i simbolički jezik da se podigne sa genetičke
evolucije na društvenu evoluciju koja se odvija mnogo brže i
omogućava više raznolikosti.
Capra, Fritjof. ( The Turning Point; Science, Society and Rising of

Culture) Raskrsnica; Nauka, društvo i podizanje kuture.
Toronto: Bantam Books, 1983, pp.298.
10„Nemoguće je razumjeti sistem političke misli bez otkrivanja ljudske realnosti na kojem počiva; tj., međusobna
veza impulsa i interesa te prisila i nastojanja koja čine ljudsko i društveno postojanje. Takođe je nemoguće odvojiti
ovu realnost od misli i, odvojiti misao od njene nezavisnosti i moći čineći je jedva slučajnim produktom društvenih i
ekonomskih stvarnosti. Ljudsko inidividualno i društveno bitisanje oblikuje svijest u svakom od svojih elemenata
sve do najprimitivnijih instikata. Pokušaj razriješenja ove veze zanemaruje prvu i najvažniju osnovnu ljudsku
osobinu i zato je taj pokušaj rezultirao iskrivljenom slikom čovjeka.“ Paul Tillich, „Interpretacija historije“ (1933).

Definicija:
Razvoj je kvalitativni porast sposobnosti koji je rezultat evolutivnog procesa ili

specijalizacije prema naprednijem stanju bića. Naročito u ljudskom životu, razvoj
označava napredovanje svijesti ka zrelosti.
Polje razvojne psihologije nam pomaže da shvatimo da razvoj individualne ljudske svijesti
prolazi kroz prepoznatljive faze sazrijevanja, počevši sa ranim djetinjstvom i djetinjstvom, iza
kojih slijedi adolescencija, odraslo doba i zrelost. 11
Definicija:
Sazrijevanje u ljudskom životu je svjesni i voljni proces napredovanja kroz faze razvoja
do zrelosti, tj. stanje u kojem sposobnosti znanja, ljubavi i volje pojedinca postignu
potpuni izraz, rafiniranost i usklađenost.
U svakoj fazi u procesu sazrijevanja prevladavaju određeni razvojni izazovi i vrste ponašanja.
Razvoj je nasljedna osobina ljudskog života, ali stopa i kvalitet njegovog napretka zavisi od
nivoa svjesnog napora koji uložimo u svoj rast i od dostupnih prilika. To znači da što smo
svjesniji svog razvoja, postajemo bolja ljudska bića. Kada je sazrijevanje svjestan proces, naše
moći da znamo, da volimo i da biramo dostižu svoj napotpuniji izraz i integraciju. U zrelosti, mi
se pomjeramo sa neznanja do prosvijetljenosti, sa egocentričnosti do univerzalnosti, i sa
instinktivne poslušnosti do svjesne slobode. Ipak, što je naša svijest manje razvijena, to smo i
mi manje sposobni da razumijemo dinamiku svog ponašanja i, samim tim, skloniji da se
ponašamo sebično i netolerantno, ili impulsivno i nasilno ako naše želje i očekivanja nisu
ispunjena. Mnogi “odrasli” pokazuju ovakvo ponašanje; dokaz da godine ne znače zrelost.
Ukoliko nismo svjesni svog razvoja, onda naše sposobnosti neće sazreti potpuno iako smo po
godinama dostigli “odraslo doba”. Što je veći stepen naše svjesnosti o zdravom sazrijevanju, to
će manje konflikta i nasilja biti u našim životima.
11 Ova pojednostavljena kategorizacija faza ljudskog razvoja je itekako univerzalna, ali se može opširnije obraditi
adaptacijom Eriksonovih osam faza ili primjenom bilo koje slične šeme.
„Društveni entiteti i političko tijelo su često bili shvaćeni poredeći ih sa individualnim ljudskim oragnizmom. Stara
kineska filozofija „je mislila da svijet potiče od ogromne antropološke figure Pan Ku“ (Mindell, 1993: 18), a „Hindusi
vjeruju da svi živimo u figuri Atmana“ (Mindell, 1993: 18). Kristovo tijelo je podnijelo metaforu za svijet u mnogim
hrišćanskim tradicijama (Mindell, 1993: 18). U muslimanskim društvima se filozofija koristila sličnim metaforama.
Ibn Khaldun, veliki mislilac 14. vijeka i otac sociologije, je razvio trajnu tradiciju poređenja zdravlja i bolesti
društava i domova sa ljudskim tijelom (Lewis, 1988: 127-28). Tokom vladavine Osmanlija u 17. vijeku, pisac Katib
Celebi je posmatrao društvo u organskim terminima koje je prolazilo faze rasta sve do smrti (Lewis, 1988:24-25).
Preuzeto iz Danesh i Danesh „Da li je odrasla konfliktna rezolucija'“. Vidi ovaj članak radi obrade kritika protiv
razvojnih modela.

Online video izjava:
Razvoj je buđenje svijesti, učestvovanje u procesu odlučivanja i poboljšanje životnih

uslova. Kada neko ima manjak znanja, on je nerazvijen. Kad neko ne razumije, on ne
može biti razvijen. Kad on ne učestvuje, on je nerazvijen. Razvijanje je širenje svog
znanja i poboljšanja sebe.
Razvoj nije „zapadnjački“ ili „nezapadnjački“. To nije pitanje da se ima više, nego da se
bude više; više muškarac, više žena. To je pitanje ispunjavanja svog potencijala,
postizanja sklada sa sobom i okolinom. Ako postoji neravnoteža između ovih stvari,
onda nema razvoja.
Prosper Kompaore, 2002. Osnivač Atelier-Theatre Burkinabe (ATB) u Burkini Faso. Da biste pogledali ovaj online
video-klip, posjetite http://tv.oneworld.net/tapestry?link=866&window=full#
Značajno je da se paralelan proces sazrijevanja može prepoznati u grupama, institucijama i

društvima takođe. Zaista, razvojno stajalište o ljudskim bićima i grupama nam pomaže da
steknemo jedinstvenije uvide u izazove sa kojima se čovječanstvo trenutno suočava.
Karakteristike individualnog razvoja

Sazrijevanje je svjestan i voljni proces zasnovan na sakupljenim životnim iskustvima i dubokim
saznanjima. Sazrijevanje naših intelektualnih sposobnosti rezultira ne samo razumijevanjem
zakona prirode i otkrivanjem novih činjenica nego i prikupljanjem saznanja i mudrosti. Isto tako,
sazrijevanje naših emocionalnih sposobnosti, koji su u ranijim fazama života primarno
fokusirani na naše lične potrebe, želje i interese, postepeno, sticanjem većeg razmijevanja i
mudrosti, postaju temelji za transcedentnu i univerzalnu ljubav.
Razmislite o dva sljedeća scenarija:
Scenarij 1
Lena je trogodišnja djevojčica. Izašla je vani u kupovinu s mamom. U izlogu prodavnice

vidi lutku koju bi željela kupiti. Pita mamu da joj kupi. Mama joj kaže da danas neće
kupiti novu lutku. Lena počinje „praviti scenu“. Zahtijeva lutku. „Želim je sada“, vrišti.
Scenarij 2
Jack je dvadesetpetogodišnji muškarac. Izašao je sa ženom u kupovinu. U izlogu

prodavnice vidi novi veliki televizor koji bi želio kupiti. Pita svoju ženu da li ona misli da
bi ga trebali kupiti.Ona kaže da ne misli da je danas dan za kupovanje televizije. Jack
počinje praviti scenu. Zahtijeva televizor. „Želim ga sada“, vrišti.
Sada odgovorite na sljedeća pitanja:

Da li je vaša reakcija, a dva scenarija ista?
Koju vrstu pristupa odlučivanja Lena i Jack koriste?
Zašto reagujemo drugačije na Lenino i Jackovo ponašanje?
Gore navedeni scenariji bude različite reakcija u nama zbog naše svjesnosti o univerzalnoj
ljudskoj realnosti; o procesu rasta i razvoja. Rast, razvoj i sazrijevanje su prirodni aspekti
ljudskog života. Očekujemo od osobe da sazrijeva dok raste i osjećamo da nešto nije uredu
kada adolescenti i odrasli iskažu ponašanja koja pripadaju ranim fazama ljudskog razvoja.
Dijete koje raste ne može sebe zaustaviti od fizičkog rasta. Fizički rast je predodređen brojem
bioloških faktora i ne oslanja se na našu svjesnu volju za rastom. Međutim, način na koji
mislimo i osjećamo i način na koji se naše misli i osjećaji mijenjaju i sazrijevaju tokom života je
ipak različito. Neizbježno je da način na koji mislimo i emocije koje dominiraju našim životima
se mijenjaju u zavisnosti od naših životnih uslova. Takođe je normalno i zdravo očekivati da
emocionalno sazrijemo. Ali ljudska bića se mogu miješati u ove procese rasta i izabrati da se
odupru inelektualnoj i emocionalnoj promjeni. S druge strane, mogu odabrati da budu veoma
otvoreni za promjene i da sebe guraju u smjeru razvoja i sazrijevanja.
Ljudska bića moraju fizički Ljudska bića moraju rasti

rasti kako bi živjeli zdravim životima. i sazrijevati i emocionalno
Imamo malo kontrole nad ovom i etički kako bi živjeli zdravim
vrstom rasta. životima. Imamo prilično veliku
kontrolu nad ovom vrstom rasta.
Naša nelagoda sa Jackom potiče od toga što se čini da on nije dostigao normalno i zdravo
emocionalno sazrijevanje koje bi ga navelo da se ponaša drugačije od Lene u sličnim
okolnostima.
Diskusija o individualnom ljudskom razvoju je veoma relevantna za širu diskusiju o društvu i

miru. Kako se mijenja naša svjesnost o sebi samima i drugima, tako se mijenja naša
posvećenost i ugodnost vezana za određena ponašanja i procese. Na osnovu niova svijesti
neke osobe, ta osoba će vjerovatnije prihvatiti ili odbiti miroljubive načine interakcije i
konsultativno odlučivanje u odnosu na pristupe zasnovane na konfliktu. To se dešava zbog
razvojne prirode naših ljudskih kapaciteta da znamo, da volimo i da biramo. Zreli ravoj naših
individualnih sposobnosti znanja, ljubavi i volje leži u prirodnim temeljima za društvenim
odnosima i izborima koji su zasnovani na realnošću, orjentisani ka miru i stvaranju jedinstva.
Djetinjstvo12
12 Za koristan pregled bioloških i društvenih karakteristika ranog djetinjstva i djetinjstva, pogledajte: Encyclopedia
Britannica.

Dok je rano djetinjstvo okarakterisano brzim razvojem osnovnih senzorno- motoričkih13

sposobnosti, djetinjstvo je okarakterisano povećanom vježbom mentalnih i emocionalnih
sposobnosti. Tokom ove faze, djeca započinju svoje prve eksperimente sa apstraktnim
razmišljanjem i memorijom, te razvijaju jezičke i komunikacijske sposobnosti. Psihički,
djetinjstvo je okarakterisano željom za smanjenjem osjećaja nesigurnosti i tjeskobe, a
povećanjem osjećaja sigurnosti i zadovoljstva. Ljutnja je česta u djetinjstvu, a pojavljuje se kad
god je realizacija djetetovih ciljeva isfrustrirana. Moralna svijest se takođe razvija tokom ovog
perioda, i karakteristično je kruta: kategorije „ispravnog“ i „lošeg“ su jasno razdvojene i osobe
od autoriteta koje predstavljaju „ispravno“ se slijepo slušaju. Iako se može eksperimentisati sa
neposlušnošću, moć osobe od autoriteta da pruži ili uskrati stvari neophodne za djetetov
opstanak, motivišu dijete da sluša instrukcije.
Kada smo djeca, prvo otkrivamo svijet oko sebe. Dijete tek postepeno počinje razlikovati
jedinstvene osobine različitih objekata i ljudi. U biti, dječiji proces učenja se zasniva na
otkrivanju istih osobina u novim stvarima: vatrogasna kola su crvena kao jabuka; moj brat je
dječak kao i moj tata. Za dijete je sadašnjost najvažnija. Ispunjenje trenutnih potreba i želja je
od najveće važnosti. Glavni izazov za dijete je naučiti se samokontroli. Djetetov kapacitet za
ljubav je preokupiranost sobom, svojim potrebama, željama i postignućima. U djetetovom umu,
sve u svijetu postoji radi njega. 14 Širina i dubina dječijih odnosa sa drugima je ograničena,
osim ako se ne radi o ljudima za koje je najviše vezan (npr. majka), koje vidi kao produžetak
samog sebe. Dijete ne percipira niti razumije potpunu stvarnost majke kao druge osobe.
Ovakav tip ljubavnog odnosa se može nazvati „primarna veza“.
Adolescencija15
Period adolescencije počinje sa pubertetom, vremenom u kojem fizička zrelost djeteta počinje
dostizati vrhunac. Ovu fazu karakteriše nastavak intelektualnog i naročito društvenog razvoja.
Psihološka pitanja nezavisnosti, seksualnosti, identiteta i svrhe života okupiraju ličnost
adolescenta.
Povezanost sa vršnjacima su posebno važna jer adolescentu daju priliku za samoizražavanje,

samoprocjenu i samodefinisanje. Borba i takmičenje su veoma izraženi u ovoj fazi. Potreba za
“dokazivanjem” (kao istaknutog, vrijednog, dobrog, snažnog, privlačnog, popularnog itd.)
postaje najveća briga. Kao posljedica toga, adolescenti su skloni da se fokusiraju na
pokazivanje onoga za šta oni vjeruju da je njihova “snaga” (bilo fizička, intelektualna, društvena
ili neka druga), i da se bore protiv autoriteta svojih roditelja i drugih odraslih trudeći se da time
potvrde svoju jedinstvenost, nadolazeću moć i nezavisnost u odnosu na dominatne norme i
standarde.
13 Senzorno-motorički: odnosi se na ili uključuje i senzorne (dodir, vid, sluh, miris, okus) i motoričke (mišićni
pokreti) aktivnosti.
14 Egocentrizam: Nesposobnost malog djeteta da gleda na emocije ili čak na fizička okruženja iz perspektive
drugog pojedinca.
15 Prema Columbia enciklopediji, adolescencija je „vrijeme života od puberteta do potpunog odraslog doba. Tačan
period adolescencije, koji varira od osobe do osobe, otprilike traje od 12 – 20. godine i obuhvata i fiziološke i
psihološke promjene. ...Fiziološke promjene se odnose na preispitivanje identiteta i postignuće odgovarajuće
spolne uloge; pomak ka ličnoj nezavisnosti: i društvene promjene, u kojima je, u to vrijeme, odnos sa vršnjacima
najvažniji faktor. Adolescencija u zapadnjačkim društvima je često period bunta protiv odraslih autoriteta, najčešće
roditelja ili školskih zvaničnika s ciljem traženja vlastitog identiteta.“ (6.izdanje, str. 530).

Kako adolescenti sve više eksperimentišu sa svojim identitetima, to se u njima javlja veća
fleksibilnost u moralnoj svijesti. Ovo takođe može voditi ka unutrašnjim borbama. U odnosima
sa vršnjacima, takmičenje za priznavanjem često uključuje potcjenjivanje drugih s ciljem
isticanja vlastite superiornosti. Ovaj impuls uzrokuje da adolescenti veličaju “herojske” ličnosti
koje predstavljaju vrhunac individualizma.
U adolescentskoj fazi ulazimo u period individuacije i diferencijacije. U adolescenciji otkrivamo i

učvršćujemo naš identitet.16 Zbog toga, adolescentska sposobnost za znanjem se fokusira na
diferencijaciji, poređenju i diskriminaciji između stvari, a posebno ljudi. Ljubavni odnosi koji su
se ranije u djetinjstvu zasnivali na jednakosti, sada ulaze u period separacije i takmičenja. Jako
je važno ono što nekoga čini različitim, jedinstvenim drugačijim od drugih, a još je važnije da se
ono što adolescent ili njegova grupa predstavlja, smatra najboljim. U procesu oblikovanja
identiteta glavni izazov je samoprihvatanje, a ne biti „najbolji“ može dovesti adolescenta do
osjećanja sumnje u sebe. Dakle, kroz trajno takmičenje se adolescenti bore da povećaju svoje
uspjehe i svoje samopouzdanje.
Ako se ova faza adolescencije završi na zdrav način, mlada odrasla osoba postaje zadovoljna
sobom i više ne treba neprestano upoređivanje sa drugima. Kroz zrelost, mlada odrasla osoba
samim tim postaje sposobnija da prepozna i prihvati jedinstvenost ostalih.
Zrelost
U zrelom dobu, ograničenja djetinjstva i adolescencije su prevaziđena. Vještine pojedinca,

osjećaj sebe i pogled na svrhu života dostižu značajan nivo razvoja i mogu biti integrisani sa
samopuzdanjem da bi se holistički djelovalo. Stoga, pojedinci u ovoj fazi pokazuju prihvatanje i
sebe samih i drugih, pomjeraju se sa svog interesa na univerzalni interes, i uzdižu se sa
potrebe “imati” na želju “postati“.
Zrela osoba prepoznaje potencijalni rast na svim životnim područjima, uzgaja ovaj rast i teži da
izgradi život koji njeguje kreativnost i jedinstvo. Proces rasta je univerzalan. Potrebno je da
poštujemo proces rasta u sebi i inspirišemo kooperativnu atmosferu koja ohrabruje druge oko
nas da rastu. Ljudi uče i rastu putem proučavanja i dubokog razmišljanja, iskustva i
eksperimentisanja, te odnosa i međudjelovanja. Suočavanje sa životnim izazovima izgrađuje
naše sposobnosti za jačanje karaktera, vizionarsko određivanje, očuvanje i fleksibilnost,a koje
su toliko neophodne za zrele odnose.
Zrela osoba je ona koja ima samospoznaju i preuzima odgovornost za sopstveni rast; ona koja
razumije i istovjetnost i jedinstvenost drugih, ona koja teži stvaranju jedinstva, koja se ponaša
nesebično; ona koja ima viziju besmrtnosti, koja se povezuje sa drugima na temeljima istine i
ponaša sa na način koji njeguje zajedničko ispunjenje.
16 O procesu oblikovanja identiteta na individualnom i kolektivnom nivou, pogledati npr.: Beswick (1990),
Bindorffer (1997), Bjola (1999), Bringa (1993), Chae (2002), DePaul University (1993), Gavious i Mizrahi (1999),
Lustick (2000), Lyles, Yancy, Grace, i Carter (1985), Mahoney (2001), Miguel (1978), Oka (1994), Steinberg
(1999), Suutarinen (1998), Vorster i Sutcliffe (2001), Waever (1995), ili Youniss, Mclehha, i Yates (1999).

U suštini, u zrelosti je bitno stvaranje jedinstva u raznolikosti. U fazi zrelosti, fokus naše
energije nije više na takmičenju s drugima. Prvo, rješavamo dilemu jednakosti i različitosti koja
nas je mučila u djetinjstvu i adolescenciji. Počinjemo shvatati da je usred velike raznolikosti
čovječanstvo jedno – nasljednik istih talenata, sposobnosti, dostojanstvenosti, potreba i prava
koja se razvijaju i izražavaju u ogromnom broju oblika. Drugo, mi rješavamo dilemu o
univerzalnim normama i jedinstvenim interesima. U okviru univerzalnih principa plemenitosti, mi
prihvatamo odgovornost i radost što sami kreiramo put ka rastu. Naš rast postaje svjesni i
svrhoviti proces. To znači da sposobnost zrele osobe za ljubav je usmjerena ka stvaranju
ujedinjenih odnosa sa drugima koji su zasnovani na istini i pravdi; i ponašanja te osobe
pokazuju iskrenu težnju da služi za dobrobit drugih kroz kooperativna i nesebična djela.
Ukratko, kako sazrijevamo, tako i naša sposobnost da znamo i razumijemo istinu postaje
dalekosežnija i pronicljivija; naša sposobnost da volimo postaje univerzalnija i ujedinjenija: i
naša sposobnost da biramo postaje pravičnija, više u službi drugih i efikasnija.
Sljedeća tabela obuhvata prethodne komentare:
Fokus Fokus Fokus

Znanja Ljubavi Volje
Djetinjstvo Istovjetnost Preokupacija sobom želje

Sadašnjost Primarna unija Samokontrola
Diferencijacija Samoprihvatanje Takmičenje

Adolescencija
Smrtnost Separacija Samopuzdanje
Jedinstvo ljudi Unutrašnji rast Saradnja

Zrelost
Besmrtnost Prosvijećena unija Nesebičnost
Tabela: Razvojni izrazi znanja, ljubavi i volje
Da biste bolje shvatili diskusiju o razvojnim osobinama znanja, ljubavi i volje, pogledajte
„Psihologiju duhovnosti“ od H.B. Danesha.
Različiti pogledi na ljudsku historiju i društvo
Šta nam shvatanje individualnog razvoja može reći o kolektivnom razvoju čovječanstva? Da li
nam znanje o razvojnoj psihosocijalnoj dinamici ljudskog života može pomoći da shvatimo našu
kolektivnu prošlost? Prije nego odgovorimo na ova pitanja, dat ćemo pregled nekoliko različitih
teorija o prirodi ljudske prošlosti:
Danas je opšte prihvaćeno da se interpretacija historijskih događaja većinom zasniva na

mišljenju ili perspektivi koju zagovara određeni historičar. Tokom stoljeća, razni filozofi su zbog

svog mišljenja o prirodi historijskog procesa stekli popularnost među historičarima. Ukratko,
ostala su dominantna četiri široka pogleda na kolektivnu prošlost:17
1) Ciklični pogledi: Ovi pogledi tvrde da se historija ponavlja u ciklusima I da se godinama

isti problemi javljaju u paralelnim oblicima. Nema pravaca u historiji i zaista, nikakvog
značenja ili svrhe osim da se živi za sadašnji trenutak i da će budućnost izgledati kao
prošlost zbog neizbježnog historijskog ciklusa. Ovaj pogled su zastupali Grci, a u
modernijim vremenima se može vidjeti u Nietzscheovim i Spranglerovim radovima.
2) Duhovni pogledi: Ovi pogledi tvrde da Bog u potpunosti vodi i kontroliše historiju. Božja
volja je jedina aktivna volja u kolektivnom stanju; svi veliki događaji ili promjene u
poretku stvari su Božije djelo i ljudska bića nemaju izbora ili uticaja na tok ljudske
historije. Biblija upravo predstavlja jedan historijski događaj koji je obilježen duhovnim
pogledom.
3) Sekularni teološki pogledi: Ovi pogledi tvrde da historiju potiču u svrsishodnom

pravcu neljudske sile kao što su ekonomski motivi ili evolucija države. Većina pogleda u
ovoj kategoriji, kao što se Hegelove i Marxove teorije zasnivaju na tvrdnji o nekom
inherentnom konfliktu u prirodi koji se razrješava u dijalektičkim fazama i na taj način
potičući historijske promjene.
4) Neintelektualni pogledi: Posljednjih decenija pojavio se pogled da historija uopšte

nema pravca ili šablona, i da je zaista „neintelektualna“. Prema ovom pogledu historija
je prikazana kao besmislen skup slučajnih događaja uzrokovanih okolinskim,
ekonomskim i političkim okolnostima, te zbog izuzetnih specifičnosti u kontekstu i
subjektivnosti datog historijskog događaja, nemoguće je praviti poredbu među
razdobljima. 18
17 Prilagođeno iz http://www.muslimphilosophy.com/tvtk/ch30.htm
“Ovo nas dovodi do Islamskog koncepta historije koji je baziran na osnovnoj dvojnosti. Bog je stvorio svijet ali ne
boravi u njemu. On je distanciran. On se brine za svijet, usmjerava ga, ali je uvijek izvan njega: Transcendentalno
(Muazza). To nije dualizam već dvojnost. To nije Bog protiv svijeta, već Bog izvan svijeta. Možemo uspostaviti
vezu s Njim. Bog nam je darovao autonomna (Fitra) prava i nagone. On nam je dao sposobnost rasuđivanja. On
nam je dao objavu, ali i teret. Mi zaslužujemo da budemo centar univerzuma. Ostavio nam je slobodu izbora, i
nakon što nas je usmjerio , ostavio nam je zavjet. Dao nam je sredstva. Sve je do nas. On nam je dao historiju.
Historija je vladavina slobode. Možemo se spasiti ili prokleti.“
18 „Najdubokoumniji mislioci 20. vijeka su direktno napadali ideju da je historija logičan i intelektualan proces.
Naprotiv, poricali su mogućnost da je bilo koji aspekt ljudskog života filozofski intelektualan. Mi na Zapadu smo
postali zaista pesimistični što se tiče mogućnosti sveukupnog napretka u demokratskim institucijama. Ovaj duboki
pesimizam nije slučajan već proizišao iz istinsko strašnih političkih događaja prve polovine 20. vijeka – dva
destruktivna svjetska rata, porast totalitarnih idelogija, i okretanja nauke protiv čovjeka u smislu nuklearnog oružja
i ekološke štete. Životna iskustva žrtava političkog nasilja prošlog vijeka – od žrtava Hitlerovog i Staljinovog režima
do žrtava Pol Pota – bi porekla da je postojao ikakav historijski progres,. Zaista, postali smo toliko naviknuti da
budućnost donosi loše vijesti vezano za zdravlje i sigurnost poštenih liberalnih, demokratskih, političkih praksi da
imamo problema prepoznati dobre vijesti kad na njih naiđemo. .” Francis Fukuyama (1992) “By Way of an
Introduction”, The End of History and the Last Man.( Kroz uvod, Kraj historije i posljednjeg čovjeka) Penguin
Publishers. Dostupno na internetu: http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/us/fukuyama.htm

U prva tri pogleda, ideja da su ljudska bića autonomna bića koja mogu koristiti svoju slobodnu
volju da biraju i djeluju – da su tako odgovorni za posljedice svojiih odluka koje utiču na druge
ljude i događaje – nestaje pred determinističkim silama; bilo da su ciklične, duhovne ili
materijalističke. U četvrtom pogledu je nebitno da ljudi imaju ili nemaju slobodnu volju iz
razloga što događaji nemaju objektivno značenje ili važnost i da ustvari nestaju u atomiziranoj
sumaglici subjektivne ljudske historije kao izolirani događaji.
Sada dolazimo do petog pogleda na prirodu kolektivne historije – razvojni pogled.
5) Razvojni pogledi: Ovaj pogled ima nekih zajedničkih stvari sa prethodnim pogledima,
ali se od njih i razlikuje. Ljudska historija je odraz ljudskih izbora. Iako mogu postojati
trendovi koji utiču na ljudsku historiju, kao što su ekonomski ili politički događaji, čak su i
oni produkt ljudske misli i izbora. Nadalje, ljudska historija (priča o ljudskom kolektivnom
životu tokom vremenskih razdoblja) ima pravac kao što ima i svako živo biće, ali ovaj
pravac nije u potpunosti određen. Osnovni parametri koji se mogu odrediti kroz naučna
istraživanja zakona na kojima počiva ljudski život, postoje i ne mogu biti poništeni
ljudskom voljom. Npr., dijete ne može svojom voljom natjerati sebe da ostane dijete cijeli
svoj život. Biološki, dijete će izrasti u adolescenta i na kraju u odraslu osobu.
Hegel je gledao na svijet kao nešto što postepeno napreduje u kompleksnost donekle
predodređenog stepena, kao što hrast izraste iz klice žira.
Karakteristike društvenog razvoja
Kao i ljudska bića, i ljudska društva prolaze razvojne faze djetinjstva, adolescencije i zrelosti.
Svaka faza razvoja i rasta ima svoje specifičnosti:
Kolektivno djetinjstvo
Društva koja operišu prema dječijem misaonom sklopu su po svojoj strukturi nedemokratska
(autoritarna). Njihove vođe imaju apsolutnu ovlast, strogo kontrolišu svaki aspekt života i traže
od podređenih da slušaju bez pitanja. Sve dok su ljudi poslušni, vođe su zadovoljne.
Neposlušnost se rijetko toleriše a vođe reaguju bijesom i kažnjavanjem.
Paradoksalno, moć u onima koji je imaju, neizbježno stvara osjećanje nesigurnosti i

anksioznosti; što osoba ima veću moć, pomisao da se izgubi postaje više prijeteća. Autoritaran
vođa se stoga fokusira na održavanje vlastite sigurnosti i kontrole male dominantne grupe.
Zbog toga, društva koja su u fazi djetinstva naglašavaju važnost uniformisanosti i konformiteta,
i pokušavaju poreći i suzbiti izražavanje različitosti. Pod ovim uslovima inidividue ne mogu
potpuno razviti svoje nasljeđene talente i sposobnosti, niti mogu društva kao cijela napredovati.
Mir i red koje autoritarni sistem stvara su iluzorni: traju toliko dugo koliko traje koncentracija
moći koja omogućava vladarima da nametnu naredbe nad podređenima.
Kolektivna adolescencija

Adolescentska društva su preokupirana problemima nezavisnosti, seksualnosti, identiteta i
smrtnosti. Građani se aktiviraju na način koji nije prije viđen: odjednom je medijski, politički i
kulturni život društva preplavljen pokušajima da se izrazi, debatuje, procjenjuje i definiše
koncept sebe, identiteta i prioriteta među njegovim raznolikim članovima.
Društva koja operišu prema adolescentnom misaonom sklopu su okarakterizovana borbom

između unutrašnjih i vanjskih moći. To je tako zbog toga što je adolescencija doba totalne
preokuopacije individualnim identitetom i takmičenjem. Svaki se adolescent treba dokazati
najboljim, a takođe društva, zajednice i grupe u ovoj fazi. Doba adolescencije je jako
konkurentno i neizbježno je da će biti pobjednika i gubitnika. U koje god društvo da odete
svako misli „mi smo najbolji među najboljima“.
Definicija:
Individualizam se odnosi na doktrinu koja tvrdi da interesi pojedinca su ili trebaju biti na
najvećem etičkom nivou, i da sve vrijednosti, prava i dužnosti nastaju u pojedincima;
skup vrijednosti koje ističu pojedinačnu inicijativu, djelovanje i interese.
Konkurencija i individualizam su glavni razlozi zašto su mnogi današnji brakovi i institucije u

stanju konflikta i nekslada, zašto su nacije okrenute jedne protiv drugih, i zašto su društva
interno razjedinjena ili su u stanju rata. Ovo takmičenje i individualizam su oznake
adolescencije, i dominantnost takmičarskog ponašanja je jedan dokaz da je čovječanstvo
trenutno usred svoje adolescentske faze razvoja.
Kolektivna zrelost
Sa psihološkog i društvenog stajališta, svijest čovječanstva se sada postepeno pomjera sa faza

djetinjstva i adolescencije na odraslo doba. Fazu odraslog doba karakterišu saradnja i mir. U
zrelom dobu, najvažnija stvar je pravda. Orijentacija zrelog društva jeste da bude pravedno,
obezbijedi jednake prilike za sve svoje članove da se razvijaju i sazrijevaju u integrisanom i
skladnom okviru. Ono dozvoljava pojedincima u društvu da imaju moć i slobodu da rastu i da
se razvijaju, tako da kao pojedinci mogu postati ispunjeni. Dihotomni i separacioni pogledi na
svijet bivaju promijenjeni na veoma zdrav način. Društvena zrelost nam omogućava da vidimo
da je svako ljudsko društvo jedinstveno i da daje specifične doprinose razvoju globalnog
društva. Te specifičnosti u zrelom društvu ne bi trebale uzrokovati takmičenje ili konflikt.
Naprotiv, zrelo društvo pozdravlja jedinstvenost i međusobnu različitost grupa kao doprinose
bogatstvu njegovog velikog zajedništva. Drugim riječima, kako čovječanstvo kolektivno
sazrijeva, tako njegov pogled na svijet postaje pogled na svijet jedinstva u različitosti.
Smatramo da je moguće da radije poštujemo naše različitosti i slavimo našu jedinstvenost nego
da vidimo ove razlike kao izvor konflikta.

Definicija:
Zrelost je stanje potpuno razvijenih ljudskih sposobnosti, naročito u moralnoj i etičkoj

svijesti pojedinca.
U ovom zrelom tipu društva, naši umovi su otvoreni, naša srca su otvorena i ostavljamo
prijašnju krutost po strani. Pokazujemo integritet (što se odnosi na potpunost i dosljednost
naših vrijednosti) – u svojim mislima, svojim osjećajima i svojim postupcima – tako da možemo
biti ponosni na sebe a ne posramljeni. Intelektualne i emotivne sposobnosti su slobodne da
rastu i budu kreativne kako bi se stvorila civilizacija mira. Takvo društvo karakteriše
ravnopravnost i pravda. Odnosi u zrelom društvu s jedne strane nisu niti orjentisani ka konfliktu,
militaristički ili imaju manjak slobode, niti su, s druge strane, anarhični i imaju manjak reda. U
zrelom društvu je moguće razvijati odnose zasnovane na poštovanju, uz poštivanje ideja i
stajališta drugih. Ovo su konsultativni odnosi i nisu niti autoritarni niti individualistički. Oni nas
povezuju s ciljem rješavanja problema. U zrelom društvu, pojedinci, porodice i zajednice
pokazuju jedinstvo u različitosti; u rastu i kreativnosti i sposobnosti da rješavaju konflikte te
donose odluke na kolektivan i miroljubiv način.
Nijedna zemlja na svijetu još nema ovakve karakteristike. Ali postoji dokaz da se krećemo u
tom pravcu. Evropska unija je dobar primjer: ona pokušava da proširi svoje članstvo bez obzira
na naciju i da kreira viši nivo jedinstva. Ali ovaj primjer je samo početak, a čovječanstvo ima
potencijal za još veća i kreativnija udruživanja. Zadatak koji predstoji sljedećoj generaciji
čovječanstva jeste da uspostavi novi integrativni oblik društva.
Punoljetstvo čovječanstva
Čovječanstvo ulazi u kolektivnu fazu zrelosti, koja je faza mira i jedinstva. Postoji jak dokaz
ovog prijelaza, kao što je ujedinjena zabrinutost širom svijeta vezana za pitanja okoliša; jačanje
posvećenosti svjetskih vođa globalnim pitanjima kao što su zdravstvena zaštita, prava žena i
djece i istrebljenje siromaštva. Sljedeća generacija mladih vođa koji su posvećeni oblikovanju
budućnosti našeg društva, mora biti svjesna ove sljedeće faze kako bi u nju ušla. Kako bi naš
svijet izgledao u svom zrelom stanju? Na koji način ćemo dostići zrelost i mir? Koja je naša
uloga u unapređivanju ovog procesa?
Uspostavljanje mira, kao i nastanak naše sopstvene zrelosti, je proces – što znači da traži
vremena i truda. Kada mi, kao pojedinci i društva, počnemo zamjenjivati takmičarske,
agresivne, individualističke i egocentrične osobine adolescentskog doba sa saradnjom,
nježnošću, univerzalnošću i velikodušnošću duha, ubrzat ćemo proces svog rasta prema
zrelosti. I kad ovo uradimo, uslovi koji kreiraju nasilje i dozvoljavaju konfliktu da se ukorijeni u
našim društvima će se smanjiti. Iako je ova tranzicija izrazita, nije tako vidno dramatična kao
što mogu biti nasilne revolucije. Bez obozira na to, ona pokazuje veoma bitan stav da se
historija jednostavno “ne ponavlja”, niti je rezultat čisto slučajnih ili proizvoljnih događaja. Ona je
produkt našeg slobodnog izbora i kolektivne kreativnosti.

Nijedno društvo u prošlosti nije uspjelo da se pomjeri sa faze kolektivne adolescencije. Ovo je
nova pojava u historiji čovječanstva. To je period punoljetstva čovječanstva — taj jedinstven,
dramatičan i neponovljiv period tranzicije i promjene u ljudskom životu. Naše ideje i načini
ponašanja; društvene i političke organizacije; umjetnost i nauka; moralna, etička i duhovna
vjerovanja prolaze izuzetnu promjenu. Nijedan pojedinac ili društvo nije izuzetak; svi su
uključeni.
Takvu fundamentalnu promjenu karakteriše proces integracije kao i proces dezintegracije. Naši
raniji načini razmišljanja i ponašanja, kao i mnoge institucije koje smo kreirali, se raspadaju i
bivaju odbačene. Ova dezintegracija je neizbježna. Haos je taj koji neizbježno dolazi prije nego
se uspostavi novi red. U središtu ovog haosa se razvija mnogo nesigurnosti. Ako ne budemo
razumjeli proces tranzicije u kojem se nalazimo, onda ova nesigurnost može pogrešno dovesti
ljude da se pripreme i posvete nezamislivom stepenu nasilja. Jedan primjer ovoga jeste trka u
naoružanju koju je nesigurnost Hladnog rata proizvela među mnogim svjetskim nacijama.
Kada čovječanstvo izađe iz nesigurnosti doba djetinjstva i adolescencije, nastat će novi nivo
svijesti i imat ćemo više vjere u sebe da sprovedemo naša djela u duhu zrelosti.
Ilustracija : Drvo života
Zamislite razvoj kao životni ciklus jednog drveta: U drvetu života, naši korijeni su etički prinicipi,
naša mudrost i naša samospoznaja. Što su naši korijeni razvijeniji, univerzalniji, duhovniji i
plemenitiji, to su naša životna drveća jača. Naša stabla i grane su pripreme koje činimo u ovom
životu da bismo bili sposobni ljudi – naše obrazovanje, razvoj naših odnosa, naša iskustva i
naše vještine. Naši cvjetovi su početak posebnih stvari koje možemo uraditi – svako od nas
cvjeta na jedinstven način; pokazujemo sebe i bivamo ponosni na naše talente i sposobnosti.
Većina ljudi želi da ostane u fazi cvjetanja zauvijek. Ali cvjetovi moraju ustupiti mjesto plodu –
plodovi su znak da je proces rasta dosegao tačku zrelosti i ispunjenja. Zanimljivo je da plodovi
naših života, kao i plodovi drveta, nisu za nas same nego su za druge, za nastavak života
drugih. Ako nismo dali plodove, naš proces samorazvoja je nedovršen i nismo ništa dali životu
drugih.
Ne možemo čekati da damo plodove neki drugi dan, jer možda tog drugog dana neće biti.
Davanje plodova mora početi sada i nastaviti se do kraja naših života. A koji bolji plod može
postojati danas nego da postanemo mirotvorci?

Rezime
U ovoj nastavnoj jedinici smo naučili da se:
Ljudska svijest razvija tokom cijelog života

• Kako ljudska svijest sazrijeva kroz vidljive faze djetinjstva, adolescencije i zrelosti, naše
sposobnosti da znamo, volimo i biramo se postepeno razvijaju i postaju univerzalnije i
više integrisane.
Ljudske grupe i društva se takođe razvijaju

• Slično kao i životna iskustva pojedinaca, čovječanstvo se kolektivno razvija i sada ulazi
u period zrelosti, period kada njegova nasljedna sposobnost da uspostavi pravednu i
miroljubivu svjetsku civilizaciju doživljava najpotpuniji izraz.
Razvojna gledišta mijenjaju naše shvatanje historije

• Saznali smo da se historija „ne ponavlja“ niti je slučajni ili proizvoljni proces. Spoznali
smo da konflikt i rat predstavljaju rane faze ljudskog razvoja te smo vidjeli kako je
miroljubiva civilizacija prirodni rezultat zdravog, zrelog i integrisanog ljudskog života.

Ključna pitanja za nastavu:
Sljedeća pitanja se mogu koristiti sa učenicima radi pregleda i istraživanja koncepata iz
Nastavne jedinice 5 o Razvojnom modelu ljudske civilizacije:
1. Šta je razvoj?
2. Šta mislite koje su osobine „zrele“ osobe ?
3. Da li svi pojedinci i društva imaju potencijal da sazrijevaju?
4. Mnogi odrasli se ponašaju kao tinejdžeri, ponekad i gore. Zašto?
5. Historijski gledano, neke teorije društvenog razvoja su korištene da stvore hijerarhiju
između rasa i naroda. Šta su ove teorije tvrdile i po čemu se razlikuje sadašnji model u
odnosu na njih?
6. Znajući da su veliki događaji sadašnjosti i prošlosti rezultat složene matrice uzroka i
okolnosti, kako možemo tvrditi da historija slijedi izloženu razvojnu stazu?
7. Zašto ne možemo pustiti ljude i zajednice da se same postepeno razvijaju? Šta se još
može uraditi a da to već nismo uradili?
8. Postoji uobičajena izreka da “ne možeš promijeniti druge”. Da li je to tačno? Ako jeste,
kako uopšte možemo njegovati kolektivnu društvenu transformaciju?
9. Kako će se međuljudski odnosi promijeniti kada društvo pređe u kolektivnu zrelost?
10. Koliko dugo možemo očekivati da će trajati adolescentski period kolektivnog razvoja
čovječanstva?
11. Neki pojedinci nikad ne dostignu zrelost; da li se to odnosi i na društva?
12. Da li zrelost zahtijeva da smanjimo postojeće razlike između ekstrema kao što su
siromaštvo i bogatstvo?
13. Da li je trenutni haos koji vidimo u svijetu, uključujući povećanje nasilnih odgovora na
konflikt, neophodna stepenica ka zrelosti?
14. Do koje mjere su individue ustvari odgovorne za mir ili konflikt u svijetu? Da li smo mi
kao individue nemoćne da riješimo globalne probleme?
15. Koliko su jači naši instinkti za opstanak od našeg naučenog društvenog ponašanja i da
li se možemo odvojiti od ovih instikata?
16. Da li kolektivan razvoj garantuje individualan razvoj i obratno?
17. Kako možemo spriječiti devijantne pojave u adolecentskoj fazi ljudskog razvoja?

Razmišljanje
Razmišljanje je veoma moćno sredstvo za učenje. Ono nam pomaže da shvatimo stvari koje
proučavamo i iskustva koja proživljavamo. Što više razmišljamo o sebi, o svojim odnosima, i
svijetu oko nas, bolje smo pripremljeni da razlučimo, prioritiziramo i djelujemo po važnim
pitanjima.
Postajanje mirotvorcem je veoma važan i izazovan zadatak. Razmišljanjem o principima mira,

mi smo sposobniji za donošenje odluka o sopstvenom razvoju koji će nam pomoći da sigurno
postignemo cilj izgradnje mira.
Kako budemo prelazili svaku od nastavnih jedinica EFP Nastavnog programa, pokušajte
ostaviti nešto vremena za proces razmišljanja.
Slijedeća pitanja su tu da vam pomognu započeti ovaj proces.
Pitanja za lično razmišljanje:

1. Razmišljanje o sebi
• Kako znam ono šta znam?

• Kako dajem i primam ljubav?
• Kako donosim odluke?
Fokusno pitanje:
Da li su moje sposobnosti za znanje, ljubav i volju zrele?Kako ih mogu učiniti razvijenim?
2. Razmišljanje o porodici, radnom mjestu i prijateljstvu
• U kojoj je razvojnoj fazi moje društvo?

• Da li moja porodica ili prijatelji ikad pričaju o potrebi za pozitivnom promjenom u
svijetu?
• Koliko je važna usluga, pravda i jedinstvo ljudima oko mene?
• Kakve izazove postavlja pred mene moja porodica da bih razvio/la pozitivne aspekte
svog karaktera?

Fokusno pitanje:
Da li je razvojno gledište promijenilo moje mišljenje o odnosima? Na koji način?
3. Razmišljanje o društvu
• Da li žene dobivaju iste prilike i isti tretman kao i muškarci u mom društvu?
• Da li se različitost (kultura, religija, jezika i rase) slavi ili se protiv nje protestuje?
• Da li moje društvo vrjednuje istovjetnost, jednakost i zajedništvo cijele ljudske rase?
• Da li je dimenzija „usluge“ važna vrijednost u našem društvu?
Fokusno pitanje:
U kojoj je razvojnoj fazi moje društvo? Koje su njegove crte i osobine? Kako se može
pomoći mom društvu da sazrije u svom pogledu na svijet?
4. Razmišljanje o svijetu u cjelini
• Prema vašem mišljenju, koliko su zrele današnje svjetske vođe?

• Da li ljudski razvoj utiče na stavove o siromaštvu, terorizmu i ekološkoj šteti?
• Koje prepreke postoje u svijetu da bi se unaprijedila svijest? Kako se one mogu
prevazići?
Fokusno pitanje:
Kakvog svjetskog vođu bismo trebali imati da bismo unaprijedili globalni mir? Kakve bi bile
njegove osobine i strateški planovi?

Nastavna sredstva
Vaš je zadatak, kao profesora u programu Obrazovanja za mir, da uvedete diskusiju o
ljudskom razvoju u vaš razred i da pomognete učenicima da istraže svrhu razvoja u svojim
životima i tokom historije.
Što mlade generaciju budu više razumjele šta je jedinstvo u različitosti to će postati sposobniji
za izgradnju autentične i trajne kulture mira. Vaša uloga kao profesora i mentora u ovom
procesu je izuzetno važna.
Kako bi vam pomogli početi, u ovaj odlomak uključen je određen broj pomagala koja bi vam
mogla biti od koristi. Ova pomagala su samo smjernice, a vi ste podstaknuti da razvijate svoje
sopstvene ideje o tome na koji način najbolje istražiti ove teme sa vašim učenicima.
Kao dodatak ovim primjerima, takođe se osvrnite na Nastavnu jedinicu o Obrazovnoj

metodologiji gdje ćete moći pronaći praktične smjernice o tome kako učiniti vaš razred
okruženjem kreativnim i efektivnim za učenje, kao i druge odlične ideje vaših kolega profesora
koji integriraju Obrazovanje za mir u svoje predmete.
Kako budete radili sa konceptima Obrazovanja za mir, sigurno ćete razviti nove ideje za
lekcije, aktivnosti i procjenjivanje. Podstičemo vas da svoja razmišljanja, ideje ili resurse
proslijedite Obrazovanju za mir tako da oni mogu biti dodani našoj Banci EFP resursa da ih
ostali profesori mogu koristiti. Svoje ideje nam pošaljite na e-mail adresu: efp-
balkans@efpinternational.org ili poštom na našu adresu:
EFP-Balkans
Fra Anđela Zvizdovića 1/A
71000 Sarajevo
Radujemo se vašem javljanju!

Ideje za aktivnost:
Političke Zbog terorizma bezbjednost postaje vodeća briga za nacije u svijetu. Ipak, mnogi
nauke: tvrde da određene vanjske politike o „borbi protiv terorizma“, ustvari, podstiču
slučajeve nasilja i terora širom svijeta. Zamislite da ste imenovani za Vijeće
globalne sigurnosti. 1) Koje biste antiterorističke strategije smislili a koje bi se
odnosile na sam izvor terorizma kao što su: nepravda, nejednakost i pogled na
svijet zasnovan na preživljavanju? 2) Mnoge antiterorističke rasprave dijele
čovječanstvo u kategorije „zli“ protiv „dobrih“. Zašto je ova retorika
problematična? Koja je njena svrha/svrhe?
Informatika: Zamislite da ste izumitelj kompjutera umjetne inteligencije (AI) i da se trudite

napraviti robota sa skoro ljudskim sposobnostima odlučivanja. Kakve biste
sposobnosti odlučivanja stavili u vaš program da bi vaš inteligentni kompjuter
mogao „pametno“ odlučivati? Da biste više naučili o umjetnoj inteligenciji,
posjetite ovu stranicu: http://www-formal.stanford.edu/jmc/whatisai/whatisai.html
Sport: Kako se koncept sporta mijenjao tokom historije? Uporedite sportske aktivnosti
gladijatora sa aktivnostima današnje Olimpijade. Šta se promijenilo a šta je
ostalo isto? U kojem pogledu sport odražava obzir različite svijesti prema
ljudskom društvu i ciljevima ljudskog života?
Biologija: Nađite neki online video o ranom razvoju tek rođenih životinja npr. mladunčadi
lavova, ždrijebeta ili majmunčeta. Koje izazove doživljavaju životinje u ranim
fazama njihovog razvoja? Kako provode jedan tipičan dan? Kako odrasli njihove
vrste pomažu mladima da uče i da se razvijaju? Za online video zapise posjetite:
www.find-a-site.com

Nastavna jedinica 5, Lekcija 1: RAZVOJNI MODEL LJUDSKOG ŽIVOTA
FOKUS: Individualni razvoj
KONTEKST: Sva ljudska bića prolaze proces razvoja i sazrijevanja. Mi smo najviše upoznati sa
biološkim i intelektualnim razvojem. Ali ljudska bića se takođe razvijaju emotivno, etički i duhovno
tokom njihovog životnog vijeka. Ova lekcija teži da pomogne učenicima da istraže psihološke i
društvene procese koji karakterišu ljudsko djetinjstvo, adolescenciju i zrelo doba, i da razmisle o
procesu razvoja unutar njih samih.
TAČKE ZA RAZUMIJEVANJE:
• Ljudska bića se razvijaju kroz faze djetinjstva, adolescencije i zrelosti.
• Potpuni ljudski razvoj uključuje psihičku, intelektualnu, emotivnu, društvenu i duhovnu
dimenziju života.
• Od svih dimenzija, najvažniji i najdinstinktivniji aspekt ljudskog sazrijevanja jeste razvoj svijesti,
okarakterisan sa naše tri sposobnosti: da znamo, da volimo i da hoćemo.
• Kako se približavamo zrelosti, naše moći da znamo, da volimo i da hoćemo će dobiti potpun,
integrisan i ujedinjen izraz.
• Svako ljudsko biće ima sposobnost da se razvija; ipak, brzina i kvalitet ovog razvoja zavisi od
stepena svjesnog truda koji uložimo u svoj rast i od raspoloživih prilika.
KLJUČNA PITANJA:
1. Koje su to karakteristike djetinjstva, adolescencije, i zrelosti kao faza ljudskog razvoja?
2. Šta čini osobu “zrelom”?
PROCES UČENJA:
1. Nastavnik pita: “Kroz koje opšte životne faze sva ljudska bića prolaze?” (rano djetinjstvo,
djetinjstvo, adolescencija, odraslo doba/zrelost, starost/kasna zrelost)
2. Pozivajući se na njihova životna iskustva, zamoliti učenike da opišu osobine ovih različitih faza.
Odredite vremensku liniju od ranog djetinjstva do kasne zrelosti i zapišite odgovore učenika.
Pitanja i diskusija mogu biti fokusirana na lična iskustva učenika, kao što su: Kada si bio dijete,
kako si želio iskorisiti vrijeme? Šta te činilo sretnim? Uplašenim? Uzrujanim? Ko je donosio
važne odluke za tebe dok si bio dijete? Šta si naučio ili postigao tokom ove faze? Na koji
način ste se razvijali? (Ponovite pitanja i ubacite adolescent ). Kako ćete biti drugačiji kada
odrastete? Kakvi bi odrasli trebali biti? Da li se svi odrasli ponašaju zrelo?
3. Nastavnici bi trebali koherentno sažeti karakteristike (koristite Nastavnu jedinicu 4 kao vodič) i
popuniti bilo kakve praznine.

4. Povezati razvoj pojedinca sa razvojem društva pitajući učenike: Ako kažemo da društva
prolaze kroz slične faze, u kojoj fazi mislite da se većina društava trenutno nalazi? Zašto?
5. Zatražite od učenika da za zadaću ponovo pročitaju opis ljudskih sposobnosti za znanje, ljubav
i volju iz Nastavne jedinice 3.
AKTIVNOSTI I ZADACI:
Nastavnici mogu odabrati sljedeće primjere ili kreirati svoj primjer:
1. Grupna diskusija: Šta mislite da je potrebno da biste postali zrela osoba? Koji su izazovi
zrelosti a koje su koristi zrelosti? Koristiti primjere da prodiskutujete svoja gledišta.
2. Razmisliti o slijedećem citatu: “Kada sam bio dijete pričao sam kao dijete, mislio sam kao
dijete, shvatao sam kao dijete; kada sam postao čovjek, ostavio sam iza sebe djetinjaste
načine ponašanja. Tada smo gledali u ogledalo, zamagljeno, ali licem u lice. Tada sam
djelimično znao,a sada u potpunosti razumijem, sve dok mene u potpunosti razumiju.”
Protumačite šta vi mislite da je autor pokušavao reći kada kaže, “Tada smo gledali u ogledalo,
zamagljeno, ali licem u lice. ”
3. Dnevnik: Prodiskutovati sljedeća pitanja: U kojim aspektima osjećam da se najvise razvijam?
Fizičkom? Intelektualnom? Emotivnom? Etičkom? Duhovnom?

Nastavna jedinica 5, Lekcija 2: RAZVOJNI MODEL LJUDSKOG ŽIVOTA
FOKUS: Društveni razvoj
KONTEKST: Društva oslikavaju razvojni nivo njihovih kolektivnih stanovnika. Razumijevanje ljudskog
razvojnog modela može nam pomoći da bolje shvatimo društvo u kojem živimo i napravimo strategiju
za podizanje kolektivnog nivoa zrelosti u zajednici.
TAČKE ZA RAZUMIJEVANJE:
• Baš kao što se pojedinci razvijaju kroz faze djetinjstva, adolescencije i zrelosti, tako se i grupe,
društva i čovječanstvo u cjelini razvija na kolektivnom nivou.
• Historija ljudskih otkrića, borbi i postignuća može biti shvaćena kao postepen napredak
čovječanstva kroz faze kolektivnog djetinjstva i adolescencije, ka sazrijevanju njegovih fizičkih,
psiholoških, društvenih i duhovnih sposobnosti.
• Čovječanstvo sada ulazi u fazu kolektivne zrelosti, kada će njegova velika sposobnost da
uspostavi pravednu i miroljubivu svjetsku civilizaciju postići sve potpuniji izraz.
KLJUČNA PITANJA:
1. Koje uloge igraju “jedinstvo-u-različitosti” i “pogled na svijet” u zrelom društvu?
2. Da li će čovječanstvo ikada zaista doseći zrelu, integrativnu fazu razvoja?
3. Kako će naše društvo i svijet izgledati u svom zrelom stanju?
4. Kako će se međuljudski odnosi promijeniti u fazi odraslog doba društva?
PROCES UČENJA:
1. Pozivajući se na utvrđenu vezu između individualnog i društvenog razvoja zatražiti od učenika
da zamisle karakteristike zrelog društva. Fokusirajte diskusiju pitajući učenike šta bi oni željeli
da se nešto uradi drugačije i koji se koraci moraju poduzeti za to?
2. Učenike podijeliti u četiri grupe i svakoj grupi dodijeliti jedan od četiri principa: a) istovjetnost i
jednakost ljudske rase, b) harmonija naučnih i duhovnih zakona, c) pravda i služba (usluga) u
poslovima ,
d) prijateljsko, konsultativno donošenje odluka.
3. Grupama je dat zadatak da prvo zajedno prodiskutuju princip a onda počnu skupljati primjere
koji će ilustrovati princip koji im je dodijeljen. Primjeri mogu uključivati metaforu, vijesti,
predmete, primjere njihove vizuelne kreacije, govore i komentare, pjesme, itd.. Ovaj proces
može biti završen kao domaća zadaća.
4. Tokom narednog časa, učenici se trebaju organizovati u okviru grupe koja im je dodijeljena.
Takođe bi trebali odlučiti kako da predstave svoj materijal koji bi uključio sve članove grupe, a
idealno, i ostale učenike u razredu. Zbirka, poster ili Power Point prezentacija bi trebali biti
pripremljeni da se predaju profesoru. Trebao bi biti uključen i po jedan paragraf od svakog
člana grupe o njihovim razmišljanjima o zadatom principu.

5. Na sljedećem času, svaka grupa treba da uradi prezentaciju
nakon koje bi slijedila diskusija.
AKTIVNOSTI I ZADACI:
Nastavnici mogu odabrati sljedeće primjere ili kreirati svoj primjer:
1. Istražiti jedan dramatičan historijski period – njegove vladare, politiku, prirodu rada i
porodičnog života, etička vjerovanja i prakse itd. – i analizirati njegove karakteristike na osnovu
razvojnog modela.
2. Grupni rad: Vođe u našoj zemlji su došli do zaključka da je, zaista, njihovo društvo u
adolescentskoj fazi razvoja. Ti i tvoje kolege iz razreda ste pozvani da formirate Vijeće koje će
savjetovati državu o koracima za napredak prema zreloj državi. Kreirajte prezentaciju za vođe
vaše zemlje koja identifikuje karakteristike zrelog društva i koja daje preporuke za razvoj takvih
karakteristika, naročito kroz područja nacionalne obrazovne politike, medija, i/ili međunarodnih
odnosa.
3. Pismeni zadatak: Pogledati niz citata na kraju ove nastavne jedinice. Napisati 1-2 stranice
diskusije o jednom od ovih citata, imajući na umu koncepte predstavljene u Nastavnoj jedinici 4.
Dodatni resursi: Štivo 2

Nastavna jedinica 5, Lekcija 2 – Štivo

Izaberite jedan od sljedećih citata i prodiskutujte:
„Naše biološko nasljeđe, temperament s kojim se rađamo, njega koju dobijamo, naši porodični
odnosi, mjesto našeg odrastanja, škole koje pohađamo, kultura u kojoj učestvujemo i historijski
period u kojem živimo – sve ovo utiče na naše životne puteve u djetinjstvu i oblikuje ostatke
naših života.“
Robert H. Wozniak (20.vijek)
„Adolescentski razvoj karakterišu oscilacije u napretku, regresiji i statusu quo.“

Peter Blos (20.vijek), američki psihoanalitičar. O adolescenciji, poglavlje 5
(1962).
„Lična promjena, rast, razvoj, oblikovanje identiteta – ovi zadaci koji su se ranije pripisivali
djetinjstvu i adolescenciji, se sada priznaju i kao dio odraslog života. Nestalo je vjerovanje da
odraslo doba je ili treba biti period unutrašnjeg mira i ugodnosti, da muke odrastanja pripadaju
samo mladima; nestalo je vjerovanje da su posao, partner i dijete događaji koji znače
prekretnicu a u koje relativno lagano ulazimo.“
Lilllian Breslow Rubin (20.vijek), američki psiholog. Intimni stranci, poglavlje 1 (1983).
„Dobre škole su one koje potiču potpuni razvoj djeteta. One pomažu djeci da razviju svoje
društvene i inetelektualne moći do maksimuma, kao i njihove emocionalne sposobnosti i fizičke
moći.“
James L. Hymes, Jr. (20.vijek), američki razvojni specijalista, autor Učiti dijete ispod 6
godina, poglavlje 1 (1968).
„Da razjasnimo, mi smo naslijedili sposobnosti, ali naš razvoj dugujemo hiljadama uticaja koji
su u svijetu oko nas od kojih uzimamo šta možemo i šta je za nas prigodno.“
Johann Wolfgang Von Goethe (1749 – 1832), njemački pjesnik, dramaturg. Priče s
Eckermannom (16. decembar, 1828).
„Takmičenje se pokazalo korisnim do jedne mjere i samo do te mjere, ali saradnja, za koju se
danas borimo, počinje tamo gdje takmičenje završava.“
Franklin D. Roosevelt (1882–1945), američki predsjednik. Nathan Miller, F.D.R.:
Intimna historija, str.. 89, Doubleday & Co. (1983).
“Kada sam bio dijete pričao sam kao dijete, mislio sam kao dijete, shvatao sam kao dijete; kada
sam postao čovjek, ostavio sam iza sebe djetinjaste načine ponašanja. Tada smo gledali u
ogledalo, zamagljeno, ali licem u lice. Tada sam djelimično znao,a sada u potpunosti
razumijem, sve dok mene u potpunosti razumiju.”
Biblija, 1 Korinčani (13:11 – 12)
„Novorođenče prolazi razne fizičke faze u kojima raste i u kojima se razvija, sve dok njegovo
tijelo ne dostigne doba zrelosti. Kada dostigne ovu fazu, dobiva sposobnost da iskaže
duhovne i intelektualne savršenosti. U toj fazi se opaža sposobnost razumijevanja, inteligencije

i znanja i otkrivaju se moći njegove duše. Slično tome, u nezvjesnom svijetu je ljudska vrsta
doživjela napredak u fizičkim promjenama i, sporim procesom, popela se na stepenicu
civilizacije u kojoj je shvatila čuda, divote i darove čovječanstva u svom najdivnijem obliku, sve
dok nije stekla sposobnost da izrazi divote duhovnih savršenstava i božanskih ideala i stekla
sposobnost da sluša glas Boga. I konačno se uzdigao glas Kraljevstva, otkrile su se duhovne
vrline i savršenstva, izašlo je Sunce Realnosti, a predstavljena su učenja o Najvećem Miru, o
istovjetnosti čovječanstva i univerzalnosti ljudi. Nadamo se da će sjaj ovih zraka postati
intenzivniji, idealne vrijednosti blistavije kako bi se postigao cilj univerzalnog ljudskog procesa i
da će se Božija ljubav pojaviti u najvećoj milosti i ljepoti i da će začarati naša srca.“
'Abdu'l-Bahá, odlomci iz Spisa 'Abdu'l-Bahe, str.. 285-286.
“Najviša forma razvoja jeste vladati sobom.”

Zerelda G. Wallace (1817–1901), američki pomoćni biskup. Citat iz Historije
ženske patnje, vol. 4, ch. 7, od Susan B. Anthony i Ida Husted Harper (1902).
„Pravilan cilj obrazovanja jeste da promoviše značajno učenje. Značajno učenje povlači za
sobom razvoj. Razvoj znači sukcesivno postavljanje širih i dubljih pitanja o odnosu između nas
samih i svijeta. Ovo je istinito za prvačiće kao i za studente koji su diplomirali, za umjetnike i za
osjedjele računovođe.”
Laurent A. Daloz (20. vijek), američki prosvjetni radnik. Efikasno predavanje i
mentorisanje, poglavlje 9 (1986).
“Što više razmatra i posmatra budućnost i razvoj čovječanstva, odvajajući ih od trenutnih

političkih razmatranja, fašizam ne vjeruje ni u mogućnost niti u korisnost trajnog mira.”
Benito Mussolini (1883–1945), Italijanski diktator. Politička i socijalna doktrina
fašizma (1932).
“[Kako] se mladi . . . mogu razviti iz primitivnih u civilizovane, iz emocionalne anarhije u

disciplinovanu slobodu zrelosti bez gubljenja radosti spontanosti i mira samo-iskrenosti? To je
problem obrazovanja koji nijedna škola niti kultura nije riješila.”
Leontine Young (20. vijek), američki socijalni radnik i autor. Život među
divovima, poglavlje. 1 (1965).
„Ta mistična, prodiruća, a opet nedefinisana promjena, koju vežemo za neizbježnu fazu zrelosti
u životu pojedinca i razvoju plodova mora.... imati svoje suprotnosti u evoluciji organizacije
ljudskog društva. Slična faza se prije ili kasnije mora dostići u kolektivnom životu čovječanstva,
rezultirajući još više zapanjujućom pojavom u ljudskim odnosima. Takva faza će obuhvatiti
cijelu ljudsku rasu sa takvim potencijalima doborobiti, a postepeno će donositi glavnu inicijativu
da se eventualno ispuni njena viša sudbina.“
Shoghi Effendi, Svjetski poredak Bahá'u'lláha, str. 163.
„Da se svijet može poboljšati, a ipak slaviti kakav jeste - su kontradiktornosti. Početak zrelosti
može biti priznavanje da su obje kontradiktornosti tačne.“
William Stott (rođ. 1940), američki pisac. Dokumentarni izrazi i Amerika u
tridesetima , zadnja fotografija, Oxford University Press (1973).

„Šta je sada pokušaj ka Razvoju? Sljedbenik potiče svoju volju da probudi valjane uslove koji
se još nisu pojavili; i pokušava, ulaže svoju energiju, napreže svoj mozak i bori se.
... Šta je sada napor da se Održi? Sljedbenik potiče svoju volju da održi valjane uslove koji su
se već pojavili i ne dozvoljava im da nestanu, nego ih tjera da rastu, da sazrijevaju do potpunog
razvojnog savršenstva; i pokušava, ulaže svoju energiju, napreže svoj mozak i bori se.
... Istina, sljedbenik koji je obdaren vjerom i koji je pronikao u učenje Učitelja je ispunjen mišlju:
neka radije koža, snaga i kosti odumru, neka meso i krv mog tijela se sasuše: ja neću odustati
od svojih napora sve dok ne postignem ono što je moguće postići pomoću ljudskog očuvanja
energije i napora!“
Buddha, The Eightfold Path
Prošireno istraživanje:
Publikacije
Danesh, H.B. „The Psychology of Spirituality“ (Psihologija duhovnosti)
Danesh, H.B. “Fever in the World of the Mind” (Groznica u svijetu uma)
Danesh, H.B. and R. Danesh, “Has Conflict Resolution Grown Up?” (Da li je odrasla konfliktna
rezolucija?)
E. H. Erikson, Childhood and Society (Djetinjstvo i društvo)(New York: Norton, 1950)
E. H. Erikson, Identity and the Life Cycle (Identitet i životni ciklus)(New York: International
Universities Press, 1959)
E. H. Erikson, Identity (Identitet)(New York: Norton, 1968)
Murray, Mary. Moral Development and Moral Education: An Overview (Razvoj morala i
moralne edukacije)(summarizing the main theories of Piaget, Kohlberg, Turiel and
Gilligan)(Sažetak glavnih teorija Piageta, Kohlberga, Turiela i Gilligana). Department of Studies
in Moral Development and Education: University of Illinois. Dostupno na internetu:
http://tigger.uic.edu/~lnucci/MoralEd/overviewtext.html
David L. Featherman, Richard M. Lerner, and Marion Perlmutter, eds. Life-Span Development
and Behavior( Razvoj životnog vijeka i ponašanja). Vol. 11. Hillsdale, NJ: L. Erlbaum
Associates, 1992.
Human Development and the Life Course: Multidisciplinary Perspectives.(Ljudski razvoj i tok
života) Eds. Social Science Research Council (U.S.), et al. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum
Associates, 1986.
Donaldson, Margaret. Children’s Minds (Umovi djece).

http://www.psybox.com/web_dictionary/Developmentaltheory.htm
The New Encyclopedia Britannica. Chicago: Encyclopedia Britannica, Inc. 1986.

Web linkovi
PBS Teacher Source za K-12 primjere lekcija i literatura za sve predmete

http://www.pbs.org/teachersource/
Erik Erikson’s Life Stages summarized (Sažetak Eriksonovih životnih faza):

http://psychology.about.com/library/weekly/aa091500a.htm
Erik Erikson’s Life Stages and Virtues diagrams (Dijagrami Eriksonovih faza i vrlina):
http://home.att.net/~revdak/spir243/erikson.htm
Opšta online literatura

The Columbia Encyclopaedia Online, www.bartleby.com/65
The Columbia World of Quotations, www.bartleby.com/quotations
The Merriam-Webster Online Dictionary, www.merriam-webster.com
The Stanford Encyclopaedia of Philosophy, http://plato.stanford.edu
Wikipedia: The Free Encyclopaedia, http://www.wikipedia.org
Art History Timeline: The Metropolitan Museum of Art
http://www.metmuseum.org/toah/splash.htm

Nastavna Jedinica 5 - Razvojni Model Ljudske Civilizacije - BOS

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Nastavna Jedinica 5 - Razvojni Model Ljudske Civilizacije - BOS

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nastavna Jedinica 5 - Razvojni Model Ljudske Civilizacije - BOS

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Razvojni model ljudske

obrazovanja, te direktnim iskustvom u radu sa školama, vladama i multinacionalnim agencijama u postkonfliktnim

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 1

Ova nastavna jedinica je jedna od devet u “Obrazovanje za mir” Nastavnom programu,

Svaka nastavna jedinica u “EFP Nastavnom programu” je sastavljena od slijedećih dijelova:

2 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Po završetku ove nastavne jedinice, učesnici će moći da:

1. Razumiju psihosocijalne osobine ljudskog razvoja tokom djetinjstva, adolescencije i

2. Razmotre svoj fizički, intelektualni, emocionalni, etički i duhovni razvoj, i da razmisle o

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 3

4. Počnu planirati lokalne, državne i globalne aktivnosti dizajnirane da podignu svijest

4 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

• Najvažniji aspekt ljudskog sazrijevanja koji ga najbolje opisuje je razvoj svijesti;

• Historija ljudskih otkrića, borbi i postignuća predstavlja logičan, postepen napredak

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 5

Djetinjstvo: a) Prvi period sadržajnog intelektualnog, društvenog i emotivnog razvoja ljudskih

Adolescencija: a)Period fizičkog, psihološkog, društvenog i moralnog/etičkog rasta koji

Takmičenje: takmičenje među rivalima8

Saradnja: udruženje osoba radi zajedničkog interesa9

3 „Rano djetinjstvo“, The Columbia Encyclopedia, 6.izdanje

6 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Prema opšte prihvaćenim antropološkim nalazima, anatomska

Capra, Fritjof. ( The Turning Point; Science, Society and Rising of

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 7

Razvoj je kvalitativni porast sposobnosti koji je rezultat evolutivnog procesa ili

8 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Online video izjava:

Razvoj je buđenje svijesti, učestvovanje u procesu odlučivanja i poboljšanje životnih

Značajno je da se paralelan proces sazrijevanja može prepoznati u grupama, institucijama i

Karakteristike individualnog razvoja

Razmislite o dva sljedeća scenarija:

Lena je trogodišnja djevojčica. Izašla je vani u kupovinu s mamom. U izlogu prodavnice

Jack je dvadesetpetogodišnji muškarac. Izašao je sa ženom u kupovinu. U izlogu

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 9

Koju vrstu pristupa odlučivanja Lena i Jack koriste?

Zašto reagujemo drugačije na Lenino i Jackovo ponašanje?

Ljudska bića moraju fizički Ljudska bića moraju rasti

Diskusija o individualnom ljudskom razvoju je veoma relevantna za širu diskusiju o društvu i

10 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Dok je rano djetinjstvo okarakterisano brzim razvojem osnovnih senzorno- motoričkih13

Povezanost sa vršnjacima su posebno važna jer adolescentu daju priliku za samoizražavanje,

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 11

U adolescentskoj fazi ulazimo u period individuacije i diferencijacije. U adolescenciji otkrivamo i

U zrelom dobu, ograničenja djetinjstva i adolescencije su prevaziđena. Vještine pojedinca,

12 Nastavna jedinica 5: Razvojni model ljudske civilizacije

Sljedeća tabela obuhvata prethodne komentare:

Fokus Fokus Fokus

Djetinjstvo Istovjetnost Preokupacija sobom želje

Diferencijacija Samoprihvatanje Takmičenje

Jedinstvo ljudi Unutrašnji rast Saradnja

Tabela: Razvojni izrazi znanja, ljubavi i volje

Različiti pogledi na ljudsku historiju i društvo

Danas je opšte prihvaćeno da se interpretacija historijskih događaja većinom zasniva na

© Copyright 2004-2005 International Education for Peace Institute 13

1) Ciklični pogledi: Ovi pogledi tvrde da se historija ponavlja u ciklusima I da se godinama

3) Sekularni teološki pogledi: Ovi pogledi tvrde da historiju potiču u svrsishodnom

4) Neintelektualni pogledi: Posljednjih decenija pojavio se pogled da historija uopšte