Praktične trase kablova

Krivolinijsko vođenje trase kablova ne može da se vršiti

naglim, oštrim prijelomima cijevi i kablova. Proizvođači
kablova definiraju minimalne dozvoljene radijuse
zakrivljenosti kablova Rmin u zavisnosti od njihove krutosti,
tj. broja užadi odnosno sile kidanja-nosivosti kabela.

S obzirom da je neophodno da kabel izađe okomito na

sidro, definiraju se i minimalne duljine Lmin ravnog dijela
na ulasku kabela u sidro.

Na donjoj slici prikazano je jedno od riješenja trase

kablova, kombinacija tri kvadratne parabole nastavljene
tako da na mjestima kontinuiteta imaju zajedničke tangente
(glatka trasa kablova). Parabole 1 i 2 u prvom polju
postavljene su tako da imaju imaju horizontalnu tangentu u
točki B. Parabola 3 definirana je zahtijevanim radijusom
zakrivljenosti Rmin, i uvjetom da ima zajedničku tangentu sa
parabolom 2 u točki C. Rezultat je da točka C leži na
pravcu B-D.
Izjednačavanjem nagiba parabola 2 i 3 u točki C:

2(e1  e2  h2 ) 2  h2

(   ) L  L

dobije se:


h2  (e1  e2 )


Radijusi zakrivljenosti parabola 1,2 i 3:

L2 1   
2
R1 
2  e1

L2    
2
R2 
2(e1  e2  h2 )

    L2  2  L2
R3  ili R3 
2(e1  e2 ) 2  h2
Nagib parabole 2 i 3 u točki C:

2(e1  e2 )
L

Duljina parabole 3 (βּL) odabire se tako da je radijus

zakrivljenosti parabole 3 R3>Rmin. Obično zadovoljava
β=0.10.

l02
R
2  e0
Kod računanja gubitaka uslijed trenja treba odrediti kuteve
skretanja natege. Izvedeni izrazi vrijede za napinjanje u
točki A.

Kutevi skretanja natege:

 ( A)  0
2  e1
 ( B) 
1     L
2  e1 2(e1  e2  h2 )
 (C )  
1     L      L
2  e1 2(e1  e2  h2 ) 2  h2
 ( D)   
1     L      L   L
Još jedan od načina prikaza trase kablova za prvo
(posljednje) i srednje polje kontinuiranog nosača (autori
Khachaturian i Gurfinkel).