SPORAZUMIJEVANJE/KOMUNIKACIJA

Komunikacija -proces prenošenja informacija između govornika i sugovornika.

Komunikacijski proces

Buka- smetnja koja ometa sporazumijevanje u komunikacijskom kanalu.

Kontekst- pomoću njega razumijemo poruku, ostale riječi koje čine misaonu
cjelinu
Zalihost (redundancija)- višak obavijesti koji dobivamo na temelju konteksta

JEZIČNA (VERBALNA) I NEJEZIČNA (NEVERBALNA) KOMUNIKACIJA

-jezično komuniciramo jezičnim vještinama:
1) Govorenje
2) Slušanje
3) Čitanje
4) Pisanje

KOMUNIKACIJSKI BONTON
Bonton u javnosti – ispričati se, ne ismijavati, zahvaliti, ustupiti mjesto, osloboditi
izlaz
Telefoniranje – primjerena mjesta za telefoniranje, isključivanje mobitela u kinu i
kazalištu
E-pošta – jednostavan naslov, ispravni primatelj, oprez s humorom, spriječiti
nesporazum u komunikaciji, provjeriti gramatiku i vokabular, ništa nije povjerljivo
Bonton u verbalnoj komunikaciji – slušanje, ne prekidati, ne obraćati se samo
jednoj osobi u skupini

JEZIČNE VJEŠTINE U KOMUNIKACIJI

1) Govorenje
2) Slušanje
3) Čitanje
4) Pisanje

Govorenje i slušanje
Govorenje
 Govor, razgovor  postavljanje pitanja, odgovaranja na pitanja
 Izlaganje o zadanoj temi  javni govor  rasprava

Retorika- znanost koja proučava teoriju i praksu govorništva

Komunikacijski bonton: Aktivno slušanje

1. Pozorno slušanje: gledanje sugovornika u oči, neverbalni znakovi-pokazuje
se interes- ugodnije okruženje
2. Postavljanje pitanja: razjašnjavanje nerazumljivog, povratna informacija o
aktivnom slušanju
3. Provjera o dobrom razumijevanju: parafraziranje saslušanog, uvjeriti se u
dobro razumijevanje govornika

Čitanje i pisanje
 Pismenost- sposobnost čitanja i pisanja

Čitanje
 TEKST: književni i neknjiževni
 Razumijevanje
 uočavanje novih informacija
 Izdvajanje ključnih podataka
 prepoznavanje glavne ideje
 sažimanje teksta
Pisanje
 TEKST
 bilješke, natuknice
 plan pisanja
 koncept
 vrste tekstova: opis, životopis, putopis…
 sažetak

STVARNOST PUNA TEKSTOVA

Tekst
 organizacijska jedinica riječi viša od rečenice i povezana ukupnim smislom;
diskurs
 napisane ili tiskane riječi u grafičkoj obradi koju traži sadržaj
 a. jezični dio nečega b. ono što je izgovoreno ili napisano kao cjelina
 riječi glazbenog djela uz note – melodija
 tiskarska slova veličine 20 tipografskih točaka

Čemu služe tekstovi?

SVRHA TEKSTA
OSOBNA- zadovoljava vlastite interese (zabavni i informativni tekstovi,
dopisivanje, beletristika)
JAVNA- službeni tekst, informacije o javnim događajima (vijesti, priopćenje…)
OBRAZOVNA- služi za učenje (udžbenici..)
PROFESIONALNA- vezani uz profesionalno obavljanje posla/radno mjesto

VRSTE TEKSTOVA

OPISNI (DESKRIPTIVNI)
 opis predmeta
 opis osobe
 opis prostora

RASPRAVLJAČKI
 rasprava
 prikaz
 komentar
 kritika
 recenzija
 interpretacija
 esej

UPUČIVAČKI (INSTRUKTIVNI)
 objašnjavanje
 tumačenje
 predavanje
PRIPOVJEDNI (NARATIVNI)
 kratka priča
  pripovijetka
 roman
 prepričavanje
 obavijest (priopćenje)
 vijest
 izvješće
 reportaža
 sažetak
 životopis
 autobiografija
 SMS poruka
 elektronička pošta
 pozivnica
 pismo
 čestitka
 razglednica

uputa- pripovijedanje i opisivanje

opis i pripovijedanje- raspravljanje i upućivanje

PODJELA TEKSTOVA PREMA OBLIKU (primjeri)

NEPREKINUTI TEKSTOVI
 rečenice organizirane u ulomke, ulomci uklopljeni u veće cjeline (poglavlja)

ISPREKIDANI TEKSTOVI
 različiti načini prikaza:
1) obrazac
2) grafikon
3) tablice
4) dijagrami
 5) umne mape
6) zemljovidi
7) pozivi
8) oglasi

MJEŠOVITI TEKSTOVI
 kombinacija neprekinutih i isprekidanih tekstova
 tekst organiziran u ulomke i slikovni prilog: grafikon, tablice

PRIPOVIJEDANJE
PRIPOVIJEDNI TEKSTOVI- prepričavanje nekakve situacije
vremenski slijed- temeljno obilježje pripovijedanja, iznošenje događaja, zbivanja i
doživljaja

USMENO I PISANO PRIPOVIJEDANJE

USMENO- svakodnevne situacije, prepričavanje događaja, osvrt na neku situaciju
->govorni pripovijedni tekst
PISANI PRIPOVJEDNI TEKST- vijest, putopis, reportaža i izvješće
struktura teksta:
-jednostavnom (proširenom i neproširenom) rečenicom- mogu se izraziti
promjene u prostoru i vremenu-> glagoli

OBLICI PRIPOVIJEDANJA
pričanje- izvorna građa, stvarna ili zamišljena, smještena u prošlosti, sadašnjosti ili
u budućnosti- kako stvarati
prepričavanje- preuzeta građa, doslovno ili djelomično prepričavanje- kako
preraditi poznati sadržaj

OBJEKTIVNO I SUBJEKTIVNO PRIPOVIJEDANJE

OBJEKTIVNO (NEUTRALNO)- neutralno izlaganje događaja i zbivanja bez unošenja
osobnog stava
SUBJEKTIVNO- održava odnos pripovjedača prema zbivanju i događajima o kojima
pripovijeda: pripovjedač subjektivno progovara, komentira zbivanja, likove i
događaje

ŽIVOTOPIS
Životopis(biografija)- opis života neke poznate i zanimljive osobe, javio se u doba
antike
Autobiografija- djelo u kojem javna osoba opisuje i izlaže vlastiti život
o osobni interesi
o osobni podatci
o izvanškolske aktivnosti
o strani jezici
o obrazovanje

VRSTE ŽIVOTOPISA
NARATIVNI ŽIVOTOPIS
 pisan u obliku neprekinutoga teksta i podijeljen na odlomke
 izlaganje vlastitog života u vremenskom slijedu od rođenja do trenutka kad
se životopis piše
 izraz osobnosti autora/ice

TABLIČNI ŽIVOTOPIS
 suvremeniji oblik životopisa
 sažeti podaci i pregledno prikazani u točno određenom vremenskom slijedu
 unose se u tablicu/propisani obrazac
OSOBNE INFORMACIJE
VRSTA PRIJAVE
RADNO ISKUSTVO
OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE
OSOBNE VJEŠTINE
Materinski_i_strani-_jezici,
komunikacijske/organizacijske/rukovoditeljske/poslovne/digitaln
e vještine
PUTOPIS
 upoznavanje različite krajeve, ljude i običaje
  doznavanje mnogo o autorovu pogled na svijet, njegov karakter,
obrazovanje, umjetničkom ukusu i dr.
Teme putovanja putopisac razvija opisom krajeva, ljudi i običaja unoseći pritom i
vlastiti stav.

OPISIVANJE- opis svega što uočavamo

 prostor
 ljude
 predmete
 pojave
 osjećaje
->temelje se na zapažanju(percepciji) onog što opisuju

Objektivni opis- sažeto prikazani osnovni elementi fizičkog opisa, autor ne

pokazuje svoj odnos
Subjektivni opis- umjetnički opis-> povezivanje vanjskog i unutrašnjeg svijeta,
slikama i asocijacijama se daje dublji smisao, autor daje novi smisao metaforičnim
razmišljanjima

PORTRET
dva sloja:
  vanjski portret- opis vanjskog izgleda(odjeća, dijelovi tijela, stas, držanje,
kretnje)
 unutarnji portret- opis ponašanja, psihološki portret, odnos prema
drugima…

OD INDOEUROPSKE JEZIČNE ZAJEDNICE DO HRVATSKOG JEZIKA

Na svijetu se govori oko 6 000 jezika, ali točan broj nije poznat jer nisu svi jezici
popisani i nije ni jasno što treba
brojati kao jezik. Najvažnija podjela jezika je po genetskoj srodnosti (jesu li se
jezici razvili iz istog izvora).
Najveća jezična porodica (po broju govornika) danas su indoeuropski jezici.
Hrvatski i ostali južnoslavenski jezici ubrajaju se u slavenske jezike koji su dio
indoeuropske jezične zajednice.
Indoeuropska (2000. god. pr. Kr.)baltoslavenska(1500.-1300.god.pr.
Kr.)praslavenska (dolazi do promjena): slavenski jezici su se podijelili u 3
skupine: zapadnoslavenski, istočnoslavenski i južnoslavenski (hrvatski).

STABLO INDOEUROPSKIH JEZIKA

Indoeuropska jezična zajednica
 skupina jezika srodna po postanku
 govori se u Europi i krajevima u kojima su se nastanjivali- Amerika,
Australija, dijelovima Afrike i Aziji
indoeuropska jezična skupina baltoslavenska jezična skupina slavenska
jezična skupina  slavenska jezična skupina južnoslavenska jezična skupina
hrvatski jezik

HRVATSKI JEZIK
KNJIŽEVNI JEZIK
 jezik hrvatske književnosti i pismenosti uopće
 u nekim povijesnim razdobljima ulogu književnog jezika su imali:
staroslavenski, latinski, talijanski, mađarski i njemački jezik
MATERINSKI JEZIK
 idiom što ga dijete stječe u ranoj dobi bez svjesnog učenja, majčinski jezik
STANDARDNI JEZIK
  jezik hrvatske javne komunikacije koji se ostvaruje u funkcionalnim
stilovima (znanstveni, publicistički, administrativni, književnoumjetnički,
razgovorni stil)
 tradicijom i pismenošću oblikovan sustav na glasovnoj i gramatičkoj osnovi
štokavskog narječja ijekavsko-jekavskog govora
HRVATSKI JEZIK
 jezik kojim govore Hrvati kao izvorni govornici
 lingv. južnoslavenski (zapadnojužnoslavenski) jezik iz baltoslavenske grane
indoeuropske jezične porodice
 govorni, standardni i službeni jezik u RH

IDIOMI/ POJAVNI OBLICI HRVATSKOG JEZIKA

POJAM IDIOMA
Idiom naziv za svaki pojavni oblik jezika
standardni jezik, razgovorni jezik, mjesni govor, dijalekt, žargon…

ORGANSKI IDIOMI- OD MJESNOG GOVORA DO NARJEČJA

Mjesni govor- naziv za organski/izvorni govor nekog kraja, obično seoske
zajednice
Dijalekt- veće skupine mjesnih govora sa zajedničkim obilježjima
Narječja- skupine dijalekata (čakavsko, kajkavsko, štokavsko)
Organski idiomi- usvajamo ih od rođenja u zajednici kojoj rođenjem pripadamo

NEORGANSKI IDIOMI
Standardni jezik- opće sredstvo sporazumijevanja u nekoj državi
Razgovorni(kolokvijalni) jezik- naziv za jezike svakodnevne govorne komunikacije
Žargon- naziv za govor pojedine uže skupine, najčešće određene dobno ili
strukom(učenički, medicinski žargon)
Neorganski idiomi
 nisu vezani uz usko određenu manju sredinu
dijele se na dvije skupine: standardni jezik i supstandardne idiomeidiomi koji
imaju elemente i organskih idioma i standardnog jezika

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

Standardni jezik- jezik koji služi za uporabu u javnoj komunikaciji nekom narodu
na cjeloukupnom naseljenom prostoru

1) AUTONOMNOST
Hrvatski standardni jezik je potpuno autonoman(neovisan) s obzirom na bilo koji
idiom, pa tako i na štokavsko narječje. Standardni jezik se usvaja učenjem, ne
rođenjem, nitko nije govornik hrvatskog standardnog jezika samom svojom
pripadnošću.

2) NORMIRANOST
Standardnojezična norma
 skup pravila za pisanje i govorenje
 navedena u norminativnim priručnicima: pravopis, gramatika, rječnik i
jezični savjetnicima
3) POLIFUNKCIONALNOST
 funkcionalan u svim komunikacijskim situacijama- sva područja čovjekova
privatnog i javnog života
 utemeljeni funkcionalni stilovi: administrativni, književnoumjetnički,
publicistički, znanstveni i razgovorni stil

4) STABILNOST U PROSTORU
 stabilan u prostoru
 komunikacija hrvatskim svim dijelovima RH

5) ELASTIČNA STABILNOST(PRILAGODLJIVOST) U VREMENU

 prilagodljiv u vremenu
 mogu se imenovati novi pojmovi koji ulaze u hrvatski jezični prostor
odraz novih tehnologija, društvenih promjena i sl.

STANDARDNOJEZIČA NORMA
 normiran- sustavom pravila točno određene što mu pripada, a što ne
 Norma
o obuhvaća sustav propisa
o određuje što je u standardnom jeziku pravilno, na svim razinama
o od pravopisne i pravogovorne do pravilne uporabe posuđenica
o norminativni priručnici: pravopis, gramatika, rječnik i jezični savjetnik