Lekcija 9

Kodiranje

 Postupak pripisivanja simbola znakovima vanjskog svijeta naziva se kodiranje

 Svrha kodiranje je predstaviti informacije u prikladan i koncizan format za
jednostavan prijenos i obradu na računaru.
 Skup takvih simbola naziva se kod. Kodni sustav je dogovor o načinu
kodiranja.
 Kodiranje je proces pretvaranja podataka u format potreban za brojne
potrebe obrade informacija, uključujući:
 Sastavljanje i izvršavanje programa
 Prijenos, pohrana i kompresija / dekompresija podataka
 Obrada podataka aplikacije, poput pretvorbe datoteka
Dekodiranje

 Dekodiranje je obrnuti proces, kada se podaci poslani od izvora pretvaraju u

informaciju razumljivu primatelju.
 Jedan od razloga za kodiranje je omogućiti komunikaciju tamo gdje normalni
govorni ili pisani jezik nije moguć. ( na primjer u računaru) .
 Pri procesu dekodiranja informacija se mora pretvoriti u drugi oblik
korištenjem istih pravila i normi korištenih prilikom kodiranja da bi se dobila
identična informacija to jest da bi se ispravno prenijela vijest do odredišta.
Kodne sheme
 Vrsta koda koja se koristi za pretvaranje znakova poznata je kao Američki
standardni kod za razmjenu informacija (ASCII - American Standard Code for
Information Interchange), najčešće korištena shema kodiranja za datoteke
koje sadrže tekst.
 ASCII sadrži znakove koji se mogu ispisati i ispisati, a koji predstavljaju velika
i mala slova, simbole, interpunkcijske znakove i brojeve.
 Svakom znaku je dodijeljen jedinstveni broj.
 Standardna ASCII shema ima samo nula do 127 znakovnih pozicija; 128 do 255
su nedefinirani.
 Problem nedefiniranih znakova rješava Unicode kodiranje, koje svakom znaku
koji se koristi širom svijeta dodjeljuje broj.
 Ostale vrste kodova uključuju BinHex, Uuencode (kodiranje UNIX do UNIX) i
Višenamjenske ekstenzije internetske pošte (MIME).

ASCII

 Postoje dva ASCII koda:

 Osnovni ASCII kod koristi kodne zamjene duljine 7 bita, što znači da se njime
može prikazati 128 znakova. Svaki simbol i znak je predočen jednim
sedmeroznamenkastim binarnim brojem.
Prva 32 mjesta u ASCII tablici su dodijeljena kontrolnim znakovima (neispisivi
znakovi) a ostala 96 su slova, brojke, znakovi interpunkcije itd.
 Prošireni ASCII kod koristi 8 bitne zamjene te može prikazati 256 različitih
znakova. Prvih 128 znakova jednako je standardnom ASCII kodu. Pomoću
njega se prikazuju posebni znakovi drugih jezika te grafički znakovi. Zbog
razlike u jezicima u različitim zemljama su donesene lokalne norme
UNICODE

 Standard za razmjenu podataka usmjeren na prikaz slova na način neovisan o

jeziku, računarskom programu ili računarskoj platformi.
 On predstavlja daleko veći skup od dotadašnjih 256 znakova.
 Unicode konzorcij i ISO, međunarodna organizacija za standardizaciju su
uskladili napore i proizveli usuglašene standarde ISO-10646 odnosno Unicode.
 Ovi standardi omogućuju ispravno bilježenje i razlikovanje preko milijun
znakova, što nam omogućuje ispravan i nedvosmislen prikaz znakova
korištenih u mnogobrojnim jezicima i pismima.
Kodiranje

 Prilikom upotrebe računara čovjek mora komunicirati i upravljati procesima

preko komponenata računara.
 Prilikom te komunikacije potrebno je prevesti naredbe korisnika u računaru
upotrebljive podatke preko komponenata za unos podataka korištenjem
različitih kodova.
 Budući da računar razumije samo binarni jezik potrebno je svaki znak naredbe
predočiti binarnim rječnikom to jest kodirati ga.
Kodiranje grafičke informacije

 Pojedine osobine svake slike i linearne koordinate bilo koje točke može se
prikazati u obliku brojeva. Stoga je bitmapa kodiranje temelji na binarnom
kodu, prilagođen za prikazivanje grafičkih informacija.
 Crno-bijele fotografije - kombinacija točaka s različitim nijansama sive, to
jest, svjetlina svake točke slike određuje osam-bitni binarni broj.
 Kada se proširi s tri osnovne boje: zelena, crvena i plava; kombinacijom ove
tri boje može se predstaviti bilo koja boja. Ovaj sustav kodiranja se zove
RGB.
 CMYK
Kodiranje audio i video podatka

 Kodiranje se također koristi za smanjenje veličine audio i video datoteka.

Svaki oblik audio i video datoteka ima odgovarajući program koder-dekoder
(kodek) koji se koristi za kodiranje u odgovarajući format, a zatim dekodira
za reprodukciju.
 Kodiranje se ne smije miješati sa enkripcijom koja skriva sadržaj.
Kodiranje u programiranju

 Kodiranje u kontekstu programiranja podrazumijeva pisanje računarskog

programa u nekom od programskih jezika visoke razine – izvorni (source) kod.