Jakov Sabljić

Jakov SABLJIĆ
IZ METODIČKE TEORIJE I PRAKSE

NASTAVE KNJIŽEVNOSTI
Izdavač
Institut za crnogorski jezik i književnost – Podgorica
Biblioteka
POSEBNA IZDANJA
Urednici
Adnan Čirgić
Aleksandar Radoman
Recenzenti
Milorad Nikčević
Radoslav Rotković
Jakov SABLJIĆ

Podgorica, 2011.
Knjigu posvećujem Miloradu Nikčeviću, svojemu znanstvenomu
mentoru, te svim svojim studenticama i studentima s kojima mi je
uvijek užitak surađivati.
RIJEČ AUTORA
U naslovu knjige sadržane su dvije vrlo bitne odrednice koje

smatram ključnima za metodičku uspješnost – spoj teorije i prakse.
Poznata izreka glasi da je teorija bez prakse jalova, a praksa bez
teorije slijepa. U dosadašnjem radnom iskustvu uvjerio sam se u
istinitost te tvrdnje. Osim toga velika je odgovornost metodičara,
ponajprije zato što upućuje buduće profesore u planiranje i načine
održavanja nastave, predstavlja im prikladnost oblika rada u skla-
du s odgovarajućim ciljevima i zadacima propisanih cjelina, tema
i jedinica. Druga važna stavka odnosi se na metodičarevu vjerodo-
stojnost jer prije svega mora paziti da zastupanu teorijsku osnovu
te preporučene oblike i metode rada sam uključuje u svoj nastavni
posao. Ako se u nečem od nabrojanoga pogriješi, te su pogreške i
disproporcije u očima studenata neoprostive. Ne ispričavaju ih niti
mladost ili starost metodičara kao podloga za opravdanje inercije
niti nezainteresiranost predavača koji se posvećuje isključivo znan-
stvenu radu na štetu nastavnoga rada vezanoga za metodiku zabo-
ravljajući pri tom da je ona također znanstvena disciplina.
Knjiga Iz metodičke teorije i prakse nastave književnosti rezultat
je intenzivna rada, ponajviše u sklopu kolegija Metodika nastave
književnosti na osječkom Filozofskom fakultetu. Sve iznesene spo-
znaje i važni rezultati posljedica su mojega nastavnoga angažmana
na tom fakultetu. Mnogi metodički eksperimenti odigrali su se u
okvirima seminarske nastave održavane u suradnji sa studentima
koji su uvijek zainteresirani za suočavanje s metodičkim izazovi-
ma. Važno je istaknuti da su studentska školska iskustva, njihov rad,
sugestije i zapisi sastavan dio knjige koju čitatelj drži u rukama.
Kao predavaču bilo mi je stalo oživjeti nastavu metodike sadržaji-
ma iz književnonastavne prakse, uputiti studente da tijekom svojega
boravka u slavonskim osnovnim i srednjim školama isprobaju dje-
5
Jakov SABLJIĆ IZ METODIČKE TEORIJE I PRAKSE NASTAVE KNJIŽEVNOSTI
lotvornost metoda za koje su već otprije znali, s kojima su se upo-

znali na fakultetu ili koje su sami osmislili. Upravo zbog toga sve
prezentirane metode provjerene su u konkretnom nastavnom radu
na osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj ili visokoškolskoj obrazovnoj
razini.
Priznajem također da je primjera za načine rada nastavnika i uče-
nika zaista mnogo. Ako je netko uložio svoj trud da pokaže kako u
praksu može biti uključena osmišljena metoda, zbog toga je njegovo
ili njezino ime i naznačeno ispod rješenja zadatka ostvarenoga tije-
kom nastave metodike na fakultetu i izvan njega. Od srca zahvalju-
jem svima, posebno svojim studentima koji su doprinijeli takvoj kon-
cepciji knjige koja će svojim sadržajima, preporukama, savjetima i
objašnjenjima, vjerujem, biti od praktične koristi svim sudionicima
nastave. Uostalom, previše je metodičkih knjiga ili knjiga o metodici
koje su prepune općenitosti i koje ne ispunjavaju svoju svrhu potpo-
maganja što boljoj realizaciji konkretne nastavne jedinice.
Iako sam svjestan činjenice da uspješna primjena određene meto-
de uvelike ovisi o mnogo čimbenika – motiviranosti učenika i profe-
sora, nastavnoj situaciji i sadržaju koji se tematizira itd. – bit ću za-
ista sretan ako primjena nekih od ponuđenih metodičkih postupaka
djelotvorno pomogne profesorima hrvatskoga jezika i književnosti
u njihovu radu s učenicima, ali i fakultetskim profesorima u radu
sa studentima. Pored toga smatram da je metodika visokoškolske
nastave književnosti nepravedno zanemarena pa se zato nekoliko
priloga s toga područja i našlo na stranicama ove knjige. Treba
napomenuti da je većina radova koji su u njoj okupljeni prvotno
objavljena u nekim od sljedećih publikacija: Metodika, Napredak,
Riječ, Šokačka rič, Lingua Montenegrina te zbornik Ivan Mažuranić
(1814-1890) i Crna Gora.
U prvom dijelu knjige naslovljenu „Interpretacije“ raspravlja
se o interpretaciji u (visoko)školskoj nastavi, definira se trenutač-
no stanje, predlažu konkretni modeli za poboljšanje rada. Posebna
briga posvećuje se primjeru interpretacije duhovne pjesme, što nije
slučajno budući da ta problematika zahtijeva cijelu metodičku mo-
nografiju. Duhovnost u nastavi književnosti jako je važna sastavnica
koja je svakako premalo rabljena za poticanje razvoja čovjekovih
6
RIJEČ AUTORA
nedovoljno aktiviranih unutarnjih mogućnosti. Spjev Ivana Mažura-

nića Smrt Smail-age Čengića poslužio je kao uzorak za predlaganje
metodičkoga modela u kojem se umjesto od djela prema njegovoj
književnokritičkoj interpretaciji osmislio suprotan slijed od teksta
interpretacije prema djelu koje je njezin izvor. Time se otvara put za
metodičku invenciju jer se angažira drugačiji kut gledanja na knji-
ževno djelo, a ujedno učenicima omogućuje da aktivno vrednuju sa-
držaje koje redovito nekritički preuzimaju i ugrađuju u svoje u biti
pasivno literarno znanje. U tom dijelu progovara se i o stereotipiza-
ciji kao zanimljivoj pojavi u književnosti o Šokcima i nastavnim op-
cijama u bavljenju tim za čovjeka bitnim fenomenom sveprisutnim
u njegovu razumijevanju svijeta i društva.
Tekstovi okupljeni pod naslovom „Povezivanja“ značajni su
zbog posebnosti favorizirane organizacije školske interpretacije. In-
tertekstualnost toliko zaokuplja teoretičare, ali je u nastavi izostala
njezina sustavnija razrada. Zbog toga su u radovima ovoga dijela
izdanja metodički aktualizirani tekstovi koji su nastali na temelju
pojedinih književnih klasika. Smatram da se sparivanjem tekstova
uobičajena interpretacija obogaćuje jer se time osigurava bolje ra-
zumijevanje pročitanoga, a ujedno se u nastavu uvode zapostavlje-
ni primjeri učenicima bliske suvremene književnosti koja obiluje
literarnim obradama lektirnih naslova. Povezivanja se odnose i na
izravno poticanje znatnije upotrebe postavki različitih književnote-
orijskih pravaca u tumačenju istoga umjetničkoga teksta. Time se
postiže čvrst savez teorije i prakse što je i glavni cilj kojem sam težio
u svim radova.
Glavni cilj do naročitoga izražaja dolazi u zadnjem dijelu naslov-
ljenu „Pregršt metoda za bolju recepciju proze i poezije“. Držim da
se nastava uvijek može odmjereno ispreplesti odgovarajućim nači-
nima rada nastavnika i učenika, odnosno studenata. Toliko je mo-
gućnosti da nastava koja se isplanira tako da učenicima / studentima
bude istodobno i poučna i zanimljiva nikada ne može biti prenapor-
na i stresna. Zadatak je profesora književnosti stvoriti i obučiti cjelo-
životne čitatelje. Zato su u tom dijelu knjige s oglednim primjerima
predstavljene brojne metode upotrebljive u interpretaciji poetskih i
proznih tekstova. Ovdje se inzistiralo na stvaralaštvu recipijenata
7
zato što danas klišeiziranoj, isključivo analitičkoj nastavi nema mje-

sta. Metode su zaista primjenjive i s punom odgovornošću tvrdim da
će početna sumnjičavost u mogućnost uporabe nekih od njih odmah
biti uklonjena uviđanjem povratne reakcije svih sudionika nastave.
Tome su svakako dokaz ilustrativni primjeri iz žive nastave za sva-
ku metodu pojedinačno. Treba još istaknuti da se ni jedan prijedlog
ne treba shvatiti kao recept prema kojem se zauzima formalistički
odnos odrađivanja zadanoga. Svaki način rada može se modificirati
i prilagoditi željama nastavnika i učenika, ciljevima nastave i uvje-
tima u kojima se odvija.
Svi profesori, bez obzira na predmet kojim se bave, morali bi
biti i dobri metodičari. Nastava književnosti područje je vrlo širo-
kih mogućnosti gdje zaista do izražaja može doći kako kreativnost
usmjerivača nastave tako i učenika, odnosno studenata. Osim toga
u književnosti se nalaze mnogi odgovori na životne probleme te je
iz literarnih djela potrebno usvojiti ljudsko iskustvo koje je njima
posredovano. Zato nastavu valja humanizirati, odnosno učenike i
studente naglašeno upućivati na aktivan doživljaj i spoznaju umjet-
ničke riječi, a ne isključivo na činjenično znanje o književnosti. Naj-
važnija zadaća nastave nije samo u tome da se ostvare programske
odrednice, a učenici i studenti zapamte što više informacija kako
bi bili pozitivno ocijenjeni. Učitelji angažirani na svim razinama
obrazovanja trebali bi naučiti kako poučavati i metodički ispravno
osmisliti sat, a učenici i studenti kako kritički čitati i razmišljati,
potom pisati gramatički, pravopisno i stilski korektno te, najvažni-
je od svega, naučiti shvaćati sebe i svoju okolinu, ukratko naučiti
KAKO ŽIVJETI. Posrijedi je temeljna pretpostavka individualnoga
i kolektivnoga uspjeha. Nadam se da će tome doprinijeti i sadržaj
ove knjige.
dr. sc. Jakov Sabljić
8
I.
INTERPRETACIJA
INTERPRETACIJA KNJIŽEVNOGA TEKSTA
U OBRAZOVNOM SUSTAVU
U zapaženu romanu Flaubertova papiga (1984) Juliana Barnesa

govori se o dvjema vrstama čitatelja – s jedne strane o onima koji se za-
duženi profesionalnim bavljenjem knjigama familijariziraju s njihovim
autorima, likovima i pojedinostima, a s druge strane o običnim, ali pa-
sioniranim čitateljima kojima je dopušteno zaboraviti pročitano, „pre-
variti“ pisca s nekim drugim njegovim kolegom, ali se „prevarenom“
prethodniku po potrebi opet i vratiti (Barnes, 1990: 80). Čini se kako bi
prema tako zamišljenoj klasifikaciji interesnih skupina osnovnoškolci,
srednjoškolci i studenti književnosti bili negdje između opisanih kate-
gorija. Sam sustav školovanja, koji im većinom nameće obrazovanje po
načelu da određena količina znanja uvijek ide zajedno s prikladnom vri-
jednosnom numeracijom, uvjetuje naposljetku upamćivanje činjenica
koje se posreduju nastavom. No, nakon višegodišnje stalnosti takvoga
procesa ulazi se u kolotečinu slobode vlastitoga izbora naslova i od-
govarajućega načina čitanja. Iskustvo koje je do tada stečeno obliko-
vano je spoznajama koje pripadaju ili području znanja o književnosti
(književnoteorijskoga i književnopovijesnoga) ili književnoga znanja
(onoga koje se temelji na književnim djelima). Međutim, važno i često
zanemareno pitanje jest koliko zapravo, pored teorijskih i povijesnih
sadržaja, mladi čitatelji znaju o samoj književnosti, odnosno kakav je
omjer znanja o književnosti i književnoga znanja.
Metodički model koji se može ponuditi tijekom školovanja bu-
dućih knjigoljubaca jest testiranje poznavanja elemenata prethodno
navedenih dvaju područja, a koja se usvajaju s obzirom na obrazov-
no-spoznajnu razinu te potrebne kompetencije. No, dok se količina
znanja o književnosti testiranjem može lako definirati, književno
11
znanje ipak čini zaliha stvarana s obzirom na brojnost i raznovrsnost

lektire koja je propisana ili, u manjem obimu, slobodno odabrana.
Pravo iskušavanje (s)poznatosti literarnih tekstova u mogućnosti
su odrediti sami recipijenti u susretu s nekim drugim tekstom koji
(intertekstualno) sadrži referencije na već pročitano, često pripadno
općem kulturnom kanonu – npr. Biblija, grčka mitologija itd. No
također je i učitelj u mogućnosti ako ne utjecati na količinu, a ono na
osvještenje važnosti književnoga znanja koje, ovisno o dostupnosti,
može biti aktivno ili pasivno.
Aktivno književno znanje rezultat je aktivnoga čitanja koje kvali-
tativnim zbrojem iskustava prošlih čitanja služi olakšanom dekodira-
nju aktualnoga teksta koji se estetski prima. Jednostavnije rečeno, radi
se o tolikoj opremljenosti literarnim kompetencijama koje pomažu u
uspješnijem razumijevanju literarnih, ali i ne samo literarnih, tekstova.
Pod književnim znanjem pak ne podrazumijeva se samo automatsko
uključivanje prethodno usvojenih spoznaja i iskustava, već sagledava-
nje i razumijevanje neposredno danoga literarnoga konteksta, a tome
se u tehničko-kompetencijskom smislu pridružuje i raspletanje znače-
nja uz pomoć leksikona i priručnika, naravno, uz stečenu sposobnost
gdje i kako najbrže doći do željene informacije.
Ovdje je zanimljivo aktivno književno znanje ili estetska kultura
koja se najdjelotvornije stječe vježbom, a to znači redovitim, uče-
stalim čitanjem. Funkcionalizacija sadržaja vezanih uz razvijanje
takvih potreba nesumnjivo se može ostvariti nuđenjem brojnih (ne)
književnih sadržaja u okviru različitih rodova, vrsta i podvrsta unu-
tar same književnosti te, posebice u novije vrijeme, aktualizacijom
njihovih dodira sa sadržajima izvanknjiževnih medija kao što su:
novine, film, internet.
No, da ne bude zabune, sve što je dosad rečeno odnosi se na ide-
alno željenu situaciju vezanu uz usvajanje takozvane kulture čitanja
neprestanim aktiviranjem sljedeće akcijske spirale: čitanje – osvje-
štenje pročitanoga – doživljaj uspješnosti – osjećaj ugode – čitanje
– osvještenje pročitanoga... Dakako, ne znači da je u biti neodrediva
optimalna količina književnoga znanja kao krajnji rezultat nastave
književnosti jedino najbolja zaliha iz koje izvire interpretacijska
12
INTERPRETACIJA KNJIŽEVNOGA TEKSTA U OBRAZOVNOM SUSTAVU
moć učenika / studenata1 kao estetskih subjekata (u daljnjem tekstu

pokazat će se kako je tobožnja analitička „nemoć“ zapravo nužno
polazište svakog okušavanja interpretacijskih moći!). Štoviše, ti-
jekom cjelokupnoga nastavnoga procesa učenike / studente doista
treba upozoravati na očekivane praznine koje postoje u pristupanju
književnoumjetničkome tekstu, što ne znači da učitelj treba superi-
orno nastupati ustoličujući svoj autoritet kojem je jedinome omo-
gućen uvid u „tajne“ znanja o interpretaciji. Upravo suprotno, onaj
tko usmjeruje nastavni sat književnosti morao bi učenike / studente
upućivati upravo u ono što i kako sam zna da bi kratkim putokazi-
ma ili prezentacijom važnih tekstova za trenutačno tumačeno djelo
uspostavio ravnotežu između razine znanja obiju strana, odnosno
prikladnim usmjeravanjem uspio i od učeničkoga / studentskoga
pristupa tekstu načiniti jednu od mogućih perspektiva gledanja na
razmatranu literarnu pojavu.
NUŽNOST DEMISTIFIKACIJE LITERARNE KOMPETENCIJE

Prema tome, ono što se često događa ne samo predavačkim počet-
nicima, već i iskustveno oprobanim poznavateljima izvedbe nastave
književnosti jest činjenica da se književno znanje mistificira takvim
autoritativnim nastupom i pristupom tekstu iz kojeg učenik ili stu-
dent jedino može izvesti zaključak o svojoj slaboj rasudnoj moći u
pitanjima interpretacije jer očito drži da uspješnost u toj disciplini
ovisi o količini čitateljskoga iskustva i godinama mukotrpnoga pro-
učavanja. Uzrok takvom ne tako rijetkom stanju, unatoč primjerice
znanju o načelima istraživačke nastave ili o zahtjevima HNOS-a,
leži dobrim dijelom u nefleksibilnosti visokoškolske / sveučilišne
nastave. Ona se pak većinom temelji na sokratskom tipu predavanja
ili seminara gdje se studenti kao eventualni sugovornici u obradi
književnoga djela pitanjima planirano usmjeravaju na unaprijed za-
1
U radu se odrednice učenik / student rabe onda kada se želi naglasiti problem koji je vezan uz
interpretaciju na svim obrazovnim razinama (radi izbjegavanja gomilanja riječi izostavljeni
su oblici u ženskom rodu). Kada se opisuje stanje vezano samo uz osnovnoškolsku i
srednjoškolsku nastavu, onda se upotrebljava isključivo naziv učenik, a naziv student
za sudionika visokoškolske nastave. Kada se misli na predavače književnosti na svim
obrazovnim razinama, rabi se zajednička odrednica učitelj (kada je naglasak na poslu koji
se obavlja, a ne na školskoj spremi).
13
mišljen put dolaska do favoriziranoga značenja dohvatljivoga i uo-

bičajenim predavanjem ex cathedra. Objašnjenje se takvoga postu-
panja nalazi u paradoksalnoj ironiji da će student kao naivni čitatelj
znati tek ono što je profesor sam naučio te će to u ulozi svjedoka i
zabilježiti, umjesto da su uloge učenja i poučavanja po svojoj biti
obratne – smisao teksta trebao bi znati rekonstruirati usvajanjem po-
trebnih literarnih sposobnosti upravo student kao aktivan subjekt, a
profesor mu pri tom pokazati njegovu interpretacijsku autonomiju
ogoljavanjem načina kako i odakle nešto sam zna o određenoj knji-
ževnoj pojavi.
Čini se iz svega da mnoge pogreške u usvajanju literarnih kom-
petencija izviru iz pedagoške prakse predavanja književnosti na fa-
kultetima gdje se nerijetko znanje o književnosti konstituira preno-
šenjem i bilježenjem određenoga broja probranih informacija koje
fakultetski profesori prenose budućim profesorima književnosti, a
ovi naravno svojim učenicima. Kako bi inače učenik i student mogli
znati što znači djelo jednoga klasika ako im to prije svega nije rekao
njihov profesor?
Da je stanje slično i u osnovnom školstvu pokazuje i ulomak iz
kolumne Maje Flego koja uživljavajući se u ulogu hrvatskoga dese-
togodišnjaka piše:
I učiteljica, i one šarene stranice u školskim knjigama i
radnim bilježnicama ponavljaju kao navijeni: Što misliš
o Sretnom kraljeviću, što misliš o ugroženim pticama, što
misliš o hrvatskim kraljevima, što misliš o pristupanju
Hrvatske Europskoj uniji... Najgore je što su sva ta pita-
nja zapravo zagonetke koje uglavnom imaju jedan točan
odgovor. To znači da o tim stvarima ne možeš misliti bilo
što, nego trebaš znati što se od tebe očekuje da misliš. (...)
Danas, u demokraciji, sve je mnogo kompliciranije. Sada
sa svih strana učitelje potiču da učenike pitaju za njihovo
pravo, slobodno i kreativno mišljenje. Pritom se od njih,
slično kao i nekad, očekuje da djecu ipak upute i navedu
na, ispravno mišljenje. (Flego, 2005: 5)
Odnos strana ukorijenjen u nastavnoj obradi književnosti tim je
više neobičan ako se u obzir uzme da je u prošlih četrdesetak godina
čitatelj kao bitna oblikotvorna snaga svih književnotekstnih sloje-
14
va teorijski dobio povlašteno mjesto u trokutu koji zajedno tvori s

djelom i njegovim autorom. No, iako se teorijama, poput primjerice
Wolfganga Isera ili Rolanda Barthesa, nude novi okviri za razumi-
jevanje interpretacije plodonosnim uključenjem čitateljâ u osmišlja-
vanje literarnih tekstova, predavanje književnosti u visokoškolskoj
nastavi nije se posve izmijenilo jer je uz metode usredišnjenja na
studente i suradničko učenje i dalje prisutna usmjerenost na: a) (re)
produkciju (tj. na stvaranje standardiziranih kritičkih i teorijskih ko-
mentara), b) tekst (favoriziranje interpretacijsko-kritičke pozicije u
odnosu na usvajanje metoda čitanja) i c) natjecanje (tj. na proizvod-
nju alternativnih čitanja koja se uzimaju u obzir tek ako ih odobri
voditelj nastavnoga procesa koji je i dalje nositelj ključne interpre-
tacije). „To zasigurno pokazuje moć kulturnih normi i praksi nad su-
dionicima kulture i njihov otpor da se mijenjaju“ (Blau, 2003: 18) pa
„ono što bi trebalo imenovati revitalizacijskom snagom predavanja
književnosti nisu toliko teorije o čitanju i literarnom diskursu, već
kultura poučavanja“ (Blau: 18).2
U takvoj kulturi literarnoga poučavanja zbunjenost i konfuzija
pred analiziranim tekstom prokazuju se kao odlike nekompetentno-
sti i neznanja, a zapravo su nedoumica i nesigurnost karakteristike
polaznoga stanja interpretacije jer su signal prepoznavanja problema
i početka intelektualne potrage za njegovim rješenjem. Pri tom ne
tako rijetko prešutno preskakanje onih dijelova teksta koji samom
usmjeritelju obrade nisu jasni samo dovodi do utvrđivanja mišlje-
nja kako treba predavati jednom zasvagda utvrđene i naučene istine
koje se ni u kojem slučaju ne bi smjele dovoditi u sumnju, posebice
izražavanjem nesigurnosti i pozivima na moguća zajednička čitanja
spornih mjesta. Odobravanje koje je profesor spreman izraziti na
temelju učenikova ili studentova drugačijega, ali argumentiranoga
mišljenja upućuje na njegovu spremnost da podrži čitanje nastalo iz
drugačijega kulturnoga i ideološkoga očišta, a to je opet dokaz da
svoj intelektualni autoritet ne temelji na postupcima drugorazredno-
ga literarnoga znanja, tj. onoga koje jednom zauvijek utvrđuje netko
drugi pa se zbog toga slijepe pjege ili prazna mjesta u čitanju naj-
češće preskaču u skladu s automatizmom preuzimanja okamenjene
2
Sve citate iz knjige Sheridana D. Blaua (vidi „Literaturu“) preveo J. S.
15
uloge sveznajućega autoriteta. U isto vrijeme odobravajuća reakcija

izraz je vjere u vlastito autentično znanje o književnosti, ali i znak
učeniku ili studentu da je oblikovanje i revidiranje iste vrste zna-
nja prepušteno samo njemu, čime je izbjegnuta pseudoliterarnost i s
njom vezan manjak interpretacijskoga samopouzdanja.
Razlika između profesora i studenta / učenika katkad se svodi na
razliku u pragu tolerancije na odustajanje. Uvježbanom čitatelju te-
žak i nerazumljiv tekst bit će uzrok potrebe ulaganja dodatnoga napo-
ra, a manje uvježban interpretator u susretu s istim tekstom njegovu
tešku shvatljivost povezivat će sa svojom tobožnjom nekompeten-
tnošću artikuliranu famoznom izjavom: „Tekst je pretežak i nerazu-
mljiv.“ Interpretacija pak podrazumijeva uspone i padove, posebi-
ce na početku kada se začinje traženje najboljega puta do sadržajne
jezgre teksta svladavanjem onih najsloženijih dijelova koji su zbog
svoje neprozirnosti stavljeni u žarište razmatranja jer je upravo njiho-
va manja spoznatljivost pokazatelj da je njima obuhvaćen sklop koji
njihov interpretator još ne zna pa ga upravo zato nečemu i može na-
učiti. Kao što je napisao Sheridan D. Blau: „Ako ne možeš razumjeti
što čitaš kad si tekst pročitao prvi put, to bi mogao biti dokaz da je to
tekst vrijedan čitanja zbog toga što ti govori nešto što konceptualno
još ne razumiješ, pa je proces shvaćanja utemeljujući za proces na-
predovanja ili produbljivanja tvoje zamisli.“ (Blau, 2003: 24)
ČITANJE, INTERPRETACIJA, VRJEDNOVANJE

Produbljivanje zamisli o odgonetavanju značenja književne po-
jave prolazi tri stupnja obuhvaćena nastavom književnosti: čitanje,
interpretacija i (književnokritičko) vrjednovanje. Potrebno je napo-
menuti da su sva tri stupnja susljedna i međuovisna jer je svakim
omogućeno funkcioniranje onoga sljedećega. Točnije rečeno, inter-
pretacija će ovisiti o pročitanome, odnosno o onome o čem se govori
u literarnu tekstu, a vrjednovanje će ovisiti o posljedicama interpre-
tacijske izvedbe. Zanimljivo je istaknuti da je interpretacijsko-ana-
litička trijada preformulacijom napadno analogna opisu kritičkoga
razmišljanja u gotovo svakom kontekstu: „Što tekst govori?“ pitanje
je sukladno početnoj upitanosti, primjerice, tijekom znanstvenoga
istraživanja, a ono glasi: „O kojim se činjenicama radi?“ Pitanje ko-
16
jim je definirana interpretacija: „Što tekst znači?“ odgovara pitanju:

„Koji se zaključci mogu izvesti iz činjenica?“ Napokon, pitanje:
„Kakva je vrijednost teksta?“ pretvorivo je u pitanje znanstvenika:
„Kakva je primjenjivost rezultata?“ (Blau, 2003: 52).
Prethodnim vrlo kratkim, ali ništa manje uvjerljivim dokazbenim
izvođenjem ujedno se utemeljuje važnost interpretacije književnoga
teksta kao iznimno korisne vježbe kritičkoga mišljenja kojim se tvori
intelektualna osnovica svih znanstvenih područja i akademskih disci-
plina. Međutim, prigovor bi se mogao uputiti, a i više nego često se
doista i upućuje onome što predstavlja samu srž uspjelosti svakoga
interpretacijskoga nastojanja – validnosti dobivenoga suda. Prema
tom široko usvojenom i prividno logičnom zaključivanju „ispravnost“
interpretacije opravdava se dvama oprečnim načinima ovjerovljenja.
Tako njezina korektnost može biti osigurana već spominjanim auto-
ritetom ili autoritetima čija se argumentacija kanonizira citiranjem
dijelova njihovih književnokritičkih i književnopovijesnih opaski u
sklopu metodičkoga instrumentarija mnogih udžbenika / čitanaka. Ta-
kva praksa u novije vrijeme ispravlja se unosom pisanih ocjena samih
učenika na ona mjesta u udžbenicima / čitankama koja su donedav-
no bila rezervirana isključivo za književnoznanstvene autoritete. Vrlo
je značajno što u takvim zapažanjima nisu sadržane uobičajene apo-
logije, nego su nerijetko prožeta kritičnošću kao potvrdom literarne
kompetencije mlađih čitatelja. Za primjer neka posluži ocjena romana
Seljačka buna Augusta Šenoe, koju je napisala šesnaestogodišnja uče-
nica: „Volim realistično pripovijedanje. Toga ima u romanu Seljačka
buna, pa ne mogu reći da je potpun promašaj što se nalazi u školskoj
lektiri. Ipak, više je romantičnih i sentimentalnih opisa. Neuvjerljivi
su i vjerojatno malo je osoba koje u tome uživaju.“ (Cetinić, Pandžić,
2005: 69) Navedenom i njoj sličnim formulacijama književno se djelo
uključuje u primateljev recepcijski kontekst te prolazi kroz njegovo
recepcijsko sito (Rosandić, 2005: 217) što, dakako, ima veliku važ-
nost u određivanju smjernica interpretacije.
Postojanje reprezentativnih tumačenja posljedica je duge prakse
koja se očitovala u gledanju na nastavu književnosti kao čitanje i
proučavanje kanonskih djela te učenje onih specijalističkih tuma-
čenja za koja se držalo da se u njima jedino ispravno odgonetavaju
17
značenja umjetničke sadržine. Premda se općenito smatra da su spo-

menute vizure neuskladive s nastavnom suvremenosti, one su i dalje
kobno prisutne, a dokaze za to ne treba tražiti dalje od, primjerice,
među učiteljima književnosti omraženih, a među učenicima sve više
popularnih vodiča kroz lektiru u kojima stručnjaci i znanstvenici
nude ispravne načine čitanja, interpretiranja i kritičkoga ocjenji-
vanja tekstova lijepe književnosti. Opisano se posebice odnosi na
literarni kanon iz starijih razdoblja, čiji konstitutivan dio čine djela
koja su suvremenom čitatelju strana svojim jezikom i stilom pa je
postojanje brojnih vodiča i sličnih priručnika opravdano isprikom da
su djela iz toga udaljenoga odsječka povijesti književnosti čitljiva i
razumljiva tek uz pomoć eksperata i njihovih uputstava.
Ako se prethodnim argumentacijskim nizom pokušalo ukratko
rekapitulirati što znači isključivost dominantnoga tipa interpreta-
cije, njemu nasuprot izdvojivo je zaključivanje oblikovano posve
drugačijim interpretacijskim pretenzijama. Naime, mnogi opravda-
vaju stav da je valjanost interpretacijom oblikovanih vrjednovanja
višestruko umnoživa budući da se u obzir uvijek može uzeti bilo
čija interpretacija jer je takvim rezoniranjem dopušteno da književni
tekst može značiti za bilo koga bilo što. Dakle, prema jednom misa-
onom slijedu interpretacija je jedna i jedinstvena, a prema drugom
ima onoliko legitimnih proizvođača koliko ih je uključeno u proces
njezina ostvarivanja. Budući da je prva tvrdnja već osporavana tije-
kom izlaganja, treba nešto više reći o drugoj tvrdnji. Naime, tekst
ne može ipak značiti bilo što zato što se u njegovoj raščlambi inter-
pretatori uvijek kreću više-manje unutar zajedničkog okvira uskog
niza značenja jer postoji visok stupanj složnosti oko toga što se u
tekstu govori pa čak i što znači. Upravo zato interpretirana pjesma
Adieu Vladimira Vidrića neće biti kvalificirana kao socijalna ili reli-
gijska, već kao misaona pjesma u kojoj se posredovanjem elemenata
iz tradicije ljubavne lirike progovara o sudbini pjesnika općenito, a
istodobno i o sudbini pjesnika Vidrića.
Kristalizacija problema vidljivija je kada se pođe od toga što za
učitelje i učenike / studente pretežno znači interpretacija kao po-
stupak. Ponajviše se ona definira kao „čitanje između redova“ ili
„traženje skrivenoga značenja“, čime se načelom povratne sprege
18
naznačuje mistifikacijsko zaogrtanje interpretacijskoga diskursa,

koje svoje „opravdanje“ ima i u povijesnom određenju interpreta-
cije kao hermeneutičke discipline. Hermeneutika (grč. tumačenje)
etimološki je vezana uz grčkoga Hermesa, božanskoga prenositelja
vijesti, koji se zbog toga povezuje s otkrivanjem i tumačenjem skri-
venoga i tajnoga. S druge strane, interpretacija se vezuje uz ezo-
terične mogućnosti tumačenja snova, a pri tom se reprezentativna
figura pronalazi u biblijskom Josipu čija vještina tumačenja snova
prije predstavlja božanski dar nego sposobnost dostupnu i običnim
smrtnicima (Blau, 2003: 99-100). Teorijski je pak problem uočljiviji
u (ne)logičnosti hermeneutičkoga kruga po čijem modelu funkcioni-
ra i interpretacija koja s jedne strane ovisi o tekstovnim činjenicama
oblikotvornima za dokaze koji se kao ključni ugrađuju u vlastitu
interpretaciju, a s druge strane o interpretaciji tih istih činjenica u
svjetlu moguće interpretacije koju interpretator predviđa ili pretpo-
stavlja u obliku hipoteze. Međutim, ni u znanstvenu istraživanju ne
odstupa se značajno od takvoga modela zaključivanja. Znanstvenik
jednako tako mora intuirati rezultate svojega znanstvenoga pregnu-
ća kako bi ih mogao prepoznati kao otkriće kada postanu dostupni
obuhvatu njegovih spoznajnih moći. Prema tome, iako je ovdje očita
razlika u kvaliteti spoznavanja, odnosno u stupnju zaokupljenosti
emocionalnim doživljajem, intuicijom pretpostavljeni obrisi objaš-
njavajuće racionalne spoznaje ipak su sastavan dio obaju modela, o
čemu svjedoči i primjenjivost sličnoga nazivlja u njihovu opisiva-
nju: „Estetičko iskustvo neće se u potpunosti otkriti u ovom prvom
dodiru, u ovom uzbuđenom, ali nepouzdanom otkriću koje je uneko-
liko isto što i eksperimentalna hipoteza u odnosu na zakon: ono što
traži verifikaciju (Gaetan Picon).“ (Rosandić, 2005: 216)
STUDENT / UČENIK U SREDIŠTU INTERPRETACIJE

Očito je da se kod (školske) interpretacije polazi od samoga teksta
postupkom dokazivanja čije se izvorište činjenično nastoji pronaći
u tekstu, pa se potom vrši nadovezivanje na kontekst ili izvantekstni
okvir koji može presudno utjecati na krajnje definiranje književnoga
predloška. Naravno, hermeneutički krug podrazumijeva i smjer koji
se ostvaruje obratnom putanjom – od konteksta prema tekstu. Pose-
bice se to odnosi na obvezatnu artikulaciju presudnih kontekstnih
19
obavještenja kojima će se utisnuti određujući pečat interpretaciji.

Budući učitelji književnosti spomenute činjenice i te kako mogu po-
stati svjesni ako im se prezentira jedan kratak i prikladan primjer ko-
jim će im se pokazati važnost odabranoga konteksta interpretacije,
ali i nužnost njegova pozornoga opisivanja u nastavi književnosti,
posebice s obzirom na karakteristike njegove recepcije.
Kao izrazito slikovit primjerak argumentiranja neizbježive uloge
konteksta zanimljiva je pjesma Vesne Krmpotić Dok te gledam iz
zbirke Ljevanica za Igora: Dok Te gledam, / srce mi ponekad kuca,
a ponekad ne. / Dok Te slušam / dahom ponekad dišem, a ponekad
ne. / Tako je svejedno da li živim ili ne, / dok Te gledam i slušam.3
Svatko tko je upoznat s autoričinom biografijom znat će da je Igor
ime njezina od leukemije umrloga sina te zbog toga pjesma dobiva
sasvim drugo značenje od onoga koje joj gotovo uvijek dodjeljuju
studenti. Naime, istrgnutom iz konteksta i podijeljenom na umnože-
nim listićima studenti književnosti pristupaju navedenom lirskom
tekstu kao ljubavnoj lirici pa kada se izrekne misao da se u pje-
smi, prema mišljenju usmjerivača nastavnoga procesa, ne tematizira
ljubav odraslih, već osjećaji majke prema sinu, to katkada ostavlja
trag zbunjenosti, pogotovo zato što u samom tekstu nema izravnih
referencija koje bi mogle upućivati na takvo ili slično tumačenje.
Važna prekretnica ili pomicanje žarišta na tom mjestu odvija se slje-
dećim važnim pitanjem kojim se začinje heuristički razgovor: Kako
to da su profesor i studenti čitali pjesmu na dva različita načina?
Pri objašnjenju mnogi studenti ostaju zadovoljeni semantičkim pu-
njenjem lirskoga teksta kojim se na mjestu lirskoga objekta ne po-
drazumijeva voljeni muškarac ili kojim se barem uvjerava da se na
njegovo mjesto s podjednako uvjerljivim razlozima može zamisliti
i dijete. Međutim, u takvim situacijama pojedincima odgovor nije
prihvatljiv nudeći neka druga jednako uvjerljiva tumačenja: objekt
ljubavi može biti i sestra, kći, majka, otac i slično. No, na pitanje
što znaju o autoričinu životu, većina skupina uglavnom odgovara
šutnjom. Nakon toga može se pristupiti kratkom izvještavanju o tra-
gičnoj sudbini autoričina sina i važnosti biografske podloge lirske
pjesme i cijele zbirke, a nakon toga obvezatno treba uslijediti dome-
3
Citirano iz: Pavletić, 1995: 120.
20
tak u obliku komentara koji bi se odnosio na recepciju istoga teksta

s gledišta organizatora procesa tumačenja.4
Prema tome, značajnost ranije spomenute prekretnice ili premje-
štanja žarišta sastoji se u tome da se studentima nakon njihove in-
terpretacije ne prezentira odmah kako i zašto je profesor pročitao
pjesmu (i tako ponudio jedino ispravno čitanje), već problematizira
činjenica različitoga čitanja te uzroci takvoga postupanja. Tim či-
nom izbjegnuta je autoritativnost u interpretaciji, što doprinosi grad-
nji pravoga, a ne lažnoga čitateljskoga samopouzdanja i vjere u vla-
stite mogućnosti koje, kao što je vidljivo iz primjera, ni u profesora
pri oblikovanju valjanoga i cjelovitoga čitanja ne izviru iz iznimne
specijalističke upućenosti u tajne interpretacijskoga postupka, nego
iz često posve slučajne informacije o autorskoj biografiji.
Takvim se i sličnim postupcima izbjegava status recipijenata kao
pasivnih primatelja gotovih informacija koje učitelj prenosi kao gra-
divo koje treba naučiti. Poučavalačkom atmosferom i skupinskom
/ razrednom kulturom u kojoj se priznaju različiti načini rješavanja
problema bez isključivanja i te kako nužnih nesigurnosti i dvojbi
svakako se osigurava poželjno zaustavljanje predavanja književ-
nosti u sklopu kojeg uči samo organizator nastave. Tako se ujedno
utvrđuje odnos u kojem svatko ima priliku biti i poučavatelj i pou-
čavani.
VJEŽBA TUMAČENJA
Način rada koji se ovdje predlaže, a koji se više puta pokazao
djelotvornim, sastoji se od nekoliko razlučivih faza. Najprije se sku-
pina dijeli u parove ili grupe koje odabrani tekst čitaju u sebi ili
naglas. Tijekom ili nakon čitanja cijeloga teksta slijedi stanka te svi
u grupi međusobno raspravljaju o spornim ili nejasnim mjestima.
Sljedeća je faza veća rasprava o glavnim preprekama razumijevanju,
a koje studentima / učenicima predstavljaju problem na individual-
noj ili grupnoj razini. Za eksperiment može biti odabrana pjesma
Adieu Vladimira Vidrića. Rekonstruiran dijalog koji slijedi nastao
4
Potpisnik ovih redova obično sam priznaje da bi čitajući pjesmu i sam prvo uzeo u obzir
tematizaciju ljubavi žene i muškarca da prije toga nije pročitao kritičarski komentar u kojem
se govori suprotno (Pavletić, 1995: 120).
21
je u suradnji sa studentima četvrte godine studija Hrvatskoga jezika

i književnosti s osječkoga Filozofskoga fakulteta u sklopu kolegija
Školska interpretacija reprezentativnih književnih djela.
PREDLOŽENI MODEL INTERPRETACIJE U PRAKSI

P:5 Započnimo današnji rad čitanjem pjesme Adieu Vladimira Vidri-
ća. Pročitajte ju u sebi dva-tri puta pa ćemo razgovarati o njoj. (...)
Vladimir Vidrić: Adieu
O moja je leđa lagano

Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula

Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjêna pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
(Vidrić, 1985: 40)
P: Ako nakon čitanja Vidrićeve pjesme ima nekih nejasnoća, onda

ih probajte razriješiti razgovorom u svojoj skupini. Poslije razjaš-
njavanja izložit ćete pred svima sve što je ostalo problematično i
neriješeno.
S1: Je li ovo jedna od pjesama koje govore više od onoga nego što
se čini da govore?
P: A o čemu govori ta pjesma?
Nekoliko studenata: O rastanku ljubavnika.
P: Po čemu to zaključujete?
5
U daljnjem tekstu kratica P označuje osobu u ulozi profesora, a obrojčane kratice sa slovom
S označuju osobe u ulozi studenata.
22
S2: Pjesma je ispjevana u prvom licu jednine, ispovjednog je tona te

govori o pjesniku koji odlazi od svoje gospoje.
S3: Tome u prilog može se još dodati da se spominje mandolina i
grad za koji bi se moglo pretpostaviti da predstavlja scenu na kojoj
se odvija trubadurski ljubavni susret, tj. u ovom slučaju bolje bi bilo
reći rastanak.
P: Interpretirajući pjesmu upotrijebili ste svoju zalihu literarnoga i
općekulturnoga znanja aktiviranu zbivanjem koje se opisuje u pje-
smi, a bez nje ne biste imali upravo takvo polazište za shvaćanje
teksta.
S1: Da. A tu je i naslov: Adieu, što znači: zbogom. Ali je li u pjesmi
doista samo riječ o ljubavnom rastanku?
P: Zanimljivo. Misle li drugi da se u pjesmi tematizira i nešto dru-
go? Ima li među vama onih koji smatraju da se u pjesmi ne govori o
ljubavnom rastanku?
S4: Mislim da je pjesma u nekim stvarima neodređena. Možda se
radi o ljubavnički razočaranom pjesniku koji pod utjecajem alkoho-
la silazi niz gradske stube. Onda to objašnjava raskriti kaput, vino,
purpurnu pomrčinu i suzu.
P: To je vrlo zanimljivo čitanje i čini mi se da je inačica prve inter-
pretacije. Ima li netko još kakav prijedlog?
S1: Na površini se možda tako čini kao što je dosad rečeno, ali pravo
značenje pjesničkoga teksta kao da je dubinski drugačije, odnosno
želi se reći nešto sasvim drugo.
P: Koliko vas smatra da se u pjesmi govori o nečem sasvim drugom
nego što je bol ljuvena? Dobro. A koliko je onih koji su za opijenost?
Onda, što bi još moglo doći u obzir?
S5: Ton je čitave pjesme sjetan. Pjesma kao da odiše nekakvom no-
stalgijom koja prožima život, a još više onaj pjesnikâ budući da su
oni, kako je poznato, osjetljiviji od drugih i skloniji melankoliji i
patetičnom doživljaju svijeta.
S1: Držim isto da se u toj pjesmi govori o pjesniku, ali ipak i o
njegovoj stvaralačkoj sudbini, vezanosti za umjetnost, o njegovu
stvaranju koje se izravno spominje: A moja se ruka ganula / Koja
pjesmice sklada.
23
P: Čini se da se u pjesmi tematizira upravo sudbina pjesnika pa se

može reći da je izrazito simbolična. Koliko vas sada smatra točnim
takvo tumačenje? Vidim da vas ima. Što se dogodilo?
S3: Čim je objašnjena simbolika, sve se posložilo na svoje mjesto.
P: Mogu li sada svi uočiti da se radi o sudbini pjesnika?
S4: I dalje mislim da je pjesma doslovnija jer se bavi opijenim pje-
snikom, ali razumijem zašto su drugi pristali uz preneseno značenje.
P: Po čemu je vidljivo preneseno značenje?
S1: Prvo, mandolina može simbolizirati umjetnost općenito pa
premda mi nije u potpunosti jasno što misli pod I moj se je kaput
raskrio, to sudbinsko kucanje mandoline-umjetnosti u leđa kao da
je potaknulo pjesnikovu opijenost koja nije opet doslovna, već je
stvaralačka te podsjeća na opijenost: vinom, vjetrom i suncem.
P: Vrlo dobro. No, prije nego što prijeđemo na objašnjenje druge
strofe, razjasnimo motiv kaputa. Što je suprotno od raskriljenoga,
otkopčanoga kaputa? I što bi značilo da je uzrok njegove otkopča-
nosti upravo mandolina?
S2: Suprotnost je zatvoren, zakopčan kaput pa se može zaključiti, u
skladu s razigranošću koja se opisuje kao posljedica dodira umjetno-
sti (kucanja mandoline), da je umjetnik i onaj koji nastupa nasuprot
svakoj uniformnosti i zatvorenosti.
P: A kako tumačite pojavljivanje motiva sunca, vjetra i vina?
S3: Ako bi se išlo tragom nedoslovnoga tumačenja, onda bi ti motivi
također imali svoju simboliku, zar ne?
P: To je točno. Ali biste li ih mogli jednoznačno protumačiti? Što
sve mogu značiti? Pazite pri tom na prethodeću sintagmu purpurna
pomrčina. Koje boje u sebi ujedinjuje purpur?
S2: Crveno i plavo.
P: Da. Idući tom crtom interpretacije može se reći da povezuje dušu
i tijelo, boju krvi i boju neba itd. Kako biste u skladu s tim dvojno-
stima protumačili pojavu vina, vjetra i sunca?
24
S3: Po toj logici onda su spomenuta tri motiva značenjski podvoje-

na. Vino predstavlja i krv otkupljenja, ali i opasnost pijanstva. Vjetar
katkad donosi kišu, ali i oluju. Sunce donosi život, ali i sušu, glad itd.
P: Lijepo. Kakav je odnos prve i druge strofe? Je li im ton isti?
S1: Obje strofe prožima osjećaj uzvišenosti, patos. Međutim, drugi
dio pjesme kao da donosi otrežnjenje. Poslije stvaralačkoga uzleta,
slijedi prizemljenje, ganutost, suze. A možda se umanjenicom pjesmi-
ce sugerira da pjesnik svoja djela ne smatra iznimnim ostvarenjima.
P: Dakle, moguće je reći da je lirski subjekt pomalo ironičan, sa-
mokritičan. Ali tu je nešto još značajnije, a to je gospoja koja se
spominje u vezi s pjesnikovim radom. Koje je njezino značenje?
S2: Čini se da ni gospoja nije konkretna osoba. Ona bi više bila
izvorište pjesničkoga nadahnuća, nešto slično kao Muza.
P: U svjetskoj književnost neke zbiljske žene bile su uzrok stvaranju
djelâ visoke umjetničke vrijednosti. Primjerice u Francesca Petrarke
ili Dantea Alighierija.
S3: Da, ali one su se uzdizale do razine simbola.
P: A kamo je pri tom „silazio“ Dante i što tu znači silaženje?
S3: U pakao! To bi značilo da sudbina pjesnika jest prevladavanje
opijenosti stvaralačkoga žara i postizanje sklada silaženjem, udalja-
vanjem od izvora nadahnuća jer je to, premda zvuči neobično, put
spasa, tj. ispunjenja.
P: Dakle, kao što Dante silaskom u pakao dostiže naposljetku svoj
izvor, tako i pjesnik simboličnim silaskom niz stube, paradoksalno,
postiže ujednačenost na svim razinama svoje egzistencije. Našoj in-
terpretaciji u prilog govori i biografska metoda čitanja pjesme Adi-
eu. Naime, ona se nalazi na posljednjem mjestu Vidrićeve jedine
objavljene zbirke pa ju, primjerice, Antun Barac čita kao „oproštaj-
nu pjesmu od svijesti i života“ (Barac, 1940: 95).
S4: Slažem se sa svim što je rečeno, ali skrivena značenja i njihova
tumačenja posve su me zbunila. Kao da je za dobru interpretaciju
potrebna ovisnost o sudovima stručnjaka.
P: Ako netko odmah nije uočio simboličan smisao, to ne znači da
nije dobar čitatelj. Takva situacija mogla bi se dogoditi svakome.
25
Jednako tako moglo bi doći do toga da takvi prepoznaju prikriveni

sloj književnoga teksta koji „dobar čitatelj“ možda nije uočio! I
meni samom ideja o sudbini pjesničkoga poslanja iskristalizirala se
pod utjecajem biografskoga čitanja Vidrićeve pjesme.
ZNAČENJA KNJIŽEVNOGA TEKSTA

Temom nedoslovnosti, koja se upleće u tijek interpretacije pjesme
Vladimira Vidrića, odnosno njezinim eksplicitno neimenovanim, ali
podrazumijevanim sadržajem, ovdje se otvara mjesto omanjoj digresi-
ji koja se tiče postupaka pomoću kojih se, posebice u lirici, manipulira
značenjskim potencijalima. Prije svega, poetskom ili estetskom ulogom,
shvaćenom u skladu s razdiobom jezičnih uloga Romana Jakobsona,
projicira se princip jednakovrijednosti (ekvivalentnosti) s osi izbora na
os kombinacije, što za cilj ima čak i poruku samu po sebi (Jakobson,
1966: 296). Prema tome, u lirskom tekstu neće biti semantičko-logičkih
ograničenja kojima bi se određivale mogućnosti stupanja riječi u me-
đusobne odnose jer za razliku od običnoga govora gdje je jednakovri-
jednost stvar osi selekcije i izbora jedne od mogućnosti iz paradigme u
sintagmu (iz osi selekcije u os kombinacije), poetizirana poruka temelji
se na odabiru jednakovrijednih elemenata iz osi selekcije u sintagmu. U
analiziranoj pjesmi nude se mnogobrojne kombinacije s gotovo neogra-
ničenim uskladljivostima unutar cjeline i samo jednoga stiha. Navedeno
je ilustrirano sljedećom shemom nastalom pod utjecajem slične organi-
zacije pjesmovnih odnosa koje definira Jakobson (1966: 296):
Moje je vjeđe:
1. zapljusnula
2. prekrila
3. pogodila...
1. prašina, kiša (logički najbliži pojmovi)

2. nesvjestica, snohvatica (logički udaljeniji pojmovi)
3. purpurna pomrčina, svjetlost spoznaje
(poetska uloga – šok, začudnost, napetost)...
26
Budući da se značenjsko učitavanje lirskoga teksta neprestano

usložnjava presudnim utjecajem poetske uloge u skladu s kojom se
re-kreativnim preslagivanjima dopuštaju istodobna upletanja riječi s
različitim poetskim mogućnostima, za literarni diskurs odredive su
dvije značenjske osi kojima se usmjeruje semantika teksta:6
Vodoravna crta predstavlja doslovno (referencijalno, manife-

stno) značenje kojim se upućuje na sve ono što se u književnom
tekstu izravno kazuje ili opisuje. Isprekidana okomita os odnosi se
na preneseno (evokativno, latentno) značenje koje se ne prezentira
izravno, nego se izvodi iz neposredno danih slika, motiva i zbivanja.
U Vidrićevoj pjesmi Adieu vidljivo je istodobno supostojanje pre-
nesenoga i doslovnoga značenjskoga sloja, a tijekom interpretacije
uočeni su načini njihova opravdana nadovezivanja.
Kritički sud koji bi trebao znati argumentirano oblikovati ospo-
sobljen čitatelj temelji se dobrim dijelom na izvođenju svih formal-
no-sadržajnih implikacija koje uključuje književni tekst. Prenesena,
neizravno izrečena značenja važna su polazišta za dobro došla po-
vezivanja literarnoga i životnoga iskustva, odnosno za humanizira-
no shvaćanje interpretacije kao postupka. Od onih koji se nastoje
opremiti sa što više različitih kompetencija u čitanju i interpretiranju
očekuje se da nadvladaju jednostavno prepričavanje i zadržavanje
na fabulativnoj okosnici djela. S druge strane, ako se u visokoškol-
6
Shema je preuzeta i prilagođena iz: Blau, 2003: 100.
27
skoj, srednjoškolskoj i osnovnoškolskoj nastavi književnosti izričito

zahtijeva da se usvoji određen formalan, akademski izričaj, sprje-
čava se iskren, neposredan doživljaj književnosti jer se interpreta-
cija na kraju iscrpljuje u formalizmima kojima se promatrano djelo
oblikuje kao jedan sasvim drugačiji tip teksta koji postaje prepreka
neposrednom odnosu djela i čitatelja. Takve standardizirano-forma-
listične metode ciljno se utemeljuju na: isključivom traženju stilskih
sredstava, tipologijama predvidivoga položaja iskazujućega subjek-
ta, točno utvrđenim razinama na osnovi kojih se smatra da se može
pristupiti svakom literarnom obliku, pronalaženju univerzalnih
tema, površnim raspravama i još površnijim tehničkim analizama.
Umijeće interpretacije postaje pod utjecajem šabloniziranih
rješenja mehanička radnja kojom se sprječava literarna, etička
i psihološka angažiranost omogućena tekstom budući da se vla-
stite formulacije odbacuju u korist pseudoakademskih receptura.
Time se postiže antiliterarno otuđenje od svijeta književnoga djela
i izbjegava aktivno priključenje vlastitoga životnoga iskustva na
problemski sklop literarnoga teksta, čime se, nažalost, negira izni-
mno koristan udio povratne sprege književnosti u i te kako ostva-
rivu čitanju „fabule života“. Prethodno upućuje na važnost inter-
pretacije izjednačavanjem toga procesa sa shvaćanjem života, čime
se jednostavno mogu oboriti uvijek iznova stvarane argumentacije
o nepraktičnosti literarnoga iskustva u kontekstu danas većinom
ekonomski omjeravanih vrijednosti. No, ograničenje na predmet
u središtu nastave književnosti – interpretaciju – ustoličuje ju kao
najvažniji postupak jer definiranje onoga što i kako tekst znači
određuje sve razine proučavanja književnih tekstova, od satova in-
terpretacije primjeraka raznolikih vrsta / žanrova preko školskih
zadaćnica pa do, primjerice, korelacijskoga povezivanja filmske
inačice i književnoga predloška.
ZAKLJUČNO O RAZREDNOJ ZAJEDNICI KAO AKADEMSKOJ ZAJEDNICI

Osvještenje različitih, ali podjednako legitimnih metoda čitanja
istoga teksta doprinosi razvoju potpunije razredne kulture koja se
ostvaruje sudioništvom njezinih personalnih utjelovljenja – učitelja
i učenika / studenata – odnosno, njihovim međudjelovanjem pod ko-
28
jim se podrazumijevaju unaprijed određeni kodovi govora i ponaša-

nja: što, kada i kako se nešto može reći ili pak postupiti na određen
način. Zasebnim, ali i međusobno povezivim čitanjima pjesme Adi-
eu (doslovno, preneseno, biografsko, književnopovijesno) pokazala
se njihova djelotvornost tijekom tumačenja jer se u atmosferi u kojoj
se razlikujući pristupi prikazuju kao strane iste medalje ne doprinosi
jalovoj kompetitivnosti suprotstavljenih mogućnosti interpretacije,
već uspješnosti stupnjevitoga nadopunjavanja različitih motrišta od
kojih se svakim pojedinačnim fokusiraju oni elementi teksta koji se
drugom vizurom ne uspijevaju percipirati zbog ograničenosti indi-
vidualnoga vidokruga samo jedna perspektive.
Književno je djelo tako križište mnogih interpretacijskih polazi-
šta na temelju kojih čitatelj započinje tumačenje u skladu s vlastitom
obrazovnom pozadinom i kompetencijama. To ojačava učeničku / stu-
dentsku vjeru u sposobnost čitanja tekstovnih činjenica i semantičkoga
punjenja teksta ostvarivoga djelomice samostalnim uvidima, a djelo-
mice aktiviranjem kulturnoga znanja zajedničkoga mladom primatelju
kao interpretatoru estetske poruke te autoru kao njezinu odašiljatelju.
Međutim, paradoksi nastave književnosti nastavljaju se nizati, i to na
najuočljivijoj razini utjelovljenoj u neizbježivu ocjenjivanju. Iskustvo
čitanja i estetskoga doživljaja nameću se za posve prirodne ciljeve rada
u nastavi, ali ocjenjivanjem kojim se pretežno traži poznavanje činjeni-
ca iz korpusa na početku definiranoga znanja o književnosti narušava
se prividnost teorijskoga utopizma čime se dolazi do zaključka da je
naposljetku estetsko čitanje potisnuto informativnim, odnosno onim
čiji su motivi u suprotnosti s bilo kakvim larpurlartističkim zamislima.
Da nije tako, zašto bi se u novije vrijeme toliko oglašavale prednosti
takozvanoga brzoga čitanja kojim se obećava takva brzina informacij-
skoga primanja sadržajnih zaliha djela da je moguće u roku od tjedan
dana pročitati cjelokupnu lektiru programski planiranu, primjerice, za
treći razred gimnazije. U taj pervertirani kontekst uklapa se i tip učeni-
ka / studenta koji ispunjenje literarnih obveza poistovjećuje s radom u
tvornici, radom dakle koji se izvršava kako bi na kraju bio plaćen bez
i najmanjega osobnoga ili intelektualnoga uloga (Blau, 2003: 153).7
7
Prema nacionalnim ispitima i anketama Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja pri
Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu 37,9 posto učenika prvih razreda gimnazija uči
29
Uzrok cjelokupnoj problematici krije se u višeputno prokazivanoj nor-

mativnosti, standardnosti koja predstavlja oblik manipulacije jer se
njome želi potvrditi intelektualni autoritet učitelja. Naime, taj je status
najlakše osigurati ustoličenjem ultimativne interpretacije koja popri-
ma ulogu zaloga za većom nagradom količinski ovisnom o stupnju
približenosti ponavljajućem obrascu okamenjene interpretacijske „jed-
nadžbe“. No, i u obratnom sustavu koji bi se temeljio na razvijanju
kompetencija, spornost vrjednovanja i dalje ostaje ako se detaljnije ne
razradi uputnik ili kurikulum za svaki dan i za svaki sat te tome ne pri-
druže praksom provjerene strategije valorizacije rada. Zato još postoje
brojna pitanja na koja nije valjano i iscrpno odgovoreno s obzirom na
posebnosti područja hrvatskoga obrazovnoga sustava. Trebalo bi zbog
toga pozorno promotriti sažetak upitanosti u vezi s vrjednovanjem i
provjeravanjem znanja i vještina:
Što želimo? Kompetenciju (među ostalim)! Kako se utvr-
đuje kompetencija? Ja za sada ne znam, ali recimo da
netko zna i da će nam nedvosmisleno objasniti. Kako se
dostiže kompetencija? Vjerujem da je na prvom mjestu
rad, rad, pa opet rad. Provjeravamo li kompetenciju pra-
teći rad ili rezultat rada, osobito kad se radi u grupama?
Što priopćimo učeniku, roditeljima, javnosti (višim ra-
zredima školskoga sustava) kada utvrdimo da je učenik u
nečemu kompetentan? Što činimo kad učenik ne postiže
ni minimum kompetencije? Produžavamo li rad s njim
za sve propisane kompetencije nekog uzrasta ili samo za
one koje nije dostigao? Do sada je to bilo upućivanje na
ponavljanje razreda, eventualno prelazak s jednom nega-
tivnom ocjenom u viši razred. Ili određujemo individulani
rad sve dok učenik ne postigne kompetenciju? Što ako je
zamišljenu kompetenciju učenik postigao za predviđenog
vremena ili čak brže? Što ako neke kompetencije dostiže
vrlo brzo, a druge sporo ili nikako? (Golovrški, 2007: 13)
Ako se prethodni galimatijas spornih mjesta suvremene hrvatske
dokimologije možda i povoljno razriješi u dogledno vrijeme, važno
je da se opće odredbe vrjednovanja počnu zamišljati i praktično pro-
samo zbog ocjene, što je i razumljivo s obzirom da ih je skoro polovica izjavila da na satu
samo slušaju i zapisuju što učitelj govori (Rodić, 2006: 3).
30
voditi uzimanjem u obzir specifičnosti svakoga obrazovnoga stupnja,

ali s više-manje sukladnim načinima procjenjivanja kompetencija, tj.
onima koji neće, kao dosada, dovoditi do antagonizama između nači-
na učenja i vrjednovanja u osnovnim i srednjim školama te na fakulte-
tima. U sklopu visokoškolske nastave književnosti, koja je trenutačno
zaoštreno različita po zastupljenosti (minimaliziranosti) oblika rada i
metoda u odnosu na one u školama, procedura podvrgavanja poprima
upravo zbog toga perfidnije oblike jer se prikriva prije svega krinkom
teoretičnosti. Premda nikako ne valja zanemariti zasluge nekih knji-
ževnih teorija zbog njihova pozitivnoga utjecaja na praksu, nastava
u kojoj se inzistira na bespogovornu usvajanju teorijski inspiriranih
kritičkih pozicija etički je upitna i izvedbeno sporna. Zlorabljenje
vlastitoga akademskoga statusa može se iščitati u izjavama kojima
se priznaje točnost interpretacijskih obrazlaganja, ali im se zamjera
njihovo nezaogrtanje u ruho protkano sofisticiranim vokabularom fa-
vorizirane teorijske perspektive. Valja navesti i čudovišnu kvalifika-
ciju kojom „akademski građanin“ osnovnoškolsku i srednjoškolsku
nastavu književnosti svrstava u „nastavu C kategorije“. Očitovanom
superiornosti kritičkoga gledišta i diskvalificirajućom ideologičnosti,
koje po svemu sudeći otkrivaju više svoju prividnu djelotvornost u
samodovoljnoj isključivosti nego u plodonosnijoj uključivosti, ne vodi
se računa o neprimjerenosti prenaglašene utemeljenosti interpretaci-
je u teorijskim dubiozama koje primijenjene u studentskim pisanim
radovima često zadobivaju svoje drugorazredno kvazi-naličje jer nji-
hova podrobnija razrada nije u skladu sa studijskim programima i
obrazovnim potrebama studenata književnosti.
Takvo zaključivanje o nastavnom procesu zasigurno nije usmje-
reno prema idealu literarne (razredne) zajednica koja bi bila, da je
volje i znanja, preslika akademske zajednice u malom. U takvoj bi
atmosferi dominirali sljedeći odnosi: učenik / student kao značajan
sudionik nastave, istinski zajednički udio u interpretaciji književno-
sti te skupinska i otvorena interpretacija kritičkih izjava ili tekstova
koje su autorski ostvarili sami učenici / studenti.8 Svakako je nužno
težiti tim ciljevima i zadaćama jer bi njihovim dosezanjem bila rea-
lizirana temeljna načela humanizirane nastave književnosti.
8
Pojedine metode i postupci kojima bi se omogućilo da se takvi tekstovi uključuju u
interpretacijski proces kao njegov sastavni dio zahtijevaju svoju razradu u zasebnom radu.
31
METODIČKI PRISTUP PJESMI NAĐENI
BOG ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA – PRILOG
METODIČKOJ OBRADI DUHOVNE LIRIKE
Pjesništvo Antuna Branka Šimića u osnovnoškolskoj i srednjo-

školskoj nastavi hrvatske književnosti pruža mnogolike načine upo-
znavanja, prije svega, s karakteristikama lirske pjesme općenito, a
zatim i s ostvarivanjem nekih njezinih specifičnih načina pojavljiva-
nja i iskazivanja. U osnovnoj se školi zato obvezno obrađuje neka
od Šimićevih pjesama kao što je neizostavna Opomena ili, primjeri-
ce, Nađeni Bog. Prva kao zoran primjer pjesnikova koncizna stila i
univerzalne teme ljudskoga postojanja utemeljene na aforističnosti i
simbolici, a druga pak pjesma kao ilustrativan primjer žanrovskoga
upoznavanja učenika s duhovnom pjesmom i slobodnim stihom kao
onom vrstom prepoznatljivosti moderne poezije koju Šimić afirmi-
ra u okvirima hrvatske pjesničke riječi. Novi književni pojam, kao
što je već rečeno, jest duhovna pjesma, što je u skladu s pojačanim
interesom za čovjekov psihički život u završnim razredima osnovne
škole. Tu tematsku vrstu potrebno je u učenikovoj svijesti po slično-
sti približiti, a po razlici i razgraničiti od misaonoga (refleksivnoga)
i intimnoga pjesništva. Naime, duhovne pjesme, ovisno o ustrojstvu
svojega emocionalnoga ili misaonoga sadržaja, s jedne su strane
sastavni dio intimnoga pjesništva, kad u njima prevladava osjećaj-
nost, a s druge su strane dijelom refleksivnoga pjesništva kada su
isprepletene razmišljanjima. Nadalje, iako u fokusu osnovnoškol-
ske interpretacije lirskoga teksta nije književnopovijesno i stilsko
smještanje pjesme Nađeni Bog, pa tako nije u prvom planu govor
o situaciji u hrvatskom pjesništvu ekspresionizma tijekom drugoga
desetljeća XX. stoljeća, neosporna je činjenica da su učenici VIII.
razreda u dobi kada se vizualno i auditivno primanje pjesničke slike
obogaćuje i drugim osjetilnim senzacijama – mirisnim i opipnim, te
će na stilskom planu morati biti detaljnije upoznati s onim književ-
noteorijskim pojmom koji se obično naziva sinestezija, a koja je raz-
33
mjerno česta u Šimićevoj poeziji. Te dvije odrednice na žanrovskom

i stilskom planu ujedno su ciljevi i svrhe koje učenici trebaju dostići
nakon obrade spomenute nastavne jedinice.
PRIMJERI DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNE MOTIVACIJE

U nastavnoj obradi Šimićeve pjesme Nađeni Bog doživljajno-
spoznajnu motivaciju moguće je ostvariti na više načina. Ona se
može postići prepletanjem misaonih aktivnosti prisjećanja i povezi-
vanja asocijacija do kojih se dolazi pri susretu s glagoljičnim slovom
s. Naime, učenici su već upoznati s glagoljicom kao pismom veza-
nim uz početke hrvatske pismenosti te s osnovama njezina azbučno-
ga sustava.9 Kao motivacija u kontekstu duhovne pjesme u kojoj se
govori o božanskom sveprožimanju svijeta i života, zgodno može
poslužiti baš glagoljično slovo s.
S
Spomenuti grafem svojom simbolikom kruga u kršćanskoj iko-
nografiji sugerira sveobuhvatnu savršenost. Lik trokuta može se
asocijativno spojiti sa simbolikom Svetoga Trojstva, ali i s antro-
pomorfnim prikazima Boga kao svevidećega oka usredišnjenoga u
trokut.
9
Glagoljica je sadržajno prisutna već u 5. razredu osnovne škole. Primjerice u: Dveri riječi
5 (hrvatska čitanka za peti razred osnovne škole) Nade Babić, Dinke Golem i Dunje Jelčić,
gdje je prikazan glagoljični duktus (Babić i dr., 2005: 158) povezan s tekstom Stol Ćirila i
Metoda Josipa Bratulića (Babić i dr., 2005: 80-81).
34
METODIČKI PRISTUP PJESMI NAĐENI BOG ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA
Drugim načinom pobuđivanja interesa više bi se obuhvaćao

emocionalni motivacijski pol. Učenicima se mogu ponuditi skraćeni
citati iz Pjesme brata Sunca sv. Franje Asiškoga:
Hvaljen budi, Gospodine moj, / sa svim stvorenjima
svojim, / napose s bratom Gospodinom Suncem. / Od
njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije... /
Hvaljen budi, Gospodine moj, / po bratu našem Mjese-
cu i sestrama Zvijezdama. / Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem. / Hvaljen budi, Gospodine moj,
/ po bratu našem Vjetru, / po Zraku, Oblaku, po jasnoj
vedrini, / i po svakom vremenu tvojemu / kojim uzdrža-
vaš stvorove svoje... (iz: Baričević i dr., 1990: 69)
Navedeni molitveno-zahvalni stihovi pogodni su kao motivacija
jer se kratkim razgovorom o njima učenike može djelotvorno pripre-
miti na šimićevski duhovni nazor koji ne samo da se poklapa s onim
sv. Franje, već se na njega misaono naslanja i iz njega doslovno crpi
shvaćanje Misterija vjere.
Jedan od pristupačnijih motivacijskih postupaka odnosio bi se na
zadavanje tematski poticajne riječi. Učenici još nisu upoznati s tim ko-
jega će pisca čitati i koji književni rod obrađivati (lirika, epika, drama)
pa bi ih zadavanje takve riječi trebalo potaći na oblikovanje i oboga-
ćivanje fantazijskoga mišljenja, odnosno na otkrivanje ili imenovanje
osjećaja koji su ih obuzeli, asocijacija koje su se razvile i misli koje
su se spontano javile. Da bi se početak sata uskladio s takvim nastoja-
njima učenicima se zadaje tematski poticajna riječ Bog. Razmišljanje
i ispisivanje misli predviđeno je za vrijeme koje ne bi trajalo duže od
pet minuta. Učenicima se potom postavljaju neka od sljedećih pitanja:
• Na što mislite kada vam na um padne riječ Bog?
• Kakvi vas osjećaji obuzimaju?
• Kako zamišljate Boga?
• Mislite li da je On jako blizu ili jako daleko? Zašto?
• Gdje se Bog nalazi prema vašem mišljenju?
OBRADA NASTAVNOGA SADRŽAJA

U obradi nastavnoga sadržaja prvi je korak najava teksta i nje-
gova lokalizacija. Učenicima se napominje da će se u sklopu sata
35
književnosti obrađivati nastavna jedinica: pjesma Nađeni Bog hr-

vatskog pjesnika Antuna Branka Šimića. Nakon otvaranja i listanja
udžbenika / čitanke razredni se odjel izričito poziva na pozornost i
pažljivo slušanje teksta koji čita nastavnik te se učenici potom upu-
ćuju na kraće razmišljanje i sređivanje dojmova što ih je pobudio
pročitani tekst.
Antun Branko Šimić: Nađeni Bog
Ne traži Boga mišlju; u praznini

u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega

Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti

(Šimić, 1999: 229-230)
Šimićevim stihovima u interpretacijskom čitanju treba posvetiti

naročitu pozornost. Imperativi koje u nekim svojim pjesmama upo-
trebljava u ovom tekstu uvelike dolaze do izražaja. Zbog toga čita-
njem treba naglasiti upozorenja kojima se gotovo zapovijeda, naro-
čito u prve dvije strofe. Tako početne stihove prve strofe treba čitati
oštrije kao opomenu, a završne, kao osvještavanje čitatelja, tiše i
polaganije. Početak druge strofe treba početi mirno, a prema kraju se
govornik smiruje da bi se iznenada javio usklikom nema tajne, koji
se približava savjetničkoj odrješitosti. Zadnji pak dio pjesme dobiva
blaži ton i polaganiji ritam. Osobito treba naglasiti stanke u zadnja
dva stiha te polagano iščitati poentu na samom kraju kako bi učenici
kroz pravilno artikuliran zvukovni sloj bolje primili i osjetili poruku
i osnovni smisao. Kao što je već rečeno, za vrijeme emocionalno-in-
36
telektualne pauze učenici razmišljaju o pročitanom i sređuju dojmo-

ve čime se postiže bolje primanje pjesničkih slika, poruka i smislo-
va. Kako se koncentracija i usmjerenost na razmišljanje o tekstu ne
bi omeli i narušili (pričanjem, listanjem itd.), učenici su prije samog
čitanja zamoljeni da u miru i tišini, nakon interpretacijskoga čitanja
nastavnika, sami u sebi pročitaju pjesmu iznova nekoliko puta. Na-
kon čitanja i stanke učenici iznose svoja zapažanja i mišljenja u vezi
s pjesmom. Na usmjereno komentiranje potiče ih nastavnik svojim
pitanjima te istaknutim problemima.
Poticajna pitanja
• Jesu li i vas mučila ista ili slična pitanja kao u pjesmi? Navedite
neka.
• Potiče li vas pjesma na razmišljanje? O čemu i kako?
• Zašto se pjesma naziva Nađeni Bog?
• Kako je Boga doživio lirski subjekt: a) kao duhovno, nedostiž-
no biće, b) kao apsolutnog stvoritelja svijeta ili c) kao ljudsko
sveprisutno biće?
• Kako pjesnik shvaća odnos između čovjeka i Boga?
• U pjesmi se mogu uočiti dvije perspektive, dva shvaćanja tih
odnosa. Uočite ih i objasnite razlike.
• Na koji je način predstavljen Bog? Gdje se On sve nalazi?
• Na koje je načine Bog personificiran? Pronađite ih i glasno
pročitajte.
• Koje su ljudske osobine pridane Bogu?
• Kako doživljavate stihove: Bog ti se smiješi iz jednog dragog
lica / i plaši te iz svake stvari: nema tajne...?
MEDITATIVNA INAČICA
Četvrti način motivacije provedbeno vezan uz objavu doživljaja
uključivao bi takozvanu aktivnu (stvaralačku) šutnju, razvijanje fan-
tazijskoga mišljenja sinestezijskoga podtipa i produbljeniju komu-
nikaciju s lirskom pjesmom. Da bi se osiguralo znatnije prožimanje
pjesničkih slika i učenikove imaginacije, potrebno je stvoriti me-
ditativno ozračje „koje će omogućavati učenicima da dublje i duže
37
gledaju, slušaju (osluškuju), zamišljaju miris, pokret, dodir“ (Šabić,

1991: 59).
Učenicima se mogu podijeliti listovi s preslikanim tekstom pje-
sme. Nakon čitanja i emocionalno-intelektualne stanke učenicima
se daje uputa da u miru obojaju pojedine dijelove pjesme odgova-
rajućim bojama prema vlastitom izboru. Objava doživljaja nakon
likovne preoblike pjesničkih slika punija je i plastičnija te se u obra-
di izravno može vezati uz pitanje sinestezije kao središnje stilske
figure lirskoga teksta pa interpretacija odmah može krenuti u tom
smjeru. Učenici bi tada objašnjavali svoj izbor boja, način njiho-
va nanošenja i nijanse te bi se poveo razgovor u smjeru kontrasta,
sadržaja pjesničkih slika i teme. Tako bi u literarnoj komunikaciji
bila zastupljena učenikova imaginacija i spontanost, ali i racionalna
sfera doživljaja (Šabić, 1991: 67).
INTERPRETACIJA
Preko grafoskopa ili slikokaza (PowerPoint prezentacije) na-
stavnik otkriva naslov pjesme i ime pjesnika. Učenici u toj etapi
rada zapisuju te podatke u svoje bilježnice. Zatim se od njih traži
da razmisle o tom koja bi bila tema pjesme. Svoja će razmišljanja
podijeliti sa susjednim učenikom, ponovno razmisliti te nastavniku
pojedinačno iskazati svoje mišljenje pred cijelim razrednim odje-
lom. Određenje teme najbolje bi bilo zapisati ovako:
Tema: sveprisutni Bog (čovjek može naći Boga u svemu što ga
okružuje)
STRUKTURA PJESME
Zatim se prelazi na obradu vanjske strukture pjesme. Nastavnik
pita:
• Kako su organizirani stihovi pjesme?
• Od koliko se strofa sastoji?
• Koliko stihova ima prva, koliko druga, a koliko treća kitica?
• Mislite li da trećoj strofi pripadaju zadnja dva stiha?
• Što mislite, zašto su oni izdvojeni većim prostorom bjeline?
38
• Je li to zbog sadržaja tih stihova?

• Pokušajte ta dva stiha zamisliti normalno neizdvojene. Je li nji-
hova poruka tada manje uočljiva?
• Kako na te stihove utječe zapovijed: Otvori sva čula...?
• Koji je onda odnos sadržaja stihova i oblika pjesme?
Učenike valja upozoriti na sadržajan i kompozicijski odnos stro-
fa. Trebali bi uočiti da je treća kitica sažetak prve i druge te da zbog
toga i može mijenjati mjesto, primjerice ako bi bila postavljena na
inicijalnu poziciju. Preostale dvije strofe nije moguće tako raspore-
diti jer je upravo u trećoj strofi poenta cijele pjesme.
• Je li u pjesmi prisutna rima?
• Je li ona dosljedno provedena?
• Radi li se onda o rimovanoj pjesmi ili pjesmi ispjevanoj u slo-
bodnom stihu?
• Kakvi su sami stihovi? Kakve su duljine?
S grafoprozirnice ili slikokaza učenici zapisuju:
Vanjska struktura:
- pjesma je strofična
- rima postoji, ali nije dosljedno provedena – slobodan stih
- stihovi su nejednake duljine
- poenta – u trećoj, zadnjoj strofi
RASPOLOŽENJE
Što se tiče raspoloženja u pjesmi važno je učenike osvijestiti o
tom da u lirskom tekstu prevladavaju misli (a ako emocija i ima
onda su one u ulozi oslikavanja temeljnih pjesnikovih misli) što će
biti osobito važno pri određivanju vrste pjesme na kraju sata.
• Pretežu li u pjesmi emocije ili misli?
• Izražava li subjekt svoj emotivan odnos prema Bogu, emocio-
nalnu ili misaonu spoznaju njegova postojanja?
• Kako nazivamo lirsku pjesmu u kojoj se iznose misli i razmi-
šljanja lirskoga subjekta?
39
MOTIVSKA ANALIZA
U motivskoj je analizi najvažnije usmjeravanje učenika na uoča-
vanje glavnih i sporednih motiva. Na to ih se može navesti pitanjem:
Koja se dva motiva najviše ponavljaju u pjesmi?
Točni su odgovori: Bog i misao, tj. miso. Nakon toga valja učeni-
ke navesti na uočavanje dopunskih ili sporednih motiva vezanih uz
glavne ili temeljne. Uz motiv Boga vezani su sljedeći motivi: blizi-
na, stvari, diranje rukom, boja neba, drago lice, plašenje, svjetlost,
ljetno nebo, sjajenje, treperenje, mirišanje i šuštanje. Motiv misli
povezan je s prazninom, tamnom sjenkom, praznom daljinom. Na
grafoprozirnici ili slikokazu zato se može prikazati shema:
STILSKA ANALIZA
U organiziranju motiva dolazi do izražaja kontrastiranje, čime
se uvodno dolazi do one faze koja uključuje prepoznavanje stilskih
figura i stilskih značajki. Svaka pjesnička figura upotrijebljena u
lirskoj pjesmi Nađeni Bog izrazito je funkcionalna i usmjerena na
posve uvjerljivo dokazivanje teze o često neuočenoj, a tako očitoj,
blizini Božanstva i njegove bliskosti s čovjekom. Kontrast je pri tom
na misaonoj razini stilsko sredstvo zornoga uvjeravanja o pravim i
krivim putevima traženja razrađivanoga suglasja, a tomu svjedoče
i uporabe svih ostalih stilskih postupaka koji uključuju govorne i
glasovne figure, sintaktički raspored pjesničkoga materijala, osobit
raspored rima te sinestezijsko načelo doživljavanja.
40
Budući da je Šimićeva pjesma organizirana na osnovi već spo-

menutoga kontrasta, od učenika se može zatražiti uočavanje još ne-
kih suprotnosti prisutnih u pjesmi:
zvuk / muk (Uza te Bog je, uvijek u blizini / U stvarima oko tebe,
u zvuku i muku)
smijeh / strah (Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica / i plaši te
iz svake stvari)
neposredna blizina / beskrajna daljina (Diraš ga rukom, gledaš
ga u boji neba); boja neba – modro – simbol beskraja
misao (razmišljanje) / čula (osjetila): Ne pružaj miso u praznu
daljinu / Uza te Bog je. Otvori sva čula...
Učenici trebaju također uočiti i jednu metaforu: ...u praznini / u
kojoj se misao, tamna10 sjenka, gubi..., potom epitete: tamna sjenka,
drago lice, prazna daljina, ljetno nebo, zatim ponavljanja određenih
riječi (Bog, misao, nebo) i dijelova stihova (uza te Bog je). U po-
sljednjem primjeru neizostavno je potrebno uočiti inverziju, a ta se
inverzija mora i protumačiti.
Na ploči, grafoskopu ili slikokazu poželjno je prikazati kako se
suodnose stilski neobilježen ili neutralan red riječi i stilski obilježen
ili emfatičan red riječi. Učenicima se zadaje da od rečenice sa stilski
obilježenim redom riječi napišu gramatički neutralan oblik te iste
rečenice. Tako od rečenice Uza te Bog je. nastaje Bog je uz tebe. Na-
stavnik ili učenici mogu dodati još dvije rečenične inačice: Uz tebe
je Bog. i Uza te je Bog. Ponajprije rečenice treba popisati, zajedno s
učenicima naznačiti izgovorne cjeline ili fonetske blokove te raspra-
viti o ulozi razmještanja pojedinih riječi.
Bog je // uz tebe. (gramatičan red riječi – subjekt + spona + pre-
dikatni dodatak s objektom)
Uz tebe je // Bog. (inverzija – predikatni dodatak s objektom +
spona + subjekt)
Uza te je // Bog. (inverzija – predikatni dodatak sa sponom +
subjekt)
10
Primjere crtama podvukao J. S.
41
Uza te // Bog je. (inverzija – predikatni dodatak s objektom +

subjekt + spona)
U prvom primjeru subjekt i objekt su najudaljeniji, u drugom
i trećem razdvojeni su sponom je, a u trećem se i subjekt i objekt
nalaze jedan do drugoga. U originalnu Šimićevu tekstu stihovni je
ritam unatoč stanci skladniji i pjevniji zbog rjeđe, stilski markirane
konstrukcije kojoj k tome dijelovi završavaju nepravim srokom na e
(te – je), a uz zamjenicu (objekt): te (tebe), stavljen je subjekt lirske
razrade – Bog – pa je na taj način, materijalnom blizinom navedenih
dvaju leksema, značenjska bliskost drugoga lica, odnošajno upuće-
noga na svaku ljudsku jedinku, značajno povezana s posvudašnjom
Božjom prisutnošću.
Osim funkcionalnoga cilja osposobljavanja za uočavanje moti-
viranih sintaktičkih mjesta, odnosno važnosti reda riječi u sprezi s
njihovom značenjskom dimenzijom, učenici bi trebali spoznati da je
oblik s imenicom Bog iza koje stoji nenaglašeni oblik prezenta po-
moćnoga glagola biti u službi pojačavanja teme Božje sveprisutnosti
– Bog jest, On postoji i blizu je čovjeku.
FONETIKA PJESME NAĐENI BOG

Sklop obrazovnih ciljeva združen s analizom dovodi do zaključ-
ka o materijalnosti jezičnih znakova u pjesničkoj ulozi i njihovu
ostvarenju tematskoga sloja pjesme. Taj sloj u navedenu primjeru
nije okazionalan. Učenicima se daje uputa da radom u paru prona-
đu još nekoliko primjera kojima se dokazuje intencija oslikavanja
odnosa bliskosti čovjeka i Boga. Najvjerojatnije će pronaći sljedeće
dijelove stihova ili polustihove: Uza te Bog je. (prva kitica), Bog ti
je... plaši te (druga kitica) i, ponovno, Uza te Bog je. (treća kitica).
Kontrast osnovne misli postiže se i aliteracijskim ponavljanjem
najvišega i najnižega glasa hrvatskoga govora – m i s. To se događa u
riječima: mišlju, misao, miso, stvarima, smiješi (s alternacijom glasa
s > š u primjeru mišlju). Tim izmjenama aliteracija graničnih konso-
nanata postiže se sugestija čovjekove rastrganosti između visokoga
i niskoga, bliskoga i dalekoga, prisutnoga i odsutnoga – Onoga lako
osjetilima dostupnoga, a tako mišlju udaljenoga. Spoj glasova s i m
ostvaruje se na daljinu u sintagmi tamna sjenka. Tu je tamnost glasa
42
m pojačana nazalnim konsonantom n, a visina glasa poluvokalom j

(ako se shvati kao neslogotvorno i, a to je izrazito visok vokal). Glas
m javlja se još u riječima: muku, rukom, nema, a s u zanaglasnici se,
potom u riječima: svega, svake stvari, sva. Time kao da se želi sim-
bolistički iskazati da Bog nije samo na jednom mjestu, ograničen,
sputan, uokviren, sveden samo na opseg koji obuhvaća jedna misao,
riječ ili glas (bilo to samo s ili samo m). Ovdje je zamjetan simul-
tanizam – jer Bog je istodobno Sve – i s i m, odnosno alfa i omega.
Naravno, nastavnik bi trebao biti svjestan svih spomenutih teo-
rijskih implikacija fonetskoga pristupa pjesničkom tekstu11 kako bi
njezine najvažnije i najvrjednije rezultate mogao recepcijsko-estetski
odabrati i prilagođene ih izložiti učeničkom auditoriju. Prema tome,
učenici se upoznaju s činjenicom o glasovnim vrijednostima konso-
nanata s i m, potom su upućeni na pronalaženje njihovih brojnih ali-
teracijskih ostvarenja te, naposljetku, zaključuju o ulozi ponavljanja
suglasnika s i m, koja se svodi na kontrastiranje u sklopu osnovne
teme i poruke pjesme. Opisani elementi analize pjesničkoga teksta
dobro došli su sadržaji u procesu nastavne razrade. Naime, u škol-
skom pristupu pjesmi pretjerano se traga za značenjem koje se nastoji
posve razjasniti. Ne može se objasniti do kraja što pjesma znači, ali
može se objasniti kako pjesma znači i takvim objašnjenjem mogu se
stvoriti uvjeti individualnoga tumačenja pjesme, pojačati osjetljivost
za poeziju i ostvariti istančanije dojmove u čitanju pjesničkih teksto-
va. Uvijek treba imati na umu da se misterija poezije i umjetnosti op-
ćenito pojačava njihovom demistifikacijom (Widdowson, 1992: 71).
Da ponavljanje istih glasova ne može biti svedeno na nužnu de-
koraciju, svjedoči i izniman primjer unutrašnje rime: zvuku i muku.
Valja istaknuti da je ta rima motivirana aliteracijom suglasnika s i m.
Naravno, u konkretnom primjeru rabi se zvučni parnjak konsonan-
ta s, pa se glasovno vezuje s parom: praznini, blizini. Uloga je tog
primjera rime dvostruka: kontrastno se naglašava ideja o sveopćoj
prisutnosti Boga, a to se pojačava ne samo opetovanjem posvudaš-
njih konsonanata pjesme u glasovnoj strukturi unutrašnje rime (z, m,
11
Fonetski pristup pjesmi osobito je uspješno razradio Branko Vuletić u knjizi Fonetika
pjesme (2005).
43
k), već i ponavljanjem vokala u koji prožima čitavu pjesmu, čime se

ističe misao o spomenutom ubikvitetu.
Motivirano se ponavlja i riječ Bog. U svakoj kitici dvaput, s tim
da se u pojedinim stihovima opetuje okluziv b (gubi, tebe, blizini,
boji neba), jedrenik g (gubi, gledaš ga, dragog, svega) ili odjeci
fonetskoga izgovora riječi Bog > [bok] u primjerima: oko tebe, Bog
oko tebe... [bok oko tebe], ljetnog (ponavljanje glasa k, s druge stra-
ne, motivirano je upravo tim značenjskim vezama). U tom su smislu
semantički značajne motivirane veze glasova u sljedećim primje-
rima: boji neba, s ljetnog neba, Bog – dragog. Ovdje ne bi trebalo
zanemariti ni homofonski odnos riječi: oko (prijedlog) i oko (ime-
nica), posebice ako je doživljajna motivacija bila usmjerena na sva
značenja koja uključuje glagoljično slovo s.
Asonancija je uočljiva u cijeloj pjesmi, a posebice se to odnosi na
ponavljanje visokoga samoglasnika i (u opreci s tamnim m) te vokala
e, naročito u zadnjem stihu gdje se njegova svjetlina i visina poklapa
sa slikom ljetnoga neba iz kojega pljušti svjetlost. Učenici će ipak
neizbježivo zapaziti očitu aliteraciju glasova š i s u stihovima: na tebe
svjetlost s ljetnog neba pljušti / Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti.
Podudaranje označenoga i označitelja u nabrojanim onomatopej-
skim izrazima osobito su uočljivi u ciljanom procesu ostvarivanja
skladnoga odnosa glasovnih impresivnih vrijednosti i smisla te za-
mjetne pojave sinestezijskoga prekodiranja, prebacivanja obavijesti
prevođenjem znakova s jednoga na drugi osjetilni kanal (Pavletić,
1995: 97). Novi pojam je ovdje sinestezija. Tu stilsku figuru učenici
će najbolje uočiti na primjeru sljedećega stiha: na tebe svjetlost s
ljetnog neba pljušti. Postavljaju se pitanja:
• Kako doživljavate svjetlost? Kojim osjetilom? Sluhom, nju-
hom, vidom ili opipom?
• Što može pljuštati?
• Kojim se osjetilom prima „pljuštanje“?
• Kako onda može svjetlost pljuštati?
Svjetlost može pljuštati u lirskoj pjesmi djelovanjem sinestezije
– pojava da jedno osjetilo (vid) izaziva podražaj u nekom drugom
44
(sluh). Primjer je moguće dodatno objasniti usporedbom sa stilski

/ sinestezijski neobilježenim parnjakom: na tebe svjetlost s ljetnog
neba pada. Osim što je leksem pljušti upotrijebljen radi gomilanja
suglasnika š (zbog ostvarenja rime i aliteracije), njegovim opetova-
njem željela se postići i impresivnost fonostrukture riječi u njihovoj
asocijativnoj povezanosti sa svim ostalim riječima koje sadrže spo-
menuti glas. Upravo tim leksemom / stilemom pojačava se doživ-
ljajno-smisaona slika metafizičke okruženosti božanskim.
Nije izlišno spomenuti i simboličnost te pjesničke slike. Padanje
zraka svjetlosti na predmet i osobu njihova dotaknuća znak je Bož-
je milosti, ali i prosvjetljenja pa je u skladu s tim interpretacijskim
smjerom objašnjiva pozadinska fabulativna osnovica koja se rekon-
struira imaginativnim pretpostavkama zamišljanja osobnoga isku-
stva koje je dovelo do nastanka interpretirane pjesničke slike. Pret-
postavljeni niz uključivao bi sljedeće postaje: izgubljenost čovjeka
u svijetu ili gubljenje vjere – traženje sebe i Boga – nalaženje vjere
i Boga. Riječ je o maloj priči o duhovnom putovanju univerzalno
prispodobivu egzistencijalnoj situaciji svakoga čovjeka.
Kontrastni prikaz nebrojenih Božjih lica koja istodobno uvese-
ljavaju i straše, mogući su izvor učeničkih nedoumica. Učitelj mora
biti spreman na misao: Pjesma Nađeni Bog me je zbunila. Odgovore
ne treba izmišljati, već ih pristupačno iznijeti učenicima na spoznaj-
ni uvid iz pjesničkoga teksta.
U Šimićevoj pjesmi na djelu je osobno otkrivenje i osvještenje
idejne i duhovne postave svijeta koji svojom veličanstvenom lje-
potom zadivljuje i uveseljava, a svojom zastrašujućom velikosti te
pitanjem granica svemira pa, naposljetku, i smisla življenja, dovo-
di do osjećaja nemira, zbunjenosti, uplašenosti. Pjesmom se iznosi
pouka da i te osjećaje treba jednako prihvatiti kao dar koji omogu-
ćuje bogatiju spoznaju svijeta. Normalno je bojati se – nema tajne
– strah postoji, samo treba spoznati njegove uzroke i uvidjeti funk-
cioniranje života po načelu prelijevanja senzacija, osjetila. Otkriva-
nje tih načela u izravnoj je vezi s odgojnom ulogom pjesme Nađeni
Bog u kontekstu nastave književnosti. Ne propagira se revoltirana
ili stoička reakcija na život i svijet, već sintetska, obuhvatna u svim
njegovim pojavama. Zbog toga je za Šimića suprotstavljanje ujedno
45
i supostavljanje. Bog se antropomorfizacijom subjektivizira (dra-

go lice), a objektivizacijom postvaruje (plaši te iz svake stvari).
Nadalje, kontemplacijom se dolazi do aktivističkoga suodnošaja
prema unutarnjosti i izvanjskosti. Tom se nizu pridružuje i sljedeći
paradoks: to da se Boga ne treba tražiti mišlju artikulirano je u
okvirima duhovne misaone pjesme. Nije uputno tražiti u dalekim
daljinama i širokim širinama, pogotovo po principima racionalno-
ga rezoniranja. Treba zastati i okrenuti se od svakodnevne vreve
te jednostavno Vidjeti, Osluhnuti, Namirisati i Opipati u dubljem
smislu riječi.
Šimićev pjesnički tekst nije primamljivo zapakirano klupko
panteističkoga pobratimstva12 svega postojećega koje bi dovodilo
do moralnoga relativizma u smislu izjednačenja i fiktivno skladne
nadopune dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde (CE, „Panthe-
ism“, www). Bog također nije impersonalan jer je u cijeloj pjesmi
uočljiva dijalektika njegove istodobne personaliziranosti (imanenci-
je) i posvudašnjosti (transcendencije) (CE, „The nature and attribu-
tes of God“, www).
Pjesnik svojim jedinim oruđem, pjesničkom riječi, iz vlastitoga
iskustva upozorava na opasnost rekonstruktivne (detektivske) inte-
ligencije današnjice koja sve odveć podvrgava racionalizaciji.13 Ot-
kriće Boga nije rješenje unaprijed poznate matematičke jednadžbe
s nepoznanicom, već u sebi sadrži do kraja neobjašnjive elemente
prospektivne inteligencije koja tek naslućuje i podsvjesno osjeća
božansku blizinu u svakodnevnu okružju. Navedena problematika u
nastavi se može približiti nekim od sljedećih pitanja:
• Zamislite i opišite situaciju za koju držite da je autora nagnala
na pisanje pjesme Nađeni Bog.
12
Drago Šimundža govori o Šimićevim duhovnim varijacijama i religioznim bifurkacijama
koje se očituju u neprestanim izmjenama pronalaženja utješne blizine Boga i udaljavanja
od religijske dogme pjesničko-panteističkim ekshibicijama i teozofskim pristupima
religioznim temama. Navedene oscilacije posljedica su Šimićeve pozicije slobodnoga
mislioca kojemu nisu strane subjektivne interpretacije (Šimundža, 2005: 77).
13
O rekonstruktivnoj i prospektivnoj inteligenciji vidi poglavlje „O lošim teorijama“ u knjizi
Predavanja o lošem ukusu (2004) Milivoja Solara.
46
• Koje su dionice potrage lirskoga subjekta? (traženje – neu-

spjeh, nenalaženje – ostvaren cilj: nađeni Bog)
• Kako je sve Bog utjelovljen u pjesmi?
• Razmišljate li i vi tako o Bogu?
• Kako biste protumačili stihove: Bog ti se smiješi iz jednog dra-
gog lica / i plaši te iz svake stvari: nema tajne?
• Koja je uloga kontrasta u navedenu stihu?
VRSTA PJESME
Najvažniji je dio nastavnoga sata upoznavanje s novom književ-
nom vrstom – duhovnom pjesmom. Učenicima se nudi definicija:
Duhovne pjesme – lirske pjesme u kojima se izražavaju misli i
emocije o Bogu, svecima, duhovnim pogledima i doživljajima.
Uz definiciju treba uvesti dodatno razlikovanje. Duhovna je pje-
sma intimna kada je prožeta osjećajima, a misaona kada je prožeta
pjesnikovim mislima.
Šimićeva pjesma Nađeni Bog je duhovna misaona pjesma.
intimna
(izražavaju se osjećaji lirskoga subjekta)
Duhovna pjesma
misaona
(izražavaju se misli lirskoga subjekta)
SINTEZA
Za kraj sata predviđeno je određivanje personifikacija u pjesmi
te odgonetanje asocijacija koje one izazivaju. Zadatak je zamišljen i
napisan na listiću s tablicom koju dobiva svaki učenik.
47
Osjetilo Personifikacije Boga Asocijacije

vid drago lice koje se smiješi majka, sestra, brat, baka...
sluh Bog šušti lišće, granje, voda...
modro, plavo, beskraj,
vid boja neba
daljina, more...
............... ........................... ......................................
........ .................. .....................
ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

Pjesma Nađeni Bog važna je zbog nekoliko razloga: u njoj se tema-
tiziraju univerzalna pitanja, metafizička određenja i duhovna shvaćanja
koja duboko zadiru u bit čovjekova postojanja i njegova razmišljanja
o svijetu, smislu i životu. Jednako tako, nastavnom raščlambom te pje-
sme u njoj se otkriva bogatstvo govornih vrjednota i pozamašna stilska
zaliha. Bogatstvom izražajnih mogućnosti stvara se duhovna slika po-
sredovana lirskim tekstom koji je istodobno opomena-meditacija-mo-
litva-sentencija. Pjesnik Antun Branko Šimić stavio se u ulogu usmje-
rivača na trnovitu putu duhovne potrage čovjeka za svojim religioznim
Izvorom i Uvirom, a tome doprinosi uspjelom uporabom sredstava
svojega umjetničkoga izraza – glasova, riječi, stihova i strofa.
Fantazijsko stvaralačko mišljenje u smislu pounutrenja vizualnih,
auditivnih i drugih sastavnica sinestezijskoga doživljaja pjesničkih
slika poželjno je neprestano razvijati u dodirima s književnoumjet-
ničkim tekstovima, ali ne bi se trebalo bježati ni od vježbi uteme-
ljenih na funkcionaliziranju gradnje sintagmi semantički kodiranih
višestrukim senzornim uživljavanjem. Smjer zadataka s takvim pre-
tvorbama uključivao bi povezivanje auditivnoga i vizualnoga u dva-
ma suprotnim smjerovima.
AUDITIVNO DOŽIVLJAVANJE VIZUALNOGA

Učenicima se nudi stvaranje sintagmi i rečenica na osnovi sljede-
ćih riječi: zelenilo (zelena boja), žutilo (žuto), šarenilo, crvena boja
(crvenilo), plavetnilo (plava boja). Te se riječi trebaju na inventivan
način povezati sa značenjskim „zvučnicama“: zapljuskivati (zapljuski-
vanje), kucati (kucanje), šumiti (šum), kliktati (kliktaj), zvoniti (zvon).
48
Model prema kojem će se zadatak stvaralački rješavati dobiva se

na osnovi jednoga oglednoga rješenja iz ponuđenoga niza: plavet-
nilo + zapljuskivati > Plavetnilo zapljuskuje oblake. Drugi je način
rješenje na temelju odgovarajućega sklopa s riječima koje nisu na-
vedene, primjerice: bjelina + škripati (škripa) > Bjelina (snijega)
škripi pod nogama.
VIZUALNO DOŽIVLJAVANJE AUDITIVNOGA

Učenicima se nudi stvaranje sintagmi i rečenica na osnovi sljede-
ćih riječi: pljuštanje (pljusak), kričati (krik), zvoniti (zvon), šumoriti
(šumor), govorenje (govor). Te se riječi trebaju na inventivan način
povezati sa značenjskim „slikopisnicama“: crnilo (crno), svjetlo (osvi-
jetliti), žutilo (ožutjeti), modra boja (modrost), zelena boja (zelenilo).
Model u skladu s kojim će se zadatak stvaralački rješavati do-
biva se na osnovi jednoga oglednoga rješenja iz ponuđenoga niza:
govorenje (govor) + svjetlo (osvijetliti) > Govor dobroga čovjeka
osvijetlio je duše ljudi. Primjer se može dobiti i na temelju rješenja
odgovarajućega sklopa s riječima koje nisu navedene, primjerice:
crna boja + kriještanje (kriještati) > crno kriještanje crnih vrana.
I jedan i drugi način poticanja sinestezijskoga fantazijskoga mi-
šljenja uključuje slične ili iste primjere, ali obratnoga predznaka
pa će tako nesumnjivo doći do prelijevanja spoznajno-doživljajnih
impulsa pri rješavanju spomenutih zadataka inspiriranih iskustvom
Šimićeve pjesme.
O SINESTEZIJI
Shvaćanje i prepoznavanje sinestezije treba uvježbavati. Već je
ponuđen metodički model inspiriran Šimićevom pjesmom u kojoj se
Bog doživljava čulnim prelijevanjima. Time je asocirana nedovolj-
nost bilo kojeg samo djelomičnog osjećanja i spoznavanja božanske
prirode. Potrebna je totalna duhovna i tjelesna angažiranost. Kako bi
se pojam sinestezije što bolje pojmio, valjalo bi pročitati tekst koji
učenicima još više približava njima pomalo udaljen koncept senzor-
nih ukrižavanja. Jedan je od takvih popularno i učenicima pristupač-
no pisanih tekstova novinski članak o sinestetičarima.
49
Petar Tešić: Sinestetičari mogu vidjeti i čuti slike

Neurolozi pokušavaju proučavanjem fenomena sine-
stezije shvatiti zašto neki ljudi mogu u isto vrijeme vi-
djeti i čuti sliku.
Ekspresionistički umjetnici poput Vasilija Kandinskog
nadražuju više od uobičajenih vizualnih osjetila jer
se njihova djela mogu i čuti – barem tako tvrde neke
osobe. Sinestetičari su ljudi kojima jedno osjetilo au-
tomatski pokreće drugo, što znači da su im osjetila po-
vezana, zbog čega takvi pojedinci istodobno vide sliku
„Kompozicija VIII, 1923“ ruskog slikara, ali je mogu
i čuti. Nepoznato je je li Kandinski bio sinestetičar, ali
dr. Jamie Ward, neuroznanstvenik s londonskog sveu-
čilišta, uvjeren je kako je on u najmanju ruku bio dobro
upoznat s tim osjetilnim fenomenom. Procjenjuje se da
sinestetičari čine tek jedan posto svjetske populacije,
no stručnjaci vjeruju da svi ljudi nesvjesno povezuju
glazbu i umjetnost. Kandinski je želio učiniti vizual-
nu umjetnost što sličnijom glazbi, što apstraktnijom.
Nadao se kako će publika moći i vidjeti i čuti njegova
djela – zaključuje Ward, koji je odlučio pomoću sluša-
nja klasične glazbe usporediti sinestetičare i osobe koje
nisu nadarene pojačanim osjetilima.
Sinestezija – fizičko iskustvo u kojem podražaj

jednog osjetila izaziva nadraženost drugog ili više
njih. Na primjer, sinestetičari mogu opisati oblik i
boju nečijeg glasa ili gledajući određenu boju mogu
osjetiti njezin miris.
Čak i nesinestetičari mogu spajati osjetila

Londonski orkestar ispitanicima je služio kao motiva-
cija da nacrtaju i opišu viziju njihove glazbe. Ward i
skupina znanstvenika zatim su im pokazali 100 crteža i
zatražili da ih što prikladnije udvoje sa slušanom glaz-
bom. Otkrili su kako su nesinestetičari gotovo uvijek
odabrali iste crteže kao i sinestetičari. (Tešić, 2006: 59)
50
Učenici nakon čitanja novinskoga priloga o sinestetičarima us-

poređuju njihove karakteristike s načinom doživljaja zbilje lirskoga
subjekta Šimićeve pjesme. Kao zadatak također dobivaju pronaći
crtež ili sliku koji ih podsjećaju na pjesmu te skladbu koja u njima
budi slične osjećaje kao čitanje lirskoga naslova. Tako mogu preple-
sti doživljaje različitih umjetnosti te uspoređivati odabrane primjere
umjetničkih djela.
ZAKLJUČAK
Vidljivo je da je dojam koji interpretirani lirski tekst može pobu-
diti produljenoga trajanja, a nesumnjivo može oblikovati i nečiji du-
hovni osjećaj i poimanje identiteta Boga. Produženo trajanje djelo-
vanja pjesničkoga teksta trebalo bi upotrijebiti za angažman učenika
zadavanjem pismenih radova na temu kao što je: Moje shvaćanje
Boga nakon obrade pjesme Nađeni Bog. Naravno, kratke upute o
pisanju rada odnosile bi se na to je li došlo ili nije do promjene u
razmišljanju o Bogu nakon nastavnoga sata interpretacije pjesme,
razmišlja li sada tko o „negativnim“ emocijama poput straha, zbu-
njenosti drugačije i zašto itd. Također jedan od zanimljivih načina
pismenoga izražavanja učenika može biti intervju s ukućanima ili,
na primjer, sa slučajnim prolaznicima na ulici, koji će iznijeti svoja
mišljenja, a učenik će ih onda pokušati zabilježiti i usporediti sa
svojim razmišljanjima te onima iznesenima u pjesmi.
51
ŠKOLSKA INTERPRETACIJA
INTERPRETACIJE SMRTI SMAIL-AGE
ČENGIĆA IVANA MAŽURANIĆA
Smrt Smail-age Čengića, kanonsko djelo hrvatske književnosti,

bilo je, jest i bit će plodno tlo za uvijek nove interpretacijske uvide.
Pri tom pojedinim tekstovima analitički valja prilaziti na isti način na
koji su njihovi autori pristupali Mažuranićevu remek-djelu. Naime,
u svakoj interpretaciji polazi se od pretpostavaka koje se u izlaganju
razvijaju i dokazuju, baš kao što se i literarno djelo gradi na pojedinim
idejnim premisama koje se realiziraju tematski i stilski. Dakako, ana-
lize sadržaja, stila, kompozicije, jezika i postanka spjeva zastupljene
su u mnogim monografijama, člancima i esejima. Element njihova
razlikovanja jest favorizirani krug osnovnih značenja u ulozi provod-
ne niti podteksta interpretacije. Na osnovi takvoga razmatračkoga po-
lazišta moguće je teorijsko razvrstavanje brojnih tumačenja spjeva.
Takav pothvat obuhvaćanja zapravo nepreglednoga mora interpreta-
cija rezultirao bi opširnom raspravom kojoj ovdje ipak nije mjesto.
Međutim, preglednosti radi treba navesti neke ilustrativne primjere za
deskribiranje šarolikosti pristupâ Smrti Smail-age Čengića.
RAZLIČITI INTERPRETACIJSKI PRISTUPI SMRTI SMAIL-AGE

ČENGIĆA
Antun Barac u svojoj važnoj monografiji Mažuranić primjenjuje
kulturno-povijesni smjer tumačenja Smrti Smail-age Čengića. Prema
Barcu, taj je spjev prikaz narodne, vjerske i ekonomske borbe južnih
Slavena pod Turcima. Osim toga, on je odraz višestoljetnoga kulturno-
ga pamćenja zasnovanoga na antiturskoj politici. Tome valja pridružiti
i sud o Mažuranićevu uskočkom mentalitetu, ali i opću duhovnu klimu
ilirizma koja je pogodovala onodobnom gajenju kulta Crne Gore.
Milorad Živančević u svojoj nezaobilaznoj monografiji Mažu-
ranić primijenio je pak eklektično komentiranje, što je i razumlji-
vo budući da je posrijedi djelo koje funkcionira kao suma znanja
53
cjelokupne mažuranićologije. Živančević upotrebljava istraživačke

smjernice tekstologije, poredbenoga čitanja, književne i kulturne
povijesti. Značajno je da u njegovoj inače strogo znanstveno konci-
piranoj monografiji postoji dosljedno povezivanje nekih rješenja u
djelu i Mažuranićeve gotovo romansirane biografije.
Vojislav Nikčević svoju je studiju „Mažuranić i Njegoš o Crnoj
Gori i Crnogorcima“ sam definirao kao pionirsku komparativno-kul-
turološku studiju u odnosu na Mažuranićevo i Njegoševo shvaćanje
crnogorskoga nacionalnoga kompleksa. Vojislav Nikčević kao ko-
difikator crnogorskoga jezičnoga standarda prozvan je crnogorskim
Gajem, čime je i simbolično naznačena njegova uloga u procesu na-
cionalne legitimizacije koja je ujedno i cilj njegove studije. U njoj
Nikčević dokazuje da u Gorskom vijencu i Smrti Smail-age Čengića
postoji podudarnost u upotrebi geonimâ Crna Gora, Brda i Morača
te etnonimâ Crnogorci, Brđani i Moračani. Riječ je o njihovoj sinoni-
mnoj uporabi za Crnogorce kao samosvojan narod. Bitno je i što Nik-
čević paralelizira hrvatsko ilirstvo te crnogorsko srpstvo kao pojmove
romantičarske inspiracije političkih intencija koje su poslužile tek kao
faze u formiranju zasebne nacionalne svijesti – hrvatske i crnogorske.
Ivo Frangeš rabi dijakronijsko-sinkronijski pristup u svojoj zna-
čajnoj studiji „Pjesmotvor trajnoga sklada“. Za Frangeša Mažuranić
je Gundulićev učenik. Iz te osnovne teze vidljiva je autorova bitna
namjera da produbi sinkronijske i dijakronijske poveznice spjeva
s hrvatskom i europskom folklornom te umjetničkom tradicijom.
Zbog toga Frangeš ustrajava na neprestanu povezivanju Gunduliće-
va i Mažuranićeva djela na svim razinama.
Na komparativnoj osnovi, ali s političko-religioznoga gledišta
nastao je rad Rista Kovijanića „Njegoš u Mažuranićevom spevu“.
Autor rehabilitira Njegoša često optuživanoga za urotu protiv povi-
jesnoga Smail-age zbog krvne osvete. Kovijanić Njegoša ističe kao
presudnog pokretača akcije protiv age, ali ga opravdava političkim,
vjerskim i narodnooslobodilačkim razlozima.
Ovdje valja izdvojiti i rad Muhsina Rizvića „Smrt i život Čen-
gić-age“. On u svojoj studiji ne zaboravlja navesti povijesne izvore
u kojima se Smail-aga prikazuje u pozitivnu svjetlu, a Njegoš kao
54
ŠKOLSKA INTERPRETACIJA INTERPRETACIJE SMRTI SMAIL-AGE ČENGIĆA IVANA MAŽURANIĆA
pokretač osvetničke zavjere i agin ocrnjivač pred ruskim konzulom.

Rizvićev je pristup izrazito književnopovijesan budući da spjev in-
terpretira totalno u svjetlu poetike stilskoga razdoblja. Romantizam
registrira na svim razinama: Mažuranićev je Smail-aga romantičar-
ski sotonski buntovnik, uočava zastupljenost elemenata tajanstveno-
sti u „Noćniku“, zatim romantičarsku spiritualizaciju čete i mističku
simbolizaciju prirode, prikaz gorštačke crnogorske pastorale, sim-
boliku križa, sklonost prema mitu i istočnjačkim temama itd.
Ideološko ili političko čitanje u novije vrijeme ponudio je Zoran
Kravar u tekstu „Od klasicizma do romantike“. Kravar Mažurani-
ćev spjev tumači kao ideološki filtrat stvarnoga događaja. Isti autor
spominje ilirističke ideologeme, zatim osnaženje stereotipa o tur-
skoj autokraciji, opisuje primitivizaciju stvarnoga događaja, prešu-
ćivanje političke pozadine agina djelovanja, utvrđuje depolitizaciju
reakcije crnogorskih osvetnika. Kravarovo tumačenje svakako je
posljedica ideološkokritičke sumnjičavosti prema klasičnim djelima
koja su na Balkanu često služila za potrebe političkog angažmana.
Time je vidljivo kako su interpretacije Mažuranićeva djela rezultat
ne samo autorskih izbora, nego i povijesnih okolnosti, na primjer
onih ratnih tijekom devedesetih.
Kratak pregled različitih interpretacija Mažuranićeva spjeva
posljedica je njegove značenjske složenosti. Odatle proizlaze mo-
gućnosti više načina objašnjavanja semantike teksta. Potencijal ra-
znosmjernoga tumačenja te analize na različitim razinama očit je
upravo na osnovi svih prethodno izdvojenih pristupa.
UKRATKO O TEKSTU INTERPRETACIJE U NASTAVI

Temeljno metodičko pitanje koje se u prijedlogu nastavne obrade
nastoji razraditi jest sljedeće: Kako u nastavu sustavno uključiti oda-
branu cjelovitu interpretaciju Smrti Smail-age Čengića?14 Interpre-
14
Smrt Smail-age Čengića neosporan je klasik koji se bez filološkoga komentara može s estetskim
zadovoljstvom čitati i danas. Da bi se djelo kao lektirni naslov što bolje interpretiralo, nužne
su metodičke smjernice. Smrt Smail-age Čengića moguće je u nastavi obraditi na više načina.
Najčešće je to dosad bila problemska obrada djela koju su primijenili Milorad Nikčević u
knjizi Metodičko-problemske književne komunikacije i Dunja Merkler u metodički obrađenoj
lektiri u izdanju Školske knjige. I Krsta Ljubenović pisala je o srednjoškolskoj obradi spjeva,
55
tacija djela kao oblik više ili manje subjektivnoga, ali i znanstveno
obojenoga teksta vrlo je rijetko bila u središtu pozornosti kako u
teorijskom tako i u praktičnom pogledu. Teorijska nezastupljenost
objašnjiva je usredotočenjem metodike nastave književnosti uglav-
nom na književne rodove i vrste koji su u nastavnim programima
iz književnosti logična sadržajna dominanta. U nastavnoj izvedbi
književnokritički i književnopovijesni radovi uglavnom se javljaju
kao dopunski tekstovi kojima se obogaćuje interpretacija literarnoga
djela i nudi pregled dosadašnjih uspješnih ocjena pojedinoga knji-
ževnoga klasika iz perspektive uglednih stručnjaka i znanstvenika
specijaliziranih za određena područja istraživanja. Svojeg udjela u
marginalizaciji metodičke primjene interpretacije svakako je imao
njezin dvostruko ekstreman status. Ponajprije riječ je o povreme-
nom dosljednom držanju zaključaka nekih interpretacijskih prosud-
bi na čijem se inzistiranju guši mogućnost učenikova neslaganja ili
izražavanja drugačijega mišljenja. S druge strane, nepopularnost
postojećih književnih ocjena i sudova posljedica je njihova nerijet-
koga plagiranja te negativnoga utjecaja na učenike jer prepisivanje i
reproduciranje tuđih radova samo smanjuje uvjete razvijanja kritič-
koga mišljenja.
Iako je opisana problematika u uskoj vezi s opetovanim lošim pri-
stupima književnim djelima u nastavi često temeljenoj na formalizira-
nim načinima recepcije, ovdje se nastoji iznijeti metodički nacrt kojim
bi se obrnuo uobičajen kontekst interpretacije i popratne negativnosti.
Naime, umjesto od djela prema njegovoj (prepisanoj) interpretaciji
nastojat će se osmisliti logičan slijed od teksta interpretacije prema
djelu koje je njezin izvor. Time se otvara put za metodičku invenciju
jer se angažira drugačiji kut gledanja na književno djelo, a ujedno
učenicima omogućuje da aktivno vrednuju sadržaje koje redovito ne-
kritički preuzimaju i ugrađuju u svoje u biti pasivno literarno znanje.
PRIMJER CJELOVITE OBRADE INTERPRETACIJE U NASTAVI

U kratkom pregledu raznolikih tumačenja već je ukratko opisana
interpretacija Muhsina Rizvića naslovljena „Smrt i život Čengić-age“.
ali na temelju klasične analitičko-dijaloške metode. Uz ta tri pristupa valja spomenuti

metodičke upute Ivice Bubalo za školsku interpretaciju spjeva na razini osnovne škole.
56
Posrijedi je iscrpna studija koja je zbog inače drugačijega polazišnoga

stajališta pogodna za polemičku analizu i njezino problemsko pove-
zivanje s Mažuranićevim spjevom. Učenici će cjelovitu studiju pro-
čitati izvan nastave, a primjerak mogu papirno umnožiti ili računalno
preslikati. Budući da se radi o usmjerenom tipu čitanja, daje se zada-
tak kojim će se navesti na ciljano bilježenje informacija kod Rizvića
iznesenih na više razina. Te razine vezane su uz: društveno-povijesnu
situaciju, likove, ideju i književnopovijesno razdoblje. Na posebne li-
stiće učenici bilježe svaki od naglašenih slojeva djela te oblikuju uz
njih vezane natuknice i vlastite komentare. Važno je da naprave taj
pismeni dio koji olakšava rad na satu.
U izbornoj nastavnoj obradi za motivaciju valja odabrati pitanje
kojim će se povezati djelo i njegovo tumačenje. Primjerice: Sma-
trate li interpretaciju Muhsina Rizvića dobro argumentiranom ili
ne? Objasnite. Time se već na početku učenike potiče na ispitivanje
uvjerljivosti tumačenja književnoga djela te na aktivno razmišljanje.
Nastavnik potom najavljuje interpretaciju Smrti Smail-age Čen-
gića u svjetlu Rizvićeva tumačenja. Na ploču ispisuje glavne razi-
ne usmjerenoga čitanja te zadavanjem problemskih pitanja obliku-
je raspravljački okvir u kojem se polazi od (ne)validnosti tvrdnja i
(ne)slaganja s tezama iz naznačene interpretacije. Ako je potrebno,
učitelj upućuje i doslovnim navođenjem podataka iz studije koji su
bitni za razgovor i shvaćanje djela.
DRUŠTVENO-POVIJESNA SITUACIJA
Usredotočenjem na društvenu i povijesnu situaciju učenici ot-
krivaju razlikovne elemente (izvan)književne zbilje. Učenicima se
postavljaju pitanja: Koja Mažuranićeva odstupanja od povijesne
istine autor navodi u svojoj studiji? Kako ih objašnjava? Koje su
sve posljedice stvaranja od povijesti drugačije književne istine? Ov-
dje valja naglasiti da je Mažuranić za radnju svojega djela odabrao
stvaran sukob iz 1840. na hercegovačko-crnogorskoj granici. Među-
tim, stvaran Smail-aga, prema citatima iz Barčeve i Živančevićeve
monografije, prava je suprotnost Mažuranićevu istoimenu liku. Taj
se podatak nerijetko izostavlja u školskoj interpretaciji, a važan je
zbog političke pozadine djela i otkrivanja Mažuranićeve orijenta-
57
cije na oslobođenje Balkana od turske vlasti poticanjem interven-

cije kršćanskih država. Kao i spjev, u tom je pogledu istu funkciju
imao i putopis Matije Mažuranića Pogled u Bosnu. Svakako valja
povesti i raspravu o tendencioznosti povijesnih odstupanja u spjevu
koje je Mažuranić učinio svjesno da bi čin motivirao „kolektivnom
osvetom koja je viša od lične“ (Rizvić, 1976: 98). Takvim pitanjima
djelo se oslobađa aure nedodirljive svetinje koja je svakako sporna
nekim svojim sastavnicama. Navedeno posebice treba osvijestiti u
današnje vrijeme nakon ratova devedesetih kada su se na prostorima
nekadašnje Jugoslavije umjetnička djela pojačanije zlorabila u nee-
stetske svrhe.
LIKOVI
Što se tiče likova, bitno je da učenici definiraju odnose i uloge
pojedinih strana, odnosno da uoče Rizvićevu podjelu prema kojoj je
aga individualiziran protagonist, raja pasivno-stoički protagonist, četa
aktivni protagonist-protivnik, a Turci (Bauk, Durak, Safer i ostali)
grupa psihološko-etički agonalna Brđanima (Rizvić, 1976: 108). Valja
izdvojiti i svećenika kao „formulatora rodoljubive i vjerske ideologije
spjeva“ (Rizvić, 108) te poturicu Novicu Cerovića. Smail-aga je psi-
hološki izrazito profiliran lik te bi trebalo uočiti cijelu skalu njegovih
uglavnom negativnih osjećanja: bijes, mržnju, oholost, slavohlepnost
itd. Razgovor se treba potom usmjeriti na shvaćanje tipa i načina pro-
tagonistove individualizacije. Za raspravu o liku Smail-age u kontek-
stu Rizvićeve studije važno je navesti sljedeći ulomak:
Čengić i njegovi „Turci“ u nizu ovih paklenih scena
predstavljeni su kao inkarnacija elementarnog zla.
Simbolički ili čak alegorijski gledano, kao turski feu-
dalizam u akcionom odnosu prema raji sa sugestijom
njegove ljudske neodrživosti. Čengićev bijes dopire
u ovim scenama do paroksizma: „Bijesan aga, neman
ružna“, kaže i sam pjesnik. Čengić kao naredbodavac
i vrhovni mučilac u ovoj sceni Harača (kao i u sceni
egzekucije u Agovanju) kreiran je sa naglašenom cr-
tom sadizma koji u mučenju nevinih pokušava oslabiti
kritični napon u sopstvenom biću i postignuti umirenje.
Likovi sa ovom crtom karakteristični su upravo za ro-
mantizam, a sam sadizam se u okviru romantičarske
58
poetike vezuje sa elementima tzv. užasne ljepote i sa-

tanizma. U kreiranju Čengićevog lika ovakvo kritično
izoštrenje do stepena sadističkog sasvim je prirodno
kada se uoči sva ona egzaltacija i strast, opsjednutosti
sopstvenim junaštvom, izražena već u početku spjeva,
koja ga kvalifikuje kao izrazito dramatičnu ličnost. A
svi njegovi demonski elementi uzeti zajedno u dina-
mičkom razvijanju njegove ličnosti u spjevu predstav-
ljaju samo etape njenog kreiranja kao romantičarskog
satanskog buntovnika koji se, po Mažuranićevoj kon-
cepciji spjeva, pobunio protiv božanske etike, protiv
boga, zbog čega će ga stići kazna kao izraz vrhunarav-
ne pravde. (Rizvić: 129)
Kako bi se ispravnije razumjelo ulomak, na ovom mjestu rasprave
važno je podsjetiti učenike na romantičarske likove buntovnika, nji-
hovu psihološku strukturu i motivaciju. Ilustrativan primjer može biti
Childe Harold Georgea Gordona Byrona ili koji drugi iz plejade ro-
mantičarskih likova.15 Kao što je poznato, njihova su temeljna obiljež-
ja: prkos, društveno samoizopćenje, nepriznavanje društvenih zakona
i konvencija, pesimizam, demonizam, potraga za potpunom slobodom
te identificiranje autora djela s takvim tipom lika. Navedena obilježja
mogu se zapisati na ploču ili projicirati preko grafoskopa ili slikokaza.
Njima nasuprot učenici trebaju utvrditi je li pojedino obilježje roman-
tičarskog lika pobunjenika zaista pridruživo ili ne Smail-agi.
Romantičarski lik pobunjenika Smail-aga Čengić
prkos oholost
društveni samoizopćenik nositelj feudalne strukture društva
individualac izvan društvenih
vlastodržac, klasna nadmoćnost
zakona i konvencija
pesimizam gordost
demonizam („pali anđeo“) demonizam (utjelovljenje zla)
potraga za potpunom slobodom nametanje robovlasništva
identificiranje autora s likom različitost autorova stava
15
Kao primjer problemsko-komparativne interpretacije vidi metodički rad Milorada Nikčevića
„Byronov Childe Harold i Mažuranićev Smail-aga Čengić u sustavu problemske nastave
(romantičarski kontekst i pitanje: je li Smail-aga byronovski tip čovjeka)“ (Nikčević, 1991:
31-48).
59
Učenici zaključuju da je Rizvićev stav pretjeran jer Smail-aga

nije usamljeni „pali anđeo“, nego je na tragu romantičarske crno-bi-
jele karakterizacije oslikan kao brutalan turski tiranin koji sadistički
uživa u mukama raje. Prema tome, upitan je čak i njegov demoni-
zam u romantičarskom smislu riječi.
Sljedeća stavka vezana je uz Rizvićevo tumačenje Smail-agina
karaktera. Učenici trebaju razmisliti o pitanjima: Kako autor studije
objašnjava Smail-agino junaštvo? Slažete li se s njim? Rizvić argu-
mentira da je aga junak kojem jedino ne polazi za rukom da potvrdi
svoje junaštvo pa njegova nesreća zapravo proizlazi iz nekoliko ne-
sretnih okolnosti. Naglašava se da je taj lik obilježen kompleksom
junaštva dovedenim u sumnju prvo u sukobu s Durakom, slučajnim
promašajem koplja i Baukovom provokacijom pjesmom. Za potvrdu
agine epske uzoritosti navode se i leksičke konstrukcije koje to po-
tvrđuju: hrabar junak, hrabra duša, silan arslan itd. (Rizvić, 1976:
106) U tom kontekstu Rizvić objašnjava agino dozivanje sluge zbog
konja ne da time izbjegne zasjedu, nego da si osigura povoljniji boj-
ni položaj. Rizviću je aga žrtva slučaja te lik kod kojeg u kritičnim
trenucima epsku psihologiju zamjenjuje romantičarski način mišlje-
nja i reagiranja (Rizvić: 144). U skladu s njom je, primjerice, želja
za istrebljenjem svih svjedoka njegove sramote. Autor studije mi-
ješa dvije razine tumačenja, odnosno (izvan)književnu zbilju. Aga
u stvarnosti možda i jest bio častan, no u Mažuranićevoj literarnoj
stilizaciji on je namjerice prikazan izrazito negativno: Duraka ubi-
ja zbog nasilništva i okrutnosti, kopljem promašuje cilj kako bi se
ilustrirala razornost unižene oholosti, a bijes zbog Baukove pjesme
iznosi se radi izražavanja agine slavohlepnosti i gordosti.
Učenici se osim toga trebaju opredijeliti za potvrdu ili korekciju
Rizvićeva tumačenja sljedećih stihova:
Gledaj glavu put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno, i oko,
Kako bistro pod njim sijeva;
Gledaj krepki stas gdje svoju
Znajuć snagu ravno stoji;
Pak mi kaži: ima l’ koja
Tudijer straha i najmanja sjena?
(Mažuranić, 2003: 13-14)
60
Iako je neosporno da se kazivač u tom opisu dotiče epskoga

modela prikaza Smail-age neispunjenoga strahom, njime izraženo
divljenje protivniku i zanos ipak nisu toliki „da to gotovo ugro-
žava idejnu orijentaciju i dosljednost spjeva u smislu strukturnog
etičkog polariteta“ (Rizvić: 111). Rizvić također tvrdi: „Ali ovaj
pasaž u isto vrijeme osnovnu idejnu koncepciju spjeva i učvršćuje,
i to na epskom planu, jer pobjedu čete u Haraču unaprijed ozna-
čava kao pobjedu nad junakom, pa time i nju samu kao junaštvo.”
(Rizvić: 111) Iako u pojedinim dijelovima teksta Rizvić naglašava
disproporciju između Smail-age kao epske, ali i zbiljske herojske
pojavnosti s jedne strane te romantičarski infernalizirane individue
s druge strane, općenito se ne može prihvatiti njegova rehabilitacija
spornoga lika.16
Iako je teško složiti se da je aga u apsurdan položaj doveden slu-
čajem te da je individualist kompromitiran zbog podrugljivih moći
društvenoga okružja (Rizvić: 143), učenike valja uputiti na autorove
razloge drugačijega razumijevanja agina lika te naglašavanja me-
tatekstualnoga značenja epizode s Baukovom aluzivnom i gotovo
parodijskom pjesmom. Rizvić ističe da je Baukova pjesma kojom
se upućuje na opjevavanje agine sramote u iznesenoj epskoj gra-
đi tvorački rezultat slijepca „suprotne strane“. Autor objašnjava da
je takvo postupanje „imanentno priznanje Mažuranićevo i o svojoj
vlastitoj poziciji u odnosu na opjevani događaj te njegova svijest da
mogu postojati i poetski interpretatori druge strane“ (Rizvić: 142).
Navedena tematika neposredno je vezana uz idejni sloj djela.
IDEJA
Učenike na razmišljanje o idejnim razlozima Rizvićeva tumače-
nja agina lika valja potaći pitanjem usmjerenim na tu problematiku
usko povezanu s autorovom pripadnošću bošnjačkoj strani. Ukratko,
učenici otkrivaju da je i stav tumača djela uvelike motiviran njego-
vom pripadnošću pojedinom nacionalnom korpusu ovisno o kojem
16
Izraz „rehabilitira“ upotrebljava i sam Rizvić kad napominje da Mažuranić aginu nedoumicu
zbog nepokolebljivosti Brđana nadoknađuje susljednim prikazom ponosnoga i junačkoga
Čengićevoga lika (Rizvić: 110).
61
će se oblikovati i stav tog interpretatora.17 Ta je činjenica važna jer

omogućuje razumijevanje Rizvićeva cilja, a on se sastoji djelomice
i u opravdanu rastakanju stereotipne slike „tursko-muslimanskoga“
kompleksa koji i u suvremenosti posljeduje nacionalnim frustracija-
ma. Učenike valja upozoriti da djelo mogu doživjeti isključivo estet-
ski, ali da ne trebaju zanemariti ni njegovu političku dimenziju koja
je jedan od bitnih čimbenika nastanka Mažuranićeva spjeva. Budući
da su klasična djela podložna zloporabama u neestetske svrhe, neke
socijalne relacije i simboličke nanose valja objasniti kako bi učenici u
stvarnosti znali prepoznati manipulacije i lažiranja poruka književ-
nih djela kakvo je Mažuranićevo. Za daljnju raspravu o idejnom sloju
može poslužiti sljedeći ulomak iz teksta Rašida Durića:
Fenomen (ne)mogućnosti objektivne, emocionalno ne-
utralne i (ne)pristrasne recepcije spjeva „Smrt Smail-
age Čengića” (i Njegoševa „Gorskoga vijenca”) u svo-
jem temelju se svodi na vrijednosti koje su sa religijom
urasle u povijesno-duhovni kod balkanskih naroda. U
vrijednostima koje su stoljećima i generacijama srastale
sa društvenim sistemom. Usljed navedene, u živi život
svakog Balkanca „ucijepljene” činjenice, svaka kritička
analiza oba spjeva trebala bi razlučivati etički opravda-
no kršćansko-hrišćansko antitirjanstvo i antiturstvo, od
etički neopravdanog antimuslimanstva. Razlučivanje
antiturstva od islama kao svjetonazora i vjerske ideje.
Riječ je o bazičnom ideologemu u oba spjeva u kojima
su idejno (estetski, etički...) nerazdvojivi i srasli anti-
turstvo i antimuslimanstvo. U ideologemu spoznajno
neodvojivog antiturstva i antimuslimanstva izrasta i
funkcionira umjetničko-estetska magija oba spjeva. Taj
je ideologem posljedica navedenih izraslosti vrijedno-
sti iz religioznosti. U njima oblikovanim suprotstavlje-
nim kršćansko-hrišćanskim i muslimanskim duhovnim
ethosom. Takođe u njima uzrokovanim ekskluzivnim
recepcijama spjeva. (Durić, 2009: 117-118)
17
Navedeno ne znači da je Rizvić tendenciozan ili da je njegova interpretacija neuvjerljiva i
neargumentirana. Dapače, u njegovu tumačenju postoje mnogi dijelovi s kojima bi se složili
svi ocjenjivači Mažuranićeva djela. No, pripadnost određenoj strani Rizviću omogućuje
senzibiliziranje za pojedine teme i različit kut gledanja na njih.
62
Nakon čitanja ulomka treba postaviti sljedeća pitanja:

• Za što se zalaže autor ulomka i zašto? Povežite njegove za-
ključke s Rizvićevim zaključcima o odnosu zapadnoeuropsko-
ga i južnoslavenskoga romantizma prema islamu.
• Kako Rizvić objašnjava prikaz kršćanske i muslimanske strane
u Mažuranićevu djelu?
• Smatrate li da su takvi ili slični prikazi uočljivi i danas? Kako i
gdje ih je moguće zapaziti?
Tim pitanjima aktualizira se sadržaj djela u suvremenosti koja obi-
luje vjerskim i religijskim antagonizmima, posebice prema muslima-
nima. Ono što je vrlo važno jest osvještenje pogrešnosti nepovijesno-
ga pristupa književnim djelima te neispravnost poistovjećivanja na-
cionalne i vjerske pripadnosti. Kao što Durić ističe, pogubno je isku-
stvom čitanja Smrti Smail-age Čengića i Gorskoga vijenca jednačiti
antiturstvo s antimuslimanstvom. Radi se o negativnu determinizmu
pogodnom za stereotipizaciju i ideologizaciju. Na tom tragu Rizvić
objašnjava razliku između zapadnoeuropskoga i južnoslavenskoga
romantizma. Zapadnjaci, posebice tijekom romantizma, osjećaju afi-
nitet prema islamu koji u skladu s njihovim rezoniranjem pripada sfe-
ri egzotike, mističnosti i senzualnosti. No, kod južnih Slavena takvu
poetsko-filozofsku predstavu Orijenta potisnula je povijesna identifi-
kacija islama s turskom vlašću na balkanskim prostorima. Međutim,
Rizvić naglašava da je alegorijsko tumačenje sukoba u spjevu moguće
krajnje apstrahirati kao sukob dobra i zla, ali ujedno i kao sociopoli-
tičku aluziju na feudalizam i tuđu dominaciju u tadašnjoj Hrvatskoj.
Odatle objašnjenje da „krst“ i „nekrst“ u spjevu imaju ne toliko vjer-
sko koliko naglašeno klasno značenje. U skladu s tim učenici će ra-
zumjeti nužna pojednostavnjivanja historijskih zbivanja i odnosa koji
se u spjevu metaforiziraju / metonimiziraju: svijeta puci (Mažuranić,
2000: 24) su zapravo Zapad, krst ov slavni, ne pobijeđen igda, / vrh
Lovćena što se k nebu diže (Mažuranić: 24) metonimija je za nepobje-
dive Crnogorce, čuvare kršćanstva, a neman turska (Mažuranić: 24)
sasvim je logičan prikaz figure protivnika njegovom sotonizacijom.
Pitanje vezano uz stereotipizaciju odnosi se na prepoznavanje
idealiziranoga, pastoralnoga prikaza Crnogoraca pa je moguće uspo-
63
staviti kontrast između „crnogorskoga kerubinstva“ i „turskoga de-

monizma“. No, budući da Rizvić ističe slavensko podrijetlo Turaka,
odnosno poturčene braće u epizodi s prikazom turskoga čadorja kao
grobova otaca slovinskijeh (Mažuranić: 36), valja upozoriti i na taj
problem. On je izravno povezan s idejom odnarođivanja i ugroženosti
slavenstva te „vjere pradjedovske“ pa treba istaknuti sporan lik No-
vice Cerovića koji kao poturica prelazi na kršćanstvo da bi se osvetio
agi zbog pogubljenja svojega oca. Zato bi kritičke i polemičke vješti-
ne učenika trebalo potaknuti, čak u obliku debate ili literarne sudnice,
na temelju dosad nedovoljno isticanih problemskih pitanja:
• Je li u djelu dosljedno provedena crno-bijela karakterizacija?
• Je li estetski / etički neprihvatljiva slika bijesnog Tureta, tj.
agine odsječene glave koja se klanja krstu?
• Je li prikaz Turaka i Crnogoraca u spjevu stereotipan?
• Imaju li izrazi „krst“ i „nekrst“ u spjevu isključivo vjerska zna-
čenja?
• Poznavajući povijesnu pozadinu, je li u spjevu izvršenje pra-
vednoga suda zapravo moralno opravdana osvetnička urota
protiv age?
KNJIŽEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE
Rizvićeva interpretacija ostvarena je totalno u svjetlu shvaćanja
utjecaja romantičarske poetike na oblikovanje spjeva. Učenici trebaju
utvrditi sve elemente djela koji su u studiji povezani s romantizmom
te ih kritički vrednovati. Evo popisa romantičarskih odrednica djela:
- „(…) romantičarsko izoštrenje u atmosferi, radnji i likovima
Čengićeve strane (…)“ (Rizvić, 1976: 97)
- „Romantičarsko načelo konfrontacije dobra i zla (…)“ (98)
- „A što je uzeo za osnovu događaj koji se zbio na hercegovač-
ko-crnogorskoj granici, posljedica je, pored ostalog, i roman-
tičarske atraktivnosti kako događaja, tako eksterijera, likova i
atmosfere (…)“ (99)
- „(…) žrtvovanja za ‘Hristovu vjeru svetu’ kao romantičarski
ideal (…)“ (107)
64
- „(…) Čengićev individualistički, sobom zaokupljeni romanti-

čarsko-epski lik (…)“ (112)
- „To zasljepljeničko nagnuće, po svome karakteru također ro-
mantičarsko, pjesnik je izrazio na pozadini jednog unutrašnjeg
preloma u junaku (…)“ (113)
- „(…) umjetnički delikatno otkriva smisao Novičine misije, ali i
tada ne do kraja, potpuno u skladu sa postulatom romantičarske
književne tajne.“ (114)
- „(…) počinje romantičarska spiritualizacija čete, njeno spajanje
sa prirodnim, natprirodnim i božanskim silama (…)“ (116)
- „Na planu romantizma južnoslavenskih naroda ponavlja se i
najčešći romantičarski motiv kod nas: polaritet dva etički su-
protna svijeta, svijeta slavenskih naroda i Turaka (…)“ (121)
- „(…) ovim aktom Novičinog krštenja i aktom pričesti koji sli-
jedi – kao romantičarski religiozni blagoslov izvršenju vječne
pravde (…)“ (122)
- „(…) kreiranja [age] kao romantičarskog satanskog buntovnika
(…)“ (129)
- „(…) sa atmosferom snenog erotičnog spokojstva (koja se u
jugoslavenskom romantizmu uvijek egzotično pripisivala Tur-
cima) (…)“ (136)
- „(…) u okviru romantičarske slike bijesa elemenata (…)“ (149).
Nabrojani su pojedini primjeri koje bi učenici trebali registrira-
ti kako bi mogli rekonstruirati sve elemente romantičarske poetike
ugrađene u Mažuranićev spjev. Već je objašnjena neodrživost Rizvi-
ćevih teza o Smail-agi kao egzaltiranom romantičarskom buntovni-
ku. Naime, on je „tipičan Turčin i kao takav predstavnik je određe-
nog društveno-političkog (turskog) sustava“ (Nikčević, 1991: 43).
Učenici potom uočavaju elemente dotičnoga književnopovijesnoga
okvira: dolorizam, misterioznost, egzotičnost teme, „istočnjačku
senzualnost“, južnoslavensku romantičarsku angažiranost, antitur-
stvo, simbolizaciju prirode, polarizaciju likova, spiritualizaciju čete.
Naravno, učenici mogu i trebaju dopuniti niz poetičkih natuknica
dodatnim romantičarskim odrednicama djela: miješanje epskih, lir-
skih i dramskih elemenata, disproporcija dijelova spjeva, njegova
65
žanrovska neodredivost, jak utjecaj epske poezije, reminiscencije na

dubrovačku književnost itd.
USUSTAVLJIVANJE
Za usustavljivanje moguće je oblikovati nekoliko zadataka. Pri-
mjerice, učenicima se može zadati da napišu sažetu kritiku pročitane
studije. U njoj bi trebali objasniti njezine prednosti i nedostatke, teze
s kojima se učenici slažu ili ne slažu, odrediti upotrebljava li autor
prikladno pojmovlje i slično. Nastavniku je na raspolaganju i meto-
da preispitivanja autora kojom se vrijeme više štedi te ne mora biti u
pisanu obliku. Evo njezinih karakteristika:
- metoda kojom učenici aktivno propituju pročitano
- odnosi se na čitanje između redova
- određuju se autorove namjere i uspješnost njihova ostvarenja
- utvrđuje se umijeće pisanja, jasnoća i organizacija teksta
- odgovara se na pitanja
- umjesto totalnoga razumijevanja teksta pod svaku cijenu težište
se prebacuje na pokušaj činjenja teksta razumljivijim (pri čemu
i autor može zastraniti, što onda učenici sami argumentiraju)
Muhsin Rizvić: „Smrt i život Čengić-age“

Što autor nastoji reći?
Zašto autor to nastoji reći?
Je li tekst jasan?
Kako je autor to mogao
napisati jasnije?
Što bi ti napisao / napisala
umjesto toga?
ZAKLJUČAK
Zaključno također valja naglasiti da se u radu nastojao ponuditi
nacrt novoga metodičkoga modela u pristupu klasičnom literarnom
66
djelu. Budući da u metodičkoj literaturi i praksi sustavna upotre-

ba interpretacije nije bila aktualizirana, ovim prilogom pokušalo
se oprimjeriti takvu metodičku temu. Naravno, nastavnicima su na
raspolaganju svi njima prikladniji ostali tekstovi istoga ili sličnoga
tipa drugih autora. Uvođenje cjelovitoga književnokritičkoga, knji-
ževnopovijesnoga, odnosno interpretacijskoga ili analitičkoga tek-
sta u proces školskoga tumačenja djela značajno je budući da se,
uz ostale sustave rada, time postiže raznovrsnost pristupâ. Dodatno
se potiče kritičko mišljenje u savezništvu s tekstom koji nerijetko
biva objektom učeničke zloporabe (plagiranje), ali i one učiteljske
(nametanje gotovoga mišljenja autoriteta). Značenje literarnoga dje-
la tako se desupstancijalizira jer se oslobađa stega jedinstvenoga
značenja koje bi mu pridao autor ili, još više, (p)ovlašten interpre-
tator. Učenici izgrađuju svoje vještine tumačenja polemikom, uspo-
redbom, dopunjavanjem, pronalaženjem kontradiktornosti i drugim
sličnim zadaćama. Važan cilj interpretacije kanonskoga djela kakvo
je Mažuranićev spjev svakako je i upozoravanje učenika na autor-
ske (osobne) i povijesne (neosobne) misaone sklopove uvjetujuće
za nastanak djela, ali i na determiniranost interpretacije vremenskim
okvirom te ideološkom pozadinom samoga tumača djela.18 Naravno,
metodički je nužno još razraditi model baziran na usporedbi uloma-
kâ iz vremenski i teorijski različitih interpretacija istoga djela. No,
to je već zadatak nekoga drugoga metodičkoga rada.
18
„Djelo i živi po upornom izazovu što ga vrijednošću upućuje kritici. Ono je, u odnosu na
kritiku, konstanta koja mora računati na sve tri vremenske mogućnosti: prošlost, sadašnjost
i budućnost. Nastalo u određenom povijesnom trenutku, djelo je s njime međuovisno; ne
zaustavlja se u vremenu, nego napreduje zajedno s njim. Kritika, javljajući se u kasnijim
segmentima vremena, ‘napada’ i djelo i prvotni kontekst, dodajući mu suvremenost
kritičarovu.“ (Frangeš, 2001: 31)
67
ŠOKCI U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI
(KONCEPTUALIZACIJE I METODIČKI MODELI)
Istodobno je i teško i lako odabrati metodičko-šokačku temu koja

bi se odnosila na slavonski dijalekt u nastavi hrvatskoga jezika i knji-
ževnosti te usmenoga i pisanoga izražavanja u osnovnoj i srednjoj
školi te na studiju kroatistike, kao i u slobodnim aktivnostima učeni-
ka. Teško zbog novih modela koji se trebaju iznaći i argumentirano
ponuditi za nastavnu izvedbu, a lako zato što je u nastavnim progra-
mima za osnovne i srednje škole šokačka, zavičajna slavonska knji-
ževnost obuhvaćena na temelju djelâ tek nekolicine reprezentativnih
pisaca. Do te omanje autorske zastupljenosti ciljani znatiželjnik može
doći prelistavanjem osnovnoškolskih udžbenika / čitanaka, primjerice
izvrsnih Dveri riječi. Tako se u petom razredu učenici mogu susresti
s ulomkom iz zbirke priča Djedovo slovo Miroslava Slavka Mađera.
U šestom pak razredu nudi se ulomak iz pripovijetke Josipa Kozarca
Slavonska šuma, potom u sedmom razredu dvije lirske pjesme: Vladi-
mira Kovačića Ex Slavonia te Slavka Mađera Rođeni, hajde s dejkom
da bacimo mreže. U osmom razredu pjesmovni slijed završava anto-
logijskim naslovom Ivana Kozarca Milovo sam.
Prema nastavnom planu i programu ni jedno veće cjelovito djelo
tih pisaca nije navedeno za moguću samostalnu lektirnu obradu na
osnovnoškolskom stupnju obrazovanja. S druge strane, prema i da-
lje vrijedećem popisu lektire (Prosvjetni vjesnik, godina III, br. 5, 22.
svibnja 2001) u svim srednjim strukovnim školama, trogodišnjim i če-
tverogodišnjim te u gimnazijama aktualnim i nadalje ostaje reprezen-
tativan dvojac. Čine ga Josip Kozarac obuhvaćen u okviru realizma
te Ivan Kozarac uključen u književnopovijesni odsječak modernizma.
KNJIŽEVNOST, DIJALEKT, STEREOTIP

Na temelju navedenoga činjeničnoga stanja svakako ne bi treba-
lo žalovati nad zastupljenošću, uvjetno rečeno, šokačke knjige jer
69
bi obuhvat uvijek mogao biti bolji. Konstruktivnije je napomenuti

kakva je općenito reakcija na dijalekt u književnosti. Ukratko, kao
što postoji strah od stranoga jezika kao strah od jezično ne(s)po-
znatoga, tako je u jednom dijelu učeničke populacije ukorijenjeno
netoleriranje dijalekatnih književnih tekstova. Primjerice, u svojem
osvrtu na školsku interpretaciju jedna studentica anonimno zapisuje:
„Najteže mi je išla dijalektalna poezija jer mnoge riječi tada nisam
znala, pa bih se strašno bojala kad bi me nastavnica pitala nešto o
takvoj pjesmi ili da je interpretiram.“ Uzrok takvu negativnu osjeća-
nju nije samo u broju primjeraka takovrsne književnosti koji je u biti
nedovoljan za pozitivno senzibiliziranje učenika u recepciji teksta
pisanoga dijalektom.
Danas su se općenito uvriježila kulturološka čitanja svakog obli-
ka ljudske interakcije. Presudne su postale kategorije odnosa moći i
ideologije. U vezi s tim može se govoriti o jezičnoj ideologiji kojom
se određuje što jezik jest u svojoj leksičko-gramatičkoj ukupnosti,
kako se mora upotrebljavati te kakav je njegov odnos s glavnim kul-
turno-socijalnim tijekovima društva. Jezična ideologija utjelovljena
je u jezičnu standardu s odgovarajućom hijerarhijom njemu pripa-
dajućih funkcionalnih stilova. Jezična prihvatljivost kao prirodna
danost neprestano se definira i potvrđuje u nastavnim programima,
udžbenicima, odnosima učenik – učitelj, učenik – učenik itd. U
osnovnim i srednjim školama ne naglašava se dovoljno vezanost i
razdvojenost dijalekta i standarda – točnije, njihovo međudjelova-
nje. Dijalekatni oblici, primjerice, u jezičnim se savjetnicima žiguju
kao supstandardni ili nestandardni pa je po tome izvediv zaključak
da je strah od dijalekta ne samo strah od nepoznatoga, nego i strah
od pogrešnoga sankcioniranoga jezičnom ideologijom.
U svakom slučaju u školama je premalo govora o ideologičnosti
jezika, načinima na temelju kojih su određena jezična uporaba i s
njime povezano značenje postali posve prirodni i općeprihvaćeni.
Na to se nadovezuje problematika stereotipa koja bi mogla postati
važnom temom, posebice u nastavi jezika i književnosti. Lijepa knji-
ževnost sama je prepuna stereotipa kao što su klišeizirani ili predvi-
divi tipovi likova i situacija od antičkih komedija preko commedie
dell’ arte sve do novijih shema trivijalnih žanrova. No, u iskustveno
70
ŠOKCI U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI (KONCEPTUALIZACIJE I METODIČKI MODELI)
širem smislu stereotip je skup vjerovanja kojima se predstavljaju sli-

ke o sebi (autostereotipi) ili slike o drugima (heterostereotipi). Kao
imagološki konstrukti stereotipi mogu biti afirmativni, na primjer
kada određena skupina želi postići svoje ciljeve samooblikovanjem
prihvatljive slike o sebi. Često su stereotipi negativni i utemeljeni na
predrasudama i diskriminaciji.
Književnoteorijsku razradu stereotip kao konceptualna poja-
va zadobio je u zborniku Kulturni stereotipi: koncepti identiteta u
srednjoeuropskim književnostima. Zbornik je objelodanjen 2006.
godine, a u njem se govori o tipičnim načinima negativne stereoti-
pizacije: stvaranje lažne slike, uopćavanje, totalizacija, naturalizaci-
ja, dominacija i diskriminacija. Pod utjecajem tih protokola nastaju
stereotipi, primjerice o takozvanom hrvatskom jalu, o plavušama,
muškarcima kao svinjama, ženama kao kokošima, Židovima kao li-
hvarima itd.
Na tragu stereotipa o Šokcima u Glasu Slavonije od 25. travnja
2006. može se pročitati članak „Povjesničari: Slavonci nisu samo
bećari, nego i radnici“. U članku progovara Ilija Maoduš, predstav-
nik Udruge povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije:
Želimo ukazati na činjenicu da se u javnosti stalno i
uporno negativno medijski prikazuje Slavonce, Baranj-
ce i Srijemce. U tom uhodanom i ružnom prikazivanju
naši su muškarci u pravilu bećari, pijanice, raspikuće
i bludnici, i što još sve ne. U tim stereotipima našim
su ženama najvažniji dukati, pripisuje im se da ne žele
djecu rađati, da su sklone ogovaranju, pakostima. Žalo-
sno je što je to dijelom ušlo i u našu umjetnost gdje se
na negativan način prikazuje propadanje naših obitelji.
Premalo toga ondje ima dobrog i poticajnog, onog što
nas i one koji to gledaju i slušaju potiče na dobro i što
prikazuje stvarno stanje. Prototipovi ljudi iz ovih kra-
jeva prikazuju se neizostavno s bocom rakije, gdje su
najčešće izjelice, pijanci i psovači, a žene bludnice i
grešnice. (Vrkljan, 2006: 19)
Kritičar stereotipa zalaže se za drugačiju sliku o ovdašnjim lju-
dima. Ta slika međutim služi tek kao dokaz da je shema stereotipa
očuvana budući da je poprimila obratni predznak jer tradicijsko ima-
71
giniranje relkovićevskoga tipa očito prelazi u stereotip nostalgič-

noga slavonstva. Zato Maoduš napominje: „Na smotrama narodne
baštine ima mjesta i za prikaz običaja ljudi koji nisu vezani uz nega-
tivnosti. Treba prikazati i naše vrijedne i uporne seljake, obrtnike i
radnike koji su kroz stoljeća časno obavljali svoj posao. Oni su orali
tvrdu slavonsku brazdu, nosili pušku i branili svoju grudu. Skromne
i vrijedne žene rađale su i stvarale nove živote, uz rame muževa
radile na poljima, izrađivale odjeću i ručni rad.“ (Vrkljan, 2006: 19)
KONCEPT ŠOKAŠTVA
Na temelju takvih i sličnih razmišljanja treba se upitati kako se na-
stavom književnosti mogu oblikovati konceptualizacije skupinskoga
identiteta, primjerice Šokaca. Da bi se ta upitanost barem djelomi-
ce razriješila 2006. anketirani su studenti četvrte godine Hrvatskoga
jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Anketa je
bila anonimna, a studenti su se potpisivali pseudonimom. Naravno,
rezultati se trebaju uzeti u obzir samo okvirno jer nisu plod detaljnoga
istraživanja, ali njihova indikativnost nije zbog toga ništa manja.
Studenti su odgovarali na sljedeća dva pitanja: 1. Tko su Šokci?
i 2. Što o njima znate i odakle? Zaključak je ankete da se današnja
slika Šokaca oblikuju redom: pučkom i obiteljskom predajom na pr-
vom mjestu, zatim književnošću, potom filmom i televizijom te fol-
klornim manifestacijama. Anketom je također potvrđeno da književ-
no znanje, tj. ono oslonjeno na poznavanje literature kao umjetnosti
nije nimalo nevino kao izvor informacija u oblikovanju svjetonazora
i predodžbenoga uokviravanja skupinskih i pojedinačnih identiteta.
Zato jedna studentica piše:
O Šokcima znam iz književnosti, posebice iz djela Iva-
na i Josipa Kozarca. Đuka Begović je Šokac. Oni su
ljudi iz naroda koji vode život prema hedonističkim
načelima. Veliki su veseljaci, uživaju u alkoholu (ra-
kiji), ženama i tamburi. To je ono što sam naučila iz
jednog izvora, konkretno iz književnosti. Drugi medij
je svakako televizija, odnosno dokumentarne emisije.
Šokci su autohtoni stanovnici Slavonije, dijelova Bi-
zovca, Vinkovaca, Đakova, a koji njeguju stare, narod-
ne običaje. Predstavljaju kulturno bogatstvo Hrvatske.
72
Njeguju folklor, odijevanje nošnje (bijela košulja, crni

prsluk, šešir s trobojnicom, čizme).
Zanimljivo je što kaže studentica koja dolazi iz Bosne i Herce-
govine:
Kako sam za vrijeme ratnih godina doselila u Slavoniju
iz Bosne, susrela sam se s mnoštvom različitih običaja.
Tada sam prvi put čula za Šokce i, kao dijete, poistovje-
tila sam ih sa svim Slavoncima. U mojoj su glavi oni
bili debeljuškast, rumen i veseo narod, odjeven u šarene
narodne nošnje koje su urešene zlatnim dukatima. Zami-
šljala sam kako ustaju u ranu zoru da bi radili u zlatnim
žitnim poljima. Jeli su kobasice, kulen i sir, a pili vruću
šljivovicu. Uvečer bi se Šokci i Šokice veselili uz zvuke
tamburice, a prolomio bi se i poznati uzvik „ijuju“. Tek
mi je kasnije postalo jasno kako su Šokci dio slavonsko-
ga naroda, no stereotip je ostao u mojoj glavi. Tako, kad
god vidim malo popunjeniju i rumenu djevojku, pomi-
slim kako je prava Šokica! Ali nisam samo ja zbunjena
pitanjem tko su Šokci jer i sami Slavonci u svatovima
pjevaju „Jer mi smo Šokci…“, tako da vjerujem da ni
njima samima nije jasno tko su točno Šokci.
Osim toga anketom je pokazano da je prije svega obiteljsko
okružje važno za perceptivnu izgradnju slike određenih društveno-
kulturnih pojava, što je dokazivo brojnim primjerima iz književno-
sti. Naime, o književnoj riječi, zanimljivo je istaknuti, ne umuje se
s motrišta uvjetnosti fikcionalne vjerojatnosti, već sasvim nekritički
pogrešno s gledišta doslovnoga usvajanja činjenica pripovjedno-
ga svijeta, pri čemu se potire čitanje usklađeno s prethodnim pri-
hvaćanjem nužnoga recepcijskoga stajališta „kao da“ budući da je
ono uklonjeno iz čitateljskoga horizonta. Međutim, literarno djelo
ne mora biti polazište za oblikovanje zaključaka, ono može biti i
prostor potvrde usmenim putem prenesenih predrasuda. Treba samo
pročitati sljedeći napis: „U mojoj obitelji o njima [Šokcima]19 se
govorilo kao o škrtim, bahatim, tvrdoglavim, naprasitim, bogatim
zemljoposjednicima koji su u prošlosti (prije II. svj. rata – zadruge)
19
Sve podatke u uglatim zagradama u ovom radu dopisao J. S.
73
iskorištavali jeftinu radnu snagu iz Bosne. U Đuki Begoviću Đuka i

Šima primjeri su Šokaca, u čijim se likovima djelomično obistinjuje
priča moga oca.“
S druge strane, ostvareno je pozitivno vrjednovanje šokaštva s
obzirom na baštinjenje tradicijskih i predajnih sastavnica u sklopu
življenja i shvaćanja izravnih potomaka razmatrane skupine: „O
Šokcima znam još od djetinjstva. Šokci su mi djed i baka i s majčine
i s očeve strane pa mi je drago što sam prava Šokica. I mojim ve-
nama teče šokačka krv. Volim stare običaje, nošnju i šokačko kolo.
Nisam snaša kao što je bila moja baka, ali mi je drago što sam dio
toga. Dok ima Šokaca i Šokica, uvijek će biti i narodnih običaja,
nošnje i plesova.“
Valja reći kako je anketom uistinu intelektualno zagolicana kri-
tična masa o tom kako i zašto se o pojedincu ili skupini ljudi razmi-
šlja baš na određeni način. U vezi s tim pokrenuto je i promišljanje o
svakodnevnoj uporabi riječi „Šokac“, koja se po priznanju ispitani-
ka često sinonimno izjednačuje s regionalnim nazivom „Slavonac“.
Također je tim propitivanjem potaknuta i želja za boljom upozna-
tosti tematike, što se može zaključiti po rečenici jedne studentice:
„O Šokcima ne znam gotovo ništa. I sad sam se tek zapitala nešto
o njima, i sama se sebi čudim kako to već ranije nisam napravila.“
Navedeno „istraživanje“ dotaklo se razmišljanja mlađe popu-
lacije koja se uzima kao grupa s određenom količinom (ne)znanja
i specifičnim načinima njegova uobličenja pa u skladu s tim treba
uzeti u obzir i informacije ponuđene u virtualnoj enciklopediji da-
našnjice – internetu. Na mrežnim stranicama besplatne internetske
enciklopedije nazvane Wikipedia mogu se pronaći pod natuknicom
„Šokci“ na hrvatskom ispisana četiri kraća odjeljka: „Ime“, „Običa-
ji Šokaca“, „Šokci u Srbiji“ i „Poveznice“. Pod naslovom „Običaji
Šokaca“ stoji:
Šokci su stanovništvo naseljeno po plodnim panonskim
ravnicama koje se prilagodilo ovome području i razvilo
zavidnu poljoprivredu. Razne žitarice, kukuruz i drugo
glavne su kulture. (...) Sela su duga, s jednom glavnom
ulicom (šor) uz koje se nižu obiteljske kuće s gospodar-
skim zgradama, a unutar njih nalazi se prostrana avlija
74
(dvorište) s neizostavnim bunarom na kotač. Uz obje

strane ulice pružaju se kanali preko kojih se manjim
nasipom dolazi do kuće. Držanje peradi, napose pataka
i gusaka, te svinja od kojih potječe glavnina mesne hra-
ne neizostavne su po šokačkim kućama. Šokci uživaju
u svinjskim specijalitetima kao što su šunka, kulen i
slanina. Šljiva i proizvodnja šljivove rakije također za-
uzima znamenito mjesto.
Šokci su po prirodi veseo narod koji posebnu pažnju
posvećuju svojim tradicijama, što se vidi i po broju nji-
hovih folklornih društava. Tambura, najpoznatije glaz-
balo, sastoji se od tri dijela, trupa, vrata i glave. Trup
je napravljen od tanke daske javora, topolovine ili šlji-
ve, danas od smreke ili jele. (...) Svatovskim običajima
Šokci posvećuju posebnu pažnju (šokački svatovi često
imaju i po 300 do 500 uzvanika), ona se uvijek odvijaju
uz defile konjskih zaprega i poveću količinu rakije. Šo-
kačka narodna nošnja (rubina) izrađuje se od lanenog
tkanja, a sastoji se od ‘oplećka i krila’, ima funkciju
bluze. Ona se kod žena javlja ljeti, dok bi po zimi no-
sile i vunenu suknju s obojkom. I muška i ženska šo-
kačka nošnja izrađuje se od bijelog platna ukrašenog
šljokicama, na rubovima bluza, košulja i gaća (muške
hlače) izvezene su čipkom. (Šokci, www)
Premda je članak licenciran, ipak sadrži i formulacije nepriklad-
ne za formu teksta kojim se pretendira na ozbiljnost i objektivnost.
Neki dijelovi članka i više su nego stalna mjesta u definiciji Šokaca.
Upravo se takvim nekritički i površno oblikovanim napisima šire
stereotipi o Šokcima koje bi valjalo izbjegavati jer su neistiniti.
ŠOKCI U KNJIŽEVNOSTI
Iako je anketom i razgovorom o tekstu s interneta ponešto u zbilji
pokrenuto, a nešto u spoznajnom smislu i izmijenjeno, treba ipak
poći od književnoga izvorišta iz kojeg se napaja dobar dio razmišlja-
nja o Šokcima. Posrijedi je dakako roman Ivana Kozarca Đuka Be-
gović. U kulturološkom smislu roman prožimaju patrijarhalni nazori
te s njima povezani stereotipi. Na primjer, Šima Đuku naziva „sinom
jedinkom“ (Kozarac, 1992: 297), dok je Đukina kći tek „lipo dite“
75
(Kozarac: 310). Za Begovićeva junaka vezuje se nasljedni kompleks

„krvi i srca“, dakle drži se da je presudna fiziološka motivacija nje-
govih postupaka. Međutim, prije se treba naglasiti da je taj lik žrtva
zapadanja u procjep između potvrđivanja i opovrgavanja njegova
vlastitoga stereotipa o samom sebi usađenom u djetinjstvu, potom
stereotipa o Šokcima kojima i sam pripada te stereotipa društvenoga
okružja o njemu samom. Đuka kaže: „Gdi smo mi, šokci, za zemlju
stvoreni? (...) Mi smo čeljad vilenjačka, bajajuća, ’hola. Mi smo kô
leptiri. Malo više sunca – sagaraš, malo više kiše – crkaš. I samo bi
od ruže do ruže.” (Kozarac: 323) Također, Đuka očito neuspješno
pokušava srušiti spomenuti stereotip kada napominje: „Nek znadu
da nisam adrapovac, da nisam baš lola, pustaija, dušmanin svoga
roditelja. Nek znadu da ću raditi...“ (Kozarac: 312)
U nastavi književnosti važna zadaća bi bila upozoravanje upravo
na spomenute načine negativnoga uopćavanja jer u svijesti učenika
Đuka Begović, ali i Tena iz istoimene pripovijetke Josipa Kozarca,
nesumnjivo postaju reprezentantima šokaštva. Primjerice, u svojoj
pjesmi učenica sedmoga razreda Terezija Majdanac piše:
Meni si sve
Meni si dunja zrela i žuta,

meni si suncokreta glava uzdignuta.
Meni si ruka umornih kosaca,
meni si najljepša pjesma žetelaca.
Meni si zrikavac u polju maka,
meni si kićena kola sa sokaka.
Meni si Kozarac, Đuka i Tena,
meni si bećarska pjesma ispred trijema.
I kad si tužna jer posla nema,

i kad si sjetna na stara vrimena,
i kad si umorna od kiša i blata,
širom otvaraš svoja vrata!
Slavonijo,
meni si sve!
(Majdanac, 2005: 41)

76
PISANJEM PISMA PROTIV STEREOTIPIZACIJE

Na osnovi svega dosad rečenog valja naglasiti kako prokazane
negativnosti ne treba shvaćati suviše ozbiljno pa smatrati kako se
ovdje možda predlaže ukidanje ili reduciranje sadržaja vezanih uz
opuse obaju Kozaraca. Takvi zahvati potpuno se isključuju zbog
jednostavne činjenice da su mnoga literarna djela, promatrana sa
strogoga moralno-etičkoga gledišta, jednako tako sporna u mnogim
segmentima svojih sadržaja jer je glavna sastavnica literarnoga djela
problematiziranje ljudskoga života u svoj njegovoj ukupnosti anali-
tičkim obuhvaćanjem najčešće negativne strane ponašanja i djelova-
nja. Zato raspravu treba usmjeriti ka inzistiranju na što većem stup-
nju angažiranja učenika u aktivnom kritičkom čitanju književnih
djela. Jedna od metoda koja tome potpomaže svakako je kreativan
zadatak oblikovanja pisma upućenoga književnom liku, u ovom slu-
čaju Đuki Begoviću. Dvije studentice Hrvatskoga jezika i književ-
nosti odlučile su svoja pisma uputiti upravo njemu pa su na temelju
napisanoga u njihovim epistolama dobivene indikativne smjernice
za nastavnu aktualizaciju toga lika.
Prvi primjer pisma Đuki Begoviću
Stari moj...
ovo pismo trebalo je glasiti „Pismo mojemu (ne)omilje-
nomu književnom liku“, no nisam sigurna imam li ikoga
takvog. Imam, doduše, one koji su u meni nešto izazvali,
digli prašinu i probudili me. Jedan od njih si i ti... Nemoj
misliti da ti ovo pišem zato što mi se sviđaš (nisi ti te sre-
će!!! ili možda nesreće!!!), ili što mi se ne sviđaš, nego
ti ja, stari moj, upravo radim nešto što ti nikad nisi vo-
lio, ni radio... To je ono da se prilagodiš drugima i radiš
ono što oni zahtijevaju od tebe. No, to je upravo ono po
čemu se nas dvoje razlikujemo. Ti nikada nisi imao neki
cilj u životu, dok ja imam neke stvari u glavi. Međutim,
ono čime si me oduševio bila je neizmjerna želja za pri-
rodom, za zrakom, za konjima koje i sama obožavam.
Ooo, da... To s konjima ti nikada neću zaboraviti... Zašto
si ih tukao, zašto si se na njima iskaljivao kad su ti oni
bili sve? Sjećaš se kad si ih zapregnuo, pogladio i rekao
da se vinu u zrak...? A oni, stvarno, kao da poletješe vi-
77
soko, a ti još više, samo uzdišeš i vičeš: „BRŽE!!!“ Zar

se nisi osjećao kao u snu, zar im nisi uvijek mogao po-
bjeći, s njima pričati!!! Eee, ta tvoja krv, ta tvoja vražja
sloboda, sloboda od svega i svakoga, odvukla te i od njih
– to je, Đuka moj, grozno. Lud si! Znam da ti je narav
takva, da si totalni kolerik i da poludiš i da se ne možeš
smiriti, ali... konje tući... Eee... to... nikako... Ajd’ što si
tukao žene... Bile su glupe... Nisu se branile, trebale su
one tebe. Eh, stari moj, da si danas ovdje, vjeruj mi da
bi one tebe tukle, a konje bi gladio, mazio i pazio... s
njima letio. Danas ti je, stari moj, još gore nego kad si ti
živio... Vjeruj mi... Malo je onih kojima je krv užarena
kao tvoja. U biti, lažem, ima užarene krvi, ali znaš za
čim?! – novcem. On ti je danas sve, il’ ga imaš, il’ tebe
nema! Ne baš tako, ali nije daleko od toga. Malo je onih
koji traže vjetra u kosi – ima mnogo rockera i punkera
koji „furaju“ motore i tako dobivaju zrak, ali nemaju oni
ono što si ti imao... Možda bi se i ti danas s njima družio,
vozikao i utrkivao, ali ne... Mislim da ne bi... Bio si to-
liko uzurpiran konjima da ih se ne bi tako lako odrekao.
Dobar si ti! Nije ti ono ubojstvo trebalo, ali priznaj da si
imao sreću i brzo izašao na slobodu – tebi toliko dragu...
Ne bih te ja tako brzo pustila, ali nisam ti sudila, pa... si
i u tome imao sreće. Ne znam što da ti još pišem, ima
mnogo toga... Vremena su se stvarno promijenila i mo-
gla bih pisati, ali znaš, ne volim ti ni ja pravila. Tako da
ono što moram izvršiti, trudim se poštivati i napraviti, a
budući da se stranica bliži kraju, znači da je i moj zada-
tak prilično završen, pa se ne želim previše truditi i ba-
hatiti s pisanjem... Čuvaj mi se... Znaj da te neću nikada
zaboraviti jer ipak znam da si volio konje, a i oni tebe, i
da ti je njihova prisutnost bila sve...
S nezaboravljivim sjećanjem...
Danijela Dragičević
78
Drugi primjer pisma Đuki Begoviću

Dragi Đuka,
moje ime je Marija i dolazim iz jednoga drugoga doba
koje bi tebi bilo jako čudno. Sve manje se njeguje Slavo-
nija i njezini običaji premda o tom priča i naš Reljković
u svom Satiru, ali današnje je stanje mnogo gore. Nitko
više ne želi na selo, svi bježe u grad i skoro nitko ne haje
za konje, ravnice i šume. Sve manje ima ljudi kod kojih
vrije „šokačka krv“ koja goni, udara i šiba samog Šokca
onako kako vrije u tebi. Odlučila sam tebi napisati pismo
jer volim Slavoniju i sve njezino, ali i zato što imam ujaka
Đuku, pravog Slavonca koji me po nekim tvojim riječi-
ma, riječima u kojima veličaš slavonsko i ljubavi prema
konjima, uvelike podsjeća na tebe. On ih voli i ljubi više
nego svoj život, baš kao i ti. Moram ti priznati da i u meni
teče takva krv – „šokačka krv“. Kad putujem Slavonijom
i gledam je, sve njezine divane, osjećam se kao i ti dok si
na svojim konjima kosio travu: nadmoćno i ispunjeno. Ti
divani i kola ti se danas plešu samo u posebnim prilikama,
a ne onako iz „gušta“ i hira te se na taj način pokušavaju
spasiti od zaborava i propasti. Većina današnjih ljudi priča
o tome kako se to slavonsko gubi i kako se sve više prima-
ju takozvani zapadnjački običaji, a upravo ih oni i najviše
prakticiraju. Malo mi je žao i krivo što ljudi gledaju samo
tu tvoju lošu stranu. Doduše, moraš si i sam priznati da si
katkad postupao loše i krivo, ali tko je bez grijeha, neka
prvi baci kamen. Ja ti se, zapravo, u isti mah i divim i ža-
lim te. Divim ti se zato jer te nije bilo briga za druge i za to
što će reći selo, nego si živio onako kako si ti htio i želio
i trošio si onda kada se tebi trošilo – živio si hedonistički
i u tom trenutku osjećao si se odlično pa čak i uzvišeno
u odnosu na druge „obične“ suseljane. Ono zbog čeg te
žalim je tvoje ružno djetinjstvo uzrokovano ponašanjem
tvoga oca Šime. Znam da me sada proklinješ i govoriš
mi: „Marija, Boga ti tvoga, šta ti znaš kako je meni bilo?
Nisi ni bila sa mnom i ne znaš ti ništa!“ Znam da je Iva
prikazao samo djelić tvoga života, ali iz to malo prikaza
mogla sam saznati da ti je bilo teško. Oprosti! Mogu ti
reći da me baš zanima kako je tvoj život na kraju završio.
Mislim da ga nisi završio sjedeći na livadi, pušeći cigaretu
79
i čuvajući stoku, nego mislim da si ga skončao burno i

bučno. Ta, sam si rekao da će se za tebe čuti u trideset sela
pa zato smatram da si svoju posljednju noć proveo pijući
svoj eliksir, rakiju, jašući svoje zlato, konje, i slušao tam-
buraše i pjevao s njima, doduše sam, bez društva i svoje
rodbine. Mislim da si i poginuo od strane svojih najmilijih
konja s bocom rakije u ruci dok si se vraćao na svoj stan
da ga ponovno vidiš. Mislim da se i nisi ljutio zbog toga
na svoje konje. Hm, mislim da ne griješim mnogo! Sve u
svemu, mogu ti reći da si ostavio dubok trag u mojem ži-
votu i da ćeš uvijek biti moj omiljen lik kojem ću se uvijek
obratiti kad poželim da mi uzavrije moja „šokačka krv“.
Marija Klarić
POZITIVNI STEREOTIP O ŠOKCIMA

Nesumnjivo je da inače postoji višestruka korist od metode pi-
sanja pisma književnom liku. Ponajprije zbog toga što se mnogim
učenicima pruža mogućnost oblikovanja možda prvoga osobnoga,
intimnoga pisma, što i nije rijetkost u životnoj suvremenosti u kojoj
nekoć raširena međuljudska komunikacija nevirtualnim papirnatim
pošiljkama sve ubrzanije jenjava budući da su njihovu ulogu preu-
zeli medijski konkurentniji mobiteli i internet, odnosno elektronička
pošta (e-pošta). Nadalje, učenici takvim zadatkom otkrivaju kako su
zapravo shvatili pročitano djelo te se stječe uvid u njihove sposob-
nosti interpretacije i primjene analitičkih vještina kojima se upotreb-
no nadilazi recepcija na uobičajenoj razini obrade. Epistolarni žanr
uza sve to zbog svoje intimizirajuće prirode značajan je i po tome što
je njime omogućeno spajanje egzistencijalne pozadine učenika sa
sadržajem literarnoga djela pa je zajamčena neposredna reakcija jer
se proživljeno iskustvo prožima s pročitanim. Sve navedene odred-
nice predloženoga metodičkoga modela očituju se u formalno-sadr-
žajnim karakteristikama dvaju ponuđenih pismovnih tekstova. No, u
njima je zamjetan još jedan značajan proces – obrtanje stereotipnoga
predznaka o Šokcima iz negativnoga u pozitivan.
Na prvi je pogled zaključivo da obje autorice podliježu negativnoj
stereotipizaciji. Primjerice, kada prva napominje: „Malo je onih ko-
jima je krv užarena kao tvoja.“ ili kada druga naglašava: „Moram ti
80
priznati da i u meni teče takva krv – ‘šokačka krv’“. Izvađene iz kon-

teksta takve formulacije uvelike podsjećaju na Kozarčevu uopćenu
karakterizaciju fiziološkoga tipa: „U njemu [Đuki] je bila šokačka krv
koja ni u šta ne toni duboko, nego teži i hlepti za što češćim promje-
nama, leptirskim oblijetanjem.” (Kozarac, 1992: 337) Ili dalje: „Filo-
zofija sviju šokačkih duša ima svoj početak i konac u zadovoljstvu.
(...) I šta oni [Šokci] misle pod zadovoljstvom? – Misle... i zadovoljan
zijev, po volji probećarenu noć, sladak tren bludnoga užitka. I kakovu
naivnu ili glupu težnju, basnoviti, izbajani život bezbrige i slasti!...“
(Kozarac: 340) Međutim, kompleks stereotipne „vruće šokačke krvi“
i „raspojasanosti“ u citiranim pismima zadobiva pozitivne konota-
cije jer je kontekstom u kojem je upotrijebljen uvjetovano njegovo
smještanje u okvire uglavnom pozitivnoga zaključivanja o liku Đuke
Begovića koji postaje simbol slobodnoga života lišenoga licemjerja
te utjelovljenje iščezloga doba u kojem je čovjek bio prisnije vezan s
prirodom te vjerniji izvornim običajima i tradiciji svojega kraja.
Očito je da Đuka Begović kao glavni lik jednoga od najznačaj-
nijih hrvatskih romana posjeduje magnetsku privlačnost jer svoju
superiornost preživljavanja vidljivoj u stalnoj aktualnosti i intrigan-
tnosti otkriva u prilagođavanju različitim vremenskim interpretacij-
skim konkretizacijama kojima se dokazuje da književnost obiluje
stereotipima. Drugačije rečeno, u književnim se djelima uvijek go-
vori o istim stvarima jer se neprestance stvaraju priče o sadržaju s
jednakim središtem – čovjekom – a razlika je samo u načinima kako
će ta priča u neko drugo doba biti ispričana i shvaćena. U svakom
slučaju, važno je naglasiti nužnost izbjegnuća poimanja stereotipa
isključivo s negativnim određenjem jer takvi koncepti zasigurno
mogu biti i pozitivni, što osim lika Đuke Begovića dokazuju i sve
političke stranke koje u borbi za vlast nastoje izgraditi „prepoznat-
ljiv imidž“, odnosno stvoriti pozitivan stereotip o sebi. Druga je
stvar što je njihov „imidž“ najčešće lažna fikcija.
INTEGRACIJA KNJIŽEVNOSTI O ŠOKCIMA U NASTAVU JEZIKA

Ne treba posebno dokazivati da je roman Đuka Begović estetski
iznimno uspjelo djelo. Jezik mu je svjež i stilski dorađen te baš
zbog upletanja dijalekta i starinske izražajne patine može poslužiti
81
za otkrivanje novoga u starome. U nastavi izražavanja i stvaranja

osobito su poticajni zadaci kojima se razmatra jezična riznica djela.
Roman obiluje u suvremenom hrvatskom jeziku manje zastuplje-
nim tvorbenim vrstama. Prije svega se to odnosi na većinom ar-
haizirane priloge: ustopce (Kozarac, 1992: 341), bezobzirce (339),
dnevice (330), svednevice (332), svagdanice (325), iznovice (346),
potajice (349), očimice (360), prekramice (307), poskokce (312).
Također su zanimljivi i ostali prilozi koji se mogu usporediti po
tvorbenoj raznolikosti sa standardnim parnjacima – na primjer: ohi-
tro (335) za hitro, ublažljivo (355) za ublaženo ili ublažujući. Pri-
sutna je i šarolikost imeničke ponude: rasulović (349) za raspikuću,
zavečerje (360) za predvečerje, parovnjak (341) za vršnjaka. Od
pridjeva, primjerice: stihnut (332) za stišan i pritajen, oprijateljen
(335) za sprijateljen. Od glagola, na primjer, zabanovati (241) za
zavladati, pridrugojačiti se (349) za izmijeniti se. Frazemska ponu-
da nije zanemariva, pogotovo što su takve konstrukcije prikladne za
sljedeći redoslijed zadataka: pronalaženje frazema, određenje nje-
gova značenja te pronalaženje frazemskoga parnjaka u aktualnoj
uporabi. Tako se za frazem napit kô spužva (364) definira značenje
„jako pijan“ s frazemskom sukladnicom u učeničkom govoru, pri-
mjerice, pijan kô majka, te još jednim dijalekatnim oblikom: pijan
kô ćuskija.
Pored prethodnoga mogao bi se nastavni rad usmjeriti i na više-
značnu uporabu umanjenica u romanu, posebice u odnosu na vrste
karakterizacije likova. Taj metodički model kojim se povezuju na-
stavna područja književnosti te izražavanja i stvaranja pogodan je za
tablični prikaz koji se u sklopu nastavnoga procesa može organizi-
rati, ovisno o raspoloživu vremenu, na dva moguća načina: s jedne
strane, tako da se ponude ili samo umanjenice (pa učenici traže citat
koji sadrži upotrijebljenu umanjenicu te određuju njezinu ulogu u
rečeničnom / ulomičnom kontekstu) ili se pak, s druge strane, navo-
di samo citat (pa učenici određuju umanjenicu i njezino značenje u
sklopu karakterološke i deskripcijske zadaće koju ima s obzirom na
svoje stilske i jezične potencijale).
82
Leksičko-karakterološka tablica
Uloga uporabljene
Umanjenica Citat umanjenice / vrsta
karakterizacije
Ti si Šimin, Šime Begovi-
ća, jedinak si ti! (Kozarac,
1992: 297) emocionalna vezanost
jedinak,
Kuće masne (...), a slani- (psihološka
nediljice
na razapetih po duvarovi- karakterizacija)
ma kolik’ nediljica svetih.
(318)
I gore na krovu kućice, čuj,
živiču vrapci, čerupaju se i
prolijeću kraj prozorčića.
kućica,
(...) tako ovamo i u sobi-
prozorčići,
ci, podrhtava osjen i sjajne osjećajna uzbuđenost
sobica,
točkice (...) sunčane zrake (psihološka
točkice,
rasipaju tuda. Osmjejak si- karakterizacija)
osmjejak
tan i drag što mu uzmiljio.
sitan
(...) Naročito jedno ga za-
okupilo. To „jedno“ bila je
njegova voljba. (331)
Eno i stajice za konje. (...)
emocionalna vezanost
stajica, Oko kućice vidje ispaljenu
lika za fizičku okolinu
kućica, zemlju s dosta garišta svi-
(psihološka i socijalna
vatrica, njarskih vatrica. (295)
karakterizacija)
stolić Vidi (...) glineni bokal na
stoliću. (296)
...dah djevojački i ustanca
ustanca
mala i vrela kao užareno erotičnost (fizički opis)
mala
željezo! (315)
(...) leži i motri parčad za-
gasitog neba, treptaj zvi- skromnost okružja i
luknjica,
jezde, čar bljedila mjeseče- siromaštvo (socijalna
kućica
va kroz luknjice natkrova karakterizacija)
svoje kućice (...) (372)
83
Uloga uporabljene
Umanjenica Citat umanjenice / vrsta
karakterizacije
Bila je sitna, malena, mla-
da. On je htio ženu snažnu,
karakterizacija lika
živu, ženu strasti i žudnje
Marijica (vanjska i psihološka
(...), a ona je bila upravo
karakterizacija)
bolesno tiha, bolesno mr-
tva i bestrasna. (301)
Janja Iživkova, Marta Ka-
dićeva, Kaja Nedića, kroz
mračak ironija
godine su išle k njemu [pa-
roku] u mračak. (330)
Ta kakovo bi samo lice na-
pravio pop kad bi ga opazio
oznaka društvenoga sloja
gdje kleči kao bratimak. Pa
bratimak (socijalno-psihološka
i drugi bogomoljci, babe i
karakterizacija)
strine, šta bi?! (...) neće on
to. (344)
UPOZNAVANJE S DIJALEKATSKIM RJEČNIKOM

Sve dosad pobrojane jezične karakteristike navedene su djelo-
mice i zbog toga što učenici sa slavonskim dijalektom trebaju biti
svakako upoznati i preporukom jednoga priručnika. Radi se o rječ-
niku Martina Jakšića Divanimo po slavonski (2003). Knjiga je po-
sebna jer se u njoj ne navode samo leksemi slavonsko-baranjsko-
srijemskoga pučkoga izraza nego je obogaćena i popisom neobičnih
značenja riječi, istoznačnica, sličnoznačnica i istopisnica, vlastitih
i mjesnih imena – sve skupljenih marnim radom i pregledno uko-
ričenih na jednom mjestu. U knjizi su svoje mjesto našli i nazivi
blagdana te fraze, frazemi i izreke. Osim toga sadržaj je obogaćen i
crtežima seoskoga graditeljstva, uporabnih i odjevnih predmeta pa
je jezična ponuda dobila i svoje slikovno oživljenje. Na osnovi reče-
noga može se ustvrditi da je Martin Jakšić autor vrijednoga izdanja
koje je značajno ne samo zbog uloge konzerviranja jezične građe
dijalekatskoga podrijetla već i zbog pisanoga očuvanja kulturno-tra-
84
dicijskoga kontinuiteta slavonskoga prostora i njegovih govornih,

ali i antropoloških posebnosti. Knjiga je podijeljena na tri dijela od
kojih svaki pojedinačno obuhvaća karakteristične riječi, potom re-
čenice te slikovne i zemljovidne prikaze. Na temelju obimne jezične
građe zasnovane na štokavskim mjesnim govorima Jakšićev isto-
dobno rječnik / rečeničnik / slikovnik doista je moguće promatrati
kao podsjetnik za izvorne govornike te kao vrelo za istraživanja di-
jalektologa i etimologa. No, u okvirima nastave jezika i književnosti
izdanje takvoga tipa zadobiva još jednu dodatnu dimenziju budući
da u nastavi standardnoga jezika može biti polazište pri uzimanju
primjera za dokazivanje razlika između hrvatskoga jezičnoga stan-
darda i njegove (dijalekatske) osnovice, što je i više nego često ka-
men učeničkoga spoticanja kad se javlja nemogućnost oblikovanja
jasne razlikovnice standard – narječje / dijalekt.
SLAVONSKI DIJALEKT I KONCEPT LITERARNOGA STEREOTIPA U

NASTAVI KNJIŽEVNOSTI, FILMSKE I MEDIJSKE KULTURE
Šokački kraj u nastavi je moguće također oživjeti slikom prika-

zivanjem odgovarajućega primjera inače metodički zanemarenoga
dokumentarnoga filma. U sklopu jesenske i televizijske sheme 2006.
godine na Hrvatskoj radioteleviziji emitirana su dva zanimljiva doku-
mentarca. Jedan je iz serijala „Škrinja“ novinarke Branke Šeparović,
a nosi naslov Jastuk. Taj je esejistički dokumentarac obilježen opisno-
šću i živim prizorima te slikovitom naracijom kao tipičnim autoriči-
nim izlagačkim postupkom. Dijaloške inscenacije šokačkih divana i
sijela s prezentacijom nošnje i raskošne izrade jastuka spajaju se sa
suvremenošću. Poruka je nedvosmisleno utemeljena u združenju ču-
vanja narodne tradicije, baštinskoga osviještenja i ekologije.
Drugi pak dokumentarac na ovom će mjestu dobiti ipak više
pozornosti u svjetlu njegove aktualizacije u kontekstu metodičke
prakse. Dokumentarni film je folklornoga tipa, a nazvan je Đuka i
Maca: volim jesen kad mrazevi padnu. Scenarist i redatelj je Dražen
Piškorić, dok je scenarij temeljen na istraživanjima i stručnoj surad-
nji etnomuzikologinje mr. sc. Miroslave Hadžihuseinović Valašek.
Film je posvećen pjesničkom stvaranju Đuke Galovića i njegove
žene Mace (Marije).
85
Učenike je potrebno prije svega podijeliti u tročlane skupine od

kojih će svaka dobiti poseban zadatak za odradu tijekom gledanja.
Učitelj doživljajno-spoznajno motivira razredni odjel glazbenom
izvedbom neke od poznatijih pjesama Đuke Galovića (primjerice,
Odavno smo graničari stari) te ukratko objašnjava autorovu stvara-
lačku pozadinu.20 Zatim najavljuje dokumentarac te svakoj skupini
dijeli nastavni listić sa zadatkom: 1. jedni dobivaju listić sa sažet-
kom filma, 2. drugi dobivaju listić sa životopisom Đuke Galovića,
3. treći dobivaju listić sa životopisom Mace Galović, 4. četvrtima
(njima nekoliko) nudi se na uvid po primjerak knjige Đuke Galovića
Cvelfer stari: šokački stihovi (2006) u kojoj se nalaze Đukini i Ma-
cini biografski podaci.
UZORCI NASTAVNIH LISTIĆA

Nastavni listić A
SAŽETAK DOKUMENTARNOG FILMA

1. Đuku Galovića, pučkog pjesnika iz Drenovca u istočnoj
Slavoniji, mnogi poznaju po njegovim pjesmama Odav-
no smo graničari stari, Oj dorati, moje zlato suvo ili Sla-
vonci smo i Hrvati pravi. No, njegova velika pomoć mu
je supruga Maca, sama autorica mnogih pjesama. Što su
njihova nadahnuća i s kojih životnih polazišta pišu svoje
pjesme o Drenovcima, Cvelferiji i Slavoniji svoje mla-
dosti, doznat ćemo u filmu Đuka i Maca: volim jesen kad
mrazevi padnu. Predvidite na temelju sažetka kako će u
filmu biti prikazani njegovi protagonisti!
2. Tijekom gledanja filma uočite i zapišite što više dijalekat-
skih riječi i izričaja. Objasnite njihovu posebnost i uspo-
redite ih sa standardnim oblicima.
20
Ako su učenici dobili za zadaću da nađu što više podataka o Šokcima, sve spoznaje do kojih
su došli trebali bi izložiti u početnom dijelu sata.
86
Nastavni listić B
ŽIVOTOPIS ĐUKE GALOVIĆA

1. Đuro Đuka Galović rođen je u Županji 1924. u najvećoj šo-
kačkoj graničarskoj zadruzi u kraju zvanom Šantava. Oženio
se 1947. za Mariju Jakobović i od tada do danas živi i radi
u Drenovcima. U trećem razredu građanske škole Đuka je
počeo pisati curama pjesme u deseteračkim stihovima. Na-
stavio je pisati, a ostalo je ušlo u legendu: mnoge njegove
pjesme izvode se i bez znanja o njegovu autorstvu. Uglav-
nom piše o svom kraju, njivama, konjima i seoskom životu.
(Galović, 2006: 213) Predvidite na temelju životopisa kako
će u filmu biti prikazani njegovi protagonisti!
2. U kojim sve situacijama zatječete Đuku Galovića u doku-
mentarcu? Što zaključujete o Đuki s obzirom na njegovo
ponašanje i izjave u tim situacijama? Tko su ostali govor-
nici i kako karakteriziraju Đuku?
Nastavni listić C
ŽIVOTOPIS MARIJE GALOVIĆ

1. Marija Maca Galović rođena je 1925. Krojački zanat za-
vršila je u Vinkovcima. Od malih je nogu voljela pjesme
i slike. Uz supruga Đuku Galovića njezine sklonosti fo-
tografiji prešle su i u stihove i zvukove koje lako alitera-
cijski oblikuje. Bavi se poljoprivredom i pjesmama te sa
svojim suprugom odlazi na mnoga gostovanja u sklopu
kulturnih priredaba. (Galović, 2006: 214) Predvidite na
temelju životopisa kako će u filmu biti prikazani njegovi
protagonisti!
2. Na temelju primjera pokušajte svojim riječima objasni-
ti pojam pučko pjesništvo. Zašto je Đuka Galović pučki
pjesnik? Koja je razlika između usmenoknjiževnoga i
pučkoga stvaralaštva? Koja je Macina uloga u nastajanju
i pisanju Đukinih pjesama?
87
Nastavni listić D
O KNJIZI CVELFER STARI: ŠOKAČKI STIHOVI ĐUKE

GALOVIĆA
1. Promotrite strukturu knjige Cvelfer stari: šokački stihovi
Đuke Galovića, a posebno proučite životopis autora i nje-
gove žene na kraju knjige. Predvidite na temelju zapisa-
nih životopisa kako će u filmu biti prikazani protagonisti!
2. Pozorno poslušajte sve glazbene izvedbe i interpretacijska
(estetska) čitanja Đukinih pjesama. Pronađite ih u zbirci
Cvelfer stari... i zapišite njihove naslove. Kakav je odnos
teksta Đukinih pjesama i slikovne pratnje na filmu? Što
možete zaključiti na osnovi toga o samim pjesmama?
Učenici prije gledanja čitaju tekstove i upute iz prvoga zadatka te

izlažu svoje pretpostavke o sadržajnoj strani filma. Nakon toga po-
zorno proučavaju drugi zadatak te gledaju polusatni dokumentarac
uz bilježenje traženih podataka. Tim se postupkom afirmira gledanje
dokumentarnoga filma koji je inače zanemaren u nastavi, a usmje-
reno gledanje (recepcija sa zadatkom) pomaže da se jače i duže odr-
ži koncentracija koja obično opada nakon deset do petnaest minuta
praćenja sadržaja takvoga filmskoga uratka. Zanimanje je učenika
pored toga pojačano dodatnim ciljem koji se realizira usporedbom
ranijih predviđanja, inspiriranih dotadašnjim iskustvom gledanja, s
konkretnim filmskim ostvarenjem.
Interpretacijsko-analitički dio sata nakon projekcije trebao bi uz
pomoć dijaloške metode rezultirati sljedećim zaključcima.
1. Monolozi i dijalozi izvornih govornika izrečeni su slavonskim di-
jalektom, a za to postoje brojni primjeri (pisme > pjesme, pivat >
pjevati, privatio > prihvatio, pripozno > prepoznao, odusto > odu-
stao, duvar > zid, ereza > ključanica). Govornici koji se služe dija-
lektom doprinose autentičnosti prikazanoga društvenoga okružja.
2. Đuka Galović snimljen je u svakodnevnim situacijama (bri-
janje, oblačenje, kućanski poslovi, pisanje pjesama u surad-
88
nji s Macom) i svečanijim prigodama (odlazak u crkvu, po-

sjet folklornom društvu, odlazak na gospodarstvo u odijelu sa
snimateljskom ekipom itd.). Đuka je slijep, zaljubljenik je u
slavonsku zemlju na kojoj živi cijeli svoj vijek, on je lokalpa-
triot, samonikla umjetnička duša, radin je, ponešto tvrdoglav,
ali dostojanstven u svojoj starosti. Ostali govornici – radijska
voditeljica, dječak, dva Šokca – opisuju ga kao pjesnika i re-
gionalnu „legendu“, kao „oličenje cvelferskoga kraja“21 i do-
sljednoga domoljuba.
3. Postoje stihovi koje je napisala njegova žena Maca, a dosta
njih doradio je sam Đuka. Maca je njegov oslonac u bilježenju
stihova i međusobno si pomažu. Djela pučkoga pjesništva, za
razliku od usmenoknjiževnoga, imaju svojega imenom i pre-
zimenom točno odredivog autora koji je obično inspiriran do-
maćim ljudima i krajevima o kojima piše na narodnu (u Đuke
Galovića takva vrsta stihotvorstva ustanovljiva je prema slje-
dećim obilježjima: stih deseterac, ponavljanja, tipični zavičaj-
ni / šokački motivi i situacije, pučki humor itd.). Često takvi
tekstovi, kao i u Đukinu slučaju, budu uglazbljeni te u narodu
postanu općeusvojeni i vrlo popularni pa se autor i zaboravi.
4. Tijekom filma interpretacijski se čitaju ove Đukine pjesme: Tu
slavonsku volim zemlju ravnu, Oj Županjo, moje selo ravno,
Mama me je pitala, Volim jesen kad mrazevi pad’u (odatle i na-
slov dokumentarca!), Došla jesen i kratki su dani, Oj dorati, moje
zlato suvo, Slavonci smo i Hrvati pravi. Vježbom stvaralačkoga
karaktera uz pomoć zadnjega (D) nastavnoga listića uspostavljaju
se odnosi između verbalnoga izraza (teksta) i filmskoga predloška
(kadrova) jer su svi Đukini i Macini stihovi motivski popraćeni
sukladnim slikama slavonskoga krajolika i šokačkoga sela.
Nastavna projekcija filma Đuka i Maca: volim jesen kad mrazevi
padnu omogućuje ostvarenje nekoliko obrazovnih, odgojnih i funk-
cionalnih zadaća. Učenici se upoznavaju sa životom Šokaca, slavon-
skim dijalektom te pojmom pučkoga stvaralaštva i nastajanja pučkih
21
Učenicima je potrebno objasniti da je Cvelferija naziv za područje kojim su obuhvaćena
sela uz Savu kod Županje.
89
pjesama. Zato u filmu postoje autentične scene kada Đuka ženi Maci
diktira novu pjesmu s ispravkama. Cijeli film prožet je interpretacij-
skim čitanjima i glazbenim izvedbama Đukinih pjesama. Na primjer,
Odavno smo graničari stari, Oj dorati, moje zlato suvo ili Slavonci
smo i Hrvati pravi. Pjesme recitira sam Đuka, njegova žena, pošto-
vatelji Đukina pisanja, radijski voditelj, izvodi ih tamburaški sastav
i kulturno-umjetnička društva. Film obiluje biografskim elementima:
rođenje, mjesto življenja, sjećanja, ali se isto može reći da je naglasak
u filmu stavljen ponajprije na Đukino pjesmotvorstvo posvećeno da-
našnjici te temama iz nestale realnosti slavonskoga sela.
Jedna od važnijih zadaća tako zamišljene nastavne jedinice za-
sigurno je i moguća suprotstavljenost stereotipnoj ideji o šokaštvu
koja se afirmira lektirom. Đuki Begoviću idejno se suprotstavlja
Đuka Galović. Đuka Begović smatra da Šokac nije stvoren za ze-
mlju, a Đuka Galović, naprotiv, u filmu tvrdi:
Puno put sam razmišljô i o tom je puno napisano, o
toj Slavoniji. Pa mislim, volim je. Ne volim je gazit ni
mokru, mislim da nju boli, pa nisam tak duboka oranja
jako nisam volio. Razmišljô sam: Bože, rekô, Slavo-
nijo, ja tebe toliko milujem i volim i u svakoj gotovo
pjesmi. I tako razmišljam, jednog dana će me morat
primit k sebi i u sebe. Pa mislim: zemljo, zemljo mr-
vičasta, rodna, slavonska, hoćeš ti mene tako milovat i
njegovat ričima i pjesmom kô što sam ja tebe dok sam
po tebi hodô i živio.
Izjave te vrste iz dokumentarca izrazito su nastavno poticajne
u suprotstavljanju svjetonazora dvaju Đukâ, dvaju Šokaca. No, one
su i motivacija za preobliku nazora gledatelja pa je nastavnu jedini-
cu inspiriranu spomenutom zadaćom najbolje započeti nakon obra-
de šokačkoga „kanonskoga“ djela – romana Ivana Kozarca Đuka
Begović. Pri tom se može upotrijebiti metoda usporedbe i kontra-
stiranja pomoću vizualnoga metodičkoga sredstva nazvanoga Ve-
nnov dijagram. Kao što je iz grafičkoga prikaza vidljivo, riječ je o
kružničnom dvopletu čiji prostor preklapanja predstavlja prostor za
upisivanje sličnosti između Đuke Begovića i Đuke Galovića, dok
preostali prostori s obje strane kruga čine praznine u koje se upisuju
posebnosti, odnosno razlikovnice uočene odmjeravanjem dvaju slič-
90
nih, ali opet suprotstavljenih šokačkih identiteta. Tim metodičkim

sredstvom omogućuje se pregledno razvrstavanje karakternih oso-
bina, zaključivanje poprima jasnije obrise te karakterizacijske ideje
postaju plastičnije i tipski razlučivije.
Vennov dijagram – vizualna metoda za književno-filmsku uspo-
redbu
Ključna teza koja se može dokazati heurističkim razgovorom za-

snovanom na uspoređivanju i kontrastiranju jest da ne postoji uni-
ficirana šokačka sudbina kojom bi se prezentirala ukupnost svih ži-
votnih manifestacija jednoga Šokca. Naravno, klimom i podnebljem
uvjetovan način života22 te preživjelost patrijarhalno-tradicijskih na-
zora uzroci su obrazaca koji se doduše mogu zacrtavati u okvirima
sudbinskih odrednica više pripadnika skupine u žarištu problema,
ali iz toga se, valja osvijestiti učenike, ne bi smjeli izvoditi uopćeni
zaključci primjenjivi na sve pojedince, što samo vodi u negativnu
stereotipizaciju. Važno je istaknuti da se poredbenim filmsko-knji-
ževnim pristupom pri tom može samo istaknuti ideja da je svako
viđenje šokaštva uvijek podredivo subjektivnoj optici pošiljatelja
22
O pokušaju geografsko-antropološkoga iščitavanja nekih ovoprostornih primjera književnih
djela vidi rad Jakova Sabljića „Panonizam u pjesništvu Franje Džakule (prilog hrvatskoj
kulturnoj geografiji i književnoj antropologiji)“ (Sabljić, 2006: 243-260).
91
umjetničke poruke: pisca / pripovjedača, u slučaju Ivana Kozarca,

ili scenarista / redatelja / snimatelja, u slučaju gledanoga filma.
Film Đuka i Maca: volim jesen kad mrazevi padnu žanrovski je
moguće definirati kao dokumentarni filmski esej. Manje senzibilan
gledatelj može ga recipirati isključivo u skladu s odredbama filmske
reportaže jer postoji i naglasak na činjeničnosti ponuđenih informa-
cija koje podliježu faktografskoj provjerljivosti. No, kao što je već
rečeno, dokazivo je da postoje i elementi prema kojima se taj uradak
približava filmskom eseju. Primjerice: česta uporaba citata u svim
oblicima, naglašena subjektivnost, prepletanje naracije i argumenta-
cije, pri čemu izlaganje nije podređeno priči, nego je usmjereno na
oblikovanje gledateljeva mišljenja o prikazanim događajima i ljudi-
ma (Težak, 2002: 249). Dokumentarac osim toga sadrži i elemente
intervjua (monolozi kao odgovor na pitanje istraživača), a od osta-
lih prikazbenih tehnika zamjetljive su još i: opis, dijalog, davanje
osobnoga tona izrazu i otkrivanje individualnih dojmova koje iza-
ziva prezentirano, potom dočaravanje predodžbe događaja i ličnosti
umjetničkim izražajnim sredstvima – pejzažnim i ruralnim slikama,
citiranjem Đukine i Macine umjetničke riječi, zborskim pjevanjem
pjesama itd.
ZAKLJUČAK
Vidljivo je da je predloženi metodički model utemeljen na us-
postavljanju integracijskih veza unutar nastavnoga predmeta Hr-
vatski jezik, i to među njegovim različitim područjima kao što su:
književnost, jezik, filmska i medijska kultura. Međutim, osim toga
ostvarena je i korelacija između književne i filmske umjetnosti, a re-
aliziranje takvih i sličnih suodnošajnih veza imperativna je potreba
suvremene nastave jezika i književnosti. Predloženom nastavnom
jedinicom k tome se pokazuje da je nužno aktivirati, gdje god je to
moguće, analizu i dijalog o dijalekatnoj osnovici teksta na teme-
lju koje svoje potencijale djelatno crpe književna djela iz lektirne
ponude. Senzibiliziranje učenika za semantiku i izražajne nijanse
dijalekata trebao bi biti kontinuirani proces jer je veća upoznatost
s njihovim rječnikom i osobinama, a to ujedno znači s rječnikom i
osobinama narječjâ. Uklanjanje straha od nerazumijevanja dijale-
92
katnoga teksta rezultat je aktivnoga i stvaralačkoga čitanja brojnih

literarnih primjeraka prožetih dijalekatnom riječi. No, važna načela
koja bi se morala promicati nastavom Hrvatskoga jezika među osta-
lim je i neprestan rad na oslobađanju od predrasuda i stereotipa u
prepoznavanju i definiranju karakternih osobina književnoga lika te
napokon i pojedinca u svakodnevnu životnu okružju.
U skladu s tim ovaj rad valja zaključiti prikladnim citatom Bore
Pavlovića koji je zapisao: „Hodamo danas među kockama kuća uvu-
čeni u strme kanjone ulica i ne vidimo travu na kojoj su se naši pređi
rodili.“ (Pavlović, 1992: 160) Upravo priroda i zemlja utkane u mo-
tive pjesama Đuke Galovića omogućuju učeniku intenzivno osjetiti
širinu horizonta, zelenilo slavonskoga krajolika i s njim stopljenoga
čovjeka-Šokca. Bez negativnih stereotipa, naravno.
93
II.
POVEZIVANJA
DVIJE ANTIGONE
U METODIČKOM ZRCALU
Jednom od rijetkih naznaka intertekstualnoga povezivanja razli-

čitih djela u Nastavnom programu hrvatskoga jezika za gimnazije
(1995) upućuje se na istraživanje aktualizacije antičke književnosti u
djelima suvremene književnosti. Budući da je već često upozoravano
na krutost isključivo linijske ili kronološke organizacije srednjoškol-
skih nastavnih programa u Hrvatskoj, istraživanje ili barem upozora-
vanje na antičke literarne utjecaje u sadašnjosti može imati nekoliko
prednosti. Naime, takvim proučavanjem klasičnih djela izbjeglo bi
se slijepo držanje poretka zadanoga slijedom književnih razdoblja,
objasnila bi se vitalnost starijih djela, njihova univerzalnost, potre-
ba njihova poznavanja zbog boljega recipiranja djela u kojima se na
klasike aludira ili se obrada teme na njima bazira. Uz to, učenici bi se
tako usporedno upoznavali s novijom književnošću koja im je redo-
vito pristupačna jezikom i sadržajem. Zato izrazito motivirajuće dje-
luje cjelovito ili ulomično čitanje suvremene literature, posebice one
inspirirane antičkim pisanim naslijeđem i mitologijom. U opisanom
kontekstu lako je povezati, primjerice, Homerovu Ilijadu s romanima:
Kasandra (Christa Wolf), Ilijada (Alessandro Baricco), Ahilova smrt
(Boris Akunin) i Labud (Lucija Stamać). Homerovu Odiseju moguće
je paralelizirati s romanom Penelopeja Margaret Atwood, Eshilovu
tragediju Okovani Prometej s romanom Loše okovani Prometej An-
dréa Gidea itd. Međutim, za oprimjerenje činjenice koliko je antička
književnost nepresušan izvor inspiracije novijoj književnosti možda
će najbolje poslužiti interpretacijsko sparivanje dviju drama – Sofo-
klove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavrana.
KRATAK PREGLED RADNJE SOFOKLOVE ANTIGONE

Dramski sukob i tragičan ishod Sofoklove Antigone proizlazi iz
neposluha i straha od bogova naslovne junakinje. Budući da tako
97
nalažu božanski zakoni, ona pokapa svojega brata Polinika unatoč

tome što je pripadao neprijateljskoj strani. Zbog toga se oglušuje
o Kreontove kraljevske zakone u skladu s kojima je naloženo da
se propisno sahrani samo Antigonin drugi brat Eteoklo u sukobu
pripadan domaćoj, tebanskoj strani. Kreont na smrt osuđuje Anti-
gonu i njezinu sestru Izmenu koja joj isprva odbija pomoći u nje-
zinu naumu. Kasnije Kreont Izmenu oslobađa od krivnje te zatvara
Antigonu u kamenu grobnicu. Predomišlja se tek kad mu prorok
Tiresija navješćuje propast. Međutim, Hemon, Kreontov sin i An-
tigonin zaručnik ubija se pored svojevoljno obješene zaručnice, a
Euridika, kraljeva žena, pogođena nesrećom umire proklevši muža,
sada pokajnika.
KRATAK PREGLED RADNJE KREONTOVE ANTIGONE MIRE GAVRANA

Antigona je zatvorena u tamnicu naizgled bez ikakva motiva. U
razgovoru s Kreontom doznaje da se nalazi pred izborom: ili odmah
umrijeti ili odglumiti tragičnu junakinju. Naime, Kreont se želi rije-
šiti svih pet članova svoje obitelji kao mogućih prijestolonasljedni-
ka. Zato je napisao dramu koja zapravo odgovara originalnu tekstu
Sofoklove Antigone. Kako bi zataškao svoje makinacije, manipu-
lacijom činjenicama na temelju dramskoga predloška planira sebe
prikazati kao tiranina koji spoznaje svoju pogrešku uzrokovanu pre-
tjeranim ponosom. Unatoč početnu kolebanju i posvemašnjoj neza-
interesiranosti, Antigona prihvaća namijenjenu joj ulogu. Ujedno,
ona prevladava svoj strah od smrti te ispijanjem otrova namjerava
upropastiti Kreontovu režiju. No, nakon što je već progutala otrov,
Kreont joj priopći kako njegove namjere ne mogu biti pomućene
jer mu preostaje Antigonina sestra blizanka Izmena koja će pristati
odigrati Antigoninu ulogu do kraja.
USPOREDBA SOFOKLOVE I GAVRANOVE DRAME

Obje drame imaju mnogo sličnosti, ali i razlika. Sofoklova je An-
tigona nastala u V. stoljeću prije Krista, a Gavranova drama 1983.
Oba djela u svojim naslovima sadrže ime glavne junakinje. Među-
tim, kod Gavrana je dodan posvojni oblik Kreontova, čime je suge-
riran odmak, odnosno pomicanje uobičajenoga horizonta očekiva-
nja. Naime, u Gavranovoj drami prikazana je zamišljena predradnja
98
DVIJE ANTIGONE U METODIČKOM ZRCALU
Sofoklove tragedije. U njoj je Kreont opisan kao pravi / skriveni

autor teksta Antigone koji služi tek kao predložak za dobro izrežira-
nu predstavu dovoljno uvjerljivu da se Kreonta ne prikaže niti kao
negativca niti kao pozitivca. U toj „predstavi“ Antigoni je nametnut
zadatak da se transformira u tragičnu (Sofoklovu) junakinju. Me-
đutim, prisilno odrađujući ulogu pobunjenice, Antigona se doista i
pobuni.
Na ovom je mjestu važno istaknuti posljedice takve reinterpreta-
cije klasičnoga djela. U originalnom tekstu Antigona se ne koleba,
ona je odlučna u svojoj misiji buntovnice i izvršiteljice božanskih
zakona. Ona ljubav prema bratu i ispunjenje općeljudskih normi
pretpostavlja vlastitoj sigurnosti, sreći i, napokon, svojem životu.
U tom je naumu nepokolebljiva i neumoljiva. Isto tako, ona radije
odabire smrt, nego životarenje u kamenoj grobnici.
Gavranova istoimena junakinja ipak je nešto drugačija. Za razli-
ku od Kreonta koji u Gavranovoj inačici od njezina početka do kraja
ostaje beskrupulozan despot paranoično opsjednut svojom ulogom
kralja i neograničenom moći, Antigona doživljava preobrazbu. U
početku ona je suprotnost Sofoklovoj protagonistici jer ju zanimaju
isključivo profane stvari poput zabava, jahanja i plivanja. Za razliku
od svoje prethodnice, Gavranova Antigona poštuje vlast i ljudske
zakone iznad svega, svejedno joj je što će ljudi o njoj pričati kad je
ne bude, strah ju je od smrti, čak Kreontu predlaže da umjesto nje
ubije njezinu sestru blizanku Izmenu. Također joj nije jasno zašto je
utamničena sve dok joj Kreont ne otkrije razlog, a taj je uloga he-
roine (poznate iz Sofokla) u Kreontovoj drami koja je konstrukt za
prikrivanje silnikova osiguranja vlasti uklanjanjem svih pet članova
obitelji: Antigone, Eteokla, Polinika, Hemona i Euridike. Eteokla i
Polinika planira ubiti, a njihovu smrt prikazati kao posljedicu njiho-
va sukoba na zaraćenim stranama. Iako Antigona nerado pristaje na
svoju ulogu, uživljavanjem u svoj položaj samoodabrane mučenice
i žrtve za etičke i religiozne ciljeve, posve se mijenja. Postaje Kre-
ontova oštra oponentica koja mu, za razliku od izvorne Antigone,
otvoreno replicira te s njim oštro polemizira oko politike, ljubavi,
sreće te strahovlade koju objašnjava stanjem neprestanoga kraljeva
straha da mu drugi ne preotmu ovlasti i moć.
99
Prema tome, junakinja kod Gavrana ima sličnu, no ponešto dru-

gačiju ulogu od Sofoklove. Ona nije samo obiteljski privržena i reli-
giozna, odnosno nije samo etički subjekt koji nastaje kroz situaciju
vjernosti vlastitoj žudnji, nego se izrazitije politički aktivira kao ko-
rektiv despotskoj vlasti. Razlika je između dvaju djela i u tom što
Antigona očito preuzima funkciju jedinog otkrivača istine o kojoj
svi šute, a tu su zadaću kod Sofokla ispunjavali još Hemon i Tire-
sija. U Kreontovoj Antigoni također nije osobito naglašena borba
spolova kao u originalu, ali je značajno da junakinja svoje snage po-
staje svjesna čitanjem Kreontove drame. Time je fokusiran problem
ideološke (zlo)uporabe djela, kao i otpora Antigonina lika svojem
idealiziranu prikazu u Sofoklovoj tragediji koja također „robuje“
ideologiji – aristotelovskoj poetici stvaranja kojoj se prilagođava sa-
držaj i likovi tragedije. Pored toga, Gavranova se Antigona ne vješa
u grobnici o svoj rubac, nego ispija otrov kako bi osujetila Kreon-
tov plan. Međutim, Kreont relativizira njezin suicid podrugljivo joj
dobacujući da će njoj namijenjenu ulogu odigrati njezina pokornija
sestra blizanka Izmena.
Svjetogled koji se oblikuje Kreontovom Antigonom naglašeno je
pesimističan. Antigona se zaista transformira iz nezrele kraljevne u ju-
nakinju koja ljude dijeli na one koji ili žive ili ne žive u strahu. Kreont,
koji se kod Sofokla preobražava iz silnika u pokajnika svjesnog krše-
nja božanske pravde, kod Gavrana ostaje konstantno u ulozi beskru-
puloznoga tiranina i manipulatora koji život razmatra kao predstavu,
a sebe kao njezina redatelja koji vješto manipulira ostalim likovima
koristoljubivo ih pošteđujući ili ih eliminirajući. Ukratko, izvorni Kre-
ont spoznaje da je u zabludi, dok njegov pandan dokazuje da nikad ne
može pogriješiti jer je uvijek korak ispred svakoga. Što se tiče krivnje
drugih i smrtne presude koja iz nje slijedi, ona se kod Sofokla očituje
u iskrivljavanju kategorija, odnosno u vlastodržačkom shvaćanju An-
tigonine pobožnosti kao bezbožnosti pa odatle junakinjina sintagma
„sveti grijeh“ (Sofoklo, 2000: 112). U Kreontovoj Antigoni presuda
dolazi prije krivnje budući da kralj tvrdi: „Mi kraljevi vidimo buduć-
nost, jer je mi krojimo.“ (Gavran, 2001: 8)
Osim toga, dalekosežnost Kreontovih makinacija posljeduje po-
svemašnjim uzdizanjem ljudskih zakona, tj. odredaba jednoga čo-
100
vjeka iznad onih božanskih. Naime, kralj negira i postojanje bogova.

Zapravo, Gavranov Kreont sam sebe stavlja u ulogu onoga koji ne
želi biti predmet kojim se igraju drugi, nego biti bog koji se igra
drugima (Gavran: 16). U Sofoklovoj tragediji Kreont je zbog svo-
je samovolje isprva suprotstavljen božanskim zakonima, ali im se
kasnije pokorava budući da i njemu postaje očito nezadovoljstvo
bogova. Napokon, kod Sofokla je Antigonina sudbina djelomice re-
zultat kolektivne nesretne kobi loze Labdakovića, dok je kod Ga-
vrana njezin kraj uvjetovan isključivo posve osobnim Kreontovim
interesom za nesmetanom vlašću.
METODIČKA AKTUALIZACIJA CJELOVITIH DJELA

Sofoklova je Antigona nezaobilazan lektirni naslov na temelju
kojeg je moguće dotaknuti zaista različitu problematiku: spolne pre-
drasude, odnos volje pojedinca i sudbine, obiteljsku razjedinjenost
političkim nesuglasicama, temu samoubojstva, poštivanje ljudskih i
božanskih zakona, smrtnu kaznu itd. Međutim, u intertekstualnom
nastavnom sustavu bitnim se pokazuje odnos (inter)teksta, odnosno
izvornoga Sofoklova djela kao poligona za intelektualnu igru Mire
Gavrana u njegovoj Kreontovoj Antigoni. Zbog toga je za shvaćanje
odnosa tih dvaju djela, prvog iz V. stoljeća prije Krista i drugog iz
1983, važno u nastavi utvrditi njihove sličnosti i razlike o čemu je
analitički već bilo riječi.
Samostalno čitanje obaju predložaka u cijelosti za redovitu (So-
foklova djela) i izbornu nastavnu obradu (Gavranova djela) u prvom
razredu srednje škole vrijedno je zbog nekoliko razloga. Prvo, uče-
nici će se upoznati s reinterpretacijom jednoga klasičnoga djela čiji
se elementi bolje ocrtavaju u tandemskoj obradi. Osim toga točnije
definiranje pojedinih značenja i pronalaženje i bolje isticanje onih
manje ili teže uočljivih svakako je olakšano dovođenjem u fokus
djela koje je umnogome slično originalu, ali se od njega podosta
i razlikuje. Naime, intertekstualan nastavni sustav ne temelji se na
akribičnom bilježenju svih sličnosti i suprotnosti zadanih djela, što
bi bilo kontraproduktivno, nego na registriranju istih tema u dvama
ili više djela te na njihovu međusobnu osvjetljavanju i boljem razu-
mijevanju. Napokon, takvim sparivanjem djela učenici osvješćuju
101
univerzalnost pojedinih tema, motiva i likova povezujući „staro“ i

„novo“ u smislenu cjelinu koja ne mora biti zasnovana isključivo na
sukcesivnom, književnopovijesno orijentiranom prikupljanju spo-
znaja o književnosti. Prema tome, učenici se takvim tipom interpre-
tacije informiraju o radu suvremenih autora i to već na samu početku
ozbiljnijega bavljenja beletristikom.
Sparena obrada cjelovite Sofoklove i Gavranove drame izisku-
je barem dva sata, odnosno kombinaciju redovite i izborne nastave
književnosti. Na barem jednom satu analizirala bi se izvorna Anti-
gona ciljanim usmjeravanjem pozornosti na teme apostrofirane i u
Kreontovoj Antigoni. Posrijedi su sljedeći pojmovi:
• ponos
• odanost
• obitelj
• anarhija
• samoubojstvo
• božanski zakon
• ljudski zakon
• vlast
• istina i laž
• manipulacija
• poštovanje mrtvih
• spol
• zločin i kazna
• krivnja
• sudbina.
Pitanja koja bi valjalo postaviti tijekom analize Sofoklove Anti-
gone su sljedeća:
• Zašto Antigona smatra da je njezina dužnost pokopati Polinika?
Zašto Izmena to isto ne želi?
• Jesu li osjećaji odanosti i ponosa povezani u Antigoninu slu-
čaju?
102
• Prorok Tiresija napominje da je Kreontov zločin ponos. Utječe

li ponos na Kreontovo rasuđivanje?
• Potiče li Antigonin čin anarhiju?
• Objasnite razloge samoubojstva Antigone, Hemona i Euridike.
Što ih je potaknulo na suicid?
• Objasnite na što se u tragediji odnose vječni, a na što ljudski
zakoni. Zašto Antigona daje prednost prvoj, a Kreont drugoj
vrsti zakona?
• Kako vlada Kreont? Koje su njegove karakteristike kao vlada-
ra?
• Iskrivljuje li Kreont činjenice? Je li Kreont manipulator?
• Zašto Kreont brani pokapanje Polinika?
• Što znači Antigonina izjava da je njezin čin „sveti grijeh“?
• Je li Antigonina odanost obitelji zapravo odanost određenoj po-
litičkoj struji?
• Što o položaju žene u grčkom društvu misli Izmena, a što An-
tigona? Utječu li spolne predrasude na Kreontovo odlučivanje?
• Je li Antigonina kazna primjerena? Je li kriva bez krivnje i kako
se brani?
• Objasnite odnos sudbine i slobodne volje. Antigona pripada
Labdakovićima. Kakva je njihova obiteljska povijest?
Barem jedan sat temeljio bi se na usporedbi teme i likova u So-
foklovoj i Gavranovoj drami u okviru intertekstualnoga nastavnoga
sustava. Općenito govoreći, nastavne faze toga nastavnoga sustava
su: motivacija, najava intertekstualnoga povezivanja, stvaranje in-
tertekstualnoga konteksta interpretacije, interpretacija, objava rezul-
tata i usustavljivanje.
MOTIVACIJA
Kao motivacija može poslužiti razgovor na osnovi pitanja: Tko
bi u suvremenosti predstavljao/la Antigonu, a tko Kreonta? Obja-
snite na konkretnom primjeru. Takvim pitanjem otvorenoga tipa sa-
držaj se tragedije aktualizira jer se povezuje s osobnim iskustvom
učenika. Osim toga, problematizira se univerzalnost teme i likova
koje je Gavran također uvrstio u svoju dramu.
103
NAJAVA INTERTEKSTUALNOGA POVEZIVANJA

Učenicima se najavljuje interpretacija na temelju komparacije
dvaju djela – Sofoklove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavra-
na. U sklopu te faze sata poželjno je nešto više reći o Gavranu kao
suvremenom hrvatskom piscu, njegovim spisateljskim interesima,
značajnijim djelima, područjima rada, nagradama i svjetskom uspje-
hu, osobito njegovih dramskih tekstova.
STVARANJE INTERTEKSTUALNOGA KONTEKSTA INTERPRETACIJE

Stvaranje intertekstualnoga konteksta interpretacije treća je na-
stavna faza u kojoj se učenike usmjerava na tandemsku interpreta-
ciju uzimanjem u obzir teme i likova obiju drama. Učitelj ističe dva
lika koja su važna za oba djela – Kreonta i Antigonu. Također izdva-
ja bitne sadržaje koji se mogu iščitati i kod Sofokla i kod Gavrana.
Posrijedi su svi oni pojmovi navedeni u samostalnoj obradi Antigone
na prvom satu. Učitelj najprije ispisuje na ploču svaki od navedenih
pojmova, a od učenika traži da o njima razmisle i u bilježnice pored
svakoga pojma zapišu zapažanja o njihovoj dramskoj aktualizaciji,
ali i nađu potvrde u tekstu. Zato se pojedinim parovima i skupina-
ma dodjeljuju različiti pojmovi, najviše dva, s tim da više parova ili
grupa može imati iste pojmove. Popis problema moguće je mijenjati
ili skraćivati, ovisno o vremenu i ciljevima komparacije. Primjerice,
postoji opcija odabira samo jedne teme kao što je „vlast“. Zatim se
svi učenici upućuju da samostalno pronađu te izdvoje citate iz obaju
djela. Pronađeni navodi trebali bi se odnositi na komentare i raz-
mišljanje protagonistâ o političkoj moći, odnosu slobode i zakona,
relaciji vlasti, individualnih sloboda i nametanja zakona itd.
INTERPRETACIJA I OBJAVA REZULTATA

U intertekstualnoj obradi učenici u paru ili skupno uspoređuju
pristup svakoj pojedinoj temi i glavnim likovima u objema dra-
mama. Kod objave rezultata opisuju spoznaje do kojih su došli te
promjene u svojem razumijevanju Antigone i Kreontove Antigone.
Dakako, rješenja zadataka učitelj produbljuje svojim pitanjima koji-
ma se potiče rasprava zasnovana na međusobnu osvjetljavanju dvaju
djela. Evo nekih pitanja:
104
• Usporedite dvije Antigone. Kakva je svaka pojedina u odnosu

na osjećaje odanosti i ponosa?
• Mijenjaju li se tijekom radnje Sofoklova i Gavranova Antigo-
na? Koja ti se Antigona čini uvjerljivijom? Zašto?
• Jesu li obje Antigone slavohlepne?
• Usporedite oba Kreonta. Kakav je svaki pojedini u odnosu na
osjećaje ponosa i straha?
• Mijenja li se tijekom radnje Sofoklov i Gavranov Kreont? Koji
ti se Kreont čini uvjerljivijim? Zašto?
• Koje su glavne karakteristike obaju Kreonta kao utjelovljenja
vlasti? Usporedite.
• Zašto je Gavran svoju dramu naslovio Kreontova Antigona?
• Što sve motivira na djelovanje jednu, a što drugu protagonisticu?
• Objasnite njihove motive samoubojstva. Jesu li mogle postupiti
drugačije?
• Koje vrste ljudi razlikuju Kreont i Antigona u objema dramama?
• Objasni sličnosti i razlike u dijalogu Kreonta i Antigone u oba-
ma djelima. Što zaključujete?
• Kakav je odnos između istine i laži u Sofoklovu i Gavranovu dje-
lu? Što od tog dvoje pobjeđuje kod Sofokla, a što kod Gavrana?
• Što simboliziraju Sofoklovi, a što Gavranovi Kreont i Antigo-
na? Objasnite.
• Kakav je odnos prema konceptu sudbine i slobodne volje u
objema dramama?
• Kakav je odnos prema višim silama, odnosno bogovima? Us-
poredite.
• Koja je uloga teksta drame Antigona u Kreontovoj Antigoni?
USUSTAVLJIVANJE
Za sintezu je prikladno oblikovati pitanje ili zadatak kojim će se
opet generalno povezati oba uspoređivana djela te istodobno podsje-
titi na ukupnost rezultata interpretacije. Kao zadatak za uopćavanje
primjereno je sumiranje pouke svake drame posebno te usporedba
toga sažimanja. Iako su djela zasnovana na istim protagonistima i
105
sličnim temama, ipak bi trebalo utvrditi poručuje li se djelima isto

ili se pak razilaze u svojim poentama. Potonji je odgovor vjerojatniji
budući da je Gavranov komad pesimističniji po reperkusijama svoje-
ga tragičnoga ishoda. Navedeno je rezultat dosljedno provedene ideje
o uzaludnosti otpora pojedinca izdvojenoga kao marionete u rukama
vlastodršca koji je uvijek jedan korak ispred svakoga samostalnoga
čina individue.
METODIČKA AKTUALIZACIJA CJELOVITOGA DJELA I ULOMKA

Intertekstualno povezivanje ostvarivo je i na osnovi komparacije
cjelovito pročitane Sofoklove Antigone izvan nastave te ulomka iz
Gavranove Kreontove Antigone koji će se pročitati na satu obrade.23
Faze sata su i kod takvoga načina rada iste kao i tijekom uspoređi-
vanja dvaju cjelovitih djela. Prema tome, poželjno je interpretaciju
organizirati u okviru sljedećih etapa: motivacija, najava intertekstu-
alnoga povezivanja, stvaranje intertekstualnoga konteksta interpre-
tacije, interpretacija, objava rezultata i usustavljivanje.
MOTIVACIJA
U početnoj fazi sata nužno je uvodno razmatranje o temi i/ili
liku koji će biti središnje poveznice genoteksta i fenoteksta. Bitna
je razlika između dvaju fokusiranih djela u tom što se kod Sofokla
Kreont mijenja, no Antigona ne, a kod Gavrana situacija je upravo
obratna. Uzimajući u obzir pročitanost kompletne Antigone, nastav-
nik postavlja inicijalno pitanje, odnosno zadatak: Utvrdite mijenjaju
li se Antigona i Kreont u Sofoklovoj tragediji. Objasnite. Time se
omogućuje usmjeravanje pozornosti na one sadržaje i karaktere važ-
ne za razumijevanje, ali i bolje shvaćanje obiju drama.
NAJAVA INTERTEKSTUALNOGA POVEZIVANJA

Nastavnik potom najavljuje cilj sata – interpretaciju uspoređi-
vanjem Sofoklove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavrana.
Osim nuđenja osnovnih informacija o antičkom dramatičaru nastav-
23
Autor zahvaljuje ljubaznoj kolegici Mariji Šag, profesorici Hrvatskoga jezika u Ekonomskoj
školi Požega u kojoj je s učenicima uspješno ostvarila navedeni metodički pristup zasnovan
na intertekstualnom nastavnom sustavu.
106
nik ukratko izvještava o Gavranu i njegovu radu, posebice njegovu

dramskom djelu kojem pripada i komad čiji će se ulomak obrađivati.
STVARANJE INTERTEKSTUALNOGA KONTEKSTA INTERPRETACIJE

Učenike u ovom dijelu obrade treba uputiti na činjenicu da je
Gavranova drama u izravnom odnosu sa Sofoklovom te da su im
radnja i likovi slični. Istodobno valja naglasiti da će čitanje ulomka
iz Kreontove Antigone na podijeljenim predlošcima biti usmjereno.
Preciznije, učenici će uočiti te zabilježiti: 1. jezično-stilske osobito-
sti, 2. sličnosti i razlike u karakterizaciji likova, 3. sličnosti i razlike
u odnošenju prema božanskim i ljudskim zakonima, 4. registrirati
možebitne promjene u karakteru likova te na toj osnovi usporediti
likove, 5. objasniti shvaćanje odnosa kralj – podanici, 6. u objema
dramama utvrditi relaciju osobne volje i sudbine itd.
INTERPRETACIJA
Tijekom te faze u trajanju oko petnaest minuta učenici usmjereno
čitaju ulomak iz Gavranove drame i bilježe zapažanja vezana uz na-
vedene zadatke. Učenici mogu rješavati različite zadatke, a koji će
od zadataka dobiti, ovisit će o dodijeljenom broju. Skupinski je rad
također jedan od mogućih oblika angažmana. Svaka grupa trebala bi
imati do pet članova od kojih će svaki usmjeriti pozornost na broj
svojega zadatka.
ULOMAK IZ KREONTOVE ANTIGONE

(U Kreontovoj Antigoni hrvatskoga dramatičara Mire Gavrana
Antigona je zatvorena u tamnicu naizgled bez ikakva motiva. U
razgovoru s Kreontom doznaje da se nalazi pred izborom: ili od-
mah umrijeti ili odglumiti tragičnu junakinju. Naime, Kreont se
želi riješiti svih pet članova svoje obitelji kao mogućih prijestolo-
nasljednika. Zato je napisao dramu koja zapravo odgovara original-
nom tekstu Sofoklove Antigone. Kako bi zataškao svoje makinacije,
manipulacijom činjenicama na temelju pisanoga predloška planira
sebe prikazati kao tiranina koji spoznaje svoju pogrešku uzrokovanu
pretjeranim ponosom.)
107
(…)
ANTIGONA: Moja će me braća osloboditi.
KREONT: Prije jedan sat rekli su mi da ćeš ti njih osloboditi.
ANTIGONA: ...Znači, i oni...
KREONT: Da, i njih sam dao zatvoriti, i njih čeka smrt. Odlučio
sam uništiti sve svoje protivnike.
ANTIGONA: Neće ti uspjeti, narod će se pobuniti kad vidi da se
kralj upustio u klanje.
KREONT: Narod je glup – narod misli samo ono što ja želim, narod
čita moje proglase i sluša moje svećenike.
(Šutnja.)
ANTIGONA: A moja sestra?
KREONT: Nju ću poštedjeti. – Za kralja je loše kad ima mnogo
mogućih nasljednika, a još je gore kad nema nijednoga. Najbolje je
kad ima samo jednoga – i to bezopasnog i glupog. Zato ću vas sve
pobiti, osim Izmene.
ANTIGONA: Ubij Izmenu, a mene poštedi – nas dvije smo blizan-
ke, po svemu smo iste, nitko nas ne razlikuje.
KREONT: Niste iste.
ANTIGONA: Kako nismo, nalikujemo jedna drugoj kao jaje jajetu,
što sam ja doživjela, doživjela je i ona, uvijek smo bile zajedno, ubij
nju, a mene poštedi.
KREONT: Antigona, sve je već odlučeno – ti ćeš umrijeti, Izmena
će živjeti.
ANTIGONA: Ali, zašto ja, mi smo iste, ljudi nas često zamijene.
KREONT: Vi niste iste.
ANTIGONA: Kako nismo?!
KREONT: Sjeti se, jesam li ikad tebe oslovio Izmeninim imenom ili
Izmenu tvojim?
108
ANTIGONA: Nisi. Zaista, samo si nas ti razlikovao, to mi je uvijek

bilo čudno.
KREONT: Nema tu ništa čudno, lako sam vas razlikovao, jer ste ve-
oma različite. Ljudski strah miriše, ja sam jedan od rijetkih koji ima
njuh za ljudski strah, svi ljudi šire miris straha oko sebe, ali ne jedna-
kog intenziteta – ti manje mirišeš na strah od Izmene, po mirisu sam
vas razlikovao, ti si opasnija, zato ću tebe ubiti, a Izmenu poštedjeti.
ANTIGONA: Varaš se.
KREONT: Kralj se nikad ne vara – od svih vas Izmena me se najviše
boji. Izmena je najbezopasnija i najgluplja. Antigona, ne započinji
više razgovor o životu, jer si već mrtva.
(Šutnja.)
ANTIGONA: Kad je sve odlučeno, kad sve mora biti tako kako ka-
žeš, zašto razgovaraš sa mnom, što uopće želiš od mene?
KREONT: Želim pričati o tvojoj smrti.
ANTIGONA: Čemu?
KREONT: Sve smrti nisu iste. Nije svejedno kako čovjek umire,
postoje smrti i smrti.
ANTIGONA: Želiš me mučiti?
KREONT: Ne želim... ako pristaneš na suradnju. Ali, ne radi se o
samome umiranju, već o tome kako ga prikazati.
ANTIGONA: Ne razumijem o kakvom prikazivanju govoriš.
KREONT: Ti nisi rob, ti nisi običan građanin, ti si iz kraljevske obi-
telji i za tobom će ostati priča, legenda o tvome umiranju.
ANTIGONA: Potpuno mi je svejedno što će ljudi pričati o meni kad
me ne bude.
KREONT: Nikome nije svejedno.
ANTIGONA: Meni je.
KREONT: Nije, lažeš. Razmisli i vidjet ćeš da nije... Antigona, ja-
sno ti je da moraš umrijeti, od tog umiranja, od te smrti, uzmi što
možeš više, a ja ti zaista mnogo nudim.
109
ANTIGONA: Ne razumijem o čemu govoriš.

KREONT: Polako, sve ću ti objasniti. Samo me pažljivo slušaj i ne
prekidaj me: Ja moram ubiti tebe, tvoju braću, svoju ženu i svoga
sina. To je sve skupa pet leševa. Velika brojka za kraljevsku obitelj.
Ako vas sve ubijem, bez ikakva službenog objašnjenja, bez ikakva
suđenja – narod će me smatrati svirepim vladarom, i brzo će doći
do pobune. Ako nasuprot tome izmontiram najsavršeniji proces, ili
ako na najsavršeniji način „umre“ pet članova kraljevske obitelji, a
da kralj ne bude nimalo kriv – to će biti loše, jer će izazvati sumnju
zbog potpune kraljeve nevinosti – narod zna da kralj nikad ne može
biti potpuno nevin, ma što se dogodilo u državi. Bilo je, dakle, nuž-
no izbjeći obje ove krajnosti. Zato sam napisao svojevrsnu dramu,
u kojoj ćemo svi mi iz kraljevske obitelji odigrati svoje uloge. U toj
drami tebi sam namijenio najuzvišeniju i najherojskiju ulogu u po-
vijesti ljudskog društva i teatra, a samome sebi odredio sam ulogu
nesvjesnog tvrdoglavog negativca koji će na kraju čak patiti zbog
vaše smrti. Drama je tako napisana da ja u njoj, ja koji u stvarnosti
želim vašu smrt, u predstavi je doživljavam kao nesreću. Ožalo-
šćen sam i tugujem za vama. Naime, evo kako će se stvari odvijati:
Eteokla i Polinika u tajnosti držim zatvorene kao tebe, a po gradu
sam razglasio da je Polinik otišao u Arg i da skuplja vojsku protiv
nas, također sam razglasio da je Eteoklo na vojnim vježbama i da se
sprema za obranu grada. Za tjedan dana naš grad će napasti jedna
potplaćena banda, a svi će misliti da su to Polinikovi vojnici. Dok
opsada bude u tijeku, moja tajna policija će ubiti Eteokla i Polinika i
njihove vruće leševe baciti među zaraćene vojske. Potplaćena banda
će se povući, na bojištu će ostati Eteoklovo i Polinikovo tijelo, jedno
pokraj drugoga, i svi će bez problema povjerovati u priču da su se
među sobom poklali u dvoboju. Eteokla, branitelja grada, sahranit
ću s najvišim državnim počastima i proglasit ću četiri dana nacio-
nalne žalosti, a Polinikovo tijelo ostavit ću nepokopano na bojištu
i zabranit ću pod prijetnjom smrti da ga se pokopa. Tada nastupaš
ti, ti ćeš iz sestrinjske ljubavi obaviti obred koji traže bogovi i sim-
bolično sahraniti brata. Tad te jedan moj policajac, prerušen u stra-
žara, hapsi i dovodi pred mene, i tada ćeš ti pred svim dvorjanima
110
meni prkositi i govoriti kako su božanski zakoni iznad svjetovnih i

kako se ne kaješ što si prekršila moju naredbu i kako svjesno, bez
straha ideš u smrt. Ja naređujem da te živu zakopaju u grobnicu,
tebe tamo odvode, ja se odjednom predomislim i odlučim te spasiti,
ali kasno sam se sjetio, jer ti u međuvremenu izvršiš samoubojstvo
– moji policajci će ti dati bezbolni otrov – a zbog toga što si se ti
ubila, moj odvratni sin, a tvoj zaručnik, ide svojevoljno u smrt za
svojom ljubljenom zaručnicom, to jest za tobom. Čim se on „ubije“,
moja podla žena „ubija“ se zbog gubitka svoga sina, a ja na kraju
proklinjem svoju sudbinu i plačem za vama. (Nasmije se.) Zar nije
savršeno?! Oslobađam se petero najopasnijih protivnika, a u očima
naroda tek sam malo kriv i mnogo nesretan.
ANTIGONA: Misliš da ćeš obmanuti cijelu zemlju?
KREONT: Hoću – ja sam genij.
ANTIGONA: Mora da si tu „dramu“ veoma dugo pisao.
KREONT: I ne tako dugo, kao što se čini – sve je išlo brzo čim se
javila inspiracija.
ANTIGONA: Kamo sreće da nije.
KREONT: Zašto? Ti u ovoj priči dobivaš najviše – postaješ heroj,
suprotstavljaš se kralju i zbog viših ciljeva ideš svojevoljno u smrt.
ANTIGONA: Glupost.
KREONT: Nije glupost. Svejedno moraš umrijeti, zar nije bolje kao
polubog, nego kao običan smrtnik.
ANTIGONA: Više bih voljela Izmeninu ulogu.
KREONT: I ja – ni meni se moja ne sviđa, ali nitko ne može dobiti
sve od života. Ovdje je tekst moje drame ili igre, zovi to kako hoćeš.
Jedan primjerak za tebe, jedan za mene. (Gavran, 2001: 10-13)
(Unatoč početnom kolebanju i posvemašnjoj nezainteresirano-

sti, Antigona prihvaća namijenjenu joj ulogu. Posljedice te odluke
mogu se iščitati u daljnjem tekstu.)
111
(…)
KREONT: Osjećam da sve ovo previše... previše snažno izgovaraš,
kao da su to doista tvoja uvjerenja, ne zaboravi da si tek mlada dje-
vojka, ti si sad govorila kao da nisi od ovoga svijeta, ponašaš se kao
polubog, a ipak si običan smrtnik.
ANTIGONA: Nisam običan.
KREONT: Ali ne možeš govoriti kao da si potpuno oslobođena stra-
ha, ti se bojiš smrti kao i ostali svijet.
ANTIGONA: Griješiš, Kreonte – uopće ne shvaćaš Antigonu.
KREONT: Misliš li na dramu, ili...?
(Antigona ne odgovara, gleda ga u oči, on obori pogled.)
KREONT: Moja koncepcija režije pretpostavlja da...
ANTIGONA: Znam Kreonte, znam tvoju koncepciju režije, ne trudi
se da je razlažeš – ne pristajem na nju.
KREONT: Antigona...
ANTIGONA: Moju smrt nećeš režirati.
KREONT: Što time želiš reći?
ANTIGONA: Upravo to što si čuo.
(Šute i gledaju se.)
ANTIGONA: Životinjo, nije ti dosta što me ubijaš, još me i u svoju
predstavu pokušavaš uvući, ponižavaš me do kraja, ali pomrsit ću ti
račune – odbijam suradnju.
KREONT: Kako?! – Ti moraš glumiti!
ANTIGONA: Neću, neću glumiti u tvojim prljavim spletkama, dra-
ma ti je dobra, ali neću dopustiti da je izvedeš – uzalud si je pisao.
(Izvadi iz rukava posve malenu bočicu s otrovom i pokaže je Kreon-
tu.): Pogledaj ovaj otrov, dobro pogledaj ovaj otrov, kad ga ispijem,
minutu iza toga umrijet ću. Ne približavaj mi se! Ako želim mogu ga
sad popiti, i od tvoje predstave neće biti ništa.
KREONT: Nemoj se šaliti...
112
ANTIGONA: Šuti i slušaj me, ne približavaj mi se, ispit ću ga.

KREONT: Nećeš se usuditi, ti si kukavica.
ANTIGONA: Bila sam.
KREONT: Još uvijek si, nisi se mogla tako brzo promijeniti.
ANTIGONA: Ne budi siguran – ja nisam više ona otprije tjedan
dana, ja sam se pomirila sa smrću, ti ne znaš što to znači pomiriti se
sa smrću, to je najveće blaženstvo koje samo rijetki dosežu.
KREONT: Ali ti...
ANTIGONA: Ne prekidaj me, slušaj što ću ti reći: ti si životinja, i ti
uživaš kad ti se kaže da si životinja – ali ti si najmanja od svih životinja,
ti si mrav, ti si pritisnut strahom sa svih strana, tvoj život se pretvorio u
strahovanje, ti više ne živiš, ti strahuješ, i kad nas pobiješ sve, opet ćeš
se bojati, i opet ćeš ubijati, i opet ćeš se bojati, nikad nećeš biti miran,
nikad spokojan – vi kraljevi dobivate najmanje od svih životnih radosti.
KREONT: Mi uzimamo.
ANTIGONA: Radost se ne uzima, sreća se ne otima. Prije sam te
mrzila, sad te žalim.
KREONT: Sebe žali.
ANTIGONA: Zašto? Ja sam dosegla najviše što smrtnik može: ne
bojim se smrti. Ljudi se ne dijele na kraljeve i na nekraljeve, ljudi
se dijele na one koji se boje smrti i na one koji je se ne boje. Tvoja
drama mi je pomogla...
KREONT: To je običan tekst, samo riječi.
ANTIGONA: To nisu obične riječi.
KREONT: Ne vrijedi zbog tih riječi umrijeti prije roka, ostavi taj
otrov, smrt te ionako čeka – iskoristi ovaj tjedan što ti je preostao,
dovest ću ti najbolje momke iz grada da vodiš ljubav s njima, ići ćeš
na jahanje, na plivanje, radit ćeš što hoćeš, a na kraju ćeš odglumiti
pravoga heroja.
ANTIGONA: Ne želim glumiti – ne želim više živjeti, gadi mi se
ovaj svijet u kojem su sve drame napisane, gadi mi se svijet u kojem
113
su uloge davno podijeljene, sve ove prljave igre i obmane – sve je to

tako zamorno, sve je to odvratno, shvati: da mi sad daruješ život, ja
ga ne bih prihvatila, ne bih ga prihvatila, jer znam da je bezvrijedan,
nekad sam bila slijepa i uživala u mraku, ali sad kad sam progledala,
ne želim pristati na ovakav život. Vjeruj mi: veselim se smrti.
KREONT: Ali, ja ti nudim još sedam dana života.
ANTIGONA: Kreonte, bijedni, zaplašeni, ne prihvaćam tih sedam
dana „života“ – tih sedam dana mijenjam za osjećaj sreće što ću svo-
jom smrću uništiti tvoju predstavu. (Antigona lagano prinosi ustima
bočicu s otrovom.)
KREONT: Ne!
ANTIGONA (Naglo ispije otrov.): Da, Kreonte, da – za minutu ću
biti mrtva – bit ću tamo gdje tvoje spletke ne dosežu. Tvoje predsta-
ve neće biti, Kreonte – nisi predvidio da ću se ubiti. (Šutnja.)
KREONT (Nasmije se.): Predvidio sam, sve sam predvidio – tvoja se-
stra Izmena je ista kao ti – ona će odglumiti tvoju ulogu, ona će na to
pristati, jer voli živjeti. Moje predstave nikad ne dolaze u pitanje, nikad.
ANTIGONA: Gade! (Klone mrtva.)
(Gavran, 2001: 26-28)
OBJAVA REZULTATA
U razgovoru s učenicima nužno je krenuti od doživljaja suvreme-
ne Antigone. Polazište može biti i jezik kojim je napisan Gavranov
ulomak, a njega odlikuje razgovorni stil, za razliku od Sofoklova
djela obilježenoga uzvišenim stilskim registrom. Gavranova Anti-
gona svojim je rječnikom oštrija u osudi kralja Kreonta. Također, u
novoj verziji tragedije nisu prisutne ni zborske pjesme u kojima bi
se komentirali događaji na sceni, a u posve osuvremenjenu vokabu-
laru nema mjesta mitološkim usporedbama i reminiscencijama kao
kod Sofokla. Iako se čini da radnja teče kronološki i u modernoj
inačici, ona je posve rezultat unaprijed isplanirane spletke, odnosno
napisanoga dramskoga teksta po kojem Antigona, isprva razmažena
kraljevna, odbija glumiti junakinju, zatim se mijenja čitajući ga da
bi se, naposljetku, (uzalud) ubila.
114
Što se tiče karakterizacije, u antičkoj tragediji Antigona je utje-

lovljenje duboke etičnosti i osjećaja religiozne dužnosti. Ona je
ideal i uzor kojem su gledatelji trebali težiti i s njim poistovjeće-
ni transformirati svoj unutarnji svijet suosjećanjem i pročišćenjem.
Gavranova je Antigona „običnija“ kraljevna usmjerena na poštiva-
nje vladarskih zakona. Zabrinuta za vlastito preživljavanje predlaže
da se umjesto nje žrtvuje njezina sestra Izmena. Protagonistica se
preobražava u antigonski lik tek čitanjem Kreontove drame koja od-
govara Sofoklovoj verziji. Odbija ponuđenu ulogu heroine, u znatno
oštrijem nastupu raskrinkava strah kao naličje despotizma te se ubija
kako bi onemogućila Kreontove planove.
Sofoklova tragedija te ulomak iz Gavranove drame tekstovi su
snažnih napetosti koje eskaliraju u Kreontovim i Antigoninim repli-
kama. Kreont na kraju tragedije ostaje sam, kao slika tiranina koji
je pobijeđen vlastitom surovom „pobjedom“, a time je ponovno us-
postavljen red jer je krivac kažnjen. Na kraju pak ulomka nije jasno
kako će završiti Kreontova režija, ali se može ustvrditi da je poruka
drame pesimistična jer kralj otkriva uzaludnost Antigonina samou-
bojstva i relativizira njezinu žrtvu.
Naravno, učenicima bi trebalo naglasiti i činjenicu da se u Gavra-
novu ulomku tematizira svijet u kojem se Kreont proglašava jedinim
bogom. Svećenici kao predstavnici religije kvalificiraju se poslušnici-
ma kralja koji manipulira svima posve ukidajući mogućnost slobod-
ne volje. Također bi valjalo istaknuti moć utjecaja književnosti koja
ujedno može pomoći čovjeku (Antigonino osvještenje), ali i biti sred-
stvo manipulacije (napisana drama kao zbiljska predstava za narodne
mase). Kreontova Antigona nastala je u XX. stoljeću u kojem su bili
prisutni totalitarni režimi, od kojih je komunizam osamdesetih godina
u Hrvatskoj kao mjestu nastanka drame i dalje bio aktualan.
USUSTAVLJIVANJE
Za sintezu valja oblikovati pitanje kojim će se opet obuhvatiti oba
dramska djela istodobno. Zato je prikladno upitati: Koja vam se priča
o Antigoni čini uvjerljivijom? Je li čitanje Gavranova ulomka utje-
calo na vaše shvaćanje Sofoklove tragedije? Objasnite. Je li na vaš
doživljaj Gavranovih likova ikako utjecalo očekivanje formirano či-
115
tanjem Antigone? Objasnite. Posrijedi nije alternativan tip pitanja /

zadataka s jednim točnim odgovorom. Zato će se učenici u skladu
sa svojim estetskim i etičkim profilom odlučiti za njima uvjerljivije
djelo te obrazložiti svoj odabir. Također će promišljati o relaciji dviju
verzija iste radnje te utjecaju fenoteksta na razumijevanje genoteksta i
obrnuto. Tako se dosljedno ponovno afirmira intertekstualan pristup u
interpretaciji koji je bio prisutan u svim fazama sata.
ZAKLJUČAK
Praktično-teorijskim prikazom sparivanja djela o Antigoni na
srednjoškolskoj razini otkriva se plodotvorna mogućnost primjene
takvoga metodičkoga pristupa u nastavi književnosti. Budući da
su metodički sadržaji uvjetovani nastavnim programom, naizgled
se čini kako je malo prostora za intertekstualnu obradu. Takvo je
zaključivanje neutemeljeno, pogotovo ako se uzme u obzir da su
zajednički literarni elementi međutekstualno relacioniranih djela
uočljivi na više razina komparacije.
Interliterarna tumačenja mogla bi se nadalje podrobnije razraditi
na osnovi dostupnih i programski zadanih autora i djela tako što bi se
u njima utvrdile zajedničke teme i problemi (na primjer, preljub u Ani
Karenjinoj i Gospođi Bovary) ili bi se povezala zadana djela pripadna
različitim žanrovima (primjerice, Preobražaj Franza Kafke, Stranac
Alberta Camusa i Albatros Charlesa Baudelairea) te ona koja su de-
finirana u sklopu autorova opusa (komparacija Prijana Lovre i Pro-
sjaka Luke Augusta Šenoe). Pri tom bi se kraća djela / ulomci mogli
interpretirati istodobno, a duža djela / ulomci nakon čitanja i obrade
svih djela iz određenoga kruga, ali s intertekstualnim tipom zadataka
već nakon interpretacije drugoga djela iz zamišljene skupine.
Valja reći da je izvedba interliterarne nastave zasad alternativna
jer je srednjoškolska programska koncepcija u Hrvatskoj izrazito li-
nijska ili kronološka. Metodologija izrade nastavnih programa i sa-
držaji u njegovu sklopu morali bi ipak biti fleksibilniji. U programu
bi trebale postojati sustavne upute i preporuke za razvijanje vješti-
ne međuknjiževnoga tumačenja. Upravo bi se tako znanje formira-
lo kao funkcionalan sistem određivanjem paralela među djelima i
epohama. Tome je svakako dokaz i prilog metodičko povezivanje
Sofoklove i Gavranove drame o Antigoni.
116
JEDNA LIRSKA PJESMA
I NJEZINA PARODIJA
Iz samoga je naslova vidljivo da će se u radu ponuditi analiza i me-

todička realizacija pjesničkoga predloška i njegove parodije. Naravno,
posrijedi je u nastavi književnosti nedovoljno rabljen način usporedne
interpretacije pa će se konkretnim prijedlozima pokušati nadoknadi-
ti propušteno. Naime, antologijsku pjesmu Vesne Parun Ti koja imaš
nevinije ruke moguće je povezati sa sličnoimenim lirskim naslovom
Brune Andrića Ti koja imaš ruke nevinije od mojih. Potonji je naslov
u izravnoj intertekstualnoj vezi s Paruničinim te puno značenje i zani-
mljivost zadobiva u kontekstu poznavanja pjesme kojom je inspiriran.
Fokusirani lirski tekstovi usporedivi su s obzirom na: temu,
motiv, formu, jezik, stil te položaj i ulogu subjekta. Zato je prije
nastavne aktualizacije pjesničkih predložaka nužno izdvojiti poje-
dine elemente u odnosu na dotične razine interpretacije te utvrditi
njihove sličnosti i razlike. U prvom se dijelu rada analiziraju stihovi
Vesne Parun, a potom oni Brune Andrića na osnovi već nabrojanih
instancija – tema, motivi, stil, jezik, forma, lirski subjekt. Nakon
toga, u drugom dijelu rada, slijedi metodički prijedlog za nastavni
dvosat. Za prvi sat podastire se tijek obrade temeljene na interpreta-
ciji izvorne pjesme. Za drugi pak sat navodi se tijek nastave zasno-
van na interpretaciji Andrićeve parodije usporedbom dviju pjesama.
INTERPRETACIJA PJESME VESNE PARUN
Vesna Parun: Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica,
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
117
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriši cvijeće koje ja zalijevah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
118
JEDNA LIRSKA PJESMA I NJEZINA PARODIJA
Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
(Parun, 1982: 113-114)24
Ti koja imaš nevinije ruke Vesne Parun objelodanjena je 1955. go-

dine unutar zbirke Crna maslina koja se poetički svrstava u kontekst
razdoblja Druge hrvatske moderne (1952–1968).25 U prevladavajućoj
klimi socijalne racionalnosti četrdesetih i pedesetih godina u Hrvat-
skoj, veliku pozornost privlačila je modernistička iracionalnost Paru-
ničine poezije. Mladi pjesnici oduševljeno su prihvaćali tradicionalno
modernistički pjesnički izraz Vesne Parun. Zato je tiskanje Crne masli-
ne značajan datum u hrvatskoj književnosti te zauzima „centralno mje-
sto u topografiji postupnog oslobađanja poslijeratne poezije od nasil-
noga ideologiziranja i konzervativnoga formalizma“ (Šoljan, 1988: 6).
24
Svi Paruničini stihovi u radu se navode prema spomenutom izdanju.
25
Zbog toga se ta pjesma svrstava u hrvatske udžbenike / čitanke za četvrti razred srednje
škole.
119
U pjesničkom tekstu sadržane su obavijesti o nesretnoj životnoj

priči lirskoga subjekta koji osjeća nesebičnu ljubav prema muškar-
cu kao nedostižnu objektu.26 Pjesma je zapravo intimna ispovijed
napaćene ženske osobnosti koja se odriče vlastite sreće zbog sreće
voljenoga muškarca. Osim što se obraća „suparnici“ kojoj prepušta
voljenoga čovjeka, ženski subjekt ju usmjerava i nudi naputke kako
joj se valja ponašati na mjestu koje joj ona sama altruistično prepu-
šta. Već u prvoj strofi pjesme prepoznaje se odnos ja – ti – on, gdje ja
predstavlja poziciju lirskoga subjekta, ti primatelja njegove intimne
poruke, odnosno drugu ženu, dok je on objekt lirske pjesme, voljeni
muškarac.
Sintagmom ruke nevinije upozorava se na priznavanje osobina u
skladu s kojima je ta druga osoba bolja od lirskoga subjekta. Ta se
sintagma pojavljuje triput: na početku, pri kraju te na samom kraju
pjesme. Time se stihovima tvori zaokružena, misaono dorečena cje-
lina koja se otvara i zaključuje istim riječima. U pjesmi se naslov
pojavljuje u inverznu obliku (Ti koja imaš ruke nevinije), čime se još
jače ističe element razlikovanja između lirskoga ja i ti.
Iz strofe u strofu u pjesmi se razvija osjećaj tuge i nemoći putem
ispovjednih misli žene koja nastoji nesebično voljeti te nadići vlastiti
gubitak i nerealizirano ženstvo. U prvoj strofi subjekt se uspoređuje
sa svojom suparnicom, mireći se s položajem koji ona uživa. U drugoj
strofi lirski subjekt nizom metafora iznosi uvjete za ostvarenje ljubavi
adresata i objekta, dok u trećoj savjetuje suparnicu kako da opstane
njezina veza s dotičnom muškom osobom. U četvrtoj i petoj strofi
metaforičnim slikama portretira se lik voljenoga. Pejzažnim motivima
deskribira se osobnost muškarca. Šesta i sedma strofa sadrže ispovijed
lirskoga subjekta o posljedicama odustajanja od voljenoga. Rezultat
je toga odustajanja bolna spoznaja o neostvarivosti tjelesne ljubavi
i majčinstva. Subjektno biće žali za svime što će propustiti: zrelost,
26
Pjesmu je moguće interpretirati i s obzirom na (auto)biografsku priču Vesne Parun.
Muškarac iz pjesme zapravo je pjesnikinjina prva ljubav iz gimnazijskih dana. Zvao se Pjer
i bio je s otoka Brača. Vesna ga je upoznala kao šesnaestogodišnjakinja na Visu i voljela
ga tijekom sedamnaest godina. S trideset i tri godine napisala je pismo Pjerovoj supruzi.
Nikada ga nije poslala, bacila ga je u smeće, no njezina domaćica pismo je sačuvala i
uvjerila Vesnu u njegovu umjetničku vrijednost. Pretočena u stihove, navedena epistola
postala je jedna od najljepših hrvatskih ljubavnih pjesama.
120
muškost, djecu i starost voljenoga muškarca. Svojevrstan vrhunac lir-

ske ispovijedi jest nerealizacija majčinstva, izgubljena prilika za pot-
punim doživljavanjem ljubavi. U osmoj strofi lirski subjekt nakratko
istupa iz okvira altruizma i empatije te lirskom ti povjerava svoje želje
i naputke vezane uz budućnost voljenoga. Zadnja, deveta strofa sadrži
poentu afirmiranjem ideje kojom je prožeta cijela pjesma. Lirski su-
bjekt u potpunosti podržava svoju suparnicu pretpostavljajući vlastitu
sreću onoj neprežaljenoga mladića.
Unikatnost pjesme temelji se i na tipu subjekta nekarakteristič-
nom za ljubavnu liriku u kojoj se obično opjevava ljubavna bol lir-
skoga ja. U pjesmi Vesne Parun subjektno je biće dostojanstveno u
svojoj nesreći te neposredno tematizira svoju tjelesnost i ženstve-
nost izražavajući bez imalo krzmanja svoja duboka osjećajna previ-
ranja. Interpretirana pjesma je „krik pregorene, izgubljene ljubavi,
topla djetinja molitva i oproštajno pismo koje je mogla napisati žena
u kojoj etika prevladava nad emocijama“ (Milačić, 1997: 702).
U stilskom pogledu u pjesmi su uočljivi: poredba, metafora, epi-
tet i ponavljanje. Ponavljanjima (ti koja, anafora: Neka ti) ističe se
primatelj teksta i naglašava neposredno obraćanje lirskoga subjekta
lirskom ti kojem se pripisuju kvalitete koje adresant ne posjeduje.
Pjesma obiluje metaforama, posebice u četvrtoj i petoj strofi u koji-
ma lirski subjekt metaforičnim / personifikacijskim slikama iz pri-
rode ilustrira osobnost i muževnost lirskoga objekta: Šeći njegovim
žalom. Neka te susreću / ožalošćene pliskavice. / Tumaraj njegovom
šumom. Prijazni gušteri / neće ti učiniti zla. / I žedne zmije koje ja
ukrotih / pred tobom će biti ponizne. Opisana se ljubavna tematika
ostvaruje uglavnom uz pomoć slika i motiva iz prirodnoga okruž-
ja (ptice, cvijeće, oblaci, gušteri, pliskavice, medvjedi, vjetar, šuma
itd.). Stoga su priroda i ljubav u neraskidivu korelativnu odnosu,
tako da je druga tema Paruničine pjesme primordijalna povezanost
čovjeka i prirode.
U pjesmi se nalaze pjesničke slike svih vrsta. Prevladavaju vizu-
alne slike: kao što proljetni oblak otklanja sjene oblaka koje plove
nad brijegom; pod nevidljivom planinom na rubu mora; neka te su-
sreću ožalošćene pliskavice; tumaraj njegovom šumom itd.; zatim
ima auditivnih slika: i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olu-
121
jama; na rubu mora koje huči; neka ti pjevaju ptice; manje je tak-
tilnih slika: koje su ga ljubile prije tebe; neka te miluje dječak; neću
nikad voditi za ruku njegovu djecu; a ima i jedna olfaktivna: neka ti
miriše cvijeće. Navedene su slike u službi boljega oslikavanja onoga
što subjekt iskazuje – sintagmom noć glasa upućuje se na nježnost,
morem koje huči i pticama koje pjevaju dočaravaju se psihička sta-
nja – nemir i radost. Iznošenje ljubavnoga sadržaja djelotvorno se
projicira slikama iz prirode, a onim taktilnim u smislu ljubljenja,
milovanja i držanja za ruku prikazuje se nedostignuta i neostvarena
nježnost.
U pjesmi Vesne Parun znakovita je i upotreba glagolskih obli-
ka. U „savjetodavnu“ dijelu s upozorenjima i naputcima drugoj ženi
prevladava imperativ: ostani, budi pobožnija, šeći, neka te susreću
itd. Aoristni i imperfektni oblici javljaju se kad lirski subjekt s tugom
i sjetom priziva sjećanja na izgubljenu ljubav: I žedne zmije koje ja
ukrotih pred tobom će biti ponizne; Neka ti miriše cvijeće koje ja za-
lijevah svojim suzama. Stihovi dobivaju psalmodičan, molitven ton
kad lirski subjekt od svoje suparnice traži uslugu i razumijevanje.
Pjesma se sastoji od devet strofa koje sadrže nejednak broj stiho-
va i slogova. Prva strofa ima osam stihova, druga sedam, treća po-
novno osam, sljedeće četiri strofe imaju po šest stihova, predzadnja
strofa ima deset, a zadnja tri stiha. Opkoračenje je prisutno u četiri
strofe s jednakim brojem stihova. Ta je pravilnost u službi nenaru-
šavanja ritma i pojačavanja metričke gipkosti u ispovjednom dijelu
pjesme gdje lirski subjekt progovara najotvorenije.
Interpunkcija je u pjesničkom tekstu Vesne Parun svedena na
minimum, sastoji se od nekoliko zareza, točaka te jednoga završ-
noga uskličnika. Njime je prikladno naznačeno posljednje obraća-
nje lirskoga subjekta. Raspored zareza i točaka unutar teksta u ulozi
je naglašavanja atmosfere, općega raspoloženja te jačine kojom je
osjećajno obuhvaćena tematska ostvarenost.
122
INTERPRETACIJA PJESME BRUNE ANDRIĆA

Bruno Andrić:
Kad ti sunce razbija prozor

Tvoje lice je vedro i lijepo
Kad ti crvena kosa pokrije čelo
Tvoje oko je duboko i široko široko
Znaj nema kruha bez motike
Kad ti mjesec obasja krevet

Gdje ti spokojno leži tijelo
Sanjaj livade, prostrane ravnice
Tada ću ti ući u snove
I reći tiho šapatom u uho
Nema rakije bez destilacije
Kad budeš negdje sjedila na klupi

Gdje se djeca igraju loptom
Zgrabi je i probuši i pobjegni skokom
Ove moje refleksije tri

Neka ti budu u glavi život cijeli
A kad budeš bakica sjeti ih se
I bit će ti milo
(Andrić, 13: 1995)27
Tematski se sloj Andrićeve pjesme Ti koja imaš ruke nevinije od

mojih izgrađuje na jednoj specifičnoj situaciji subjektnih instancija, od-
nosno na relaciji onoga glasa koji se obraća, koji upućuje poruku (adre-
sant) i onoga koji tu poruku prima (adresat). Ta je situacija izvorišno
preuzeta iz antologijske pjesme Vesne Parun Ti koja imaš nevinije ruke.
U njezinoj pak pjesmi unesrećeni subjekt ženskoga spola obraća se,
blago zapovijeda i povjerava zadaću čuvanja bića ljubavnih i ljubav-
ničkih težnji onoj koja ima nevinije ruke, tj. onoj koja je to biće osvojila
27
Svi Andrićevi stihovi u radu se navode prema spomenutom izdanju.
123
za sebe. Naravno, subjekt time nije pokoleban u postojanosti svojega

osjećanja, što uzrokuje pravu poplavu savjeta, uputstava i molbi koje se
i dalje odnose na voljenoga, premda je njegova bliskost, fizička i osje-
ćajna, više nemoguća. Ožalošćen, a istodobno i patnički svjestan svoje
neizbježive sudbinske pozicije, subjekt najprije priznaje svoj poraz na-
brajajući ingenioznim pjesničkim slikama prednosti svoje konkurenci-
je: Ti koja imaš ruke nevinije od mojih / i koja si mudra kao bezbrižnost.
/ Ti koja umiješ s njegova čela čitati / bolje od mene njegovu samoću, / i
koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica, / kao što proljetni
vjetar otklanja / sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Imperativom u ulozi molbe (Onda ostani pokraj njega; Budi blaga
njegovu snu!) adresant konstatira da konkurencija dolazi na njego-
vo područje koje je ukroćeno, sređeno i zbrinuto njegovim radom,
mukom i ljubavlju – voljeni je zapravo postao oprostorena projekcija
prirodnih elemenata, bića i krajolika, čime osjećajni doživljaj biva sli-
kovito intenziviran, na primjer: Neka ti miriši cvijeće koje ja zalijevah
/ svojim suzama. I opet subjekt pronalazi utjehu u prirodi kao nado-
mjestku za nerealiziranost svoje ljubav – on je u prirodi, ono napu-
šteno u prirodi njezina je utjeha, ona je izvor utjehe i patnje, najbolja
prispodoba stanja stvari: Ja neću nikad voditi za ruku / njegovu djecu.
I priče / koje za njih davno pripremih / možda ću ispričati plačući
/ malim ubogim medvjedima / ostavljenim u crnoj šumi. Posljednji
stihovni akordi molba su za savezništvo kako bi subjekt cilju svojih
težnji bio uvijek u blizini: Ali mi dopusti da vidim njegovo lice.
Andrićeva se pjesma već svojim naslovom referira na prethodno
analiziranu, ali tematski sloj toga lirskoga teksta ne predviđa se jed-
nako – pročitavši naslov, čitatelj svjesno ili nesvjesno očekuje lju-
bavni sadržaj natopljen emocionalnom zanesenošću. Očekivanje se
iznevjeruje određenim stilskim postupcima kojima se od Andrićeve
pjesme stvara postmoderna / punk varijacija, pretvaranjem cijelog
teksta u svojevrstan makrostilem. Prema tome, ona se ne otvara toli-
ko tematskim koliko stilskim ključem.
Andriću nije bilo do jednostavnoga oponašanja, nego do iza-
zivanja komičnoga efekta na tematskoj razini komunikacije s ge-
notekstom. Pri tom se vrijednosni potencijali fenoteksta ostvaruju
stilskim postupcima, primjerice specifičnom upotrebom motiva
sunca i namjernim upisivanjem naivnoga rimarija. Time se parodira
124
klasičan oblik ljubavne lirike kojem, bez obzira na neke posebnosti,

pripada pjesma Vesne Parun.
Već se u prvom stihu prve strofe javlja specifična slika: Kad ti
sunce razbija prozor. Sunce je u tradicionalnom ljubavnom pjesniš-
tvu značajno mjesto uvođenja u dragin opis tako što ju ono najčešće
nježno obasjava svojim zlatnim sunčanim zrakama. Takav je stereo-
tipan uvodnik modificirano prisutan i u pjesmi Vesne Parun gdje se
lirskom ti pridaje uloga vjetra koji otklanja sjenke oblaka, odnosno
brige s lica voljenoga. Kod Andrića sunce nije personificirano nebe-
sko tijelo koje se smiješi, obasjava, blago proviruje ili pozdravlja,
nego ono razbija prozor. Tom sintagmom uvode se još neke pretpo-
stavke. Kako je riječ o nekonvencionalnu pristupu konvencionalnim
temama, možda je, u skladu s tim, drukčiji pristup ženskoj osobi,
koja sada voli dugo spavati pa joj, primjerice, sunce brutalno ometa
okrjepljujući san poslije tuluma koji je trajao do kasno u noć. Upra-
vo u jednom takvom pretpostavljenom trenutku subjekt vidi djevoj-
činu ljepotu izraženu jednostavnim epitetima: Tvoje lice je vedro i
lijepo. S opisa lica prelazi na kosu i čelo (Kad ti crvena kosa pokrije
čelo) te oči (Tvoje oko je duboko i široko široko). Posljednji navod
također je izvrnuta intertekstualna aluzija na stalno mjesto ljubav-
ne / tradicionalne / petrarkističke / spomenarske poezije gdje su oči
ogledalo za čitanje ljepote, nadanja, nemilosti i sličnoga. Ovdje se
ponovno upotrebljava staro na nov način tako što se onom uobičaje-
nom motivu očiju pridaju neuobičajene odrednice – pridjevi duboko
i široko. Prvotno tumačenje i ovdje dobiva svoj potvrdu. Ako je oko
duboko, to bi značilo njegovu bilo kakvu iskazivost, osjećajnu i mi-
saonu bezličnost pa bi to onda bio pogled nakon neprospavane noći
(najvjerojatnije ispunjene konzumacijom alkohola) o čemu svjedoči
i dvaput ponovljen epitet široko, što asocira na novonastale podoč-
njake. Istodobno je upotrijebljen i morfonološki sastav riječi: OKO,
dubOKO i širOKO, širOKO, čime je djelomice ismijan pojedno-
stavnjen rimarij naivnoga ljubavnoga iskaza, njegova često prisutna
patetičnost (široko, široko) i monotonost (devet puta ponovljen vo-
kal o). Nakon stiha u kojem se ponavlja naslov, prva strofa završava
burlesknom šok-poentom s imperativom u funkciji poučnoga uvje-
ravanja: Znaj nema kruha bez motike. Navedeno uključuje parodi-
ranje izvornoga teksta dodatno pojačano ubacivanjem narodne i u
razgovornom jeziku upotrebljavane izreke: Nema kruha bez motike.
125
Drugu strofu prožima nokturalni ugođaj snivanja i samo je po tom

u suprotnosti konstruiranja poetske situacije u prethodnoj strofi. Komi-
čan je efekt u biti isti. Čitatelj je ponovno uvučen u igru koja završava
nepoštivanjem tobože unaprijed zadanih pravila. Ugođaj opuštenosti
na krevetu i spavanja te unošenje blage zapovijedi, opet Paruničin reto-
rički element (Sanjaj livade, prostrane ravnice), rezultiraju vrhuncem
u obećanju lirskoga subjekta za oniričkim poniranjem u snivani svijet
lirskoga ti: Tada ću ti ući u snove / I reći tiho šapatom u uho. Posljedica
je opet šok jer se mjesto sna o ljubavniku (napuštena barokna slikovi-
tost izvornika) ubacuje banalnost: Nema rakije bez destilacije. Takva
je poenta sadržajno izmijenjena u odnosu na onu s kraja prve strofe,
ali je sintaktički ostala ista. I na toj razini pronađena je mogućnost za
postizanje parodijskih efekata. Naime, riječ je o sintaktostilemu kojim
se sugerira: a) okoštalost i klišeiziranost ismijavanoga poetskoga mo-
dela, b) njegova monotonost i sadržajno prenemaganje. Kako je tim
stilemom pokazano, u ljubavnoj poeziji, pa bila ona kanonizirana kao
neosporna nacionalna vrijednost, govori se uvijek o istome na sličan
način, premda u Paruničinoj pjesmi postoje neka odstupanja od klasič-
ne ljubavne lirike, posebice što se tiče etike lirskoga subjekta.
Komičnost u Andrićevu lirskom tekstu kulminira u trećoj strofi
gdje su spojeni disparatan patetičan izraz i banalan sadržaj. Ta je
komičnost također izvedbeno građena po obrascu prve, ali s ma-
nje poetskoga materijala. Čitatelj je već prilagođen „šok terapiji“
pa se poetski materijal smanjuje jer se recipijenta ne želi opteretiti
parodijom. Strofa započinje zamišljenom svakodnevnom situacijom
sjedenja na klupi: Gdje se djeca igraju loptom, da bi završila bizar-
nim uputstvom izražajno natpoljenim patetikom naglašenom opeto-
vanjem veznika i28: Zgrabi je i probuši i pobjegni skokom.
Posljednjom strofom uvodi se autoreferencijalno-ironičan pogled
lirskoga subjekta na prethodno razlaganje gdje se refleksijama na-
ziva ruganje postignuto konvencionalnim ljubavnim tlapnjama. Na
tom mjestu semantičku važnost dobiva rima. Riječ je o takozvanoj
nečistoj rimi (tri – cijeli) u kojoj ne dolazi do podudaranja naglasaka
i suglasnika, a čijom se fonijskom vrijednošću u persiflažu upleće
28
Polisindet uzrokovan konektorskom funkcijom veznika i dosta je čest i u pjesmi Vesne
Parun. Osobito je to vidljivo u drugoj strofi.
126
naivna spomenarska produkcija neiskorjenjiva u tinejdžerskim go-

dinama, osobito među ženskom populacijom. Na taj način Andrić
kvalificira objekte svojeg ismijavanja izjednačujući visoko i nisko,
uzvišeno i banalno, konvencionalno i bizarno.
Završnica poprima ironičnost kako u odnosu na Andrićev tako i
na Paruničin lirski tekst u kojem se govori o nemogućnosti starenja
uz voljenoga muškarca. Kod Andrića se pak lirsko ti uvlači u ironij-
sku igru subjekta do kraja: A kad budeš bakica sjeti ih se / I bit će ti
milo. Zamjetna je uporaba deminutiva bakica te riječi milo na onom
mjestu na kojem se podrazumijeva uvriježen prilog drago: Bit će ti
drago. Pored toga, ovdje se u fenotekstu po peti put ponavlja veznik
kad, što asocira na anaforička opetovanja u genotekstu.
Što se forme tiče, ona je prilično jednostavna. Postoje dvije strofe
od šest stihova, jedna od tri i zadnja od četiri stiha. Strukturnom or-
ganizacijom Andrić je također na tragu izvorne pjesme gdje su četiri
strofe sestine od ukupno njih devet. Takav razmještaj strofa kod An-
drića može se tumačiti i aludiranjem na oblik soneta, dakako samo u
naznakama, tj. ostatcima, čemu u prilog svakako ide vizualni dojam.
Valja još istaknuti kako je pjesma interpunkcijski neoznačena.
Takav se postupak u velikoj mjeri treba pripisati famoznoj pjesnič-
koj slobodi, osobito eksploatiranoj u suvremenom hrvatskom pje-
sništvu. S druge strane, kako bi se izbjegla optužba za nedovolj-
nu točnost izrečenoga, treba ipak uočiti zarez u trećem stihu druge
kitice. Zarez se na tom mjestu mogao izostaviti kao drugdje, a da
se značenje ne izgubi i drastično promijeni, što je ustupak vlastitu
nekonvencionalnu diktatu pisanja. Svaka uobičajenost razbijena je,
a ako i postoji, onda je to u tragovima i s jasno zamjetljivom ironi-
jom. Zarez je upotrijebljen u stihu s izrazito kliširanim rekvizitima:
Sanjaj livade, prostrane ravnice.
Kada je riječ o subjektu, također je uputno poći od subjektne situ-
acije u genotekstu. Tamo je situacija složenija te je djelomice objaš-
njena u tematskom sloju. Tako postoje tri lica koja tvore, moglo bi se
reći, ljubavni trokut. Najprije, tu je nadređeni lirski subjekt (napuštena
žena čija je ljubav jača od mržnje, izražava se osobnom zamjenicom
ja) koji se obraća lirskom ti (ženska osoba kojoj se muškarac priklo-
127
nio) te na kraju instancija koja je uzrok svemu, ali koja nije izravno
prisutna – to je lirski on (muškarac). Premda je pjesma najvjerojatnije
iskaz proživljenog iskustva, ona nadrasta trenutačnu zadanost i posta-
je univerzalno obraćanje napuštenoga ja posrećenom ti, a sve, narav-
no, zbog „krivca“ koji se krije iza gramatičke maske zamjenice on.
U Andrićevoj je pjesmi situacija ponešto drukčija. Uz ostale struk-
ture razbijen je i ljubavni trokut koji je sveden na jednosmjernu ko-
munikaciju ja – ti. Ja je pri tom muškoga roda, a obraća se, upozorava
i blago zapovijeda lirskom ti ženskoga roda. Komunikacija je toga
subjekta zapravo neobvezna, neopterećena igra koja je u suprotnosti s
ozbiljnošću egzistencijalne situacije iznesene u genotekstu.
Već je spomenuto kako je druga osoba uvučena u poigravanje lirsko-
ga subjekta. Međutim, sve to i nije tako jednostavno. Postoji možda još
jedno naizgled oprečno tumačenje kojim se prethodno ne potire, nego
ga se značenjski obogaćuje. U izrazito autobiografskoj pjesmi Brune
Andrića Kao malog uspavljivali su me silom kaže se: nikada neću znati
napisati sonet / i nikada u antologiji / i pisat ću tekstove kakve umijem
/ i sve ih njoj posvećujem bez obzira / što ponekad izbiju nesuglasice.
(Andrić, 1995: 36) Takvo ekspliciranje onda dopušta osim parodijskoga
tumačenja i ono kojim se (auto)biografski naglašava jedini moguć na-
čin lirskoga iskazivanja – pjesnik piše onako kako zna i umije te je opet
sve vraćeno na početno tumačenje pisanja kao (jedino moguće) igre.
METODIČKA OBRADA PJESME VESNE PARUN

Svrha interpretacije je upoznati učenike s pjesmom Ti koja imaš
nevinije ruke Vesne Parun, njezinom tematikom i osnovnim motivi-
ma. Cilj je uputiti učenike u emocionalno-čulni svijet lirskoga subjek-
ta meditacijskim poniranjem unutar slojeva pjesničkoga teksta, što će
se ostvariti u sklopu meditacijsko-stvaralačkoga nastavnoga sustava.
Također je nastavna zadaća interpretacije afirmiranje važnih ljudskih
moralnih vrijednosti kao što su empatija, nesebičnost i altruizam.
DUŠEVNO-TJELESNA PRIPREMA S NAJAVOM TEKSTA

Tijekom prve faze nastavnoga sata učenici se pripremaju za me-
ditacijski susret s pjesmom prikladnom motivacijom koja može biti
utemeljena na meditacijskom zamišljanju uz pratnju glazbe. Učeni-
128
ke treba uputiti da zažmire, da se opuste i da razmišljaju o vlastitoj

ili tuđoj izgubljenoj, nesretnoj ljubavi te općenito na žrtvu za ljubav.
Kao zvučnu kulisu te kao kreativnu inspiraciju njihovim razmišlja-
njima valja upotrijebiti zvučni zapis prigodne glazbe, primjerice
Enyinu skladbu Someone Said Goodbye. Nakon slušanja slijedi he-
uristički razgovor o nesretnoj ljubavi i žrtvi za ljubav. Preko grafo-
skopa ili na nastavnim listićima potom se ponudi rebus na temelju
kojeg učenici poticajno otkrivaju naslov Paruničine pjesme.
REBUS29
29
Rebus je izradila Maja Vonić, studentica Hrvatskoga jezika i književnosti na osječkom
Filozofskom fakultetu.
129
Prije ekspresivnoga čitanja nastavnik najavljuje interpretaciju

pjesme Vesne Parun, zapisuje na ploču autoričino ime i prezime te
odgonetnut naslov pjesme.
ČITANJE – PRVI MEDITACIJSKI SUSRET S TEKSTOM

Prije čitanja nastavnik naznačuje broj stranice na kojoj se nalazi
pjesma u udžbeniku / čitanci. Budući da je pjesma razmjerno dugač-
ka, važno je da učenici prate tekst dok ga čita nastavnik ili interpre-
tator čiji se glas reproducira u obliku zvučnoga zapisa. Učenike je
ujedno potrebno uputiti da tijekom čitanja pjesme obrate pozornost
na emocionalna stanja lirskoga subjekta.
OBJAVA DOŽIVLJAJA I MEDITACIJSKO PONIRANJE U SLOJEVE TEKSTA

Nakon stanke i sređivanja dojmova slijedi objava doživljaja po-
taknuta zadatkom izdvajanja tri tematske riječi koje prema mišljenju
učenika najbolje opisuju Paruničinu pjesmu. Nakon toga obveza-
tan je razgovor o osobinama i emocionalnim doživljajima lirskoga
subjekta. Osobine koje učenici navedu zapisuju se na ploču. Zada-
tak vezan uz meditacijsko poniranje u slojeve teksta izdvajanje je
glavnih motiva kojima se ostvaruje tema ljubavi i žrtve. Učenici
iščitavaju iz pjesme čega se sve lirski subjekt odriče prepuštajući
voljenoga muškarca drugoj ženi. Sljedeći je zadatak otkriti značenje
pejzažnih slika i motiva.
STVARALAČKO IZRAŽAVANJE
Tijekom faze stvaralačkoga izražavanja učenici povezuju osobno
iskustvo i književni tekst u obliku intimnoga zapisa, mudrih misli ili
sastavka tematski vezanoga uz djelo. Takav tip zadatka prilagođen
pjesmi Ti koja imaš nevinije ruke može biti vezan uz učeničko sa-
stavljanje pisma lirskom subjektu u kojem bi mu se uputila podrška,
razumijevanje ili prijekor.
MEĐUSOBNA KOMUNIKACIJA
U obliku čitanja svojih pisama te rasprave o zapisanom učenici
iznose razmišljanja, doživljaj, tumačenje, sud (ali ne i osuđivanje),
procjenu, slaganje ili protivljenje koje je vezano uz stav lirskoga su-
130
bjekta. Bitno je istaknuti da nema loše pozicije koja se može zauzeti

u odnosu na razmišljanja lirskoga subjekta. Zato je važno da učenici
ponude argumente za svoja stajališta čime se razvijaju polemičke
vještine uz poštivanje tuđega mišljenja kao temelja humane komu-
nikacije.
USUSTAVLJIVANJE
Kao dobar način usustavljivanja mogu poslužiti sljedeći citati:
Onaj kome, petnaestak ljeta kasnije, posvetih Ti koja
imaš nevinije ruke – upotrijebio je taj moj mladenački
i pun optimizma zov kao argument svojoj škorpion-
skoj tvrdnji da sam, eto, i prije susreta s njim ‘bila
histerična’. Jer, tu svoju Elviru s kojom se zaputih
malo zatim u pakao drumova, uhoda i razbojnika –
kako stoji u Nevinijim rukama – sretoh odmah nakon
objavljivanja spomenute pjesme. Bio je to, dakle, sim-
boličan zov u pomoć. Da smo se susreli malo rani-
je, sigurno je nikad ne bih napisala. Jer, moja je lira
nakon tog susreta utihnula za dugi niz godina... (iz:
Pavletić, 1983: 461)
Iz toga citata učenici zaključuju da je riječ o pjesmi s autobio-
grafskim elementima. Muškarac iz lirskoga teksta jedan je mladić,
Bračanin Pjer, kojeg je Vesna Parun voljela tijekom sedamnaest go-
dina, što znači da je pjesma posvećena stvarnoj osobi. Pjesma je
imala terapijski učinak te je bila „simboličan zov u pomoć“ u takvoj
egzistencijalnoj situaciji koja je za Parun bila toliko potresna da
dugo zbog nje nije ništa pisala.
Tko sam ja? Žena pjesnik, ali ne i žena muškobanja.
Žena nerodilja, ali ne i žena nemajka. Ljubavnica, ali ne
i preljubnica. Ona za koju je njezin dečko bio uvijek je-
dini muškarac na svijetu. Nezamjenjiv, dok god je tu, pa
makar bio tek puki narcisoidni muški simbol, privlačan
do bola i dalje od toga ništa. Ja, žena otpor i žena prije-
kor; žena lupar prilijepljen o hrid, i žena hrid o koju je
prilijepljen lupar muškarac... (Parun, 2001: 149)
Učenici zaključuju da je u prethodnom citatu Vesna Parun ne-
posredno opisala samu sebe. Ona je žena pjesnik, a ne žena pisac.
131
Ona je žena koja nije rodila, no pjesme su dio nje, ona je njihova
majka jer je pjesmotvorkinja. Vesna Parun je žena koja je neovisna
i samosvojna, a istodobno je sposobna voljeti muškarca koji nije
uz nju.
ZALIHA
Kao zaliha pogodno je slušanje zvučnoga zapisa pjesme Ti i ja u
izvedbi Akija Rahimovskoga i Tine Rupčić. Učenici dobivaju zada-
tak da pozorno slušaju pjesmu i pokušaju uočiti tematsko-motivske
sličnosti i razlike u odnosu na interpretiranu pjesmu Vesne Parun.
Aki Rahimovski: Ti i ja30
Ti i ja imali smo sve u rukama,

navika od nas je strance stvorila.
Samo kad se sjetim koliko smo puta pali i ustali,
i ruke uvijek pružali.
Ti i ja sada smo na kraju puta,
Istina boli više nego rana ljuta.
Trebalo je stati kada bilo je vrijeme,
Sada je prekasno – nismo više zajedno.
Za sve ove godine uzmi dio mene,

neka ti ostane ako ti loše krene.
Sve ove godine s tobom zajedno
odlaze bez mene.
Ti i ja, bila je to čista magija oko nas,

sada slobodno luta sama.
Nekome će opet pokucat na vrata, prije ili kasnije,
a nama kao da i nije.
Za sve ove godine uzmi dio mene,

Neka ti ostane ako ti loše krene.
sve ove godine s tobom zajedno
Odlaze bez mene.
30
Tekst pjesme preuzet je s internetske adrese www.tekstovi.net.
132
U pjesmi Akija Rahimovskoga Ti i ja tematizira se također pre-

kid veze i ljubavnoga odnosa. Prisutan je i motiv ruku kao simbola
nježnosti i ponovnoga uspostavljanja odnosa. Pjesma je nostalgična,
temeljena na sjećanju u vezi s onim što je bilo. Subjekt se obraća
lirskom ti, opisuje karakter njihova odnosa. Nema treće osobe, ali se
navika može shvatiti kao razlog zasićenja i prekida. Svjestan bolno-
ga kraja subjekt dostojanstveno predlaže sjećanje na lijepe trenutke
u budućim teškim životnim situacijama.
METODIČKA OBRADA PJESME BRUNE ANDRIĆA

Svrha je interpretacije upoznati učenike s pjesmom Brune Andri-
ća Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, njezinom tematikom, osnov-
nim motivima, jezikom, stilom, formom i tipom lirskoga subjekta.
Cilj je također na oglednom primjeru praktično obraditi pojam pa-
rodije kao transformiranja poznatoga djela na takav način da ono
dobiva komičan i humorističan smisao. Interpretacijom strofe po
strofu učenici će uviđati značenja Paruničine pjesme, a povratno će
otkrivati i neke dodatne semantičke dimenzije Andrićeve pjesme.
Pitanja i zadatke u sklopu nastavnoga tumačenja valjalo bi obliko-
vati tako da se njima sustavno potiče intertekstualno razmišljanje i
istraživanje.31
DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA
Za motivaciju prije obrade pjesme Brune Andrića Ti koja imaš
ruke nevinije od mojih moguće je razgovarati o poslovicama o radu.
Od učenika valja zatražiti da nabroje što je više moguće primjera
te vrste poslovica. Taj se zadatak može aktualizirati predviđanjem
učenika o tome kako će im biti kad se zaposle nakon škole i fakul-
teta. Potom na nastavnim listićima treba svima podijeliti poslovice
o radu, parovi uspoređuju svoje poslovice, a zatim ih naglas ko-
mentiraju. Za poslovice napisane na listićima koristan je sljedeći
popis.
31
Autor zahvaljuje studentici Mirjani Mijić koja je obradu Andrićeve pjesme praktično izvela
u osječkoj Graditeljsko-geodetskoj školi te svojim sugestijama sudjelovala u izradi ovoga
dijela rada.
133
Djela govore jače od riječi.

Ako tko radi, nek se sladi.
Bolje se zahvaliti od truda nego od dangube.
Kako šila, onako se i nosila.
Čovjek bez zanata, kao pseto bez gospodara.
Dobro napravljeno ili nikako.
Kakav posao, takva i plaća.
Lijeni imaju najviše posla.
Kako prostreš svoj krevet, tako ćeš u njega i leći.
Koji rade, njima i Bog dade.
Bez orača i kopača nema kruha ni kolača.
Lijenost je početak svakoga zla.
Nema grošića bez žuljića.
Previše baba, kilavo dijete.
Bolje je uzalud raditi, nego uzalud besposlen biti.
Dobro urađeno je bolje nego dobro rečeno.
Kako radio, onako se hranio.
NAJAVA I LOKALIZACIJA TEME

Potom se najavljuje obrada pjesme osječkoga pjesnika Brune
Andrića Ti koja imaš ruke nevinije od mojih u kojoj se također jav-
lja jedna poslovica o radu. Uz kratke obavijesti o autoru i poetici
vremena objelodanjivanja valja napomenuti da je posrijedi pjesma
povezana s antologijskim lirskim tekstom Vesne Parun pa se odmah
trebaju usporediti i razlike u naslovima.
INTERPRETACIJSKO ČITANJE
Budući da Andrićeve pjesme nema u suvremenim čitankama /
udžbenicima, najprije ju nastavnik ekspresivno čita uz prethodnu
uputu da učenici pozorno slušaju te probaju uočiti neke sličnosti i
razlike između dviju pjesma.
OBJAVA DOŽIVLJAJA
Objava doživljaja sastoji se u bilježenju znaka + (za sviđanje) ili
– (za nesviđanje) na dobivenim papirićima koje nastavnik pokupi za
134
kasniju usporedbu. Svaki učenik presavije papirić, a svi se skupljeni

papirići stavljaju na hrpu. U međuvremenu jedan od učenika utvrđu-
je omjer pozitivnih i negativnih odgovora.
RAZRADA TEME
Pjesmu treba interpretirati strofu po strofu u obliku heuristič-
koga dijaloga. Tijekom razgovora s pitanjima nužno je uspostaviti
intertekstualan okvir interpretacije radi međusobnog osvjetljavanja
i boljeg razumijevanja Andrićeve i Paruničine pjesme. Andrićeva
pjesma može se samostalno obrađivati, ali je poželjno da to bude
nakon sata obrade pjesme po čijem je uzoru i nastala. Prije interpre-
tacijske konkretizacije djela nužno je razgovarati o parodiji kao poj-
mu u umjetnosti, posebice suvremenoj. Od velike je koristi osobno
navođenje primjera parodije, a učenici će vjerojatno navesti pojedi-
na ostvarenja iz sedme umjetnosti, primjerice više nastavaka Mrak
filma (Scary Movie) u kojima se parodiraju poznati filmski naslovi:
Projekt vještice iz Blaira, Matrix, Šesto čulo itd. Učenici na temelju
vlastitoga primjera trebaju zaključiti da parodija nastaje imitiranjem
stila pojedinoga razdoblja ili nekoga književnoga djela i žanra. Time
se parodijom zauzima nekakav vrijednosni stav u odnosu na ono što
se parodira te se originalnom djelu pridaju nova značenja. Naravno,
od poznatijih literarnih parodija treba navesti Cervantesova Bistroga
viteza Don Quijotea od Manche (prvi dio iz 1605, drugi dio iz 1615)
koji je parodija viteških romana. Dobar je primjer domaće književne
parodije poema Smrt babe Čengićkinje (1880) Ante Kovačića, na-
stala karakterološkim, stilskim i kompozicijskim izvrtanjem pozna-
toga Mažuranićeva spjeva.
PITANJA ZA INTERPRETACIJU
PRVA STROFA
• Što primjećujete u prvoj strofi, ali i cijeloj Andrićevoj pjesmi
u vezi s interpunkcijom? Usporedite interpunkciju Andrićeve s
interpunkcijom Paruničine pjesme. Što zaključujete?
• Koje se doba dana naslućuje u prvoj strofi i zašto sunce razbija
prozor? Objasnite ulogu sunca u tradiciji ljubavne lirike.
135
• Može li se odrediti komu se lirski subjekt obraća kod Andrića?

Usporedite status lirskog ja i ti u obje pjesme. Što uočavate?
• Što kod Andrića, a što kod Parun označava pojam nevinije
ruke?
• Što se može iz ove strofe zaključiti o izgledu osobe kojoj se
govori? Usporedite njezine s karakteristikama koje se u Paru-
ničinoj pjesmi vezuju uz lirsko ti.
• Koju formu prepoznajete u zadnjem stihu prve strofe Andriće-
ve pjesme? Koja je uloga te forme?
DRUGA STROFA
• Koje se doba dana naslućuje u drugoj strofi Andrićeve pjesme?
Usporedite funkciju motiva iz prirode kod Andrića i kod Parun.
• Koji stihovi asociraju na nježnost? Po čemu se može uočiti
nježnost prema voljenom kod Parun?
• Usporedite motiv sna u obje pjesme.
• Koja se forma oponaša u zadnjem stihu? Koja je uloga toga
stiha?
TREĆA STROFA
• Na kojem se mjestu nalazi osoba kojoj se obraća subjekt i koja
je onda razlika s obzirom na izbor motiva u oba lirska teksta?
• Kakav se efekt postiže zadnjim stihom? Koja značenja dobiva
pozivanje na pjesmu Vesne Parun u takvom značenjskom kon-
tekstu?
• Postoji li kakva veza treće i prvih dviju strofa Andrićeve pjesme?
• Usporedite obje pjesme na razini forme.
• Usporedite ulogu imperativa u obje pjesme.
ČETVRTA STROFA
• Usporedite što u zalog lirski subjekt ostavlja lirskom ti kod
Andrića i kod Parun.
• Kako se kod Andrića naglašava važnost onoga što je rečeno u
zadnjoj strofi? Što se time postiže? Kako se kod Parun naglaša-
va važnost onoga što je rečeno u zadnjoj strofi?
136
• Uočite ponavljanja određenih riječi ili izraza u obje pjesme.

Koja je njihova uloga?
• Koliko je doista važno ono što je lirski subjekt izrekao kod
Andrića? Usporedite s porukom izvorne pjesme.
• Na što se aludira kratkoćom posljednjega stiha u Andrićevoj
pjesmi?
• Koja je poenta izvorne pjesme? Postoji li poenta Andrićeve pje-
sme?
USUSTAVLJIVANJE
Usustavljivanje se povezuje s fazom objave doživljaja u obliku
analize listića sa znakovima + i – . Oni kojima se više sviđa Andriće-
va pjesma staju na desnu stranu učionice, a oni kojima se više sviđa
Paruničina pjesma staju na lijevu stranu. Potom se količina prebroja-
nih znakova s početka sata, odnosno prije interpretacije uspoređuje
sa sadašnjim stanjem nakon interpretacije. Učenici objašnjavaju za-
državanje ili promjenu svojega stava. Isto vrijedi ako se Andrićeva
pjesma interpretira samostalno.
ZADATAK ZA SAMOSTALAN RAD

Učenici trebaju odabrati jednu strofu iz Paruničine pjesme i pa-
rodirati ju na „andrićevski“ način uklapanjem u svoju parodijsku
inačicu strofe dobivenu poslovicu o radu s početka sata.
ZAKLJUČAK
Odabrane pjesme mogu se usporediti na nekoliko razina: temat-
skoj, motivskoj, stilskoj, na razini forme i lirskoga subjekta. Pjesme
su najprije povezane naslovom jer su odabrani lirski predlošci ve-
oma slični. Andrić je svoju pjesmu naslovio prvim stihom pjesme
Vesne Parun. Na tematskoj se razini lirski tekstovi mogu promatrati
na kontrastnoj osnovi. Kod Andrića se ludizmom, alogičnošću te
jednostavnim i kolokvijalnim rječnikom ironizira egzistencijalna si-
tuacija iznesena kod Parun – osjećajna zanesenost lirskoga subjekta
zbog ozbiljne i nesretne ljubavne sudbine opisane uzvišenim stilom.
Brojna stilska sredstva (usporedbe, epiteti, metafore, simboli, perso-
nifikacije) u ulozi su oslikavanja emocionalnosti i ljubavne tematike,
137
dok Bruno Andrić piše jednostavnim stilom rijetko se služeći stil-

skim sredstvima (epitet, personifikacija) kojima je uloga podređena
postizanju začudnosti i humora. Obje su pjesme strofične i vizualno
slične na temelju stiha i strofe: odlikuje ih nejednak broj stihova s
nejednakim brojem slogova unutar njih pa je posrijedi slobodan stih.
Pjesnički tekst Vesne Parun sastoji se od devet strofa s interpunkci-
jom svedenom na najmanju mjeru. Lirski predložak Brune Andrića
sastoji se od četiri strofe s mjestimičnim poigravanjima u stvaranju
rime. Kod Andrića je gotovo potpuno izostavljena interpunkcija,
upotrijebljen je samo jedan zarez te je time omogućena sloboda u
čitanju i shvaćanju sadržaja. Lirski subjekt je u objema pjesmama
usmjeren na objekt obraćanja. Andrićev subjekt većinom se obraća
lirskom ti, dok se u pjesmi Vesne Parun lirski subjekt usmjeruje i na
svoja osobna proživljavanja. Subjekt je kod Vesne Parun tip dosto-
janstvene mučenice, dok je Andrićev subjekt tipski vedar šaljivac
neopterećen životnim problemima.
Andrićev lirski tekst parodija je antologijske pjesme Vesne Pa-
run, koja se obvezno pojavljuje u hrvatskim čitankama / udžbeni-
cima. Povezivanjem dviju pjesama, njihovim uspoređivanjem na
razini, teme, motiva, forme, stila, jezika i lirskoga subjekta omo-
gućuje se bolje razumijevanje specifičnosti svakoga pojedinoga na-
slova. Pored toga, tandemska interpretacija učenicima je zanimljiva
jer sami odlučuju što im se više sviđa, original ili parodija. Takvim
međuknjiževnim tumačenjima kanonsko se djelo demistificira, širi
se krug njegovih značenja aktualiziranjem u novom kontekstu, a
učenici se istodobno informiraju o suvremenom pjesništvu.
Pretpostavka je intertekstualne interpretacije dobra priprema i
planiranje. Zbog toga je nužno unaprijed odrediti osnovne ciljeve
i zadatke takve nastave. Nastavnik treba voditi računa o razlozima
sparivanja odabranih djela, zatim o potencijalima boljega shvaćanja
usporedbama pojedinih djela te o načinima određivanja uspješnosti,
odnosno ostvarivanja ciljeva takvoga pristupa. Sve navedene pret-
postavke u nastavi književnosti ispunjavaju se promišljenim relaci-
oniranjem kanonske pjesme Vesne Parun i njezine parodije.
138
MOGUĆNOSTI VIŠESMJERNE ANALIZE U
VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI KNJIŽEVNOSTI
Povezivanje teorije i prakse, odnosno funkcionaliziranje teorij-

skih postavki pojedinoga znanstvenoga područja radi stvaranja upo-
rabnoga znanja, temeljna je okosnica ishoda poučavanja na svim
obrazovnim razinama. U visokoškolskoj nastavi književnosti aktua-
lizacija teorije osobito je važna jer se tim postupkom dokazuje njezi-
na stvarna vrijednost uzdizanjem iznad reproduktivne i pozitivistič-
ke razine njezine recepcije. No, budući da je suvremena znanost o
književnosti obilježena i izrazitom interdisciplinarnošću, upotrebna
provjera pojedinih literarnih teorija svakako može biti i više nego
koristan pokazatelj spoznajnih mogućnosti realizacije katkada suvi-
še apstraktnoga pa time i nekorisnoga teoretiziranja.
Ovdje zastupljena vizura temelji se na pokušaju čitanja književ-
nih djela iz perspektive, odnosno perspektiva različitih književno-
teorijskih pravaca. S obzirom na to da pojedini kritičari i teoreti-
čari favoriziraju pojedinačne pristupe djelima, ovisno o utjecajima
tradicije, pojedinih pravaca i škola te zahtjevima popularnih načina
problematiziranja književnosti, nije rijetkost naići na, primjerice,
imagološke, feminističke, postmodernističke, postkolonijalne, psi-
hoanalitičke i druge načine partikularno orijentirane literarne anali-
ze. U svakom slučaju takav metodološki pluralizam signal je demo-
kratizacije ideja, ali i dobar okvir za uvježbavanje toliko željenoga
kritičkoga mišljenja. Pri tom treba istaknuti da takovrsno mišljenje
studenata kao dio književne analize i interpretacije većinom prolazi
sljedeće razvojne stupnjeve: a) značenje djela je unificirano i defini-
ra ga profesor kao autoritet koji također zastupa određenu književ-
noteorijsku poziciju; b) djelo ima onoliko značenja koliko ima svo-
jih interpretatora; c) djelo ima uži krug značenjâ koja se dekodiraju
prihvatljivom argumentacijom.
139
Cilj je rada sažeto istraživanje razvijanja sposobnosti višesmjerno-

ga čitanja književnoga djela. Inspiracija za pokušaj praktične primje-
ne takvoga metodičkoga modela pronađena je u radu „Mirror, Mirror
on the Wall: Readers Reflections on Literature through Literary The-
ories“ autoricâ Joanne M. Golden i Donne Canan (2004). Metodičar-
ke su u svojem instruktivnom radu predložile nastavno upoznavanje
srednjoškolskih učenika s osnovnim smjernicama pojedinih književ-
nih teorija na primjeru bajke Snjeguljica. Radi se o strukturalistič-
koj, marksističkoj i feminističkoj analizi navedene bajke. Na teme-
lju njihova prijedloga nastavne obrade moguće je oblikovati izrazito
upotrebljiv metodički model zasnovan na istodobnom promišljanju
jednoga literarnoga djela s više stajališta. No, prije prelaska na tako
strukturiranu nastavnu interpretaciju, valjalo bi studente upoznati ili
ih podsjetiti na unaprijed odabrane književnoteorijske pravce. Za ov-
dje predložen pristup izrazito upotrebljivima pokazale su se sljedeće
vizure: strukturalistička, ideološka, feministička i arhetipska.
Na uvodnom satu studentima je uputno ponuditi predloške s
kratkim opisom svakoga pojedinoga pravca ili škole. Ako su stu-
denti s njima upoznati, onda je dovoljno i kratko ponavljanje. Osim
toga, ilustrativnosti radi nužno je ponuditi usmeni sažetak fabule i
ogledne analize jednoga djela po izboru. U sljedećem dijelu rada,
na temelju netom nabrojanih perspektiva, predstavit će se njihove
teorijske osnove koje će se aktualizirati na osnovi kratkoga romana
Ive Andrića Prokleta avlija.
STRUKTURALIZAM
Strukturalistička teorija ima svoje korijene u lingvistici, točnije u
radu Ferdinanda de Saussurea. S te točke gledišta jezik se proučava
kao struktura za koju je bitan odnos njezinih elemenata. Struktura-
listi analiziraju značenje jezične jedinice u njezinu odnosu s drugim
znakovima unutar jezičnoga sustava u kojem postoje samo razlike.
Pri tom značenje proistječe iz binarnih opozicija – nešto se prepo-
znaje da ima svoje značenje jer ne znači nešto drugo, na primjer:
+žena = –muškarac (Golden, Canan, 2004: 42).
Kao što jezik na rečeničnoj razini ima svoju gramatiku, tako svo-
ju gramatiku imaju i književna djela. Teoretičari strukturalističke
140
MOGUĆNOSTI VIŠESMJERNE ANALIZE U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI KNJIŽEVNOSTI
orijentacije književnost također shvaćaju kao sustav. On se bazira

na ponavljajućim temama, motivima i likovima koji mogu stupati u
unaprijed zadan broj odnosa. Primjerice, u bajkama su maćehe re-
dovito zle, kraljevne su njihove žrtve, a prinčevi i princeze na kraju
se uvijek vjenčaju.
Cilj je strukturalističke analize uočiti način na koji je djelo kon-
struirano te ga, u skladu s tim, lakše protumačiti. Stoga je jedan od
najvažnijih zadataka za strukturalistički pristup književnu tekstu
utvrditi glavne ciljeve, akcije i reakcije likova te, na temelju toga,
pokušati organizirati fabulu u dijelove i objasniti tako definiranu
strukturu. Napokon, valjalo bi utvrditi binarne opozicije na kojima
se tekst zasniva te ih objasniti.
STRUKTURALISTIČKI PRISTUP PROKLETOJ AVLIJI

CILJEVI, AKCIJE I REAKCIJE LIKOVA
Glavni su likovi romana: fra Petar, Latifaga i Ćamil-efendija.
1. fra Petar
a) cilj: izaći iz Avlije, pomoći ljudima u Avliji razgovorom,
saznati što više o sudbini Ćamil-efendije
b) akcija: razgovor s Ćamil-efendijom, od Haima saznaje nje-
govu sudbinu
c) reakcija: fra Petra se toliko dojmio život Ćamil-efendije da
je, nakon njegova nestanka iz zatvora, počeo razgovarati
sam sa sobom misleći da razgovara s Ćamilom; odveden je
u progonstvo u Akru da bi, zauzimanjem pojedinih fratara,
bio vraćen u Bosnu
2. Latifaga, zvan Karađoz
a) cilj: natjerati zatvorenike da priznaju krivnju ili da otkrivaju
druge počinitelje nekoga kaznenoga djela, želi biti strah i
trepet Avlije
b) akcija: šetnja Avlijom svaki dan, razgovor sa zatvorenici-
ma, uporaba sile kako bi osumnjičene prisilio na priznanje
c) reakcija: zatvorenici ga se boje, on uvijek uspijeva pronaći
krivca za pojedino zlodjelo, postaje „povijesna ličnost“ Avlije
141
3. Ćamil-efendija
a) cilj: izaći iz zatvora, dokazati svoju nevinost, proučava po-
vijest Osmanlijskoga carstva, odnosno vrijeme Bajazita II. i
njegova brata Džem-sultana
b) akcija: o svojoj sudbini razgovara s fra Petrom; kod ispiti-
vanja potuče se sa stražarima, odnosno s ljudima koji su ga
ispitivali, priznaje da je Džem-sultan, što stražari shvaćaju
kao prijetnju ondašnjoj vlasti
c) reakcija: poistovjećuje se s Džem-sultanom i izlazi iz Avli-
je, no ne zna se je li nakon toga živ ili mrtav
STRUKTURA PROKLETE AVLIJE
Iako je roman formalno podijeljen na osam poglavlja, njegova
fabula može se organizirati u tri dijela. Prvi dio odnosi se na fra Pe-
trov odlazak u Carigrad. Drugim je dijelom obuhvaćen Petrov život
u zatvoru i njegovo prijateljevanje s Haimom i Ćamilom. Opisan
je i život zatvorenika u Prokletoj avliji te Karađozov odnos prema
njima. U trećem je dijelu prikazan kratak Petrov život u Akri i po-
vratak u Bosnu. Svih se tih događaja prisjeća mladić koji na početku
i na kraju djela stoji na Petrovu grobu prepričavajući sve što mu je
ispripovjedio fratar (uokvirena fabula).
I. dio
1. epizoda. Fratri šalju Tadiju Ostojića u Carigrad, a
s njim putuje i fra Petar. Tamo je završio nevin u
zatvoru.
II. dio
1. epizoda. Opis zatvora Prokleta avlija i gomile uta-
mničenika. Fra Petar ih sve sluša. Okupljanje za-
tvorenika oko Zaima.
2. epizoda. Životna priča Latifage, upravitelja ustanove.
3. epizoda. Fra Petar svoj prostor u zatvoru dijeli s
Ćamilom te potom s Haimom iz Smirne.
4. epizoda. Kroz Haimovo pričanje saznaje se Ćami-
lovo podrijetlo. Njegova nesretna ljubavna priča.
Zbog krivoga interpretiranja Ćamilovih priča o Ba-
jazitu i Džem-sultanu nevin je završio u zatvoru.
142
5. epizoda. Ćamilov izvještaj fra Petru o Bajazitu i

Džemu.
6. epizoda. Haim je saznao da su Ćamila posjetila
dvojica policajaca s kojima se fizički obračunao, a
nakon toga odveli su ga iz Proklete avlije u nepo-
znatu pravcu.
7. epizoda. Fra Petar ne može zaboraviti Ćamila. Pri-
viđa mu se da ga vidi te da pričaju. Fra Petrovo
progonstvo u Akru.
III. dio
1. epizoda. Petrovi susreti s prognanim ljudima svih
vjera i naroda. Mladić iz Libanona koji je opona-
šao Karađoza i govorio za njega da je dobar čovjek.
Sjećanje na Ćamila.
2. epizoda. Zauzimanjem svojih fratra i uglednih Tu-
raka fra Petar je pušten te se vraća u Bosnu.
BINARNE OPOZICIJE U PROKLETOJ AVLIJI
Binarne opreke koje se u romanu javljaju su: zatvor – ostatak svi-
jeta, upravitelj – zatvorenici, volja pojedinca – pravni sustav, Ćamil –
Džem, pravda – nepravda. Prokleta avlija u potpunosti je odvojena od
vanjskoga svijeta te čini zasebnu cjelinu. Opreke upravitelj – zatvore-
nici i volja pojedinca – pravni sustav mogu se međusobno povezati.
Latifaga ne poštuje pravila, sa zatvorenicima vodi igru punu smica-
lica i obrata i njegova volja ima veću važnost od pravnoga sustava.
Ćamil i Džem imaju sličnosti, ali uglavnom su različiti. Ćamil nema
brata, dok je Džem u suparništvu sa svojim bratom, Ćamila ne zani-
ma nikakva vrsta dominacije, a Džem ima volju za vlašću, Ćamil je
introvertiran, a Džem je druželjubiv, Ćamil je lijep, a Džem je ružan.
Sličnosti među njima su: interes za znanost i umjetnost, ljubav prema
knjizi, društvo učenih ljudi kojima su okruženi i osjećaj nepripadanja.
Pravda i nepravda odnose se na osudu zatvorenika i samo dospijeće
u zatvor. Neki zatvorenici nepravedno su utamničeni, primjerice, fra
Petar i Ćamil, a neki su zatvoreni zaista zbog velikih zločina.
FEMINISTIČKA KRITIKA
Unatoč razlikama, feministički kritičari i kritičarke općenito se
slažu da su njihovi ciljevi: a) razotkrivanje patrijarhalnoga uređe-
143
nja društva, b) preispitivanje spolnih uloga, c) utvrđivanje rodno-

ga identiteta kao kulturnoga konstrukta, d) kritičko prevrednovanje
književnoga kanona rehabilitacijom zanemarenih ili zaboravljenih
autorica, e) uočavanje marginaliziranja i subordiniranja ženskih li-
kova u klasičnim djelima svjetske književnosti. Odatle karakteristi-
čan revizionizam zasnovan na detektiranju skrivenih seksualnih pre-
drasuda ukodiranih u književna djela. Pored toga, česte su i analize
prikaza žene, osobito u prozi i poeziji koje su pisali muškarci. Na-
ravno, u fokusu feminističke kritike nalaze se i djela koja su pisale
žene pa se proučava i društveni kontekst njihova djelovanja, način
pisanja, tematski repertoar, karakteristike stila, omiljeni žanrovi, a
nudi se i interpretacija u njihovim djelima stvorene slike ženskoga
svijeta i socijalnih, posebice međuženskih relacija. Interesi femini-
stičke kritike vezani su i uz jezične probleme. Odatle rasprave o
jezičnom falocentrizmu u skladu s kojim se tvrdi da je muška do-
minacija zamjetna i u jezičnoj uporabi, primjerice upotreba riječi
čovjek i čovječanstvo za cijelu ljudsku vrstu.
Općenito se u feminističkoj kritici može uočiti pomak od nega-
tivnih napada na muškarce koji su pisali o ženama prema pozitivnu
izdvajanju ženske redefinicije vlastitog identiteta (Golden, Canan,
2004: 43). U novije vrijeme naglašava se lingvistička nestabilnost
kategorije ženskosti te upitnost uniformnosti ženskoga identiteta
koji se iznova konstruira u odnosu na povijesnu situaciju, rasu, kla-
su i naciju. Prema tome, najvažniji su zadaci za feministički pristup
književnu tekstu: utvrditi i objasniti odnos prema ženi te istražiti i
objasniti problem rodnih / spolnih uloga i identiteta.
FEMINISTIČKI PRISTUP PROKLETOJ AVLIJI

Može se reći da je u romanu opisano izrazito patrijarhalno organi-
zirano društvo. Jedna je od u romanu spomenutih žena Grkinja, Ća-
milova majka, koja se udala za Turčina Tahir-pašu. Sunarodnjaci su
ju odbacili jer se nije udala za nekog njezine nacionalnosti. Pored nje,
spominje se mlada Grkinja za koju se htio oženiti Ćamil. Roditelji joj
nisu dali da se uda za njega jer nije Grk pa su je vjenčali za drugoga.
Osim što je vidljiva dominacija muškaraca i stroga podjela spolnih
uloga, očita je i nacionalna netrpeljivost jer se narodi međusobno ne
144
prihvaćaju te je njihovim pripadnicima nedopušteno zasnivati obitelji.

Važno je još istaći da kada zatvorenici pričaju o ženama, o njima se
govori kao o objektima, a ne osobama: „Jermenka ti je takva, kao
šumska vatra: teško se pali, a kad jednom plane, niko je više ugasiti ne
može. To i nije žena nego – kuluk. Napast koja se zalepi za čoveka, pa
robuješ njoj i celoj njenoj porodici.“ (Andrić, 1998: 104)
MARKSISTIČKA (IDEOLOŠKA) KRITIKA

Marksistička kritika nastala je na temelju filozofije Karla Marxa
koji je društvo sagledavao kao klasnu borbu između buržoazije i pro-
letarijata. Zalagao se za revoluciju u kojoj će radništvo zbaciti sred-
nju klasu te izgraditi besklasno društvo jednakih. Postoje četiri važna
pravca marksističke kritike koji su nastali na osnovi marksističke teo-
rije: a) antropološki, s naglaskom na biološkoj utemeljenosti estetike,
b) politički, fokusiran na utilitarnu ulogu umjetnosti u oblikovanju ili
rastakanju državne kulturne politike, c) ekonomski, usmjeren na eko-
nomske aspekte umjetničke proizvodnje, d) ideološki, s akcentom na
razmatranju konteksta djela koji se upisuje u njegov jezik, strukturu i
igre riječima (Golden, Canan, 2004: 44). U ideološkoj kritici društve-
ne se vrijednosti mogu izvesti iz proučavanoga djela.
Temeljna je postavka ideološkoga pristupa da je ljudska svijest
određena ideologijom – vjerovanjima, vrijednostima i načinima raz-
mišljanja i osjećanja uz čije se posredovanje stvarnost percipira i
shvaća. Cilj je toga smjera otkriti povijesne i ideološke podtekstove
koje marksistički kritičar Fredric Jameson naziva „političko nesvje-
sno“. Ono je obično odraz ideologije dominantnoga ekonomskoga
i društvenoga uređenja. Stoga su najvažniji zadaci za marksistički
(ideološki) pristup književnom tekstu: utvrditi i objasniti ekonom-
ske odnose koji se odražavaju u književnu djelu te utvrditi i objasniti
kulturne, ideološke i društvene elemente određenoga povijesnoga
razdoblja prikazanoga u djelu.
IDEOLOŠKI PRISTUP PROKLETOJ AVLIJI

Sama Prokleta avlija – zatvor, mikrorazinska je odslika ondaš-
njega društvenoga stanja. Ona je zapravo simbol tiranije Osman-
lijskoga carstva koje funkcionira kao tamnica naroda. Totalitaran
145
ustroj zamjetan je na temelju činjenice da je svatko podložan sum-

nji, da je svatko mogući stanovnik Proklete avlije bez obzira na (ne)
krivnju. Osim toga, u Avliji, kao odrazu dominantnih odnosa u cije-
loj Carevini, vlada strah i teror, podmeću se lažni svjedoci i mamci,
vrši se nasilje. Budući da se zastupa jednoumlje, potiskuje se svaki
oblik individualnih sloboda. Upravo je takvu sudbinu doživio in-
telektualac Ćamil čija su se privatna istraživanja protumačila kao
urota protiv sultana, a zbog odbijanja krivice biva odveden u ludni-
cu ili ubijen.
Što se ekonomskih odnosa tiče, u romanu se susreću dva ra-
zličita sloja – bogati i siromašni. S jedne je strane riječ o agama,
sultanima, upraviteljima koji žive lagodnim životom, a s druge su
strane pojedinci koji moraju krasti i varati da bi prehranili sebe
i obitelj. Bogati su privilegirani čak i u zloglasnoj Avliji. Imali
su posebne ćelije i uživali u raznim pogodnostima. Prema tome,
među zatvorenicima postoji društvena hijerarhija, od sitnih pri-
jestupnika do zločinaca, tj. od dječaka koji su sa „štanda“ ukrali
smokvu do višestrukih ubojica. Uz njih se u Avliji nalaze i ta-
kozvani „prolaznici“ koji su u zatvor upućeni kao prognanici iz
zapadnih pokrajina, a iz Proklete avlije odlaze kući ili u zatvor u
Africi ili Maloj Aziji.
ARHETIPSKA KRITIKA
Arhetipska kritika je književnoznanstvena orijentacija utemelje-
na na pretpostavci da je proučavanje arhetipa osnovica na kojoj se
može izgraditi cjelokupna znanost o književnosti. Kako su pred-
stavnici takve kritike, osobito Maud Bodkin i Northrop Frye, izvo-
re za proučavanje arhetipa nalazili ponajprije u mitologiji, često se
upotrebljava i naziv „mitološka kritika“ (Solar, 2006: 26). Na tragu
arhetipske kritike književno se djelo interpretira fokusiranjem na
ponavljajuće mitove i arhetipe vezane uz tipove naracije, simbole,
slike i vrste likova. Arhetipi se mogu pronaći u gotovo svim literar-
nim oblicima s motivima koji su često folklornoga podrijetla. Naj-
važniji je zadatak za arhetipski pristup književnu tekstu odrediti i
objasniti arhetipe koje utjelovljuju likovi.
146
POPIS ARHETIPA32
• Alkemičar (Čarobnjak, Mađioničar, Znanstvenik, Izumitelj) –
npr. čarobnjak Merlin
• Anđeo (Kuma vila, Vilinski kum) – npr. božica Atena koja po-
maže Odiseju
• Atlet (Olimpijac) – npr. Ahilej
• Bog (Adonis) – npr. Zeus
• Božica – npr. Hera
• Detektiv (Špijun, Dvostruki agent, Tragač, Njuškalo, Sherlock
Holmes, Privatni istražitelj) – npr. Nikola Banić (lik istražitelja
u romanima Gorana Tribusona)
• Dijete (Siroče, Ranjeno dijete, Čarobno / Bezazleno dijete, Di-
jete prirode, Božansko dijete, Puer / Puella Eternis – Vječni
dječak / djevojčica) – npr. Pepeljuga (Siroče), Oliver Twist
(Ranjeno dijete), Mali princ (Čarobno dijete), Tarzan (Dijete
prirode), Petar Pan (Vječni dječak)
• Djevica – npr. boginja Artemida
• Don Juan (Casanova, Žigolo, Zavodnik, Seksualni ovisnik) –
npr. Don Juan
• Egzorcist (Šaman) – npr. Isus
• Femme fatale (Crna udovica, Namiguša, Sirena, Kirka, Zavod-
nica, Čarobnica) – npr. Bobočka Radajeva (Miroslav Krleža:
Povratak Filipa Latinovicza)
• Gospa (Princeza) – npr. Snjeguljica
• Gusar – npr. Long John Silver (Robert Louis Stevenson: Otok
s blagom)
• Hedonist – npr. Dorian Gray (Oscar Wilde: Slika Doriana
Graya)
• Inženjer (Arhitekt, Graditelj, Planer) – npr. Dedal
• Iscjelitelj – npr. Asklepije (bog iscjeljivanja)
• Junak / Junakinja – npr. Gilgameš
32
Popis je prilagođeno preuzet na temelju arhetipologije iz: Myss, 2002: 368-433.
147
• Klaun (Dvorska luda, Luda, Budala) – npr. Don Quijote

• Kockar – npr. Aleksej Ivanovič (Fjodor Mihajlovič Dostojev-
ski: Kockar)
• Kralj (Car, Vladar, Vođa, Poglavar) – npr. Tezej (Jean Racine:
Fedra)
• Kraljica (Carica) – npr. Gertruda (William Shakespeare: Ha-
mlet)
• Lopov (Varalica, Prevarant, Džepar, Kradljivac, Robin Hood)
– npr. Motka (Ivo Brešan: Ptice nebeske)
• Ljubavnik – npr. Romeo
• Majka (Matrijarh, Majka priroda) – npr. Majka Hrabrost (Ber-
tolt Brecht: Majka Hrabrost i njezina djeca)
• Mentor (Učitelj, Savjetnik) – npr. Fagin (Charles Dickens: Oli-
ver Twist)
• Mesija (Otkupitelj, Spasitelj) – npr. Isus
• Mistik (Isposnik, Pustinjak) – npr. Ivan Krstitelj
• Mučenik – npr. Ivana Orleanska
• Nasilnik – npr. Ante Stipančić (Vjenceslav Novak: Posljednji
Stipančići)
• Odvjetnik (Zastupnik, Branitelj, Zakonodavac, Lobist, Zaštitnik
okoliša) – npr. mačak u čizmama
• Ogovarač – npr. markiza de Merteuil (Choderlos de Laclos:
Opasne veze)
• Osloboditelj – npr. Judita
• Osvetnik (Anđeo osvetnik) – npr. Hamlet
• Otac (Patrijarh, Predak, Roditelj) – npr. otac Goriot
• Ovisnik – npr. Đuka Begović
• Pionir (Istraživač, Doseljenik, Hodočasnik, Pronalazač, Podu-
zetnik) – npr. kapetan Nemo (Jules Verne: 20 000 milja pod
morem)
• Pjesnik – npr. Orfej
• Pobunjenik (Anarhist, Revolucionar, Politički prosvjednik, Ne-
konformist) – npr. Raskoljnikov (Fjodor Mihajlovič Dostojev-
ski: Zločin i kazna)
148
• Posrednik – npr. Rosencrantz i Guildenstern (William Shakes-

peare: Hamlet)
• Preoblikovatelj (Opčinitelj) – npr. Mefisto (Johann Wolfgang
von Goethe: Faust)
• Princ – npr. lik princa u Trnoružici
• Pripovjedač (Putujući glazbenik, Narator) – npr. Šeherezada
• Prosjak (Beskućnik, Siromašak) – npr. prosjak Luka (August
Šenoa: Prosjak Luka)
• Prostitutka – npr. Sonja Marmeladova (Fjodor Mihajlovič Do-
stojevski: Zločin i kazna)
• Ratnik (Vojnik, Borac protiv zločina, Amazonka, Najamnik,
Plaćenik, Samuraj) – npr. Heraklo
• Redovnik / Opatica – npr. Vilim od Baskervillea (Umberto Eco:
Ime ruže)
• Rob – npr. Robinja (Hanibal Lucić: Robinja)
• Saboter – npr. Grga Čokolin (August Šenoa: Zlatarevo zlato)
• Samaritanac – npr. fra Petar (Ivo Andrić: Prokleta avlija)
• Sluga – npr. Pepeljuga
• Student (Učenik, Obožavatelj, Sljedbenik, Šegrt) – npr. Bako-
nja (Simo Matavulj: Bakonja fra Brne)
• Sudac (Kritičar, Arbitar, Ispitivač) – npr. kralj Salomon
• Suputnik (Prijatelj, Pratilac, Desna ruka, Supružnik) – npr.
Sancho Panza (Miguel de Cervantes Saavedra: Don Quijote)
• Svećenik (Svećenica, Pastor, Rabin) – npr. don Jere (Ranko
Marinković: Glorija)
• Škrtac (Mida) – npr. Harpagon (Moliere: Škrtac)
• Tragalac (Lutalica, Skitnica, Nomad) – npr. Sinbad moreplovac
• Umjetnik (Glazbenik, Pisac, Dramatičar, Glumac, Obrtnik,
Zanatlija, Kipar, Tkalac) – npr. Gepetto (Carlo Collodi: Pino-
cchio)
• Uništavatelj (Atila, Ludi znanstvenik, Serijski ubojica, Pljač-
kaš) – npr. hajdučica Lara (Ante Kovačić: U registraturi)
• Vampir – npr. grof Drakula
149
• Vitez – npr. Ivanhoe

• Vizionar (Sanjar, Prorok, Mudrac) – npr. proročica Kasandra
• Vodič (Guru, Mudrac, Stara baba, Mudra žena, Duhovni uči-
telj, Evanđelist, Propovjednik) – npr. Vergilije (Dante Alighie-
ri: Božanstvena komedija)
• Vragolan (Izazivač) – npr. Petrica Kerempuh
• Zapisivač (Prepisivač, Tajnik, Knjigovođa) – npr. ljetopisac fra
Marijan Bogdanović (Miljenko Jergović: Gloria in excelsis)
• Žrtva – npr. Janica (Slavko Kolar: Breza)
ARHETIPSKI PRISTUP PROKLETOJ AVLIJI

Ćamil-efendija utjelovljuje nekoliko arhetipa. Prvi je arhetip
Pjesnika jer se on, zbog zabranjene ljubavi, posvećuje istraživanju
povijesti i veličanju Džem-sultana. Ćamil je također i Tragalac za
mudrošću i istinom. Sa sobom je u Avliju donio knjige o Bajazitu i
Džem-sultanu koje je proučavao i zbog kojih je bio sumnjiv ondaš-
njim vlastima. Ćamil utjelovljuje i arhetip Ovisnika jer ga je priča o
Džem-sultanu sasvim obuzela pa se s njim naglašeno identificirao.
Efendija je ujedno i Pripovjedač jer putujući svijetom svima prenosi
priču o nesretnom sultanu. On je i Žrtva vremena u kojem je živio te
ondašnjega totalitarnoga sistema u Osmanlijskom carstvu.
Fra Petar utjelovljuje arhetipe: Redovnika, Oca, Samaritanca i
Žrtve. Fra Petar se u Avliji doslovno ponaša kao Otac svima utamni-
čenima, što je u skladu i s njegovim duhovnim pozivom. Zanima ga
svačija priča, tješi zatvorenike, razgovara s njima da im brže prođe
vrijeme, izrazito želi zaštiti Ćamila. Kao Samaritanac fra Petar pru-
ža snagu i potporu zatvorenicima kako bi im pomogao preživjeti
teške situacije i krize. Međutim, on je također Žrtva tadašnjega po-
litičkoga režima.
Karađoz utjelovljuje arhetipe: Ovisnika, Osvetnika, Nasilnika te
Detektiva. Karađoz je Ovisnik o Avliji i njezinim zatvorenicima. Na-
pravio je kuću pokraj toga zatvora, do njega je imao posebne prolaze
pa je mogao u bilo kojem trenutku ući ili izaći. Bio je Osvetnik koji je
istjerivao istinu iz ljudi, privodio ih sudu zbog njihove krivnje koja je
bila stvarna ili nametnuta. Karađoz je Nasilnik jer je često rabio silu
150
kako bi došao do „istine“. Istraživao je utamničene poput Detektiva

jer je imao iznimnu moć zapažanja, a obavijesti je prikupljao u šetnji
Avlijom ili tijekom neobveznog razgovora sa zatvorenicima.
SOCIOGRAM U PRIKAZIVANJU RAZLIČITIH PRISTUPA DJELU

U praksi se pokazalo izuzetno korisnim i zanimljivim primjenji-
vanje metode sociograma u višesmjernoj teorijskoj analizi odabra-
nih književnih djela. Učenici / studenti pokazuju veliku motiviranost
u izradi takvoga tipa zadatka koji je pogodan za skupinski rad nakon
čitanja cjelovitoga djela. Također upotreba sociograma traži više
pripreme jer se trebaju donijeti plakatni papiri, flomasteri i olovke u
boji. Naravno, ako učenici / studenti dotad nisu bili upoznati s tom
metodom, valjalo bi donijeti primjer s njegovim objašnjenjem. Već
izrađeni sociogrami na temelju Andrićeve Proklete avlije ilustrativni
su za objašnjavanje svakoga teorijskoga pravca posebno. Tako pri-
kazani sociogrami preko projektora studentima zornije otkrivaju bit
svakoga načina analize.
METODA SOCIOGRAMA
Sociogram je vizualno predstavljanje odnosa među likovima knji-
ževnoga djela. Učenici / studenti za takav se tip vizualnoga prikaziva-
nja služe različitim simbolima, oblicima, slikama, bojama i tipovima
crta ili strjelica. Metoda se upotrebljava s ciljem boljega razumije-
vanja odnosa među likovima tijekom ili nakon čitanja. Kako radnja
napreduje, za vrijeme čitanja sociogram se može prilagođavati novim
odnosima, dodavanjem naknadno uočenih karakternih crta, bilježe-
njem dodatnih sukoba itd. Postoji mogućnost da se načini jedan so-
ciogram nakon čitanja početnih poglavlja ili činova djela, a drugi na
kraju pročitanoga. Time se recipijent usmjerava na analizu karakter-
noga i fabularnoga razvoja. Najbolje je kada se sociogram izrađuje in-
dividualno ili u skupinama, a nikako se ne bi smjelo dogoditi da cijeli
razredni odjel izrađuje samo jedan sociogram. Učenicima / studen-
tima najprije treba pokazati način organizacije sociograma pomoću
zajedničkih prijedloga koje nastavnik sam najprije skicira na ploču na
temelju prethodno interpretiranoga književnog djela. Učenici mlađe
dobi prikaz mogu načiniti lijepljenjem već nacrtanih likova i ispisanih
riječi. Pozorno slušanje objašnjenja autora sociograma pruža bogatu
151
povratnu informaciju o razmišljanjima, shvaćanjima i zaključcima do

kojih se došlo čitanjem književnoga djela.
Glavni lik u sociogramu obično se smješta u njegovo središte, a
ostali likovi oko njega. Prostornim razmještajem likova trebalo bi se
dočaravati prirodu relacija glavnoga i ostalih likova, ali i osobitosti
njihovih međusobnih odnosa. Različitim tipovima crta i strjelica na-
značuje se karakterističnost veza među likovima (prijatelj – neprijatelj,
nadređenost – podređenost, jakost – slabost itd.). Na početku izrade
organiziranje sociograma trebalo bi se olakšati papirićima s imenima
likova koji se položajno lako mijenjaju po željama i zamislima uče-
nika / studenata. Jednom kad se utvrdi kostur prostornoga smještaja,
učenici / studenti pristupaju izradi sociograma u obliku plakata.
UPUTE ZA IZRADU SOCIOGRAMA

- glavne likove treba staviti u središte prikaza
- prostornom udaljenosti među likovima trebala bi se odražavati
psihološko-emocionalna distanca među njima
- simbolima, oblicima i veličinom prikazanoga lika trebali bi se meta-
forički prikazati njegova osobnost, važnost, snaga, slabost itd.
- smjer odnosa među likovima obilježuje se crtom ili strjelicom
s kratkom naznakom (iznad nje) o prirodi odnosa (strjelice i/ili
crte moguće je upotrijebiti za kreativno izražavanje različito-
sti odnosa pa su velike mogućnosti njihovih oblika: valovitost,
isprekidanost, debljina i slično)
- važniji odnosi naznačuju se punim crtama ili strjelicama, a po-
sredniji odnosi isprekidanim crtama ili strjelicama
- aktivne likove potrebno je zaokružiti punom crtom, a neaktivne
i odsutnije likove isprekidanom crtom
- likovi koji podržavaju glavni lik stavljaju se na njegovu stranu,
a antagonisti na suprotnu stranu
- atmosfera / tema mogu se ilustrirati bojom i simbolima
- motivacija lika može se dočarati karakterističnom riječi, sinta-
gmom ili rečenicom u prostoru namijenjenu prikazu toga lika
- izvan kruga koji označuje lik mogu se nalaziti prikazi sila koje
utječu na njega
152
STRUKTURALISTIČKI PRISTUP DJELU PROKLETA AVLIJA33

U djelu imamo nekoliko istaknutih binarnih opozicija. Najvaž-
nija je svakako opozicija DOBRA i ZLA. DOBRO je prikazano u
obliku anđela-sunca koje se smije i svojim zrakama obasjava po-
zitivne likove u djelu – Fra Petra i Ćamila, dok s druge strane Zlo
prikazano u obliku đavla u svojim kandžama drži negativne likove
– tamničara Karađoza i sultana Bajazita II. Te su dvije suprotnosti u
stalnom sukobu. Druga je opozicija SLOBODA (prikazana u obliku
bijele golubice raširenih krila) i ROPSTVO (ruke okovane lancima).
Fra Petar i Ćamil zatvorenici su Proklete avlije, dakle ROBOVI,
dok su Karađoz i sultan Bajazit SLOBODNI. Zli Karađoz i Bajazit
su MUSLIMANI (simbol polumjeseca i zvijezde), Ćamil također
(prikazan simbolom tradicionalne turske kape), ali nije zao. S druge
strane, fra Petar je kršćanin (simbol križa – vjerska opozicija). Po-
stoji i opozicija samoga Ćamila i povijesnoga Džem-sultana (simbol
sultanskoga turbana) koji se zapravo u svemu razlikuju osim po tra-
gičnoj sudbini i neshvaćenosti.
FEMINISTIČKI PRISTUP DJELU PROKLETA AVLIJA

U feminističkom je pristupu najvažniji pristup ženama, odnos žene
sa suprotnim spolom i u širem smislu odnosi različitih nacionalnih i
vjerskih skupina. Prikazana je Ćamilova majka sa simbolom grčkoga
lovorovoga vijenca. Ona je imala u prvom braku jednu kćer koja je
umrla (mali grčki vijenac), a u drugom braku (simbol srca) s Tahir-pa-
šom (turski vjerski simboli i turban) dobila je još jednu kćer koja tako-
đer umire, što je dotuklo majku. Iz toga se braka rodio i Ćamil (turska
kapa i vjerski simbol) koji nema nacionalnih ni vjerskih predrasuda
(prijatelj je s kršćanima, Turcima, Židovima, Grcima – različiti vjerski
simboli). On se zaljubljuje u jednu lijepu Grkinju (lovorov vijenac),
ali zbog klasnih i vjerskih razlika ta se ljubav slama (slomljeno srce).
MARKSISTIČKI PRISTUP DJELU PROKLETA AVLIJA

U marksističkom pristupu važni su različiti odnosi među klasama
te određivanje socijalnoga i ekonomskoga statusa. Tamničar Latifa-
33
Autor je svih sociograma kao i njihovih objašnjenja Leontin Čapo Milenić, student
Hrvatskoga jezika i književnosti na osječkom Filozofskom fakultetu.
153
ga Karađoz drži ključeve tamnice zvane Prokleta avlija (nacrtana je

utvrđena tamnica) i nadređen je svim staležima koji u njemu obi-
tavaju. Zatvorenici koji su njemu podređeni su ili UBOJICE (nož)
ili KOCKARI (kockice), prevaranti kao Židov Haim. Zatim postoji
društvena klasa sirotinje (ruke koje prose) kao što je fra Petar koji
je svećenik (simbol krunice), no tu se nalaze i bogataši kao Ćamil
(simbol zlatnika i novčanica). Međutim, bez obzira na njihov polo-
žaj na slobodi, sada su svi oni podređeni Karađozu.
ARHETIPSKI PRISTUP DJELU PROKLETA AVLIJA

Iz perspektive arhetipskoga pristupa postoji nekoliko arhetipa
koje utjelovljuju glavni likovi djela – Ćamil (simbol turske kape),
fra Petar (simbol križa) i tamničar Latifaga Karađoz. Ćamil je kao
dijete ostao SIROČE (bez majke, otac ga sam odgaja), on je ROB
(simbol biča) svojega društva koje ga napada i osuđuje samo zato
što ima neke stavove koji se ne sviđaju sultanu, a također je ŽRTVA
(tužno lice) jer nepravedno pati – ugnjetavanje u zatvoru zbog svojih
ideja. Fra Petar je arhetip dobrohotnoga i pobožnoga REDOVNIKA,
on je također ŽRTVA kao i MUČENIK poput Isusa (probodeno srce
mačem) jer je nepravedno osuđen i kažnjavan za ono što nije učinio.
Karađoz utjelovljuje arhetip DETEKTIVA (povećalo i detektivska
kapa) koji istražuje i uvijek zna sve što se događa u Prokletoj avliji
kao i u podzemlju Osmanskoga Carstva. No, on je također i ŽRTVA
budući da nije svojevoljno dobio posao tamničara zatvora, nego je
na taj način kažnjen za grijehe lopova u mladenačkoj prošlosti.
METODIČKA KONKRETIZACIJA VIŠESMJERNE ANALIZE

Nakon što se svi studenti tijekom uvodnih susreta upoznaju s
osnovnim postavkama svakoga od navedenih pristupa ili se barem
na njih podsjete, sljedeća je faza primjena teorije u analizi konkret-
noga umjetničkoga djela. U sklopu kolegija Istraživanje interkultu-
ralnih i međuknjiževnih uzajamnosti uspješnima su se pokazale vi-
šesmjerne analize djela: Ive Andrića (pripovijetke Robinja i Ljubav
u kasabi, romani Na Drini ćuprija i Gospođica), Miljenka Jergovića
(niz pripovijedaka, primjerice Gurbet, Drugi poljubac Gite Danon
i druge, roman Buick Rivera), Sime Matavulja (pripovijetke Pili-
penda i Kako se Latinče oženilo, roman Bakonja fra Brne), Drage
154
155
156
157
158
Kekanovića (novele Nož za pupoljke i Večer na verandi), Vladana

Desnice (niz pripovijedaka, na primjer Oproštaj, Ljudi staroga kova,
Oko i mnoge druge), Josipa Mlakića (romani Kad magle stanu, Živi
i mrtvi, Psi i klaunovi). Kod odabira primjerenih djelâ valja voditi
računa o prikladnosti njihova iščitavanja u skladu s teorijskim pre-
misama favoriziranih gledišta, primjerice: strukturalističkoga, ideo-
loškoga, feminističkoga i arhetipskoga. Naime, sva književna djela
nisu pogodna za istodobno iščitavanje iz perspektiva svih pristupa.
Zbog toga je nužno unaprijed sastaviti popis djela koja je moguće
tumačiti u okvirima odabranih teorijskih usmjerenja.
Što se tiče oblikâ rada, studenti trebaju raditi pojedinačno, sku-
pinski ili u paru s posebnim zadacima vezanima uz jednu teorijsku
perspektivu koju alternativno mogu i slobodno odabrati. Standardan
način rada svakako je postavljanje uobičajenih pitanja i heuristički
dijalog na tragu pojedinoga pristupa: Strukturirajte djelo. Navedite
i objasnite ciljeve, akcije i reakcije likova te uočene binarne opo-
zicije. Kakav je položaj žena u djelu? Opišite zastupljene klasne i
ekonomske odnose. Koje arhetipe utjelovljuju likovi? Studenti rado
iščitavaju književna djela na takav način pronalazeći i otkrivajući
slojeve teksta kojih se inače ne bi dotaknuli. Osim toga takav je na-
čin obrade djela inovativan u odnosu na dotadašnje načine literarne
analize prisutne u njihovu školovanju. Dodatno se postiže osjećaj
funkcionalizacije književne teorije i njezine praktične upotrebljivo-
sti. Različiti studenti kompoziciju mogu odrediti drugačije, također
je vjerojatno da će pojedini studenti jednom liku argumentirano pri-
pisati više arhetipa te da će više ili manje precizno odrediti važnost
nekih detalja vezanih uz položaj žena i ekonomske relacije. Cilj ta-
kve nastave književnosti nije pronalaženje jedinstvenih odgovora,
nego promišljanje o tekstu s određene pozicije, promjena kritičkoga
stajališta te osvjetljavanje teksta iz sasvim drugačijega analitičkoga
polazišta. Bitno je potaknuti raspravu, sučeljavati mišljenja, angaži-
rati osnovne teorijske postavke za što bolje tumačenje i razumijeva-
nje literarnoga djela.
Osim dijaloga na temelju teorijskih odrednica moguće je obliko-
vati stvaralačke tipove zadataka, posebice nakon što studenti usvoje
način čitanja i tumačenja teksta u skladu sa svakim pristupom po-
159
sebno. Stvaralačkim se zadacima razvija ne samo kritičko mišlje-

nje, nego i uči sposobnostima kreativnoga izražavanja, tolerantnoga
uživljavanja u višestruke društvene i misaone pozicije te njeguje
različitost promišljanja o istom problemu. Primjerice, u analizi pri-
povijetke Gurbet Miljenka Jergovića mnogostrukost gledišta reali-
zirana je u skladu sa sljedećim uputama:
1. Preoblikujte pripovijetku Gurbet Miljenka Jergovića tako da u
nju uvedete nove opreke (binarizme). Priču oblikujte s istim li-
kovima, dodajte nove likove, odnose, povijesne okolnosti itd.
Preoblikovanu fabulu zapišite u obliku kraće proze, primje-
rice: Mustafa je rođen u Tešnju. Zbog ružnoće odbacio ga je
otac. itd… Pripremite objašnjenje vaše kratke preoblike.
njoj bude zamjetan drugačiji odnos prema ženskim likovima.
Priču oblikujte s istim likovima, dodajte nove likove, odnose,
povijesne okolnosti itd. Preoblikovanu fabulu zapišite u obli-
ku kraće proze, primjerice: Mustafa je rođen u Tešnju. Zbog
ružnoće odbacio ga je otac. itd… Pripremite objašnjenje vaše
kratke preoblike.
njoj budu zamjetne i druge društvene klase i/ili društvena ure-
đenja. Priču oblikujte s istim likovima, dodajte nove likove,
odnose, povijesne okolnosti itd. Preoblikovanu fabulu zapišite
u obliku kraće proze, primjerice: Mustafa je rođen u Tešnju.
Zbog ružnoće odbacio ga je otac. itd… Pripremite objašnjenje
vaše kratke preoblike.
njoj budu zamjetni još neki arhetipi. Priču oblikujte s istim li-
kovima, dodajte nove likove, odnose, povijesne okolnosti itd.
Preoblikovanu fabulu zapišite u obliku kraće proze, primje-
rice: Mustafa je rođen u Tešnju. Zbog ružnoće odbacio ga je
otac. itd… Pripremite objašnjenje vaše kratke preoblike.
Još jedna metoda koja je vrlo korisna jest metoda T / U / P / F
(tema / uloga / publika / forma). Tom se tehnikom potiče pisanje o
brojnim temama za različitu čitateljsku publiku u različite svrhe i
u mnogolikim formama. Osim toga, studenti počinju bolje pisati i
160
čitati jer istražuju različite uloge, čitateljske publike, forme i teme.

Valja napomenuti da zadatak zasnovan na toj metodi oduzima dosta
vremena zbog izbornoga samostalnoga istraživanja teme, pronalaže-
nja uloga iz kojih će se o toj temi pisati i čitalačke publike za koju će
se pisati, te, naposljetku, zbog određivanja formi pisanja. No, una-
prijed oblikovanim zadacima utrošeno se vrijeme skraćuje, što se
može oprimjeriti uključivanjem takvoga tipa zadatka u višesmjernu
analizu Andrićeve pripovijetke Ljubav u kasabi.
1. Vaš je zadatak napisati kraću analizu društvenih odnosa prema
Rifki iz perspektive radikalne feministice / radikalnog femini-
sta koja / koji piše članak za ugledne novine.
2. Vaš je zadatak napisati kraću analizu društvenih odnosa u An-
drićevoj pripovijesti Ljubav u kasabi. Analizu ćete pisati iz
perspektive marksističkoga (ideološkoga) kritičara koji teren-
ski proučava ekonomske odnose u Bosni za vrijeme odvijanja
radnje. Analizu ćete pisati u formi dnevničkih terenskih zabi-
lježaka istraživača.
3. Vaš je zadatak opisati borbu suprotnosti u Andrićevoj pripo-
vijesti Ljubav u kasabi. Opis ćete pisati iz perspektive kato-
ličkoga svećenika u formi propovijedi koju bi takav svećenik
održao pred vjernicima.
4. Zamislite da se Ledenik obratio psihijatru nakon nesretne Ri-
fkine smrti. Vaš je zadatak napisati kraću arhetipsku analizu
Andrićeve pripovijesti Ljubav u kasabi iz perspektive toga psi-
hijatra. Analizu ćete pisati u formi zabilješki koje bi psihijatar
bilježio u svoj dnevnik opažanja.
Prethodne dvije metode moguće je kombinirati s metodom „au-
torov stolac“. U autorov stolac sjeda odabrani student te čita svoj rad
cijeloj grupi. Nakon što autor završi s čitanjem, sluša komentare dru-
gih studenata i profesora te odgovara na njihova pitanja o napisanom.
Time studenti izravno razmjenjuju svoja razmišljanja, više se trude jer
znaju da pišu i za ostale, a ne samo za profesora. Naravno, studenti u
publici time razvijaju vještine slušanja i kritičkoga vrjednovanja.
Osim navedenih metoda funkcionalna je i izrada različitih umnih
mapa, ovisno o zadanom ili odabranom pristupu djelu. Tako likovi
161
kao i njihovi odnosi te događaji mogu biti uvjerljivo vizualno pred-

stavljeni. Za takav tip prikazivanja služe različiti simboli, oblici, sli-
ke, boje i tipovi crta ili strjelica. Navedeno zahtijeva pripremu uputa
i potrebnoga pribora: plakatnih papira, bojica i flomastera.
PRIMJENA KNJIŽEVNIH TEORIJA U TUMAČENJU KNJIŽEVNOGA DJELA

Praktičnost i uvjerljivost poliperspektivnoga tumačenja oprimje-
rive su na temelju nastavne obrade kraćega romana Buick Rivera
Miljenka Jergovića. Roman je pročitan izvan nastave s uputom da
se tijekom čitanja obrati pozornost na zahtjeve svakoga od četiri te-
orijska pravca. Analiza se na nastavi metodički ostvarila pomoću
heurističkoga razgovora.
U skladu sa strukturalističkim pristupom studenti su utvrdili ci-
ljeve, akcije i reakcije glavnih likova. Hasanov cilj bila je briga za
Buick Riveru i zadržavanje auta u svojem vlasništvu. Akciju pred-
stavljaju svađe s Angelom zbog toga, nepopuštanje i pronalaženje
svih mogućih načina da pridobije Angelu kada je riječ o autu. Ha-
sanova reakcija nije u skladu s ciljem i akcijom – Hasan prepušta
auto Vuki, ostavlja pismo Angeli i odlazi u Kandahar. Angelin cilj
suprotan je Hasanovom – riješiti se Buick Rivere. Akcija je: svađa-
nje, ustrajnost u svojoj mržnji ne bi li Hasan ipak odustao od auta.
Angelina reakcija je odluka koju donosi umjesto Hasana: prihvaća
Vukine novce za Buick Riveru. Cilj Vuke Šalipura prije upoznava-
nja s Hasanom jest započeti novi život, a kad upozna Hasana, cilj
mu je njegov psihički poraz. Akcije koje Vuko poduzima jesu odla-
zak od žene te upletanje u Hasanov život i provociranje Hasana. Vu-
kova reakcija je uživanje u Hasanovu slomu i nastavak uništavanja i
blaćenja Hasana, čak i nakon njegova odlaska.
Druga strukturalistička skupina utvrdila je jednu moguću kom-
pozicijsku podjelu. U skladu se s njom fabula Buick Rivere može
razvrstati na sljedeće dijelove:
I. dio
1. epizoda: opis Hasana Hujdura (gdje stanuje, čime
se bavi, kako je završio u Toledu, opis njegove lju-
bavi prema Buick Riveri), obiteljska situacija (brak
s Angelom)
162
2. epizoda: odlazak u lokal Alhambra (opisuje se na-

čin druženja u tom lokalu, muški razgovori)
3. epizoda: svađa Hasana i Angele oko prodaje Buic-
ka, Hasanov odlazak po Angelu na posao
II. dio
1. epizoda: pojavljivanje Vuke Šalipura, njegovo po-
drijetlo, njegov dolazak u Toledo, svađa sa socijal-
nim radnikom
2. epizoda: obiteljska situacija (brak s Lisom iz intere-
sa), opis Lisinoga položaja
3. epizoda: Vukov odlazak od kuće i Lise
III. dio
1. epizoda: Vuko Šalipur nailazi na Hasana Hujdura u
jarku (Hasan je svojim Buickom skliznuo s ceste)
2. epizoda: Vuko i Hasan kreću u Salem, njihov raz-
govor o životu, problemima
3. epizoda: dolazak u Salem, Vukov odlazak
IV. dio
1. epizoda: Hasan na parkiralištu čeka Angelu, Angela
je ljuta, ponovna svađa oko Buick Rivere, Hasan
ostaje bez novčanika
2. epizoda: Hasanovo i Angelino čekanje autobusa na
kolodvoru i vraćanje kući
3. epizoda: Hasanov povratak u prošlost, razmišljanja
o djetinjstvu, posebice teti Fadili
4. epizoda: sjećanje na dane kada je Angela odvela
Hasana k svome psihoterapeutu kako bi čuo za nje-
zin problem o kojemu nikad nikome nije govorila,
odnosno njezinu životnu priču
V. dio
1. epizoda: Vuko u kuverti ostavio poruku na vratima
Hasanove kuće gdje mu govori kako je novčanik
kod njega
2. epizoda: ponovni susret Hasana i Vuke, ovaj put u
lokalu Alhambra
163
3. epizoda: Vukin ručak kod Hasana i Angele u znak

zahvalnosti za vraćeni novčanik
4. epizoda: Vukina ponuda od 15. 000, 00 dolara za
Buick Riveru, svađa
VI. dio
1. epizoda: Hasan odlazi iz kuće ostavivši ključeve i
dokumente Buicka
2. epizoda: Angelino pismo i odlazak na posao
3. epizoda: Hasanovo oproštajno pismo, potpuni od-
lazak od kuće
VII. dio
1. epizoda: Vuko ulazi sam u kuću Hasana Hujdura,
čita pismo, dolazi policija, završava u pritvoru
2. epizoda: Angela prijavljuje Hasanov „nestanak“,
potraga za Hasanom
VIII. dio
1. epizoda: izlazak Vuke iz pritvora, novi život Vuke
Šalipura, prodaja priče o Hasanu u novinama
2. epizoda: novinari sa svih strana traže izjave, po-
plava
Uočene binarne opozicije u Jergovićevoj prozi su: ljubav – mr-
žnja (Hasan iznimno voli Buick Riveru, dok ga njegova žena Angela
mrzi), sreća – tuga (Buick Rivera u Hasanu izaziva ljubav, a mržnju
u njegovoj ženi), dobro – zlo (Hasan se javlja kao pozitivac, a Vuko
kao negativac), istina – laž (Vuko manipulira medijima lažnim pri-
čama o Hasanu), Amerika – Europa, tj. Balkan (likovi Bosanaca su-
protstavljeni su likovima Amerikanaca), prošlost – sadašnjost (sje-
ćanja na mladost u Bosni i tamošnji rat nasuprot životu u Americi),
nesebičnost – sebičnost (Lisa za Hasana čini sve kako bi bio zado-
voljan, unatoč njegovoj čestoj zlovolji, dok ga Vuko cijelo vrijeme
sebično iskorištava).
U svjetlu ideološkoga pristupa, studenti su u djelu registrirali sva
tri društvena sloja. Amerika, na koju su prve asocijacije uglavnom
glamur, bogatstvo, hedonizam, slava, ipak skriva i ono što je tome
sasvim suprotno. Scenom kada Hasan na kolodvoru promatra ljude
164
koji ondje spavaju jer nemaju doma, prikazana je mračnija strana

kapitalističke Amerike.
No, upravo tu pronalazimo i jednu životnu pouku. Starac
koji prilazi Hasanu prljav je, loše obučen i očito materi-
jalno siromašan, priča mu kako je on jako bogat i sre-
tan – misleći pri tome na duhovno bogatstvo. Srednjem
sloju pripadaju Hasan i Angela koji nisu niti oskudijevali
niti su imali mogućnosti previše uživati. Hasan je bio
nezadovoljan jer je većina toga bila Angelino vlasništvo,
no dijelom je i sam kriv za svoje nezadovoljstvo jer je
bio vrlo izbirljiv filmski redatelj. Vuko je, dok nije otišao
od žene, pripadao najvišem sloju koji je uživao u obilju
svega i živio u svijetu u kojem je sitnica bila pokloniti
auto za neku prigodu. Vuko predstavlja suprotnost pret-
hodno spomenutom starcu – bio je bogat, ali i nesretan.
Amerika je u romanu predstavljena kao mjesto u kojem
nisu bitne kulturne i ideološke razlike, no društveno je
vrlo siromašna. S jedne se strane Amerikancem postaje
vrlo lako, a s druge je strane gotovo nemoguće pronaći
nekoga za razgovor, razviti bliske odnose, prijateljstvo.
Amerikanci su prikazani kao ljudi koji su otuđeni, pra-
zni duhom, užurbani i zbog toga nesretni. Hasanova
Bosna predstavlja potpunu suprotnost. Prikazana je kao
mnogo toplija, društvenija, ali i kao mjesto u kojem se
jako vodilo računa o kulturnim i ideološkim razlikama
zbog čega i dolazi do rata. (Željka Mikić)
„Feministička“ skupina uočila je dva važnija ženska lika, Ha-
sanovu suprugu Angelu i Vukinu Lisu. Obje su žene bosanskih
doseljenika koji su u Ameriku došli u potrazi za boljim životom.
Međutim, studenti su također uvidjeli da je u romanu izvrnuta uobi-
čajena raspodjela uloga između spolova – Angela i Lisa financijski
uzdržavaju muške likove koji su potekli iz naglašeno patrijarhal-
noga okružja gdje je otac glava i uzdržavatelj obitelji. „Ženski su
likovi postavljeni u manje-više pozitivnu kontekstu: Angela je obris
neurotične opsesivno-kompulzivne žene željne svojega muža (nije li
to naposljetku normalno htijenje jedne žene – da muž nju napokon
(u)gleda pogledom koji upućuje automobilu??), dok je Lisa primjer
žene koja je također spremna podnositi muževljeve verbalne i ine
165
ispade, a sve brišući i tumačeći kulturološkim razlikama.“ (Mihael

Slivečko)
Arhetipsko tumačenje rezultiralo je pridruživanjem pojedinih ar-
hetipa određenim likovima. Za Hasana je utvrđeno da je, prije svega,
Ovisnik jer ne može bez svojeg auta. Nadalje, arhetipi Žrtve i Roba
također su određujući za Hasana jer je polako postao pogubnom žr-
tvom svoje opsesije robovanja automobilu. Studenti su zaključili da
Vuko utjelovljuje: Nasilnika, Sabotera, Uništavatelja i Ogovarača.
Nasilan je fizički i psihički prema svojoj okolini, u svakom je tre-
nutku spreman sabotirati tuđe samopoštovanje, uništava sve čega se
dotakne, a širi lažne informacije o Hasanu. Angela je definirana ar-
hetipom Umjetnice jer predano radi u provincijskom kazalištu. Ona
je obilježena i arhetipom Žrtve, baš kao i Lisa. U analizi Angeli je
pridružen i arhetip Prosjakinje jer neprestance neuspješno traži mu-
ževljevu pažnju i ljubav.
PREDNOSTI I NEDOSTACI VIŠESMJERNE ANALIZE DJELA

Putem četiri perspektive utemeljene na četiri teorije zasnovane na
raznorodnim znanostima i njihovim disciplinama, poput teorije knji-
ževnosti, lingvistike, filozofije i sociologije, omogućeno je sustavno
razmatranje djela iz kuta gledanja određenih teorija. Sintezom pojedi-
nih teorijskih pristupa i njima omogućenih spoznaja realizira se više-
smjerna raščlamba sadržaja istoga književnoga teksta. Podvrgavanjem
djela takovrsnoj interpretaciji donose se različiti uvidi u sadržaj pre-
dočen umjetničkom riječi. Prednost svakoga pojedinoga teorijskoga
pristupa sastoji se u njegovoj znanstvenoj utemeljenosti uvjetujućoj za
orijentaciju i smjer interpretacije u skladu s određenom perspektivom.
Pojedinim usmjerenjima na kojima su bazirane perspektive poput
marksističke teorije i feminističke kritike različito se poimaju društve-
na kretanja koja se tematski reflektiraju u fabuli putem djelovanja liko-
va, dok za usmjerenja kao što su arhetipska i strukturalistička teorija
sam kontekst nije toliko bitan koliko način oblikovanja kojim je tekst
usustavljen kao cjelina pa su zato uočljive kompozicijske i arhetipske
sličnosti u sklopu različitih književnih djela.
Osnovni nedostatak opisanoga načina analize beletristike sastoji
se u činjenici da je svako tumačenje podložno određenom suženom
166
teorijskom perspektivizmu te nije dovoljno obuhvatno da bi moglo

zahvatiti bit literarnoga djela u njegovoj cjelini. Analiza uvijek ovisi
o teorijskoj perspektivi iz čije se polazišne točke djelo interpretira te
na taj način svakoj pojedinačnoj analizi ujedno nedostaje pogled s
one druge pozicije. Međutim, glavni nedostatak same analize može
se protumačiti kao njezina najveća prednost jer se istodobnom više-
smjernom raščlambom pokriva većina značenjskih aspekata teksta
upravo zbog različitih kutova njegova razmatranja.
Prednost strukturalističke teorije sastoji se u brzom i praktičnom
uvidu u strukturu književnoga djela na temelju kratkoga prikaza fa-
bule u obliku dijelova i epizoda. Opsežan sadržaj pojedinoga teksta
te razvoj njegove radnje moguće je razumjeti putem sažetoga opisa
koji je naveden uz klasifikaciju određenoga dijela teksta i njegovih
epizoda. Konceptom binarnih opozicija stječe se uvid u sadržajno
suprotstavljene pojmove na kojima je zasnovana fabula književnoga
naslova. Pogodnost takvoga koncepta sastoji u tome što se pojmov-
no opisuju temeljne suprotstavljenosti na kojima je zasnovan tijek
radnje i odnosi među likovima.
Cilj feminističke kritike sastoji se u interpretiranju rodnih i spol-
nih uloga protagonista djela te njihov utjecaj na odvijanje priče.
Unutar te vizure prije svega je bitan odnos socijalnoga okružja pre-
ma ženama te pozicija žene u društvu. Tim se pristupom sustavno
fokusira društvena rangiranost žene, odnosi moći i način funkcioni-
ranja društva te njime spolno uvjetovanih odnosa tijekom povijesti.
Tom perspektivom uz pomoć razmatranja položaja žene ujedno se
stječe pojam o vremenu u koje je smještena radnja određenoga knji-
ževnoga djela.
Prednost marksističke teorije sastoji se u mogućnosti utvrđivanja
i objašnjavanja zastupljenih ekonomskih odnosa. Prikazom klasnih
razlika unutar društva omogućeno je bolje shvaćanje uloga odre-
đenih likova te se ujedno razabire njihova ekonomska moć i status
tijekom same fabule. Pozitivna strana naznačene teorije također je
u tome što se uz njezinu pomoć ostvaruje bolji uvid u kulturne, ide-
ološke i društvene elemente opisanoga povijesnoga razdoblja što je
ključno za razumijevanje sadržaja literarnoga djela.
167
Zadaća je arhetipske kritike uočljiva u svođenju funkcija poje-

dinih likova na arhetipe koje oni utemeljuju. Tim putem realizira se
djelotvornije interpretiranje njihove uloge u sklopu djela, postiže se
nijansiranost karakterizacije jer jedan lik može utjelovljavati više ar-
hetipa. Osim toga arhetipi su pogodni za uočavanje tipskih sličnosti
i univerzalnosti pojedinih likova, a upoznavanjem s arhetipologijom
postiže se i jako korisno poimanje ljudske psihe i načina ponašanja
u svakodnevnu životu.
STAVOVI STUDENATA O VIŠESMJERNOJ ANALIZI

Nakon održane seminarske nastave iz Istraživanja interkultural-
nih i međuknjiževnih uzajamnosti studenti su pismeno odgovorili na
pitanje o (ne)korisnosti višestruke analize književnoga teksta. Stu-
denti uglavnom ističu bolje shvaćanje teksta budući da više načina
analize produbljuje znanje o djelu, a ne treba zanemariti ni metodič-
ku kreativnost i zanimljivost omogućene takvim pristupom beletri-
stici. Evo nekoliko iznesenih mišljenja:
Smatram da su prednosti takvoga načina rada u tome
što je analiza djela sustavnija budući da imamo kriterije
prema kojima ga razmatramo, a tu je i sadržajna pove-
zanosti tih četiriju pristupa. Zahtjevi svakoga pojedi-
noga sustava iziskuju od nas drugačiji način gledanja
na književno djelo, pronalazimo opozicije i perspektive
koje inače nismo uočavali. Mislim da su ti zahtjevi je-
dinstveni i da uvelike potiču motivaciju. Takav pristup
književnom djelu lišava nas monotonije jer se književ-
nom djelu uz pomoć ta četiri pristupa sva četiri puta
može pristupiti kao da nije isto književno djelo. Za-
htjevi su istodobno jednaki i različiti. Najznačajnija je
prednost takvoga pristupa u tome što određeno književ-
no djelo, koje nam nije zanimljivo i razilazi se s našim
preferencijama, uz pomoć spomenutoga razmatranja
postaje zanimljivo. (Marina Kuprešak)
Pristup književnom djelu uz pomoć četiri dotična pri-
stupa čini se neiskrenim prema samom tekstu te poslje-
dicom znanstveno-pozitivističkoga doživljavanja svije-
ta, pa onda i poznanstvenjivanja književnoga, odnosno
umjetničkoga djela. Takav pristup može stvoriti osjećaj
168
nekakvoga sigurnoga i dokazivoga znanja, ali zapravo

promašuje bit onoga umjetničkoga, koja je vidljiva tek
kroz intiman unutarnji susret duše sa samom sobom.
Svijet ima neobjašnjivu potrebu za egzaktnošću i kon-
kretnošću stvari prema kojima se odnosi, ne pitajući se
je li takav pristup u skladu s naravi samih stvari ili tek
svojom metodom nagovara stvar da progovori onako
kako on to želi, kako bi zadovoljio svoju glad za tako-
zvanim konkretnim znanjem. Umjetničko je djelo prije
svega stvar dubokoga osjećanja pa svaki teorijsko-ana-
litički zahtjev nužno zaobilazi bit stvari o kojoj je u
umjetnosti, pa onda i u književnosti kao jednom njezi-
nom vidu, riječ. (Vedran Rutnik)
Prednosti su takvoga načina rada izvrsno upoznavanje
djela, temeljno pronalaženje osnovnih stavova i ideja
djela te opće upoznavanje, otkrivanje društvenih i kul-
turnih konteksta. (Tamara Andrašić)
Prednosti tih pristupa gledanja na djelo iz različitih
perspektiva sastoje se u tome što omogućuju bolje raz-
matranje i razumijevanje djela. Svaki pristup daje nam
informacije o djelu, a njihovo sjedinjavanje čini cjelinu
koja nam pomaže da je bolje razumijemo u različitim
kontekstima. (Marko Bernatović)
ZAKLJUČAK
Primjena književne teorije u nastavi vrlo je djelotvoran način po-
vezivanja teorije i prakse. Pojedini pravci i pristupi djelu takvim
načinom rada nisu samo mrtvo slovo na papiru, nego se aktivno an-
gažiraju u tumačenju različitih literarnih svjetova. Studenti su izra-
zito motivirani za takav način čitanja književnih djela, posebice ako
je u analizu uključen i koji od stvaralačkih tipova zadataka. Naime,
pisanje za publiku dodatan je čimbenik veće želje za uspješnošću
napisanoga tumačenja.
Da bi višesmjerna analiza bila korektna, potrebno je udovoljiti
nekim zahtjevima: a) učenici / studenti moraju biti dobro upozna-
ti s osnovnim postavkama pojedinih književnih teorija, b) za takvu
nastavnu obradu djela trebaju biti unaprijed selektirana jer sva nisu
169
pogodna za iščitavanje iz bilo koje perspektive, c) broj gledišta valja

biti ograničen na njih nekoliko u sklopu sata ili dvosata, d) učeni-
cima / studentima najprije treba predstaviti sažetak jednoga djela
simultano interpretiranoga s više književnoteorijskih pozicija (ovdje
je za te potrebe poslužio roman Prokleta avlija Ive Andrića). Daka-
ko, osim u ovom radu zastupljenih pristupâ moguće je u tumačenju
primijeniti i neke druge, ovisno o prirodi teksta i ciljevima interpre-
tacije, primjerice: dekonstrukciju, postkolonijalnu teoriju, imagolo-
giju, književnu antropologiju i slično. Treba zaključiti da se svakom
funkcionalnom primjenom teorije u obradi produbljuje i proširuje
shvaćanje djela te poboljšava njegova recepcija, čime se zapravo
ispunjava najvažnija zadaća nastave književnosti.
170
III.
PREGRŠT METODA
ZA BOLJU RECEPCIJU
PROZE I POEZIJE
DIJELOVI FABULE
U INTERPRETACIJSKO-ANALITIČKOJ
I STVARALAČKOJ NASTAVI
KNJIŽEVNOSTI
Osim što se u osnovnoškolskoj nastavi književnosti učenici upo-

znavaju kao primatelji estetske poruke s temeljnim obilježjima lirskih,
epskih (stihovanih) i dramskih književnih vrsta, prevažno mjesto u tom
procesu pripada i proznim tekstovima. A kakva je njihova pozicija u
stvaralačkoj i čitateljskoj suvremenosti? Hrvatski književni kritičar Ivan
Jurin Bošković naslovio je svoju knjigu skupljenih kritika i prikaza Pro-
zna vremena (1997). Naslov je ovdje zanimljiv zbog upadljive činjenice
da se u današnje vrijeme pod čitanjem literature uglavnom podrazumi-
jeva dodir s prozama, i to rjeđe manjim oblicima, poput kratkih priča i
novela, a najčešće se ostvaruje susret s vodećom vrstom – romanom.
Naravno, situacija je porazna za recepciju poezije, ali u kontekstu me-
todičkih pristupa književnoumjetničkim djelima takvo je stanje, barem
u elementarnoj nastavi književnosti, posve drugačije. Treba naglasiti da
svoje mjesto tu podjednako nalaze i lirski i prozni tekstovi koje učenici
čitaju i interpretiraju s podjednakom lakoćom i interesom.
Kasnija putanja njihova čitateljskoga staža usmjerenija je ponaj-
više na velika prozna djela, što nije posve prihvatljiv smjer razvoja
estetskoga senzibiliteta jer je isključujuć i reduktivan. Unatoč tomu
ili baš zbog toga potrebno je na samom početku teorijski zahtjevni-
jega uvođenja mladih čitatelja u svijet proznih tekstova, s kojima će
se redovito susretati usred zadovoljenja lektirskih obveza ili udovo-
ljavanja osobnim afinitetima, posvetiti osobitu pozornost fabulativ-
noj strukturi u pripovijedanju te prepoznavanju njezinih osnovnih
dijelova i s njima povezanih tematskih i idejnih slojeva.
Unatoč eksperimentalnu reduciranju fabule na najuže okvire, su-
vremena književna proizvodnja pokazala je kako je upravo fabula34
34
Fabula, priča i radnja nazivi su koji se u ovom radu upotrebljavaju za cjelovit sklop događaja
u pripovjednom tekstu.
173
neizostavan dio narativne potke proznih umjetničkih tekstova. No,

već je Aristotel uočio njezinu važnost poistovjetivši ju s događajnim
slijedom, točnije radnjom koja obvezatno sadrži svoj početak, sredi-
nu i kraj (Aristotel, 1983: 22).
Djeca najmlađe dobi izuzetno cijene dobro skovanu priču, a svoj
interes za nju pokazuju traženjem fabulativnih elemenata i u dječjoj
poeziji koja zato najvećim dijelom izražajno-tematsku strukturu iz-
građuje na narativnim načelima stihotvorenja. Zbog toga se pjesme
za mlađe uzraste i mogu svrstavati u tematske krugove ili cikluse,
baš kao i brojni lirsko-epski primjeri usmenoknjiževnoga podrije-
tla koji u sebi također sadrže odjeke poštivanja vidokruga očekiva-
nja ciljanih slušatelja te je pri tom u njima zamjetno pridržavanje
postupaka naracije – govornoga elementa strukturiranja pisane ili
izrečene riječi, od pamtivijeka prisutnoga u pisanu ili usmenu stva-
ralaštvu. Zato ne treba čuditi i omiljenost mnogih bajki i takozvane
trivijalne literature u kojima se zavodljivost pričanja inicijalno gradi
narušavanjem sklada početne situacije te neprestanom odgodom ra-
spletanja osnovnoga izlagačkoga tijeka.
Stupnjevito upoznavanje proznih umjetničkih tekstova obilježuje
sve suvremene osnovnoškolske i srednjoškolske nastavne programe
Hrvatskoga jezika. Naravno, u osnovnoj školi pruža se mogućnost
elementarnoga upoznavanja s proznim vrstama kao što su: priča,
bajka, pripovijetka, novela, crtica i roman. U srednjoj školi znanje
o navedenim vrstama dopunjuje se književnoteorijskim i književ-
nopovijesnim komponentama u analitičkim pristupima pojedinim
uzorcima vrsta, tj. u skladu s poviješću njihove teorije i teorijom nji-
hove povijesti (u različitim razdobljima ista vrsta ima različit status
i različite idejno-tematske dominante).
Konceptualizacija svih sastavnica pripovjednoga sadržaja, ovi-
sno o doživljajno-spoznajnim mogućnostima mladih recipijenata, po
vertikalnoj klasifikaciji, zauzima važno mjesto tijekom gotovo čita-
voga školovanja. Tako je u nastavi književnosti programsko ostva-
renje ciljeva ponajprije usredotočeno na dijelove fabule koji imaju
neizbježivo čelno mjesto u svim razredima osnovne škole te u po-
četnim razredima srednje škole. Primjerice, u trećem razredu osnov-
ne škole: „Fabula (povezanost događaja s mjestom, događajima i
174
DIJELOVI FABULE U INTERPRETACIJSKO-ANALITIČKOJ I STVARALAČKOJ NASTAVI KNJIŽEVNOSTI
likovima)“ (Rosandić, 2005: 420); u sedmom: „Fabula (kronološki

slijed, retrospektivni [slijed], uokvirena fabula, radnja: jednostavna
/ nerazvijena, složena / razvijena, pokretanje radnje, zaustavljanje
radnje)“ (Rosandić, 2005: 421) te u prvom razredu srednje škole:
„Epska (pripovjedna) struktura: događaj – radnja, fabula, likovi; ka-
tegorije vremena, epski pripovjedač i načini pripovijedanja...“ (Ro-
sandić, 1986: 486)
Premda emocionalna reakcija na odgovarajući tip pletenja fabu-
larnih niti, u smislu da pripadnici muškoga spola obično preferiraju,
primjerice, historijske, pustolovne, znanstvenofantastične teme ili da
se ženskom čitateljstvu nesumnjivo mora svidjeti ljubavni ili senti-
mentalni roman, nije najvažnija u analizi pojedinoga proznoga štiva,
ta će reakcija svakako biti produbljenija i istančanija razmišljanjem
i zaključivanjem o samu fabuliranju. Takozvano „ogoljavanje po-
stupka“ ne bi se trebalo smatrati posljedicom formalističkoga secira-
nja teksta, nego bi upoznavanje s dijelovima uzročno-posljedičnoga
slijeda i njegovim tipičnim načinima oblikovanja moglo učenike
teorijski osvijestiti te pri tom i utjecati na moguće donošenje sudo-
va (evaluaciju) o izvedbenoj ili tehničkoj strani književnoga teksta
koji može biti izgrađen od tradicionalno naslijeđenih postupaka i
konvencija, ali s novom dozom invencije i originalnosti fabularnoga
premetanja ili, s druge strane, posve neinventivno i klišeizirano.
Mitovi, basne, kratke priče i pripovijetke često se preporučuju
kao ogledni uzorci za literarnu raščlambu zbog jasnoće njihovih
formalnih crta i predvidivih shema. Takvim se književnim oblicima
učenici ohrabruju s jedne strane u razvijanju imaginativnoga mišlje-
nja osiguranoga vizualiziranjem riječju ilustriranih prizora, a s dru-
ge se strane ojačavaju njihove sposobnosti razumijevanja književ-
noga teksta i boljega slušanja njegove interpretacijske realizacije.
Iskustvo čitanja koje imaju stariji osnovnoškolci, a koje je dobrim
dijelom utemeljeno na bajkama ili književnoumjetničkim tekstovi-
ma bajkovitoga karaktera, uvelike pomaže u procesu aktivnoga po-
vezivanja znanja o strukturnim elementima spomenutoga kulturom
obilježenoga literarnoga kanona, poput djela Hansa Christiana An-
dersena te Ivane Brlić-Mažuranić, s postupcima vrijednosne uspo-
redbe i zaključivanja tijekom susreta s raznovrsnijom žanrovskom
ponudom uvjetovanom karakteristikama pojedinoga nastavnoga
175
programa usklađenoga s dobnom razinom i spoznajnim mogućnosti-

ma učenika. Uočavanje međusobnih različitosti te izmjene literarnih
vrsta korak po korak važno je za oblikovanje kritičkoga mišljenja
čijim posredovanjem učenici poimaju smjerove prilagodbe čitatelj-
skih strategija, vlastite ciljeve i relevantna značenja, a koji bi trebali
biti ostvarivani u skladu s mogućnostima pojedinačnoga teksta.
Pretpostavku svakoga cjelovitog estetskog doživljaja neke
književne tvorevine predstavlja razumijevanje njezine strukture,
odnosno uloge dijelova od kojih se sastoji. Prema tome, riječ je o
osnovama takozvane „literarne gramatike“ (gramatike književnoga
djela), što je i vidljivo iz kategorizacije žarišnih mjesta obrade ob-
vezatno uključivih u nastavnu interpretaciju: 1) osnovne obavijesti
o predmetu školske analize, 2) prisjećanje i povezivanje prethodno
usvojenoga znanja, 3) elementi strukture i književni postupci (npr.
radnja, likovi, jezično-stilske karakteristike), 4) značenje teksta, 5)
oblikovne karakteristike i žanrovi, 6) komparacija književnih djela i
pronalaženje međusobnih sličnosti i razlika te 7) subjektivan doživ-
ljaj teksta i njegovo vrjednovanje.
Iako interpretacijsko-analitički te stvaralački nastavni sustav
imaju svaki posebno svoje vrijednosti koje se više ili manje uspješno
ostvaruju u dodiru s književnoumjetničkim tekstovima, često njiho-
vo isplanirano spajanje može biti od izuzetne važnosti za uklanjanje
neželjene, ali nažalost ne tako nerijetke, diskrepancije teorijskoga
znanja (razine prepoznavanja i imenovanja literarotvornih pojava)
i praktične primjene toga znanja (njegove aktualizacije). Zato bi se
dijelovi fabularne okosnice trebali zahvatiti ne samo pojedinačnim
raščlanjenjem tijekom tumačenja, već i višestrukom stvaralačkom
primjenom (sa)znanja o elementarnoj gradnji priče u razrješavanju
zadataka koji uključuju: premetanje dijelova fabularnoga niza, za-
mišljanje alternativnih smjerova razvoja radnje, pisanja vlastitih
narativnih uradaka, sintagmatskoga definiranja događajnih, deskrip-
tivnih i karakteroloških dionica, izrade stripovnoga adekvata pojedi-
načno zamišljenoga slijeda zbivanja itd.
KOMPOZICIJSKE SHEME
Načelo zornosti u prezentaciji književnoga materijala tijekom
analize proznoga teksta ostvaruje se različitim kompozicijskim she-
176
mama ili tablicama te grafikonima dramaturškoga razvoja fabule i

kompozicije. Grafički prikazi osobito su funkcionalni za osvješte-
nje formalnih odrednica djela u međusobnoj uvjetovanosti s njiho-
vom sadržajnom nadgradnjom kada se provodi obrada s težištem na
kompoziciji. Zbog toga se, primjerice, u pripovijetki Voda Vladimi-
ra Nazora može nazrijeti povezanost čovjekove ovisnosti o vodi te
njezine elementne nepredvidivosti s glavnim pripovjednim točkama
pa tako i uzročno-posljedičnim poretkom:
1. suša na otoku
2. vijest o skorašnjem dolasku lađe s pomoći
3. pobjesnjela svjetina navaljuje na Konšiljerovu kuću
4. dolazak lađe
5. nevrijeme.
Posrijedi je prikazbeni model koji je nastao određivanjem „dra-

matske strukture“ Gustava Freytaga na temelju antičkih grčkih i
Shakespeareovih drama. Kao vizualno sredstvo takozvana Freyta-
gova piramida primjenjiva je na sva djela s fabulom: kratke priče,
novele, drame, narativne poeme itd. Shema je vrlo jednostavna te
uključuje: 1. uvod, 2. zaplet (sa sekundarnim konfliktnim situacija-
ma; npr. strah oca malog Vlade zbog ponavljanja sukoba bogatih i
siromašnih), 3. kulminaciju ili vrhunac (točku preokreta), 4. peripe-
tiju (s mjestimičnim trenucima neodlučivosti o konačnom razvoju
događaja) i 5. rasplet35 (ovisno o tom radi li se o tragediji ili komediji
35
Treba naglasiti da se podjela koja uključuje: uvod, zaplet, vrhunac, peripetiju i rasplet
povezuje s pripovjednim djelima dramskoga karaktera kao što je Voda (dinamika je izazvana
obratima – lađa ne donosi spas, oluja donosi tuču). Podjela sa sastavnicama: uvod, zaplet,
vrhunac, rasplet i završetak odnosi se na strukturiranje onih proza čija radnja kontinuirano
teče od početka do kraja bez dram(at)skoga usložnjavanja pripovjedne građe.
177
može se govoriti o katastrofi ili razrješenju; u slučaju Nazorove pri-

povijetke riječ je o katastrofi na razini egzistencije otočkoga življa,
ali istodobno i o razrješenju s negativnim predznakom za naselje-
nost otoka jer nepovoljna zbivanja učvršćuju oca u odluci da sina
pošalje s otoka).
Prikazivanje fabularnoga slijeda ne mora biti u piramidalnu obli-
ku. Također se peripetija ne mora uvijek navoditi, posebice u slučaju
proza s jednostavnom pričom u kojoj nema mnogo preokreta i spo-
rednih zbivanja. Valja istaknuti da je u nastavi zaista na raspolaganju
mnogo grafičkih organizatora literarne kompozicije. Bitno je da se
njima djelotvorno ilustriraju fabularne etape te da se brzo i lako ski-
ciraju na ploči i u bilježnice. Takva je i sljedeća fabularna shema.
Navedeni način shematskoga prikazivanja podatan je za objaš-

njenje razlike između fabule kao uzročno-posljedičnoga slijeda zbi-
vanja te sažetka same priče kojim se ne uzima u obzir točan raspo-
red fabularnih premisa s odgovarajućom zaključenosti. Također se
na temelju vizualnih sredstava iste vrste može upozoriti na razliku
između radnje i teme. Tako je tema basne moralka koju sadrži, a
parabole pouka koju posreduje. Tematski dio dužih proznih teksto-
va najčešće je svjetonazorski inspiriran ili se bavi (ne)razložnošću
ljudskih postupaka.
178
U svakom slučaju prepletanje strukturnih i značenjskih dijelo-

va neizbježivo je u gradnji pripovjednoga tkiva čija se složenost i
dužina može djelomično prikazati kompozicijskim tablicama i gra-
fikonima pa se u opisanu shemu mogu pridodati svi ostali značaj-
niji događaji iz Nazorove pripovijetke: seoska djeca provaljuju u
praznu kuću, pronalaze jegulju u bunaru, jedu ju presoljenu, seoski
deran Košće razglašava da u Konšiljerovoj kući ima vode. Među-
tim, treba naglasiti, razmatanje pripovjedne niti može se temeljiti
na neistodobnosti vremena pripovjednoga razvoja različitih epizo-
da, primjerice, navraćanje Vladina oca na nekadašnje slične suše i
raspomamljeno ponašanje mještana). Retrospekcije (pretpovijesti,
„flešbekovi“) uključene u narativni tijek kao kraći ulomci (očevo
prisjećanje na prijašnje posljedice „Bijesa Suše“ među ljudima),
samostalne epizode (život kljaste Save iz pripovijetke Duga Dinka
Šimunovića) ili dominante cijeloga djela (Božićna pjesma Charlesa
Dickensa) moraju biti uključene u nastavnu interpretaciju zbog uske
vezanosti sa sadržajem proznoga teksta. Objašnjavanje uloge takvih
dionica ključno je za potpuno razumijevanje cjelokupnoga kontek-
sta jer se upravo u njima krije: uzrok obrata u priči (ponavljanje
poživinčenoga ponašanja ljudi), objašnjenje motivacije postupaka
lika (epizodom o Savi usporedno sa Srninom nesrećom naglašava se
tragičnost sudbine različitih u konzervativnom društvu) ili prezenta
pripovijedanja (zašto je Scrooge postao tvrdokoran).
Itekako su česti slučajevi pretpovijesti – iznošenje događaja koji
prethode događajima koji ih uvode, a katkada se upleću i čitave us-
poredne radnje u obliku snova kao i one koje su uokvirene granica-
ma paralelnih svjetova. Napokon, nepoklapanje vremena iz kojeg se
pripovijeda s vremenom o kojem se pripovijeda dovodi do nužnoga
razjašnjenja razlike između logične povezanosti motivskih cjelina
(fabule) te njihove ukupnosti u redoslijedu kako su iznesene u djelu
(sižeja).
ODREĐIVANJE KRONOLOGIJE
Kako bi se spomenute razlikujuće sastavnice što zornije uočile, u
nastavi književnosti može se provesti uvježbavanje točnoga defini-
ranja glavnih točaka radnje i njihova sekvencijalnoga raspoređiva-
179
nja. Božićna pjesma Charlesa Dickensa odgovarajuć je primjer (Gi-

bbs, www) zbog izrazito usložnjene kronologije. Pod uvjetom da su
učenici (primjerice sedmoga razreda) pročitali cijelo djelo, prvi se
sat organizira skupinski rad tako da po dvije grupe pismeno određu-
ju slijed zbivanja za određeno poglavlje („Marleyjev duh“, „Prvi od
triju duhova“, „Drugi od triju duhova“, „Posljednji od triju duhova“,
„Kraj priče“). Nakon popisivanja, grupe s jednakim poglavljem us-
poređuju svoje rezultate i na poseban papir koji predaju nastavniku,
usustavljuju niz događaja. Učenici potom izrezuju pojedinačno iste
fabularne odrednice te ih izmiješane uručuju nekoj drugoj skupini.
Članovi te skupine lijepe izrezane papiriće na pripremljen plakat s
obzirom na logičnu fabularnu događajnost ponajprije u prošlosti te
u sadašnjosti i budućnosti. Odrednice mogu biti ispisane u konti-
nuitetu na dužoj vrpci koja se izrezuje na komadiće te pričvršćuje
ljepljivom vrpcom za plakat.
Zatim učenici dobivaju preslike fabularnih točaka koje samo-
stalno, a zatim s učiteljem trebaju poredati po načelima sižejnoga
okvira djela, tj. po redoslijedu zbivanja u samoj Božićnoj pjesmi.
Obrazovni zadatak sastoji se u uočavanju temporalnih pomičnika –
riječi / rečenica kao što su: „Dok je izgovarao te riječi, prođoše kro-
za zid i nađoše se [Scrooge i Duh Prošlih Božića] na seoskoj cesti.“
(Dickens, 2004: 47); „To su tek sjene svega što je bilo – reče Duh.“
(Dickens: 48) Takvim konstrukcijama omogućuje se prebacivanje
vremena pripovijedanja u prošlost i budućnost te ponovno vraćanje
u sadašnjost. Nastavnik može dijaloškom metodom i pismenim za-
dacima oblikovati sljedeća problemska pitanja:
• Zašto je lik Scroogea prikazan najprije kakav je u sadašnjosti,
a tek kasnije kakav je bio u prošlosti?
• Navedite sve njegove karakteristike koje ga odlikuju u prošlo-
sti.
• Navedite sve njegove karakteristike koje ga odlikuju u sadaš-
njosti.
• Koji je događaj doveo do promjene lika?
• Razmišljate li o Scroogeu drugačije nakon što ste upoznali nje-
govu pretpovijest?
180
Navedenim načinom pristupa književnu tekstu izravno se oblikuje

shvaćanje razvoja radnje, ispituje uloga pretpovijesti, odnosno pripo-
vjednoga vraćanja u prošlost, skupinski se koordinira rad na pojedinim
poglavljima, a rezultati se onda sintetiziraju na razini cijeloga djela
uočavanjem specifičnih izraznih konstrukcija, definiranjem konteksta
u kojem nastaje prebacivanje, logičnim zaključivanjem o fabularnu i
sižejnu poretku te upućivanjem na izravnu vezu načina doživljavanja
/ spoznavanja lika i vremenskoga rasporeda njegove biografije.
DOPUNJAVANJE SAŽETKA FABULE

Iznimno koristan način ponavljanja fabule jest ispunjavanje
opisa sadržaja s nedostajućim podacima. Posrijedi je vrsta dopu-
njaljke koja se može podijeliti na umnoženim nastavnim listićima
ili projicirati preko grafoskopa ili uz pomoć slikokaza (PowerPoint
prezentacije). Učenici individualno ili suradnički zapisuju rješenja.
Izostaviti treba imena likova, predmete bitne za tijek priče, nazive
mjesta radnje te vremensko određenje događajnoga sloja. Metoda je
primjenjiva na početku obrade djela za usustavljivanje znanja o rad-
nji te zbog boljega prisjećanja važnijih zbivanja, osobito u prozama
s brojnim epizodama i digresijama.
SAŽETAK FABULE ZLATAREVOG ZLATA AUGUSTA ŠENOE

Tema je Zlatareva zlata povijesni sukob medvedgradsko-
ga velmože ______________ i grada ______________.
U središtu se toga sukoba nalazi ljubav njegova sina
______________ i ______________, kćeri gričkoga
zlatara ______________. Jedan od najvažnijih likova je
______________ koji je najprije nijemi mladić koji guta
svoju bol i gradsko „spadalo“, a poslije brat i pomagač glav-
noga junaka. Od dobrih likova tu je još i ______________,
pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlata-
ru pomogla odgojiti kćer. Radnja romana zbiva se polo-
vicom ______________ stoljeća. Roman počinje pričom
o mržnji gospodara ______________, ______________,
______________ i Zagrepčana, a koja se tijekom radnje
sve više oblikuje u sukob građana Zagreba i strogoga med-
vedgradskoga feudalca. Medvedgradski silnik sinovljevu
ljubav doživljava kao nedostojan i nepromišljen izbor pa
181
mu nudi lijepu, ali do srži pokvarenu ______________,

gospodaricu Samobora. No sin ju prezre i odbaci pa
se ona odlučuje osvetiti pomoću gradskoga brijača
______________. On ima svoj motiv za osvetu: proseći
ruku lijepe zlatarove jedinice bio je odbijen bez premišlja-
nja. Gospodar Medvedgrada planira oteti zlatarevu kćer.
Pojavljuje se tajanstveni nijemi svećenik ______________
koji pomaže u spašavanju otete djevojke. Otkriva se da je
on polubrat silnikova sina čija je majka nesretna žrtva iz
mračne prošlosti gospodara medvedgradskog. Ipak, ne us-
pijevaju sačuvati djevojku – napivši se ______________
iz ruke vojnika, tj. prerušenoga ______________, ona
umire. Njezin dragi zaklinje se na vječnu samoću.
FABULARNI GRAFIKON
Fabularni grafikon za roman Začuđeni svatovi Eugena Kumičića
182
Jasnoća i preglednost glavne su odlike fabularnoga grafikona.

Njegovim skiciranjem tijekom čitanja postiže se sažimanje događaja
u djelu često zamršene strukture. Tako učenici uvježbavaju izdvajati
splet zbivanja. Ujedno im grafikon služi kao podsjetnik na vrijeme i
mjesto radnje, likove i njihove međusobne odnose. Zajednički raz-
govor o djelu nastavnika i učenika također može biti praćen uspo-
rednim ispunjavanjem grafikona skiciranoga na ploči ili u bilježnice
tijekom skupinskoga rada učenika. Za fabularni je grafikon svoj-
stveno da se ne bilježe samo najbitnije faze radnje, nego ukupnost
događaja u njihovu slijedu. Time se na kraju dobiva sadržaj djela u
njegovoj cjelovitosti, a učenici stječu naviku formuliranja skraćenih
odrednica svakoga dijela razmatrane proze.
FABULARNI GRAFIKON NAPETOSTI

Fabularni grafikon napetosti djela vizualna je metoda kojom se
učenicima omogućuje jasan i pregledan tijek radnje vezano uz stu-
panj napetosti / uzbuđenja zastupljenoga u svakoj pojedinoj epizodi.
Prikaz se sastoji od dviju crta. Vodoravnom se crtom označuje tijek
fabule, dok se okomita odnosi na stupanj napetosti u određenim fa-
bularnim etapama. Pojedini je odsječak radnje obrojčan, a brojevi su
povezani crtama čijim se usponom ili padom naznačuje stupanj na-
petosti ili emocionalnoga uzbuđenja u pojedinoj epizodi. Tipom crte
(isprekidana, valovita i slično) moguće je dodatno sugerirati upleta-
nje dijelova u kojima se ne prati glavni fabularni tijek u tematskom
ili kronološkom pogledu. Numerirane natuknice kojima se opisuje
radnja i doživljaji likova učenici dobivaju od nastavnika napisane
na listićima ili projicirane grafoskopom / slikokazom. Na temelju
tih natuknica učenici izrađuju svoje grafikone. Naravno, ako je po-
srijedi zadatak za rješavanje izvan nastave, onda učenici mogu sami
navesti natuknice i oblikovati grafikon ili ga pak ilustrirati kod kuće
na temelju unaprijed dobivenoga popisa zbivanja pa gotove sheme
donose u školu na sat obrade djela.
Takav prikaz može se upotrebljavati za motivaciju, kao uvod u
ono što će se na satu obrađivati, ali i za sintezu naučenoga te sva-
kako na satu lektire. Bitno je učenicima napomenuti što se od njih
točno traži, a to ovisi i o književnu djelu. Ako je u prozi i na nastavi
183
naglasak na liku i njegovu psihogramu, a takva je situacija na pri-

mjer s Emmom Bovary, najbolje je da učenici prate stupanj emocio-
nalne napetosti, odnosno emocionalno stanje toga lika u navedenim
epizodama. Pri tom je važno naglasiti da nema netočnih rješenja, a
ako se razlike u grafikonima i pojave, onda ih treba istaknuti i o nji-
ma razgovarati povezujući prikaze s interpretacijom djela.
Grafikon je primjenjiv i za praćenje napetosti fabule u prozi s
jako razgranatom fabulom i mnogobrojnim likovima i situacijama.
Moguće je tražiti izradu grafikona na temelju pojedinih epizoda ili
poglavlja pri čemu se razmatra dramska napetost (ne samo klasična
kulminacija radnje), ozbiljnost sadržaja i važnost epizode (crta bi se
trebala uspinjati kod sukoba likova, njihovih svađa, oštrih diskusija,
prevratničkih epizoda u kojima se znatno mijenja tijek radnje i ton
izlaganja itd.). Moguća je kombinacija jednog i drugog jer se često
emocionalna uzbuđenost lika poklapa s napetošću radnje.
Fabularni grafikon napetosti za Gospođu Bovary Gustavea Flauberta
1. Emmin život do udaje

2. udaja za udovca Charlesa Bovaryja
3. Emmino razočaranje brakom
4. majčinstvo
5. Emma živi svoj san – troši iznad Charlesovih mo-
gućnosti
184
6. susreće mladoga Leona i zaljubljuje se

7. Leon odlazi u Pariz
8. Emma pronalazi novoga ljubavnika – strastvenog
Rodolphea
9. nagovara Rodolphea da ju otme
10. Rodolphe ju ostavlja
11. Emma doživljava psihički slom
12. Charles Bovary brine o svojoj ženi
13. Bovaryjevi sele u drugi gradić, Emma obnavlja
vezu s Leonom
14. nakon što joj odbije pomoći, Emma ga okrade
15. posve ponižena ispija otrov i umire
16. Charles rezignirano prihvaća svoju sudbinu
Radnja Gospođe Bovary odvija se kronološki i uglav-
nom je vezana za glavni lik. Međutim, kako je u djelu
riječ o ženi koja pati od dosade i svom se snagom bori
protiv nje, vertikalnom crtom moglo bi se upućivati
i na stanje njezina duha. Krivulja u početku tek ne-
znatno raste njezinom udajom za Charlesa jer vjeruje
da će joj on omogućiti život za kakvim čezne. No,
uskoro krivulja opada (u braku Emma doživljava ra-
zočaranje, a čak ju ne može zadovoljiti ni majčinstvo).
Uzbuđenje ponovno raste kada upoznaje mladog Le-
ona, no ponovno opada kada počinje shvaćati da je
Leon tek za nijansu bolji od njezinoga muža. Napetost
radnje raste na vrtoglavu visinu onoga trena kada se
zaljubljuje u strastvenoga i energičnoga Rodolphea s
kojim dolaze nove nevolje koje radnju čine dodatno
dramatičnijom (planiranje bijega, Rodolpheov odla-
zak). Emma ponovno zapada u monotoniju bezlič-
noga provincijalnoga života, što je tek kratkotrajna
epizoda. Selidbom u novi grad, obnavljanjem veze s
Leonom i zapadanjem u dugove radnja se ponovno
zahuktava, a kulminaciju doživljava onoga trena kad
Emma ispija otrov i prkosno umire bježeći od života.
(Bojana Dumančić)
185
FABULARNA PIRAMIDA
Svako raščlanjivanje priče bez obzira na pravocrtnost ili re-
trospekcijsku usmjerenost podrazumijeva sposobnost imenovanja
pojedinih faza razvoja radnje, njihovo identificiranje, međusobno
razlikovanje te verbalizaciju karakteristika svih faza i definiranje
njihovih uloga. Fabularna piramida vizualno je metodičko sredstvo
koje učenicima može poslužiti tijekom prvoga upoznavanja s eta-
pama događajnoga slijeda radnje ili tijekom interpretacija pojedinih
pripovijedaka ili novela pa je primjenjiva u svim razredima osnovne
škole.
Kod interpretacije, najbolje kraćega proznoga teksta, učenici sje-
daju u velik krug samo s papirom i olovkom. Učitelj najavljuje tekst
koji će se obrađivati, primjerice ulomak iz pripovijetke Koza Zlatka
Isaaca Beshevis Singera (Babić i dr., 2005: 106-107) ili pripovijetke
Seljak, ptica i zlatni drijen Side Košutić (Babić i dr., 2005: 108-
109). Učenici se motiviraju pogađanjem tematskoga sloja proznoga
teksta samo na temelju naslova, objašnjavaju se nepoznate riječi, a
nakon interpretacijskoga čitanja može uslijediti objavljivanje doživ-
ljaja te interpretacija tijekom koje se određuju faze u razvoju radnje.
No, interpretacijsko-analitički nastavni model može se zamije-
niti ili kombinirati sa stvaralačkim nastavnim modelom na sljedeći
način: učenici se nakon čitanja doživljajno izjašnjavaju: radi li se
o (ne)zanimljivoj i dobro, odnosno loše napisanoj priči. Potom se
razredni odjel izvješćuje o cilju nastavnoga sata – traženje eleme-
nata koji čine upravo dobro napisanu priču. Učitelj ploču oznakama
organizira podjelom na četiri dijela, a svaki okvir nadnaslovljuje
sa: tema, etape u razvoju fabule, karakterizacija lika, opis krajolika.
Slijedi objašnjavanje pojedinih natuknica na osnovi kojih svi traže
potvrdu u tekstu, a učitelj dijaloškom metodom postavlja pitanja ko-
jima se zahtijeva objašnjenje uloge pojedinoga elementa te se njima
potpomaže zapamćivanje karakterističnoga odjeljka ili fraze. Svi
naglas izrečeni prijedlozi rješenja zapisuju se na ploču.
Provjerom usvojenih spoznaja, odnosno identificiranjem i dife-
renciranjem elemenata priče, omogućuje se rad u skupinama čiji
članovi ispunjavaju fabularnu piramidu:
186
fabularna piramida
1. __________________
2. ______________________
3. ____________________________
4. _________________________________
5. ______________________________________
6. ____________________________________________
7. _________________________________________________
8. ____________________________________________________
Fabularna piramida sastoji se od temeljnih dijelova koji se mogu

prilagođavati vrsti i dužini djela te zadaćama nastavne jedinice. Pri-
kaz s pravilima za popunjavanje treba biti uočljiv na radnim listi-
ćima ili ga učenici precrtavaju u svoje bilježnice s grafoprozirnice,
odnosno slikokaza (PowerPoint prezentacije). Na iscrtane dijelove
uobičajene fabularne piramide treba upisati sljedeće podatke:
1. ime glavnoga lika

2. dvije riječi kojima se opisuje glavni lik
3. tri riječi kojima se opisuje mjesto radnje
4. četiri riječi kojima se opisuje tema
5. pet riječi kojima se opisuje prvi događaj
6. šest riječi kojima se opisuje drugi događaj
7. sedam riječi kojima se opisuje treći događaj
8. osam riječi kojima se opisuje rasplet (razrješenje problema).
187
Fabularna piramida na temelju pripovijeke Duga Dinka Šimunovića
1. Srna
2. razigrana djevojčica
3. jesenja idila vinograda
4. beskrajna čežnja za slobodom
5. „Grjehota, što vam nije sin!“
6. Trčeći prema dugi, pada u močvaru.
7. Serdar i Serdarovica bacaju se s tvrđave.
Korekciju dobivenih rezultata u fabularnoj piramidi zamjenjuje

stvaralački zadatak: svaka skupina učenika napisat će kratku priču.
Svaki član pojedine grupe na papir zapisuje prvu rečenicu, na pri-
mjer: U kući na kraju grada živjele su majka i kći. Pošto svi dovrše
svoj primjer, nastavnik nalaže da se papir da osobi zdesna. Onaj
koji prima papir s tuđim rečenicama dužan ih je pročitati te dopisati
sljedeću rečenicu. Postupak se nastavlja sve dok autor uvoda ne do-
bije inicijalan papir na koji zapisuje zaključnu rečenicu. Naposljetku
svatko naglas čita konstruiranu priču. Naravno, prije pisanja valja
napomenuti nepoželjnost uvođenja nasilničkih scena i prostota.
FABULARNE STUBE
Fabularne stube naziv je vizualne metode koja služi kao sred-
stvo prikazivanja faza razvoja radnje. Osim što pomaže u vježbanju
pismenoga sažimanja priče i prepoznavanju njezinih temeljnih sa-
stavnica, grafički se naglašava početak i uspon radnje te smirenje
postignuto u završetku pripovjednoga djela. U fabularne stube upi-
suju se natuknice kojima se definiraju faze: uvod, zaplet, vrhunac,
rasplet i završetak. Svi učenici skiciraju prikaz u svoje bilježnice te
zajednički bilježe rješenja u crtež na ploči.
188
Fabularne stube za Mačka u čizmama
Mačak prijeti
seljacima
i laska
čarobnjaku.
Mačak
Mačkova laž proždire
kralju. čarobnjaka /
miša.
Mačak u
Kralj daje
čizmama
svoju kćer
kao nasljeđe
najmlađem
najmlađega
sinu za ženu.
sina.
Alternativna primjena fabularnih stuba sastoji se u prethodnom

zapisivanju događaja poznate priče na ploču ili grafoprozirnicu / sli-
kokaz izmiješanim redoslijedom. Također treba nacrtati fabularne
stube u čija će prazna polja učenici upisivati brojeve koje su pri-
družili pojedinim rečenicama. Na temelju bajke Mačak u čizmama
moguće je zapisati najprije sljedeće rečenice (brojevi u zagradama
naznačuju pravilan fabularni slijed):
Mačak laže kralju da je njegov gospodar markiz Karabas koji se
utapa u jezeru i kojeg su opljačkali lopovi. (2)
Mačak u čizmama proždire čarobnjaka koji se na nagovor mačka
pretvorio u miša. (4)
Najmlađi sin u nasljedstvo dobiva mačka u čizmama. (1)
Mačak prima kralja, kraljevnu i svojega gospodara u čarobnjako-
vu dvorcu sada kao vlasništvu markiza Karabasa. Kralj daje svoju
kćer najmlađem sinu za ženu. (5)
Mačak prijetnjom prisiljava seljake da najmlađega sina u kra-
ljevoj kočiji pozdravljaju kao svojega gospodara. No, kako će se
riješiti čarobnjaka koji je pravi vlasnik polja i gospodar seljacima?
Mačak laskanjem nastoji nadmudriti čarobnjaka. (3)
189
Učenicima se objašnjava da trebaju kronološki poredati događaje.

Potom jedan učenik čita rečenice u pravilnom fabularnom slijedu, a
drugi zapisuje taj korektan poredak brojeva u prazna polja fabularnih
stuba. Cilj je ostvaren ako su učenici poredali zbivanja vremenskim
slijedom te uočili vrhunac radnje u rečenici pod brojem (3), odlučuju-
ćem mjestu o kojem ovisi povjerenje kralja u stvarno postojanje mar-
kiza Karabasa. Učenike je potom moguće potaknuti da zadnju stubu
pretpostave kao polaznu točku za daljnji niz događaja koji će sami
zamisliti te ga upisati u vlastite fabularne stube. Zatim svoje ideje
objašnjavaju jedni drugima unoseći promjene koje god žele.
DOGAĐAJNI LANAC
Jednako tako učenici aktivno primjenjuju ostale postupke za po-
ticajno pisanje, kao što je, primjerice, sustav događajnoga lanca. Ta-
kvim sustavom omogućuje se kreativniji pristup oblikovanju vlasti-
toga teksta bogatijom upotrebom jezičnih sredstava opisa, a ujedno
služi ubrzanju (pedalizaciji) radnje i izbjegavanju statičnosti, što je
osobito važno pri pisanju fikcije kojom se pojedinačno nastoje obu-
hvatiti elementi kojima se utemeljuje fabulativna struktura. Događajni
lanac usvaja se nuđenjem oglednoga primjera: Pao sam na pod. Re-
čenica se detaljnije raščlanjuje s obzirom na uzrok i posljedicu: zapeo
sam za stolicu, spotaknuo sam se, srušio sam se na pod > Zapeo sam
za stolicu, spotaknuo se i srušio se na pod. Umjesto pasti i srušiti se
nude se i glagoli: udariti, oboriti, skljokati se, pasti na sve četiri itd.
Učenici mogu primijeniti prethodno opisanu metodu na tekstove
koje će tek pisati, a postoji mogućnost da se s njom upoznaju tek
nakon pisanja svoje priče koja je nastala na nastavnom satu ili za
domaću zadaću. Nastavnik takav tekst pregledava i učeniku sugerira
mjesta na kojima se radnja treba organizirati po načelima akcijskoga
lanca. Isti postupak može se nadovezati i na sugestije tijekom osmi-
šljavanja pojedinačnih rečenica tijekom skupinskoga rada na priči.
Opisana vježba metodički je djelotvorna zbog ispunjenja funkcio-
nalnih zadaća razvijanja sposobnosti kombiniranja rečenica i doga-
đaja te dodavanja opisnih riječi i sinonimnih izraza.
LENTA DOGAĐAJA
Lenta događaja izvrsno je vizualno sredstvo za svladavanje linearno-
sti teksta uočavanjem njegova događajnoga sloja. Primjenjiva je odmah
190
nakon čitanja. U bilježnicu svaki učenik skicira crtu koju označava broj-
kama. Brojke se mogu odnositi na dijelove fabule, ali i poglavlja knjige.
Ispod oznaka na lenti upisuju se traženi podaci. Tako lenta događaja
može postati svojevrstan dnevnik čitanja ako se ispod svakoga dijela
bilježe ovakvi podaci: mjesto i vrijeme radnje, likovi (karakterizacija),
događaji, zapažanja. Također je moguće oblikovati lentu na osnovi neko-
liko događaja koje učenici smatraju važnima, zanimljivima i pamtljivi-
ma. Lenta obično ima ulogu polazišta razgovora o pročitanom, a učenici
prije razgovora međusobno uspoređuju svoja rješenja. Tom metodom
učenici se vježbaju pozornijem i kritičnijem čitanju, lakše ponavljaju sa-
držaj djela te iščitavanjem bilježaka na lenti automatski prizivaju izvor-
ne asocijacije. Na ploči nastavnik skicira iznesene prijedloge, ali učenike
ne navodi na ujednačavanje zapisa i uniformno imenovanje događaja.
Tako se može postupiti i kod interpretacije Ružnoga pačeta Hansa Chri-
stiana Andersena. Učenici najprije izdvajaju tri bitna događaja, i to po
jedan za uvod, zaplet i završetak radnje. Zatim se rješenja međusobno
uspoređuju, a nastavnik tijekom dijaloga zapisuje prijedloge.
SLIKOVNA REPREZENTACIJA PROČITANOGA

Određivanje elemenata radnje i njihova analiza na zanimljiv se
način prepleće u nastavi književnosti s vizualnim doživljajem teme,
likova, mjesta radnje i drugih važnijih sastavnica proznoga teksta.
Zato prije nastavne obrade lektire ili djela prema osobnom izboru,
primjerice u petom razredu, nastavnik zadaje nekoliko odrednica
koje će se kasnije oblikovati u sklopu izrade vlastite bilježnice vi-
zualnih doživljaja. Riječ je o: temi, etapama razvoja radnje, liko-
vima, mjestu radnje i glavnoj misli djela. Učenici najprije izrađuju
korice svoje „knjige“ obilježene nazivom pročitane knjige kojom
191
je, naravno, inspiriran dizajn naslovnice. Na drugoj stranici upućuju

se da ubilježe informacije o autorskim pravima i mjestu i datumu
izlaska. Potom se na ostalim stranicama na svakoj posebno bilježi
opis navedenih pet traženih odrednica djela. Na kraju im preostaje
da upišu svoje podatke u „Bilješci o autoru“. Učenici odlučuju sami
kojim će redom opisati svih pet traženih elemenata, ali će svakako
dati fabularni sažetak u nekoliko rečenica, navesti temu i glavnu
misao te opisati likove i mjesto radnje. Uz to učenici analizi svakoga
elementa pridružuju njegov slikovni doživljaj.
Slikovna reprezentacija pročitanoga zajedno s pojedinačnim ra-
ščlanjivanjem sastavnica priče vodi jačem sintetiziranju estetskoga
doživljaja. Razmjenom „knjiga“ uviđaju se postupci analize, kao i
različiti načini gledanja na jedno te isto djelo, a moguće je zaintere-
sirati za čitanje nepoznatoga književnoga teksta ako se radi o indivi-
dualnom odabiru knjige.
STRIP I FABULA
Kao što je već naglašeno, fabulu čine glavne i sporedne točke
njezina razvoja. Glavne točke ugrađene su u njezinu osnovu ili ko-
stur kojim se podržava cjelovitost i logičnost pripovjednoga sklopa.
Međutim, katkada je potrebno uvesti naglašeno razlikovanje među
temeljnim i sporednim strukturnim elementima fabule jer svaki niz
događaja ne čini njezinu provodnu nit. Kako bi se uklonile česte
zablude učenika u vezi s poistovjećenjem fabularne potke sa svakim
lancem zbivanja u pripovjednu djelu, razlikovnost se može učvrstiti
uključivanjem stripovnoga predloška u nastavni proces.
Prije svega, učenici bi trebali usvojiti temeljne pojmove nara-
tivne osnovice. Nastavnik im prvo iz čitanke interpretacijski čita
odabrani književni tekst, npr. Kozu Zlatku Isaaca Beshevis Singera
(Babić i dr., 2005: 106-107) te im postavlja pitanja:
• Kako vam se svidjela pripovijetka?
• Koje ste događaje uočili?
• Što se dogodilo na početku, što u sredini, a što na kraju?
• Koji su vas se događaji najviše dojmili?
Nakon što nastavnik zapiše odgovore na ploču u obliku natuknica,
učenicima nudi prikladnu udžbeničku ili vlastitu definiciju fabule:
192
Fabula – tijek zbivanja u književnu djelu, koji se sastoji od: uvo-

da, zapleta, vrhunca, raspleta i završetka.
Nastavnik nalaže pozorno slušanje ponovnoga čitanja pripovi-
jetke te kod susreta s važnijom etapom razvoja radnje prekida či-
tanje i zapisuje događaje. Potom korigira zapisani korpus riječi te
zaokružuje važnija zbivanja i tako diferencira događaje po važnosti.
Na grafoprozirnici na kojoj je iscrtana Freytagova fabularna pirami-
da nastavnik smješta pet na ploči zaokruženih natuknica pod odgo-
varajuću fabularnu etapu. Interpretacijsko-analitički smjer nastavne
obrade usmjerava se nakon toga prema temi, ideji, likovima, jezično-
stilskim sredstvima, samostalnu definiranju žanra pripovijetke itd.
Na kraju učenici dobivaju zadatak za domaći rad: prema osob-
nom izboru ili na temelju ponuđenih tema (Moja dogodovština s
kućnim ljubimcem, Nevrijeme, Nezgoda za vrijeme blagdana itd.)
učenici trebaju nacrtati strip koji će se sastojati od pet sličica organi-
ziranih po načelima crtanja stripa. Za bolju izvedbu zadatka na uvid
im se može ponuditi ogledni primjer stripa koji još dotad u petom
razredu nisu analitički iščitavali u smislu definicije stripa kao medija
prijenosa poruke.
Sljedeći se sat preko grafoskopa projicira kraći strip ili priča u
slici poput, primjerice, sljedeće Mate Lovrića (Lovrić, 2001: 6):
193
Pri tom učenici opisuju svaki prikaz metodom oluje ideja, a pri-
jedlozi se upisuju ispod pojedine slike. Usporedno se postavljaju
pitanja u vezi s razumijevanjem crteža, strukturiranjem rečenica,
odabirom riječi, gramatičkim pravilima (upravni i neupravni govor,
veliko i malo slovo, pravopisni znakovi). Svatko zatim uzima pri-
mjerke svojega stripa te ga na isti način narativizira ostvarivanjem
osobitoga sustvaralačkoga čitanja koje nastaje iz sprege slike i tek-
sta (Lazić, 1996: 279). Naposljetku, napisanim tekstom ispod slike
trebalo bi se jezgrovito obuhvatiti sve žarišne točke razvoja radnje.
OSTALI METODIČKI MODELI ZA NASTAVNU OBRADU FABULE

Metodički modeli u pristupima fabuli uključuju postupke koji
se mogu izmjenjivati ili međusobno spajati, ovisno o specifičnim
zahtjevima pojedine nastavne jedinice. U obzir zato dolaze sljedeći
primjeri u izravnoj ili neizravnoj vezi s metodičkim oblikovanjem
interpretacije i pismenim zadacima utemeljenima na osnovnoškol-
skoj, odnosno srednjoškolskoj razradi fabule:
1. Pripremite petominutni usmeni izvještaj. Ukratko izložite fa-
bulu i opišite osobnost glavnoga lika. Pripremite se za pitanja
ostalih učenika.
2. Zamislite da ste autor knjige koju ste upravo pročitali. Iznena-
da ona postaje bestseler. Napišite filmskom producentu pismo u
kojem ga želite zainteresirati za snimanje filma na temelju vaše
knjige. Objasnite zašto bi radnja, likovi, sukobi itd. dali dobar
film. Predložite mjesto snimanja te glumce za različite uloge.
Možete u obzir uzeti samo one knjige na temelju kojih film nije
snimljen.
3. Prisjetite se svojega najdražega filma ili onoga koji ste nedav-
no pogledali. Ukratko opišite njegovu radnju. Pazite da se pri
tom dotaknete najvažnijih etapa fabularnoga tijeka.
4. U dnevnim novinama ili filmskim časopisima (npr. Hollywo-
od) pronađite sažetke filmske radnje i odredite glavne etape
razvoja radnje odabranoga filma.
5. Napišite novinski članak s naslovom u kojem se izvještava o
radnji romana u sklopu naslovne stranice novina u gradu gdje
se odigrava radnja.
194
6. Na temelju knjige načinite novine. U jednom članku sažmite

fabulu, u drugom napišite nešto o vremenu, glavni članak
napišite o jednom ili više likova. Uključite „Riječ urednika“
te nekoliko oglasa koji će odgovarati priči.
7. Upotrijebite fotografije iz ilustriranih časopisa kako biste
objasnili priču.
8. Napišite drugačiji početak i svršetak pripovijetke.
9. Načinite karakterno stablo. Na jednoj strani neka bude do-
gađaj, a usporedno s njim na drugoj osjećaji i promjene lika.
10. Odaberite pet događaja iz teksta te im pridružite vaša razmi-
šljanja i osjećaje koji su vam se javljali.
11. Radnja je izgrađena na sukobima i njihovim razrješenjima.
Odaberite nekoliko sukoba koji se događaju u priči te nave-
dite njihova razrješenja. Smatrate li da su raspleti trebali biti
drukčiji?
12. Opišite jedan dan iz svojega života ili razradite slijed godiš-
njih doba tako da opisi imaju sve etape razvoja radnje.
13. Odaberite iz teksta pet predmeta koji najbolje opisuju njezine
događaje i značenja. Objasnite odabir.
14. Nakon što ste djelo pročitali, samostalno ili u paru ispišite
što kraće moguće bit djela. Pritom iznesite i svoje viđenje
pročitanoga. Takvim zadatkom mogu nastati „ultrakondenzi-
rani“ sadržaji knjiga poput sljedećega kojim se skraćuje proza
Ernesta Hemingwaya Starac i more: „Starac lovi ribu koja je
prevelika za njegov brod. Ribu pojedu morski psi. On onda
odlazi kući i umire.“ (Parker, www)36
Od takvih sažetaka u osnovnoj školi lako se dolazi do stvara-
lačkoga čitanja srednjoškolske lektire koja se spomenutim sa-
žimanjem može pretvoriti u oštroumna dramatizirana zapa-
žanja kojima se sintetizira djelo u formi najvažnijih misaonih
sastavnica. Primjerice, Bistri vitez Don Quijote od Manche
Miguela de Cervantesa može se opisati ovako:
36
Sve sažetke s engleskoga preveo J. S.
195
Don Quijote: Viteštvo zahtijeva da uništim neprijatelja.

Sancho Panza: Ne, gospodaru. To nije neprijatelj, već
nešto sasvim obično i neopasno.
Don Quijote: … (Pada.) (Kvizdos, www)
Zločin i kaznu Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga moguće je

skratiti na sljedeći način:
Raskoljnikov: Iskačem iz ovoga društvenoga okružja i
počinit ću zločin. (Ubija staricu.)
Sonja: Ja predstavljam Raskoljnikovljevu duhovnu
stranu.
Porfirij: Ja predstavljam Raskoljnikovljevu intelektual-
nu stranu.
Raskoljnikov (Ispovijeda se.): Pomirio sam svoje dvije
suprotstavljene strane koje su tako dobro predstavljali
Sonja i Porfirij. (Parker, www)
15. Zabilježite priču ili životnu zgodu koju će vam iznijeti netko
od ukućana ili koja pričljivija osoba. Odredite etape razvoja
radnje.
Vrag
Sajam stoke održavao se u Čepinu. Djed je prodao svu
stoku i bio je red da počasti društvo. Pili su i pili. I mrak
se već odavno spustio. Djed nije imao auto i morao je
pješice u Osijek. „Pješice“, veli djed, „pa što, nije mi to
prvi put“. (UVOD)
Uputio se rubom ceste, ali se ubrzo našao na sredini. I
tako malo rubom, malo sredinom, kad odjednom primi-
jeti da ga netko prati. (ZAPLET) Čuo je i topot sitnih
kopita. Pokuša požuriti, ali uzalud. Već je osjećao topli
dah pored sebe, a koji tren kasnije osjetio je i ubod ro-
gova. „Vrag“, pomisli djed i odjednom poravna korak.
Kao bez duše uleti u kuću. Zaboravi zatvoriti vrata.
(VRHUNAC) I dok se on preplašeno osvrtao, na vrati-
ma zamekeće koza. (RASPLET)
196
Tako je pričao djed. Možda je sve malo i „iskitio“, ali

meni se njegova priča svidjela. (ZAVRŠETAK)
Velimir Slovaček, 5. r.
Osijek, Osnovna škola Grigora Viteza
ZAKLJUČAK
Valja naglasiti kako je lako poučavati literarnu terminologiju i
provjeravati razinu njezine usvojenosti zadacima objektivnoga tipa.
Međutim, ako se želi da jezik književnosti bude čitateljima što do-
stupniji, mora se razvijati i nadograđivati sposobnost upotrebe te-
meljnoga vokabulara teorije književnosti kako bi se produbilo shva-
ćanje funkcioniranja književnoumjetničkih tekstova. Sve uspješno
usvojene strategije čitanja i analize primjenjivat će se u daljnjim
susretima s djelima zamršenije izražajne strukture te kompleksne
pripovjedne i stilske realizacije.
Naravno, učenici spremnije reagiraju na prozne oblike zbog toga
što im je naracija poznat kod s kojim se svakodnevno susreću, a
lako se identificiraju i s likovima, čak i s onima smještenima u da-
leke prostorne i vremenske okvire koji se premošćuju kulturnom
kontekstualizacijom. Međutim, prozni tekstovi mogu predstavljati
i problem jer su se „užitak i razumijevanje pokazali ozbiljnom pre-
prekom mogućnostima učenika da kritično razmišljaju o djelima i
vlastitim sudovima. Umjetnička proza odvlači čitatelja od svojega
medija...“37 (Showalter, 2003: 89) te su „samo uvježbani čitatelji vje-
šti u međusobnom posredovanju odnosa između tekstualija fikcije i
njezinih sublimnih izmaštanih konstrukcija. Učenici koji nisu toliko
uvježbani skloni su govoriti o likovima kao da su stvarni te radnju
pojednostavnjuju i reduciraju na događaje“38 (Showalter, 2003: 89).
U vezi s pojednostavnjenim shvaćanjem književnosti, tj. njezinim
nerazumijevanjem, zanimljivo je navesti rezultate istraživanja čita-
teljskih navika punoljetnih osoba s osječkoga područja.39 Mjerenje je
37
S engleskoga preveo J. S.
38
S engleskoga preveo J. S.
39
Istraživanje je 2005. godine provela prof. dr. sc. Jasna Horvat s Ekonomskoga fakulteta u
Osijeku.
197
multidimenzijske funkcije čitanja provedeno iz četiri perspektive: in-

dividualni razvitak (odnosno želja za kvalitetnijim životom, moral, su-
stav vrijednosti), korisnost (čitanje u svrhu obrazovanja i informirano-
sti), uživanje i bijeg (opuštanje i zaboravljanje osobnih, svakodnevnih
briga). Rezultati su pokazali da se čitaju uglavnom hitovi, neovisno
o žanru ili književnoj vrsti. Na prvom su mjestu književnih vrsta sve
vrste proze, odnosno romani, dok je uvjerljivo zadnja poezija. Upravo
zbog toga nužno je usvojiti kritičko i analitičko razumijevanje fabule
i njezinih elemenata. Pretpostavka da većina čita ne bi li naučila nešto
iz knjiga, proširila osobne interese i oblikovala mišljenje pokazala se
neutemeljenom jer čitatelji znaju da je čitanje korisno, no ne znaju i
točno zašto. Čini se da načitanost više nije pokazatelj uspješnosti ili
njezina postignuća, tek možda samo imidža ili pomodnosti („Knjiga
je opet u modi“ – jedan je od novijih slogana) te se zbog toga i čitaju
upravo hitovi. Estetski užitak također nije na važnom mjestu jer je
najmanji broj onih koji cijeli dan sanjare o pročitanom. Knjige više ne
služe ni kao utočište od svakodnevice i monotonije. Najnižu je ocjenu
dobio odgovor da se čitanjem ubija dosada. Prema tom istraživanju,
domaći su najčitaniji naslovi bili: Uho, grlo, nož Vedrane Rudan, Kr-
ležin Povratak Filipa Latinovicza (pozicioniran ovdje vjerojatno zbog
pripadnosti srednjoškolskoj lektiri), Bolje se rodit bez one stvari nego
bez sriće Arijane Čuline te Dvori od oraha Miljenka Jergovića. Stranu
ljestvicu naslova predvodio je Stranac Alberta Camusa, zatim Alkemi-
čar Paola Coelha i Da Vincijev kod Dana Browna.
Zbog svega nastavom književnosti morala bi se osposobiti bu-
duće samostalne čitatelje ne samo za identificiranje i vrjednovanje
književnih tehnika te smještanje djela u povijesni kontekst i estetsku
tradiciju, nego i omogućiti bolje razumijevanje odnosa dijelova i
cjeline literarnoga teksta, analiziranje autorova stila (čak i imitaci-
jom), definiranje narativnih konvencija adaptacije teksta u različitim
medijima, formiranje i obranu kritičkoga suda te utvrđivanje odnosa
izdavaštva i nastanka umjetničke proze u suvremenom kontekstu.
Razumijevanje, užitak i rasuđivanje vezani uz književna djela bit će
potpuniji tek kada se čitatelj opremi potrebnim znanjima i tehnika-
ma čitanja, a to bi trebala biti glavna zadaća nastave književnosti,
posebice danas kada ne postoji kanon aktualne beletrističke proi-
zvodnje te prema njoj zauzet jedinstven kritički stav.
198
Interpretacijsko-analitička i stvaralačka nastava u združenom

obliku odupiru se mehanicističkom čitanju koje se iscrpljuje u ana-
lizi tehničkih crta književnoga djela. Tek stvaralački primijenjeno
znanje usvojeno prikladnom interpretacijom u obradi fabularnih di-
jelova jedna je od ključnih pretpostavaka za neposredniju komuni-
kaciju s proznim tekstovima, tj. bolje obuhvaćanje punine njihovih
literarnih, etičkih i psiholoških mogućnosti.
199
KREATIVNE METODE
U NASTAVNOJ OBRADI LIRSKE PJESME
STILSKE FIGURE U UGLAZBLJENIM TEKSTOVIMA

Kod nastavne obrade temeljnoga književnoteorijskoga gradiva u
pristupu književnu djelu, obično se navode primjeri stilskih figura iz
pjesama domaćih ili svjetskih klasika. Takav je postupak legitiman i
poželjan, posebice ako su primjeri ilustrativni, a teorijska podloga i
razgraničenja razumljiva, jasna i učenicima pristupačna. Međutim,
jedan ili dva primjera uz svaku pojedinu figuru često nisu dovoljni jer
se književnoteorijsko gradivo najlakše i najbolje uči u aktivnoj pri-
mjeni, istraživanju i pronalaženju primjera. Uz to ne treba zanemariti
i motivacijski čimbenik učenja koji je snažniji ako je posrijedi uče-
nicima blizak i svidljiv sadržaj. Jedna od ovdje primjenjivih metoda
svakako je oprimjerenje stilskih figura na osnovi tekstova iz zabavne
glazbe (pop, rock, dance itd.). Nastavnik uz primjere iz pjesništva
kako je uobičajeno, usporedno može pročitati svoje primjere iz po-
pularnih pjesama. Učenicima je pri tom zanimljivo pogađati iz kojeg
je uglazbljenoga teksta preuzet uzorak stilske figure. Ista zadaća po-
vjerava se učenicima kojima je unaprijed dano da pronađu odgovara-
juće uzorke figura ili im je nakon teorijskoga objašnjenja kao zadaća
svima određeno da pronađu primjere iz pjevanih tekstova.
Radi isticanja važnosti nastave književnosti bitno je takvim me-
todama dokazati konkretnu primjenjivost stečenih spoznaja u školi.
Svakako valja navesti neke uglazbljene tekstove koji se ne mogu
razumjeti bez određenoga čitateljskoga iskustva, na primjer: Ljubav
malog Werthera sastava Crvena jabuka, zatim Kao što kaže Marija
Jurić Zagorka sastava Prljavo kazalište, Da l’ sjećaš se (s referenci-
jama na pjesmu Antuna Branka Šimića Pjesnici) sastava Elemental
ili dva naslova sastava The Beat Fleet: Moj um pali (s citiranjem
stihova iz Notturna Tina Ujevića) i Vrag: Dobar dan profesore Vo-
201
land (s pozivanjem na Bulgakovljev roman Majstor i Margarita).

Tako se aktualizira znanje iz teorije i povijesti književnosti koje se
povezuje sa suvremenim uglazbljenim tekstovima. Učenici slušaju
glazbu svih izričaja, mnoge pjesme znaju napamet, a postoji i osje-
ćajna bliskost s pojedinim glazbenim uracima – stihovima i instru-
mentalnom pratnjom. Razumijevanje stilskih figura moguće je pro-
vjeriti usmjerenim zadatkom njihova traženja u tekstovima domaćih
glazbenih brojeva prema izboru učenika. Tako se mogu pronaći i
opisati gotovo sve stilske figure.
FIGURE KONSTRUKCIJE
inverzija
Kad ti muž ne paše uz ruž
kad ti sin ne paše uz kamin
dala bi sve, i sebe, i muža,
i malog da možeš ući u katalog40
(iz pjesme Carstvo pasea sastava Hladno pivo s albuma Knjiga
žalbe, tekstopisac je Mile Kekin)
elipsa
Nogom pred nogu – tiho!
(iz pjesme Zastave s istoimenoga albuma sastava Parni valjak,
tekstopisac je Husein Hasanefendić Hus)
retoričko pitanje
Zašto te imam kad ne daješ mi ništa
Zašto te imam kad ne čuješ moj glas
Da li padnem koji put ja na pamet
Dal’ ikad staneš malo pomisliš na nas?
(iz pjesme Zašto te imam sastava Elemental s albuma Pod priti-
skom, tekstopisac je Shot)
40
Svi citati tekstova uglazbljenih pjesama preuzeti su s internetskih adresa www.tekstovi.net
i www.cuspajz.com.
202
KREATIVNE METODE U NASTAVNOJ OBRADI LIRSKE PJESME
asindeton
Crno bijeli televizori
rijetki noćni tramvaji
moja bijela djevojka
uvozni ekskluzivni programi
mama, tata, pas i kravata
vata, vata, vata
(iz pjesme Crno bijeli svijet s istoimenoga albuma sastava Prljavo
kazalište, tekstopisac je Jasenko Houra)
polisindeton
prepoznajem te u sitnicama
u tvojoj žutoj šalici u kojoj držiš sol
u mirisu naranče, u poruci na ogledalu
u načinu na koji pišeš „u“
ne znam kako prestati, htio bih ti priznati
čudno je biti tu
(iz pjesme Čudno je biti tu sastava Ramirez s albuma Ramirez,
tekstopisac je Aljoša Šerić)
apostrofa
Ležaj od suza nijemo te pita
ima li suza u oku tvom
ležaj od suza pita sa strepnjom
nosiš li ljubav u srcu svom…
(iz pjesme Ležaj od suza pjevačice Josipe Lisac s albuma The Best
of, tekstopisac je Josipa Lisac)
FIGURE MISLI
poredba
Kao da je morska vila
sve je moje snove ostvarila
na obalama vrelim
neprospavane noći
203
Kao da je dio plime

modro more šumi njeno ime
i sklada tihe pjesme
pjesme o samoći
Kao da je dio sna
što me nosi zvijezdama
(iz pjesme Morska vila sastava Daleka obala s albuma Morski pas,
tekstopisac je Marijan Ban)
antiteza
Crno i bijelo, noćima i danima
ja tvoja sam luna, ti si zrak sunčan
krivo i pravo kao otrov, kao lijek
sve je to ljubav, neka traje cijeli vijek
(iz pjesme 1000 razloga pjevačice Josipe Lisac s albuma Živim po
svome, tekstopisac je Josipa Lisac)
ironija
Kad se probudiš iz snova glavno tebi biće lova
Samo gledaj u ekrane, magazine i reklame
Samo kupuj, samo troši, tko ne troši taj je loši
Samo troši, samo kupi, ko ne kupi taj je glupi
Samo jedi zdrave hrane, zdravo modificirane
Imaš piti, imaš jesti, moraš biti sretne svijesti.
Nemoj sjedit, uzmi kredit, moraš život svoj uredit
Nemoj bježati od jave, moraš biti zdrave glave
Kalkulirat i računat, i račune obračunat
Radi yogu protiv stresa, hajd u salon od fitnessa
Idi putem interesa, srce tek je komad mesa
Ne slušaj ga, ono vara, u glavi ti zbrku stvara
Kupi auto pa se vozi, u masovnoj si hipnozi
(iz pjesme Masovna hipnoza sastava The Beat Fleet s albuma
Maxon Universal, tekstopisac je Saša Antić)
204
sarkazam
Što nam treba u životu
za tu sreću, pa na stotu
jedan klik u photoshopu
i već smo spremni za Europu
(iz pjesme Sreća sastava Hladno pivo s albuma Knjiga žalbe, tek-
stopisac je Mile Kekin)
hiperbola
Ni samo more duboko nije
Kao njena oka dva
Eh, što bih dao da u nekom kutu
Tog pogleda budem ja
(iz pjesme Ivana sastava Parni valjak s albuma Buđenje, tekstopi-
sac je Husein Hasanefendić Hus)
litota
Kava mi je luksuz, takav mi je budžet,
prst u uvo i komad kruva u brudet i pivaaaaaj!
(iz pjesme Život je lijep sastava The Beat Fleet s albuma Uskladi-
mo toplomjere, tekstopisac je Saša Antić)
oksimoron
Noćas padaju crni snjegovi
padaju da zaboravim
(iz pjesme Crni snjegovi Massima Savića s albuma Muzika za
tebe, tekstopisac je Marina Tucaković)
paradoks
Meni su tijesni zidovi
Uvijek se isto osjećam
(iz pjesme Da se opet tebi vratim Nine Badrić s albuma 07, teksto-
pisac je Nina Badrić)
205
gradacija
Reci mi tiho, tiho
reci mi najtiše
samo ja ću sve to čuti
samo ja i nitko više
(iz pjesme Reci mi tiho, tiho sastava Novi fosili s albuma The
Platinum Collection, tekstopisac je Rajko Dujmić)
aluzija
On je prekrasan čovjek i radišan idealist
A prije par godina najžešći komunist
On se bori za narod i kaže da je humanist
A na naš trošak on je hedonist.
(iz pjesme Zašto te imam sastava Elemental s albuma Pod priti-
skom, tekstopisac je Remi)
FIGURE RIJEČI
metafora
Ništa tako ugodno nije
kao kad se smije Ivana
i ničeg ljepšeg oku nema
od bljeska njenih bisera
(iz pjesme Ivana sastava Parni valjak s albuma Buđenje, tekstopi-
sac je Husein Hasanefendić Hus)
metonimija
Slatku ješku od jubavi
koju bacila si ti
ovo je ludo srce moje moralo probati
(iz pjesme Ješka od jubavi pjevača Olivera Dragojevića s albuma
Dvi, Tri Riči, tekstopisac je Oliver Dragojević)
206
personifikacija
Noć se budi, tamom skriva me
Slušam kako more šapuće
Južni vjetar nježno tješi me
Ko da zna da noćas nestaješ.
(iz pjesme Dugo toplo ljeto sastava Đavoli s albuma Balade –
kada se nađem u predjelu noći, tekstopisac je Neno Belan)
epitet
Neveni žuti, žuti
sad su sneni, prevareni
umorni su, uveli su
kao ljubav ta u meni
(iz pjesme Neveni žuti, žuti sastava Novi fosili s albuma Poslije
svega, tekstopisac je Rajko Dujmić)
eufemizam
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
(iz pjesme Više od toga sastava Elemental s albuma Male stvari,
tekstopisac je Remi)
simbol
velike vode potopit će svijet
ja sam za nas arku gradio
ispod moje palube
tvoju granu masline
nisam nikad vidio
ova noć je za mene

poput arke Nojeve
što od svake vrste uzeo je par
divlje zvijeri, lavovi
crne zmije, slonovi
i dvije lude, ja i ti
(iz pjesme Noina arka pjevača Gibonnija s albuma Noina arka,
tekstopisac je Gibonni)
207
sinestezija
uši plaču za pjesmom
što se vidi
i ima beskrajno dug ton
koji i sad negdje traje
ogrnut sumrakom...
u crvenom drvu
zarobljeno tijelo zvoni
i plače…
(iz pjesme Red Guitar pjevača Urbana s albuma Live in Sloga,
Sarajevo, tekstopisac je Damir Urban)
alegorija
Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi
Svi mravi tuguju,
Isplakaše sada
Suza već dvje, tri kapi
Umro je vidjevši ljude

Kako bezbrižno lažu,
Kako bezbrižno kradu
Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka
I kad je čuo pred školom
Psovke gomile đaka
Najveći mrav u mom vrtu

Umro je od srčane kapi
Svi mravi tuguju,
Isplakaše sada
Suza već dvje, tri kapi
Kako bezbrižno lažu,
Kako bezbrižno kradu
208
Umro je kad su sa vrata

Otjerali starog prosjaka
I kad je čuo pred školom
Psovke gomile đaka
Svi mravi tuguju

I meni je žao
Jer zbog svega
Što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao
(pjesma Umro je najveći mrav sastava Atomsko sklonište s albuma
Ne cvikaj generacijo, tekstopisac je Boško Obradović)
FIGURE DIKCIJE
asonancija
u Splitu je centar droge
pa kordoni policije
guše krikove Provincije
za nas palice i marice
jer pušimo Travice
imamo dugokose glavice
i puštamo bradice
pa nismo dio pravice
zamišljene s visine
(iz pjesme Banana Split sastava Stillness s albuma Sve što znam o
životu je odabrao Đelo Hadžiselimović, tekstopisac je Yuri)
aliteracija
Ti mi nudiš više
za mene malo previše
i kad prestanu mi kiše
znači voljeti te najviše
(iz pjesme Ti mi nudiš više sastava Divas s albuma Bon Apetit,
tektopisac je Ivana Plechinger)
209
onomatopeja
kapi kroz kožu prolaze
Tvoj smijeh još grane njiše
I nestaje
Uzmi od mene
Al’ samo pusti
Otrovnu kišu
Po meni da pljušti
šapni mi tiho
Svoju tišinu
(iz pjesme Otrovna kiša pjevača Urbana s albuma Otrovna kiša,
tekstopisac je Damir Urban)
anafora
Ako ikad prođeš izbore za Miss Metropole
zvat ćeš svitu i elitu s puno šarma
i sve je tako glamurozno i sve je mondiš i famozno
i sve je tako puno sjaja, a nigdje para, nigdje para
(iz pjesme Miss Croatia pjevača Gibonnija s albuma Judi, zviri i
beštimje, tekstopisac je Gibonni)
epifora
Ljubav, s neba pala je
polako umirem bez nje
al živim ko da nije bilo nje
(iz pjesme I boli me sastava Divas s albuma Bon Apetit, tekstopi-
sac je Ivana Plechinger)
anadiploza
ja zagrljaje tvoje ćutim
a srce je stalo na tren
stalo na tren, zna da sam njen
šapuće riječi za tebe, za nas
(iz pjesme Mediterraneo pjevača Nene Belana i sastava Fiumensi
s albuma Luna i Stelle, tekstopisac je Neno Belan)
210
VRSTE PJESAMA NA PRIMJERIMA IZ POPULARNE GLAZBE

Slično traženju stilskih figura u tekstovima uglazbljenih pjesa-
ma, moguće je u istom krugu tekstova naći ilustrativne primjere
lirskih vrsta. Nastava književnosti aktualizira se i obogaćuje pro-
nalaženjem i isticanjem naslova koje su učenici sami pronašli ili ih
se sjetili. U okviru lirike valja razlikovati sljedeće vrste pjesama:
elegije, pejzažne pjesme, ljubavne pjesme, socijalne pjesme, rodo-
ljubne / domoljubne pjesme, misaone pjesme, satirične pjesme, hu-
moristične pjesme. Uzorci većine tih vrsta zamjetni su i u pjevanim
tekstovima.
PRIMJERI VRSTA PJESAMA

• elegija: Šokačka elegija (Zlatni dukati), Balada o zelenom kra-
lju (Tereza Kesovija)
• ljubavna pjesma: Lipa moja (Gibonni), Ljubavna (Parni valjak)
• socijalna pjesma: Iz dana u dan (Elemental), Za tisuće pono-
snih radnika (Prika)
• domoljubna pjesma: Domovina (Miroslav Škoro), Moj Osijek
(Branko Mihaljević)
• misaona pjesma: Mlad (Darko Rundek), Ladice (Elemental)
• satirična pjesma: Ovo je predivna zemlja i dar je živjeti tu
(Šajeta), Smak svita (The Beat Fleet)
• humoristična pjesma: Kukavica kuka (Jimmy Stanić & braća
Justin), Na kraj sela čađava mehana (Kićo Slabinac)
UKLAPANJE STIHOVA UGLAZBLJENIH PJESAMA

U nastavi književnosti trebalo bi biti što više zadataka kojima
se potiče fantazijsko mišljenje, a ne samo analitičko. Takav je i pri-
stup lirskoj pjesmi dopuštanjem učenicima da u nju uklapaju stihove
uglazbljenih tekstova. Njihovo uvrštavanje trebalo bi biti usklađe-
no sa sadržajem originalne pjesme. Poenta je stvaralački dograditi
pjesmu, tj. stvoriti njezinu podjednako funkcionalnu inačicu. Time
učenici postaju aktivni sustvaratelji značenja, uočavaju sadržajnu
bliskost klasične lirike i popularnih pjesama, povezuju nastavu i
stvaran život čiji je sastavni dio slobodno vrijeme u kojem podo-
211
sta slušaju glazbu. Kao primjer konkretizacije metode poslužit će

poznata Ljubavna pjesma Pabla Nerude. Nakon interpretacije origi-
nalne pjesme, učenik čita svoju unaprijed pripremljenu obradu ili to
radi nastavnik. Pjesma se može projicirati i uz pomoć grafoskopa na
prozirnici ili svi dobiju svoju presliku prilagođene inačice. Najprije
se posluša izmijenjeni tekst u cijelosti. Nakon toga, čita se dio po dio
(kako je u tabličnim rubrikama), a zatim ostali učenici pogađaju iz
kojih su uglazbljenih pjesama odabrani stihovi. Preporučljivo je da
uklopljeni stihovi budu iz pjesama svima znanih glazbenih sastava
ili izvođača kako bi bili prepoznatljiviji, na primjer: Crvene jabuke,
Parnoga valjka, Gibonnija, Olivera Dragojevića i drugih.
UKLAPANJE UGLAZBLJENIH STIHOVA U LJUBAVNU PJESMU PABLA NERUDE
Originalni tekst Preoblikovani tekst

Noćas bih mogao napisati veoma Noćas bih mogao napisati veoma
tužne stihove. tužne stihove.
Napisati, na primjer: „Noć je Napisati, na primjer: „Noćas
osuta zvijezdama i drhte, plava, zvijezde padat će, jedna od njih
nebeska svjetla u daljini.“ naša je, jedna nosi utjehu.“1
Ponoćni vjetar kruži nebom i Ostaje mi samo more
pjeva. I vjetar što tuče u lice i dušu.2
Volio sam je, a katkada – i ona je Da se bar mogu probuditi u
mene voljela. svijetu ljubavi.3
U noćima kô što je ova držah U noćima kô što je ova držah je
je u svom naručju. Ljubio sam u svom naručju. Zlatna mriža
je toliko puta pod beskrajnim njenog tila dušu mi je uvatila.4
nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam Ona me voljela, i ja nju sam
katkada volio, a kako i ne bih katkada volio, te oči sjajne,
ljubio njene velike mirne oči. vatrene i snene.5
Misliti da je nemam. Osjetiti da Samo za nju, za nju sebe bih dao,
sam je izgubio. samo ona da je tu.6
212
Originalni tekst Preoblikovani tekst

Čuti beskrajnu noć, još I tiho, tiho padaju zvijezde za
beskrajniju bez nje. A stih pada na nju.7 A stih pada na dušu kao na
dušu kao na pašnjak rosa. pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije Što znači da je moja ljubav nije
mogla sačuvati. mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i ona nije Predaleko me lude misli nose.8
uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. Svi pjevaju, ja ne čujem.9
U daljini. Moja se duša ne može Moja se duša ne može pomiriti da
pomiriti da sam je izgubio. sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi Moj pogled je traži, kao da je želi
približiti. približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz Predaj se srce, izgubili smo boj.10
mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla, Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
a mi, oni od nekad, više nismo a mi smo dvoje ljudi što se ne
isti. mogu razumjeti.11
Više je ne volim, zbilja, a koliko Više je ne volim, zbilja, a koliko
sam je volio. sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe Sve još miriše na nju, i dan, i jutro
do njena sluha. što će doći.12
Drugome. Pripast će drugome. Drugome. Pripast će drugome.
Ko nekad mojim poljupcima. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Neka se drugi raduju, neka me
Njene beskrajne oči. noćas ne oplakuju.13
Više je ne volim, zbilja, a možda Više je ne volim, zbilja, a možda
je ipak volim. je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako Jer ja u ljubav vjerujem, jer ja
beskrajan zaborav. sam opet zaljubljen.14
Jer sam je u noćima ko što je ova Jer sve je moje njeno, kao zaplete-
držao u svom naručju, no, prokleto i sveto za mene,15
moja se duša ne može pomiriti da moja se duša ne može pomiriti da
sam je izgubio. sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol Sve prave su ljubavi tužne,16 a
koju mi zadaje, a ovi stihovi ovi stihovi posljednji koje za nju
posljednji koje za nju pišem. pišem.
(Neruda, 1985: 19-20)
(Bojan Matić)
213
Popis citiranih uglazbljenih tekstova

1
Crvena jabuka: Volio bih da si tu41
2
Giuliano: Jugo
3
Toše Proeski: Igra bez granica
4
Oliver Dragojević: Cesarica
5
Indexi: Njene oči, usne, ruke
6
Dean Dvornik: Samo za nju
7
Bijelo dugme: Padaju zvijezde
8
Ivana Banfić: Predaleko
9
Mate Mišo Kovač: Svi pjevaju, ja ne čujem
10
Indexi: Predaj se srce
11
Gibonni: Činim pravu stvar
12
Parni valjak: Sve još miriše na nju
13
Oliver Dragojević: Neka se drugi raduju
14
Parni valjak: U ljubav vjerujem
15
Gibonni: Mirakul
16
Đorđe Balašević: Svirajte mi Jesen stiže, dunjo moja
USPOREDBA LIRSKE PJESME I NJEZINE UGLAZBLJENE INAČICE

Dinamičnost i raznovrsnost školske obrade lirske pjesme postiže
se uklapanjem slušanja uglazbljene verzije pjesme u njezinu inter-
pretaciju. Mnogi izvođači poznati su po svojim izvedbama hrvat-
skih antologijskih pjesama. Hrvoje Hegedušić, Arsen Dedić te Ibri-
ca Jusić izveli su Baladu iz predgrađa Dobriše Cesarića, a Hrvoje
Hegedušić i Hladno pivo ponudili su svoje različite verzije Utjehe
kose Antuna Gustava Matoša. Pamtljivo je uglazbljenje Buce i Srđa-
na pjesme Dugo u noć, u zimsku bijelu noć Dragutina Tadijanovića,
a nizu treba pridružiti i Zvonka Špišića koji je otpjevao Barbaru
Ivana Slamniga. Intenzivnijim uglazbljivanjem bavio se u novije
41
Svi citati tekstova uglazbljenih pjesama preuzeti su s internetskih adresa: www.tekstovi.net
i www.cuspajz.com.
214
vrijeme Neven Dužević koji je na svoja dva CD-a Igračka vjetrova

(2005) i Voćka poslije kiše (2006) ispjevao sljedeće pjesme: Djevoj-
ko draga (Josip Pupačić), Jutro (Dobriša Cesarić, Vladimir Vidrić),
Igračka vjetrova (Tin Ujević), Fili draga (Fran Krsto Frankopan),
Notturno (Antun Gustav Matoš), Čarobnjak (Vladimir Nazor), Lju-
bav (Dobriša Cesarić), Ove su riječi… (Tin Ujević), Cesta (Josip Pu-
pačić), Želje (Gustav Krklec), Nokturno (Tin Ujević), Izabela (Tin
Ujević), More (Josip Pupačić), Voćka poslije kiše (Dobriša Cesarić)
i druge.
Kod usporedne interpretacije lirske pjesme i njezine glazbene
transpozicije nužno je udovoljiti određenim metodičkim načelima.
Naime, glazbeno djelo, osim ako se ne radi o parodiji ili specifič-
noj prilagodbi, trebalo bi biti u emotivnom ili motivskom suglasju
s lirskom pjesmom koja će se interpretirati. Glazbeno djelo moralo
bi biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika, a njegovo
slušanje valja vremenski odmjeriti, tj. ono ne bi smjelo ići na štetu
skladne strukture nastavnoga sata. Istodobno je bitno učenike moti-
virati za slušanje te ih usmjeriti na način slušanja glazbenoga djela.
Nakon slušanja obvezno se usmeno ili pismeno provjerava doživ-
ljajni učinak zvučnoga zapisa. Pri tom ostvareni doživljaj služi kao
podloga za prihvaćanje lirske pjesme.
METODIČKI PRIMJER
Kao ogledni uzorak usporedne interpretacije može poslužiti Ba-
lada iz predgrađa42 Dobriše Cesarića i njezina uglazbljena inačica u
izvedbi Hrvoja Hegedušića. Učenici se najprije motiviraju slikama
predgrađa s trošnim kućama i zgradama te nakon gledanja izražavaju
dojmove koje su u njima izazvale fotografije. Opisuju viđeno, zami-
šljaju život ljudi koji stanuju u takvim prostorima, navode primjere
uočenih sličnih mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu. Zatim se najavlju-
je interpretacija dotične pjesme, slijedi njezino čitanje uz uvažavanje
svih govornih vrednota. Nakon stanke izraženi dojmovi usmjereno se
povezuju s prikazanim slikama predgrađa. Potom se učenici motivira-
42
Tekst Balade iz predgrađa vidi u odjeljku „Dramatizacija lirske pjesme“.
215
ju za slušanje uglazbljene verzije Cesarićeve pjesme pitanjima: Kako

zamišljate uglazbljenu verziju Balade iz predgrađa? Koje biste instru-
mente uključili? Kakav bi bio ritam? Kojeg biste pjevača / pjevačicu
angažirali? Potom se iznose osnovne informacije o skladatelju koji je
pjesmu uglazbio, Hrvoju Hegedušiću, a valja reći nešto i o šansoni kao
glazbenoj vrsti u sklopu koje je ispjevana Cesarićeva pjesma u skla-
dateljevoj inačici. Zatim učenici slušaju uglazbljenu verziju pjesme u
Hegedušićevoj izvedbi uz napomenu na što trebaju obratiti pozornost
kako bi lakše rješavali zadatke. Nakon odslušane glazbe slijedi kratak
razgovor o dojmovima, odnosno objava doživljaja. Učenici potom u
paru rješavaju zadatke na radnim listićima.
• Dobriša Cesarić u svojim pjesmama običnim riječima iskazuje
neobične stvari. Može li se takva običnost i jednostavnost spo-
jiti s uglazbljenom inačicom pjesme?
• Smatrate li da Cesarićeve stihove odlikuje muzikalnost i da ih
je lako ili teško uglazbiti?
• Mislite li da je skladatelj uspio u glazbenoj interpretaciji Cesa-
rićeve pjesme? Objasnite svoja razmišljanja!
• Odredite ulogu i značenje interpunkcijskih znakova u tekstu! Kako
su njihova uloga i značenje ostvareni uglazbljenjem pjesme?
• Pročitajte zadanu definiciju i na temelju nje teorijski uspostavi-
te sličnosti i razlike između balade kao književne vrste i šanso-
ne kao glazbene vrste!
„Franc. chanson = pjesma šaljivog ili ozbiljnijeg sadržaja; pje-

sma za pjevanje, popijevka. Danas osobito u značenju: popularna
pjesma s lakom muzikom, obično ljubavna.“ (Klaić, 2007: 1287)
• Pokušajte odrediti koji bi stihovi odgovarali refrenu u odsluša-
noj pjesmi.
Za usustavljivanje primjenjiv je Vennov dijagram skiciran na
ploči te ga, uz prethodne upute, nastavnik popunjava zajedno s uče-
nicima. Zadatak je povezati lirski tekst Balada iz predgrađa s uglaz-
bljenom verzijom pjesme u odnosu na njihove sličnosti i razlike.
216
USPOREDBA LIRSKE PJESME I TEKSTA NEKE DRUGE UGLAZBLJENE

PJESME
Tematski, motivski i idejno usporedive su mnoge lirske pjesme

s jedne strane i tekstovi nekih drugih uglazbljenih pjesama s druge
strane. Takvim komparacijama aktualiziraju se teme i motivi pro-
gramski zadanih pjesama. Učenici određuju poveznice među naslo-
vima iz udžbenika i pjevanih tekstova nastojeći na temelju svojega
doživljaja objasniti specifičnosti, sadržajne paralele i povijesni kon-
tekst nastanka stihova. Zvučni zapis odabranoga muzičkoga broja
može poslužiti kao podloga za bolju recepciju lirske pjesme. Tako-
đer je ostvarivo slušanje prikladne skladbe u središnjem dijelu sata
nakon interpretacijskoga čitanje pjesme ili pak na samom kraju u
fazi usustavljivanja kao kreativna dopuna analitičkom dijelu obra-
de lirskoga teksta. U nastavku je naveden izborni popis usporedivih
pjesama s obiju nabrojanih strana.
• Dobriša Cesarić: Oblak – Elemental: Male stvari

• Dobriša Cesarić: Vagonaši – Prljavo kazalište: Moj dom je Hr-
vatska
• Sergej Jesenjin: Pismo majci – Pero Križanović (izvođač Mate
Bulić): Tebi, majko, misli lete
217
• Silvije Strahimir Kranjčević: Gospodskomu Kastoru – TBF:

Nedodirljivi
• Miroslav Krleža: Jesenja pjesma, Paul Verlaine: Jesenja pje-
sma – Husein Hasanefendić (izvodi Parni valjak): Jesen u meni
• Antun Gustav Matoš: 1909 – Rajko Dujmić i Zrinko Tutić
(izvodi Hrvatski Bend Aid): Moja domovina
• Antun Gustav Matoš: Stara pjesma – Šajeta: Živjeti ovdje je
dar, Prljavo kazalište: Moj dom je Hrvatska
• Slavko Mihalić: Približavanje oluje – Novi fosili: Bilo mi je
prvi put
• Vladimir Nazor: Zvonimirova lađa – Branimir Štulić (izvodi
Daleka obala): Mojoj lijepoj
• Pablo Neruda: Ljubavna pjesma – Neno Belan: Srce od leda,
Dotakni me usnama
• Vinko Nikolić: Gorak je zemlje kruv – Dražen Zečić: E, moj
ćaća
• Vesna Parun: Ti koja imaš nevinije ruke – Aki Rahimovski
(izvode Aki Rahimovski i Tina Rupčić): Ti i ja
• Francesco Petrarca: Kanconijer (sonet XI) – Gibonni (izvođač
Oliver Dragojević): Cesarica
• Josip Pupačić: More – Sanja Tafra (izvodi klapa Intrade): Samo
more nosin ja u duši
• William Shakespeare: Soneti (sonet CXXX) – Kandžija: Jele-
na, Elemental: Tako lijepa
• Antun Branko Šimić: Smrt i ja – Miroslav Rus i Nikša Bratoš
(izvođač Toše Proeski): Igra bez granica
• Stanko Vraz: Ždral putuje k toplom jugu – Ištvan Bogdan (izvo-
đač Oliver Dragojević): Jesen stiže, dunjo moja
• Anđelko Vuletić: Mravi – Boško Obradović (izvodi Atomsko
sklonište): Umro je najveći mrav
218
METODIČKI PRIMJER
Za primjer usporedne interpretacije vrlo je dobro navesti kompa-
raciju pjesme Josipa Pupačića More i pjesme Sanje Tafre Samo more
nosin ja u duši u izvedbi klape Intrade.
Josip Pupačić: More

i gledam more gdje se k meni penje i slušam
more dobro jutro veli
i ono sluša mene ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
(Pupačić, 1997: 32)
Sanja Tafra (izvođač klapa Intrade):

Samo more nosin ja u duši 43
Prid tobon se molin ka prid Bogon
što san ima dilija san s tobon
u molitvi spominjen ti ime
ti mi kidaš od života sime
43
Tekst uglazbljene pjesme preuzet je s internetske adrese www.cuspajz.com.
219
Sad mi kažu nemaj moru vire

a ja san te jubi priko mire
dok ti spavaš budin te gitaron
prid tobon se molon ka prid oltaron
Samo more nosin ja u duši

samo more mazi me i guši
samo s moren sritan san i bidan
samo moru ja se ispovidan
Samo more nosin ja u duši

samo more gradi mi i ruši
samo more tebi kapu skidan
samo moru ja se ispovidan
Za te su me vezale kadene
pa mi često dođe da ih kidan
tvoji vali teku mi kroz vene
i što drugo nego da se pridan
samo more nosin ja u duši…
Za motivaciju je poželjno prikazati slike morske obale, a u pozadi-

ni pustiti meditativnu glazbu. Zatim slijedi najava teksta te iznošenje
osnovnih podataka o Pupačiću i klapi Intrade, a potom bi valjalo podi-
jeliti preslike pjesama More i Samo more nosin ja u duši. Nakon što se
interpretacijski pročita Pupačićevo More slijedi razgovor o doživljaju
pjesme, temi, motivima. Potom učenici u sebi čitaju tekst Sanje Tafre
te slušaju zvučni zapis pjesme Samo more nosin ja u duši. Nakon krat-
ke stanke i sređivanja dojmova učenici bi trebali iznijeti svoje impre-
sije. U obzir se demokratično uzimaju svi dojmovi učenika te njihova
objašnjenja. Nastavnik dodatno motivira na čitanje Pupačićeve poezije
te na slušanje repertoara klape Intrade. Središnji dio sata može se struk-
turirati uz pomoć heurističkoga razgovora ili radnih listića s pitanjima.
220
• Pronađite sličnosti i razlike u tekstovima pjesme More Josipa

Pupačića i pjesme Samo more nosin ja u duši na tematsko-mo-
tivskoj razini.
• Objasnite simboliku mora u objema pjesmama.
• Usporedite odnos prema moru u objema pjesmama. Kako je taj
odnos izražen klapskim pjevanjem?
• Što znači more za lirske subjekte u objema pjesmama? Na koji
je način njihov život određen morem?
• Odredite kompoziciju obje pjesme (strofe, stihove, ritam) i
objasnite takvu strukturu.
Za usustavljivanje svaki učenik smišlja po jedno pitanje vezano
uz interpretirane pjesme. Učenici jedni drugima upućuju osmišljena
pitanja. Alternativno se učenicima zadaje da u Pupačićevu pjesmu
uklapaju stihove iz klapske pjesme.
POVEZIVANJE SADRŽAJA LIRSKOGA DJELA S ODABRANIM

GLAZBENIM BROJEVIMA
Budući da je glazba neizostavan dio životnoga okružja mladih,

vrlo je korisno povezati tu važnu sastavnicu njihova slobodnoga
vremena s nastavom književnosti. Mnoga prozna, dramska i lirska
djela prožeta su specifičnom atmosferom koju također izaziva i slu-
šanje skladbi. Koristan i zanimljiv zadatak svakako je izrada imagi-
narnoga nosača zvuka (soundtracka) koji bi pratio analizirano djelo.
Za svaki dio djela svi ili za taj zadatak odabrani učenici trebali bi
izbirati glazbene predloške te prezentirati i objasniti svoj izbor. In-
terpretirajući djelo oni će tijekom nastavne obrade ili seminarskoga
tipa izlaganja povezati njegov sadržaj s glazbenim brojevima koje
će cijeli razred također poslušati u cijelosti ili u isječcima.
METODIČKI PRIMJER
Epsko-lirska vrsta kao što je poema Ivana Gundulića Suze sina
razmetnoga pogodna je inspiracija za usklađivanje s različitim glaz-
benim predlošcima. Učenik kojem je zadano osmisliti popratni no-
sač zvuka lako će s njim tematski, idejno i tonski povezati sadržaj
svih triju plačeva: „Sagrješenje“, „Spoznanje“ i „Skrušenje“. Učeni-
221
ke valja upozoriti da odabrane pjesme trebaju biti sadržajem i instru-

mentalnom pratnjom povezive s interpretiranim djelom. Naravno,
sadržaj pjesama ne smije biti neprimjeren i vulgaran. Izlaganje o
svakom plaču unaprijed odabrani učenik dopunjuje glazbenom di-
onicom. Zato učenici nakon svakoga glazbenoga broja najprije slu-
šaju objašnjenja poveznica, slijede komentari te na kraju prijedlozi
ostalih učenika. U nastavku je primjer izlaganja na temelju Gundu-
lićeve poeme.
Prema mojemu mišljenju raspoloženje iz prvoga plača
najbolje ozvučuje pjesma Nelly Furtado ft. Timbaland
„Promiscuous“. Odabrala sam navedenu pjesmu jer
se kroz cijeli plač očituje mizoginijsko raspoloženje i
osuda žena kojima su bitni samo pokloni i koje su pro-
miskuitetne. U pjesmi Nelly Furtado tematizira se žena
koja prvo odbacuje muškarca, a on ju mami govoreći
joj da ima ono što ona želi te da je lud za njom pa ona
na kraju pristaje. Slična je situacija i sa sinom koji sve
čini da bi udovoljio toj svojoj ljubavnici.
Za preostala dva plača odabrala sam skladbe Maksima
Mrvice. Za drugi sam plač odabrala Maksimovu sklad-
bu „Nostradamus“. Navedenu sam skladbu odabrala
jer smatram da najbolje karakterizira raspoloženja koja
prevladavaju u plaču. U plaču se opisuje krajolik u ko-
jem se nalazi sin. Riječ je o locusu horridusu ili o straš-
nom pejsažu. Taj ružni pejsaž doprinosi opisu stanja u
kojem se nalazi sin u pustoši, a koji promišlja o prola-
znosti života i o stalnoj prisutnosti smrti. Nižu se straš-
ne slike kojima se dočarava prolaznost zemaljskoga
života. Upravo te slike prolaznosti i propasti usporedila
bih s naslovom Mrvičine skladbe. Nostradamusova su
proročanstva vezana uz propast carstava kao i umiranje
znamenitih ličnosti, a sin u Suzama sina razmetnoga
jasno naglašava da je smrt jednaka za sve.
Za treći sam plač odabrala skladbu „Exodus“. U tre-
ćem plaču sin moli za oprost i otac mu prašta. Potom
se hvali to očevo djelo, a ujedno se pokazuje koliko je
Bog milosrdan te da se u svakom trenutku svoga života
možemo vratiti na pravi put. Slavi se Božja milost, što
222
se u skladbi najbolje pokazuje na početku puhačkim

instrumentima. Povezala bih naslov te pjesme s počet-
kom trećega plača. Na početku se plača implicitno spo-
minje Mojsije. Naslov je te pjesme „Exodus“, što znači
„izlazak“, a to je ujedno jedna od Mojsijevih knjiga.
(Marina Mamić)
USPOREDBA LIRSKIH PJESAMA ISTOGA PJESNIKA

s jedne strane i tekstovi nekih pjesama istoga pjesnika s druge stra-
ne. Komparaciji je podložno više pjesama odjednom, no dovolj-
ne su i samo dvije na temelju kojih učenici zaključuju o njihovim
odrednicama na svim sadržajno-formalnim razinama te generalno
o autorskoj poetici. Tako se postiže bolje međusobno osvjetljavanje
tekstova istoga pisca, a svakako je posrijedi funkcionalna metoda
kojom je osigurano djelotvorno problematiziranje mnogih antologij-
skih naslova. Naravno, ne moraju se uvijek uspoređivati jako slične
pjesme jer se vrlo zanimljivi uvidi stječu paraleliziranjem i naizgled
vrlo različitih lirskih uzoraka, kao na primjer dviju pjesama Josipa
Pupačića, More i Tri moja brata. U nastavku je naveden izborni po-
pis na opisan način usporedivih pjesama.
• Dobriša Cesarić: Vagonaši – Dobriša Cesarić: Predgrađe – Do-
briša Cesarić: Balada iz predgrađa
• Mak Dizdar: Modra rijeka – Mak Dizdar: Smrt – Mak Dizdar:
Zapis o izvoru
• Jure Kaštelan: Tvrđava koja se ne predaje – Jure Kaštelan: Ja-
dikovka kamena
• Miroslav Krleža: Jesenja pjesma – Miroslav Krleža: Jesenja
samoća
• Alphonse de Lamartine: Jezero – Alphonse de Lamartine: Sti-
hovi za jedan album
• Antun Gustav Matoš: 1909 – Antun Gustav Matoš: Stara pje-
sma
• Šiško Menčetić: Blaženi čas i hip – Šiško Menčetić: Prvi po-
gled
223
• Vladimir Nazor: Zvonimirova lađa – Vladimir Nazor: Sidro –

Vladimir Nazor: Na normanskoj lađi
• Vinko Nikolić: Gorak je zemlje kruv – Vinko Nikolić: Kad bi
nas ćaća doša obaći – Vinko Nikolić: Dalmatinski krš
• Edgar Allan Poe: Gavran – Edgar Allan Poe: Lenora – Edgar
Allan Poe: Annabel Lee
• Janko Polić Kamov: Pjesma nad pjesmama – Janko Polić Ka-
mov: Job
• Petar Preradović: Ljudsko srce – Petar Preradović: Pamet i srce
• Josip Pupačić: Tri moja brata – Josip Pupačić: Nas sedam bra-
će
• Ivan Slamnig: Barbara – Ivan Slamnig: Barbara (iz Aleje po-
slije svečanosti)
• Antun Branko Šimić: Smrt i ja – Antun Branko Šimić: Smrt
• Nikola Šop: Isus čita novine – Nikola Šop: Poziv dragom Isusu
• Tin Ujević: Božanska ženo, gospo nepoznata – Tin Ujević: Če-
stitka za rođendan
• Tin Ujević: Visoki jablani – Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka
• Anđelko Vuletić: Mravi – Anđelko Vuletić: Kad budem velik
kao mrav
METODIČKI PRIMJER
Na početku sata interpretacije izbora poezije Josipa Pupači-
ća učenici gledaju kratak biografski film vezan uz životni prostor
pjesnika. Potom nastavnik najavljuje upoznavanje s pjesnikovim
opusom i životopisom (tragična smrt zajedno sa suprugom i kćeri
u zrakoplovnoj nesreći na Krku 1971, rat i materijalna oskudica u
djetinjstvu, borba za egzistenciju u mladenaštvu, uzastopni gubici
najbližih, bolest djeteta koja utječe na njegovo duševno oblikova-
nje, uska vezanost uz porijeklo i zavičaj, urednik časopisa Krugovi
i Književnost, objavljene pjesničke zbirke). Nastavnik najavljuje
slušanje interpretacijskih čitanja četiriju pjesnikovih lirskih tekstova
koji će poslužiti za raščlambu: More, Zaljubljen u ljubav, Tri moja
brata, Moj križ svejedno gori. Najprije će nastupiti učenik koji je
224
priredio interpretacijsko čitanje Pupačićeve pjesme More. Ostali se

upućuju da budu tihi, zatvore oči te poslušaju učenika, a potom i
zvučne reprodukcije ostalih pjesama. Nakon završetka reprodukci-
ja pjesama ostaje se petnaestak sekundi u tišini. Nastavnik govori
naslove pjesama prije puštanja svake snimke interpretacijskoga či-
tanja. Učenici nakon stanke odgovaraju na pitanja: Sviđa li vam se
Pupačićeva poezija? Jeste li ju ranije čitali? Imate li ju želju i dalje
iščitavati? Zašto? Potom učenici oformljuju skupine, a svaka dobiva
omotnicu u kojoj se nalaze zadaci vezani uz pojedinu pjesmu, rješa-
vaju zadatke te iznose svoja mišljenja. Metodom oluje ideja učenici
usustavljuju sve spoznaje o Pupačićevim pjesmama njihovim među-
sobnim uspoređivanjem na razini teme, motiva, stila, kompozicije i
lirskoga subjekta. Za kraj se učenicima nude umjetnički doživljaji
Pupačićeve poezije. Slikarica Alma Orlić stvorila je ciklus akva-
rela pod nazivom Stihovi izgovoreni slikom nadahnutih pojedinim
lirskim naslovima. Dva su njezina akvarela inspirirana stihovima
Pupačićevih pjesama – Budi moja noć i Zaljubljen u ljubav. Pupači-
ćevi su stihovi također uglazbljeni. Učenici odabiru klapsku izvedbu
Mora ili jednu od triju pjesama koje je uglazbio Neven Dužević:
Cesta, More i ja, Djevojko draga.
USPOREDBA LIRSKIH PJESAMA RAZLIČITIH PJESNIKA

različitih pjesnika. Usporednice se povlače između dviju i više pje-
sama. Takva je metoda izazov budući da se pjesme mogu sustavno
komparirati na svim razinama s ciljem boljega shvaćanja svih foku-
siranih lirskih tekstova. Tako se postiže međusobno osvjetljavanje
djela različitih autora iz istoga ili različitih književnih razdoblja.
Učenici uočavaju univerzalne teme i motive, ali i njihove specifične
tematizacije u okviru pojedinačnoga teksta. Uspoređivanje ne mora
uvijek biti sustavno i zauzimati središnji dio sata. Kompariranje je
moguće ograničiti samo na određenu fazu sata, bilo na uvodni dio
(slična pjesma kao motivacija za pjesmu koja će se obrađivati ) ili
završni dio (usustavljivanje uz pomoć pjesme koja je slična već in-
terpretiranoj). U nastavku je naveden izborni popis na taj način us-
poredivih pjesama.
225
• Charles Baudelaire: Albatros – Stephane Mallarme: Labud –

Antun Branko Šimić: Opomena
• Dobriša Cesarić: Balada iz predgrađa – Antun Branko Šimić:
Sunce siromaha
• Dobriša Cesarić: Povratak – Tin Ujević: Pobratimstvo lica u
svemiru
• Dobriša Cesarić: Predgrađe – Tin Ujević: Ulični pjevači
• Mak Dizdar: Modra rijeka – Johann Wolfgang Goethe: Pjev
duhova nad vodama
• Theophile Gautier: Pastel – Dobriša Cesarić: Pjesma o kurti-
zani
• Sergej Jesenjin: Pismo majci – Dragutin Tadijanović: Dugo u
noć, u zimsku bijelu noć – Dobriša Cesarić: Jedne noći
• Silvije Strahimir Kranjčević: Gospodskomu Kastoru – Ante
Kovačić: Velikom patuljku
• Miroslav Krleža: Jesenja pjesma – Paul Verlaine: Jesenja pje-
sma
• Alphonse de Lamartine: Jezero – Gustav Krklec: Jezero – Pa-
blo Neruda: Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umreš
• Giambattista Marino: Ljudski život – Pedro Calderon de la Bar-
ca: Sonet o cvijeću – sv. Majka Terezija: Život – Antun Branko
Šimić: Smrt i ja
• Antun Gustav Matoš: 1909 – Silvije Strahimir Kranjčević: Hr-
vatskoj – August Harambašić: Hrvatskoj
• Antun Gustav Matoš: Utjeha kose – Edgar Allan Poe: Lenora
• Antun Gustav Matoš: Utjeha kose – Antun Branko Šimić: Nad
trupom – Edgar Allan Poe: Annabel Lee
• Šiško Menčetić: Blaženi čas i hip – Francesco Petrarca: Blažen
bio dan, mjesec i doba – Ivan Bunić Vučić: Blažen dan, hip i
čas u ki me postavi
• Slavko Mihalić: Približavanje oluje – Luka Perković: Poslije
ljubavi
226
• Vladimir Nazor: Zvonimirova lađa – Antun Gustav Matoš:

1909.
• Francesco Petrarca: Kanconijer (sonet XXXV) – France Pre-
šeren: Kud?
• Janko Polić Kamov: Pjesma nad pjesmama – biblijska Pjesma
nad pjesmama – Silvije Strahimir Kranjčević: U želji ljubavi
• Petar Preradović: Ljudsko srce – Stanko Vraz: Srce
• Petar Preradović: Putnik – Silvije Strahimir Kranjčević: Moj
dom
• France Prešeren: Zdravica – Anakreont: Pijuckajmo
• William Shakespeare: Soneti (sonet CXXX) – Francesco Pe-
trarca: Kanconijer (sonet XC)
• Ivan Slamnig: Ubili su ga ciglama – Ivan Goran Kovačić: Jama
• Antun Branko Šimić: Smrt i ja – Vladimir Vladimirovič Maja-
kovski: Sergeju Jesenjinu
• Nikola Šop: Isus čita novine – Karol Woytiła: Krist na žalu
• Nikola Šop: Kuda bih vodio Isusa – Đuro Sudeta: Ostavite me!
• Dragutin Tadijanović: Večer nad gradom – Franjo Ciraki: Flo-
rentinske elegije (I)
• Tin Ujević: Božanska ženo, gospo nepoznata – Francesco Pe-
trarca: Kanconijer (sonet LXXXV)
• Tin Ujević: Visoki jablani – Antun Branko Šimić: Opomena
METODIČKI PRIMJER
Pjesma Antuna Branka Šimića Pjesnici i pjesma Charlesa Ba-
udelairea Albatros mogu poslužiti za usporedni prikaz na koje sve
načine biva lirski tematizirana uloga pjesnika u svijetu. Tako nastaju
poveznice među pjesmama koje su nastale u različitim vremenima
te se interpretiraju u različitim razredima. Istodobno književnost se
počinje shvaćati kao sustav upravo na temelju uočavanja tematsko-
motivskih usporednica među takvim tekstovima.
227
Charles Baudelaire: Albatros
Dokoni mornari počesto se sjete

Da za razonodu albatrose love,
Kad poput nehajnih suputnika lete
Oko lađa što nad gorkim jazom plove.
Čim, svladani, stanu na daske palube,

Ti kraljevi zraka što jedra oblijeću,
Zbog golemih krila čar krasote gube:
Ko vesla ih vuku i s mukom se kreću.
Gord, snježne bjeline, taj vladar prostranstva

Sad jadno – ružan, nepodobnost prava:
Hramlje i tetura lišen dostojanstva,
A prosta ga rulja rugom ismjehava.
I Pjesnik je sličan tom knezu vidika

Što prkosi buri i strijelcu na brodu
No prognan na zemlju, med soj pakosnika,
Divovska mu krila smetaju u hodu.
(preveo Vladislav Kušan, iz: Baudelaire, 1996: 8)
Antun Branko Šimić: Pjesnici
Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči

velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(Šimić, 1973: 30)
228
Na početku sata učenici izriču svoju definiciju pjesnika. Takav

je uvod motiviran sadržajem Baudelaireove pjesme Albatros. Na-
javljuje se tekst, a učenici nakon interpretacijskoga čitanja sami još
jednom iščitavaju pjesmu te se ukratko razgovora o pobuđenim doj-
movima i osjećajima. Nastavnik podsjeća na Baudelairea kao pro-
kletoga pjesnika te na onodoban odnos prema njegovu književnu
stvaralaštvu. Učenici se podijele u parove, a svaki par dobiva listić
na kojemu se nalazi pitanje vezano uz pjesmu, tj. naslov, temu, moti-
ve, pjesničke slike, stil, simboliku. Svoje odgovore bilježe na papire
koje izrezuju u obliku albatrosa raširenih krila. Učenici iznose svoja
rješenja i lijepe ih na ploču što asocira na simboliku slobode u letu
ptice. Na kraju se preko slikokaza ili grafoprozirnice projiciraju Ši-
mićevi Pjesnici uz interpretacijsko čitanje.
U heurističkom razgovoru uspoređuju se obje pjesme. Albatros
predstavlja pjesnika, on je simboličan prikaz sudbine pjesnika i nje-
gova odnosa sa svijetom simboliziranim brodom. Pjesnik teži du-
hovnim vrijednostima (nebo slobode), ljudi ga ne shvaćaju (mor-
nari) pa otuda i motiv odbačenosti. Kod Šimića pjesnici su također
izdvojeni kao drugačiji, oni žive u svojem svijetu odričući se sva-
kodnevnosti. U Albatrosu je naglasak na letu i krilima koja omogu-
ćavaju slobodu te se upućuje na razliku gore i dolje, tj. na razliku
između života izvan i unutar društvenih konvencija. Kod Šimića je
akcent na hodanju te očima i ušima kao osjetilima koja su ista za sve
ljude, ali ih pjesnici rabe na posve drugačiji način svjedočeći tako o
njihovoj različitosti i većoj senzibilnosti u promatranju i tumačenju
svojega okružja. Prema tome, također je prisutna opreka pjesnika i
drugih ljudi. Kod Baudelairea ta je opreka jače izražena suprotnošću
„Pjesnika“ i „pakosnika“, dok se kod Šimića zamjećuje isključivo
uporaba množine za poete kao izdvojen sloj ljudi. U Albatrosu je
sloboda izvojevana prkošenjem buri i strijelcu uz pomoć krila slo-
bode, dok je u Pjesnicima opisano življenje u svijetu koji se doživ-
ljava posredovanjem svojevrsnoga „šestoga“ pjesničkoga čula.
INTERTEKSTUALNA USPOREDBA LIRSKIH PJESAMA

U nastavi je poželjno paralelno čitanje i interpretiranje lirskih na-
slova koji su i izravnoj intertekstualnoj vezi. Najčešće je riječ o paro-
dijama poput one Luka Paljetka na temu pjesme Hanibala Lucića ili
229
parodija Brune Andrića na temelju poznate ljubavne pjesme Vesne

Parun. Pjesmu koja ima ulogu fenoteksta najbolje je interpretirati na-
kon obrade originalnoga djela, odnosno genoteksta. Time se potiče
sustavno povezivanje dvaju naslova te povratno bolje osvjetljavanje
početnoga teksta koji dobiva nova značenja u sklopu njegova iščita-
vanja na osnovi njegova interteksta. Neke od međutekstualno relaci-
oniranih pjesama su:
• Hanibal Lucić: Jur ni jedna na svit vila – Luko Paljetak: Jur
ni jedna
• Antun Gustav Matoš: Utjeha kose – Tin Kolumbić: Utjeha hr-
vatskoga mora
• Vesna Parun: Ti koja imaš nevinije ruke – Bruno Andrić Brmba:
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih44
• Pjesma nad pjesmama (Biblija) – Janko Polić Kamov: Pjesma
nad pjesmama.
METODIČKI PRIMJER
Biblija: Pjesma nad pjesmama
Kako si lijepa, prijateljice moja,

kako si lijepa!
Imaš oči kao golubica

(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza

što izađoše na brdo Gilead.
Zubi su ti kao stado ovaca

Ostriženih
kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.
44
Interpretacijsko sparivanje Andrićeve i Paruničine pjesme u metodičkom kontekstu vidi u
radu „Jedna lirska pjesma i njezina parodija“.
230
Usne su tvoje kao trake od grimiza

i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.
Vrat ti je kao kula Davidova,

za obranu sagrađena:
tisuću štitova visi na njoj,
sve oklopi junački.
(…)
Razgovor zaručnika i zaručnice
Pođi sa mnom s Libana,

nevjesto, pođi sa mnom s Libana.
Siđi s vrha Amane,
s vrha Senira i Hermona,
iz lavljih spilja,
s planina leopardskih.
Srce si mi ranila,
sestro moja, nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.
Kako je slatka ljubav tvoja,

sestro moja, nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa.
231
S usana tvojih, nevjesto, saće kapa,

pod jezikom ti je med i mlijeko,
a miris je haljina tvojih
kao miris libanski.
Ti si vrt zatvoren,
sestro moja, nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Mladice su tvoje vrt mogranja
pun biranih plodova:
nard i šafran,
mirisna trska i cimet,
sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.
Zdenac je u mom vrtu,
izvor žive vode koja teče s Libana.
Zaručnica
Ustani, sjevernjače,
duni, južni vjetre,
duni nad vrtom mojim,
neka poteku njegovi mirisi.
Neka dragi moj dođe u vrt svoj,
neka jede najbolje plodove u njemu.
Zaručnik
Došao sam u vrt svoj,

o sestro moja, nevjesto,
berem smirnu svoju i balzam svoj,
jedem med svoj i saće svoje,
pijem vino svoje i mlijeko svoje.
232
Jedite, prijatelji,
pijte i opijte se, mili moji!
(preveo Nikola Milićević, Biblija, 1976: 646)
Janko Polić Kamov: Pjesma nad pjesmama
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;

potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;

u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,

naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal – i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša – šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša – kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete – o nezakonska ženo moja i nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
233
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;

proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;

mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov – o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;

onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj, koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova –

bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;

ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
234
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;

i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!
(Polić Kamov, 2000: 46-47)
Učenici se na početku obrade Kamovljeve pjesme podsjećaju

na sadržaj biblijske Pjesme nad pjesmama. Najavljuje se pjesni-
kov istoimeni naslov koji se interpretacijski pročita. Slijedi stanka
i razgovor o atmosferi koja vlada u tekstu, temama koje se donose,
vrijednostima koje se mogu aktualizirati – ljubav kao tjelesnost,
kritika društva, prihvaćanje različitosti, osjećaj otuđenosti i nepri-
padanja itd. Zatim uz Kamovljevu pjesmu učenici dobivaju ulo-
mak biblijskoga psalma Pjesma nad pjesmama. Trebaju usporediti
ta dva teksta s osobitim obzirom na lik žene i vrstu ljubavi koja
u njima dominira. Sličnosti i razlike upisuju u poredbeni grafikon
koji prema uputama nastavnika mogu skicirati u svoje bilježnice.
Slijedi objava rezultata i razgovor o pjesmama u odnosu na različi-
tosti i sličnosti odrednica koje su već spominjane: atmosfera, opis
žene, estetika, tjelesna / duhovna ljubav. Učenici postaju svjesni
koliko je utjecaj Biblije očit u cjelokupnoj Kamovljevoj poeziji.
Pjesma nad pjesmama ujedno je naslov biblijskoga teksta u kojem
Salomon slavi ljubav i svoju zaručnicu. Biblijska se tema ironizira
jer se tematizira žena (opreka Ciganka – zaručnica) i ljubav, ali ne
na duhovnoj, nego na tjelesnoj razini. Primarna uloga naslova nije
najavljivanje teme, nego njegovo upućivanje na Bibliju kako bi se
istaknula ironija, prikazivanje obrnutih vrijednosti i rušenje ideala
duhovne ljubavi.
U biblijskom tekstu prevladava visok stilski registar u službi
slavljenja ljepote žene i ljubavi prema njoj. Objekt voljenja imenuje
se zaručnicom i sestrom, a uz nju se vezuju motivi kojima se simbo-
lizira čistoća i harmonija: golubica, med, mlijeko, smirna, balzam,
biseri itd. U Kamovljevu tekstu oponaša se biblijski način obraća-
nja i govora lirskoga subjekta upućenoga voljenoj imenovanoj Ci-
235
gankom i crnom ljubavi. Također za razliku od biblijske zaručni-

ce, opisani lik žene s margine ne progovara. Uz Ciganku se navode
motivi kojima se naglašava njezin status neidealizirane ljubavnice
s negativnim atributima: tamna put, crne oči, masna kosa, divljost,
tajanstvenost, nezakonska majka itd.
Čistoći emocija, skladu vanjskoga izgleda i unutarnjeg stanja te
više platonskom odnosu iz Biblije, dočaranima idiličnim slikama iz
prirode, suprotstavljeno je kod Kamova naglašavanje fizičkoga as-
pekta ljubavnika, boli, preljuba i odbacivanja u sveopćem crnilu i
kaosu vrijednosti. Teme o kojima se raspravlja povodom obaju na-
slova općeljudske su i svevremene: ljubav i tjelesnost, (ne)prihva-
ćanje različitosti, nepripadanje, odnos pojedinca te religije i zakona.
Učenici se na kraju trebaju prisjetiti drugih književnih djela, filmova
ili uglazbljenih pjesama u kojima se javljaju takva problemska mje-
sta te objasniti načine njihove prezentacije u tim djelima.
Poredbeni grafikon
236
USPOREDBA LIRSKE PJESME I SLIKE

Uvođenjem djela likovne umjetnosti u nastavu književnosti, a
posebice u nastavu poezije, realizira se širok spektar mogućnosti za
razvijanje estetske kulture učenika. Ujedno se time ostvaruje korela-
cija likovne umjetnosti i književnosti. Promatranjem i tumačenjem
likovnoga djela razvija se osjećaj za lijepo, a uspoređivanjem se po-
tiče na kritičko razmišljanje i širenje interpretacijskoga djelokruga
umjetnosti riječi. Pri izboru likovnih djela za motiviranje učenika u
recepciji lirske pjesme treba voditi računa o pojedinim metodičkim
načelima. Nužna je usklađenost likovnoga djela s doživljajno-spo-
znajnim mogućnostima učenika na tematskoj, idejnoj i izraznoj razi-
ni. Ono treba biti fantazijski poticajno te povezivo s interpretiranom
pjesmom tematski, idejno, ugođajno, izražajno. Likovno se djelo
najčešće uključuje u pripremnu fazu sata s ciljem stvaranja afek-
tivnoga i spoznajnoga konteksta za shvaćanje lirske pjesme. Takve
korelacije uspostavljive su na sustavan način i u interpretacijskom
dijelu sata. Karakteristike određenoga pravca ili razdoblja također
se lakše uočavaju paralelnim razmatranjem likovnoga i književnoga
djela. Važno je da slika bude vidljiva, najbolje preko slikokaza ili na
papiru takve veličine da ju svi učenici vide.
METODIČKI PRIMJER
Antun Branko Šimić: Hercegovina
Ja koračam livadama plav od sutona
Na rubu livada je kuća parnog mlina

Iz daljine
To je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu
I što god bliže stižem sve glasnije viču

nebrojene užarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu
237
Ispod brežuljka crni vlak se vuče

odmjereno udara
i vrišti
svoj dolaz još daleko nevidljivoj stanici
Noć i ja na brdu
Poda mnom načas izrone iz mraka
kuće stabla dvorišta i njive
i opet utonu u mraku
ko u svijesti
Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:

ko nekoliko bijelih svečanih časova
iz crnog života ljudi
(Šimić, 1995: 35)
Edvard Munch: Krik45
45
Iz: Bischoff, 2007: 52.
238
Na početku interpretacijskoga sata na temelju pjesme Hercego-

vina Antuna Branka Šimića učenici iz vrećice izvlače papiriće s poj-
movima koji su vezani uz ekspresionizam. Na taj ih pojam trebaju
asocirati riječi i izrazi s papirića. Objašnjava se svaki pojam i njego-
va povezanost s ekspresionizmom.
pravac u Edvard
ekspresija Kraljevo krik
slikarstvu Munch
Antun
Miroslav
Preobraženja Branko Vijavica grad
Krleža
Šimić
Hermann Bertolt Franz

Der Sturm usamljenost
Bahr Brecht Kafka
Ulderiko
Kokot Plavi jahač Juriš Plamen
Donadini
Potom nastavnik najavljuje usporedbu dvaju ekspresionističkih

djela – pjesme Hercegovina Antuna Branka Šimića i slike Krik Ed-
varda Muncha. Likovno se djelo prikazuje preko slikokaza ili u obli-
ku reprodukcije, učenici iznose svoje dojmove, učitelj pruža osnovne
informacije o slici i autoru. Nastavnik napominje da učenici pjesmu
prvi put pročitaju u sebi tek nakon slušanja interpretacijskoga čita-
nja. Nakon čitanja, stanke i objave doživljaja pjesme slijedi čitanje
teksta o ekspresionizmu u književnoj i likovnoj umjetnosti. Učenici
u paru pronalaze odgovore na istaknuta pitanja. Nakon razgovora
te iznošenja odgovora učenici individualno pišu usporedbu dvaju
ekspresionističkih djela – pjesme i slike. Učenici zatim čitaju svoje
uratke i uspoređuju uočeno. Na kraju se ponavljanjem karakteristika
pravca u umjetnosti utvrđuju spoznaje o ekspresionizmu.
239
PISANA USPOREDBA ŠIMIĆEVE PJESME I MUNCHOVE SLIKE

Ta je slika nabijena snažnom ekspresivnošću i zrači osje-
ćajem tjeskobe. Munch je protumačio uznemirenost na-
raštaja koji će proživjeti užase velikoga rata i njegove
dramatične posljedice. Promatrajući Krik, najpoznatije
Munchovo djelo, ostajemo preneraženi pred likom u pr-
vom planu, pred tom izražajnom sintezom očaja. Ljud-
ski glas kao da odjekuje u krajoliku nad kojim se nadvija
krvavo nebo izbrazdano valovitim linijama.
Ekspresionisti se služe čistim i silno žestokim bojama,
zbližavanjem kontrastnih ili komplementarnih boja.
Crtež je površan, izvučen snažnim crnim potezima, bez
prethodnih skica. Ljudski se lik izobličuje: s lica se bri-
še svaka ljepota, a crte se na njemu svode na masku.
Krik nad teškom, nepodnošljivom svakodnevicom za-
jednička je karakteristika Munchovog likovnog ostvare-
nja i Šimićeva poetskoga uratka. Šimić, kao i Munch,
zaustavlja ritam na detalju te izoštrava i ponavlja kon-
trastni detalj. Šimićev slobodan stih kao da je posljedica
borbe sa samim sobom. Njegova pjesma je svjedočan-
stvo individualne moralne pobune i duhovne stvaralačke
neizvjesnosti. Vidne predodžbe preobražavaju se u pje-
sničke znakove – u svijet vizija, slutnji, nezadovoljstva
nad situacijom – u sadržaj pjesnikove duhovnosti. Zvu-
kovi krika čuju se u pjesmi Hercegovina: užarene opeke
viču, crni vlak vrišti. Šimić i bojama ukazuje na neza-
dovoljstvo: plav od sutona, krvlju namrljana slikarija na
nebu, bijeli časovi, crni život ljudi. „Igrom“ crne i bijele
boje, Šimić kao da zatvara krug preobrazbe svjetlosti.
Krik je, dakle, prisutan u oba umjetnička ostvarenja,
krik nad tužnom stvarnošću, krik za bolje sutra. (Maja
Kurtović)
USPOREDBA RAZLIČITIH PRIJEVODA ISTE PJESME

Inovativan i zanimljiv način interpretacije svakako je uspore-
đivanje prijevoda jednoga lirskoga naslova iz pera dvaju različitih
prevoditelja. Dodatna je korist i osvještenje učenika o prevođenju
poezije kao procesu koji predstavlja najviši stupanj poznavanja stra-
240
noga jezika s kojega se prevodi te poznavanja svojega standardno-

ga jezika na koji se prevodi. Učenici rješavanjem takvoga zadatka
uviđaju koliko je potrebno znati gramatiku, semantiku i stilistiku
izvornoga jezika kao i načine njihove analize i shvaćanja, osobito u
odnosu na kulturnopovijesni kontekst. Učenici također trebaju biti
svjesni činjenice da je prevođenje poezije mukotrpan posao jer pre-
voditelj preuzima ulogu pjesnika koji za izraz i značenje onoga što
se prevodi oblikuje novu strukturu kojom bi se vjerno trebao preni-
jeti dojam izazvan originalnim tekstom. Učenici zaključuju da pre-
vođenje poezije nije isto što i prevođenje neumjetničkih tekstova jer
prevoditelji poezije znatno više upotrebljavaju nestandardne izraze i
oblike za potrebe umjetničkoga prepjevavanja.
METODIČKI PRIMJER
Charles Baudelaire: Suglasja
Sva priroda hram je gdje stupovi živi

Nejasne nam umu riječi zborit vole,
Put čovjeka vodi kroz same simbole
što motre ga prisno, a duh im se divi.
Kao što se dugi, daleki odzvuci

U sklad dubok, taman stapaju i spoje,
– Sklad prostran ko noć i ko svjetlost što je –
Slivaju se boje, mirisi i zvuci.
Mirisi su jedni ko put dječja svježi,

Ko polja zelèni, slatki ko oboe,
A drugi pak bujni, razbludni i teži,
Po širenju slični svem što beskrajno je:

Tamjan, mošus, ambra opojstvom se jave,
Ushite nam duša i ćutilâ slave.
(preveo Ante Jurević, iz: Baudelaire, 1996: 9)
241
Charles Baudelaire: Suglasja
Sva Priroda hram je gdje stupovi živi

Izrjecima mutnim ponekad se glase:
Kroz šume simbola čovjek probija se
I pod njinim prisnim pogledima živi.
Ko odjeci kad se iz daleka spoje

U jedinstvo mračno, duboko bez kraja,
Silno poput noći i sunčeva sjaja,
Dozivlju se zvuci, mirisi i boje.
Jedni mirisi su ko put dječja svježi,

Slatki ko oboa, ko polja zeleni,
Drugi od sveg jači, bujni, iskvareni.
Ko stvar se šire što u beskraj bježi:

Mošus, ambra, tamjan te izmirna plave
Ćutila i dušu, ushite im slave.
(preveo Zvonimir Mrkonjić, iz: Rosandić, 1996:
212)
Nakon usvajanja temeljnih postavki simbolizma učenici dobi-

vaju tekstove dvaju prijevoda Suglasja. Poslije interpretacijskoga
čitanja obaju prijevoda, iznose svoje prve dojmove i mišljenja o pri-
jevodima. Nakon toga slijedi sustavna komparacija koja se realizira
heurističkim razgovorom ili radom u skupinama.
U usporednoj analizi dvaju prijevoda Baudelaireove pjesme
svakako treba usmjeriti pozornost na jedinstvo protuslovlja. Ono je
u prijevodima sadržano u sljedećim stihovima: Jedni mirisi su ko
put dječja svježi, / Slatki ko oboa, ko polja zeleni, / Drugi od sveg
jači, bujni, iskvareni. (Mrkonjić); Mirisi su jedni ko put dječja svje-
ži, / Ko polja zeleni, slatki ko oboe, / A drugi pak bujni, razblud-
ni i teži… (Jurević) Sadržaj tih stihova može se shvatiti kao slika
dvojnosti ljudske psihe koja je razapeta između razuma i nagona
242
simboliziranih dječjom svježinom puti i opojnošću mirisa bluda.

Očuđenje je uočljivo u odnosu na takve kontraste koji su u službi
oslikavanja jedinstva suprotnosti pa u tom svjetlu valja iščitati i
sam naslov pjesme. Spajanje nespojivoga postiže se i upotrebom
sinestezije, stilske figure povezivanja slika koje ne potječu od isto-
ga osjetila. Jurević u navedenim stihovima upotrebljava stilski više
obilježen red riječi od Mrkonjića. Mrkonjić rabi jedninski oblik
(oboa) i stavlja ga prije usporedbe s poljima, a Jurević množinski
(oboe) te ga stavlja nakon iste usporedbe. Jurević za drugu vrstu
mirisa upotrebljava izraze: bujni, razbludni, teži, a Mrkonjić ih više
gradira: jači, bujni, iskvareni. U drugoj strofi Jurević upotrebljava
dvaput riječ sklad te glagol stapati se i spojiti, a Mrkonjić glagol
spojiti i imenicu jedinstvo. Iako Jurević gomila sinonimne riječi,
razumijevanje je te strofe ipak manje nego kad se pročita u Mrko-
njićevu prijevodu. Također se pogođenijim čini Mrkonjićevo rje-
šenje da poveže odjeke na početku te kitice sa stihom: Dozivlju se
zvuci, mirisi i boje za razliku od Jurevića koji odzvuke povezuje sa
stihom: Slivaju se boje, mirisi i zvuci.
Pjesma Suglasja formom je sonet koji je karakterističan po svo-
jem rimariju, a time se ostvaruje ritmičnost, odnosno približavanje
pjesništva glazbi. Mrkonjiću je to bolje pošlo za rukom jer sustavno
rabi srok: glase / probija se, spoje / boje, sjaja / kraja, svježi / bježi,
zeleni / iskvareni, plave / slave, odnosno rimu abba abba, cdd cee.
Kod Jurevića pak postoje stihovi u kojima nema rime, primjerice u
drugom stihu treće strofe ili u prvom stihu četvrte strofe. Nadalje,
u Mrkonjićevu prijevodu riječ priroda napisana je (kao u izvorniku
La Nature) velikim početnim slovom, čime je postignuta persona-
lizacija i simbolizacija te je u skladu sa sadržajem pjesme prirodi
dana vrlo bitna pozicija. U pjesmi postoje referencije na poetiku
simbolizma jer se pjesništvo mora oslanjati na shvaćanje da je svijet
premrežen simbolima kao što je i ta pjesma njima prožeta. U skladu
s tim, kod Jurevića se govori da Put čovjeka vodi kroz same simbo-
le, odnosno kod Mrkonjića opet povezanije s početno spomenutom
prirodom i sa samim izvornikom kako Kroz šume simbola čovjek
probija se. Na kraju razgovora učenici argumentiraju koji im je pri-
jevod Suglasja bolji i zašto.
243
INTIMNI KOMENTAR (OSOBNI DOŽIVLJAJ PJESME)

Vrlo je važno u nastavi književnosti poticati samostalno čitanje
koje nije vezano uz književnopovijesne činjenice i znanja o oblikov-
nim posebnostima umjetničkoga djela. Svakako je u nastavi od toga
bitnije omogućiti učeniku i studentu intimno komentiranje, odnosno
individualno čitanje i pravo učenika i studenta na svoje tumačenje
polazišno utemeljeno na vlastitu doživljaju teksta. Početak interpre-
tacije uvijek bi trebao biti spontan doživljaj recipijenta pa se zbog
toga nikako ne bi smjelo preskakati objavu doživljaja kao sastavan
dio školske obrade književnoga djela, posebice lirske pjesme. Narav-
no, spontanost bi se morala preusmjeravati aktivnim pregledavanjem
teksta i dograđivanjem osobnih projekcija o onom što je pročitano.
Jednostavna metoda koja pomaže u procesu uzimanja u obzir osobno-
ga doživljaja kao početne stube u interpretaciji jest pisanje intimnoga
komentara ili osobnoga doživljaja pjesme u kojem je dopušteno izra-
žavanje svih stajališta i formiranje bilo kojega mišljenja o pročitanom
tekstu. Upravo su takva spontana izjašnjenja izvrsna polazišta za stva-
ranje potpunijega literarnoga doživljaja jer se poštuje prvotna reakci-
ja čitatelja što motivira na daljnje čitanje i nadograđivanje značenja
djela. Svakako treba dopustiti argumentirano izražavanje negativnoga
doživljaja teksta budući da su učenici prije svega čitatelji koji svoj
estetski senzibilitet djelomice zasnivaju i na osobnim preferencijama.
OSOBNI DOŽIVLJAJ PUPAČIĆEVE PJESME MORE46
Već prvim iščitavanjem pjesme, moram priznati da sam
ostala zapanjena i oduševljena njezinom ljepotom i jed-
nostavnošću koju ona nosi u sebi. Posebno me oduše-
vila činjenica da je zapravo s tako malo riječi rečeno,
odnosno, prikazano toliko toga. Njezin meditativni
karakter potpuno me „uljuškao“ u morsku atmosferu
i točno sam se zamislila kako sjedim na morskoj hri-
di i divim se, baš poput lirskoga subjekta, svoj ljepoti
morske čarolije daleko od svega. Imala sam osjećaj da
se mogu zamisliti u koži maloga Pupačića dok je kao
dijete promatrao morsku ljepotu s litice, a koja mu je u
isti mah bila tako daleka i zagonetna.
46
Tekst pjesme More vidi u odjeljku „Usporedba lirske pjesme i teksta neke druge uglazbljene
pjesme“.
244
U svoj toj pejzažnoj ljepoti pjesme još je čarobniji na-

čin na koji je lirski subjekt tu svoju radost ostvarivanja
komunikacije s morem podijelio i sa svojom dragom
koju naziva morem zlatom. Upravo zato, pjesma me
još više ostavila bez daha i kao da je zapravo sa svo-
jom moći pročistila moje srce i udahnula u njega malo
te morske čarolije. Čitajući je osjećala sam se poput
maloga djeteta jer sam se zajedno s lirskim subjektom
smijala moru, grlila ga i pozdravljala.
Izdvojila bih još samo i stihove koji su mi se automat-
ski umemorirali već pri prvom čitanju pjesme što do-
voljno govori o dojmu koji je ta pjesma na mene ostavi-
la: i zagrli me more oko vrata / i more i ja i ja s morem
zlatom / sjedimo skupa na žalu vrh brijega / i smijemo
se smijemo se moru. (Marina Lemaić)
DENOTACIJA, KONOTACIJA
Pod denotativnim se značenjem podrazumijeva jednoznačnost
riječi. Temeljnu ili denotativnu vrijednost riječi imaju kad njima
iskazujemo osnovno značenje. Konotativno ili preneseno značenje
uključuje višeznačnost i slojevitost, a riječi u umjetničkom kontek-
stu mogu imati takvo značenje. Za interpretaciju utemeljenu na odre-
đivanju denotativnih i konotativnih slojeva lirske pjesme pogodan je
i grafički organizator sadržaja u kojem se tekst analizira s obzirom
na obje vrste značenja. Tako se postiže sređenije, sustavnije i dublje
razumijevanje pjesme. Svi učenici mogu određivati značenja na ra-
zini cijele pjesme ili svaki učenik kao član skupine u kojoj se nalazi.
Nakon rješavanja zadatka slijedi razgovor u kojem se vodi rasprava
o svim mogućim značenjima koja su uočena čitanjem pjesme.
245
DENOTACIJE I KONOTACIJE U PJESMI OBLAK DOBRIŠE CESARIĆA
DENOTACIJE
U predvečerje se iznad grada pojavio oblak.

Oblak se žario i njihao, ali ga ljudi nisu vidjeli.
Ljudi žele vlast, zlato i kruh i idu svojim putem, a oblak odlazi nebom
krvareći ljepotu.
Oblak je otišao visoko i vjetar ga je raznio.
CITATI
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on – krvareći ljepotu –
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,

Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
(Cesarić, 2001: 21)
246
KONOTACIJE
Oblak = pjesnik, pjesma, umjetnik, umjetničko djelo.
Grad = ljudi.
Oblak se žari = pjesnik piše pjesme i nudi ih ljudima, ali ljudi ne
doživljavaju niti pjesnika niti njegova djela jer su previše zaokupljeni
zemaljskim, materijalnim stvarima pa ne primjećuju duhovne.
I svak je išo svojim putem… Pjesnik i ljudi imaju različite putove iako
žive pod istim nebom. Pjesnik izražava težnju života za veličinom i
ljepotom i ne mareći za ravnodušnost sredine (ljudi) i za svoju sudbinu,
ide vlastitim putem pomiren tim neskladom, uporan i gord. (Karmen
Milačić)
...krvareći ljepotu... Ljepota se stvara i uživa samo uz skupu cijenu, uz
cijenu vlastite krvi – ne ulazi se u carstvo ljepote, a da se ne žrtvuje srž i
snaga života. (Zdenko Škreb)
Pjesnik vidi da je neprihvaćen i da su njegova djela neshvaćena pa
odlazi.
(Adrijana Kalčić)
ČITANJE OSJETILIMA
Čitanje osjetilima metoda je kojom se omogućuje pozorni-
je čitanje teksta. Recepcija je književnoga djela uspješnija, dublja
i senzibilnija kad je popraćena svim čulima, posebice kad je riječ
o tekstovima kojima se angažira većina osjetila. Čitanje na takav
način usmjerena je vrsta recepcije lirike tijekom interpretacije jer
se sustavno bilježe čulne senzacije, odnosno sve što se pri čitanju
fantazijski vidi, čuje, miriše i osjeti. Pored toga istodobno se opisu-
ju razmišljanja i asocijacije koje prate doživljaj. Pored impresija u
tablicu se bilježe najvažniji motivi koji tekstu daju najjači senzorni
intenzitet.
247
ČITANJE OSJETILIMA CESARIĆEVE PJESME OBLAK47

VIDIM… oblak koji plovi plavim Najbitnija slika: grad, oblak,
nebom, nošen brzim i neobuzdanim vjetar visine, ljudi, zemne stvari,
vjetrom; vidim ljude i aute na ulici; ljepota…
vidim ljude kako užurbano hodaju,
opterećeni svojim svakidašnjim
problemima…
ČUJEM... neobuzdani vjetar Najbitniji zvuk: vjetar,
kako šiba oblak; lišće koje vjetar eksplozija…
nosi i koje tiho pada na zemlju;
čujem razgovor ljudi na ulici, kao
i zaglušujuću buku koju stvaraju Vjetar visine ga je njiho,
automobili…
Vjetar visine raznio ga.
OSJETIM... toplinu sunca na Najbitniji opip: (dodir) vjetra
svojoj koži; lagani pritisak u glavi;
osvježenje koje vjetar potom
donosi…
MIRIŠEM... miris toploga Najbitniji miris: predvečerje
vremena, miris ljeta u zraku;
mirise koje donosi večer…
RAZMIŠLJAM... o ljudima Najbitnija misao:

koji su toliko opterećeni sobom
i svojim problemima da više
ne znaju prepoznati ljepotu u I svak je išo svojim putem:
svakodnevnim, malim stvarima…
Za vlašću, zlatom il za hljebom…
(Kristina Henc)
SURADNIČKO INTERPRETACIJSKO KOMENTIRANJE

Metoda se primjenjuje za vrijeme ili nakon čitanja teksta. Upotre-
bljava se nakon što je svaki učenik pojedinačno zapisao vlastiti inter-
pretacijski komentar lirske pjesme ili nekoga drugoga (ne)umjetnič-
koga djela. Ta je metoda djelotvorna zbog toga što se učenicima nudi
47
Tekst Cesarićeve pjesme Oblak vidi u odjeljku „Denotacija, konotacija“.
248
na uvid više različitih kritičkih perspektiva, a potiče se i skupinska

rasprava o toj različitosti kao i poštivanje tuđega mišljenja.
Nakon samostalnoga pisanja zapažanja učenici se podijele u
skupine od troje do petero članova te svatko svoj komentar predaje
osobi zdesna. Svi se trebaju usredotočiti na interpretacijske zapise
koje su dobili, a zadatak je da nakon pozornoga iščitavanja tuđega
originalnoga zapisa osmisle vlastiti dodatak tom zapisu. Svaki član
komentira sve komentare prethodnih čitatelja / interpretatora sve
dok se krug ne zatvori, odnosno svatko ne dobije svoj papir. Prema
tome, troje ili četvero učenika ima priliku dopuniti izvorni komentar
pa je ta tehnika iznimno dobra za poticanje izražavanja kritičkoga
mišljenja i stvaranje dinamične rasprave. Važno je upozoriti učenike
da je njihov zadatak proširiti i dopuniti prvotne ideje i pitanja, a
ne jednostavno nasumično prepisivati ideje s vlastitih papira. Me-
toda se može prilagoditi tako da, primjerice, jedan učenik pronađe
i obilježi specifične elemente teksta (stilske figure, pjesničke slike,
interpunkcijske posebnosti itd.), a ostali naznačuju njihovu ulogu.
Nastavnik može sam upotrijebiti takav način interpretacijsko-
ga komentara u ilustrativne svrhe kada učenicima prezentira svoj
primjer. On treba biti unaprijed zapisan i učenicima podijeljen na
nastavnim listićima ili projiciran uz pomoć slikokaza ili grafoprozir-
nice. Izdvojenim primjerom riješenim u sklopu ovdje objašnjavane
metode može se zorno prikazati, primjerice, svrha, primjena i znače-
nje novoga literarnoga pojma. U takvim slučajevima preporučljivo
je utemeljiti primjer na tekstu koji je učenicima poznat otprije ili
koji se trenutačno interpretira.
METODIČKI PRIMJER
Za motivaciju u obradi pjesme Slavka Mihalića Prolazim Zri-
njevcem dotiče me more učenici trebaju promisliti o svojem polo-
žaju u svijetu, o sebi, životnom prostoru koji ih okružuje. Pismeno
svi izražavaju svoje želje, očekivanja i stupanj zadovoljstva trenu-
tačnim stanjem u obliku komentara, pisma, pjesme i sličnoga. Zatim
nekoliko učenika čita svoje radove. Nakon najave teme ukratko se
iznose bitni podaci o pjesnikovu životu i djelu. Slijedi dijeljenje li-
stića za upis dojmova nakon čitanja. Nakon što se interpretacijski
249
pročita pjesma, dopunjavaju se rečenice: 1. Smatram da se u pjesmi

radi o…, 2. Pjesma mi se svidjela / nije svidjela zato što…, 3. Sma-
tram da je jedno čitanje ove pjesme dovoljno / nije dovoljno zbog…,
4. Pjesma me potaknula na razmišljanje o… U skupinama učenici
potom suradnički interpretiraju pjesmu na određenoj razini. Svaka
250
skupina dobiva upute u odnosu na: a) lirski subjekt,48 b) ritam, stih,

interpunkciju, c) temu, d) motive i pjesničke slike.
UPUTE
1. Svi pišu vlastite komentare i označavaju tekst.
2. Svi svoje listiće s pjesmom i komentarom predaju ostalim čla-
novima.49
3. Ostali dopunjuju tuđe komentare. SVI iz skupine trebaju nešto
napisati na listiće SVIH članova skupine.
4. Rasprava.
5. Odabir predstavnika skupine.
6. Iznošenje zaključaka skupine.
Ako učenici prvi put rade na temelju te metode, nastavnik ukrat-

ko pomoću prikaza na grafoprozirnici ili slikokazu objašnjava način
rada pojedinim grupama te naglašava vrijeme potrebno za rješava-
nje zadataka. Nakon razgovora i rasprave o rješenjima na ploču se
u obliku umne mape zapisuju pojmovi koje su učenici zapamtili o
Slavku Mihaliću i njegovoj pjesmi.
PREOBLIKOVANJE PJESME
Fantazijsko stvaralačko mišljenje vrlo se djelotvorno potiče za-
dacima usmjerenima na preoblikovanje teksta lirske pjesme. Uče-
nici se ne ograničavaju na uobičajenu analizu pjesme, nego svoje
shvaćanje značenja određenoga lirskoga teksta izražavaju činom
njegova preispisivanja. Drugačijom perspektivom uviđaju se nove
dimenzije lirskoga djela, a učenici postaju sustvaratelji značenja.
Time se svakako nastava odmiče od forsiranja činjeničnoga znanja
prema doživljajnoj sferi kao polazištu u kreativnu tumačenju pjesme
stvaranjem njezina pandana s određenom svrhom. Učenicima treba
naglasiti da se od njih ne očekuje iznimna originalnost, ali da je bit-
48
Prethodno je dan prikaz konkretnoga primjera iz nastavne prakse suradničkoga
interpretiranja Mihalićeve pjesme na zadanoj razini lirskoga subjekta.
49
U manjim skupinama ostvariva je višeputna izmjena listića.
251
no da pokušaju preoblikovati pjesmu u skladu s početno zacrtanim

ciljem. Zadatak nije usmjeren na proglašenje najbolje verzije nove
pjesme, nego na razvijanje sposobnosti kritičkoga razmišljanja, pi-
sanoga izražavanja i stvaralaštva za koje mnogi učenici smatraju da
je preteško da bi se njime ozbiljno bavili. Svakako im treba dopustiti
služenje izrazima, riječima i cijelim stihovima originalnih pjesama
jer se tako izravno povezuje izvorni i preoblikovani tekst, a i zbog
granica (dvo)sata često je nemoguć znatniji vremenski utrošak koji
bi bio posvećen takvom tipu zadatka u sklopu sata interpretacije lir-
ske pjesme.
PREOBLIKOVANJE BAUDELAIREOVE PJESME

Charles Baudelaire: Mačka
Dođi, lijepa mačko, u krilo mi skoči,

Al’ uvuci pandže svojih šapa,
Daj da gledam dugo tvoje lijepe oči
Gdje se ahat sa metalom stapa.
Kad ti moji prsti miluju sa strašću

Glavu, hrbat što se gipko svine,
I kada mi ruka, opojena slašću,
Gladi krzno iz kog struja sine,
U duhu tad vidim obris svoje žene.

Njezin pogled, ko tvoj, ljupki stvore,
Dubok, hladan, sjekne ko strijela iz zjene,
A iz puti hlapi kroz sve pore

Miomir opasan što slavi bez kraja
Tijelo njeno bakrenoga sjaja.
(preveo Ante Jurević, iz: Baudelaire, 1978: 72)
252
Ljubica Nedić: Pjesniku
Bježi, ludi pjesniče, s očiju se skloni,

Il’ ću izvući pandže svojih šapa,
Neću da te vide moje lijepe oči,
Da se tvoja ruka s mojim krznom stapa.
Neću da me više miluješ sa strašću

Ni glavu ni hrbat što se svine,
Ni da tvoja ruka, opojena slašću,
Gladi krzno iz kog struja sine.
Zar kraj mene ovakve ti se sjetiš žene?

Zar njenih pogleda što te uvijek kore?
Moji bit će još hladniji ako ne odeš od mene.
Gledajuć te stvoriše mi se bore

I živci moji došli su do kraja.
Idi za njom i gledaj joj tijelo bakrenoga sjaja.
PREOBLIKOVANJE SLAMNIGOVE PJESME

Ivan Slamnig: Ubili su ga ciglama
Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,

pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama
A bio je, pitom i, pitom.
Jedan žuti, i brkati: jedan crveni, crknuti,

jedan zelen, i rogat ko jelen,
u sjeni, pljesnivog, zida,
253
ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,

crvenu, mrlju su, prekrili, priglama,
iz svega se, izvuko samo repić:
otpuzo, pa se: uvuko, u zid,
u zid, uzi, duzi.
(Slamnig, 1990: 59)
Davor Ivankovac: Uhvatili ga i ubili
Uhvatili su ga, rukama: velikim, rukama

kraj škole, iza gola, pod zidom.
Leđa, i rep mu, obojili u, crveno,
A bio je zelen, i pitom.
Jedan sa šiltericom, jedan sa skejtom,

jedan smiješan, naoko bezgrješan,
u sjeni, išaranog, zida,
ubili su ga, kamenjem, bijelim kamenjem,

ostatke mu, prekrili, vlastitim znamenjem,
još malo se, mrdao, samo repić:
migoljio se, i kao da, bježi: into the wall,
taj vol, votaj, ajol.
OBJAŠNJENJE PREOBLIKOVANE PJESME

U pjesmu sam učitao dva vlastita shvaćanja koja su ujed-
no i vlastita iskustva. Dječačka, dakako. Zbog toga sam
prilagodio i naslov. U prvoj strofi sam se prisjetio davnih
hvatanja živih guštera, najčešće na školskim igralištima
ili kraj željezničke pruge i njihovoga puštanja nakon
što bismo ih obojili u neku lako uočljivu boju, najčešće
bijelu ili crvenu. Bilo bi zabavno nakon nekoliko dana
ponovno ih vidjeti ili uhvatiti. U zadnjoj strofi govorim
254
o dječačkom bezrazložnom ubijanju guštera koje se do-

gađalo na spomenutim mjestima. Ne znam zašto, ali to
je većina dječaka radila: kad bismo ugledali nekoga gu-
štera, posezali bismo za kamenjem i proganjali ga dok
ga ne dokrajčimo. I Slamnigov original shvaćam na taj
način. Ne slažem se s interpretacijama u kojima se ta
ludistička pjesma prikazuje kao potresna. Mislim da je
riječ o ritualnom dječjem ubijanju guštera. Subjekt bi
mogao biti gušter koji svojemu bližnjemu govori o straš-
nom događaju i samo iz te perspektive moglo bi se go-
voriti o ljudskoj „potrebi“ za besmislenim ubijanjem, ali
sam čovjek nikada ne bi tako govorio o ubijanju guštera
ili ubojstvu drugog čovjeka. U pisanju sam se poslužio
i engleskom verzijom pjesme (u predzadnjem stihu),
u prijevodu Ivana Slamniga i Krunoslava Pranjića (taj
sam prijevod pronašao otisnut na straničniku u jednom
od zbornika OSlamnigu i sačuvao ga). Zadnjim stihom,
kao i u originalu, pokušavam „oponašati“ migoljenje od-
bačenoga gušterskoga repa. Nisam također odustao od
učestale interpunkcije koja vizualizira cigleni zid, mje-
sto rečenih događanja. (Davor Ivankovac)
PREOBLIKOVANJE CESARIĆEVE PJESME

Dobriša Cesarić: Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:

Puna je kapi, pa ih njiše,
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
Al nek se sunce malko skrije,

Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
(Cesarić, 2001: 96)

255
Ružica Gerndhart: Kokoš poslije kiše
Gle malu kokoš poslije kiše:

Puna je kapi, pa se njiše,
čudesna raskoš njenih mana.

Ona je opet, kao prije od tri kile,
Obično, malo, jadno pile.
Marija Lovrić: Prozor poslije kiše
Gle mali prozor poslije kiše:

Pun je kapi, koje klize,
Čudesna raskoš njegovih ploha.

On je opet, kao prvo,
Običan, mali, musavi prozor.
Edvina Valentić: Baka poslije kiše
Gle staru baku poslije kiše:

puna je kapi, pa ih briše,
i hoda suncem obasjana,
čudesna sjajnost njenih prama.

nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
otišla u selo po drvo.
256
PISANJE PJESME OPONAŠANJEM

Oblikovanje vlastitoga pjesničkoga teksta oponašanjem zahtije-
va aktivnu primjenu književnoteorijskih i književnopovijesnih zna-
nja. Odmah na početku valja naglasiti da se od učenika ne očekuje
besprijekornost pjesničkoga izričaja. Cilj je takve stvaralačke me-
tode omogućiti bolji uvid u literarnu radionicu pisca, neposrednije
shvaćanje procesa pisanja i nastanka umjetničkoga djela. Ako sami
barem u naznakama iskuse poteškoće umjetničkoga kreiranja tek-
sta, učenici će više cijeniti književnost, djelotvornije shvatiti načine
nastanka književnih djela te ujedno demistificirati literarno stva-
ralaštvo. Osim toga karakteristike određenoga pjesničkoga opusa,
književnoga razdoblja ili pravca lakše se pamte njihovom aktuali-
zacijom u sklopu pjesničkoga teksta kojim se obuhvaćaju osnov-
ne odrednice poznatih konvencija pojedinog autora ili književnoga
perioda. Nakon što su učenici upoznati s tim konvencijama, valja ih
uputiti na stvaranje s njima usklađenoga lirskoga teksta u kojem će
se, uz uvažavanje pjesničke slobode, demonstrirati poznavanje oso-
bina djela odgovarajućega pjesnika ili književnoga razdoblja. Ta-
kvo pisanje posebno je motivirajuće jer učenici svoje radove čitaju
pred ostalima, što doprinosi izgrađivanju njihova samopouzdanja te
usmjeravanju na znatnije ulaganje truda zbog spoznaje da će javno
čitati svoje umjetničke kreacije. Ono što je najvažnije, a omoguću-
je se primjenom te metode, jest povezivanje književne povijesti i
teorije s praksom pisanja i stvaralačkoga izražavanja. Teorijska se
i činjenična znanja funkcionaliziraju uz razvijanje učenikovih jezič-
nih kompetencija i fantazijskoga mišljenja, a to su glavne zadaće
nastave književnosti.
METODIČKI PRIMJER
Na slikokazu je napisano nekoliko temeljnih karakteristika futu-
rizma, odnosno prijevod jednoga dijela Manifesta futurizma. Zada-
tak je pročitati tekst sa slikokaza i uočiti njegove temeljne postavke.
Na ploču se zatim kao naslov napiše naziv književnoga pravca. Na-
kon toga slijedi kratak razgovor o tome koliko učenici poznaju pra-
vac futurizma, što misle da znaju o njemu itd. Zatim učenici čitaju
tekstove s podacima o razdoblju futurizma u književnosti, likov-
257
noj i glazbenoj umjetnosti. Njihov je zadatak tandemskim radom

pronaći najvažnije karakteristike futurizma u pojedinoj umjetnosti.
Prvi par izdvaja najvažnije karakteristike futurizma u književnosti,
drugi par najvažnije karakteristike futurizma u likovnoj umjetnosti,
a treći par u glazbenoj umjetnosti. Zadaci se ponavljaju tim redom
dok svi parovi ne dobiju svoje zadatke. Par koji je imao zadatak sa-
žeti glavne crte futurizma u književnosti, iznosi dvije bitne osobine
pravca, a ostali parovi koji su imali isti zadatak dopunjavaju prvi par
naglašavanjem svih ostalih podataka bez ponavljanja rečenog. Sli-
jedi sličan razgovor o elementima futurizma u likovnoj i glazbenoj
umjetnosti. Nakon toga učenici promatraju futurističke slike. Pred-
stavljaju se dvije različite slike, primjerice Giacoma Balle ili Gina
Severinija. Zadatak je pronaći karakteristike futurizma na slikama
i usporediti ih s odrednicama futurizma u književnosti. Potom uče-
nici iznose svoje zaključke i komentare u heurističkom razgovoru s
nastavnikom.
Zatim učenici, također podijeljeni u parove, čitaju pjesmu koja
pripada futurizmu, na primjer Vladimira Majakovskoga ili Filippa
Tommasa Marinettija. Njihov je zadatak pročitati pjesnički tekst i u
njemu pronaći karakteristike pravca. Zatim iznose svoje zaključke.
Završni je zadatak za učenike napisati kratku pjesmu u kojoj se ak-
tualiziraju osobine futurizma u književnosti. Slijedi čitanje nekoliko
pjesama i objašnjenja odlika futurizma u njima.
PRIMJER FUTURISTIČKE PJESME
Filippo Tommaso Marinetti: Borba pod staklenim vjetrom

(ulomak)
na 8 000 m desno onkraj Marice dolina puna ušutkanih

eksplozija (MIRNO BEZBRIŽNO PLAVETNILO ZELENO SIVO
SVJEŽŽŽŽŽŽE MLADO NASMIJEŠENO) naivnost 4 bijela dima
na onoj glavici šrapneli gotovo šutljivi neuljudnost
jedne nevidljive baterije pomesti ČU Uu Ku penjanje gore
dražesna iznenadna poskakivanja kipuće vode onaj kotao
258
mrmljanje (TIHO DALEKO NJEŽNO NJEŽNIJE SPOKOJNO

NE – VINO)
odgovor jednako
neuljudan turski šrapneli (LAGANO VESELO BEZ
BRIŽNO)
Bušeća lepeza dalekih mitraljeza osvježiti ali osvje-
žiti sigurno pekmez žut od crijevnih kupina mast
krv blato među skokovima oduševljenih ugaraka
pougljenjene kosti gasiti
2-3-4 trzaja ugasiti se
srh nepomičnost ravnodušnost
Marica osmjesi tišina iskrižana talasanjima metala
(ZELENO PLAVO MEKO SVILENO LJUPKO LAGANO)
(preveo Joja Ricov, iz: Marinetti, 1974: 114)
PRIMJER OBLIKOVANE FUTURISTIČKE PJESME
Vanesa Topalović: Pobuna
sredina grad kilometar kilometar kilometar kilometar gore crnilo

muk glas među prolaznicima osvježiti daleko zelenilo
unutra lica-krik (MLADO KRHKO BOLNO) osjećati
miris piljevina let letjeti drvo nadživjeti
unutra čovjek vladati vezati rukama stroj podrediti
grad pola crnilo gušiti uništen rukama kretanjima strojeva
to uništiti
pobuna gore iznad sredine grad let klizi
zvati na ustanak (BRZ LUD ČELIČAN) izazov svima
let leti
259
OBJAŠNJENJE POSTUPKA OBLIKOVANJA PJESME

Najveći je doprinos futurizma književnosti ideja riječi
na slobodi (parole in libertà), koju je Marinetti izlo-
žio u trima manifestima. Takvu ideju primijenila sam i
ja u svojoj pjesmi Pobuna. Kao i Marinetti, svoju sam
pjesmu oslobodila interpunkcije i uništila sintaksu u
pjesmi tako što sam rabila glagole u infinitivu, pridjeve
nizala u zagradi kako bi imenica zadržala svoju bitnu
boju, a ne se uništila opisnim pridjevom. U pjesmi sam
odbacila i veznike jer su oni nepotrebni u pjesmi in-
spiriranoj futurizmom. U futurističkim pjesmama rije-
či se same povezuju. Formu pjesme, kao i Marinetti,
oblikovala sam na temelju slobodnoga nizanja stihova
jednoga iza drugoga, neke s početkom u sredini i s po-
četnim malim slovom i bez rime. Pjesmu sam pisala
bez uporabe metafore jer je metaforika ono što futuristi
izbjegavaju. Kao mjesto radnje u pjesmi, izabrala sam
razvijeni industrijski grad, ugušen dimom i crnilom. Je-
dino je rješenje u pobuni, u pobuni protiv strojeva koji
uništavaju, ali i u pobuni protiv sivila i to snagom zele-
nila, snagom koja se javlja iz visine, slobodnim letom
i širenjem vidika. Automobil, avion, industrijski grad
postali su novi mitski topoi jer su predstavljali trijumf
tehnologije. (Vanesa Topalović)
DRAMATIZACIJA LIRSKE PJESME

Pojedine su lirske pjesme pogodne za dramatizaciju, odnosno
prilagođavanje njihova lirskoga izričaja onom dramskom. Primje-
nom te metode učenici djelotvorno usvajaju spoznaje o karakteristi-
kama lirike i drame, načinima njihova pisanja i stilskim prilagodba-
ma (vidljivo na primjeru s pjesmom Približavanje oluje). Osim toga,
da bi se pjesma dramatizirala, potrebno je njezino dobro shvaćanje
te inventivnost u javnoj izvedbi. Prezentaciju mogu realizirati člano-
vi dramske družine u sklopu koje se i inače njeguje usmeno izraža-
vanje učenika, potiče ih se na čitanje, scenska uprizorenja i različite
scenske igre. Zadatak je dramske družine organizirati scenska upri-
zorenja koja mogu biti predstavljena u redovitoj nastavi na satima
260
na kojima se obrađuje drama, ali i poezija i proza. Tako do izražaja

dolazi kreativnost učenika, a nastava se književnosti obogaćuje pra-
vim umjetničkim interpretacijama.
Međutim, dobra izvedba može se ostvariti uz minimalne pripre-
me učenika tijekom samo jednoga sata interpretacije. Pri tom skupi-
na dobrovoljaca dobiva osnovne upute o svojem nastupu za koji se
pripremaju izvan učionice kako bi se nesmetano dogovorili u vezi s
pojedinostima izvođenja književnoga teksta. Naravno, da bi drama-
tizacija bila što uvjerljivija, odnosno scenografija i kostimografija
što potpunije, nastavnik može ciljano donijeti određene rekvizite.
Za uprizorenje naslova s lirskim elementima pogodni su tekstovi
s određenom fabularnom pozadinom (vidljivo na primjeru Smrti
Senjanina Iva), ali i naslovi u kojima nema velikih događaja (pri-
mjer Balade iz predgrađa). Time dramatizacija postaje izazov zbog
prezentacije umješnosti pojedinca ili skupine da dočara pjesmovnu
temu, atmosferu, ritam i osjećaje lirskoga subjekta.
DRAMATIZACIJA MIHALIĆEVE PJESME

Slavko Mihalić: Približavanje oluje
Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš

Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše
Kako je naglo zahladnjelo
Daleko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi

darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati

Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
261
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim

iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o
mijenama
Ne plači, Vera, to su samo živci
I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji

Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gle i cvijeće se zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati

sveto
Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati
(Mihalić, 1980: 128-129)
DRAMSKI TEKST NA OSNOVI MIHALIĆEVE PJESME

Jurica Vuco: Približavanje oluje
Poljana udaljena kilometar i pol od naselja. Prostrana poljana s tek

nekoliko visokih i razgranatih stabala. Ispod jednoga od njih akteri
priče – Vera i Mirko. Sparan je i topao kasnokolovoški dan na izma-
ku. Predvečerje. Temperatura se naglo spustila, nebo su prekrili crni
oblaci. Naslućuje se oluja.
Mirko (Podiže se iz ležećega položaja. Pomalo uznemireno, ali i

zabrinuto obraća se odsutnoj Veri.): Zašto šutiš sada? Pa pobogu
nisam životinja!
(Vera kao da ga ni ne čuje. Još uvijek leži i gleda u stranu.)
Mirko (Gleda u nebo.): Pogledaj one oblake. Nisam ni primijetio.
Čini se da će kiša.
262
(Vera je još uvijek u istom položaju.)

Mirko (razjareno): Pa što šutiš sada? Što je bilo? (nakon što ne dobi-
je odgovor, nekoliko trenutaka potom): Daleko smo od grada.
(Tišina. Ne čuju se ni zrikavci. Sprema se oluja.)
Mirko (Bijesno se obraća Veri.): Pa reci već nešto!
(Vera okreće glavu prema njemu. Gleda ga indiferentnim pogledom.
Šuti.)
Mirko (glasom kao da se opravdava): Nikad neću zaboraviti što si
mi darovala. Mi smo sada jedno.
(Vera spušta pogled. Na nebu zagrmi.)
Mirko: Počelo je grmjeti. Gromovi su opasni u poljima. Trebali bi-
smo poći. Mislim, možemo i ostati, za mene je svejedno, ali bojim
se za tebe.
(Vera se makinalno izdiže u sjedeći položaj. Glava joj je i dalje spu-
štena. I dalje šuti.)
Mirko (uzrujano podiže glas): Pa dobro zašto sada uporno šutiš?
(Vera počinje plakati. Velika količina suza slijeva joj se niz lice. Suze
joj otapaju šminku koja se cijedi niz obraze. I dalje joj je spuštena
glava.)
Mirko (snižava ton, poniznim glasom): Oprosti… Nisam se htio de-
rati. Ne plači, Vera.
(Pokušava ju zagrliti, ali mu ona odmiče ruku. Mirko se naslanja na
drvo i podiže glavu prema nebu.)
Mirko (nemoćno uzdiše): Život je u svemu mnogo jednostavniji.
(Počinje padati kiša.)
Mirko (Pridiže se.): Evo i prvih kapi. Hajdemo. Ne bih sebi oprostio
da ti se nešto dogodi.
(Vera ustaje i zakopčava haljinu. Sada već počinje poprilično grmje-
ti. Prve munje šaraju nebo. Mirko zabrinuto gleda Veru. Prestala je
plakati, suze joj se suše na licu.)
263
Mirko (tiho i umiljato): Molim te, nemoj se ljutiti.

(Vera ga pogleda i umorno mu se nasmiješi. Mirko ju zagrli. Hodaju
prema naselju. Vera se nekoliko puta okrene prema mjestu gdje su
bili.)
Mirko: Molim te, brže koračaj i nemoj se osvrtati.
(Kiša počinje jače padati, grmi snažnije, Vera i Mirko ubrzavaju
korak.)
Mirko: Ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto.
(Vera i Mirko se udaljavaju. Kiša ih je već natopila. Zagrljeni nesta-
ju iz vidokruga.)
UPUTE ZA SCENSKU IZVEDBU SMRTI SENJANINA IVA

Vaš je zadatak izvesti dramatizaciju pjesme Smrt Senjanina Iva
sa sljedećim likovima: pripovjedača, majke, svećenika i Senjanina
Iva. Poslužite se nekim rekvizitima i dočarajte svaku ulogu što bolje
uz dopušteno čitanje s papira. Prije izvedbe uvježbajte govor, po-
krete na sceni i odnose među likovima. Na ploču skicirajte Senj s
crkvom i naslovom djela te likovima. Dok netko iz skupine skicira
kulise, ostali uvježbavaju zadatak izvan učionice. Tijekom razgo-
vora majka i Ivo mogu sjediti na stolicama, a Ivo treba umrijeti u
majčinu naručju.
Smrt Senjanina Iva (s podijeljenim ulogama)
PRIPOVJEDAČ: Sanak snila Ivanova majka

Đe je Senje tama popanula,
Đe je vedro nebo prolomilo,
Sjajan mjesec pao na zemljicu,
Na Ružicu, nasred Senja, crkvu;
Đe zvijezde kraju pribjegnule,
264
A Danica krvava ižljegla,

A kuka joj tica kukavica
Usred Senja na bijeloj crkvi.
Kad se baba iz sna probudila,
Uze štaku u desnicu ruku,
Ode pravo ka Ružici crkvi
Te kazuje protopop Neđeljku,
Kazuje mu šta je u snu snila.
A kad stari babu saslušao,
On joj ode sanak tolkovati:
SVEĆENIK: – Čuješ mene, ostarila majko!

Zlo si snila, a gore će biti!
Što je Senje tama popanula,
Ono će ti pusto ostanuti;
Što l’ se vedro nebo prolomilo
I što mjesec pao na Ružicu,
To će tebe Ivo poginuti;
Što su zvijezde kraju pribjegnule,
To će ostat mloge udovice;
Što j’ Danica krvava ižljegla,
To ćeš stara ostat’ kukavica;
Što l’ ti tica kuka na Ružici,
To će ti je oboriti Turci
A i mene stara pogubiti.
PRIPOVJEDAČ: Tek što stari u riječi bješe,

Al’ eto ti Senjanina Iva:
Sav mu vranac u krv ogreznuo,
Na Ivanu sedamnaest rana,
Nosi desnu u lijevoj ruku.
Dogna vranca pred bijelu crkvu
Pa govori ostariloj majci:
265
IVO: Skin’ me, majko, sa konja vrančića,

Umij mene studenom vodicom
A pričesti vinom crvenijem.
PRIPOVJEDAČ: Hitro ga je mati poslušala,

Skine njega sa konja pomamna
Pa ga umi studenom vodicom
I zali ga vinom crvenijem;
Pa ga pita ostarila majka:
MAJKA: Što bi, sine, u zemlji Taliji?
PRIPOVJEDAČ: Ode Ivo ’vako govoriti:
IVO: Dobro, mati, u zemlji Taliji.

Dosta, majko, roblja narobismo,
A još više blaga zadobismo
Pa se zdravo doma povratismo.
No kad bismo na prvom konaku,
Tu nas stiže i prva poćera,
Crni konji, a crni junaci,
Crne nose oko glave čalme.
Po jednom se vatrom preturismo,
Od njih niko ne ostade, majko,
Od nas niko ne pogibe, majko.
No kad bismo na drugom konaku,
Tu nas stiže i druga poćera,
Bijeli konji, a bješnji junaci,
Bijele im oko glave čalme.
Od nas niko ne pogibe, majko,
Od njih niko ne ostade, majko.
No kad bismo na trećem konaku,
266
Tu nas stiže i treća poćera,

Crna struka, a dugačka puška.
Pregorele noge do koljena.
A po drugi biti započesmo,
Od njih, majko, niko ne pogibe,
Od nas, majko, niko ne ostade,
Do ostade tvoj sin Ivane.
I on ti je rana dopadnuo,
Evo desne u lijevoj ruke!
PRIPOVJEDAČ: To govori, a s dušom se bori,

To izusti, laku dušu pusti.
I umrije, žalosna mu majka!
(iz: Čubelić, 1970: 229-230)
DRAMATIZACIJA CESARIĆEVE PJESME

Dobriša Cesarić: Balada iz predgrađa
...I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
267
A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,

I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše –
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...
I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
(Cesarić, 2001: 114-115)
OPIS JEDNE SCENSKE IZVEDBE BALADE IZ PREDGRAĐA DOBRIŠE CESARIĆA

Za izvedbu treba zamračiti prostoriju uz osvijetljenu pozadinu.
Jedan učenik predstavlja „uličnu lampu“ te u rukama drži pravu
lampu ili svjetiljku, a oko njega u krug jako polako hoda dvoje uče-
nika koji simboliziraju prolaznost vremena. Jedno od njih preruše-
no je u staricu ili starca, a drugo u djevojku ili mladića kako bi se
jasno vidjela razlika i navedena prolaznost vremena. Jedan učenik
čita pjesmu interpretacijski s naglašenim emocijama, a obučen je u
skladu s vremenom u kaput te nosi šešir ili kapu. Pri tom su lampa i
prizor s učenicima u drugom planu. U pozadini se može pustiti zvuk
vjetra ili kiše kako bi dojam bio potpun.
268
PISANJE PROZE NA TEMELJU PJESME

Lirsku pjesmu moguće je prenijeti u prozni oblik. Rješavanjem
takvoga tipa zadatka učenici bolje shvaćaju jedinstvene karakteristi-
ke poezije i proze. Ujedno se opetovano vraćaju obrađivanoj pjesmi
kako bi ju rekontekstualizirali u svojoj proznoj inačici. Ona može
zadobiti parodijske naznake ili funkcionirati kao dopuna i opisno
objašnjenje situacije u kojoj se nalazi lirski subjekt. Takav stvaralač-
ki tip zadatka pogodan je za uklapanje u završnu etapu interpretaci-
je, ali i kao tema domaće ili pak školske zadaće.
Ako je pisac istodobno objavljivao poeziju i prozu, učenici onda
trebaju definirati najvažnije odrednice autorovih proznih djela. Te
osobine potom integriraju u svoju prozu inspiriranu poezijom istoga
autora. Na taj način najbolje se spoznaju specifičnosti proznoga i
poetskoga oblikovanja teksta svojstvene za pojedinu autorsku poe-
tiku, ali i pripadajuće književno razdoblje. Tako se za pisanje priče
na temelju pjesme Edgara Allana Poea najprije utvrđuju obilježja
njegovih kratkih proza.
• Zbivanje je određeno kratkoćom izraza.
• Edgar Allan Poe utemeljio je priču strave. Riječ je o atmosferi
koja kod čitatelja izaziva osjećaj straha.
• Edgara Allana Poea osobito su zanimale mistične teme. Autori
koji se bave mističnim temama usredotočuju se prije svega na
ljudsku psihu, njezinu podvojenost između racionalnog i iracio-
nalnog. Oni u svojim djelima često stvaraju svijet svakodnevice,
ali u njemu se javljaju iracionalne sile koje upravljaju čovjekom.
• Poea posebno zanima psihologija zločinca, svijet kakav se
može naći u poremećenu umu.
• Priče su ispunjene grotesknim elementima.
• Prisutna je simbolika životinja vezanih uz onostrano.
• Poe se rado služio motivima ruševina, starih, napuštenih dvora-
ca, mračnih ponora, nastranih mučenja nedužnih žrtava, tamni-
ca i podzemnih hodnika, kostura, sablasti i grobova.
• Poe je u svojim proznim djelima hladnokrvno i precizno opisao
fantastične snove, košmare i halucinacije.
269
Većinu definiranih odrednica poeovske priče učenici bi trebali

uključiti u svoje tekstove. U praksi se pokazalo zanimljivim, krea-
tivnim i poučnim oblikovanje priče na temelju antologijskoga Ga-
vrana. Teme i motivi u toj pjesmi bliski su temama i motivima u
Poeovim prozama. Zbog mistične atmosfere i nedorečenosti učeni-
cima se pruža mogućnost pridavanja vlastitih značenja zbivanjima u
pjesmi, a pri tom se razvija vještina fantazijskoga mišljenja te spo-
sobnost izražavanja i stvaranja.
PROZA NA OSNOVI POEOVE PJESME GAVRAN

Edgar Allan Poe: Gavran
Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden

Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše –
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše,
„Posjetilac“, ja promrmljah, „što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.“
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;

Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem – uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče – jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše –
Tu imena nema više.
Od svilenog tužnog šuma, iz zastora od baršuna

Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
„Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište –
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište –
Eto to je, ništa više.“
270
Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:

„Gospodine ili Gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo“ – i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.
Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i čudim;

Ah, ne može smrtnik snove sniti što se meni sniše!
Al nevina bje tišina, znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
„Lenora“, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.
U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;

Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
„Zacijelo“, ja rekoh, „to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.“
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku

Dostojanstven uđe Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.
Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,

Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
„Nek si ošišana ptica“, rekoh, „nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu Hadske noći, otkud stiže?“
Reče Gavran: „Nikad više.“
271
Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,

Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora sva’ko, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom „Nikad više.“
Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,

Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne – više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: „Svi me druzi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.“
Tad će ptica: „Nikad više.“
Muk se razbi, ja, zatečen – na odgovor spremno rečen –

„Nema sumnje“, rekoh, „to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U „Nikada – nikad više.“
Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;

Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem:
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje se dadoh – kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica – kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: „Nikad više.“
Sjeđah, tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga

Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše.
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona reče: „Nikad više“.
272
Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu.

Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
„Bijedo“, kliknuh, „Bogu slava! Anđelima te spašava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!“
Pij, o pij taj blag nepente, nek Lenori spomen zbriše!
„Proroče, kog rodi porok – vrag il ptica, ipak prorok! –

Napasnik da l’ posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogu l’ da me liše
Melemi iz Gileada, mogu l’ jada da me liše?“
„Proroče, kog rodi porok – vrag il ptica, ipak prorok! –

Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l’ ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.“
„Rastanak je to što kažeš“, kriknuh, „ptico ili vraže!

U oluju bježi, na žal Hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži, što izusti!
U samoći mene pusti! – nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!“
I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,

Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće – nikad više!
(preveli Ivan Slamnig i Antun Šoljan, iz: Poe, 1983: 61-63)
273
PRIČA NA TEMELJU POEOVA GAVRANA

Bojan Matić: Gavran i ja
Bila je to još jedna hladna i snježna zimska noć. Prou-
čavao sam drevne knjige u obiteljskoj knjižnici. Počeo
me svladavati san, ali je netko zakucao na hrastova vrata
knjižnice. Pripisao sam to priviđenje svojoj iscrpljenosti
i slabosti. Proteklih dana bio sam slab i snužden. Uzalud
sam se pokušavao riješiti boli što me mučila. U mojoj
iskrenoj želji nisu mi mnogo pomogle ni drevne knji-
ge koje sam proučavao. Unatoč svemu, draga je Lenora
bila samo prošlost jer su me od nje rastavili anđeli. Užas
je postupno ispunjavao moje tijelo i moju dušu. Slušao
sam svileni šum koji je dolazio iz baršunastog zastora.
Pokušao sam se smiriti izgovarajući sljedeće riječi: „To
je možda neki kasni posjetitelj koji traži zaklon zbog
snježne mećave.“ Nakon nekoliko trenutaka, obratio
sam se nepoznatom gostu: „Oprostite, odmah dolazim!“
Otvorio sam hrastova vrata, ali nikoga nije bilo. Mogao
sam vidjeti samo mrak. Stajao sam u tami, uplašen i za-
čuđen. Prostor je ispunjavala nevina tišina. Prošaptao
sam Lenorino ime, ali čula se samo jeka. Vraćajući se
u knjižnicu, osjećao sam kako mi duša plamti. Ubrzo su
se ponovno začuli strašni zvukovi. Pomislio sam da je to
zvuk vjetra, a zatim sam se uputio do prozora. Otvorio
sam prozor kako bih otkrio izvor zagonetnih zvukova.
Dostojanstveni Gavran potom je ušao u prostoriju. Sletio
je na kip božice Palade koji se nalazio iznad vrata. Suz-
državao sam se od smijeha jer je crna ptica svojim do-
stojanstvom podsjećala na nekog engleskog kralja. Htio
sam se malo našaliti s Gavranom. Upitao sam ga otkud
dolazi. Odgovorio je: „Nikad više.“ Začudio sam se što
ptica zna govoriti. Iznenadio me Gavranov odgovor. Pi-
tao sam se što znače njegove tajanstvene riječi. Šaputao
sam: „Svi su me prijatelji napustili, sve osobe koje su
mi bile drage. Ptica će isto učiniti u zoru. Za mene više
nema nade.“ No, tada sam ponovno začuo rečenicu: „Ni-
kad više.“ Iako sam ostao zatečen, pomislio sam da Ga-
vranove riječi nemaju smisla. Crna ptica vjerojatno ni ne
zna izreći druge riječi. Nakon nekoliko trenutaka, pomi-
274
slio sam da griješim. Gavran mi se zagonetno smiješio.

Odjednom sam se sjetio boli koja me ispunjavala prije
njegovog dolaska. Upitao sam se najavljuju li Gavrano-
ve riječi kraj moje tragične životne sudbine? Ili je sve
samo plod moje bujne mašte? Ljubičasti baršun mojega
naslonjača podsjetio me na dragu Lenoru koja u njega
neće sjesti nikad više. Nažalost, nikad više... Te su misli
bile poticaj za daljnja zbivanja. Ubrzo sam začuo lagani
hod. Bio je to hod jednog anđela koji se ubrzo pojavio
ispred mojih očiju. Shvatio sam da mi taj anđeo nosi tra-
vu zaborava kojom će izbrisati sve ružne uspomene. Bio
sam sretan jer će napokon nestati i tužna uspomena na
Lenoru.
Nisam se mogao riješiti Gavranove sjene pa sam upi-
tao crnu pticu može li mi trava zaborava uistinu pomoći.
Gavranov odgovor bio je identičan njegovim prijašnjim
riječima. Rekao je već dobro poznate riječi – „nikad
više“. Te su me riječi učinile očajnim. Zlokobna ptica
suprotstavljala se oživljenim nadama o ljepšem životu.
Unatoč svemu, još sam se nadao kako će Gavran smiriti
moju rastuženu dušu. Upitao sam ga hoću li susresti Le-
noru u Raju. Nažalost, ponovno sam čuo one iste riječi
koje više nisam mogao podnijeti. Bile su to riječi „nikad
više“. Nakon što sam pticu nazvao vragom, rekao sam
joj da me napusti... Neka pobjegne u olujnu noć! Vrije-
me je bilo uistinu loše, ali u kući više nije bilo mjesta za
tu zlokobnu pticu. Doista sam bio nerazuman kada sam
žalio što će ptica u zoru napustiti moj dom. Ta ptica nije
ni sjena svih onih prijatelja koji su me napustili. Bolje je
živjeti sam sa svojim tužnim uspomenama, nego živjeti
sa zlom u kući. Gavran je prema dobro poznatom scena-
riju još jednom ponovio: „Nikad više“. Ostao sam bez
riječi. Gavran i danas dostojanstveno sjedi na kipu boži-
ce Palade u obiteljskoj knjižnici. Zloduh je zagospodario
mojom kućom, a moja duša živi u njegovoj vječnoj sjeni.
Ne mogu promijeniti svoju okrutnu sudbinu. Nikad više!
Te su Gavranove riječi postale odraz mojega nesretnoga
života. Unatoč svemu, uvjeren sam kako će zloduh jed-
nom napustiti moj dom. Željno očekujem dragoga gosta
koji će mi jedne snježne zimske noći pokucati na vrata.
275
REKLAMNI OGLAS ZA POEZIJU

Reklame su u medijski gusto premreženoj suvremenosti postale
uobičajen način prezentacije roba i proizvoda. Učenici zato trebaju
biti medijski pismeni, tj. trebaju znati uočavati, procijeniti i kritič-
ki analizirati propagandu. U nastavi književnosti postoji mogućnost
uvježbavanja medijske pismenosti u smislu pisanja kraćih tekstova o
knjigama. One osim estetske imaju i svoju tržišnu vrijednost pa uče-
nici trebaju postati svjesni činjenice da je čitanost nerijetko posljedica
dobre reklame, a ne umjetničke vrijednosti djela. Zadatak je izrade
reklame na temelju pjesme ili lirske zbirke tijekom interpretacije ili
nakon nje osmisliti propagandnu poruku s ciljem da se njome informi-
ra i uvjeri, a sadržaj predstavi zanimljivim. Pri tom se u reklamni tekst
upleću usvojene književnoteorijske i književnopovijesne spoznaje.
Ujedno se oblikuje poruka kojom se potiče na čitanje poezije koja kod
suvremenoga čitateljstva uopće nije popularna kao proza.
ZADATAK ZA REKLAMU NA TEMELJU NAZOROVA CVRČKA
Učenici dobivaju zadatak osmisliti reklamnu kampanju „Sačuvaj-
mo planet“. Zato se osmišljava tekst jednominutne radijske ili televi-
zijske reklame na temu „Sačuvajmo planet“ upotrebljavanjem stihova
antologijske pjesme Vladimira Nazora Cvrčak. Učenici se upućuju da
čitanja rješenja trebaju biti što sličnija čitanju reklamnoga teksta.
REKLAMNI OGLAS ZA SONETE WILLIAMA SHAKESPEAREA
Ono što ste mislili da znate, vjerujte, ne znate!
Sve pada u vodu!!
Pročitajte dosad OVAKO nikad objavljene sonete, čak njih 154!
I zamislite, ni to nije sve!
Shakespeareovi soneti, rime su abab cdcd efef gg! I sve to u svakom
pojedinom!!
Knjiga je to u tvrdim koricama, ali o mekanim stvarima...
Otporna na sve vremenske uvjete!!
++ poklon zaštitna torbica
ZAHVALJUJEMO VAM NA KUPNJI!
I NE ZABORAVITE, OVI POZIVI SU BESPLATNI, A SVAKI STOTI
POZIVATELJ NE PLAĆA PDV!
(Dubravka Martinović)
276
CARMINA FIGURATA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

Projektiranje slikopjesama inovativan je i zanimljiv način pri-
stupanja lirici u nastavi književnosti. Mnogo je prilika za osvrt na
primjere carmina figurata čiji stihovi čine neku formu unutar regu-
larnih linija kontinuiranoga teksta. Uzorci su brojni iz starohelenske
književnosti, baroka te u okviru dadaizma, nadrealizma i futurizma.
Grafičko oblikovanje olakšano je mogućnostima poigravanja s
tekstom pjesme pomoću različitih računalnih programa. Bitno je da
se glavna sadržajna odrednica lirske pjesme, odnosno glavni motiv
ili motivi pretoče posredovanjem riječi iste pjesme u grafički oblik
koji će formom vjerno dočaravati njezin sadržaj. Naravno, učenici
takve tekstove mogu oblikovati crtanjem u bilježnicu ili na poseban
plakatni papir, a pri tom se mogu upotrijebiti i odgovarajuće boje.
CARMINA FIGURATA – PRIMJERI (OBLIKOVALA MARTINA LABAŠ)

Stanislav Femenić: Oblaci
Oblaci bijeli,
oblaci
meki,
zašto ste
tako daleki?
Kud plove vaše
čudesne lađe,
kad zadnji od vas
za goru zađe?
Vjetar vam bijela
napinje jedra,
za vama pučina
ostaje vedra.
Za vama mnoga želja plovi,
u nama srebrni
ostaju snovi...
(iz: Škribulja i dr., 2006: 124)

277
Oblaci bijeli
oblaci meki, za goru zađe?
zašto ste kad zadnji od vas
tako daleki? čudesne lađe,
Kud plove vaše
Vjetar vam bijela

napinje jedra ostaju snovi...
za vama pučina u nama srebrni
ostaje vedra. želja plovi
Za vama mnoga
Sergej Jesenjin: Breza
Bijela se breza
Pred oknom zavila
u snježni ogrtač,
srebrom se prekrila.
Bijelim ivicama
na granama nježnim
kistovi se šire
resicama snježnim.
I stoji ta breza
u čekanju zore,
i pahulje meke
zlatom ognja gore.
A zora, polako,
krade se sa strane,
i ponovno srebrom
obasipa grane.
(preveo Josip Pupačić, iz: Jesenjin, 1965: 13)
278
Bijela
se se
breza krade
pred polako,
oknom A zora,
zavila gore.
u snježni ognja
ogrtač, zlatom
srebrom se meke
prekrila. i pahulje
Bijelim zore,
ivicama na u čekanju
granama ta breza
nježnim kistovi se šire resicama snježnim. I stoji
sa strane,
i ponovno
srebrom
obasipa
grane.
HAIKU NA OSNOVI LIRSKE PJESME

Haiku je kraća lirska vrsta slogovne strukture 5 + 7 + 5. Na osnovi
lirske pjesme moguće je napisati haiku u kojem će se sažeti osnovni
doživljaj i motivi razmatranoga lirskoga teksta. Takvo je oblikova-
nje haiku pjesme pogodno za usustavljivanje nakon interpretacij-
ske obrade lirskoga naslova. Učenici se trebaju podsjetiti da je jezik
upotrijebljen u haiku pjesmama jednostavan i običan. Također u tom
obliku nema rime, socijalnih i političkih tema, humora ili ironije.
Pored toga, naglasak je na određenom trenutku, pogotovo u prirodi.
279
VERLAINEOVA PJESMA PRETOČENA U HAIKU

Paul Verlaine: Jesenja pjesma
Plača pune
Bruje strune
Jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.
Kad je mukla
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu,
I spomenuh
Prošle dne.
Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo, tamo
Nosi kao
List već suh.
(preveo Vladimir Nazor, iz: Verlaine, 1983: 306)
HAIKU PJESME NA TEMELJU VERLAINEOVIH STIHOVA
Krvari srce,
Bol u duši, samoća,
A vjetar igra...
280
Hrpa lišća mre

Na podu, odbačena,
Kao i sreća.
Čuj, ura tuče!

Gdje ste sad, prošli dani,
Tugom skriveni?
(Mirjana Marijančević)
AKROSTIH NA TEMELJU LIRSKE PJESME

Pjesma obogaćena akrostihom nastaje kada prva slova u stihovi-
ma čitana okomito daju neko ime, pojam ili misao. Oblik sažimanja
interpretiranoga lirskoga naslova moguće je ostvariti akrostihom.
Okomito zapisana polazišna tematska riječ ili sintagma svakako
može biti naslov pjesme ako je kratak ili pak iz nje izdvojen temelj-
ni motiv. Takav stvaralački zadatak primjenjiv je nakon obrade tek-
sta, ali i tijekom interpretacije, primjerice kao zadatak za skupinski
rad. Za akrostihno pisanje nužno je dobro poznavanje teme, motiva i
stila pjesme. Također učenicima treba dopustiti da iz interpretirano-
ga teksta upotrebljavaju izraze, lekseme i cijele stihove koje mogu
uklopiti u svoj pjesmovni uradak inspiriran tim originalom. Akrostih
valja pročitati pred ostalim učenicima ili, ako je kraći, ispisati ga
na ploču ili grafoprozirnicu kako bi bio što zorniji. Učenici zatim
komentiraju akrostih te objašnjavaju njegov nastanak i strukturu. Na
taj način jako dobro pokazuju svoje shvaćanje interpretirane pjesme.
281
DIZDAROVA PJESMA PRETOČENA U AKROSTIH

Mak Dizdar: Modra rijeka
Nitko ne zna gdje je ona

malo znamo al je znano
iza gore iza dola

iza sedam iza osam
i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih
preko gloga preko drače

preko žege preko stege
preko slutnje preko sumnje

iza devet iza deset
i još dublje i još jače

iza šutnje iza tmače
gdje pijetlovi ne pjevaju

gdje se ne zna za glas roga
i još huđe i još luđe

iza uma iza boga
ima jedna modra rijeka

široka je duboka je
sto godina široka je

tisuć ljeta duboka jest
o duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna
ima jedna modra rijeka

282
ima jedna modra rijeka –

valja nama preko rijeke
(Dizdar, 1973: 142)
AKROSTIH NA OSNOVI DIZDAROVIH STIHOVA

Ivana Varnica: Modra rijeka
Modra rijeka
Odlazi u daljinu
Duboka i modra iza sedam, iza osam
Rijekā
A nitko ne zna gdje je
Rijeka
Iza šutnje, iza Boga
Jedna rijeka srca moga
E, da mi je
Kao rijeka biti
Ajmo skupa preko rijeke
SMISLI NASLOVE
Poseban oblik sažimanja jest smišljanje drugoga naslova pjesme
umjesto postojećega ili nadijevanje naslova lirskom tekstu koji ga
nema (na primjer sonetima Francesca Petrarke ili Williama Shakes-
pearea). Osim fantazijskih sposobnosti uz pomoć te metode uvjež-
bavaju se i analitičke vještine budući da formiranje naslova zahti-
jeva dubinsko poniranje u slojeva teksta. Ujedno učenici usvajaju
spoznaju o važnosti naslova koji utječe na shvaćanje književnoga
djela i njegova značenja. Učenici rado nude različita ili slična rješe-
nja takvoga zadatka uz određenu argumentaciju čime se postiže uvid
u različite i slične doživljaje iste pjesme. Moguće je osmišljavanje
naslova svake pojedine kitice. Takav pristup pjesmi olakšava i struk-
turiranje sata interpretacije jer se stupnjevito analizira svaka strofa
posebno, a kao polazište služi učenikov spontan doživljaj pjesme
jezgrovito koncentriran u jednoj naslovnoj riječi ili sintagmi.
283
NASLOVI DIJELOVA MATOŠEVA SONETA

Antun Gustav Matoš: Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Mogući naslov kitice: Tužne misli
Taj mi se naslov čini prikladnim zato što se subjekt u prvoj strofi
suočava sa smrću svoje drage, ali se zapravo ne želi suočiti s time i
spreman je dati svoj život umjesto nje.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Mogući naslov kitice: Sumnja
Taj sam naslov izabrala zato što u jednoj riječi opisuje nevjericu
subjekta da mu je draga mrtva i da je više nema.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
Mogući naslov kitice: Kraj
Subjekt se uvjerava da drage više uistinu nema i da on tu ništa ne
može učiniti.
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(Matoš, 1993: 78)
Mogući naslov kitice: Spokoj
Spokoj – jer smrt nije kraj.
(Ana Pejanović)
284
PETOSTIH
Petostih je pristupačan oblik rezimiranja književnoga djela (pro-
znoga, poetskoga ili dramskoga). Ta je metoda primjenjiva najčešće
tijekom interpretacije ili usustavljivanja, ali i već oblikovan peto-
stih može se uporabiti za motivaciju kao uvod u tumačenje djela na
osnovi kojeg je nastao. Ako učenici nisu uopće ili dobro upoznati
s pravilima, ona im trebaju biti jasno predočena prije i tijekom rje-
šavanja zadatka na radnom listiću, grafoprozirnici ili slikokazu. Tu
metodu učenici brzo usvoje i rado oblikuju petostihove na temelju
lirskih pjesama.
PRAVILA ZA PISANJE PETOSTIHA

PRVI RED – opis teme u jednoj riječi – najčešće imenica
DRUGI RED – opis teme u dvije riječi – dva pridjeva
TREĆI RED – tri riječi kojima se opisuje radnja – najčešće tri
glagolske imenice
ČETVRTI RED – fraza od četiri riječi kojima se izražavaju osje-
ćaji u vezi s temom
PETI RED – istoznačnica, jedna riječ kojom se ponovno sažima
bit teme
Petostih za Matoševu Utjehu kose50
smrt
tužno mračno
nadanje umiranje opraštanje
smrt je novi život
rastanak
50
Tekst pjesme Utjeha kose Antuna Gustava Matoša vidi u odjeljku „Smisli naslove“.
285
SLOVNO SAŽIMANJE
Slovno sažimanje ostvaruje se zapisivanjem uz pjesmu vezanoga
pojma na koji učenici u različitim smjerovima na ploči ili grafopro-
zirnici upisuju ostale pojmove tematski vezane uz obrađivani tekst.
Upisivanje sa sadržajem sata logično povezivih riječi i sintagmi mo-
guće je prostorno širiti u svim smjerovima. Bitno je ponoviti sve
važne odrednice uključene u interpretaciju pjesme. Metoda je kao
vrsta abecedne oluje ideja izuzetno pogodna za fazu usustavljivanja.
Slovno sažimanje za Matoševu Utjehu kose (s polazišnim poj-
mom „sonet“)
ALITERACIJA
N
A R
G E
U D
T O
ESTETICIZAMATOŠ
N
OKSIMORON
SNIVANJE
INTERPRETACIJSKA TABLICA
Tablice pripadaju vizualnom tipu metoda i jednostavne su za pri-
mjenu uz veliku mogućnost prilagođavanja vrlo različitim nastav-
nim zadaćama. Interpretacijska tablica u obradi lirske pjesme ispu-
njava se pojedinačno ili u paru ili u maloj skupini, a može se rješava-
ti i u suradnji s cijelom skupinom učenika. Nakon što im se objasni
što trebaju raditi, nastavnik pokazuje način rada ispunjavanjem prve
rubrike. Kad učenici završe s radom, tablice se mogu uspoređivati
pojedinačnim izlaganjima uz služenje bilješkama o zapaženim emo-
cionalnim slojevima pjesme. Manje vremena ipak oduzima kolek-
tivna rasprava uz oblikovanje „zajedničke“ tablice na ploči.
286
INTERPRETACIJSKA TABLICA ZA MATOŠEVU UTJEHU KOSE
Stihovi Osjećaji, proživljavanja
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. prisjećanje, vizija mrtve drage,

Mrtvu. sjetnost i pomalo tuga (rečenice
vrlo kratke i kao da ih izgovara s
nevjericom)
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, sjetnost i određena bol (kobna
dvorana), idila cvijeća – prizor kao
u snu, pomalo smirujuć, bajkovit
Na visokom odru, u agoniji nastavlja se sjetno nabrajanje, poma-

svijeća, lo pomućena svijest, nestvarno; i
svijeće kao da su pred smrt – agonija
(vrlo bitna riječ u cijelom prizoru!)
Gotov da ti predam život kao iskazuje svoje najdublje osjećaje,
žrtvu. svoju ljubav, želi svoj život predati
njoj; shrvanost, tuga, potištenost
Nisam plako. Nisam. Zapanjen kao da se hoće pribrati, unatoč
sam stao shrvanosti suzdržao se od suza,
U dvorani kobnoj, punoj smrti previše zapanjen, skamenjen tim
krasne, prizorom; uz žalost, osjeća div-
ljenje, veličanje smrti (punoj smrti
krasne), a i same drage
Sumnjajući, da su tamne oči jasne nada i sumnja da je draga možda
živa, da samo spava (kao da su joj
oči žive / gledaju ga!)
Odakle mi nekad bolji život sjao. uspomene – draga mu je
uljepšavala život (živio je za nju);
ljubav i sjetnost
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i zapada u očaj, beznađe, bol, po-
ruke, malo i nevjericu
Sve, što očajanjem htjedoh da očaj i nevjerica, hoće naći izlaz;
oživim preplavljen je emocijama, depre-
U slijepoj stravi i u strasti muke, sijom
287
Stihovi Osjećaji, proživljavanja
U dvorani kobnoj, mislima u si- dvorana i prizor u njemu bude

vim. ogorčenje, istodobno i prazninu,
kao da će pokleknuti
Samo kosa tvoja još je bila živa, (sam naslov pjesme!..) iznenadno
Pa mi reče: Miruj! U smrti se smirenje, smrt = san; misli da ga
sniva. draga nije napustila u potpunosti;
nježnost, mir i melankolija su ga
(Matoš, 1993: 78)
umirili, pružili mu utjehu
(Ivana Mikulić)
VIZUALIZACIJA METAFORE
Metafora je važan oblik pjesničkoga shvaćanja svijeta. Oslikov-
ljenje metafore dobar je način konkretnijega uvida u funkcioniranje
te stilske figure, posebice na temelju djela koja obiluju metaforičkim
načinom izražavanja. Prenesena značenja, odnosno shvaćanje jed-
noga pojma uz pomoć drugoga, moguće je vizualizirati radi njiho-
va boljega razumijevanja. Time se razvija sposobnost percipiranja
lirske pjesme, sposobnost stvaralačkoga izražavanja te senzibilitet
za temeljne estetske vrednote. Pojedinac, par ili skupina u sklopu
interpretacije pjesme ili učenja gradiva o pristupu književnu djelu
(stilske figure) u bilježnicu ili na poseban papir skiciraju metafo-
rička značenja prisutna u lirskoj pjesmi. Prikaz metafore ostvariv
je također uz pomoć računalnih programa za obradu fotografija pa
je na raspolaganju i takav način vizualizacije. Učenici objašnjavaju
svoje prikaze te ih uspoređuju i međusobno komentiraju. Dio pje-
sme koji se prenosi u likovni izraz treba biti popraćen stihovima koji
se pretaču u crtež. Napokon, radovi postaju i lijep ukras na zidovima
učionice, ali i podsjetnik na interpretirane pjesme.
288
VIZUALIZACIJA METAFORE IZ PJESME RAKLICI KOJA JE SUMNJILA BIT

LJUBJENA51 IGNJATA ĐURĐEVIĆA
U tebi se naresiva
Obraz cvijetjem, zvijezdam oči.
U nje čelo zorom siva,
Pogled suncem od istoči.
(Đurđević, 1971: 45)
51
Prikaz je izradila Anamarija Reljanović.
289
VIZUALIZACIJA METAFORE IZ PJESME SVETKOVINA RUŽA TINA UJEVIĆA

Ruže su munje misli, one su u srce strijela… (Ujević, 2008: 313)
RUŽE = LJUBAV
MUNJE = ISJEČCI USPOMENA
MISLI = MOZAK
PROBODENA SRCA = TUŽNA LJUBAV
Viđenjem ruže, cvijeta koji
Nesretna ljubav probada
je simbol ljubavi, čovjek se
srce.
sjeća nesretne ljubavi.
Kada vidimo ružu koja je cvijet ljubavi, odmah se pri-

sjećamo neke naše ljubavi (u ovom slučaju nesretne) i to
izazove munje sjećanja (isječci uspomena koje dolaze kao
munje) u našim mislima i probada naše srce kao strijele
(probodeno srce znači nesretnu ljubav). (Mirta Gojević)
290
FILMSKA VIZUALIZACIJA LIRSKE PJESME

U nastavi književnosti film je čest izvor literarna znanja. Odabrani
filmski sadržaji imaju obrazovnu ulogu, a ujedno su učenicima dosta
bliski i pristupačni. Pisanje scenarija na temelju književnoga djela iza-
zovan je zadatak. Na taj način učenici nastoje filmski vizualizirati lite-
rarno uz veliku dozu slobode i kreativnosti te uz uvjet da bude vjerno
prenesena ili originalno interpretirana osnovna misao djela. Naizgled
neostvarivo, ali vrlo izvedivo jest oblikovanje scenarija na temelju
lirske pjesme. Rješenje zadatka pojednostavnjeno je moguće izraziti
usmeno ili pismeno, ali se može i prošireno prezentirati kao rezultat
samostalnoga rada skupine učenika ili kao scenaristički predložak za
snimanje kraćega filma koji će se premijerno prikazati pred cijelim ra-
zredom. U izradi takvoga scenarija učenici se služe biografskim, knji-
ževnopovijesnim i teorijskim spoznajama vezanima uz vizualiziranu
pjesmu. Cilj je dati filmsko viđenje stihova koji se trebaju uklopiti u
scenarij. Napisan scenarij ne mora se snimiti iako je poželjno da učeni-
ci, pogotovo zbog olakšane dostupnosti i velikih mogućnosti suvreme-
ne tehnologije, makar i amaterski prođu taj proces. Ako je dobro i ori-
ginalno napisan, umjetničke odlike književne riječi ima i sam scenarij.
SCENARIJ ZA VIDRIĆEVU PJESMU52

a) Filmski scenarij na temelju Vidrićeve pjesme Adieu
Marijana Barnjak: Adieu
STARA I SKROMNA BOLNIČKA SOBA – VEČER
U krevetu leži Vladimir, pjesnik koji se liječi u umobolnici. Na
vrata ulazi žena u bijelom. Kamera se usmjerava na njezin ulazak
u sobu.
VLADIMIR
Napokon dolaziš! Čekao sam te dugo.
U sobi je tišina. Polako se izmjenjuju kadrovi Vladimira i žene.
Samo ih obasjava svjetlost svijeće.
52
Tekst pjesme Vladimira Vidrića Adieu vidi u radu „Interpretacija književnoga teksta u
obrazovnom sustavu“ u odjeljku „Vježba tumačenja“.
291
VLADIMIR
Demonska sablasti, predajem se u tvoje ruke.
Žena ne izgovara ni jedne riječi. U kadru su njezine crvene oči
koje su bile skrivene iza plašta. Ona gleda u Vladimira, a njegovo se
tijelo počinje grčiti i izvijati. Kadrovi se sve brže izmjenjuju.
VLADIMIR
Tako silazim, gospojo,
U kadru je mrtvo Vladimirovo tijelo koje leži na podu. Kamera
prati ženu koja izlazi iz sobe. U pozadini svira posmrtna koračnica.
b) Filmski scenarij na temelju Vidrićeve pjesme Adieu

Marijana Barnjak: Adieu
STARA I SKROMNA BOLNIČKA SOBA – VEČER
U krevetu leži Vladimir, pjesnik koji se liječi u umobolnici. Pjesn-
ik je umoran, star i polako gubi snagu. Kamera je smještena u kutu
sobe i polako se približava bolesniku. Čuju se neobični zvukovi koji
postaju sve glasniji.
VLADIMIR
Nemam više snage. Ostavite me na miru.
Pokreti kamere postaju sve brži.
VLADIMIR
Demonske sablasti, predajem se u vaše ruke.
Pokraj Vladimirova kreveta gori svijeća, ali njezin plamen je
nestalan i titra kao na vjetru. On u ruci drži papir i olovku. Na pa-
piru su nabacane riječi.
VLADIMIR
Počeo sam se spuštati da je dohvatim. Sudbina me zove, a moje
pjesme više nemaju smisla.
Vladimir se pokušava ustati iz kreveta. Otvaraju se prozori i vra-
ta te u sobi nastaje nemir. Turobnost prostora i pozadine narušava
292
vjetar koji snažno puše. Kadrovi se naglo izmjenjuju. Zvukovi post-

aju sve intenzivniji.
VLADIMIR
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjenâ pada.
Vjetar postaje još snažniji. Kamera fokusira izmučeno Vladi-
mirovo lice. Izraz je potpuno smiren. Isprepleću se slike cijele sobe
i kreveta s kojeg pada Vladimir. Na prozor slijeće sova. Zvukovi se
polako utišavaju.
VLADIMIR
Odlazim!
Kamera se okreće prema prozoru kroz koji dolazi velika svjetlost.
Vladimir podiže glavu. U kadru je i svijeća koja se polagano gasi.
Glazba u pozadini postaje tužna i sjetna.
VLADIMIR
Tako silazim, gospojo,
U krupnom je kadru svijeća koja se ugasila. Vrata i prozori su
zatvoreni. Na podu je mrtvo Vladimirovo tijelo. Sve je utihnulo.
OBJAŠNJENJE SCENARIJA
Književni predložak za oba scenarija Vidrićeva je pje-
sma Adieu. Ta pjesma govori o samom autoru koji je
pisao bolestan i zatvoren u ludnici. Već je tada naslući-
vao svoju blisku smrt, a to je utjecalo i na njegovo stva-
ralaštvo. U njegovim se pjesmama počinju pojavljivati
demoni i nečiste sile, a događaji prestaju imati konkretan
sadržaj. Ovu sam pjesmu u drugom (b) primjeru film-
skoga scenarija prikazala u cjelini. U prvoj je sestini opi-
sano pjesnikovo stanje. On je umoran, star i polako gubi
snagu. U drugoj je prikazao svoju nemoć i nedostatak
inspiracije te se s ovom pjesmom već polako pomiruje
293
sa sudbinom. U pjesmi je to prikazano vezanim stihom

i isprekidanom rimom, a u filmu naglim izmjenama ka-
drova i sve intenzivnijim zvukovima. Gospoja koja se na
kraju pokazuje je utjelovljena smrt, što se vidi u prvom
(a) filmskom scenariju. Iako nema mnogo govornih dije-
lova, vidljivo je kako su u filmskoj umjetnosti zvukovi,
pokreti kamere i izmjene scena izvrsno sredstvo za pre-
nošenje poruke, u ovom slučaju pjesničke poruke. Lir-
ska i filmska zbivanja u ovom se zadatku mogu povezati
i tako smjestiti između zanosnog, čeznutljivog predanja
ljepoti i punoći života i tjeskobnih, turobnih slutnji o čo-
vjekovim neuspjesima i smrti. (Marijana Barnjak)
DOPUNJALJKA
Dopunjaljka je upotrebljiva za motivaciju prije nastavne interpre-
tacije lirske pjesme. Učenicima se preko grafoprozirnice, slikokaza
ili na nastavnim listićima ponudi cijela ili dio pjesme s naslovom i
pojedinim ispuštenim riječima. Treba im se objasniti da pokušaju u
skladu sa svojim razmišljanjima i asocijacijama upisati nedostajuće
riječi, a da cjelina pri tom bude smislena i gramatički točna.
Kao primjer može se navesti dopunjaljka na osnovi pjesme Anke
Petričević Motrim Tvoj lik, ljubavi. Prije nego što išta saznaju o pje-
snikinji i duhovnom sadržaju lirskoga naslova, učenici ispunjavaju
ostavljena prazna mjesta i nakon čitanja pjesme uspoređuju svoje
dopune i originalni tekst.
Motrim Tvoj lik, ljubavi
Motrim ___________ lik u vodama

svoga srca
daha suspregnuta
i ruku___________.
Tvoja ___________ samo mi se

u zvjezdanim noćima
ukazuje.
294
I ne smijem da more uzbibam

da ne pomutim
___________ lik.
(Petričević, 1999: 568)
INTERVJU S PJESNIKOM
Igranje uloga djelotvoran je način služenja podacima o autoru i
književnu djelu u svrhu uživljavanja u njegov život i literarni svijet.
Metoda je korisna zato što je zanimljivo rješenje predstavljanja bio-
grafije pisca koja je često svedena na suhoparno nabrajanje činjeni-
ca. Ako ima dovoljno poveznica, književni tekst se integrira u javni
intervju. On može biti uvježban prije sata interpretacije pjesme ili
odrađen u sklopu sata kao zadatak za pojedini par ili skupinu. Cilj
je oblikovati novinarska pitanja i vjerojatne odgovore pisca kao su-
dionika zamišljenoga radijskoga ili televizijskoga razgovora. Tako
učenici vježbaju osnove intervjuiranja i karakteristike toga žanra.
Uživljavanjem u uloge pisca i novinara obogaćuju se izražajne spo-
sobnosti učenika, a informacije o autoru i djelu bolje se pamte pred-
stavljene na tako zanimljiv način.53
Dragutin Tadijanović: Večer nad gradom
Firenze, Piazzale Michelangelo

Šta te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubínā
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Arnu red svjetiljaka
Firentinskih. Zar nisi o tome davno sanjarilo
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
53
U nastavi književnosti intervju je primjenjiv za kreativno predstavljanje biografije pisca
(biografski portret), predstavljanje jednoga njegova djela ili opusa. Tada može postojati
i dodatna uloga moderatora/ice predstavljanja uz uloge autora i književnoga kritičara,
teoretičara i/ili povjesničara.
295
Noćas, gle! kako osjećaš vjetar što dolijeta s Arna,

Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu Zoru koju stvoriše Ruke.
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli ređam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske
Koji ne može da vjeruje da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje koje su neznane
Ruke požnjele; spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svjetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti.
I pepeo. Spavaj.
(Tadijanović, 1969: 156-157)
296
INTERVJU S DRAGUTINOM TADIJANOVIĆEM

N: Dobar dan, gospodine Tadija, kako ste danas?!
T: Jako dobro, ja sam uvijek dobro!
N: Odlično! Evo, kao što znate, povod je ovom našem razgovoru
Vaša prekrasna pjesma Večer nad gradom. Znam da je to jedna od
stotine njih, ali možete li nam reći što Vas je potaknulo na pisanje
pjesme?
T: Eto, šetao sam jedne večeri obalom rijeke Arno i sjetio se svoga
kraja, svoga Rastušja i stare mi majke i riječi su samo navirale...
N: Kako ste se osjećali dok ste pisali pjesmu?
T: Bio sam jako tužan, uspomene su dolazile, sjetio sam se djetinj-
stva kad sam bio u tom gradu, sanjario sam o svojem vinogradu.
Tada me ubijala nostalgija!
N: U pjesmi spominjete i Michelangela. Zašto?
T: On je jedan od najvećih i u pjesmi slavim njegove ruke i stavljam
ih u kontrast s jednako vrijednim, ali neznanim rukama žetelaca u
poljima!
N: Možete li nam reći kad je pjesma nastala?
T: Nastala je 1936. godine.
N: Evo, na kraju da Vas pitam kako ste upoznali svoju suprugu Jelu?
T: Ajoj, kad je to bilo!!! Sreo sam ju u vlaku na povratku iz Zagreba
i znao sam odmah da je to to!
N: Postoji zanimljiva priča o tome zašto niste imali djece. Možete li
nam ju ispričati?
T: Takav je bio dogovor između nas da nećemo imati djecu kako bih
se ja mogao posvetiti književnu radu i pisanju!
N: U redu! Hvala Vam na posvećenom vremenu i razgovoru!
(zapisale i izvele Josipa Perčec i Žana Živalj)
297
LITERATURA
Abrams, Meyer Howard. 1999. A Glossary of Literary Terms.

Seventh edition. Boston: Heinle & Heinle.
Andrić, Bruno. 1995. Pjesme: zavod za zaštitu zdravlja. Osijek:
Studentski centar u Osijeku.
Andrić, Ivo. 1983. „Ljubav u kasabi“. U: Andrić, Ivo. Priča o
vezirovom slonu i druge priče. Priredio Zvonko Kovač. Zagreb: Na-
kladni zavod Matice hrvatske. Str. 35-43.
Andrić, Ivo. 1998. Prokleta avlija. Zagreb: Konzor.
______. Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do na-
ših dana. 2007. Sastavio Ante Stamać. Zagreb: Školska knjiga.
______. Antologija moderne poezije zapadnoga kruga: od Ba-
udelairea do danas. 1974. Priredio Antun Šoljan. Zagreb: Školska
knjiga.
Aristotel. 1983. O pjesničkom umijeću. Prijevod i objašnjenja
Zdeslav Dukat. Zagreb: August Cesarec.
Babić, Nada i dr. 2005. Dveri riječi 5: hrvatska čitanka za peti
razred osnovne škole. Zagreb: Profil.
Babić, Nada i dr. 2005. Dveri riječi 6: hrvatska čitanka za šesti
Babić, Nada i dr. 2005. Dveri riječi 7: hrvatska čitanka za sedmi
Babić, Nada i dr. 2005. Dveri riječi 8: hrvatska čitanka za osmi
Barac, Antun. 1940. Vidrić. Zagreb: Matica hrvatska.
299
Barac, Antun. 1945. Mažuranić. Zagreb: Matica hrvatska.

Baričević, Josip i dr. 1990. Snagom duha. Zagreb: Kršćanska
sadašnjost.
Barnes, Julian. 1990. Flaubertova papiga. Preveo Zlatko Crnko-
vić. Zagreb: Znanje.
Barthes, Roland. 2004. Užitak u tekstu koji slijedi Varijacije o
pismu. Prevela Vanda Mikšić. Zagreb: Meandar.
Baudelaire, Charles. 1978. Cvjetovi zla. Preveli: Željka Čorak,
Vladimir Gerić, Ante Jurević. Sastavio Vlatko Pavletić. Zagreb: Na-
kladni zavod Matice hrvatske.
Baudelaire, Charles. 1996. Cvjetovi zla. Spleen Pariza. Preveli:
Ante Jurević, Vladislav Kušan, Višnja Machiedo, Dunja Robić. Pri-
redila Višnja Machiedo. Zagreb: Sysprint.
______. Biblija: Stari i Novi zavjet. 1976. Zagreb: Kršćanska
sadašnjost.
Bischoff, Ulrich. 2007. Edvard Munch: 1863.–1944.: slike o ži-
votu i smrti. Preveo Boris Perić. Zagreb: Europapress holding d.o.o.
Biti, Vladimir. 1997. Pojmovnik suvremene književne teorije. Za-
greb: Matica hrvatska.
Blau, Sheridan D. 2003. The Literature Workshop: Teaching
Texts and Their Readers. Portsmouth, NH: Heinemann.
Bošković, Ivan Jurin 1997. Prozna vremena: osobni abecedarij.
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Cesarić, Dobriša. 2001. Tišina i druge pjesme. Izabrao i priredio
Zoran Kravar. Zagreb: Školska knjiga.
Cetinić, Gea i Vlado Pandžić. 2005. Hrvatska čitanka 3: udžbe-
nik za treći razred gimnazije. Zagreb: Profil International.
______. Čitanka iz stranih književnosti: II dio: od romantizma
do naših dana. 1983. Priredila Nevenka Košutić-Brozović. Zagreb:
Školska knjiga.
Čubelić, Tvrtko. 1970. Epske narodne pjesme. Čakovec: Štam-
parsko-izdavački zavod „Zrinski“.
300
LITERATURA
Dickens, Charles. 1999. Božićna priča. Zagreb: Večernji list.

Dizdar, Mak. 1973. Kameni spavač. Sarajevo: Veselin Masleša.
Durić, Rašid. 2009. „Ideologemi i idejni stereotipi kroz estetsko-
etički suprotstavljenu južnoslavensko-kršćansku i južnoslavensko-
muslimansku recepciju Smrti Smail-age Čengića“. U: Međudržavni
(Crna Gora i Hrvatska) i međunarodni projekt Dani Ivana Mažura-
nića (1814-1890) u Crnoj Gori, Cetinje od 27.09. do 01.10. 2009.
Program manifestacije & knjiga sažetaka. Manifestation Program-
me & Abstract Book. Uredio Milorad Nikčević. Cetinje, Novi Vino-
dolski, Osijek: HCDP „Croatica-Montenegrina“ RH, CKD „Mon-
tenegro-Montenegrina“, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku. Str. 117-122.
Đurđević, Ignjat. 1971. Pjesni razlike. Uzdasi Mandalijene po-
kornice. Saltijer slovinski. Priredio Franjo Švelec. Zagreb: Zora,
Matica hrvatska.
Farkaš, Lidija i dr. 2003. Čitanka 3: udžbenik za treći razred
gimnazije. Zagreb: Školska knjiga.
Flego, Maja. 2005. „Reci svoje mišljenje“. U: Školske novine,
32 (18. listopada), Zagreb. Str. 5.
Frangeš, Ivo. 2001. „Pjesmotvor trajnoga sklada“. U: Mažura-
nić, Ivan. Smrt Smail-age Čengića. Uredili Ivo Frangeš i Milan Mo-
guš. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Str. 11-59.
Galović, Đuka. 2006. Cvelfer stari: šokački stihovi. Osijek, Vin-
kovci: Matica hrvatska Ogranak Osijek, ZAKUD Vinkovci, Grafika
Osijek.
Gavran, Miro. 2001. Kreontova Antigona. U: Gavran, Miro:
Odabrane drame. Zagreb: Mozaik knjiga. Str. 7-28.
Golden, Joanne M. and Donna Canan. 2004. „Mirror, Mirror on
the Wall: Readers’ Reflections on Literature through Literary Theo-
ries“. In: The English Journal, 5 (May). P. 42-46.
Golovrški, Mirko. 2007. „Nastavni plan i kurikulum“. U: Škol-
ske novine, 25-25 (19. lipnja), Zagreb. Str. 13.
301
Grosman, Meta. 2010. U obranu čitanja: čitatelji i književnost u

21. stoljeću. Prevela Marina Leskovar. Zagreb: Algoritam.
Hebdige, Dick. 1980. Potkultura: značenje stila. Beograd: Rad.
Iser, Wolfgang. 1980. The Act of Reading: A Theory of Aesthetic
Response. Baltimore: The Johns Hopkins University Press.
Jakobson, Roman. 1966. Lingvistika i poetika. Preveo Draginja
Pervaz i drugi. Beograd: Nolit.
Jakšić, Martin. 2003. Divanimo po slavonski. Zagreb: Pergame-
na.
Jergović, Miljenko. 2002. Buick Rivera. Zagreb: Durieux.
Jergović, Miljenko. 2004. „Gurbet“. U: Jergović, Miljenko. In-
šallah Madona, inšallah. Zagreb: Durieux. Str. 5-14.
Jesenjin, Sergej. 1965. Ispovijest mangupa: izabrane pjesme i
poeme. Preveli: Dobriša Cesarić, Vladimir Gerić, Zvonimir Golob,
Gustav Krklec, Ivan Kušan, Nikola Milićević, Čedo Prica, Tomislav
Prpić, Josip Pupačić, Grigor Vitez. Izabrao Vlatko Pavletić. Zagreb:
Matica hrvatska.
Kekanović, Drago. 1989. „Nož za pupoljke“. U: Kekanović,
Drago. Panonski diptih. Zagreb: August Cesarec. Str. 115-196.
Klaić, Bratoljub. 2007. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Školska
knjiga.
Kovijanić, Risto. 1956. „Njegoš u Mažuranićevom spevu“. U:
Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XXII, 3-4. Str.
273-281.
Kozarac, Josip i Ivan Kozarac. 1992. Slavonijo, zemljo pleme-
nita. Izbor priredio Stipo Damjanović. Zagreb: Mladinska knjiga.
Kravar, Zoran. 2008. „Od klasicizma do romantike“. U: Ma-
žuranić, Ivan. Gnijezdo vrh timora. Priredio Zoran Kravar. Zagreb:
Mozaik knjiga. Str. 5-27.
______. Kulturni stereotipi: koncepti identiteta u srednjoeurop-
skim književnostima. 2006. Uredili: Dubravka Oraić Tolić i Ernő
302
LITERATURA
Kulcsár Szabó. Zagreb: FF press (Filozofski fakultet, Zavod za zna-

nost o književnosti).
Lazić, Dubravka. 1996. „Strip u nastavi književnosti“. U: Hr-
vatski u školi: zbornik metodičkih radova. Priredio Zvonimir Diklić.
Zagreb: Školska knjiga. Str. 170-183.
Lovrić, Mate. 2001. „Priča u slici“. U: Radost, 3. Zagreb: Naša
djeca.
Ljubenović, Krsta B. 1981. „Metodički postupak u interpretaciji
istorijsko-herojskog epa Smrt Smail-age Čengića“. U: Mažuranić,
Ivan. Smrt Smail-age Čengića. Gornji Milanovac: Dečje novine. Str.
53-74
Majdanac, Terezija. 2005. „Meni si sve“. U: Duša moja hrvatski
je kraj. Zbornik radova učenika osnovnih škola. Uredio Ivan Bušić.
Vinkovci: Privlačica. Str. 41.
Marinetti, Filippo Tommaso. 1974. „Borba pod staklenim vje-
trom“. U: Antologija moderne poezije zapadnoga kruga: od Baude-
lairea do danas. Priredio Antun Šoljan. Preveo Joja Ricov. Zagreb:
Školska knjiga. Str. 114.
Matoš, Antun Gustav. 1993. Izbor iz djela. Priredila Vesna Fran-
geš. Zagreb: Školska knjiga.
Mažuranić, Ivan. 1998. Smrt Smail-age Čengića. Priredila Ivica
Bubalo. Zagreb: SysPrint.
Mažuranić, Ivan. 2000. Smrt Smail-age Čengića. Metodički
obradila Dunja Merkler. Zagreb: Školska knjiga.
Mažuranić, Ivan. 2003. Smrt Smail-age Čengića. Priredila Du-
nja Fališevac. Zagreb: Školska knjiga.
Mihalić, Slavko. Izabrane pjesme. 1980. Priredio Vlatko Pavle-
tić. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 164. Zagreb: Matica
hrvatska.
Mihalić, Slavko. 1998. „Prolazim Zrinjevcem dotiče me more“.
U: Sabrane pjesme. Zagreb: Naprijed. Str. 446.
Milačić, Karmen. 1997. „Ptica i vrijeme“. U: Forum, 5-6. Str.
697-706.
303
Myss, Caroline. 2002. Sveti ugovori: buđenje božanskih moguć-

nosti. Prevela Radha Rojc-Belčec. Čakovec: Dvostruka duga.
Nazor, Vladimir. 1977. Proza IV. Novele. Sabrana djela Vladi-
mira Nazora. Uredio Dubravko Jelčić. Zagreb: Mladost, Zora, Na-
kladni zavod Matice hrvatske, Sveučilišna naklada Liber.
Neruda, Pablo. 1985. Pjesme ljubavi i nade. Izabrao i preveo
Nikola Milićević. Zagreb: Mladost.
Nikčević, Milorad. 1991. Metodičko-problemske književne ko-
munikacije. Zagreb: Školske novine.
Nikčević, Vojislav. 2009. „Mažuranić i Njegoš o Crnoj Gori i Cr-
nogorcima: kulturološki pristup“. U: Mažuranić, Ivan. Smrt Smail-
age Čengića. Uredili: Aleksandar Radoman i Adnan Čirgić. Cetinje:
HCDP „Croatica-Montenegrina“ RH, HCDP „Croatica-Montene-
grina“ RH, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Crnogorsko-
hrvatsko prijateljsko društvo Ivan Mažuranić.
Parun, Vesna. 1982. Izabrana djela. Priredio Nikola Milićević.
Pet stoljeća hrvatske književosti, knjiga 155. Zagreb: Nakladni za-
vod Matice hrvatske.
Parun, Vesna. 2001. Noć za pakost: moj život u 40 vreća. Za-
greb: Matica hrvatska.
Pavletić, Vlatko. 1983. „Pjesma je sat koji otkucava riječi: Vlat-
ko Pavletić razgovora s Vesnom Parun“. U: Forum, 7-9. Str. 454-
491.
Pavletić, Vlatko. 1995. Kako razumjeti poeziju. Zagreb: Školska
knjiga.
Pavlović, Boro. 1992. „Uvodna pjesma“. U: Naša ljubavnica
tlapnja: antologija hrvatskih pjesama u prozi. Uredili: Zvonimir
Mrkonjić, Hrvoje Pejaković i Adriana Škunca. Zagreb: Hrvatska
sveučilišna naklada. Str. 160.
Petričević, Anka. 1999. „Motrim tvoj lik, ljubavi“. U: U sjeni
transcendencije: antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od
Matoša do danas. Priredili Neven Jurica i Božidar Petrač. Zagreb:
Školska knjiga. Str. 568.
304
LITERATURA
Poe, Edgar Allan. 1983. „Gavran“. U: Čitanka iz stranih knji-

ževnosti: II dio: od romantizma do naših dana. Priredila Nevenka
Košutić-Brozović. Preveli Ivan Slamnig i Antun Šoljan. Zagreb:
Školska knjiga. Str. 61-63.
Polić Kamov, Janko. 2000. Pjesme, novele i lakrdije. Treće do-
punjeno izdanje. Rijeka: Izdavački centar.
Pupačić, Josip. 1997. Izabrane pjesme. Priredio Stijepo Mijović
Kočan. Vinkovci: Riječ.
Rizvić, Muhsin. 1976. „Smrt i život Čengić-age“. U: Rizvić, Mu-
hsin. Interpretacije iz romantizma. Sarajevo: Svjetlost. Str. 97-151.
Rodić, Ivan. 2006. „Njegovanje kulture kvalitete“. U: Školske
novine, 28 (19. rujna), Zagreb. Str. 3.
Rosandić, Dragutin. 1986. Metodika književnoga odgoja i obra-
zovanja. Zagreb: Školska knjiga.
Rosandić, Dragutin. 1996. Književnost 3: udžbenik za III. razred
gimnazije. Zagreb: Profil.
Rosandić, Dragutin. 2005. Metodika književnog odgoja: temeljci
metodičko-književne enciklopedije. Zagreb: Školska knjiga.
Sabljić, Jakov. 2006. „Panonizam u pjesništvu Franje Džakule
(prilog hrvatskoj kulturnoj geografiji i književnoj antropologiji)“.
Šokačka rič 3. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Slavonski di-
jalekt. Vinkovci: Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vuko-
varsko-srijemske županije. Str. 243-260.
Sabljić, Jakov. 2011. Hrvatski i crnogorski roman: međuknjižev-
na tumačenja. Cetinje: Institut za crnogorski jezik i književnost.
Sedlić, Božica. 2001. Lijepa lijepu donosi: rječnik poslovica:
poslovice na dvadeset različitih europskih jezika. Slavonski Brod:
Europe House Slavonski Brod.
Shakespeare, William. 2009. Soneti. Preveo Luko Paljetak. Du-
brovnik: Matica hrvatska.
Showalter, Elaine. 2003. Teaching Literature. Bodmin, Cor-
nwall: Blackwell Publishing.
305
Slamnig, Ivan. 1990. Sabrane pjesme. Uredio Antun Šoljan. Za-

greb: Grafički zavod Hrvatske.
Slamnig, Ivan. 2007. „Barbara“. U: Antologija hrvatskoga pje-
sništva: od davnina pa do naših dana. Sastavio Ante Stamać. Za-
greb: Školska knjiga. Str. 696-697.
Sofoklo. 2000. Kralj Edip, Antigona. Preveo Koloman Rac. Za-
greb: SysPrint.
Solar, Milivoj. 2004. Predavanja o lošem ukusu: obrana
estetičkoga uma. Zagreb: Politička kultura.
Solar, Milivoj. 2005. Vježbe tumačenja. Zagreb: Matica hrvat-
ska.
Solar, Milivoj. 2006. Rječnik književnoga nazivlja. Zagreb: Gol-
den marketing.
Šabić, Ana Gabrijela. 1983. Lirska poezija u razrednoj nastavi.
Zagreb: Školska knjiga.
Šabić, Ana Gabrijela. 1991. Učenik i lirika: razvijanje literarnih
sposobnosti učenika u komunikaciji s lirskom poezijom. Zagreb:
Školske novine.
Šimić, Antun Branko. 1973. Pjesme i kritike. Priredio Miroslav
Šicel. Zagreb: Mladost.
Šimić, Antun Branko. 1995. Opomena. Pripremio Vinko Brešić.
Zagreb: Konzor.
Šimić, Antun Branko. 1999. „Nađeni Bog“. U: U sjeni transcen-
dencije: antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša
do danas. Priredili Neven Jurica i Božidar Petrač. Zagreb: Školska
knjiga. Str. 229-230.
Šimundža, Drago. 2005. Bog u djelima hrvatskih pisaca: vjera
i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća. Svezak II. Zagreb:
Matica hrvatska.
Škribulja, Andrea i dr. 2006. Hrvatski jezik i čitanka 2: za drugi
306
LITERATURA
Šoljan, Antun. 1988. „Tragična ćutilnost Vesne Parun“. U: Pa-

run, Vesna. Poezija: izbor. Sarajevo: Veselin Masleša. Str. 5-13.
Tadijanović, Dragutin. 1969. „Večer nad gradom“. U: Tadija-
nović, Dragutin. Pjesme i proza. Priredio Jure Kaštelan. Pet stolje-
ća hrvatske književnosti, knjiga 120. Zagreb: Matica hrvatska. Str.
156-157.
Tešić, Petar. 2006. „Sinestetičari mogu vidjeti i čuti slike“. U: 24
sata (7. rujna), Zagreb. Str. 59.
Težak, Dubravka i dr. 2003. Čarolija riječi: čitanka za IV. razred
osnovne škole. Zagreb: Znanje.
Težak, Stjepko. 1977. Prilozi interpretaciji lirske pjesme u os-
novnoj školi. Zagreb: Pedagoško-književni zbor.
Težak, Stjepko. 2002. Metodika nastave filma. Zagreb: Školska
knjiga.
Tomaševski, Boris. 1998. Teorija književnosti. Zagreb: Matica
hrvatska.
______. U sjeni transcendencije: antologija hrvatskoga duhov-
noga pjesništva od Matoša do danas. 1999. Priredili Neven Jurica i
Božidar Petrač. Zagreb: Školska knjiga.
Ujević, Tin. 2008. „Svetkovina ruža“. U: Dušin šipak: izabrane
pjesme. Uredila Miroslava Vučić. Zagreb: Školska knjiga. Str. 313.
Verlaine, Paul. 1983. „Jesenja pjesma“. Iz: Čitanka iz stranih
književnosti: II dio: od romantizma do naših dana. Priredila Neven-
ka Košutić-Brozović. Preveo Vladimir Nazor. Zagreb: Školska knji-
ga. Str. 306.
Vidrić, Vladimir. 1985. Poezija. Zagreb: Mladost.
Vrkljan, Marijan. 2006. „Povjesničari: Slavonci nisu samo be-
ćari, nego i radnici“. U: Glas Slavonije (25. travnja), Osijek. Str. 19.
Vuković, Tvrtko. 2001. „Off line, hrvatsko pjesništvo devedese-
tih“. U: Quorum, 5-6. Str. 263-289.
307
Vuletić, Branko. 2005. Fonetika pjesme. Zagreb: FF press.

Widdowson, Henry G. 1992. Practical Stylistic: An Approach to
Poetry. Oxford: Oxford University Press.
Živančević, Milorad. 1988. Mažuranić. Novi Sad, Zagreb: Ma-
tica srpska, Globus.
INTERNETSKI IZVORI
Bošnjak, Narcisa. „Istraživanje stavova o čitanju“. Preuzeto s:
www.glas-slavonije.hr/trazi (od 29.studenoga 2005)
CE. „Pantheism“. U: Catholic Encyclopaedia on CD-ROM. Pre-
uzeto s: www.newadvent.org / cathen / 11447b (od 26. srpnja 2011).
CE. „The nature and attributes of God“. U: Catholic Ency-
clopaedia on CD-ROM. Preuzeto s: www. newadvent.org (od 26.
srpnja 2011).
www.cuspajz.com
Gibbs, Judy. „Christmas Carol Chronology“. Preuzeto s: www.
learnnc.org/lessons/JudyGibbs (od 26. srpnja 2011).
Kvizdos, Scott. „Don Quixote By Cervantes: Ultra-Condensed
by Scott Kvizdos“. Preuzeto s: www.rinkworks.com/bookaminute/
classics.shtml (od 26. srpnja 2011).
Parker, David J. „Crime and Punishment By Fyodor Dostoe-
vsky: Ultra-Condensed by David J. Parker and Samuel Stoddard.“
Preuzeto s: www.rinkworks.com/bookaminute/classics.shtml (od
26. srpnja 2011).
Parker, David J. „The Old Man and the Sea By Ernest Hemin-
gway: Ultra-Condensed by David J. Parker“. Preuzeto s: www.rin-
kworks.com/bookaminute/classics.shtml (od 26. srpnja 2011).
Šokci. Preuzeto s: http://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0okci
(od 26. srpnja 2011).
www.tekstovi.net
308
SAŽETAK
U knjizi Iz metodičke teorije i prakse nastave književnosti nalaze

se radovi s temama vezanima uz metodiku nastave književnosti u
osnovnoj i srednjoj školi te na fakultetu. Svi su primjeri metoda i
oblika rada opisani u primjeni, a preuzeti su iz stvarnoga nastavnoga
konteksta. Zato sadržaj knjige može biti od pomoći učiteljima na
svim obrazovnim razinama.
U prvoj cjelini pod naslovom „Interpretacije“ problematiziraju
se teorijska i praktična pitanja oko interpretacije u nastavi književ-
nosti. Opisuje se njezin status te se upozorava na kriterije kojima
bi se trebalo udovoljiti kako bi recipijent i njegov doživljaj djela
bili u središtu procesa interpretacije. Nadalje, obrađuje se duhovna
pjesma kao važan primjer sadržaja na kojem bi se u nastavi trebalo
više raditi budući da je duhovna književnost jako malo proučavana,
a može poslužiti za poticanje razvoja čovjekovih nedovoljno akti-
viranih unutarnjih mogućnosti. Na primjeru spjeva Smrt Smail-age
Čengića naglašeno se povezuje interpretacija djela s književnokri-
tičkim tekstom o njemu. Progovara se i o mnogim stereotipima kao
stalnoj pojavi u književnosti te nastavnu bavljenju tim fenomenom,
posebice na primjeru dijalekatne književnosti o Šokcima.
Drugi dio knjige obilježen je naslovom „Povezivanja“. U nje-
mu su radovi u kojima je naglasak na intertekstualnim relacijama
u metodičkom obzoru. Istodobnom interpretacijom najmanje dva-
ju tekstova obogaćuje se nastavna obrada književnosti jer se time
omogućuje dublje razumijevanje pročitanoga, a ujedno se lektirni
naslovi povezuju s primjerima iz suvremene književnosti koja je
prepuna literarnih obrada klasičnih djela. Uz to, povezivati se može
književna teorija i beletristika primjenom različitih literarnoteorij-
skih perspektiva za interpretaciju istoga djela, što je i pokazano u
tumačenju konkretnih tekstova.
309
Zadnja cjelina naslovljena je „Pregršt metoda za bolju recepciju

proze i poezije“. U tom dijelu knjige s velikim brojem primjera iz
svakodnevne nastave predstavljene su metode uporabive u interpre-
taciji poezije i proze. Svim se metodama usmjereno potiče stvara-
laštvo jer je osnovno polazište da klišeiziranoj, isključivo analitičkoj
nastavi više nema mjesta. Za svaku metodu naveden je ilustrativan
primjer uz upute o nastavnoj realizaciji metode, način odabira za nju
prikladnoga sadržaja i objašnjenje prednosti takva oblika rada.
310
SUMMARY
The book From the Methodical Theory and Practice of Teach-

ing Literature comprises articles in which are covered issues related
to methodology of teaching literature in elementary and secondary
schools and at university. All examples of methods, forms of work
and learning situations are taken from the actual teaching context.
Therefore the contents of the book may be helpful to teachers at all
educational levels.
In the first section, entitled „Interpretation“, are raised theoreti-
cal and practical questions about the interpretation in the teaching
of literature. Here is described the status of interpretation, and is
warned of the criteria that should be met in order to recipient works
as the center to the process of interpretation. The next theme is a
spiritual song as an important example of content that should be fur-
ther discussed in the classroom since the religious literature is unsat-
isfactorily studied and it may serve to encourage the development of
human insufficiently activated internal capabilities. The poem The
Death of Smail-aga Čengić is used as an example of how to connect
the interpretation of the work and its analysis in literary criticism.
In this part is also spoken about the many stereotypes as a constant
phenomenon in literature, so the teachers should deal with this phe-
nomenon, especially in the case of dialectal literature on Šokci.
The second part of the book is marked as „Connections“. The
emphasis is on intertextual relations in a methodical horizon. Si-
multaneous interpretation at least two texts enriches the process of
teaching literature because it allows a deeper understanding of read-
ing, and also the school list of titles is associated with examples
from contemporary literature which is full of remakes of classic lit-
erary works. In addition, literary theory and fiction can be linked
311
by applying different theoretical perspectives in the interpretation

of the same literary work, which is shown in the interpretation of
multiple texts.
Last part is entitled „A handful of methods for better reception of
prose and poetry“. In this part of the book with many examples from
everyday teaching are presented methods usable in the interpretation
of poetry and prose. All methods are aimed at stimulating creativity
because the basic starting point is that there is no more space for
stereotyped and exclusively analytical teaching. For each method
listed is presented an illustrative example, instructions for the im-
plementation of teaching methods, selection of suitable content and
explanation of the advantages of the described type of work.
312
BILJEŠKA O AUTORU
Jakov Sabljić rođen je u Osijeku 1980. godine. Na osječkom

Filozofskom fakultetu diplomirao je hrvatski jezik i književnost.
Dobitnik je dviju nagrada: Rektorove nagrade 2001. za najbolji se-
minarski rad te nagrade Lions kluba za najboljega studenta na Filo-
zofskom (bivšem Pedagoškom) fakultetu u Osijeku za 2002. godinu.
Uređivao je studentski časopis za književnost – Aleph – čiji je bio
višegodišnji suradnik. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku radi kao
predavač na kolegijima iz metodike nastave književnosti. Od 2004.
godine intenzivno surađuje u radu međunarodnoga projekta Kulture
u doticaju: stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti. Dokto-
rirao je 2010. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom „Najno-
viji hrvatski i crnogorski roman (tvorbe zbilje, granice i identiteta)“.
Autor je knjige Hrvatski i crnogorski roman: međuknjiževna tu-
mačenja (2010). Uredio je sljedeća izdanja: Junaci pera (suvreme-
na crnogorska književnost), temat Književne revije (2007); Najno-
viji glasovi crnogorske proze (književnoteorijski i izborni pregled)
(2007); Božo Milačić: Hrvatske književne teme (2010); Između dviju
domovina: zbornik Milorada Nikčevića (povodom sedamdesete go-
dišnjice života i četrdesetpetogodišnjice znanstvenoga rada) (2011).
Autor je više izvornih znanstvenih, stručnih i preglednih radova.
Sudjelovao je u radu nekoliko domaćih te inozemnih znanstvenih sku-
pova. Član je uredništva međunarodno priznatoga časopisa Lingua
Montenegrina (časopisa za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja).
Prikaze, članke i književne ocjene objavio je u: Vijencu, Arsu, Rije-
či, Jeziku, Metodici, Napretku, Književnoj smotri, Lučindanu, Novoj
Istri, Lingui Montenegrini, Umjetnosti riječi, LiCuSu i Temi.
313
INDEKS IMENA
A Barthes, Roland 15, 300

Baudelaire, Charles 116, 226, 227,
Abrams, Meyer Howard 299
228, 229, 241, 242, 252,
Akunin, Boris 97
Alighieri, Dante 25, 150 300
Anakreont 227 Belan, Neno 207, 210, 218
Andersen, Hans Christian 175, Bernatović, Marko 169
191 Bischoff, Ulrich 238, 300
Andrašić, Tamara 169 Biti, Vladimir 300
Andrić, Bruno 117, 123, 124, 125, Blau, Sheridan D. 15, 16, 17, 19,
126, 127, 128, 133, 134, 27, 29, 300
135, 136, 137, 138, 230,
Bodkin, Maud 146
299,
Bogdan, Ištvan 218
Andrić, Ivo 140, 145, 149, 151,
154, 161, 170, 299 Bošković, Ivan Jurin 173, 300
Antić, Saša 204, 205 Bošnjak, Narcisa 308
Aristotel 174, 299 Bratoš, Nikša 218
Atwood, Margaret 97 Bratulić, Josip 34
Brecht, Bertolt 148, 239
B Brešan, Ivo 148
Babić, Nada 34, 186, 192, 299 Brešić, Vinko 306
Badrić, Nina 205 Brlić-Mažuranić, Ivana 175
Bahr, Hermann 239 Brown, Dan 198
Balašević, Đorđe 214 Bubalo, Ivica 56, 303
Ban, Marijan 204
Buco i Srđan 214
Banfić, Ivana 214
Bulgakov, Mihail Afanasjevič 202
Barac, Antun 25, 53, 57, 299, 300
Baricco, Alessandro 97 Bulić, Mate 217
Baričević, Josip 35, 300 Bunić Vučić, Ivan 226
Barnes, Julian 11, 300 Bušić, Ivan 303
Barnjak, Marijana 291, 292, 294 Byron, George Gordon 59
315
C Dukat, Zdeslav 299

Dumančić, Bojana 185
Calderon de la Barca, Pedro 257 Durić, Rašid 62, 63, 301
Camus, Albert 116, 198 Dužević, Neven 215, 225
Canan, Donna 140, 144, 145, 301 Dvornik, Dean 214
de Cervantes Saavedra, Miguel
135, 149, 195, 308 Dž
Cesarić, Dobriša 214, 215, 216,
Džakula, Franjo 91, 305
217, 223, 226, 246, 248,
255, 267, 268, 300, 302 Đ
Cetinić, Gea 17, 300
Ciraki, Franjo 227 Đurđević, Ignjat 289, 301
Coelho, Paolo 198
E
Collodi, Carlo 149
Crnković, Zlatko 300 Eco, Umberto 149
Enya 129
Č Eshil 97
Čapo Milenić, Leontin 153 F
Čirgić, Adnan 2, 304
Čorak, Željka 300 Fališevac, Dunja 303
Čubelić, Tvrtko 267, 300 Farkaš, Lidija 301
Čulina, Arijana 198 Femenić, Stanislav 277
Flaubert, Gustave 184
D Flego, Maja 14, 301
Dedić, Arsen 214 Frangeš, Ivo 54, 67, 301
Desnica, Vladan 159 Frangeš, Vesna 303
Dickens, Charles 148, 179, 180, Frankopan, Fran Krsto 215
301 sv. Franjo Asiški 35
Diklić, Zvonimir 303 Freytag, Gustav 177, 193
Dizdar, Mak 223, 226, 282, 283, Frye, Northrop 146
301 Furtado, Nelly 222
Donadini, Ulderiko 239 G
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič
148, 149, 196, 308 Galović, Đuka 85, 86, 87, 88, 89,
Dragičević, Danijela 78 90, 91, 92, 93, 301
Dragojević, Oliver 206, 212, 214, Galović, Maca (Marija) 85, 86,
218 87, 89, 90, 92
Dujmić, Rajko 206, 207, 218 Gautier, Theophile 257
316
KAZALO IMENA
Gavran, Miro 97, 98, 99, 100, I

101, 102, 103, 104, 105,
Iser, Wolfgang 15, 302
106, 107, 111, 114, 115,
Ivan Krstitelj 148
116, 224, 301 Isus 147,148
Gerić, Vladimir 300 Ivankovac, Davor 254, 255
Gerndhart, Ružica 256
Gibbs, Judy 180, 308 J
Gibonni 207, 210, 211, 214, 218 Jakobović, Marija 87
Gide, André 97 Jakobson, Roman 26, 302
Giuliano 214 Jakšić, Martin 84, 85, 302
von Goethe, Johann Wolfgang Jelčić, Dubravko 304
149, 226 Jelčić, Dunja 34
Gojević, Mirta 290 Jergović, Miljenko 150, 154, 160,
Golden, Joanne M. 140, 144, 145, 162, 164, 198, 302
Jesenjin, Sergej 217, 226, 227,
301
278, 302
Golem, Dinka 34
Jurević, Ante 241, 242, 243, 252,
Golob, Zvonimir 302 300
Golovrški, Mirko 30, 301 Jurica, Neven 304, 306, 307
Grosman, Meta 302 Jurić Zagorka, Marija 201
Gundulić, Ivan 54, 221 Jusić, Ibrica 214
H K
Hadžihuseinović Valašek, Kafka, Franz 116, 239
Miroslava 85 Kalčić, Adrijana 247
Hadžiselimović, Đelo 209 Kandinski, Vasilij 50
Hasanefendić, Husein Hus 202, Kandžija 218
Kaštelan, Jure 223, 307
205, 206, 218
Kekanović, Drago 159, 302
Hebdige, Dick 302
Kekin, Mile 202, 205
Hegedušić, Hrvoje 214
Kesovija, Terezija 211
Hemingway, Ernest 195, 215, Klaić, Bratoljub 216, 302
216, 308 Klarić, Marija 80
Henc, Kristina 248 Kolumbić, Tin 230
Homer 97 Košutić-Brozović, Nevenka 300,
Horvat, Jasna 197 305, 307
Houra, Jasenko 203 Košutić, Sida 186
317
Kovač, Mate Mišo 214 M

Kovač, Zvonko 299
Kovačić, Ante 135, 149, 226 Machiedo, Višnja 300
Kovačić, Ivan Goran 149, 227 Mađer, Miroslav Slavko 69
Kovačić, Vladimir 69 Majakovski, Vladimir
Kovijanić, Risto 54, 302 Vladimirovič 227, 288
Kozarac, Ivan 69, 72, 75, 76, 77, Majdanac, Terezija 76, 303
81, 82, 83, 90, 92, 302 sv. Majka Terezija 148, 226
Kozarac, Josip 69, 72, 77, 302 Mallarme, Stephane 226
Kranjčević, Silvije Strahimir 218, Mamić, Marina 223
226, 227 Maoduš, Ilija 71, 72
Kravar, Zoran 55, 300, 302 Marijančević, Mirjana 281
Križanović, Pero 217 Marinetti, Filippo Tommaso 258,
Krklec, Gustav 215, 226, 302 259, 260, 303
Krleža, Miroslav 147, 198, 218, Marinković, Ranko 149
223, 226, 239 Marino, Giambattista 226
Krmpotić, Vesna 20 Martinović, Dubravka 276
Kulcsár Szabó, Ernő 303 Marx, Karl 145
Kumičić, Eugen 182 Matavulj, Simo 149, 154
Kuprešak, Marina 168 Matić, Bojan 213, 274
Kurtović, Maja 240 Matoš, Antun Gustav 215, 218,
Kušan, Vladislav 228 223, 226, 227, 230, 284,
Kvizdos, Scott 308 285, 286, 287, 288, 303
Mažuranić, Ivan 6, 53, 54, 55, 57,
L 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64,
65, 67, 300, 301, 302, 303,
Labaš, Martina 277 304, 308, 321
de Laclos, Choderlos 148 Mažuranić, Matija 58
de Lamartine, Alphonse 223, 226 Menčetić, Šiško 223, 226
Lazić, Dubravka 194, 303 Merkler, Dunja 55, 303
Lemaić, Marina 245 Mihalić, Slavko 218, 226, 249,
Leskovar, Marina 302 250, 251, 261, 262, 303
Lisac, Josipa 203, 204 Mihaljević, Branko 211
Lovrić, Marija 256 Mijić, Mirjana 133
Lovrić, Mate 193, 303 Mijović Kočan, Stijepo 305
Lucić, Hanibal 149, 229, 230 Mikić, Željka 165
Mikšić, Vanda 300
LJ
Mikulić, Ivana 288
Ljubenović, Krsta B. 55, 303 Milačić, Božo 313
318
KAZALO IMENA
Milačić, Karmen 121, 247, 303 Parun, Vesna 117, 119, 120, 121,
Milićević, Nikola 233, 302, 304 122, 123, 125, 126, 127,
Mlakić, Josip 159 128, 129, 130, 131, 132,
Moguš, Milan 301 133, 134, 135, 136, 137,
Mojsije 223 138, 218, 230, 304, 307
Moliere 149 Pavletić, Vlatko 20, 21, 44, 131,
Mrkonjić, Zvonimir 242, 243, 304 300, 302, 303, 304
Mrvica, Maksim 222 Pavlović, Boro 93, 304
Munch, Edvard 238, 239, 240, Pejaković, Hrvoje 304
300 Pejanović, Ana 284
Myss, Caroline 147, 304 Perčec, Josipa 297
Perić, Boris 300
N Perković, Luka 226
Pervaz, Draginja 302
Nazor, Vladimir 177, 178, 179, Petrač, Božidar 304, 306, 307
215, 218, 224, 227, 276, Petrarca, Francesco 25, 218, 226,
280, 304, 307 227, 283
Nedić, Ljubica 253 Petričević, Anka 294, 295, 304
Neruda, Pablo 212, 213, 218, 226, Picon, Gaetan 19
304 Piškorić, Dražen 85
Nikčević, Milorad 2, 55, 59, 65, Plechinger, Ivana 209, 210
301, 304, 313 Poe, Edgar Allan 224, 226, 269,
Nikčević, Vojislav 54, 304 270, 273, 305
Nikolić, Vinko 218, 224 Polić Kamov, Janko 224, 227,
Novak, Vjenceslav 148 230, 233, 235, 236, 305
Pranjić, Krunoslav 255
Nj Preradović, Petar 224, 227
Prešeren, France 227
Njegoš, Petar II. Petrović 54, 62
Prica, Čedo 302
O Prika 11
Proeski, Toše 214, 218
Obradović, Boško 209, 218 Prpić, Tomislav 302
Oraić Tolić, Dubravka 302 Pupačić, Josip 215, 218, 219, 220,
Orlić, Alma 225 221, 223, 224, 225, 244,
278, 302, 305
P
R
Paljetak, Luko 229, 230, 305
Pandžić, Vlado 17, 300 Rac, Koloman 306
Parker, David J. 308 Racine, Jean 148
319
Radoman, Aleksandar 2, 304 Solar, Milivoj 46, 146, 306

Rahimovski, Aki 132, 218 Stamać, Ante 299, 306
Reljanović, Anamarija 289 Stamać, Lucija 97
Remi 206, 207 Stanić, Jimmy 211
Ricov, Joja 259, 303 Stevenson, Robert Louis 147
Rizvić, Muhsin 54, 55, 56, 57, 58, Stoddard, Samuel 308
59, 60, 61, 62, 63, 64, 65,
66, 305 Š
Robić, Dunja 300
Šabić, Ana Gabrijela 38, 306
Rodić, Ivan 30, 305
Šag, Marija 106
Rojc-Belčec, Radha 304
Šajeta 211, 218
Rosandić, Dragutin 17, 19, 175,
Šenoa, August 17, 181, 149
242, 305
Šeparović, Branka 85
Rudan, Vedrana 198
Šerić, Aljoša 203
Rundek, Darko 211
Šicel, Miroslav 306
Rupčić, Tina 132, 218
Šimić, Antun Branko 33, 34, 36,
Rus, Miroslav 218
41, 42, 45, 46, 47, 48, 49,
Rutnik, Vedran 169
51, 201, 218, 224, 226, 227,
S 228, 229, 237, 238, 239,
240, 306, 321
Sabljić, Jakov 8, 15, 41, 73, 91,
Šimundža, Drago 46, 306
197, 305, 313
Šimunović, Dinko 179, 188
Savić, Massimo 205
Škoro, Miroslav 211
Sedlić, Božica 305
Škribulja, Andrea 277, 306
Severini, Gino 258
Škunca, Adriana 304
Shakespeare, William 148, 149,
Šoljan, Antun 119, 273, 299, 303,
177, 218, 227, 276, 283,
305, 306, 307
305
Šop, Nikola 224, 227
Shot 202
Špišić, Zvonko 214
Showalter, Elaine 197, 305
Štulić, Branimir 218
Singer, Isaac Beshevis 186, 192
Švelec, Franjo 301
Slabinac, Kićo 211
Slamnig, Ivan 214, 224, 227, 253, T
254, 255, 273, 305, 306
Slivečko, Mihael 166 Tadijanović, Dragutin 214, 226,
Slovaček, Velimir 197 227, 295, 296, 297, 307
Sofoklo 97, 98, 99, 100, 101, 102, Tafra, Sanja 218, 219, 220
103, 104, 105, 106, 107, Tešić, Petar 50, 307
114, 115, 116, 306 Težak, Dubravka 307
320
Težak, Stjepko 92, 307 Vuco, Jurica 262
Timbaland 222 Vučić, Miroslava 307
Tomaševski, Boris 307 Vuković, Tvrtko 307
Topalović, Vanesa 259, 260 Vuletić, Anđelko 218, 224
Tribuson, Goran 147 Vuletić, Branko 43, 308
Tucaković, Marina 205
Tutić, Zrinko 218 W
U Ward, Jamie 50
Widdowson, Henry G. 43, 308
Ujević, Tin 201, 215, 224, 226,
Wilde, Oscar 147
227, 290, 307
Urban, Damir 208, 210 Wolf, Christa 97
Woytiła, Karol 227
V
Y
Valentić, Edvina 256
Varnica, Ivana 283 Yuri 209
Verlaine, Paul 218, 226, 280, 307
Verne, Jules 148 Z
Vidrić, Vladimir 18, 21, 22, 25, Zečić, Dražen 218
26, 27, 215, 291, 292, 293,
299, 307 Ž
Vitez, Grigor 302
Vonić, Maja 129 Živalj, Žana 297
Vraz, Stanko 218, 227 Živančević, Milorad 53, 54, 57,
Vrkljan, Marijan 71, 72, 307 308
321
SADRŽAJ
Riječ autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
I. Interpretacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Interpretacija književnoga teksta u obrazovnom sustavu... . . . 11
Metodički pristup pjesmi Nađeni Bog Antuna Branka Šimića –
prilog metodičkoj obradi duhovne lirike . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Školska interpretacija interpretacije Smrti Smail-age Čengića
Ivana Mažuranića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Šokci u nastavi književnosti (konceptualizacije i metodički
modeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
II. Povezivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Dvije Antigone u metodičkom zrcalu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Jedna lirska pjesme i njezina parodija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Mogućnosti višesmjerne analize u visokoškolskoj nastavi
književnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
III. Pregršt metoda za bolju recepciju proze i poezije . . . . . . 171

Dijelovi fabule u interpretacijsko-analitičkoj i stvaralačkoj
nastavi književnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Kompozicijske sheme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Određivanje kronologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Dopunjavanje sažetka fabule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
323
Fabularni grafikon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

Fabularni grafikon napetosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Fabularna piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
Fabularne stube . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
Događajni lanac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
Lenta događaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
Slikovna reprezentacija pročitanoga . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Strip i fabula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
Ostali metodički modeli za nastavnu obradu fabule . . . . 194
Kreativne metode u nastavnoj obradi lirske pjesme . . . . . . . 201
Stilske figure u uglazbljenim tekstovima . . . . . . . . . . . . . . 201
Vrste pjesama na primjerima iz popularne glazbe . . . . . . 211
Uklapanje stihova uglazbljenih pjesama . . . . . . . . . . . . . 211
Usporedba lirske pjesme i njezine uglazbljene inačice . . 214
Usporedba lirske pjesme i teksta neke druge uglazbljene
pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Povezivanje sadržaja lirskoga djela s odabranim glazbenim
brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Usporedba lirskih pjesama istoga pjesnika . . . . . . . . . . . 223
Usporedba lirskih pjesama različitih pjesnika . . . . . . . . . 225
Intertekstualna usporedba lirskih pjesama . . . . . . . . . . . . 229
Usporedba lirske pjesme i slike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Usporedba različitih prijevoda iste pjesme . . . . . . . . . . . 240
Intimni komentar (osobni doživljaj pjesme) . . . . . . . . . . . 244
Denotacija, konotacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245
Čitanje osjetilima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
324
SADRŽAJ
Suradničko interpretacijsko komentiranje . . . . . . . . . . . . 248

Preoblikovanje pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
Pisanje pjesme oponašanjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
Dramatizacija lirske pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
Pisanje proze na temelju pjesme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Reklamni oglas za poeziju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276
Carmina figurata u nastavi književnosti . . . . . . . . . . . . . . 277
Haiku na osnovi lirske pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279
Akrostih na temelju lirske pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Smisli naslove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Petostih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Slovno sažimanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
Interpretacijska tablica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
Vizualizacija metafore. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
Filmska vizualizacija lirske pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Dopunjaljka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294
Intervju s pjesnikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
Internetski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
Summary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
Indeks imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
325
Jakov SABLJIĆ
Izdavač
Institut za crnogorski jezik i književnost – Podgorica
Za izdavača
Milenko A. Perović
Tehnički urednik
Mario Kovač
Dizajn korica
Suzana Pajović-Živković
Štampa
Grafo Bale – Podgorica
Tiraž
500
CIP - Каталогизација у публикацији

Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
ISBN 978-9940-579-05-0
COBISS.CG-ID 18775824

Jakov Sabljić - Iz Metodičke Teorije I Prakse Nastave Književnosti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jakov Sabljić - Iz Metodičke Teorije I Prakse Nastave Književnosti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZ METODIČKE TEORIJE I PRAKSE

IZ METODIČKE TEORIJE I PRAKSE

U naslovu knjige sadržane su dvije vrlo bitne odrednice koje

lotvornost metoda za koje su već otprije znali, s kojima su se upo-

nedovoljno aktiviranih unutarnjih mogućnosti. Spjev Ivana Mažura-

zato što danas klišeiziranoj, isključivo analitičkoj nastavi nema mje-

dr. sc. Jakov Sabljić

U zapaženu romanu Flaubertova papiga (1984) Juliana Barnesa

znanje ipak čini zaliha stvarana s obzirom na brojnost i raznovrsnost

moć učenika / studenata1 kao estetskih subjekata (u daljnjem tekstu

NUŽNOST DEMISTIFIKACIJE LITERARNE KOMPETENCIJE

mišljen put dolaska do favoriziranoga značenja dohvatljivoga i uo-

va teorijski dobio povlašteno mjesto u trokutu koji zajedno tvori s

uloge sveznajućega autoriteta. U isto vrijeme odobravajuća reakcija

ČITANJE, INTERPRETACIJA, VRJEDNOVANJE

jim je deﬁnirana interpretacija: „Što tekst znači?“ odgovara pitanju:

značenja umjetničke sadržine. Premda se općenito smatra da su spo-

naznačuje mistiﬁkacijsko zaogrtanje interpretacijskoga diskursa,

STUDENT / UČENIK U SREDIŠTU INTERPRETACIJE

obavještenja kojima će se utisnuti određujući pečat interpretaciji.

tak u obliku komentara koji bi se odnosio na recepciju istoga teksta

je u suradnji sa studentima četvrte godine studija Hrvatskoga jezika

PREDLOŽENI MODEL INTERPRETACIJE U PRAKSI

Vladimir Vidrić: Adieu

O moja je leđa lagano

A moja se ruka ganula

P: Ako nakon čitanja Vidrićeve pjesme ima nekih nejasnoća, onda

S2: Pjesma je ispjevana u prvom licu jednine, ispovjednog je tona te

P: Čini se da se u pjesmi tematizira upravo sudbina pjesnika pa se

S3: Po toj logici onda su spomenuta tri motiva značenjski podvoje-

Jednako tako moglo bi doći do toga da takvi prepoznaju prikriveni

ZNAČENJA KNJIŽEVNOGA TEKSTA

1. prašina, kiša (logički najbliži pojmovi)

Budući da se značenjsko učitavanje lirskoga teksta neprestano

Vodoravna crta predstavlja doslovno (referencijalno, manife-

skoj, srednjoškolskoj i osnovnoškolskoj nastavi književnosti izričito

ZAKLJUČNO O RAZREDNOJ ZAJEDNICI KAO AKADEMSKOJ ZAJEDNICI

jim se podrazumijevaju unaprijed određeni kodovi govora i ponaša-

Uzrok cjelokupnoj problematici krije se u višeputno prokazivanoj nor-

voditi uzimanjem u obzir speciﬁčnosti svakoga obrazovnoga stupnja,

Pjesništvo Antuna Branka Šimića u osnovnoškolskoj i srednjo-

mjerno česta u Šimićevoj poeziji. Te dvije odrednice na žanrovskom

PRIMJERI DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNE MOTIVACIJE

Drugim načinom pobuđivanja interesa više bi se obuhvaćao

OBRADA NASTAVNOGA SADRŽAJA

književnosti obrađivati nastavna jedinica: pjesma Nađeni Bog hr-

Antun Branko Šimić: Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju; u praznini

Bog ti je uvijek najbliži od svega

na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti

Šimićevim stihovima u interpretacijskom čitanju treba posvetiti

telektualne pauze učenici razmišljaju o pročitanom i sređuju dojmo-

gledaju, slušaju (osluškuju), zamišljaju miris, pokret, dodir“ (Šabić,

• Je li to zbog sadržaja tih stihova?

Budući da je Šimićeva pjesma organizirana na osnovi već spo-

Uza te // Bog je. (inverzija – predikatni dodatak s objektom +

FONETIKA PJESME NAĐENI BOG

m pojačana nazalnim konsonantom n, a visina glasa poluvokalom j

k), već i ponavljanjem vokala u koji prožima čitavu pjesmu, čime se

(sluh). Primjer je moguće dodatno objasniti usporedbom sa stilski

i supostavljanje. Bog se antropomorﬁzacijom subjektivizira (dra-