Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.

Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti

svjetlost s valnom duljinom u rasponu od 390 do 750 nm.

Elektromagnetsko zračenje možemo predočiti kao roj čestica koje se nazivaju fotoni. Svaki foton nosi
određenu količinu energije. Cjelokupni raspon zračenja koje nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetski
spektar.

Vrste elektromagnetskog zračenja:

 gama zračenje (γ-zrake)

 rendgensko zračenje (X-zrake)
 ultraljubičasto zračenje
 vidljivo zračenje (svjetlost)
 infracrveno zračenje
 mikrovalno zračenje
 radiovalovi

Elektromagnetska zračenja uzajamno se razlikuju jedino frekvencijom. Svjetlost nastaje kada se električni
naboji kreću u elektromagnetskom polju. Atom odašilje svjetlost kada je neki od njegovih elektrona potaknut
dodatnom energijom izvana. Zračenje pobuđenih elektrona predočavamo valom. Svjetlost manje energije
ima manju učestalost ili frekvenciju, ali veću valnu duljinu, a ona s više energije ima veću frekvenciju ali
manju valnu duljinu.

valna duljina = brzina svjetlosti / frekvencija

Brzina svjetlosti, kao i svih ostalih elektromagnetskih valova, u vakuumu iznosi 299 792 458 m/s

Ljudsko oko reagira samo na vrlo ograničeni raspon valnih duljina, na vidljivu svjetlost. Međutim, ono
odlično raspoznaje i vrlo male razlike unutar tog raspona. Te male razlike nazivamo boje. Boje su dakle
male frekvencijske razlike u području vidljive svjetlosti. Najkraću valnu duljinu imaju ljubičasta i plava
svjetlost, a najdulju crvena svjetlost.

Spektar vidljivog zračenja čine:

 ljubičasta boja (najveća frekvencija, najkraća valna duljina)

 plava boja
 zelena boja
 žuta
 narančasta boja i
 crvena boja (najniža frekvencija, najdulja valna duljina).

Bijela svjetlost sastavljena je od kontinuiranog niza svih boja vidljivog spektra. U praksi pod bojom nekog
tijela možemo smatrati boju koje tijelo reflektira kada je osvijetljeno bijelom svjetlošću, tj. tijelo će biti
obojeno nekom bojom ako mu površina apsorbira bijelu svjetlost samo na određenom valnom području.
Boja dakle ovisi o frekvenciji reflektiranog zračenja. Bijela površina je ona koja u jednakoj mjeri reflektira sva
valna područja bijele svjetlosti. Crna površina je ona koja u potpunosti apsorbira bijelu svjetlost. Siva
površina u jednakoj mjeri reflektira sva valna područja bijele svjetlosti, ali ih i djelomično apsorbira. Bijela,
crna i siva suakromatske boje, a sve ostale boje su kromatske.
Osnovne karakteristike kromatskih boja:

 ton (pojam vezan za ime boje npr. crvena, zelena)

 svjetlina (ovisi o intenzitetu zračenja)
 zasićenost (ovisi o čistoći boje).

Kraće se valne duljine učinkovitije raspršuju po zraku nego dulje valne duljine. Nebo je plavo zato jer se
kratke valne duljine (plava svjetlost) najviše raspršuju.

Sunce isijava najviše energije u vidljivom dijelu spektra elektromagnetskoga zračenja. Vrlo vruća zvijezda
emitira većinu svjetlosti u ultraljubičastom području. Vrlo hladna zvijezda (na temperaturi nižoj od 1000 K)
većinu zračenja emitira u infracrvenom području. Sunce, po mnogome prosječna zvijezda emitira većinu
energije u vidljivom dijelu elektromagnetskoga spektra.

Koja je tvar koje boje? Vegetacija upija crvenu i plavu svjetlost, a zrcali zelenu, pa nam
stoga biljke izgledaju zeleno. Tvar koja upija plavo, a reflektira crveno izgleda nam crvena; koja upija crvenu
svjetlost, a reflektira plavu je plava; koja podjednako reflektira svjetlost u svim bojama je bijela ili crna ili
siva. Npr. ruža je crvena zato što se sve boje osim crvene upijaju unutar ruže, a samo se crvena boja
reflektira. Crno i bijelo su u osnovi isto, a razlika je samo u količini reflektirane svjetlosti, a ne u njihovoj boji.

Sve boje koje vidimo na Zemlji i drugdje su samo pitanje koje se valne duljine sunčeve svjetlosti najbolje
reflektiraju

Izvori svjetlosti
Izvori svjetlosti su tijela koja emitiraju svjetlost. Svjetlost se širi najvećom mogućom brzinom. Ne razlikuju se
fizička svojstva svjetlosti nastale u prirodnim izvorima (npr.zvijezdama) i umjetnim izvorima svjetlosti (npr.
žaruljama). Ne razlikuju se svojstva svjetlosti nastale u vrućim izvorima svjetlosti (npr. zvijezde,
žarulje, vatra) i hladnim izvorima (npr. plinske svjetiljke i živi organizmi).

Geometrijska optika
Svjetlost se od izvora na sve strane rasprostire pravocrtno. Pravci po kojima se rasprostire svjetlost
nazivaju se zrake svjetlosti. Dio prostora iza nekog tijela nasuprot izvoru svjetlosti u koji svjetlost izvora ne
dopire neposredno, naziva se sjena. Odbijanje svjetlosti naziva se refleksija, a lom svjetlosti refrakcija.
Razlaganje bijele svjetlosti u boje, naziva se disperzija.