Suparničarstvo

1.Osnove suparničarstva
 Suparničarstvo (litis consortium) postoji kad se u
istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više
procesnih subjekata.
 Zbog množine subjekata nazivamo ga i
subjektivna kumulacija.
 To je procesnopravni fenomen koji nastaje
uglavnom fakultativno (voljom tužitelja).
 Institucija suparničarstva opravdava se
razlozima ekonomičnosti i pravne sigurnosti,
koncentracije u postupku (kriterij oportuniteta)
kriterij legaliteta (zbog prirode pravnog odnosa)
 Opće pretpostavke za zasnivanje suparničarstva –
stranačka i parnična sposobnost, pravilnost zastupanja,
procesnopravna legitimacija, pravni interes
 Jurisdikcijske - za svakog suparničara isti sud bude
stvarno i mjesno nadležan (formalni, eventualni)
 atrakcija mjesne (materijalni, tužba protiv glavnog
dužnika i jamca)
 atrakcija stvarne i međunarodne (materijalni)
 Apsolutna atrakcija (tužba glavnog miješanja,
jedinstveno i nužno suparničartsvo)
 2.Vrste suparničarstva
 1.Aktivno, pasivno, obostrano suparničarstvo
 2.Materijalno i formalno suparničarstvo
 3.Obično i jedinstveno suparničarstvo
 4.Nužno suparničarstvo
 5.Suparničarstvo na osnovi zakona
 6.Prvobitno i naknadno suparničarstvo
 7.Eventualno ili supsidijarno suparničarstvo
 3.Aktivno, pasivno i obostrano
suparničarstvo
 Suparničarstvo je aktivno kada više
subjekata sudjeluje u parnici u svojstvu
tužitelja.
 Suparničarstvo je pasivno kada više
subjekata sudjeluje u parnici u svojstvu
tuženika.
 Suparničarstvo je obostrano kad i u ulozi
tužitelja i u ulozi tuženika ima više
stranaka.
 4.Materijalno i formalno
suparničarstvo
 Materijalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice
nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na
(posredni) predmet spora (196/1.1).
 a)u pravnoj su vezi oni koji se u pogledu posrednog
predmeta spora nalaze u pravnoj zajednici (npr. bračni
drugovi u parnici za poništaj njihovog braka)
 Neposredan predmet spora (parnica u kojoj se traži
osuda dvojice ortaka da solidarno isplate novčani iznos),
posredan novčana obveza koja proizlazi iz ortaštva
 b)u stvarnoj su vezi oni čija prava i obveze, koji su
posredan predmet spora proizlaze iz iste činjenične ili
pravne osnove (idem factum – idem jus). Npr. više
suizvršioca nekog građanskog delikta u parnici radi
naknade štete).
 Ista činjenična i pravna osnova- tužba trećega
za poništaj braka
 Brak kao pravna zajednica posredan predmet
spora
 Poništaj se temelji na istoj činjeničnoj osnovi:
tvrdnji da brak postoji i tvrdnji da postoji određen
zakonom propisan razlog za poništaj braka
 Pravna osnova – odredba Obz koja pravo
traženja poništaja uvjetuje postojanjem tih
činjenica
 Materijalno suparničarstvo postoji:
 Između sunasljednika u parnici radi isplate ostaviteljevih
dugova,
 Između sunajmoprimaca i sunajmodavaca u sporu o
pravima iz zajedničkog ugovora o najmu
 Između blizanaca (jednojajčanih) koji zajednički tuže radi
utvrđivanja očinstva
 Između suizvršitelja delikta kada su zajednički tuženi za
naknadu štete
 Ne u slučaju više osoba radi utvrđenja nužnih dijelova
svakog od njih (pluralitet zahtjeva –svaki za sebe;
pluralitet činjeničnih osnova)
 Formalni suparničari su oni među kojima izvan parnice
nema ni pravne ni stvarne povezanosti s obzirom na
predmet spora ali su u njihovim parnicama posredan
predmet spora prava ili obveze iste vrste, koji se
osnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi
(196/1.2). Dodatan uvjet – isti sud stvarno i mjesno
nadležan za svaki zahtjev i svakog suparničara
(tuženika).
 npr. više tuženika radi isplate dugovane najamnine,
svaki za svoj stan, više tužitelja protiv osiguravajućeg
zavoda, radi naknade koja se zasniva na sličnim
događajima
 Traži se da činjenične i pravne osnove tužbenih zahtjeva
budu barem istovrsne, slične (simile factum – simile jus).
 Stvarna nadležnost s obzirom na vrijednost
spora zasniva se i kod materijalnog i kod
formalnog suparničarstva s obzirom na svaki
zahtjev posebno, a ne s obzirom na njihov zbroj.
 Suparničarstvo će u tom slučaju biti moguće
samo ako je za svaki od zahtjeva nadležan isti
sud.
 Do nemogućnosti razdvajanja postupka i
potpune atrakcije doći će kod nužnog
suparničarstva.
 Formalni suparničari postoje u slučaju u kojem bi roditelj
tužio svoju djecu radi uzdržavanja, a koja za uzdržavanje
ne odgovaraju solidarno
 Između više zajednički tuženih obveznika koji ne
odgovaraju solidarno
 Između više radnika koji zajednički tuže poslodavca radi
isplate dužne plaće
 Između više najmoprimaca koji zajednički tuži njihov
najmodavac radi isplate dužne najamnine
 Između više osiguranika koji zajednički tuže
osiguravatelja za naknadu štete iz sličnih događaja
 Razlikovanje materijalnog i formalnog suparničarstva
značajno je s obzirom na pravila o mjesnoj nadležnosti.
 Kod materijalnog suparničarstva vrijede pravila o
atrakciji:
a)nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od
tuženika
b)ako među tuženicima ima glavnih i sporednih
obveznika nadležan je sud koji je mjesno nadležan za
kojega od glavnih (50 ZPP)
c)ako su svi suparničari sporedni obveznici mjesno je
nadležan sud koji je nadležan za bilo kojega od njih
 Kod formalnog suparničarstva subjektivna kumulacija je
dopuštena samo ako postoji i stvarna i mjesna
nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog
tuženika.
 Nadležnost suda RH postoji za sve materijalne
suparničare kad jedan od tuženih materijalnih
suparničara ima prebivalište odnosno sjedište u RH
(46/4. ZRSZ).
 Do atrakcije stvarne nadležnosti trgovačkih sudova i
postupka pred tim sudovima dolazi:
a)u sporovima između pravnih osoba, u sporovima
između pravnih osoba i obrtnika, uključujući trgovce
pojedince, u sporovima između obrtnika (34.b t.1)
b)spor postoji između osoba koje obavljaju gospodarsku
djelatnost, u kojima kao materijalni suparničari sudjeluju i
druge fizičke ili pravne osobe (34.b.10, 489)
 5.Obično i jedinstveno
suparničarstvo
 Protiv svakoga od njih može
se donijeti sadržajno različita
presuda.
 Svi formalni suparničari su
obični suparničari. Takvi mogu
biti i materijalni s. čiji odnos ne
iziskuje jedinstveno rješavanje
spora.
 Položaj običnog s. samostalan
je u odnosu na položaj ostalih,
pa svaki s. dijeli svoju
procesnu sudbinu.
 Spor u kojem sudjeluju se ili po
zakonu ili zbog prirode
spornog odnosa spor može
riješiti samo na jednak način
prema svima.
 Jedinstveni su samo neki
materijalni suparničari.
Formalni s. ne mogu biti
jedinstveni.
 Tužbeni zahtjev može biti u
istom sadržaju prihvaćen
prema svima ili odbijen u
odnosu na sve njih.
 Posljedice procesnih radnji
koje poduzima obični s. djeluju
samo u odnosu na njega.
 Rokovi koji teku prema
jednome niti štete niti koriste
drugima.
 Sud može donijeti odvojene
odluke o svakom kumuliranom
zahtjevu.
 Svaki jedinstveni suparničar
može samostalno poduzimati
parnične radnje, ali vrijedit će
samo ona koja je za sve njih
najpovoljnija. Načelno štetne
parnične radnje ne djeluju ni
prema kome, čak ni prema
onome koji ih je poduzeo.
Zbog načelno nepovoljnog
karaktera radnja kojima se
disponira tužbenim zahtjevom
jedinstveni s. ne može priznati
tužbeni zahtjev, odreći se
tužbenog zahtjeva ili zaključiti
sudsku nagodbu.
 Ako rokovi za jedinstvene
s. istječu u različito
vrijeme tu parničnu radnju
može poduzeti svaki sve
dok i za jednog od njih
rok još teče.
 Jedinstveni s. može
samostalno povući tužbu,
u odnosu na svakog od
njih tužba se može povući
 6.Nužno suparničarstvo
 Tužitelj koji želi da njegova tužba bude ocijenjena kao
dopuštena, mora zasnovati pasivno suparničarstvo koje
će obuhvatiti sve sudionike koji su sudionici određenog
materijalnopravnog odnosa.
 Takvu subjektivnu integraciju određuju materijalnopravna
pravila.
 Npr. - parnica za poništaj braka koju pokreće treća
osoba ili centar za socijalnu skrb
- parnica koju pokreće jedan suvlasnik radi diobe
suvlasništva
- najmoprimac i njegov bračni drug u parnici za
iseljenje nakon otkaza ugovora o najmu
Svi nužni suparničari ujedno su i jedinstveni.
 Načelno bi svi jedinstveni suparničari bili ujedno i nužni.
Nužno suparničarstvo postoji i na aktivnoj strani.
 U parnici radi pobijanja pravnih radnji dužnika tužbom bi
trebalo obuhvatiti ne samo trećega (osobu s kojom je
dužnik poduzeo pravnu radnju) nego i dužnika.
 Tužba glavnog miješanja nije slučaj nužnog
suparničarstva.
 Suvlasnik koji traži suposjed zajedničke stvari mora
obuhvatiti tužbom samo one suvlasnike koji tu stvar drže
u posjedu.
 Povlačenje tužbe u odnosu na jednog od nužnih s.
značilo bi pomanjkanje procesnopravne legitimacije,
uslijed čega bi tužbu trebalo ODBACITI.
7.Suparničarstvo na osnovi zakona
 Subjektivna kumulacija dopuštena je i kada to zakon
izričito predviđa.
1.Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi ako to
nije u suprotnosti s ugovorom o jamstvu (199). Ako se
jamac nalazi u obvezi samo ako glavni dužnik ne bude
mogao platiti (beneficium ordinis), obveza jamca je
uvjetne prirode.
2.Tužba tzv. glavnog miješanja (198). Osoba koja u cjelini
ili djelomično traži stvar ili pravo o kojemu između drugih
osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta
parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom. Radi se
o samostalnoj tužbi protiv osoba koje vode drugi spor.
Npr. A tuži B da mu iz osnove prava vlasništva preda
određenu stvar. C traži da se u odnosu prema A utvrdi
njegovo pravo vlasništva, a u odnosu prema B traži
predaju stvari iz osnove prava vlasništva.
 Tužba glavnog miješanja moguća sve dok postupak
pravomoćno ne završi
 Treći bi se u postupak mogao umješati radi upoznavanja
sa stanjem stvari, a potom podnijeti tužbu gl.miješanja
 Mogućnost razlika u odnosu na prvobitan spor?
 Kvantitativna – traži samo dio
 Kvalitativna – u prvoj parnici stvar se traži po osnovi
prava vlasništva, u drugoj po osnovi ugovora o zakupu
 Jedino moguće nadležan sud pred kojim se postupak
već provodi (atrakcija međunarodne, stvarne i mjesne
nadležnosti)
 Pretpostavke za zasnivanje suparničarstva između
glavnog dužnika i jamca
 Tužitelj treba u tužbi da postoje okolnosti koje upućuju
na postojanje pravnog odnosa glavnog dužnika i jamca
 Ne smije postojati beneficium ordinis
 Isti sud treba biti samo nadležan za svaki od zahtjeva i
za svakog od tuženika (ne predviđa se atrakcija)
 Sud kojem se tužba podnosi treba biti mjesno nadležan
barem za glavnog dužnika
 U slučaju solidarne suodgovornosti glavnog dužnika i
jamca – materijalno s. (pravne zajednice) i zakonsko s.
 8.Prvobitno i naknadno
suparničarstvo
 Suparničarstvo može biti zasnovano već
trenutkom podnošenja tužbe – prvobitno
suparničarstvo.
 Ako se do zaključenja prethodnog postupka
tužba proširi novim tužiteljem ili novim
tuženikom, ako ovaj na to pristane – naknadno
suparničarstvo (196).
 Novela iz 2003. znatno je ograničila mogućnost
aktivnog suparničarstva. Nakon što se tuženik
upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez
njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti
novi tužitelj (196/2).
 Nova stranka prima parnicu u stanju u kojem se
nalazi kada ona u nju stupa.
 Novi tužitelj svoj pristanak izražava
podnošenjem tužbe.
 Novi tuženik ovlašten je uskratiti pristanak za
proširenje tužbe na sebe.
 Za zasnivanje naknadnog suparničarstva nije
potreban pristanak dotadašnjeg tuženika jer se
njegova procesna situacija time ne pogoršava.
 Pretpostavke za zasnivanje naknadnog aktivnog
suparničarstva:
 Opće pretpostavke za zasnivanje (izvornog
suparničarstva)
 Novi tužitelj mora učiniti podneskom ili izjavom na
raspravi (ono je izraz odluke suda, a ne volje stranaka)
 Tuženik treba pristati na sukcesivnu subjektivnu
kumulaciju
 Inicijativa mora uslijediti do zaključenja prethodnog
postupka
 Pretpostavke za nastanak naknadnog pasivnog
suparničarstva:
 Opće pretpostavke suparničarstva
 Novi tuženik na to pristane (upuštanjem u
parnicu)
 Inicijativa za proširenje dana do zaključenja
prethodnog postupka
 Pristanak dotadašnjeg tuženik ne bi bio
potreban (? poskupljenje postupka, sporost)
 9.Eventualno ili supsidijarno
suparničarstvo
 Ako se jednom tužbom obuhvaća više tuženika na način
da će se tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema
sljedećem ako bude odbijen prema onome koji je u tužbi
naveden prije njega (197/1) radi se o eventualnom ili
supsidijarnom suparničarstvu.
 Novost je pravo tužitelja da odredi redoslijed
raspravljanja.
 Ovaj institut je moguć samo ako tužitelj prema svakome
tuženiku postavlja objektivno isti zahtjev ili eventualno
različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi. Isti sud
mora biti stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva
i za svakog tuženika (ne vrijede pravila o atrakciji, radi se
o formalnim suparničarima).
 Institut nalazi svoje opravdanje osobito u
slučajevima kada bi zahtjev tužitelja prema
novom tuženiku mogao zastarjeti ili prestati radi
očekivanja pravomoćnog okončanja spora u
odnosu na prethodnog tuženika.
 Sud može pristupiti odlučivanju o zahtjevu
prema sljedećem tuženiku tek nakon što zahtjev
prema prema prethodnome bude
PRAVOMOĆNO odbijen.
 Prekarni položaj sljedećeg tuženika u situaciji kada sud
usvoji zahtjev prema prethodnom tuženiku.
 Primjena pravila o povlačenju tužbe (zabrana povlačenja
tužbe bez pristanka tuženika 193/2).
 Ima mišljenja da bi zahtjev u odnosu na sljedećeg
tuženika trebalo odbiti (Poznić).
 Sljedećeg tuženika treba pozivati na raspravljanje tek
nakon što odluka kojom se zahtjev prema prethodnom
tuženiku odbija (ili se tužba odbacuje) postane
pravomoćna. On bi u prethodnoj parnici mogao
sudjelovati kao umješač.