Professional Documents
Culture Documents
Prva I Druga Palatalizacija
Prva I Druga Palatalizacija
Obično se pretpostavlja da su k, g, h prvo postali umekšani (palatalizirani) k', g', h', a zatim su se
asiblizirali (pretvorili u afrikate) u č, ǯ – ž, ,
Manji broj čeških i slovačkih govora čuvaju obje skupine ali su u većini govora pojednostavljene
u št' i žd'.
U hrvatskom jeziku je još složenije. U književnom jeziku razvoj je bio različit. U čakavskom,
ikavskom i štokavskom refleksi su šć i žđ. Iako je hrvatski književni jezik, zamijenio šč sa št –
štit, sačuvao je praslavensko šč u umanjenicama ženskog roda sa sufiksom – ica (daščica,
treščica, guščica).
To je izravna posljedica monoftongizacije diftonga ( ai u e, ai u i), dok su skupine kai, gai i hai
bile u skladu s načelom slogovne harmonije, tom promjenom nastaju skupine ke, ge, he, ki, gi, hi
koje narušavaju slogovnu harmoniju jer se u njima velarni suglasnik nalazi ispred prednjeg
samoglasnika, a to praslavenski nije podnosio. Ta je suprotnost uklonjena palatalizacijom
velarnih suglasnika. Rezultati ove palatalizacije su drugačiji i nisu isti na cijelom slavenskom
području.
Ova palatalizacija se opisuje obično tako da velari najprije umekšani, a tek zatim siblizirani.
Ȝ je bilo živo i u Ćirilovo vrijeme, tako da je on za njega izradio posebno slovo ȝ (ȝӗlo) koje se
poslije samo koristi kao broj osam. Međutim to slovo je vrlo rano zamijenjeno na slavenskom
jugu sa z. Osim kod zamjene ȝ sa z, dijalektalne razlike se ponajviše očituju pri promjeni h, koje
je u zapadnoslavenskim dalo š, a drugdje s.
Primjeri:
Staroslavenski i poljski cena, slovenački cena, poljski caly, ukrajinski cilyj, hrvatski cijena
- Stsl ȝvӗzda
- Sln. zvezda
- Hrv. zvijezda
- Bug. zvezda
- Rus. zvezda
- Češ. hvӗzda
- Polj. gwaizda
Skupina hv – samo jedan siguran primjerak koji može potvrditi ovu skupinu, a to je Nmn. vlЪsvi
(Njd. vlЪhvЪ – čarobnjak).
Assemanijevo evanđelje u Suprasaljski zbornik (stsl. tekstovi) – ovdje je došlo do disimilacije tih
skupina u st i zd.
Mak. i bug. dijalekti Ljd. paska, dЪska i drᶒzga – zabilježeni oblici pastӗ, dЪstӗ i drᶒzdӗ.
Drugačiji je bio razvoj na početku riječi gdje je zadržan refleks c, ali otpalo je s koje je bilo
ispred njega. Hr. cijepati (- skaip), sl. cepati, mak. cepi, bug. cepja odg poljsko szcepać,
gornjolužičkosrpskio šćӗpać, ukr. skipka.
Pored ovoga u zapadnoslavenskim jezicima refleks tih skupina bio šč i žǯ i na početku i na kraju
osnove u oblicima čiji je nastavak sadržavao jat ili i, koji su potekli od diftonga (u staročeškom-
opreke vojsko u vojšče; u staropoljskom deska na deszcze).
U češkom i slovačkom refleski oba položaja promijenili u št' i žd'. U poljskom je na početku
ostao izvorni refleks, a na kraju osnove je pod utjecajem pravilne smjene k:c (rᶒka . rᶒce), glas c
uveden i u skupinu sk (a vjerovatno i glas ȝ u skupinu zg umjesto izvornoga ǯ). Tako da u
savremenom poljskom od 18.st imamo w Poslce i na desce, u lužičkosrpskom prvi refleks ȝ koji
je drugom palatalizacijom postao od g - > z.
Na području staropskovskog narječja (sjeverozapadni dio Rusije) druge palatalizacije uopće nije
bilo. Tu su se velari samo umekšali, ali se nisu siblizirali. U novogorodskim zapisima na brezovoj
kori palatalizirani oblici se pojavljuju u formulama crkvenog ili službenog karaktera. U tom
narječju druga palatalizacija nije sprovedena ni u skupinama kv, gv, hv. Sve to pokazuje da se
promjena širila od juga prema sjeveru, te da je onda negdje izgubila snagu i prestala djelovati.