Sveučilište u Rijeci

Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

Biološka psihologija, 2021./2022.

DORMEROV BESKRAJNI DAN

Insomnia

Grbavac Anđela, Ilić Vanja, Martinović Josip i Zanoškar Lara

Rijeka, travanj 2022.

Sadržaj
1. Uvod u film Insomnia.............................................................................................................3
2. Spavanje kao temelj nesanice.................................................................................................4
3.Obrada teme nesanice sa znanstveno-stručnog stajališta.........................................................5
4. Nesanica unutar konteksta filma.............................................................................................8
5. Preuzimanje perspektive glavnog lika..................................................................................11
Perspektiva 1. (Anđela Grbavac)..........................................................................................11
Perspektiva 2. (Josip Martinović)..........................................................................................11
Perspektiva 3. (Vanja Ilić).....................................................................................................12
Perspektiva 4. (Lara Zanoškar).............................................................................................12
6. Zaključak...............................................................................................................................14
7. Literatura...............................................................................................................................15

2
1. Uvod u film Insomnia
Film Insomnia tematizira pričom o renomiranom Los Angeleskom detektivu Willu
Dormeru koji je pozvan riješiti slučaj ubojstva tinejdžerice u ribarskom gradiću na Aljasci.
Međutim, Will je suočen s policijskom istragom protiv sebe zbog neetičnog provođenja
istrage. Will i njegov kolega stižu na Aljasku gdje ih lokalna policajka upoznaje s detaljima
slučaja. Willov kolega se obrati Willu i prizna da želi svjedočiti protiv njega u zamjenu za
osobni imunitet. Will ne spava čitavo vrijeme što ga stupnjevito onemogućuje u adekvatnom
operativnom djelovanju. Brzo uđe u trag ubojici, no tijekom potjere na plaži umjesto
osumnjičenog usmrti svog kolegu zbog loše vidljivosti uslijed maglovitog dana. Willa ispituju
o nesretnom događaju na što on impulzivno reagira razbijajući stol. Nedugo zatim, ubojica
telefonski kontaktira Willa te mu govori da također pati od nesanice od dana kada je počinio
ubojstvo. Govori mu o identičnim simptomima koje i Will proživljava. Dormerova
koncentracija i motoričke funkcije rapidno padaju što je prvi put primjetno u automobilskoj
nesreći koju skrivi. Daljnjom istragom, približava se ubojici tinejdžerice s kojim konstantno
komunicira. Naposljetku, sastaju se bez znanja ostalih detektiva te ubojica otkriva svoj
identitet. Zove se Finch, lokalni je pisac i dečko ubijene tinejdžerice. Elaborira Dormeru
kroniloški tijek zločina i svoje motive no on ga ne uhiti jer je Finch svjedok nesretnog
incidenta na plaži. Obojica odluče prikrivati istinu i materijalne dokaze koji ih
kompromitiraju. Kako tragovi s mjesta zločina vode do Fincha, biva doveden na ispitivanje u
policijsku postaju. Tamo ga Dormer pokuša natjerati da prizna povezanost sa zločinom.
Međutim, Finch vještom manipulacijom skreće pozornosti na drugoosumnjičenog. Dormer
posve gubi kontrolu nad ponašanjem, izrazito je razdražljiv i kapriciozan. Pokušava doći do
materijalnih dokaza protiv Fincha no ne uspijeva. Ostali detektivi smatraju slučaj zaključenim
i privode alternativnog sumnjivca, no ne i detektivka Jessica. Ona ima utemeljenu sumnju da
je Dormer usmrtio svog kolegu zbog balističkih nalaza koji korespondiraju s njegovim
oružjem. Odlazi k njemu te razgovara s njim o slučaju zbog kojeg je suspendiran. To je
navodi da ponovno razmotri ubojstvo tinejdžerice. Posjećuje Fincha i ispituje ga o njegovom
alibiju na dan ubojstva, a on je onesvijesti i zaključa u sobu. Do Fincha stiže Dormer koji je 9
dana bez sna te je potpuno dezorijentiran. Fizički nasrće na Fincha no ne uspije ga svladati.
Finch uzima oružje ali detektivka intervenira i odbija Fincha. Dormer se opravlja no bude
ranjen i umire.

Film je režirao Christopher Nolan prema scenarijskom predlošku Hillary Steiz, a

originalna verzija jest istoimeni norveški film. Glazba prati dinamiku radnje filma kroz

3
povišeni tonalitet u intenzivnim trenutcima i smanjeni u scenama s dijalozima. Naglašena je
pojava polarnog dana i polarne noći, karakteristične za geografski pojas uz polarnice.
Fenomen bijelih noći apostrofira diskontinuitet u cirkadijurnom ritmu kod protagonista. Boje
imaju simbolički značaj jer su pripisane emocionalnom statusu likova. Slabijom saturacijom
boja pokušava se ilustrirati tuga, gađenje, anksioznost, dok se jarkije boje asociraju uz
iznimno agresivne emocije kao što su bijes i ljutnja. Radnja se odvija linearno uz rijetke
retrospektivne sekvence u svrhu podrobnijeg objašnjenja situacija prikazanih u filmu.

2. Spavanje kao temelj nesanice

Spavanje se može podijeliti u četiri stadija. Prvi stadiji karakteriziraju alfa EEG
valovi1 odnosno valovi visoke frekvencije i manje amplitude. Osim što označavaju prvi stadij
spavanja, alfa valovi znak su budnosti. Uz alfa valove, prvi stadiji spavanja karakterizira
gubitak mišićnog tonusa i brzi pokreti očiju. Ovaj stadiji naziva se još i paradoksalno spavanje
odnosno REM spavanje kada se pojavi u drugom ciklusu izmjene stadija spavanja.
Istraživanjima je utvrđeno da se ispitanici probuđeni u REM stadiju spavanja u 80% slučajeva
sjećaju svojih snova što je prilično važno za daljnja istraživanja. Preostala tri stadija, odnosno
drugi, treći i četvrti stadij nazivaju se sporovalnim spavanjem to jest NREM spavanjem. Bitno
je napomenuti da stadiji spavanja slijede jedan iza drugog. Prvi stadij spavanja je REM
spavanje, zatim slijede drugi, treći i četvrti te se sa svakim stadijem smanjuje frekvencija
valova, a povećava se njihova amplituda. Prema tome su u četvrtom stadiju spavanja
uglavnom prisutni delta valovi karakteristični za duboki san. Izmjena svih stadija traje 90
minuta, a kada se svi izmjene, redoslijed se obrne, odnosno prvo ide četvrti, pa treći, drugi i
zatim prvi stadij spavanja. Pitanje koliko je sna potrebno kako bi čovjek mogao funkcionirati
kompleksno je za odgovoriti i zasigurno ovisi o individualnim razlikama među pojedincima.
Međutim, jasno je da su za optimalno funkcioniranje pojedinca važni svi stadiji spavanja.
(Pinel, 2000)

Većina ljudi spava preko 175 000 sati tijekom svoga života što je više od jedne trećine
života. Prema tome, može se zaključiti da spavanje za čovjeka ima važnu biološku funkciju,
ali ključno pitanje je koja je to funkcija. Kao odgovor na to pitanje postoje razne teorije, a
dvije najvažnije su teorija oporavka i cirkadijurne teorije. Dok teorija oporavka tvrdi da je
spavanje potrebno za ponovnu uspostavu homeostaze narušene dnevnim aktivnostima,
cirkadijurne teorije tvrde da je svrha spavanja ispunjavanje vremena nepotrebnog za
1
EEG valovi su moždani valovi. Postoje različite vrste moždanih valova, a svakom se moždanom valu pripisuju
određene osobine odnosno određeno ponašanje. Moždani valovi se mjere EEG-om odnosno
elektroencefalografom.

4
aktivnosti važnih za opstanak vrste, kao što su hranjenje, reprodukcija i tako dalje. Obje
teorije imaju svoje nedostatke, ali nisu međusobno isključive pa neki istraživači predlažu da je
najbolje spojiti ih. Te dvije teorije zajedno tek djelomično objašnjavaju svrhu spavanja, a o toj
temi najviše saznajemo iz istraživanja i slučajeva kojima je temelj deprivacija spavanja.
(Pinel, 2000)

Premda cirkudijarna teorija nalaže da deprivacijom sna ne bi trebalo doći do značajne

promjene odnosno oslabljujućih posljedica izazvanih deprivacijom sna, brojna provedena
istraživanja dokazala su suprotno. Naime, postoje tri stadija deprivacije sna te prema tome
razlikujemo istraživanja djelomične deprivacije, koja podrazumijevaju 5 sati sna u 24 sata,
istraživanja kratkotrajne potpune deprivacije, koja podrazumijevaju od 24 do 48 sati bez
spavanja, i istraživanja dugotrajne potpune deprivacije, koja podrazumijevaju više od 48 sati
bez sna. Upravo ta tri stadija deprivacije mogu utjecati na čovjekovu izvedbu u jednom od
primarnih područja funkcioniranja kao što su fiziološko funkcioniranje, raspoloženje,
kognitivne funkcije i motoričke funkcije. (Pinel, 2000) Jedno od istraživanja u kojem je
pronađen značajan učinak deprivacije sna na funkcije čovjeka je istraživanje Pilcher i
Huffcutta. Oni su u svojem istraživanju potvrdili da je uslijed deprivacije sna došlo do najveće
promjene u raspoloženju, malo manje su zahvaćene kognitivne funkcije, a najmanje su
zahvaćene motoričke funkcije. Osim toga, zaključili su i da djelomična deprivacija ima veći
učinak nego kratkotrajna potpuna deprivacija ili dugotrajna potpuna deprivacija. (Pilcher i
Huffcutt, 1996)

Osim što deprivacija sna znatno utječe na čovjekovo funkcioniranje, bitno je naglasiti
da se pojavljuju i razni poremećaji spavanja. Poremećaji spavanja se uglavnom daju svrstati u
jednu od dvije skupine. Prva skupina je hipersomnija odnosno svi poremećaji kojima je
glavna karakteristika pretjerana potreba za spavanjem to jest pretjerana pospanost. Druga
skupina pobliže je obrađena u nastavku seminara te uključuje poremećaje započinjanja i
odražavanja sna, a naziva se nesanica. (Pinel, 2000)

3.Obrada teme nesanice sa znanstveno-stručnog stajališta

Prema Jablan i sur. (2015), nesanica je poremećaj hiperpobuđenosti i česta tegoba koja
se može manifestirati neovisno, ali i komorbidno s drugim medicinskim ili psihijatrijskim
poremećajima. Zapravo, nesanica je poremećaj koji se nalazi u najvećoj korelacijom s
ostalima te pogađa otprilike 30 posto opće populacije. Prema tome, nesanicu možemo
podijeliti na primarnu, koja nije u korelaciji s drugom bolešću, i sekundarnu, definiranu kao

5
nesanica povezana s nekom bolešću ili poremećajem. Konferencija o stanju znanosti također
je predložila da bi sekundarnu nesanicu trebalo preimenovati u komorbidnu jer često nije
jasno postoji li uzročno-posljedična veza između pridruženog stanja i nesanice ili je li ona
primarno ili sekundarno stanje u takvom odnosu. (American Psychiatric Association, 2013)
Neki od psihičkih poremećaja ličnosti, koje nerijetko vezujemo sa samom insomnijom, su
depresija, anksioznost i posttraumatski poremećaj. Apnea u spavanju, sindrom nemirnih nogu
i poremećaji cirkadijurnog ritma jedni su od najčešćih koji zapravo dovode do razvoja
nesanice.

Nadalje, nesanica je najrasprostranjeniji poremećaj spavanja te time utječe na velik dio

populacije. Naime, postoje dokazi da su se mnogi ljudi žalili na određeni oblik nesanice, bilo
to trajno ili samo u određenom periodu svoga života. Ona predstavlja veliki problem za
pacijente, ali i za zdravstveni sustav, o čemu svjedoči njegov dalekosežan učinak na kvalitetu
života, uključujući psihološku, profesionalnu i ekonomsku domenu.

Roth (2007) tvrdi da se ljudi, koji pate od nesanice, žale na nezadovoljstvo kvalitetom
ili trajanjem sna, poteškoće s uspavljivanjem, buđenje usred noći ili prerano ujutro. U prilog
ovoj teoriji, utvrđeno je da ljudi koji pate od nesanice imaju povećanu brzinu metabolizma u
cijelom tijelu u usporedbi s osobama koje nemaju problema sa spavanjem (Mai i Buysse,
2008). Ovo uzbuđenje može se ispoljiti kao stanje hiper pobuđenosti tijekom dana te
poteškoća u pokretanju i održavanju sna noću, a trenutno se objašnjava kognitivnim te
fiziološkim modelima nesanice. Kognitivni model sugerira da zabrinutost i razmišljanje o
životnim stresovima ometaju san, stvarajući akutne epizode nesanice, posebno u pokretanju
spavanja i vraćanju u san nakon buđenja. Zatim, kada pojedinac počne osjećati poteškoće sa
spavanjem, zabrinutost i razmišljanje prelaze sa životnih događaja na brige o samom spavanju
i dnevnim posljedicama nedovoljno sna. Ova negativno naglašena kognitivna aktivnost
dodatno se pojačava ako se otkrije prijetnja povezana sa spavanjem ili se uoči nedostatak sna.
Također, nesanica podrazumijeva i subjektivna izvješća o dnevnim simptomima poput umora
te poteškoća s kognitivnim funkcijama kao što su pažnja i pamćenje. Nerijetki su i poremećaji
raspoloženja jer, uslijed nedovoljno sna, ljudi osjećaju razdražljivost i disforiju. Sve navedeno
može uzrokovati funkcionalna oštećenja te su često primarni problemi koji navode pacijente
da uopće zatraže pomoć i liječenje. (Jablan, 2015)

Zbog svoje kroničnosti, prema Rothu (2007) nesanica je povezana sa značajnim

oštećenjima kvalitete života pojedinca. U nekoliko studija, ljudi koji pate od poremećaja,
izvijestili su o smanjenoj kvaliteti života na gotovo svim dimenzijama Kratke zdravstvene
6
ankete s 36 stavki u studiji medicinskih ishoda (SF-36), koja procjenjuje 8 domena, a u koje
spadaju i fizičko i društveno funkcioniranje, tjelesna bol te emocionalno i mentalno zdravlje.
Čimbenici koji povećavaju vjerojatnost nastanka nesanice uključuju stariju dob, što zapravo i
nije začuđujuće uzevši u obzir da se spavanje poremeti u starijoj životnoj dobi. Osim toga,
dvostruko je manji broj prijava muškaraca s problemima spavanja nego žena koje predvode s
približno 61 posto. Također, poslovi koji zahtijevaju rad noću ili rotirajuće smjene, kao i
obitelj ili škola, također predstavljaju precipitante nesanice kod osoba predisponiranih za ovaj
poremećaj. (Roth., 2007)

American Psychiatric Association (2013) tvrdi da uobičajene terapije za primarnu i

sekundarnu nesanicu uključuju benzodiazepinske i nebenzodiazepinske lijekove na recept,
antidepresive, lijekove bez recepta i kognitivno bihevioralno liječenje. Usto, upotrebljavaju se
i komplementarne te alternativne medicine (CAM), kao što su biljna medicina i terapije
opuštanja, ali se dosta manje zna o njihovoj rasprostranjenosti i učinkovitosti. U mnogim
slučajevima, pojedinci mogu dobiti CAM tretmane bez posjete liječniku, što čini procjenu
prevalencije takvog tretmana za nesanicu još izazovnijom.

Prevalencija nesanice varira ovisno o specifičnoj definiciji slučaja. Općenito govoreći,

na nesanicu se gledalo kao poremećaj sam po sebi, ali i kao simptom. Također je definirana
podtipovima na temelju učestalosti trajanja (akutna naspram kronične) i etiologije.
Razmatranje nesanice kao komorbidnog stanja dodatno komplicira ovu sliku. Čak tri glavna
dijagnostička priručnika, Međunarodna klasifikacija poremećaja spavanja (ICSD-2),
Dijagnostički i statistički priručnik (DSM IV-TR) te Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD-
10), razlikuju se u pristupu definiranju ovog poremećaja.

ICSD-2 dijeli nesanicu u opisne, etiološke kategorije. Primjeri uključuju nesanicu

prilagodbe (nesanicu koja je vremenski povezana s prepoznatljivim stresorom) i
psihofiziološku nesanicu (pojačano uzbuđenje i uvjetovane poteškoće sa spavanjem). Ove
kategorije također sadrže nesanicu uzrokovanu psihičkim poremećajem, uzimanjem supstanci
ili zdravstvenim stanjem. DSM IV-TR odvaja primarnu nesanicu (simptome nesanice
povezane s uznemirenošću ili dnevnim oštećenjem) od drugih „disomnija“, kao što je
poremećaj spavanja povezan s disanjem. ICD-10 koristi najširi pristup, kategorizirajući
nesanicu na temelju temeljne patologije u koju spada neorganska nesanica i neorganski
poremećaj rasporeda spavanja i buđenja. Kao rezultat ovih razlika u definicijama slučajeva
nesanice, procjene učestalosti nesanice uvelike su varirale, od 10% do 40%. Međutim,
koristeći strože kriterije iz DSM-IV, 5% uzorka kvalificiralo se za dijagnozu.
7
 Pitanja o psihosocijalnim stresorima kod kuće i na poslu kod osoba s visokim rizikom,
kao što su osobe koje pate od depresije ili žene ili starije osobe, mogu pomoći u oblikovanju i
usmjeravanju skrbi za pacijente. Temelj procjene nesanice predstavlja detaljna povijest
dobivena tijekom intervjua s pacijentom. Iako se pristup intervjuu može razlikovati ovisno o
praktičaru, potrebno je pokriti ključne točke kako bi se osigurala temeljita evaluacija. Dodatni
alati za procjenu, kao što su dnevnik spavanja i budnosti, aktigrafija, i u određenim
slučajevima, polisomnografija, mogu nadopuniti informacije dobivene tijekom intervjua. U
dijagnozi mogu pomoći i već prethodno spomenute tegobe kao što je problem sa
započinjanjem spavanja, održavanjem sna, ranim jutarnjim buđenjem, kvalitetom sna ili pak
kombinacijom ovih problema. Osim toga, konkretno odsutnost medicinskih i psihijatrijskih
komorbiditeta može ukazivati na primarnu nesanicu, za razliku od sekundarne nesanice koja
se razvija u kasnoj odrasloj dobi u kontekstu kronične boli (Mai i Buysse, 2008).

4. Nesanica unutar konteksta filma

Teško je reći kada se nesanica prvi put manifestirala kod Willa Dormera. Na početku
filma smo se već upoznati s činjenicom da je Dormer pod pritiskom zbog prijašnjeg slučaja
ubojstva. Dakle i prije nego što on i njegov partner Hap Eckhart slete u mali gradić u Aljasci,
postoji mogućnost da Dormer nije dobivao puno sna zbog razmišljanja i stresa koji je prijašnji
slučaj izazvao.

Dakle, Dormer se možda već u početku suočavao sa simptomima koje može izazvati
kognitivni model nesanica koji je opisan u prijašnjem poglavlju. Nakon dolaska u Aljasku,
nesanica se progresivno pogoršava, a postoje različiti faktori koji tome doprinose. Jedan od
njih se spominje na početku, a radi se o tome da u Aljasci u doba godine u kojem se radnja
odvija trenutno nema mraka, tj. 24 sata u danu prisutno je samo svjetlo. Prvi dan istrage,
Dormer i Eckhart ostaju budni i nakon 22:00 sati radeći na ubojstvu djevojke Kay bez da su
uopće svjesni toga. Nema sumnje da to remeti njihov do tada nepromijenjen cirkadijuran
ritam. Simptomi se ne prezentiraju nakon prve noći, ali vidi se da će nedostatak večeri i tame
biti jedan od razloga zašto Dormer ne može zaspati, iako bi se moglo reći da nije glavni
razlog.

Naime, kao što je napomenuto, Dormer je pod velikom količinom stresa, koji postaje
intenzivniji kada mu Eckhart priopći da će nazad u Los Angelesu (njihovom domu) svjedočiti
protiv Dormera kako bi spasio sebe i dobio promaknuće. S obzirom da Dormer ne radi svoj
posao kako bi poboljšao svoj život, već život drugih, Eckhartova izjava ide protiv svih

8
njegovih pravila. Ta misao je jedna od mnogih koje remete Dormerov san. U ovome trenutku,
nije moguće u filmu vidjeti izraženije simptome nesanice, iako se vidi da je Dormer
razdraženiji drugo jutro. Moguće je da bi bio razdražen i kada bi imao mogućnost da odspava,
ali manjak sna, kako smo i spomenuli, doprinosi povećanoj razini uznemirenosti kod osobe.

Jedna od najvažnijih scena, koja definira i Dormerovo kasnije stanje uma, je scena u kojoj
Dormer te ostatak policije love Kayinog ubojicu, Waltera Fincha. Cijela potjera odvija se u
maglovitim vremenskim prilikama, zbog kojih je Dormeru teže vidjeti što se događa oko
njega. U izrazito opasnoj situaciji na nepoznatom teritoriju, gdje je preglednost slaba zbog
magle, Dormerov manjak sna doprinose tome da se teže orijentira u svojoj okolini. On
zamjenjuje stabla s ljudima, a kada uoči osobu misli da je ubojica pa pritišče okidač na
pištolju, slučajno ubijajući svojega partnera. Eckhart umire u Dormerovim rukama,
izgovarajući posljednje riječi, kojima okrivljuje Dormera da ga je namjerno upucao. Dormer
će se ovoga prizora stalno prisjećati, a kako se nesanica pogoršava, tako će i ponovno
proživljavanje Eckhartove smrti biti učestalije. Naravno, Dormer nije htio ubiti Eckharta, što
će prouzročiti još veći osjećaj krivnje i emocionalne nestabilnosti, te, popratno tome, manjak
sna.

Za sada je Dormer još uvijek u fazi djelomične deprivacije sna, to jest uspio je
odspavati pet sati u posljednjih 24 sata. Njegove kognitivne funkcije nisu poremećene, a kao
primjer tome se može dati činjenica da se relativno brzo sabrao nakon što Eckhart premine te
stvara priču u kojoj on nije bio taj koji je upucao Eckharta. Dormerove motorne vještine nisu
zahvaćene manjkom sna te on dobro manevrira kroz kamenito područje dok pokušava uloviti
Fincha. Za sada nisu zamjetljive fizičke promjene, osim što Dormer češće trepće te se tako
pokušava razbuditi, a počinje i zanemarivati svoje okruženje. Količina opterećujućih misli
postaje sve veća.

Policija s kojom Dormer surađuje te Eckhartova žena ne znaju da je Will taj koji je
upucao Eckharta te svi s njime razgovaraju o ubojici stvarajući još veću grižnju savjesti kod
Dormera, čiji je moralni kod narušen. Zamjećujemo da je jedini vanjski razlog koji doprinosi
nesanici svjetlost koja traje 24 dana. Većina uzroka su Dormerove misli koje pojačavaju
nesanicu, a sama nesanica povećava količinu pojavljivanja opterećujućih misli.

Ulazeći u fazu kratkotrajne potpune deprivacije, bez obzira što je pokušao odspavati
na kratko, Will prvi put halucinira. Vraćajući se nazad kod kolibe blizu koje je Eckhert
upucan, traže se tragovi koji bi mogli pripadati ubojici. Jednog od tragača, Dormer slučajno

9
zamjenjuje s Eckhartom. Vrativši se u policijsku stanicu, podražaji koji dolaze do Dormera, a
većinom se radi o auditivnim i vizualnim podražajima su prikazani na način da ih Dormer
percipira intenzivnijima nego što zapravo jesu. Puhanje ventilatora je pojačano, rad aparata za
kavu je glasnije i slično. Za razliku od hiperbudnosti koja je prikazana tom scenom,
suprotnost njoj je Dormerova distraktibilnost koja je prikazana tako da kada pokreće auto,
Dormer ne primjećuje ženu koja se nalazi na prijelazu. Ne dolazi do ozljeda, a nama je
prikazan novi simptom Dormerove insomnije.

Tijekom noći nakon ovih događaja, Willa, koji i dalje pokušava zaspati, telefonom
zove ubojica te mu daje nove brige o kojima mora razmišljati, zbog čega dolazi do još jedne
neprospavane noći. Bez obzira na to, Dormer i dalje zamjećuje detalje oko sebe što se vidi
tijekom pogreba Kay, kada Dormer primijeti bliskost između njezine najbolje prijateljice i
bivšeg partnera, a prije nego što krene ispitivati prijateljicu Tanyu, i dalje pokazuje brze
motorne reakcije kada autom naglo skrene sa suprotne trake, na koju je prešao kako bi narušio
Tanynu ravnodušnost prema Kayinoj smrti.

Četvrtu noć provodi ne spavajući zbog ponovnog poziva ubojice koji prepričava kako
je ubio Kay, i izaziva Dormera povezujući Kayino ubojstvo s Eckhartovim, pokušavajući
izjednačiti sebe i Dormera. Jutro nakon, mogu se vidjeti fizički znakovi koji ukazuju da
Dormer ne dobiva dovoljno sna. Češće gleda u prazno te se čini dezorijentiranijim nego što je
bio prije. Kada Ellie, jedna od policijskih detektiva, spominje što je Dormer izgovorio prije
par dana, on se toga ne sjeća, što ne mora nužno biti simptom nesanice, već svrstavanja te
rečenice u nebitnu skupinu, s obzirom da ima puno važnijih misli koje mu okupiraju cijeli
dan. Od početka filma, vidi se kako Dormer biva sve razdraženijim.

Dormerova koncentracija sve više slabi. Sve se češće isključuje iz razgovora te mu je

potreban veći napor kako bi se koncentrirao na ono što mu drugi govore. Često i trlja oči kako
bi se razbudio. Tijekom filma koristi različite tehnike poput žvakanja žvakače gume, ili
umivanja samo da se nekako razbudi. Novu noć tijekom koje opet neće spavati (prešao je u
fazu dugotrajne potpune deprivacije), Dormer pokušava zatamniti sobu, iako je ona već
dovoljno tamna. Vlasnica doma u kojem odsjeda to i spominje, a na svjetlo koje pali u sobi je
Dormer osjetljiviji nego što bi naspavana osoba bila. Ta netolerancija na svjetlo pojavila se i u
sceni kada se Dormer skriva u kući Kayinog bivšeg partnera u trenutku kada otvara prozor te
je na trenutak zaslijepljen svjetlinom izvana.

10
 Pri kraju filma, iako smo već spomenuli da Dormer halucinira, njegove halucinacije su
obično prikazivale Eckharta, ali u ovome slučaju dok vozi auto, Dormeru opet slabi
koncentracija, zvuk je prigušen što upućuje i na Dormerovu nepažnju na auditivne podražaje.
U jednom trenutku on misli kako mu u susret dolazi vozilo te naglo okreće auto na stranu
ceste. Međutim, drugog vozila nije bilo na cesti. S obzirom da je u tom trenutku uspješno
manevrirao autom, a kasnije koristi pištolj te ulazi i u fizičku borbu s Finchom, vidi se da su
njegove motoričke sposobnosti i dalje u funkciji. Prije nego što uđe u tučnjavu s Filchom,
Dormer zamjenjuje imena Ellie i Kay, što nakon otprilike 6 ili 7 dana insomnije pokazuje da
su sve misli koje su mučile Dormera izmiješane, a on jedva kontrolira što izgovara, ali ne u
svakom trenutku. Scena pri početku filma dobar je nagovještaj koliko će se Dormerov um
„zamagliti.“

5. Preuzimanje perspektive glavnog lika

Perspektiva 1. (Anđela Grbavac)
Film Insomnia na prvi pogled izgleda predvidivo i “američki“, ali ozbiljnost teme i
psihičko stanje glavnog junaka Willa Dormera više je nego intrigirajuće. Naime, detektiv Will
pati od poremećaja spavanja uslijed traumatičnog iskustva, točnije ubojstva svog kolege i
prijatelja, što onemogućava da uopće započne san. Naravno, vrlo je moguće da je i njegov
stresni posao povezan s razvojem nesanice, a to se stanje pak dodatno pogoršava nakon
spomenutog događaja. Ironično, njegovo prezime upravo simbolizira spavanje koje je njemu
uskraćeno, zbog čega se njegov život pretvara u još veću muku. Simptomi nesanice, kao što
su teškoća usnivanja, hipersenzitivnost na okolinske podražaje i nervoza, zaista su uvjerljivo
prikazani. I najmanji pozadinski pokret i šum njemu se čine nepodnošljivima, a frustracija
zbog samog ne spavanja raste iz dana u dan. U određenim trenutcima junak halucinira i slabi
mu pamćenje što se može objasniti oslabljenim kognitivnim funkcijama uslijed deprivacije
sna. Tijekom radnje filma, Dormer se bori s dnevnom svjetlošću koja nikako da nestane i
omogući mu lakši san, a flashbackovi na nesretni događaj i priviđanje prijatelja zasigurno mu
stanje ne čine podnošljivijim. Iako u filmu nesanica nije opisana do kraja sa znanstveno-
stručne strane te ne uključuje nikakvu dijagnozu i liječenje, mislim da je važnost stavljena na
samo psihološko stanje lika koji pati od ovog poremećaja. Njegovo je, dakle, stanje
nezamislivo teško i, unatoč svim pokušajima da ublaži simptome nesanice i usredotoči se na
druge stvari, njegove misli lutaju te mu otežavaju normalno funkcioniranje na poslu i u
interakciji s ljudima koji ga okružuju. Willa Dormera neprekidno peče grižnja savjesti koja se

11
na samom kraju filma razrješuje tek njegovom smrću, kako on kaže, jedinim mogućim
izlazom koji mu napokon pruža miran san.

Perspektiva 2. (Josip Martinović)

Will Dormer je potresen zbog istrage protiv njega pošto je uvjeren da je sve radio
sukladno načelima kriminalističke struke. Po mome mišljenju, preispitivanje njegove
kompetentnosti je iznimna uvreda za Dormera osobno zato što smatra svoju ekspertnost
superiornom nad drugjma te vjeruje da se disciplinski postupak protiv njega vodi kako bi ga
se lišilo ambicija i naštetilo njegovoj reputaciji. To je izravan uzrok njegovoj insomnii jer
pokušava zaštiti svoju karijeru. Kasnije, padom koncentracije i motoričkim sposobnostima
sve teže kontrolira svoj temperament. Posebno su fascinantni Willovi doživljaji vizualnih i
auditivnih podražaja koji su mu invertirani distorzirani radi smanjenog operativnog
funkcioniranja osjetnih sustava nakon nekoliko dana nespavanja. Također, primijetio sam da
Dormer vrlo teško uspostavlja emocionalne relacije s drugim ljudima posebice sa ženama jer
usporeno ili uopće ne razumije facijalne ekspresije. Nadalje dimenzija alegorije može se
pronaći u imenu protagonista koje prevedeno s engleskog doslovno znači onaj koji želi
spavati. Iako se trudi zaspati ili barem nakratko zatvoriti oči okružen je danom 24 sata zbog
polarnog ciklusa dana i noći što simbolizira poremećenost cirkudijurnog ritma i
ireverzibilnost inicijalnog medicinskog stanja.

Perspektiva 3. (Vanja Ilić)

Will Dormer glavni je lik filma kojem je glavna tematika nesanica. Može se reći da je
Dormer junak, ali također i zlikovac u filmu. Naime, iako krši zakon i etički kodeks svoje
struke u dobre svrhe, Will na kraju čini loše djelo jer upravo tim narušava svoj integritet i
moral zbog čega na kraju pati od poremećaja nesanice. Ono što je zanimljivo je činjenica da
Dormer kroz cijeli film kontrira sam sebi. Pomaže da se uhvate silovatelji i ubojica pod cijenu
etičnosti, ali kao rezultat razvija nesanicu. Zatim, samo ime „Dormer“ daje naznaku da bi
trebao spavati, ali poslan je u gradić gdje je 24 sata dan. Mislim da sam film daje odličan uvid
u Dormerove misli i sam poremećaj nesanice te da pruža odličnu mogućnost za poistovjetiti
se s glavnim likom. Međutim, također smatram da je uistinu teško procijeniti što je Dormer
zapravo trebao učiniti, odnosno što bih ja učinila na njegovom mjestu, kako bi izbjegao ovo
stanje. Uvjerena sam da bi meni nesanica bila problem i u slučaju da pustim ubojice i
silovatelje da budu na slobodi, ali i u Dormerovom slučaju kada je lažirao dokaze. Ono što bih
svakako postupila drugačije od Dormera je da bih odstupila sa svoje pozicije jednom kada bi
postojala prijetnja mojem integritetu i na taj način ne bih dopustila da se situacija dalje

12
zakomplicira. Također bih potražila profesionalnu pomoć odmah pri prvim naznakama velike
moralne dvojbe kao što je lažiranje dokaza. Upravo na taj način, bih si osigurala svakako
svjetliju budućnost nego što je imao Will Dormer.

Perspektiva 4. (Lara Zanoškar)

Da sam barem odspavao prije nego što smo krenuli na ovaj put. Barem bi neke stvari
bile jasnije. Ali koliko god pokušavao, stalno mi misli skreću na taj slučaj. Ubojica je u
zatvoru gdje i pripada. Ali što ako ga puste van? Uložio sam previše truda, da se se to
čudovište zatvori, s sud koji nikad nije proveo dan na terenu donosi odluke o tome kako će on
završiti. Slijećemo. Djevojka koja nas je dočekala je vrlo entuzijastična oko ubojstva. Očito je
da se još nije suočila sa smrću. Ali želi naučiti koliko god može. Ima potencijala za
napredovanje.

Još jedan ubojica koji je usmrtio dijete. Kao i prošli put. Nije ni prvi ni zadnji, ali će
uskoro biti jedan manje i to je sve što je bitno. Ali prvo moram odspavat. Deset je sati
navečer, a nismo ni primjetili to. Kažu da je ovdje stalno dan. Prekrasno. Eckhart i ja smo
otišli nešto pojesti, ali nakon što mi je priopćio vijesti, izgubio sam apetit. Ne mogu vjerovati
da nakon svega što sam uložio u svoju karijeru, u našem poslu postoje ljudi koji jedino brinu
za svoju kožu. Ponekad se pitam što će biti kad me ne bude. Što ako svi završe tako? Kad bi
ga barem mogao nekako natjerati da odustane od plana. Vrijeme je za spavanje, iako nakon
ovih novosti ću teško sklopiti oči.

Novi dan. Nisam previše spavao i nije mi do razgovora. A ne želim ni gledati

Eckharta, ali posao zove. Moramo uhvatit ubojicu. Postavili smo Kayinu torbu na mjesto
zločina i razglasili na radiju. Ubojica bi trebao doći po nju. Samo, nepregledna je okolina.
Trebali smo ovo napraviti kada je nije ovako maglovito, ali nema vremena za čekanje. Evo
nekoga. Ne, to je stablo. Ali, čekaj vidim kako se netko kreće tamo u daljini.

Upucao sam ga. Nije bilo namjerno. Nisam mogao dobro vidjeti. Što smo radili u toj
magli? I što sam ja učinio? Ne samo da sam ga upucao, već sam i prodao priču kako je to
učinio ubojica kojeg tražimo. Sad sam i ja ubojica. Sad traže i mene, a da to ni ne znaju.
Možda je tako bolje. Ne nije, što ja to govorim. Njegove zadnje riječi se stalno premotavaju u
mojoj glavi, kao i njegovo lice prije nego što je preminuo. Morao sam nazvat njegovu ženu i
reći joj kako je njezin muž mrtav. Umjesto nje se na telefon javila njihova kćer. Neću spavati
noćas. I bolje da ne spavam. Eckhert je mrtav, a ja bi trebao na miru ležati. Hm. Trebao bi
imati paket žvakača u džepu. To me uvijek drži budnim.

13
 Novi dan. Postaje teže pratiti koji je točno. Ne samo zbog manjka sna, nego i zbog
svih misli koje me proganjaju. Krv. Eckhert. Kay. Magla. Eckhert. Pokušavam se koncentrirat
na stvari oko sebe, ali postaje teško. Ali snalazim se. Kad se naspavam će biti bolje. Ili možda
ne. Eckhartovo lice vidim posvuda. Čak i danas kad smo tražili tragove koje je ubojica mogao
pustiti za sobom, mislio sam da sam ga vidio među istraživačima. Nije bio on, iako su slični.
Nazad u stanici, sve oko mene je preglasno. Nemam dovoljno strpljenja za ostati ovdje i
razgovarati s ostalima. Otišao sam pronaći tragove o ubojici, ali sam skoro autom pregazio
ženu. Udarila mi je rukom haubu od auta, no bilo je zasluženo. Razmišljao sam o nečemu
drugom. San bi mogao ovo popraviti. Ali ne dok telefon zvoni stalno. Tko zove u ovo doba
dana...odnosno noći.

Novi dan. Prvi put sam se čuo s ubojicom i ne zadnji put. Stalno nas pokušava staviti
na istu stranu. Pokušava opravdati ubojstvo koje je počinio. Ubojstvo djeteta čije prijateljstvo
nije bila jedina stvar koju je htjeo. Ubio bi ga kada bi mogao, ali onda bi pobjedio. Walter
Finch. Osoba koja ubojstvo naziva slučajnošću. Ni jedno ubojstvo nije slučajnost. Ali što to
govori o meni? Zar sam ja onda htjeo ubiti Eckherta? Misli su mi u magli, ali nisam ga htjeo
ubiti. Ili jesam? Ne čini mi se moguće, ali više nisam siguran u sebe. Sa Finchom sam se vidio
uživo, čak sam mu dao informacije, ali neće ostati slobodan. Ne smije. I ne smijem mu
dopustiti da mi se zavlači pod kožu, koliko god mu dobro išlo. Ne smije to nikad saznati, ali
čini se da već zna. Moram odspavati noćas. Presvijetlo je u sobi. Pokušao sam navuči zastore,
ali ništa ne djeluje. Vlasnica doma je saslušala što se dogodilo tog dana. Zna što sam
napravio. Je li mi pomoglo što sam se nekome povjerio? Ne mogu reći da je, ali sada imam
drugog posla. Sve je teže ostati budan.

Ima Kay. Ne, ima Ellie. A ako ne požurim, to će biti još jedna nova žrtva u gradu.
Samo kada bi mogao odspavati malo. Samo malo. Bilo bi lakše kada ne bi bilo trubljenja u
daljini.

Gotovo je. Mrtav je. A ja sam umoran. Netko me pokušava probudit. Ellie. Djevojka
ima potencijala. Bit će dobar detektiv jednog dana. Konačno mogu spavati.

6. Zaključak
Sam ovaj film dobra je reprezentacija filma nesanice te je ujedno i dobar primjer što se
događa sa čovjekovim kognitivnim funkcijama uslijed veće deprivacije sna. Naime, u filmu
su prikazani glavni kognitivni simptomi nesanice kao što su poteškoće u pamćenju,
razumijevanju, halucinacije i tako dalje. Osim kognitivnih funkcija u filmu su dobro

14
prikazane i promjene raspoloženja koje su jedan od simptoma deprivacije spavanja.
Dormerovo razdražljivo te na kraju agresivno ponašanje u skladu je s pretpostavkama o
promjeni raspoloženja posljedicom nesanice. Upravo ti nedostaci u kognitivnim funkcijama te
promjene raspoloženja koje se događaju uslijed nedostatka sna, a prikazani su u filmu, pružaju
dobar uvid u važnost spavanja za čovjekovo svakodnevno funkcioniranje. U prilog tome, film
prikazuje da su glavni razlog nastanka nesanice same misli čovjeka koji ima problema sa
spavanjem. U prilog tome ide i rečenica koju je Ellie Bur rekla Dormeru „A good cop can't
sleep because he's missing a piece of puzzle, and a bad cop can't sleep because his concience
won't let him“. Ova rečenica dobar je podsjetnik da postoje i unutarnji kognitivni faktori koji
bi trebali biti u „homeostazi“ kako bi čovjek normalno funkcionirao.

7. Literatura
1. American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and statistical manual of mental
disorders (5. izd., str. 66-74).
2. Jablan, J., Kordovan, J., Jug, M., i Mucalo, I. (2015). Farmakoterapija nesanice.
Farmaceutski glasnik, 71, 215-228.
3. Mai, E. i Buysse, D.J. (2008). Insomnia: Prevalence, pathogenesis, differential
diagnosis and evaluation. Sleep medicine clinics, 3, 167-174.
4. Pilcher, J.J. i Huffcutt A.I. (1996). Effects of sleep deprivation on performance: A
meta-analysis. American sleep disorders association and seep research society, 19(4),
318-326.
5. Pinel, J.P.J. (2000). Biološka psihologija (4. izd.). Naknada slap.
6. Roth, T. (2007). Insomnia: Definition, prevalence, etiology and consequences.
Journal of clinical sleep medicine, 5(3), S8-S10.

15