Dundo Maroje poznata je komedija slavnog Marina Držića i jedno od najpoznatijih hrvatskih

renesansnih djela. Na žalost, njezin originalni rukopis nije očuvan, već samo prijepis s kraja 16.
stoljeća. Komedija je nastavak Držićeve starije komedije “Pomet“, što sam autor navodi u jednom od
dva prologa ove komedije. Uz prologe, djelo se sastoji od još pet činova. Kraj komedije nije očuvan,
ali se danas izvodi kraj kojeg je nadopisao Mihovil Kombol 1955. godine. Glavna ideja komedije je
prikazati kontrast između glavnih likova djela – oca i sina koji predstavljaju dvije generacije. Njihov
sukob preneseni je prikaz sukoba generacija. Razlika između starih vremena i modernih te između
starih i novih vrijednosti, glavna je pouka ovog djela. Osim toga, Držić ovom komedijom nastoji
prikazati razliku među društvenim klasama, ističući inteligenciju i dovitljivost pripadnika nižih
društvenih staleža, te aroganciju i nesposobnost plemića. Sve to Držić postiže humorom, ruganjem,
pametnim dijalozima i monolozima. Zbog svega ovoga Dundo Maroje se i danas smatra jednim od
najboljih hrvatskih komedija.